ZBIRKA

STRATEGIJA, METODA I
TEHNIKA ZA POTICANJE
KRITIČKOG MIŠLJENJA
Priručnik za učitelje/ce
 Metode/tehnike/strategije za fazu evokacije

Svrha aktivnosti u ovoj fazi je aktivirati predznanje o nekoj temi, poticati

znatiželju i odrediti svrhe istraživanja.

1. BRAINSTORM/MOZGALICA ILI „OLUJA MOZGA“

„Oluja mozga“ je jedna od tehnika koja zahtijeva aktivno uključivanje svih učenika, potiče kreativnost i
veliki broj različitih i inovativnih ideja.
Pravila za korištenje ove tehnike:

• Usmjerenje na kvantitetu - zahtjev koji se postavlja pred učenike je usmjeravanje na

kvantitetu i što veći broj različitih ideja, ne opterećujući se kvalitetom istih.

• Bez kritiziranja u startu. Cilj je kreirati atmosferu u kojoj će se osjećati prihvaćeno i slobodno
da iznesu što god im padne na pamet, bez obzira koliko to možda na prvi pogled smiješno.

• Kreativnost je potrebna. neobične i neočekivane ideje su veoma poželjne jer takve ideja
mogu pokrenuti učenike na sasvim nov način razmišljanja i gledanja na stvari, zahvaljujući
čemu se može doći do neočekivanih i radikalnih rješenja.

• Kombiniranje i poboljšavanje već iznijetih ideja. Kombinacijom više različitih ideja može se
doći do sasvim nove ideje koju je moguće dalje unaprjeđivati. U ovom procesu značajnu ulogu
igraju asocijacije.

„Oluja mozga“ se može koristiti na različite načine – usmeno, u većoj ili malim grupama, ali i
pismeno, tako da određeno pitanje odnosno problem kruži od učenika do učenika, a svatko
pokuša dati neku ideju ili moguće rješenje za navedeni problem.

2. GROZDOVI

Formiranje grozdova je tehnika kojom se učenici potiču da slobodno i otvoreno

razmišljaju o nekoj temi, odnosno da se prisjećaju svega što znaju ili im padne
na pamet vezano za danu temu ili oblast. Ona obuhvaća tek toliko
strukturiranosti koliko je dovoljno da se potakne razmišljanje o vezama između
pojmova I zahtijeva asocijativni tijek mišljenja.

Formiranje grozdova može poslužiti i u fazi evokacije i u fazi refleksije. Može se koristiti za
stimuliranje razmišljanje prije podrobnije obrade teme, ili kao način sumiranja onoga što je
izučavano, kao način građenja novih asocijacija ili način grafičkog predstavljanja novih spoznaja. To je
aktivnost pisanja koja može poslužiti kao moćno oruđe u uvođenju procesa pisanja, posebno u radu
s učenicima koji nerado pišu. Uglavnom je to strategija pristupa vlastitom znanju, spoznajama ili
uvjerenjima o nekoj temi. Budući da je to aktivnost pisanja, učeniku ujedno služi i kao podsjetnik na
spoznaje i veze kojih možda nije ni bio svjestan.
Koraci u formiranju grozdova su jednostavni i lako se pamte:
• Napišite ključnu riječ ili frazu u sredini komada papira, ploče ili neke druge površine za
pisanje.
• Zamolite učenike da razmisle o svemu što im pada na pamet vezano za danu temu, i možda o
tome porazgovaraju u paru.
• Zapišite riječi ili fraze oko zadate teme
• Dok vam ideje padaju na pamet i zapisujete ih, počnite povezivati pojmove za koje smatrate
da se mogu povezati.
• Zapisujte što više pojmova sve dok ili ne istekne vrijeme ili ideje ne presuše.
• Identificirajte srodne oblasti/kategorije i obilježite bojom ili na neke druge načine grupe
pojmova koji se odnose na tu oblast ili kategoriju (npr. ako je tema bila neka životinja,
kategorije mogu biti ishrana, izgled, bolesti, korist...)

Postoji samo nekoliko pravila kojih se treba pridržavati kada se koristi strategija formiranja grozdova:

• Zapišite sve što vam padne na um. Ne razmišljajte o točnosti, samo sve zapišite.
• Nemojte prestati pisati dok ne prođe dovoljno vremena da bi se sve ideje pojavile. Ako vam
na neko vrijeme presuše ideje, švrljajte po papiru dok ponovo ne nadođu.
• Napravite što je moguće više veza. Nemojte ograničiti količinu pojmova, nizanje ideja ili veze.
• Prilikom predstavljanja strategije formiranja grozdova prvoj grupi, odaberite temu koja je
zanimljiva cijeloj grupi.
Nakon što grupa formira grozd i tu aktivnost isproba iz prve ruke, učenici su spremni za izrade
pojedinačnih grozdova. To je značajan sljedeći korak budući da poduzimanjem ovog koraka mogu
uvidjeti važnost i vrijednost tog postupka. Tema je pritom važna jer je neophodno da se radi o nečem
poznatom kako bi imali dovoljno informacija za formiranje cjelovitog grozda.

3. IZMIJEŠANE SEKVENCE
Kao aktivnost za cijeli razred, učitelj može zapisati pet ili šest pojedinačnih događaja iz nekog
slijeda događaja ili iz uzročno-posljedičnog lanca, svaki na poseban komad papira. Papire izmiješati i
pričvrsti na ploču (ili zamoli učenike da ih pridrže). Potom učenici slože događaje ispravnim
redoslijedom. Proziva jednog po jednog učenika da izađu pred ploču i stave papirić s jednim od
događaja tamo gdje smatraju da mu je mjesto. Kad se učenici više-manje slože u pogledu redoslijeda,
učitelj ih zamoli da brižljivo prouče tekst kako bi vidjeli jesu li zadani elementi i u tekstu poredani istim
redoslijedom kojim su ih poredali učenici.
U ovoj tehnici se mogu koristiti i slike, dijelovi slika, fotografije i sl.

4. SLOBODNO PISANJE
Zatražite od učenika da pet minuta bez prekida pišu sve što im padne na um o nekoj temi. Po isteku
tih pet minuta (nije loše objaviti kada je tih pet minuta isteklo i dati učenicima još minutu da dovrše,
jer se dobre ideje često jave pod pritiskom), možemo ih zamoliti da naglas pročitaju svoj sastav
partneru.
Napomena: pisanju treba prethoditi razgovor o nekoj temi, ili neka druga vrsta poticaja ili
inspiracije. Tema mora biti bliska i poznata učenicima.
U ovom trenutku na raspolaganju je puno alternativa. Možemo zamoliti parove da razmijene ideje s
cijelom grupom ili učenike da u svom sastavu podcrtaju postavke u koje su najmanje sigurni te da
obrate pažnju dok čitaju kako bi uvidjeli mogu li čitanjem pojasniti stavke u vezi s kojima imaju
nedoumice.
 5. ANALIZA SEMANTIČKIH OBILJEŽJA
Ovo je još jedna strategija za aktiviranje i razvoj predznanja je analiza semantičkih obilježja. Ova je
strategija korisna kad učenici proučavaju temu o kojoj malo znaju. Bit ove strategije jeste usporediti
obilježja nove i manje poznate teme s obilježjima poznatijih tema.
Nastavnik unaprijed pripremi tablicu kao pomoć za ovu aktivnost i pokaže je na ploči ili na velikom
komadu papira. Tri se stavke zapišu jedna ispod druge na lijevoj strani tablice, a niz obilježja s kojima
će se te stavke uspoređivati upišu se u red na vrhu tablice (vidi Tablicu u nastavku).

Tablica Analiza semantičkih obilježja: kitovi

Živi? Kreće? Jede? Vrsta životinje? Veličina?

u/na leti pliva trči meso ribe biljke riba ptica kao...
oceanu kopnu mačka krava slon

deva - + - - + - - + - + - - + -
orao - + + - - + + - - - + + - -
kit + - - + - ? + ? + - - ? ? ?

Kao u uvodnoj aktivnosti (faza evokacije), učenici raspravljaju o dvije poznate stavke i predlažu
odgovarajuće oznake (+ za “da” i - za “ne”) za svaku stavku pod svakim semantičkim obilježjem. Prije
čitanja, slušanja predavanja ili nekog drugog oblika proučavanja nove teme, učenici predlažu oznake
za semantička obilježja teme (+ za ‘da’, - za ‘ne’ i ? kao znak da učenik nije siguran u vezi sa nekim
obilježjem). Nastavnik od njih u toj fazi traži da iznesu svoja nagađaju o temi, čak i kad nisu sigurni.
Učenici potom pročitaju tekst ili neki drugi materijal o toj novoj temi (faza razumijevanja značenja).
Poslije toga slijedi diskusija o naučenome.
Zatim kao u pratećoj aktivnosti (koja se smatra dijelom faze refleksije), učenici se vraćaju tablici i
potvrđuju ili ispravljaju oznake koje su unijeli tijekom uvodne aktivnosti.
Analiza semantičkih obilježja omogućuje da se ostvare uspjesi u temama koje se ne zasnivaju na
tekstu. Ta strategija ima mnogobrojne primjene u predmetima iz oblasti prirodnih nauka predmetima i
matematici. *

6. KWL TABELA

KWL je više od tablice, ovo je strategija koja prati proces učenja i omogućava im da budu aktivno
uključeni u promišljanje, istraživanje, traganje za odgovorima, te da budu sposobni učiti s
razumijevanjem i naučeno artikuliraju. Počnite tako što ćete upotrijebiti neku od tehnika za
prisjećanje (grozd i dl.) ili naprosto zatražiti od učenika da prvo samostalno, a onda u paru pokušaju
napraviti listu svega što znaju ili misle da znaju o nekoj temi, pitanju ili problemu. U
međuvremenu, na ploči nacrtajte KWL tabelu (Znam/Želim znati/Što sam naučio/la) (Ogle, 1986.).
Djecu treba ohrabriti da pišu sve čega se sjete, napominjući im da nije (još uvijek) važno je li to što je
zapisano točno ili nije. Važno je zapisati što više, i razmisliti o onome što već znaju ili misle da znaju o
toj temi.

Kad partneri završe svoju diskusiju, zamolite cijelu grupu da razmijeni svoja saznanja i ideje. Dok se
odvija razmjenjivanje, zapisujte njihove ideje na papir ili na ploču. U ovoj fazi nemojte komentirati
njihove liste, ali ih povremeno pitajte slažu li se svi s onim što je rečeno. Sasvim je u redu poticati
diskusiju, prijateljska neslaganja i zauzimanje stava u odnosu na jednu ili drugu napomenu.
Naredna faza je upisivanje pitanja o toma što bi željeli i trebali saznati, razjasniti i naučiti o danoj temi.
Razgovarajte s djecom o tome gdje mogu doći do tih podataka, što mogu pročitati, koga mogu
pitati...
Tek tada slijedi faza učenja novog, usmjeravana dječjim interesima i vašim upravljanjem procesom.
Čitanje teksta ili traganje za odgovorima na postavljena pitanja, usmjerava i daje smisao procesu
učenja, čime se podiže motivacija za rad.
KWL TABLICA

ZNAM ŽELIM ZNATI VIŠE NAUČIO/LA SAM

Nakon učenja novih sadržaja (ili potvrđivanja poznatih), vratite se na pitanja i liste informacija i
potvrdite ih ili popravite, dodajte nove stvari koje su saznali. Osim zajedničkog rada, svako dijete
može za sebe zabilježiti u treću kolonu što je sve naučilo.
 7. VIDIM-MISLIM-PITAM SE
Ova tehnika pomaže učiteljima ispitati što učenici znaju/misle o nekom predmetu, događaju ili
pojavi. Također im pomaže djecu potaknuti na promišljanje i postavljanje pitanja koja vode ka
daljem istraživanju i propitivanju.
Pitajte učenike:
Što vidite/zapažate/uočavate (fotografija, predmet, tekst...)?
Što mislite o tome?
Koja pitanja vam padaju na pamet?

