Tematska radionica na IV roditeljskom sastanku III a

Datum: 26.april 2018.

Prisutno roditelja: 16
Ciljevi radionice: Podrška roditelјima u razumijevanju pravilne pomoći oko domaće zadaće
kao objektivne i pouzdane mjere napredovanja i razvoja učenika i pokazatelјa kvaliteta i
efikasnosti rada roditelja i učenika.
-jačanje saradnje sa roditelјima;
– upoznavanje roditelјa sa procesom organizacije domaće zadaće;
– jačanje kompetencija roditelјa i njihovo uklјučivanje u život škole;
– njegovanje povjerenja između učenika i roditelјa, kao i između samih roditelјa;
– bliže međusobno upoznavanje roditelјa učenika;
– uklјučivanje roditelјa u život škole;
– podizanje pedagoške kulture roditelјa;
– zajedničko rješavanje problema kroz konstruktivnu razmjenu iskustava i mišlјenja;
– doprinos promociji rada škole i samih nastavnika u lokalnoj zajednici ili šire
– shvata razred i školu kao zajednicu učenika
– razumije i poštuje druge učenike te tako pridonosi razvoju razredne zajednice kao cjeline
– uspoređuje svoja prava i prava drugih prepoznaje situacije u kojima je ravnopravan – član
razrednog odjeljenja
– pokazuje privrženost načelima dostojanstva svake osobe, jednakosti, pravde i uključenosti
svih
– prepoznaje situacije u kojima se njegova prava i prava drugih mogu kršiti u razredu
– razumije i poštuje druge učenike te tako pridonosi razvoju razredne zajednice kao cjeline2.
– razlikuje poželjne od nepoželjnih oblika verbalne i neverbalne komunikacije u razredu, školi
i lokalnoj zajednici
– primjenjuje potkrepljujuće i prihvatljive oblike međusobne interakcije
– svojim riječima opisuje značenje dostojanstva svake osobe
– analizira najčešće oblike nesporazuma ili sukoba u domu učenika
– objašnjava načine pomoći djetetu u domaćoj zadaći
– poštuje i podupire druge učenike te tako pridonosi razvoju zajednice kao cjeline
– ima razvijene osnovne vještine interkulturne komunikacije
– jasno iznosi i obrazlaže svoje ideje i stavove
– prihvata stavove učenika te tako pridonosi razvoju razredne zajednice kao cjeline – shvata
da razlike obogaćuju razrednu zajednicu
– razumije i poštuje druge učenike te tako pridonosi razvoju razredne zajednice kao cjeline
– ima razvijene osnovne vještine interkulturne komunikacije

Provođenje radionice:

Sredstva Pak- papir, projektor, laptop, markeri, selotejp.

Aktivnosti nastavnika:
1. Dobrodošlica sa par riječi pozdraviti roditelјe i upoznati ih sa dnevnim redom radionice.
2. Predstavlјanje roditelјa – ime, prezime, tri osobine tipične za njih i dijete
3. Postavlјanje pravila rada razgovorom sami postavlјamo pravila za današnju radionicu .
Razmišlјaju, razgovaraju, dogovaraju se, postavlјaju pravila….
4- Tehnika Grozd : Domaća zadaća
Tehnika Grozd podstiče razmišlјanje pre dublјe obrade teme;objašnjavam, podstičem,
zapisujem, razgovaram…
Razmišlјaju, razgovaraju, dogovaraju se….
5. Podjela u grupe
Objašnjavam način podjele u grupe
„Slobodno se krećite po učionici na način na koji vam odgovara. Kad kažem : Sad!, uhvatite
se za ruku sa najbližom osobom do sebe. Zatim ćete , tako u parovima , nastaviti šetnju. Kad
ponovo uzviknem :Sad!, prići ćete najbližem paru do sebe i tako formirati četvorke.
Razgovor:
– Objasnite kako shvatate riječi ORGANIZACIJA ULOGA ZADAĆA.
Objašnjavam, usmjeravam, podstičem. Razmišlјaju, dogovaraju se, zapisuju.
- Upoznavanje roditelјa sa terminima ORGANIZACIJA ULOGA I ZADAĆA i šta sve one
obuhvataju – prezentacija. Prezentujem, izlažem.
Sadržaj PPT
Školske obveze su jedan od prvih razvojnih zadataka kojima djeca potvrđuju vlastitu
sposobnost te se nerijetko školske ocjene smatraju dokazom njihove sposobnosti. Ocjene su
važne jer na temelju njih funkcionira obrazovni sustav, a nastavnici i roditelji često stvaraju
mišljenje o djeci i njihovim sposobnostima na temelju školskog uspjeha kojeg ostvaruju. S
jedne strane ˝škola je jedina djetetova obaveza koju ima˝ – kako često čujemo od odraslih, a s
druge strane, ocjene su nešto što je vidljivo i “opipljivo”. Prema školskom uspjehu procjenjuje
se i sama djetetova ˝vrijednost˝, što najčešće dovodi do zanemarivanja drugih uspjeha i
pozitivnih osobina koje se najčešće ne vrednuju ako dijete ne postiže očekivani školski
uspjeh. No, uspjeh ne bi trebalo promatrati samo kroz ocjene, već je potrebno sagledati
njegovu širu sliku. Razlog tome je što školski uspjeh ne znači samo dobre ocjene, već utječe i
na razvoj djeteta kao osobe, na to kako će vidjeti sebe i svoje kvalitete, pridonosi jačanju
samopouzdanja i samopoštovanja te osjećaju vlastite vrijednosti, a shodno tome uspjehu i u
drugim područjima djetetova života.

