ULOGA RODITELJA U SPREČAVANJU NASILNOG PONAŠANJA VLASTITE

DJECE

Nasilje među djecom obuhvata širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među
djecom, od rješavanja sukoba nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili
frustracije, do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja. Nasilništvo karakterišu: namjera da
se povrijedi drugu osobu, ponavljanje istog obrasca ponašanja u kojem je jedna strana
žrtva, a druga nasilnik, te očita neuravnoteženost snaga među njima. Nasilje među
vršnjacima, posebno u školama, nije nova pojava kako u svijetu, pa tako i u školama Bosne
i Hercegovine. O njoj se malo govori u našoj pedagoškoj, psihološkoj i sociološkoj
literaturi i ona se malo izučava u okviru nastavničkog studija i stručnog usavršavanja
prosvjetnih radnika. To je i osnovni razlog zbog čega su nastavnici slabo pripremljeni za
nošenje sa problemom nasilja u školi. Posljedica toga je da nasilje nad i među djecom, iako
dosta rašireno, ostaje najčešće skriveno, proizvodeći negativne reperkusije po djecu i
okolinu na način da se nepovoljno odražava na proces učenja, a samim tim i na budućnost
naše zajednice u cjelini. Problem nasilja ima veoma široke implikacije, jer zadire i u
temeljna demokratska načela u kojima je jasno navedeno da svaki pojedinac mora
raspolagati pravom da bude pošteđen ugnjetavanja i namjernog ponižavanja u školi, kao i u
društvu u cjelini. Da žrtve nasilja i nasilnici ne bi prerasli u delikvente i socijalne
otpadnike, od kojih će strahovati svi građani našeg društva, potrebno je intervenisati u što
ranijem uzrastu i, prije svega, otkriti uzroke neprihvatljivog ponašanja kod djece te
uklanjanjem tih uzroka djelovati na preusmjeravanje problematičnog ponašanja djece u tzv.
društveno prihvatljivo. Stoga je odgoju djece u smjeru nenasilnog rješavanja konflikta i
međusobne komunikacije potrebno posvetiti posebnu pažnju. U tom cilju, najveću ulogu
imaju roditelji koji provode najviše vremena sa svojom djecom.
ŠTA RODITELJI MOGU UČINITI?
Istraživanja pokazuju da se agresivno ili nasilno ponašanje uči već rano u životu.
Roditelji, obitelj i drugi koji brinu o djeci mogu im pomoći da se suoče s vlastitim
osjećajima bez korištenja nasilja. Oni također mogu djecu poučiti kako reducirati ili
minimizirati nasilje.
KAKO SE ODNOSITI PREMA DJECI?
Roditelji imaju značajnu ulogu u reduciranju nasilja kroz odgajanje djece u sigurnom i
zaštićenom okruženju punom ljubavi. Tu su neke preporuke koje u tome mogu pomoći:
1. OKRUŽITI SVOJU DJECU PAŽNJOM I LJUBAVI
Svakom je djetetu potrebna čvrsta povezanost s roditeljem ili drugom odraslom osobom
kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno te kako bi razvilo osjećaj povjerenja. Bez te čvrste
veze postoji opasnost da dijete postane nasilno ili "teško" dijete. Također je manje
vjerojatno da će se problemi u ponašanju i delinkvencija javiti kod djece čiji su roditelji
uključeni u njihov život, osobito u ranim godinama života.
Nije lako u svakom trenutku djetetu iskazivati ljubav. To je teže ukoliko je roditelj mlađi,
neiskusniji, samohran ili ako je dijete bolesno ili ima posebne potrebe. Ukoliko je djetetu
teško ugoditi i odgajati ga,potrebno je potražiti pomoć psihologa ili drugog stručnjaka.
Važno je zapamtiti da je dijete osoba za sebe. Osamostaljivanje djeteta ponekad se odvija s
ponašanjima koja vas mogu razočarati roditelje, naljutiti ih ili frustrirati. Strpljenje i želja
da se situacija sagleda djetetovim očima mogu dosta pomoći u suočavanju s vlastitim
osjećajima. Treba nastojti nikada ne reagirati grubim riječima ili nasilnom aktivnošću.