8. NAJVAŽNIJA PITANJA
Svaki učenik/ca dobije jednu karticu ili papir i na njega napiše pitanje koje ga/je zanima u vezi
najavljene teme. Papiri zatim idu u krug i oni koje također zanima to pitanje stavljaju jednu kvačicu,
plus ili neki drugi dogovoreni znak. Na kraju se utvrdi koja pitanja su dobila najviše glasova i ta se
izdvoje.

9. PET PUTA „ZAŠTO“

U vezi teme kojom ćemo se baviti (ili kojom smo se bavili) svaka grupa treba najprije napisati jedno
pitanje koje počinje riječju „zašto“, a onda još četiri pitanja koja također počinju sa zašto, a
nadovezuju se na prethodno pitanje. (Zašto pada kiša? Zato što se voda nakuplja... Zašto se voda
nakuplja...itd.)

10. NOVINSKI NASLOVI

Ova tehnika se koristi kako bismo uvidjeli jesu li učenici shvatili bit neke ideje, sadržaja, teme. Korisna
je na početku, ali posebno na kraju rasprave i/ili razrade neke teme nakon što su učenici o njoj dobili
nove informacije.
Pitajte učenike:
(prije obrade teme) Kada biste sada morali napisati novinski članak o ovoj temi, koji naslov
biste dali ovom članku, a koji bi sadržavao bit, najvažnije o ovoj temi?
(nakon obrade teme) Kako biste danas, nakon rasprave, rada na ovoj temi, napisali naslov
novinskog članka. Je li se tvoj naslov promijenio?
 11. „UDICE“
„Udice“ predstavljaju zadatke, situacije ili pitanja koja „pecaju“ dječju pažnju i pokreću ih da:
• Aktiviraju znanje koje već imaju i povežu ga s novom situacijom
• Uvedu djecu u predmet izučavanja i potaknu njihov interes

Najbolje udice su one koje potiču djecu da:

• Rješavaju stvarne, životne probleme (simulirane ili autentične)
• Istraže temu ili oblast kako bi samostalno došli do odgovora na otvorena pitanja
• Postavljaju hipoteze i pronalaze načine da ih potvrde ili opovrgnu
• Istražuju, ispituju i propituju postojeće informacije
• Iznalaze nova rješenja

Primjeri udica:
• Novinski članak (Danas sam pročitala/ jako me iznenadio/ uznemirio... što vi mislite...)
• Posjeta/pismo (stvarne ili izmišljene) osobe koja ima problem koji treba riješiti
• Moguća problemska situacija (nestanak vode, struje... kako riješiti problem snabdijevanja u
međuvremenu...)
• Nekome treba pomoć (osoba, životinje...)
• Odluka koju treba donijeti (putovanje, nabavka, zanimanje...)
• Dilema ili različita mišljenja više osoba o jednom pitanju, koje treba razriješiti
• Potraga za izgubljenim....
• Inspirativna priča/film/citat/izreka
• Vođena fantazija
• Izmjena u prostoru - materijali ili predmeti u učionici, postavka scenografije

12. PIŠEMO (U/P/F/T)

Ova tehnika služi učiteljima i djeci osmisliti neku pisanu formu koja najviše odgovara ciljevima
koji vi ili djeca želite postići pisanjem, da razumiju da se pisati može iz različitih perspektiva i različitoj
publici, te da razgovarate o tome kako se struktura, sadržaj i način pisanja teksta mijenja u odnosu na
ove faktore.
Svaka od formi koju će djeca koristiti, mora prije toga biti demonstrirana, djeci trebaju biti jasni
kriteriji uspješnosti, odnosno karakteristike određene forme, a poželjno je da pisanje prođe kroz sve
faze od prve verzije do završne.

ULOGE
Tko piše?

TEMA

O čemu piše?
FORMA PUBLIKA
Šta piše? Komu piše?
 Forme
• Priče (fikcija) • Osvrti na pročitano
• Poezija/pjesme • Rasprave ili debate
• Biografije i autobiografije • Informativni tekstovi
• Intervjui • Naučni tekstovi
• Pisma • Stripovi
• Novinski članci • Znaci, simboli, grafički prikazi...

Metode/tehnike/strategije za fazu razumijevanja značenja

Nakon što su učenici aktivirali svoje predznanje, ispitali u što su sigurni a u što
nisu, postavili pitanja i odredili svrhe učenju, spremni su za slijedeću fazu,
razumijevanje značenja. U ovoj je fazi učenicima na raspolaganju nekoliko
strategija.

13. INSERT tehnika

INSERT (Interactive Notating System for Effective Reading and Reading) je tehnika koja učenicima
pomaže u praćenju svog razumijevanja onoga što čitaju (Vaughn i Estes, 1986). Nije rijetka pojava
da djeca dovrše stranice teksta, a da nisu upamtili ništa od onoga što je pročitano. To je najbolji
primjer čitanja bez razumijevanja, čitanja bez aktivnog kognitivnog sudjelovanja u procesu čitanja,
te čitanja bez praćenja razumijevanja. Faza razumijevanja značenja je krucijalna u procesu učenja,
no prilika za učenje može proći bez ikakvog utjecaja ukoliko učenik nije aktivno uključen.
Učenicima se da zadatak da aktivno čitaju tekst o nekoj temi, tako što će, dok čitaju, ubacivati
određene oznake u sam tekst. Broj oznaka kojima se učenici služe u nastavi varira ovisno o uzrastu i
zrelosti učenika.
Mogu se koristiti sljedeće oznake:
“” Stavite oznaku “  ” (provjereno, u redu) na marginu, ukoliko nešto što ste pročitali
potvrđuje nešto što ste znali ili mislili da znate.
“-“ Stavite oznaku “ –“ (minus) na marginu, ako je neka informacija koju ste pročitali suprotna
ili se razlikuje od onoga što ste znali ili mislili da znate.
“+” Stavite oznaku “ + ” (plus) na marginu, ako je informacija s kojom ste se susreli, nova za
vas.
“?” Upišite “ ? “ (znak pitanja) na marginu, ako se radi o informaciji koja vas zbunjuje ili ukoliko
postoji nešto o čemu biste željeli saznati više.
INSERT TABELA
Stavite oznaku “ ” ukoliko Stavite oznaku “ –“(minus) Stavite oznaku “ + ” (plus) Upišite “ ? “ (znak pitanja)
nešto što ste pročitali već ako je ono što ste pročitali ako je ono što ste pročitali ako vam nije jasno ono što
znate ili mislite da znate. suprotno ili se razlikuje od novo za vas, što prije niste ste pročitali.
onoga što ste znali ili mislili znali.
da znate.

Dakle, dok čitaju, na margine ili u sam tekst stavljaju četiri različite oznake, u skladu s vlastitim
znanjem i spoznajama. Nije nužno označavati svaki red ili svaki pojam, nego da njihova oznaka bude
odraz njihovog općeg odnosa prema danim informacijama. Možda će upisati jednu ili dvije oznake po
pasusu, ponekad više, ponekad manje.
Nakon toga, učenici mogu napraviti tablicu u koju će unositi pojmove koje već znaju, što su novo
naučili, pitanja koja imaju i sl., u zavisnosti od zadatka i cilja poučavanja.
 14. POSTUPAK POTRAŽI / RE-QUEST/

Kad je učenicima potrebna podrška u čitanju teksta radi prikupljanja informacija, jedan od načina da
se pruži ta podrška je postupak PoTraži /ReQuest/ (Manzo, 1969). Dva učenika čitaju tekst,
zastanu poslije svakog odlomka i naizmjence postavljaju pitanja. Pomaže ako je, prilikom predstavljanja
i demonstriranja ove tehnike, učitelj ujedno i partner. Pretpostavimo, na primjer, da učitelj sudjeluje
u aktivnosti ReQuest s učenikom Davidom. Nakon što pročitaju prvi ulomak (u sebi) o Marcu Polu,
učitelj Davidu postavi nekoliko kvalitetnih pitanja o najvažnijim idejama iz tog odlomka. Pitanja zadiru
ispod površine. Učitelj pita kakvu bi važnost neka stavka iz ovog ulomka mogla imati poslije u tekstu (ne
pokušava samo potaknuti Davida na razmišljanje nego mu i dati primjer vrste pitanja kakva bi on
mogao postaviti kad na njega dođe red.) David mora odgovoriti na ta pitanja najbolje što zna. Nakon
što David odgovori na učiteljeva pitanja, obojica pročitaju idući odlomak. Sad je na Davida red da
postavi učitelju pitanja o tom novom ulomku i učitelj mora na njih odgovoriti. Kad su obojica ponovila
informacije iz tog ulomka, pročitaju naredni. Nakon što je taj ulomak pročitan, nastavnik postavlja
Davidu nekoliko pitanja o tom odlomku. Potom pročitaju idući odlomak i tako dalje. Nakon što je učitelj
uveo tu aktivnost kao partner u postavljanju pitanja, odredi parove koji će uzajamno postavljati pitanja.
Postupak ReQuest može se primijeniti i s cijelim razredom. Jedna je od mogućnosti da razred pročita
jedan ili dva ulomka iz teksta. Potom učenici zatvore knjige i naizmjence učitelju postavljaju sva pitanja
kojih se mogu sjetiti. Nakon toga, pročitaju novi ulomak i uloge se obrnu, pa učitelj postavi
učenicima nekoliko dubinskih pitanja - pritom pazeći da ne formulira samo činjenična pitanja nego i ona
koja zadiru u koncepcije i implikacije. Nakon nekoliko takvih izmjena, nastavnik može promijeniti
aktivnost i zamoliti učenike da predvide o čemu će biti riječi u ostatku aktivnosti i kažu zašto tako misle
(Vacca & Vacca, 1996).
Druga mogućnost je da cijeli razred sudjeluje u aktivnosti ReQuest tako što se učenici podijele u
grupe od po troje i da naizmjence postavljaju pitanja i odgovaraju.
 15. RECIPROČNO POUČAVANJE
Dobro je poznato da je poučavanje najbolji način učenja. Recipročno poučavanje, poput postupka
ReQuest, osmišljeno je kako bi se svim učenicima omogućilo da se nađu u ulozi učitelja tako da vode
druge kroz tekst. Taj je postupak osobito pogodan za tekst koji obiluje informacijama.
Recipročno poučavanje (Palincsar & Brown, 1984) vrši se u grupama od četiri do sedam učenika. Svi
učenici imaju primjerke istog teksta i smjenjuju se kao nastavnici, što je uloga kojom se traži od njih
da izvrše pet zadataka. Nakon što učenici pročitaju odlomak (najčešće u sebi), učenik u ulozi
učitelja

• sažima što se upravo pročitalo;

• smisli dva ili tri pitanja o ulomku i dobiva odgovore učenika na njih;
• razjašnjava probleme s kojima drugi učenici nisu sigurni;
• predviđa što će biti rečeno u idućem ulomku;
• zadaje svima čitanje slijedećeg ulomak.