Roditeljska ljubav i uspjeh u školi : Kako je školski uspjeh važan za razvoj dječjeg
samopouzdanja, tako o roditeljskom doživljaju uspjeha i očekivanjima od djeteta, ovisi i
djetetov doživljaj samoga sebe i vlastitog postignuća. Pritom je važno naglasiti to da roditelji
ljubav prema djetetu ne smiju poistovjećivati s djetetovim uspjehom i dopustiti da dijete
odrasta u uvjerenju da ga roditelji vole jedino ako je postiglo odličan uspjeh u školi ili je
osvojilo prvo mjesto na nekom natjecanju.
Osim toga, očekivanje samo najboljih rezultata i pretjerana kontrola rezultata dovode do toga
da će dijete svoje objektivne uspjehe vidjeti kao neuspjeh te da nikada neće biti zadovoljno
samim sobom jer je ˝uvijek moglo bolje˝. Također, važno je i da se roditelji zapitaju jesu li
neki ciljevi zaista djetetovi ili su to njihova očekivanja, možda i ona osobno neostvarena. Ako
djetetu dopustite osjećaj uspjeha kao posljedicu njegovog truda i zalaganja, a ne nekih drugih
okolnosti ili roditeljske zasluge, bit će motiviranije i zadovoljnije te će se vrlo vjerojatno
nastaviti baviti određenom aktivnošću zato što to želi, a ne samo zato da bi udovoljilo
roditeljima.