2. NASTOJATI IMATI DIJETE POD NADZOROM U SVAKOM TRENUTKU
Djeca su ovisna o svojim roditeljima i članovima obitelji koji ih ohrabruju, štite i
podržavaju dok se ne osamostale. Bez adekvatnog nadzora, dijete neće primiti smjernice
koje su mu potrebne. Istraživanja pokazuju da djeca bez nadzora češće imaju probleme u
ponašanju.
Treba nastojte u svakom trenutku znati gdje se nalazi dijete i tko su mu prijatelji. Kada
roditelj nije u mogućnosti paziti na dijete, treba zamoliti osobu od povjerenja da ga pripazi.
Nikada ne treba ostavljajti malo dijete samo u kući, čak ni za kratko vrijeme.
Veoma je korisno poticati školarca da se uključi u vanškolske aktivnosti (sportske
aktivnosti, razne tečajeve, kreativne radionice i slično.)
Potrebno je da roditelj prati dijete u izabranim aktivnostima te vodi računa kako se odnosi
prema drugima. Poučiti ga kako primjereno odgovoriti kada ga drugi vrijeđaju, zaplaše ili
udare. Objasniti mu da to nisu primjerena ponašanja i učiti ga da izbjegava djecu koja se
tako ponašaju.
3. POKAZATI DJETETU PRIMJERENA PONAŠANJA VLASTITIM PRIMJEROM
Djeca češće uče kroz primjere. Ponašanja, vrijednosti i stavovi roditelja imaju velik utjecaj
na dijete. Poštovanje, iskrenost, osjećaj dostojanstva važan su izvor snage za djecu, osobito
ako su suočena s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom okruženju ili pohađaju
zahtjevnu školu.
Mnoga djeca ponekad ragiraju agresivno i mogu udariti drugu osobu. Treba biti jasan i
dosljedan s djetetom u vezi s mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Također se treba
sjetiti nagraditi dijete kada uspije konstruktivno riješiti problem bez nasilja. Djeca će
ponoviti dobro ponašanje kada su nagrađena pohvalom i pozitivnim ponašanjem.
Roditelji mogu poučiti dijete neagresivnim načinima rješavanja problema tako što će:
razmotriti postojeći problem s djetetom, zapitati ga da razmisli što se može dogoditi
ukoliko koristi nasilje u rješavanju problema, razgovarati o tome što bi se desilo da riješi
problem bez nasilja. Ovakav oblik zajedničkog „razmišljanja na glas“pomoći će djetetu da
uvidi kako nasilje nije poželjan izbor.
Roditelji ponekad nenamjerno potiču agresivno ponašanje. Npr. neki roditelji smatraju
korisnim poučiti sina kako se tući. Bolje je podučiti dijete da je razumnije iznijeti
argumente mirno, bez tuče, uvreda i oružja.
Potrebno je pomoći djetetu naučiti konstruktivne, nenasilne načine korištenja slobodnog
vremena. Poučiti ga nekim zabavnim igrama, hobijima ili sportovima i potaknuti razvoj
njegovih vlastitih talenata i vještina. Čitajti priče mlađoj djeci, odvedite starije dijete u
knjižnicu ili pričajti obiteljske priče o nekom uvaženom rođaku veoma je korisno.
4. NE TUĆI DJECU
Udaranje, kao kazna, pokazuje djetetu da je u redu udariti druge kako bi riješili problem i
da je u redu kazniti drugog na isti način. Fizičko kažnjavanje sprječava neželjeno
ponašanje samo na kratko vrijeme. Čak i vrlo jako kažnjavanje može imati vrlo slab
učinak. Ne-fizičke metode discipline pomažu djetetu da se suoči sa svojim osjećajima i uči
ga nenasilnim načinima rješavanja problema. Slijede neke preporuke:
-Izdvojiti dijete – ostavitI dijete da sjedi u tišini otprilike jednu minutu za svaku godinu
starosti ( ova metoda nije prikladna za vrlo malu djecu).
-Oduzeti djetetu određene privilegije.
-Ne dozvoliti djetetu igru s prijateljima ili sudjelovanje u nekoj omiljenoj aktivnosti (ovo je
prikladno samo za stariju djecu i adolescente).
Djeca imaju potrebu vjerovati da mogu ispraviti pogrešku koju su učinili. Treba im
pokazati kako da uče iz vlastitih pogrešaka,pomoći im da shvate da je to što su učinili loše i
kako da izbjegnu slične pogreške u budućnosti. Osobito je važno u takvoj situaciji ne
poniziti dijete. Djeca uvijek imaju potrebu da ih volite i poštujete.