Nastavni sat se odvija na slijedeći način.

Najprije učitelj objavi da će on voditi diskusiju o prvom ulomku. Učenici trebaju obratiti pažnju ne
samo na ulomak i sudjelovati u diskusiji nego i pažljivo promatrati kako učitelj vodi diskusiju. To je
stoga što će se svaki od njih naći u ulozi voditelja diskusije kad budu čitani naredni u lomci. Učitelj
je pripremio tablicu na kojoj je označeno pet koraka koje valja poduzeti nakon čitanja svakog
ulomka i pokazuje je učenicima kako bi im pomogao pratiti postupak koji služi u vođenju diskusije.
učitelj je već odredio da se ovaj tekst najbolje čita u dijelovima (cilj mu je ulomak teksta o kojem se
može diskutirati u pet do sedam minuta. Možda je odabrao duže ili kraće cjeline, ovisno o količini
informacija u tekstu). Učitelj zamoli sve učenike da pročitaju prvi ulomak u sebi.
Kad završe učitelj, sažima ulomak.
Zatim učitelj postavi pitanje. Pažljivo to čini jer osim što njime želi dobiti njihove ideje,
demonstrira učenicima umijeće postavljanja pitanja. Njegovo se pitanje može odnositi na neku
složenu postavku koja je spomenuta u tekstu ili može pokušati s nekom neizgovorenom implikacijom.
Tim se pitanjem od učenika može tražiti da usporede neku tvrdnju iz teksta s postavkama svog
rezoniranja. Učitelj iz učenika izvlači njihove ideje o tim pitanjima.
Potom - premda se to često događa istovremeno s prethodnim korakom - učitelj pokušava
objasniti sve dijelove ulomka koji učenicima nisu jasni. Može to učiniti tako da ukaže na nesuglasice ili
nejasnoće u onome što su učenici rekli te da ih zamoli da oni razjasne nesuglasice ili nejasnoće. Ili će
možda reći: “Evo kako bih ja riješio taj problem...” pa prikazati vlastito viđenje (mora se imati na umu
da će učenici imati prilike sami učiniti sve ono što čini učitelj; u nastavku sata, učitelj će automatski
prepustiti riječ drugima).
Sada učitelj predviđa što će biti navedeno u tekstu. Bude li vremena, može od učenika zatražiti da i
oni predviđaju. Tada zadaje slijedeći ulomak teksta.
Nakon što je pročitan naredni ulomak, ako se ta aktivnost koristi po prvi put s određenim učenicima,
učitelj ponovi cijeli tijek diskusije. To ponavljanje potrebno je kako bi se učitelj uvjerio da učenici
potpuno razumiju kako treba provesti onih pet koraka u vođenju diskusije prije nego što dođe red i na
njih. Učitelj se često poziva na tablicu pri svakom koraku u diskusiji. On zna da će, ako učenici ne
razumiju kako treba voditi taj postupak, poslije on morati intervenirati, čime će uzdrmati samostalnost
i samopouzdanje učenika.
Prije nego što treći ulomak bude pročitan, učitelj pokaže prstom na učenika sa svoje lijeve strane i
zamoli ga da povede diskusiju. Nakon toga uloga voditelja diskusije prelazi na učenika koji se nalazi
slijeva prethodnom voditelju i tako dalje.
 16. SMJERNICE ZA UČENJE
Smjernice za učenje pomažu u vođenju procesa propitivanja polaznika čak i kad učitelj nije prisutan,
kao kad polaznici samostalno čitaju neko zadano štivo. Prisjetimo se da je list papira korišten
prilikom čitanja za usmjeravanje pažnje polaznika na određene postavke utkane u tekst o kukuruzu,
čak i kad su pročitali čitav dio, kao i da je uticao na oblikovanje diskusije o tekstu koja je povedena
nakon čitanja u malim grupama.
U svrhu poboljšavanja kritičkog mišljenja, smjernice za učenje su najkorisnije kad:
• pomažu učenicima pratiti zamršene obrasce misli ili suptilne ideje koje vjerojatno ne bi sami
spoznali, ali ne služe kao zamjena za brižljivo čitanje teksta;
• na svakom koraku zahtijevaju kritičko ili mišljenje višeg reda; i
• služe kao odskočna daska za diskusiju ili pisanje a nisu same sebi svrhom.

Tablica u nastavku primjer je smjernica za učenje za jedan članak o kukuruzu. Učenicima se ova tablica
da prije nego što pročitaju taj poduži tekst kako bi se usmjerilo njihovo razumijevanje značenja.

Tablica 3 Smjernice za učenje o porijeklu i upotrebi kukuruza

• Na koji su način ljudi prilagodili kukuruz vlastitim potrebama?
• Koliko dugo ljudi manipuliraju biljkama kukuruza za vlastite potrebe?
• Neki ljudi tvrde da je neprirodno, a time i pogrešno, da se ljudi “petljaju” u prirodu. Na
osnovu onoga što znate o kukuruzu, formulirajte argumente za ili protiv tog stanovišta.
Odgovori na prva dva pitanja u tablici bili su namjerno protkani kroz mnoge dijelove teksta o
kukuruzu. Obratite pažnju i na to da se trećim pitanjem od učenika traži mišljenje višeg reda u vezi sa
zaključcima na koje su usmjeravani u prva dva pitanja.
 17. DVOSTRUKO VOĐENI DNEVNICI
Kao što smo već vidjeli u oglednom predavanju u ovom vodiču, dvostruko vođeni dnevnici (Berthoff,
1981) predstavljaju način na koji učenici koji čitaju neki tekst povezuju taj materijal s vlastitom
znatiželjom i iskustvima. Posebno su korisni kad učenici čitaju duže tekstove i to izvan škole.
U nastavku je primjer pjesme, s kolonom u koju učenici opisuju što su oni zapazili, na što ih asocira
tekst, o čemu su razmišljali dok su čitali i sl. Napomena: kada se radi o proznom ili naučnom tekstu,
djeca ne moraju imati komentar na svaki red, nego se desna kolona odvoji samo jednom crtom.

DVOSTRUKO VOĐENI DNEVNIK

Najbolje što je mogla
Donald Jones
Stara udovica sluđena od gladi, ušla si obogavljena

a tvoje upale oči užegle i plahe,

glas nekontroliran, između cvileža i divljeg blijedog smijeha.

Vidjeh kako sjedaš na rub stolice i krutiš se

dok socijalna radnica presijeca tvoja objašnjenja,

tvoje krpice dostojanstva, svojim otresitim upitima.

Užasan je tvoj smiješak na pitanje o tvojem vlasništvu

u obveznicama, bankovnim računima, imanjima,

tvoj pogled kad te se podsjetilo da ti je isteklo životno
osiguranje.
Ona nikako da povjeruje da si živjela najbolje što si mogla

od bijednog nesigurnog iznosa koji su ti slale kćeri

i da nisi plaćala stanarinu starom i ljubaznom kućevlasniku.

Protumačila je tvoj čisti užas od smrti pohlepom

i mogućom prevarom, odbila te, poslala

po pismene dokaze od kćeri koje žive u drugoj državi.

Njihove potvrde pune pravopisnih pogrešaka stigle su za tri
tjedna,
tvoja zdravstvena iskaznica prestala je važiti, ali uskoro

je od socijalnog stiglo poništenje.

Nitko nije kriv, postupilo se po propisima,

tvoja se smrt ionako očekuje svaki dan, ali ipak

gledam kako ustaješ i drhteći odlaziš, dok tvoje kruto srce

tuče zbunjenim gnjevom, zatomljenim ponosom.

 18. MAPE UMA

Mape uma predstavljaju tehniku koja nam omogućava da pamtimo, koristimo i strukturiramo veoma
obimnu materiju, sjećajući se samo suštine, bez velikih osvrtanja na detalje. Mape uma predstavljaju
grafički prikaz niza informacija, koji kreće od centra (sredine) ka krajevima, sve više se granajući od
širih ka užim kategorijama.
Specifičnost ovakvog učenja je u tome što se u isto vrijeme koriste obje moždane hemisfere. Lijeva ili
logička hemisfera, koja se bavi analizom, brojevima, linearnošću, riječima, logikom i listama i desna ili
kreativna hemisfera, koja je zadužena za sintezu, prostorno poimanje, ritam, imaginaciju i dnevno
sanjarenje. Znajući ovo, kada mapiramo naš um, moramo koristiti pojmove koje koriste i jedna i
druga hemisfera mozga. Dakle, lijevoj hemisferi su potrebne činjenice, a desnoj opisi tih činjenica.

19. MREŽA ZA RAZMATRANJE

Mreža za razmatranje (Alvermann, 1991.) je jedna od strategija rada u razredu u kojoj se koristi
grafičko predstavljanje za koordiniranje složene lekcije, a rezultat je da svako ima priliku sudjelovati u
diskusiji. Mrežom za razmatranje se u centru upisuje centralni problem/pojam/lik koji treba da se
razmatra. Zatim se oko tog pojma daju odgovori na slijedeća pitanja: Kako? Što? Tko? Kako? Kada?
Gdje? Zašto? I što dalje?. Pitanja ne moraju biti striktno ovako postavljena. Možete ih modificirati u
zavisnosti od teme/pojma koji obrađujete.
Poteškoću mogu predstavljati pitanja „I što onda?“i „Zašto?“, koja se odnose na to zbog čega se uopće
bavimo ovom temom, na što nam ona ukazuje, zašto je važna, što možemo poduzeti.
 MREŽA ZA RAZMIŠLJANJE-RADMILA

KADKA

TKO KKAADA
KADA

TEMA:
ZAŠTO I ŠTO ONDA

KAKO GDJE
 Mreža za razmišljanje

KAKO? ŠTO? TKO?

KADA? GDJE?

I ŠTO ONDA? ZAŠTO?

20. TABLICA ZA PREDVIĐANJE

Sada objasnite da će polaznici čitati priču u parovima i zastati u određenim točkama priče kako bi
pravili i potvrdili predviđanja. Zamolite polaznike da pripreme tablicu nalik onoj na slici ispod. Kada
stignu do prve razdjelne točke u priči, potrebno je da parovi prekinu s čitanjem, tijekom jedne
minute predviđaju što misle da će se slijedeće dogoditi, i u narednoj minuti zapišu ta predviđanja u
označenom prostoru na tablici – ispod naznake Prvi dio, rubrika: Što mislite da će se dogoditi?
Potrebno je voditi bilješke o dokazima koje su našli u prvom dijelu njihova predviđanja i naprave
popis u predviđenoj rubrici. Zatim neka čitaju do sljedeće razdjelne točke i kada dođu do nje,
razmotre ranije postavljena predviđanja, ukratko zapišu što se zapravo desilo u predviđenom
prostoru ispod naznake Prvi dio. Zatim treba predvidjeti što misle da će se desiti u narednom
ulomku i napišu nova predviđanja, s dokazima na osnovu kojih su predviđali u odgovarajuće prostore
u dijelu tablice označenom s Drugi dio. Zatim čitaju, provjeravaju svoja predviđanja na osnovu onoga
što se uistinu dogodilo, prave nova predviđanja, zapisuju argumente za to, i čitaju zadnji ulomak.
Naposljetku, potrebno je provjeriti svoje zadnje predviđanje u odnosu na zbivanja u priči i zapišu što
se dogodilo u odgovarajući prostor na tablici.