Medvjeđa usluga: Roditelji ponekad, iz najbolje namjere da dijete ne doživi neuspjeh, znaju
otići i u drugu krajnost te previše štite dijete od neuspjeha i čine puno stvari umjesto njega
(mnogo vremena provode u učenju s njime ili čitanju lektire, pišu zadaće umjesto djeteta i
slično). Želeći da dijete izbjegne neuspjeh, u ovom slučaju školski, zapravo otežavaju djetetu
dugoročno i postižu to da dijete postane nesamostalno u obavljanju kućanskih i školskih
obveza, a kasnije i u izvršavanju onih većih životnih.
Neuspjeh, loša ocjena, sastavni je dio života iz kojeg dijete uči što je moglo napraviti bolje i
drugačije, ali uči i konstruktivne načine suočavanja s izazovima što će mu biti od koristi u
svim aspektima života kako bude odrastalo. Stoga je u redu doživjeti neuspjeh, ali pritom
pokazati i reći djetetu da ga roditelji vole i kad ne uspije ostvariti ono što je naumilo ili to ne
ostvari onako ˝savršeno˝ kako je samo zamislilo. Važno je da dijete čuje da nije loše ako
dobije lošu ocjenu!
Što više samostalnosti!
Djetetu je pomoć roditelja potrebna, no važno je da dijete samo uči izvršavati svoje obveze.
Stoga je potrebno ohrabriti dijete da što više toga radi samostalno. To ne znači da će roditelji
svu brigu vezanu za školu prepustiti djetetu, već da će mu prepustiti da samo izvrši zadatke
koje može, ali pritom ponuditi svoju pomoć ako “zapne” ili ako primijete da je djetetu nešto
preteško ili nerazumljivo (prekontrolirati zadaće, interesirati se o čemu uče u školi, pomoći
djetetu napraviti raspored svih obveza, školskih i izvannastavnih, pitati dijete treba li pomoć
oko razumijevanja novog gradiva i sl.). Ovisno o razvoju djeteta, od trećeg/četvrtog razreda
ono postaje sposobno samo voditi brigu o učenju i zadaći te bi ga roditelji trebali poticati na
samostalnost. Korisno je i djetetu ponuditi izbor kako bi imao osjećaj samostalnog
odlučivanja, umjesto da roditelji odlučuju umjesto njega (npr. “Želiš li napisati zadaću prije ili
poslije ručka?”, “Želiš li sam napraviti svoj raspored ili želiš da to učinimo zajedno?”). Pritom
je važno ponuditi djetetu izbor koji je prihvatljiv roditeljima te je važno da osiguraju da se
dogovor zaista i provede. Osim toga, važno je i pokazati ponos kada dijete učini nešto
samostalno kako bi ga time motivirali na daljnju samostalnost u izvršavanju obveza. Često
roditelji mogu pomoći na način da sami pokažu djeci entuzijazam i ljubav prema učenju i
školi ili da kod djeteta nastoje probuditi znatiželju i maštu što pridonosi uživanju u učenju. To
se postiže zajedničkim sudjelovanjem u svakodnevnim aktivnostima poput pripreme obroka
(uključuje matematiku, prirodu/geografiju, učenje o zdravlju), pričanja i čitanja (osnove za
čitanje i pisanje). Time roditelji pokazuju djetetu da učenje ne mora biti dosadno, a pohvala
također može utjecati na dijete i tako ohrabrivati njegovu znatiželju i samostalnost.
Kako razgovarati o školi i ne biti dosadan?
Kada dijete pohađa školu, najčešće ne prođe dan da roditelji ne pitaju dijete: ˝Kako ti je bilo u
školi?˝ Često pritom podrazumijevaju da ako postave to pitanje, automatski razgovaraju s
djetetom o školi. No, često to nije tako jer djeca automatski odgovaraju “dobro” ili “dobio/la
sam 5 iz prirode” i roditeljima to bude dovoljno. Stoga bih voljela kada bi roditelji razmislili o
tome koji odgovor očekuju kada djetetu postave to pitanje. Poručuju li tim pitanjem istinsko
zanimanje za taj segment djetetova života ili je to samo neko stereotipno raspitivanje? Žele li
da im dijete pritom priča o prijateljima, kako je provelo vrijeme s njima u školi/izvan škole,
kako se osjećalo tijekom odmora ili pisanja testa ili pak da im kaže koju je ocjenu dobilo i je li
ta ocjena, po mogućnosti petica? Ako očekuju posljednji odgovor, vrlo je vjerojatno da su
usmjereni većinom na djetetovo školsko postignuće i ocjene, a zanemarujući prema
djetetovim osjećajima, trudu koji ulaže i drugim postignućima, odnosno da su manje
usmjereni na cijeli proces koji vodi uspjehu, a više na sami rezultat.
Zajedničko slobodno vrijeme
Važno je i da roditelji ne zaborave provoditi slobodno vrijeme sa svojim djetetom te da se “ne
vrti sve oko škole i ocjena” jer kada je škola glavna tema svega, djeca najčešće gube
motivaciju za rad i budu u otporu. Ako roditelji pokazuju interes za djetetove aktivnosti i
proces umjesto za sami rezultat te ako pritom daju djetetu povratne informacije da je voljeno,