5. BITI DOSLJEDNI U POSTAVLJANJU PRAVILA I DISCIPLINE
Kada postavE pravilo, tada ga se treba i pridržavati. Djeca trebaju jasno postavljena
očekivanja u odnosu na vlastito ponašanje. Postaviti pravilo kojeg se neće pridržavati za
dijete je vrlo zbunjujuće. Poželjno je da roditelji uključe dijete u postavljanje pravila uvijek
kada je to moguće. Potrebno je objasniti djeci šta se od njih očekuje i koje su posljedice za
nepridržavanje pravila. To će im pomoći da se nauče ponašati na način koji je dobar za njih
i njihovu okolinu.
6. ONEMOGUĆITI DJECI PRISTUP ORUŽJU
Oružje i djeca mogu biti smrtonosna kombinacija. Ukoliko roditelji posjeduju oružje, neka
ga drže uvijek podalje od djeteta i pouče dijete o mogućim opasnostima korištenja oružja.
Nikada ne treba nositi oružje jer to poručuje djetetu da oružjem možemo riješiti problem.
7. NASTOJATI DIJETE DRŽATI PODALJE OD NASILJA
Nasilje u kući je zastrašujuće i štetno za dijete. Djeca trebaju siguran dom gdje neće
odrastati u strahu. Dijete koje je vidjelo nasilje u kući ne mora nužno postati nasilno, ali je
veća vjerojatnost da će pokušati nasilno rješavati konflikte. Roditelji trebaju raditi na tome
da dom bude sigurno mjesto, bez nasilja i uvijek obeshrabrivati nasilno ponašanje između
braće i sestara. Također imati na umu da zlonamjeran, agresivan odnos roditelja zastrašuje
djecu i daje im loš primjer. Ukoliko se ljudi u domu fizički ili verbalno zlostavljaju,
potražiti pomoć psihologa. On će pomoći razumijeti zašto se nasilje javlja i kako ga možete
zaustaviti.
8. IZBJEGAVAJTI DIJETE IZLAGATI NASILJU U MEDIJIMA
Često gledanje nasilja na televiziji, u filmovima i video-igrama može voditi dijete u
agresivno ponašanje. Roditelj imogu kontrolirati količinu nasilja koje dijete gleda na
televiziji. Evo nekih prijedloga:
-Ograničiti gledanje televizije na 1-2 sata dnevno.
-Voditi računa koju TV emisiju ili film dijete gleda, kakvu video-igricu igra.
-Razgovarajti sa svojim djetetom o nasilju koje gleda na televiziji. Pomoći mu razumjeti i
uvidjeti ozbiljne posljedice nasilnog ponašanja.
-Prokomentirati s djetetom načine na koje može rješavati probleme bez nasilja.
9. POUČITI SVOJE DIJETE NAČINIMA KAKO DA NE POSTANE ŽRTVA ZLOSTAVLJANJA
Važno je da roditelji i djeca naučemjere predostrožnosti. Evo nekih:
-pokazati djetetu sigurne putove za šetnju u susjedstvu.
-poticati dijete da ide s prijateljem po dobro osvijetljenim putovima.
-naglasiti mu koliko je važno dojaviti svaki zločin ili sumnjivu aktivnost koju vidi – svom
učitelju, osobi kojoj vjeruje ili policiji.
-poučiti dijete zaštićujućem ponašanju – reći "NE", pobjeći, vrištati i povjeriti se osobi
kojoj vjeruje.
-naglasiti mu opasnost razgovaranja s nepoznatim osobama, reći mu da nikada ne otvara
vrata ili ide negdje s osobom koju ne poznaje ili joj ne vjeruje.
10. POMOĆI DJETETU DA SE ZAUZME PROTIV NASILJA
Roditelji moraju podržati svoje dijete u tome, poučiti ga kako odgovarati smireno, ali
jasnim riječima, kada ga drugi uvrijede, zaplaše ili udare. Treba mu pomoćida razumje da
je potrebno više hrabrosti oduprijeti se nasilju nego biti nasilan.
Potrebno je pomoći svom djetetu prihvatiti ljude drugih vjera i nacionalnosti,poučiti ga da
je kritiziranje ljudi, zbog toga što su drugačiji, bolno, a korištenje pogrdnih imena
neprihvatljivo, uvjeriti se da razumije kako je nasilno ponašanje štet