Tablica za predviđanje
Što mislite da će se Koje dokaze za to Što se stvarno
dogoditi? imate? dogodilo?
Prvi dio

Drugi dio

Treći dio
 21. ŠEST ŠEŠIRA ZA RAZMIŠLJANJE - EDWARD DE BONO

Šest šešira je kreativna tehnika za rješavanje problema zasnovana na teoriji Edwarda de Bono-a
o lateralnom (paralelnom) mišljenju.
Za razliku od pristupa u rješavanju problema suočavanjem i sukobljavanjem mišljenja, ova tehnika
omogućava djeci suradnju, sagledavajući problem iz različitih perspektiva.
Za početak je važno da svaki učenik/ca prođe kroz svih šest pristupa u sagledavanju problema
(možete svaki dan posvetiti samo jednom šeširu). Tehnika se može koristiti na različite načine: svaka
grupa može dobiti jednu karticu sa šeširom određene boje i opisom postupka. U tom slučaju
odjeljenje je podijeljeno u šest grupa, a svaka grupa prakticira jedan od pristupa problemu.
Druga mogućnost je da imamo šesteročlane grupe i unutar grupe svatko dobije jednu od kartica i
treba se zalagati za svoj pristup, a može i cijela grupa najprije riješiti „Bijeli šešir“ i prikupiti sve
informacije, zatim preći na „Crveni šešir“ i iskazati svoje osjećaje u vezi s problemom. Zatim može
razgovarati o „Crnom šeširu“ i predvidjeti poteškoće i probleme koji se mogu javiti, a potom preći na
„Žuti šešir“ i iskazati što se pozitivno može dogoditi. Najvažniji je „Zeleni šešir“ jer tu treba smišljati
nove ideje i rješenja i tu se treba najviše angažirati. „Plavi šešir“ će nas potaknuti da raspravimo što
smo sve učinili i što još možemo učiniti.

Bijeli šešir zanimaju informacije. Kada stavimo bijeli šešir tada postavljamo neka od slijedećih
pitanja: Što znamo? Koje informacije trebamo? Što bismo trebali pitati?
Bijeli šešir se koristi kako bi usmjerili pažnju na informacije koje imamo ili nam nedostaju.

Crveni šešir upućuje na vatru i toplinu, i povezan je s osjećajima i intuicijom.

Kada koristimo crveni šešir razmišljamo o osjećanjima i intuiciji, bez bilo kakvog objašnjavanja.
Svaka osoba ima osjećanja i crveni šešir nam daje dozvolu da ih iskažemo i uzmemo u obzir prilikom
analize.

Crni šešir poziva na oprez, ali i čuva od nepromišljenih odluka koje bi mogle biti štetne. Crni
šešir nas upozorava na rizik i na moguće nedostatke naših odluka. Zadatak je da analiziramo
probleme koji se mogu pojaviti, poteškoće na koje možemo naići, posljedice koje bi mogle proizaći i
loše što bi se moglo dogoditi u promjenama koje želimo učiniti.

Žuto podsjeća na sunce i optimizam. Pod žutim šeširom nastojimo pronaći sve ono što je pozitivno.
To možemo učiniti postavljajući neka od slijedećih pitanja: Što su prednosti? Tko će imati koristi?
Koje pozitivne stvari mogu proizaći? Koje su ostale vrijednosti o kojima govorimo?

Zeleno podsjeća na vegetaciju koja upućuje na rast, energiju i život. Zeleni šešir je kreativni šešir. On
je namijenjen planiranju i stvaranju novih ideja. Razmišljajući iz perspektive zelenog šešira možemo
predlagati promjene i alternative predloženim idejama, ma kako „lude“ i kreativne one bile. On nam
omogućuje da sagledamo niz različitih prilika i rješenja koja bi mogla postojati.

Plavi šešir je namijenjen razmatranju samog procesa mišljenja. Npr. možemo se zapitati što ćemo
sljedeće učiniti ili u čemu smo do sada uspjeli. Plavi šešir možemo koristiti na početku rasprave kako
bi odlučili o čemu ćemo raspravljati i što očekujemo od rasprave. On nam može pomoći u
dogovaranju rasporeda korištenja ostalih šešira. Plavi šešir može poslužiti za razmatranje učinjenog
na kraju rasprave.
 Metode/tehnike/strategije za fazu refleksije

Mnoge strategije koje se primjenjuju u fazama evokacije i razumijevanja

značenja osmišljene su tako da kulminiraju u fazi refleksije. Navodimo
nekoliko.

22. KLJUČNI POJMOVI - REVIDIRANJE

Učenici koji su dobili najvažnije pojmove prije čitanja i od kojih se tražilo da kažu kakve veze bi ti
pojmovi mogli imati s tekstom, trebaju opisati te veze nakon što pročitaju tekst.

23. IZMIJEŠANE SEKVENCE - REVIDIRANJE

Nekim učenicima je prije čitanja ponuđen popis stavki, naziva ili događaja i od njih je zatraženo da
predvide pravilan redoslijed kojim ih treba složiti (u skladu s uzročno-posljedičnim lancima ili
kronološki). Od njih se može tražiti da te nazive slože po ispravnom redoslijedu nakon što pročitaju
tekst. Učenici bi u parovima trebali objasniti razredu zašto su na određeni način poredali zadane
stavke.

24. SMJERNICE ZA UČENJE - REVIDIRANJE

Ako su smjernice za učenje dobro osmišljene, od učenika će zahtijevati da prikupe spoznaje iz
nekoliko dijelova zadanog teksta. Dobro ih je ponoviti, jer će učenici vjerojatno prikupiti drugačije
informacije. Time će se od učenika tražiti i da oblikuju mišljenje ili konstruiraju argumente u vezi s
kojima će se mišljenja vjerojatno razilaziti. I njih je dobro ponoviti, jer će se vjerojatno razviti živa
diskusija.

25. DVOSTRUKO VOĐENI DNEVNICI - REVIDIRANJE

Nakon što su učenici završili s čitanjem, bilješke iz dvostruko vođenog dnevnika mogu pomoći u fazi
refleksije kako nastavnik obrađuje dio po dio teksta, tako da će učenici razmjenjivati komentare koje
su zapisali na svakoj stranici. I nastavnik bi trebao imati pripremljene komentare kako bi skrenuo
pažnju na one dijelove teksta za koje želi da budu predmet diskusije.

26. RAZMISLI I RAZMJENI MISLI U PARU

Kao što smo već objasnili, tehnika razmisli i razmjenjuj misli u paru je brza aktivnost kooperativnog
učenja kojom se od učenika traži da razmišljaju o tekstu i da im kolege pomažu u oblikovanju ideja.
Može se ponoviti nekoliko puta tijekom čitanja ili predavanja. Nastavnik pripremi pitanje unaprijed,
najčešće otvorenog tipa, i zamoli nekoliko učenika da napišu kratak odgovor. Tad se učenici podijele
u parove i razmjenjuju odgovore u nastojanju da dobiju odgovor koji obuhvaća ideje oba partnera. I
naposljetku, nastavnik prozove toliko parova, koliko mu vrijeme dopušta, da iznesu sažetak svoje
diskusije u trajanju od trideset sekundi.

27. TEHNIKE ZA VOĐENJE DISKUSIJA

Iluzorna je razlika između sadržajne i dinamične diskusije i diskusije koja se prometne u to da
učitelj govori, a učenici sjede i šute. Općenito su te diskusije najbolje kad ih potakne učenička
radoznalost. Učitelj ima jako važnu ulogu voditelja. Dillon (1988) je odredio četiri “poteza” ili strategija
kojima nastavnik potiče diskusiju i pazi da centralnu ulogu u diskusiji imaju učenici.

1. Konstatacije. Konstatacije su način izražavanja vlastite reakcije, razumijevanja ili potrebe za

razjašnjenjem rečenog. No manje su izravne od pitanja i stoga često imaju za posljedicu slobodniju
reakciju. Možete reći: “Dakle, kako ja to shvaćam, ti kažeš----------”; To me podsjeća na nešto što je
--------- prije rekao”; “Samo malo. Kažeš da -----------, ali je Danijel upravo rekao da --------
----”; ili “Zbunjuje me -------------.”
 2. Pitanja. Osmislite načine na koje ćete tražiti od učenika da počnu postavljati pitanja o tekstu. Evo
nekoliko korisnih natuknica: “Što bismo trebali pitati u svezi ovog teksta?” “Što smo dosad
propustili spomenuti u diskusiji?” “Što je nejasno u onome što je prezentirano ovim tekstom?”
“S čime se slažete ili ne slažete u tekstu?”
3. Signali. Budući da učiteljevi komentari često mogu imati nerazmjernu težinu, najbolje je održavati
diskusiju pokretima tijela i signalima umjesto komentarima. Upitan izraz lica znak je da se traži
pojašnjenje. Dvije ispružene ruke koje kao da odvaguju dvije stvari mogu biti znak učeniku da
odabere između dvije tvrdnje. Blagonaklono zabrinut izraz lica može ohrabriti učenika koji se muči
izraziti neku ideju.
4. Šutnja. Kad se postavi neko pitanje, dajte vremena da se na njega odgovori. Vrijeme čekanja od
3, 4 ili 5 sekundi služi kao snažan motivator da netko prekine šutnju. Ako je ne prekine
učitelj, učinit će to netko drugi.

28. SAČUVAJ POSLJEDNJU RIJEČ ZA MENE

“Sačuvaj posljednju riječ za mene” je još jedna aktivnost za olakšavanje refleksije poslije čitanja. Ona
predstavlja okvir za razrednu diskusiju o tekstu, i posebno je korisna da se i šutljiviji i stidljiviji učenici
uključe u razrednu diskusiju. Korake od kojih se sastoji ova strategija treba objasniti na slijedeći način:

• Potrebno je da učenici, dok čitaju dio teksta, pronađu jedan ili više citata koje smatraju
osobito zanimljivima ili vrijednima komentara.
• Učenik zapiše taj komentar na indeksnu karticu ili komadić papira, pazeći pritom da ne
zaboravi zapisati i broj stranice na kojoj se može naći taj citat.
• Na drugoj strani papira, učenik zapiše komentar o tom citatu. Učenik može taj citat
razraditi, ne složiti se s njim, ili učiniti nešto treće.
• Učenici na idući sat donesu svoje papiriće s citatima i učitelj prozove nekog da svoj pročita
naglas. (Pomaže ako učenik kaže svima s koje je stranice citat preuzet kako bi svi mogli lakše
pratiti.)
• Nakon što se pročita određeni citat, učitelj traži komentare i reakcije od ostalih učenika.
Pazite da diskusija ne skrene s teme i ograničite komentare koji bi mogli postati zajedljivi ili
sitničavi. I učitelj može dati svoje komentare.
• Za zaključivanje diskusije o citatu, učitelj zatraži da učenik, koji ga je odabrao, naglas
pročita svoj komentar ili komentare. Stvar je u ovome: nakon toga više nema diskusije.
Učenik koji je zapisao neki citat ima posljednju riječ u vezi s njim. (Učitelji! Ponekad će
vam biti jako teško suzdržati se da ne ubacite posljednji komentar, ali to nije pošteno! To je
protiv pravila.)
• Učitelj sad može pozvati nekog drugog učenika da pročita svoj citat i iznova pokrene cijeli
postupak. Malo je vjerojatno da će učitelj prozvati sve učenike da pročitaju svoj citat u sklopu
jednog nastavnog sata. Odabrat će samo nekoliko učenika.