pametno, vrijedno, da je vidljiv njegov trud bez obzira kakav uspjeh imalo i kakav je uspjeh
drugih u razredu, vjerojatnije je da će imati visoko samopouzdanje, a koje u velikoj mjeri
utječe i na sam školski uspjeh. No, ponekad je teško razdvojiti školski uspjeh od djetetovog
samopouzdanja jer međusobno djeluju jedno na drugo. Ove spoznaje su posebno značajne za
period od sedme do petnaeste godine kada doživljaj uspjeha i neuspjeha značajno utječe na to
što će dijete misliti o sebi jer je njegov identitet u razvoju, dok kasnije uspjeh u školi postaje
manje važan kao temelj formiranja slike o sebi.
Poticanje djetetovih interesa
Također, važno je prepoznati u čemu je dijete uspješno i u čemu ono samo želi biti uspješno.
Primjerice, ako dijete uživa i uspješno je u matematici, važno ga je poticati u tome području i
poslati mu poruku da je sposobno. Ako je u određenom području manje uspješno, a pokazuje
interes za njega, vrijedno je i tu ga podržati, ukazati na eventualne pogreške zbog kojih nije
toliko uspješno koliko bi željelo biti, ali jednako tako ukazati na dobre stvari koje čini i
pohvaliti ih za njih. Time dijete stječe osjećaj sigurnosti i u sebe i u svoje roditelje i
prepoznaje svoje kvalitete. Ovakav pristup povećava djetetu motivaciju, a da se pritom osjeća
prihvaćeno i kod kuće i u školi. Svako postignuće povećava vjerojatnost onog novog i daje
djetetu osjećaj kompetentnosti i vlastite vrijednosti i zbog toga nema boljeg motiva za uspjeh,
a roditeljska podrška i razumijevanje u tom procesu je presudna. No, roditelji se često pitaju
kako postupiti kod izvršavanja svih školskih obveza, najčešće onih manje interesantnim poput
pisanja domaćih zadaća ili učenja. Važno je da roditelji pritom primijete djetetov napredak,
pohvale ga za njega, a povremeno za neki značajniji ili njima važniji i nagrade (npr. ako
roditelji podsjećaju redovito dijete da napiše zadaću, pa primijete da se dijete jedan dan samo
sjetilo, valja to primijetiti i pohvaliti ga). Osim toga, razgovor o domaćoj zadaći ili tome što
mora naučiti može pomoći, ali cilj razgovor mora biti to da roditelj vidi je li dijete sve
razumjelo i završilo, ali nikako to ne bi smjelo uključivati rad umjesto djeteta ili izričito
kontroliranje. Rutinsko ispitivanje svaki dan, npr. “Jesi li napisao zadaću?” valjalo bi izbjeći i
umjesto toga dogovoriti s djetetom neka osnovna pravila vezana za školu, koja odgovaraju i
djetetu i roditeljima te postaviti standarde vezane za učenje i ponašanje dovoljno visoke da ne
budu djetetu nedostižni, ali motivirajući. Oni mogu biti i “razlomljeni” na neke manje ciljeve
kako bi dijete moglo jasno i transparentno evaluirati svoj napredak i time se motiviralo.
Na kraju valja zaključiti – kako bi školski uspjeh bio zaista uspjeh i za dijete i za roditelje
vodite se onime da nije toliko bitan konačni rezultat, već proces nastanka tog rezultata – njime
dijete dobiva više nego samim rezultatom. Roditelj pritom ima bitnu ulogu, puno važniju od
pukog praćenja ocjena svog djeteta. Pravilnom primjenom ovih savjeta te kontinuiranom
uključenošću roditelja u cijeli proces postizanja dobrog školskog uspjeha, roditelji utječu na
jačanje pozitivne slike o sebi i samopoštovanje djeteta, razvijaju odgovornost djeteta prema
sebi i drugima, kao i pozitivne vrijednosti općenito u životu i zapravo odgajaju dijete u
prilagođenu, odgovornu, sposobnu i samostalnu osobu.

- Rad na zadatku:
Kako vi konkretno utičete na pomoć,i koja je Vaša uloga u pomoći djetetu kada je u pitanju
rad i organizacija domaće zadaće?
Objašnjavam, usmjeravam, podstičem. Razmišlјaju, dogovaraju se, zapisuju,izvještavaju.
- Tehnika „Stanice“
1.Šta mislite šta je najvažnije da roditelji urade prilikom pomoći oko zadaće?
2.Navedite dobre strane organizacije rada domaće zadaće.
4.Navedite loše strane organizacije rada domaće zadaće.
Objašnjavam, usmjeravam, podstičem. Zapisuju , dogovaraju se…
15. Izvještavanje: slušam, podstičem razgovor.
Roditelji: Izlažu, diskutuju, iznose svoja mišlјenja
Roditelji trebaju razmisliti koju ulogu trebaju imati oni sami da bi bili od velike pomoći i iste
napisati na ptice od papira koje zatim stavljaju na tablu.
Na kraju roditeljima dijelim listić s emotikonima na kojem trebaju obojiti ona lica koja
obilježavaju kako su se osjećali tokom dnašnje radionice.

Razredni starješina: Kucalović Minka; prof.RN