29. DESETOMINUTNI SASTAVI I DRUGI OBLICI SLOBODNOG PISANJA

Poslije čitanja ili razredne diskusije, učenicima se može pomoći da priberu misli tako da se od njih
zatraži pisanje desetominutnog sastava služeći se tehnikom slobodnog pisanja. Učitelj zamoli učenike
da pišu deset minuta bez prestanka o nekoj zadanoj temi.
Neki učitelji, stručnjaci za pisanje, tvrde da sam čin pisanja može osloboditi izvore kreativnosti koji se
razlikuju od vrsta promišljanja u koja se upuštamo kad planiramo što ćemo napisati (Elbow, 1982).
Stoga u tehnici slobodnog pisanja učenici pišu bez prestanka. Ako se ne mogu sjetiti što bi napisali,
neka napišu Ne znam što bih napisao. Cilj je kontinuirano pisati bez ponovnog čitanja, pregledavanja ili
kritiziranja. Mnogi učitelji se povremeno posluže slobodnim pisanjem pa kažu učenicima da još jednom
pročitaju što su napisali, odaberu ideje koje najviše obećavaju i napišu novi sastav služeći se tim
postavkama kao glavnim temama te da odbace ostale manje važne informacije koje se najčešće jave u
slobodnom pisanju.
 30. PETOMINUTNI SASTAV
Petominutni sastav na završetku sata učenicima služi kao pomoć da zaokruže svoja razmišljanja o
zadanoj temi a nastavnicima da dobiju bolji uvid u to kako je razred usvojio temu. Petominutnim se
sastavom od učenika traže dvije stvari: napišite nešto što ste naučili o temi i jedno pitanje koje biste o
toj temi još željeli postaviti. Nastavnik prikupi sastave odmah po isteku tih pet minuta a mogu mu
poslužiti za planiranje idućeg časa.

31. GRAFIČKO PREDSTAVLJANJE

Grafičko predstavljanje je način da se procesi mišljenja kojima su se učenici služili u postupku
propitivanja učine vidljivim. Osim grozdova (prikazanih u prethodnom Vodiču), ostala tri korisna
oblika vizualnog predstavljanja su tabele pojmova, T-tabele i Vennovi dijagrami.

32. TABLICA POJMOVA.

Koristan način vizualne organizacije informacija nakon diskusije je korištenje tablice pojmova,
naročito za usporedbu tri ili više stavki ili problema. Tablica se načini tako da se vodoravno upišu
stavke koje se porede, a uspravno neko obilježje prema kojem se vrši usporedba.
Na primjer, korištenjem tablice pojmova moglo bi se usporediti nekoliko
zanimanja:
Tablica pojmova
Potrebna Sigurnost Plaća Zadovoljstvo
priprema posla poslom

Liječnik dugotrajna; visoka visoka umjereno

studij plus visoko
specijalizacija
plus stažiranje

Umjetnik umjereno niska; neizvjesna najviše

dugotrajna; očekujte
školovanje, plus duga razdoblja
dugotrajna praksa gladovanja!

Djelatnik ne toliko umjerena; umjerena može biti

(u tvornici) dugotrajna radna se mjesta slabo
mogu mijenjati
ili se tvornice
preseliti

Tablice pojmova se mogu osmisliti kao aktivnost za razrednu diskusiju. Informacije koje se njime
izvlače na površinu ograničenije su od onih iz grozdova, ali će nastavnik svejedno možda poželjeti
demonstrirati proces pripreme teme za pisanje pomoću tablice pojmova, tako da učenici jasno vide
kako se to radi.
 33. T-TABLICA
T-tablica je višenamjensko vizualno pomagalo za bilježenje binarnih odgovora (da/ne, za/protiv) ili
usporedba/kontriranje u tijeku diskusije. Na primjer, nakon što se pročitaju dva uvodnika o
razlozima za i protiv očuvanja kultura etničkih manjina, učenici u parovima mogu načiniti T-tablicu
poput one prikazane na Tablici 5 i tijekom pet minuta napisati s lijeve strane tablice sve razloge kojih
se m sjetiti u korist očuvanja manjinskih kultura. Zatim, za pet minuta trebaju zapisati sve razloge
kojih se mogu sjetiti protiv te ideje. Nakon još pet minuta, mogu usporediti svoje T-tablice s tablicom
drugog para. Poslije će nastavnik voditi postupak stvaranja razredne T-tablice o toj temi.
T- tabela
Razlozi u korist očuvanja Razlozi protiv očuvanja
manjinskih kultura manjinskih kultura

potiče raznovrsnost; “razjedinjuje” društvo;

pojedinci to žele; protivi se interesima zajednice;

potiče tradicionalne neke tradicionalne vrijednosti ne

vrijednosti treba očuvati

34. „KOCKARENJE“

Odabiranje bacanjem kocke ili kockarenje (Cowan i Cowan, 1980.) je strategija poučavanja koja
olakšava obradu neke teme iz različitih perspektiva. Podrazumijeva služenje kockom na čijim su
stranama napisane natuknice za mišljenje i pisanje. Kocka se može napraviti tako što se papirom
obloži mala kutija, ivice 15 do 20 cm. Napišite jednu od šest natuknica na svakoj stranici (plohi) kocke:
opiši, usporedi, poveži, raščlani, primijeni i za/protiv.

Nastavnici vode učenike kroz postupak odabiranja kockom tako da učenici kratko (dvije do četiri
minute) slobodno pišu o zadanoj temi. Najprije zadajte temu. Zatim recite učenicima da razmisle o
njoj i opišu je, odnosno, neka pomno razmotre temu i opišu što vide, uključujući boje, oblike ili
veličine. Imajući u vidu te upute, učenici tehnikom slobodnog pisanja pišu određeno vrijeme o
zadanoj temi. Postupak se nastavlja na opisani način obuhvaćanjem uputa sa svih šest ploha kocke.
Upute za šest strana su:

Opiši. Pomno se zagledajte u predmet (možda samo u mislima) i opišite što vidite, uključujući
boje, oblike ili veličine.
Usporedi. Čemu je slično? Od čega se
razlikuje?
Poveži. Na što vas podsjeća? Što vam pada na um? To može biti nešto slično ili različito,
stvari, mjesta ili ljudi. Samo pustite mislima na volju da vidite kakve će vam se asocijacije
javiti.
Raščlani. Recite kako se proizvodi. Ne morate znati, možete izmisliti.
Primijeni. Kako se može upotrijebiti?
Za/protiv. Zauzmite stav. Služite se dokazima po volji – logičnim, budalastim ili onima
između.
Nakon pisanja, učenici razmjenjuju svoje odgovore u vezi sa svih šest uputa na stranama kocke. Često
se ta razmjena najprije odvija u paru. Svaki učenik odabere upute s tri plohe kocke za razmjenu i
pročita partneru što je napisao.
Nema određenih pravila kako bi se ta razmjena morala odvijati, ali smo ustanovili da je ovakva
razmjena izuzetno uspješna.
Nakon što jedan član para pročita, drugi reagira pohvalom (odnosno p-ovima) te pitanjima (odnosno
q-ovima) 1. Zamolili smo ih da reagiraju na određene misli i da ne kažu samo npr. “to je bilo dobro”
nego precizno kažu što im se svidjelo i zbog čega. Pitanja su bila u obliku: “Svidjelo mi se kako si
opisao svoje viđenje, nisam pomislio da bi to moglo tako izgledati.”, “Nisam razumio …” ili “Želio bih
saznati više o ovome.”.
Naposljetku, cijela je grupa razgovarala o svakoj perspektivi. Zamolili smo dobrovoljce da cijeloj grupi
pročitaju što su napisali. Najčešće bi jedan od partnera rekao drugom: “Pročitaj svoje, bilo je dobro.”
Premda smo se često služili ovom tehnikom i s nastavnicima i s učenicima, kvaliteta i raznovrsnost
ideja i mišljenja koje se pobuđuju ovim postupkom ne prestaju nas iznenađivati.

Kratak osvrt na odabiranje bacanjem kocke

Slijedi nekoliko citata i komentara polaznika o odabiranju bacanjem kocke. Jedna je prevoditeljica
bilježila te komentare, a to bilješke je vodio i neko od nas. Navodimo ih ovdje kao primjer
raznovrsnosti inicirane kratkim osvrtom grupe.

Kako djeci objasniti teške riječi kao što je primijeniti?

U radu s malom djecom služite se drugim riječima, na primjer:

• Kako to izgleda? Umjesto Opiši.
• Čemu je slično a od čega se razlikuje? Umjesto Usporedi.
• Na što vas to podsjeća? Umjesto Poveži.
• Od čega je načinjeno? Umjesto Raščlani.
• Kako bi to mogli upotrijebiti? Umjesto Primijeni.
• Je li dobro ili loše? Zašto? Umjesto Za/Protiv.

Na koju se fazu/faze okvirnog ERR sustava se odnosi odabiranje kockom?

Nakon diskusije smo se složili da odabiranje kockom može jako dobro poslužiti ili u fazi evokacije ili u
fazi refleksije. Razgovarali smo o značaju toga da se ta metoda upotrijebi na nečem dobro poznatom,
što znači da bi teme trebalo pažljivo odabirati. Evo primjera kako smo se odabiranjem bacanjem
kocke poslužili na satu biologije u fazi evokacije i refleksije. Tema je bila fotosinteza. Kao uvod u
nastavnu jedinicu, učiteljica je zamolila svakog učenika da narednog dana u školu donese jedan zeleni
list. U fazi evokacije odabir kockom vršen je na temu tog zelenog lista. Nakon što su naučili što je
fotosinteza, odabirali su kockom na tu temu. Taj je primjer pomogao učiteljima-polaznicima shvatiti
potrebu brižljivog odabira tema kad se u fazi evokacije služe odabiranjem bacanjem kocke. Tema
mora biti ona o kojoj se puno zna.

1
P i Q su početna slova engleskih riječi praise (pohvala) i question (pitanje).
35. VENNOV DIJAGRAM.

Vennov se dijagram sastoji od dva (ili više) velika kruga koji se djelomično poklapaju prostorom u
sredini. Može poslužiti za suprotstavljanje ideja ili da se pokaže kako se one preklapaju.
Pretpostavimo, na primjer, da učenici uspoređuju ekspedicije Kristofora Kolumba i Marca Pola.
Vennov dijagram s dva preklapajući kruga omogućio bi razredu poređenje obilježja tih ekspedicija, i
onih po kojima se razlikuju i onih koja su im zajednička.

Nastavnik bi mogao zamoliti učenike da u parovima nacrtaju Vennov dijagram tako da ispune samo
dva dijela kruga koja se odnose isključivo na Kolumba ili na Marca Pola. Tad bi se parovi mogli
pridružiti drugim parovima, pa bi te četvorke mogle porediti svoje dijagrame i u središnjem dijelu
zapisati obilježja zajednička objema ekspedicijama (vidi primjer sa Slike 6).

36. PJESME OD PET STIHOVA – ČINKVINE

Sposobnost sažimanja informacija ili poimanja složenih misli, osjećaja i uvjerenja u nekoliko riječi je
važno umijeće. Ono zahtijeva duboku refleksiju na osnovu sadržajnih spoznaja. Pjesma od pet stihova
zahtijeva sažimanje informacija i materijala u koncizne iskaze koji opisuju ili asociraju na temu.

Činkvina, talijanske riječi za pet, što znači da je činkvina pjesma od pet stihova. Kad uvodite pjesme od
pet stihova, najprije dajte upute za pisanje pjesme. Tada dajte nekoliko primjera (nekoliko ćete naći u
ovom poglavlju). Potom neka grupa napiše pjesme od pet stihova.

Pisanje pjesama od pet stihova može u početku nekim ljudima predstavljati problem pa je učinkovit
način njihovog uvođenja podijeliti grupu u parove. Zadajte temu za činkvinu. Svako će imati između
pet i sedam minuta pisanja. Tad će se okrenuti partneru pa će dogovorno objediniti svoje dvije
činkvine u jednu. Time će biti potaknut razgovor o tome zbog čega su napisali to što su napisali, a što
će omogućiti još dublju refleksiju i kritičku analizu zadane teme. Time se ujedno traži i slušanje drugih
i da se iz njihovih radova izvlače ideje s kojima se slažu oba člana para. Takve objedinjene
pjesme tada se mogu razmijeniti s grupom. Ako su vam na raspolaganju folije i projektori, dobro je
te sparene pjesme zapisati na foliju tako da je parovi mogu prezentirati ostatku grupe a time poticati i
novu diskusiju.

Upute za pisanje pjesama od pet stihova su slijedeće:

1. Prvi stih je opis teme u jednoj riječi (najčešće je to imenica).

2. Drugi stih je opis teme u dvije riječi (dva pridjeva)
3. Treći stih sadrži tri riječi koje opisuju radnju (najčešće tri glagolske imenice)
4. Četvrti stih je fraza od četiri riječi koje izražavaju osjećaje u vezi s temom.
5. Peti stih je sinonim kojim se u jednoj riječi ponovo sažima bit teme.

Primjeri pjesama od pet stihova

Vulkani Poučavanje
Užareno usijani Složeno, teško
Erupcija iz dubina Izazovi, poticanje, ispunjenje zadovoljstvom
Prirodna topionička peć Povezuje novo s poznatim
Pakao Odgojno

Kako napisati pjesme od pet stihova popunjavanjem praznih mjesta:

Naslov (najčešće imenica)

Opis (najčešće pridjev)
Radnja (najčešće glagolske imenice)
Osjećaji (fraza)
Ponavljanje suštine

1 IMENICA

2 PRIDJEVA

3 GLAGOLSKE IMENICE

4 RIJEČI - FRAZA KOJA IZRAŽAVA OSJEĆANJA

1 SINONIM

Nakon što su grupe prezentirale svoje pjesme od pet stihova, recite polaznicima da u parovima
rasprave o tome kako će ovo iskoristiti u nastavi i istaknite pritom da su činkvine izvrsne kao oruđe
sažimanja složenih informacija, način ocjenjivanja razumijevanja i kreativnog izražavanja učenika.
Pjesme od pet stihova predstavljaju brzo ali djelotvorno oruđe refleksije, sinteze i sažimanja pojmova i
činjenica
 DEBATNE STRATEGIJE I TEHNIKE
37. „IZMEĐU DVIJE VATRE“

O nekom spornom pitanju do kojeg se dođe u nastavi zamole se učenici da svoj stav izraze tako da
stanu u tri grupe – grupa koja je izričito ZA, grupa koja je izričito PROTIV, i grupa koja je IZMEĐU
DVIJE VATRE.
Npr. postavi se pitanje treba li djecu kažnjavati ili ne? Svaka od grupa ZA i PROTIV porazgovara o
svojim argumentima i izabere jednog predstavnika koji javno iznosi argumente za njihov stav.
Vodi se živa rasprava, a učenici koji su IZMEĐU DVIJE VATRE imaju pravo prelaziti na jednu ili
drugu stranu ukoliko misle da je neki argument dobro postavljen. Na kraju se ustanovi koja opcija ima
više zagovornika.
38. ZAMJENA TEZA
Zamjena teza je postupak u kojem se određeni problem rješava tako da se zagovaraju stavovi za i
protiv. Realizira se u grupama (idealno 4 - 6 članova) a potrebno je odrediti glasnogovornika/cu
grupe, voditelja/icu, zapisničare i suce.
Voditelj ima ulogu dobro objasniti problem i voditi računa da rasprava ne izlazi izvan područja
teme. Naizmjenično daje riječ jednom i drugom zagovorniku teze. Postave se dvije teze, npr. A
„Zološki vrt je važno mjesto za učenje o životinjama.“ i B „Zološki vrt je nehuman prema životinjama i
treba ga zatvoriti“.
Jedan član se zaduži da zastupa tezu A, a drugi tezu B. Oni redom iznose argumente koji potvrđuju
tezu koju zagovaraju. Nakon nekog vremena voditelj određuje zamjenu teza pa svaki zagovornik sad
iznosi argumente za suprotnu tezu.
Zapisničar zapisuje sve zanimljive teze i pomaže glasnogovorniku da na kraju iznese najzanimljivije
argumente koji su izrečeni.
Sudac ima ulogu bilježiti bodove za svaki izneseni argument i na kraju proglašava koja od ideja je
dobila više kvalitetnih argumenata.

39. NAUČNA KONTRAVERZNOST

Razredu predstavite kontraverznu temu. Možete predstaviti problem čitanjem ili pričanjem kraće
priče ili studije. Postavite binarno pitanje (tipa da/ne, za/protiv) zajedno s temom. Primjer binarnog
pitanja je: Je li potrebno da vlada poduzme izvanredne mjere kako bi zaštitila djecu od otrova
iz okruženja?
Podijelite učenike u grupe od po četvero. Potrebno je da unutar svake grupe jedan par brani stav ZA a
drugi par zastupa stav PROTIV. Trebaju razmotriti pitanje u parovima, s ciljem pravljenja popisa
razloga kojima se podržava stav za ili protiv, prema tome kakav su zadatak dobili.
Nakon sedam ili osam minuta, predstavnici para za trebaju se razdvojiti i svaki od njih formira novi
par s osobom koja je zastupala isti stav. Potrebno je razloge usporediti četiri ili pet minuta.
Zatim se ponovo združuju prvi parovi, usporede bilješke i za četiri ili pet minuta usuglašavaju oko duže
i pročišćenije liste razloga u korist svoga stava.
Parovi iz prve četvorke potom razmatraju problem. Najbolje je da svaka strana započne iznošenjem
svog stava; odnosno, svojim zaključkom i glavnim razlozima za donošenje takvog zaključka. Zatim
mogu raspravljati o svojim razlozima i argumentima. Dopustite da se debata odvija osam ili deset
minuta. Pozovite svaku stranu da napravi sumarni iskaz o svom stavu prilikom zaključivanja diskusije.
Druga je mogućnost pozvati učenike da minut razmišljaju o onome što stvarno misle o
problemu, i razmijene svoj stav s članovima svoje grupe. Ili, zamolite ih da slobodno pišu 10 minuta o
onome što misle u vezi s problemom.
 40. ARGUMENTI NA KARTICAMA
Počnite predstavljanjem kontraverznog problema u razredu, zajedno s binarnim pitanjem. Zadužite
jednu polovinu razreda za jednu a drugu za drugu opciju pitanja. Zatim razdijelite materijal za čitanje
u kojem se nalaze informacije relevantne za dano pitanje. Suprotstavljene strane mogu čitati različiti
materijal; ili ukoliko raspolažete materijalom u kojem su informacije kojima se zastupaju argumenti
obje strane, obje strane mogu čitati isti materijal.
Potrebno je da učenici budu pažljivi dok čitaju materijal tražeći razloge kojima se podržava njihov
stav. Potrebno je da u kartice za bilježenje, ili na polovini lista papira, unesu bar tri takva razloga.
Zatim je potrebno da učenici ponesu te kartice na sastanak svoje grupe (njihova grupa je polovina
problemu). razreda koja zastupa isti stav o Potrebno je da svaki učenik ponudi svoj najjači razlog kako bi
podržao stav grupe. Ukoliko je, međutim, drugi učenik već ponudio taj razlog, učenik mora
ponuditi drugi. Potom grupa razmatra ponuđene razloge i odabire četiri ili pet najjačih razloga kojim
se podržava njihov stav. Kao naredni korak od ove tačke, na raspolaganju su dvije opcije: svaka se
strana može složiti o jednom početnom iskazu, i imenovati osobu koja će napraviti taj iskaz. Nakon
što svaka strana napravi početni iskaz, mogu ponuditi razloge kojim podržavaju svoju stranu i
raspravljati o argumentima koje predoče. Alternativno, ukoliko je potrebno više prakse za strukturiranje
argumenata, učenici mogu napraviti okvir za argumente suprotne strane.

Argument se sastoji od četiri temeljna elementa:

• Argumentom se nešto tvrdi
• Tvrdnju potkrepljuje niz razloga
• Svaki je razlog poduprt dokazima/argumentima
• U pozadini tvrdnje, razloga i dokaza leži jamstvo – temeljno uvjerenje ili pretpostavka koja
opravdava cijeli argument.
• Dobri argumenti često priznaju postojanje drugih konkurentnih argumenata (protu
argumenata).

Argument je uvijek ojačan prihvaćanjem suprotnih gledišta.

 41. OKVIRIVANJE ARGUMENATA DRUGE STRANE
U okviru ove aktivnosti, svi koraci prethodne aktivnosti, Argumenti na karticama, bili su praćeni, u
okviru postupaka kada je svaka strana razmatrala najbolje razloge za podržavanje svog stava i
odabiranje najjačih argumenata.
Potrebno je da jedna strana razmijeni svoje razloge s drugom stranom, ali bez iznošenja početnog
iskaza. Učenici na drugoj strani imaju par minuta da međusobno razgovaraju i formuliraju početni
iskaz kojim se predstavlja pozicija druge strane (kao što su izveli zaključak), i navode razloge kojima se
podržava taj stav.
Sada, ista strana navodi razloge kojima se podržava njihov stav – ali ne govori svoj stav – učenicima
druge strane. Ovi učenici, zatim pet minuta formuliraju početni iskaz za ono što su zaključili da je
argument, plus suprotni razlozi, za ono što su upravo čuli.
Obje strane mogu sada debatirati. Svaka strana započinje početnim iskazom koji im je predočila
druga strana. Zatim razmjenjuju i raspravljaju o razlozima kojima se podržava svaki stav.
Nakon deset ili više minuta trajanja debate, ona se prekida. Od svake se strane sada traži da pripreme
završni argument za svaku stranu i razmijene ih s tom stranom. Završni argument je preformulirani
stav s najjačim razlozima koji ga podupiru.

42. KONSTRUKTIVNA KONTRAVERZA

Svrha strategije Konstruktivna kontraverza, poput strategije predstavljene u prethodnom dijelu, je da
se učenicima pomogne ujedno pripremiti i prezentirati vlastite argumente, i također pažljivo
slušaju drugu stranu. Preporučuje se da se strategija prvo isproba s nekim problemom u koji učenici
nisu emocionalno uključeni. Problem treba biti predstavljen i na zanimljiv način; sredstvima priče ili
analize pojedinog slučaja.
Kada je tema predstavljena i određeni stavovi (odnosno, učenicima je predstavljeno binarno pitanje),
razred se dijeli na grupe koje pristupaju oprečnim stranama.
Prvo, parovi u svakoj grupi čitaju zajedno materijal i pripremaju popis najjačih svojstava u korist svoje
strane. Parovi, zatim mogu razmijeniti svoje popise s drugima iz svoje polovine razreda. Potom,
članovi jedne strane predstavljaju svoje argumente drugoj strani. U ovoj točki, predstavnici druge
strane mogu postaviti samo pitanja kojima traže objašnjenja – ne posežu za argumentima niti ih
nastoje opovrgnuti. Obje strane trebaju predstave svoje argumente. Sada se učenici vraćaju grupama
u kojima su prethodno radili. Razmatraju argumente koje je predstavila druga strana i određuju pet
najjačih elemenata koje je navela ta strana.
Dvije grupe naizmjence predstavljaju svoje navode najjačih elemenata druge strane. Iznova, učenici
mogu postavljati pitanja samo radi razjašnjavanja.
Diskusija je otvorena za cijeli razred i od učenika se traži istupanje s najboljim argumentima koje je
navela jedna od strana. Nastavnik ih može zapisati na ploči i, bez određivanja argumenta s osobom
koja ga je iznijela učitelj može pozvati učenike da razmatraju što neki argument čini jakim ili
slabim.
Naposljetku, od učenika se može tražiti da sami odluče o stavu i to zapišu, zajedno s razlozima
kojima se taj stav podržava. Sastav treba imati ovakav oblik:
• Iskaz o stavu.
• Razlozi kojim se taj stav podržava.
• Zaključni iskaz (u kojem se navodi zbog čega se stav podržava ovim razlozima).
 43. «LOPTA UVJERAVANJA“
Ovo je vježba davanja argumenata ili kontraargumenata. Učitelj/ca ima lopticu koju baca pojedinim
učenicima nakon što izgovori određenu tezu, odnosno tvrdnju. Tko uhvati loptu, mora brzo dati
argument za ili protiv izrečene teze i baca lopticu dalje. Sljedeći učenik mora ili pobiti argument
ili ga osnažiti (dodati novi argument). Vježba se nastavlja dok netko više ne zna što bi rekao, što znači
da je određena tema iscrpljena. Tada učitelj(ili učenik/ca) zadaje novu tezu.

Moguće teze:
Eksperimenti na životinjama su opravdani.
Trebalo bi zatvoriti zoološke vrtove.
Ljudi ne bi smjeli ubijati životinje radi odjevnih predmeta.
Nasilje je ponekad opravdano.
Obrazovanje je ključ uspjeha.
Televizija smanjuje kvalitetu života.
Čovjek današnjice zainteresiran je samo za novac.
Smrtna kazna je neprihvatljiva.
Virtualni prijatelji zanimljiviji su od stvarnih itd.
Mediji su glavni uzrok nasilja među mladima

Teze/tvrdnje mogu biti izvučene iz priče ili oblasti koja je bila predmet izučavanja

44. ČITANJE ZA KRITIČKO MIŠLJENJE

PITANJA KOJA SEBI POSTAVLJAMO KOD ČITANJA TEKSTA

Ovo su neka od mogućih pitanja na koja djeca trebaju odgovarati tijekom i nakon čitanja teksta.
Pitanja prilagođavate uzrastu, namjeni i cilju, i dajete ih postupno.
Naslov teksta:
• Tema: O čemu je tekst?
• Autor/ica:
1. Tko je napisao tekst?
2. Što znamo o toj osobi? (razina obrazovanja, karijera, prošlost, privatni život, osobnost i sl.)
3. Radi li se o pouzdanom izvoru?

Svrha/cilj: Često postoji i više od jedne svrhe ili jednog cilja. Ustvari, profesionalni pisci rijetko kad
pišu samo da bi informirali. Najčešće tri identificirane svrhe/cilja su:
a. Informirati (koje vrste informacije pisac nudi?)
b. Zabaviti (kako autor utiče na čitaočeve emocije?)
c. Uvjeriti (Što pisac želi da čitatelj misli, osjeća ili čini nešto drugačije nakon čitanja
teksta?)
Koliko dobro autor postiže ciljeve? Je li vas uvjerio? Ako ne, zašto?
• Vremenski period:
d. Kada je djelo napisano?
e. Kako može vrijeme u kojem je djelo pisano uticati na sadržaj i kako mi reagiramo na
to?
f. Koji vremenski period je pokriven tekstom?
g. Je li sadržaj relevantan i danas? Zašto – poveži s tekstom?
• Publika:
h. Gdje je djelo originalno publicirano?
i. Kojoj publici je namijenjeno?
j. U kojim dijelovima teksta možemo vidjeti piščev odnos prema: spolu, etničkom i
rasnom porijeklu, razini obrazovanja, socio-ekonomskom statusu, predrasudama?
• Tema i argumenti:
Pronađite ključne rečenice u tekstu koje upućuju na glavnu temu kojom se tekst bavi.
Potkrijepite te rečenice argumentima danim u tekstu.
 45. INTERVJU – POSTUPAK

Ovdje je opisan jedan od mogućih postupaka poučavanja djece o tome kako da pripreme i
realiziraju intervju
• Razgovarajte s učenicima o činjenici da većina ljudi ima zanimljiva iskustva i priče o
kojima drugi ljudi nikada neće saznati zato jer nitko nije razgovarao s njima i zapisao ta
iskustva.
• Spomenite neka osobna iskustva koja niste zapisali ali su sada dio prošlosti. Opišite im
kako su ovi događaji utjecali na vas.
• Također objasnite da mnogi ljudi obavljaju zanimljive poslove za koje mnogi drugi ne
znaju. Predložite učenicima da kao pisci razmisle o nečemu o čemu bi voljeli saznati više, i
osobi od koje bi to mogli saznati.
• Kada odaberu temu, razgovarajte o tome koga bi mogli intervjuirati i koja pitanja bi mogli
postaviti. Zašto? Što žele saznati i što će sa onim što saznaju?
• Objasnite im da ponekad ljudi ne ispričaju sva svoja iskustva ukoliko ih pisac putem
pitanja ne podsjeti. Pomozite im pripremiti popis pitanja. Neka prije intervjua saznaju
što mogu više o osobi, kako bi se mogli pripremiti.
• Nakon toga pitajte učenike je li važan poredak pitanja. Predložite im da organiziraju
pitanja prije samog intervjua. Razgovarajte s učenicima o tome govore li neki ljudi brzo i
pitajte ih kako će zabilježiti ono što kažu.
• Vježbajte intervju jedni s drugima i dajte povratnu informaciju
• Razmislite o tome koja su dobra pitanja, a koja ne (vježbajte na lošim pitanjima, iz
grešaka se najbolje uči)
• Napravite kriterij za dobar intervju s djecom
• Napravite finalnu verziju intervjua i usporedite ih s postavljenim kriterijima
• Neka djeca urade intervju s nekom osobom
• Razgovarajte o iskustvima, o tome što mogu drugačije uraditi drugi put
• Napišite tekst na osnovu intervjua, dodajte fotografiju, izradite razrednu knjigu ili časopis

MOGUĆA PRIMJENA-PRIPREMILA RADMILA

VOĐENI INTERVJU SA ZAMIŠLJENIM LIKOVIMA:

 na satu lektire: piscem lektire, likom iz djela,

 s osobama iz javnog života, pisac, sportaš, glumac, slikar......
 s osobama iz naše prošlosti, osobom po kojoj je moja škola dobila ime
Jedan učenik je novinar, a drugi odabrana osoba. Prije igre potrebno je proučiti bilješke o toj
osobi, a učenik odgovara na sva pitanja u prvom licu.
INTERVJU SA STVARNIM LIKOVIMA

TEME:

 Djelatnici u školi-idemo u posjet ravnatelju, knjižničaru, domaru, spremačici.....

 Rodbina i svojta-draga osoba
 Moj zavičaj-zanimanja ljudi, važna ličnost u mom zavičaju,
 Zdravstvene ustanove-djelatnici
Razgovarajte s učenicima o činjenici da većina ljudi ima zanimljiva iskustva i priče o kojima drugi
ljudi nikada neće saznati zato jer nitko nije razgovarao s njima i zapisao ta iskustva.

Objasnite da mnogi ljudi obavljaju zanimljive poslove za koje mnogi drugi ne znaju.

Predložite učenicima da kao pisci razmisle o nečemu o čemu bi voljeli saznati više i osobi od koje
bi to mogli saznati.

Osim u književnosti, nastavi prirode i društva može se koristiti i u jezičnom izražavanju pri obradi
nastavne teme Dijalog-govornik i sugovornik.

MOGUĆA PRIPREMA PITANJA:

vezana za ime te osobe: (Kako ga je dobila? Kad i kako je odlučeno kako će se zvati? Poznajete li još
nekoga tko se tako zove i kako se osjećate kada upoznate/vidite nekoga tko se zove kao i Vi? Jesu li Vas
uvijek oslovljavali tako? Imate li nadimak/ke?sviđa li Vam se? Što znači vaše ime? Kako doživljavate vaše
ime?

dodatna pitanja koja će im pomoći da upoznaju "kulturu" te osobe, radnog mjesta, obitelj, u čemu uživa,
koje su mu/joj dnevne rutine, i slična pitanja. Bitno je da pitanja budu otvorena i omoguće što više
informacija o osobi.

Aktivnosti poslije :

Pažljivo odabrana tema intervju poslije može biti dobar temelj za diskusiju, raspravu-debatu,
stvaralačko pisanje, izrada slikovnice....
MOGUĆA PRIMJENA- -PRIPREMILA RADMILA
46. TEHNIKA LOPOČ 2--
Ova tehnika podsjeća na postepeno stvaranje mape uma, uz korištenje grafičkog prikaza na ploči koja
ima 9x9 polja. Oko centralne teme ili pitanja postavljaju se različite ideje ili rješenja, odnosno različiti
elementi koji čine centralni pojam.
Kada se uradi ova faza, svaki od pojmova ili rješenja postaje centralna tema i postupak se ponavlja.

POJAM POJAM
POJAM 2
1 3

POJAM POJAM
POJAM 2
1 3

POJAM POJAM CENTRALNA POJAM POJAM

4 4 TEMA 5 5

POJAM POJAM
POJAM 7
6 8

POJAM POJAM
POJAM 7
6 8

Nakon upisivanja rješenja ili pojmova, možemo se vratiti na centralnu temu i ponovo je analizirati
koristeći rješenja s cijele tabele.
PRIMJENA
 analiza teksta i likova
 opis likova
 promatranje
 istraživanje
 projektna nastava
 problemska nastava
MOGUĆA LOŠA PRIMJENA, OGRANIČENJA
 centralna tema može duže trajati
 neprilagođen sadržaj
 ove tehnike bi mogla predugo trajati ako se sadržaj ne prilagodi učenicima
PRIMJERI
Evo nekoliko primjera iz prakse u primjeni ove tehnike
Opis likova LEKTIRA

majstor Rđavi
Gita
Mrkonja Grga

majstor Rđavi
Gita
Mrkonja Grga

OPIS LIKOVA
jedan jedan
U ROMANU
Hlapić Hlapić sporedni sporedni
„ŠEGRT
HLAPIĆ“ lik lik

majstorica Crni čovjek Bundaš

majstorica Crni čovjek Bundaš

AKTIVNOSTI POSLIJE
 sadržajna analiza
 poticanje na promišljanje i kreiranje stavova vezanih uz ponašanje likova
 poticanje na prepričavanje vlastitih sličnih doživljaja ili događaja iz njihovog okruženja
 izvođenje zaključka
Nakon opisa likova, analizirati likova
Opis lika Navedi i
Osobine lika Osobine Ponašanje
objasni Osobine lika
Lijepe lika majstora
(Potkrijepi neke mudre Opis lika Opis lika
(Potkrijepiti rečenice o Giti Mrkonje
rečenicama misli šegrta (Potkrijepi)
argumentima) (Potkrijepi) prema
iz knjige) Hlapića.
Hlapiću
Opiši Što bi ti Kako
Što misliš o Kako bi ti Ponašanje
Hlapićev uradio da si zamišljaš
Gitinom postupao da majstora Majstor
život kod Hlapić bio na Gita izgled
životu u si na Gitinom prema Mrkonja
majstora njegovom majstora?
cirkusu? mjestu? majstorici
Mrkonje mjestu? Zašto?
Zašto?
Objasni
Navedi i Kako bi ti Što je
odnos Gite Koji ti se
reci svoje Koji su ti Navedi i postupao utjecalo da se
Objasni Hrabri prema postupci
mišljenje o šaljivi objasni neke da si na majstor
odnos (snalažljivi) Hlapiću. Što majstora
dobrim i događaji s nepromišljene mjestu promijeni?
Hlapića Gitini te je Mrkonje
hrabrim Hlapićem i Gitine majstora Što misliš o
prema Giti. postupci potaknulo sviđaju i
djelima zašto? postupke. Mrkonje? njegovoj
da tako zašto?
šegrta Zašto? promjeni u
misliš?
Hlapića. ponašanju?
Navedi loša Osobine Kako bi ti
Osobine lika Lijepe
majstor djela lika postupio da si
Opis lika rečenice o Hlapić Gita
Mrkonja Rđavog na njegovom
(Potkrijepi) majstorici
Grge. (Potkrijepi) mjestu?

Opisati
ANALIZA
ponašanje Ponašanje Opiši kako Što misliš o
LIKOVA U
majstorice majstorica majstorice majstorica Rđavi Grga zamišljaš Rđavi Grga Grginim
ROMANU
prema prema izgled Grge? postupcima?
„ŠEGRT
Hlapiću. majstoru.
HLAPIĆ“
Po čemu
Kako zaključuješ Objasni
Mudri Ostali Kada i zašto Objasni Grgin
zamišljaš da je Životinje u odnos Grge
postupci Crni čovjek sporedni se Grga odnos s
izgled majstorica romanu i Crnog
majstorice likovi promijenio? majkom.
majstorice? snažna čovjeka?
osoba?
Objasni.
Objasni
Kakvo Koji ti se odnos
Opiši kako Objasni
Iznesi svoje mišljenje Koji su likovi u smiješni
zamišljaš Osobine lika odnos Iznesi svoje
mišljenje o imaš o romanu događaji s Gite prema
izgled Crnog mišljenje o
gazdi košaračima? postali dobri i životinjama papigi i konju
Crnog (Potkrijepi) čovjeka i Bundašu.
cirkusa? zašto? sviđaju i Sokolu.
čovjeka. Grge.
Zašto? zašto? (Potkrijepi
rečenicama)

Treba li Kakvo Kako se Navedi

Navedi sva
Crnom mišljenje Ostali Kakvo Hlapić rečenice koje
loša djela Životinje u
Crni čovjek čovjeku imaš o sporedni mišljenje imaš ponašao opisuju
koja je romanu
oprostiti i prosjakinji likovi o mljekaru? prema prijeteljski
uradio Crni
zašto? Jani? Zašto? Bundašu? odnos Hlapića
čovjek.
i Bundaša.
Smatraš li Što misliš Je li
Kako se Bi li
da je kako bi se Koja ti se ponašanje
Hlapić Kakvo je promijenio
Crnom trebalo Iznesi svoje Iznesi svoje životinja u glavnih
ponašao tvoje imena
čovjeku ponašati mišljenje o mišljenje o romanu likova
prema mišljenje o životinjama.
trebalo dati prema težacima i dječaku najviše prema
Crnom pastirima? Koja bi im ti
šansu da se osobama koje kamenarima. Marku. sviđa i životinjama
čovjeku i Zašto? imena dao i
popravi? su kao Crni zašto? moglo biti
zašto? zašto?
Zašto? čovjek? bolje I
zašto?
 47. PISANJE PRIČE
Pisanje priče je kreativni proces koji zahtijeva vrijeme. Kada s djecom radite na pričama, važno je
proći sve faze u procesu pisanja, od prve verzije, revidiranja, lektoriranja do izdavanja.
Evo nekih uputa za pisanje različitih dijelova i faza priče.

Kako otpočeti priču?

Pokušaj početi priču tako da izazove zanimanje i uzbuđenje kod čitatelja
(Ne počinji s “Jednoga dana... To je dosadno!)
Postoji tri načina da otpočneš priču:
 Dijalogom: “Ajkula!” zavikao je mornar na izvidnici, “stotine njih! Izgleda idu prema
nama!”
 Akcijom: Zvižduk koji je probijao bubne opne natjerao je sve gusare da odskoče. Odjednom,
svi su trčali u različitim smjerovima, sudarajući se, zaplićući se preko užadi i kližući spretno niz
ljestve kako bi bili prvi u redu za ručak.
 Opisom: More se sjajilo kao svjetlucavo srebrno ogledalo. Valovi su nježno udarali u pramac
Istočne zvijezde, koja je bešumno plovila prema zalivu, a njena plava zastava se tek lagano
njihala na povjetarcu. Galebovi su kliktali, dozivajući jedni drugog. Niko nije ni slutio kakva
strašna avantura očekuje kapetana Pegija i njegove gusare.

Pronađite najzanimljivije početke u svojim omiljenim pričama.

Opis okruženja (mjesto radnje)

• Zamisli da praviš video snimku svega što vidiš na mjestu radnje
• Opiši atmosferu, osjećanja, odnos elemenata unutar okruženja (mjesta radnje)
• Odredi vrijeme radnje i kako ono utiče na izgled mjesta
• Koristi usporedbe i metafore, onomatopeju i druge stilske figure
o „Vjetar je hučao i zavijao kao gladni vuk koji se javlja mjesecu.“
o „Mjesec je visio na nebu kao na nevidljivoj niti.“
• Riječi koje počinju istim slovom: turobna, tiha i tamna šuma
• Napravi duže rečenice kako bi odgovorio na pitanja: tko, kako, gdje i zašto
o “Malena ptičica je brzo skakutala po vrtu kupeći mrvice kruha, da bi odmah odletjela
na sigurno mjesto kako bi ih pojela.“

Likovi u priči
• Dovoljna su dva do tri lika
• Daj im ime – budi kreativan, nemoj samo davati imena svojih prijatelja/prijateljica
• Opiši kako izgledaju, kako se kreću,ponašaju. Kao da slikaš crtež u glavi onoga tko čita:
o „Smežurani starac vukao se umorno po kući u svojim kariranim papučama punim
zakrpa.“
o „Džinovska, dlakava, narančasta gusjenica puzala je lagano po klizavoj grani.“
o „Desetogodišnja djevojčica, prilično mala za svoje godine, protrčala je veselo ulicom, a
njena se kosa zavijorila na vjetru.“
• Počni s unutrašnjim opisom, osjećanjima i mislima, ne otkrivaj odmah sve podatke o liku.
• Pokaži kako se osjećaju koristeći pridjeve i priloge: umoran, zahvalan, ljutito, sretan, tužno,
radoznao, nervozno.
 • Koristi metafore, analogije... Kao da, nalik...
• Svaki lik mora imati neku svrhu u dramatizaciji radnje. Daj mu/joj neki zadatak da riješi – to je
bit priče
• Uvedi drugi lik koji utiče na radnju
• Napiši što kažu i što misle (daj im “glas”):
• “Siguran sam da ću uspjeti popraviti svemirski brod”, pomislio je pun
samopouzdanja.“

Događaji – zaplet

 Snažan zaplet u središtu ima neočekivan, iznenadan događaj, preokret, problem koji treba
riješiti do kraja priče
 Priča može imati nekoliko zapleta i problema – nešto može krenuti u pogrešnom smjeru
 Netko se može izgubiti
 Nešto se može pokvariti
 Netko se može pojaviti – uvodimo druge likove
 Neizvjesnost i misterija se pravi tako što se događaji redaju postupno.
Ne možeš samo napisati: “Čudovište je napalo”, nego (npr): Dlakavo čudovište šunjalo se
među drvećem, krilo iza grmova , i promatralo izgladnjelim očima. Odjednom, čudovište je zarežalo
 “Što je ovo?” zapita Karlo tihim glasom. “Vjerojatno samo vjetar”, odgovori Luka....

Kako završiti priču

 Što je bio rezultat događaja, kako je problem razriješen

 Kraj priče obično zaokružuje događaje i povezuje se s početkom
 Posljednja rečenica je važna kao i prva
 Njome se sumira cijela priča
 I ja je nikada neću zaboraviti
 Tada nisam znala da je više nikada neću vidjeti
 I godinama nakon toga, pogled na razgranato drvo lipe vrati me u taj trenutak i
razveseli.
Pogledajte svoje omiljene priče i vidite kako se završavaju
MAPA PRIČE
Ime i prezime:
Radni naslov priče:

Uvodni dio (likovi, mjesto radnje, vrijeme, atmosfera, uvod u zaplet)

Zaplet – (događaji, problem s kojim se suočava lik, drugi likovi, preokreti...)

Kraj (razrješenje problema, pogled u budućnost...)

Radni materijal COI Step by Step – P ojekat „Obrazovanje a prav čno druš vo“
 MAPA PRIČE
Naslov: Zlatokosa i tri medvjeda

Vrhunac:
Medvjed pronalazi Zlatokosu

100 Medvjed otkriva štetu llo Zlatokosa sanja

90 Medvjed se vraća kući 120 Budi se i ugleda medvjeda

So Zaspi na krevetu

70 Sjeda na stolicu 140 Trči prema kući

Problem:
Go Pronalazi i jede juhu
Zlatokosa provaljuje u
medvjedovu kuću
So Provaljuje u kuću
Rješenje:
Zlatokosa bježi svojoj kući

4o Pronalazi medvjedovu kuću

3o Bježi u šumu

20 Mačka je ogrebla

1. Zlatokosa se igra s mačkama

Okruženje: Pouka autora:

Medvjedova kuca Poštovati tuđe vlasništvo
Suma
 48. ESEJI (forme pisanih radova s argumentima)

U nastavku se nalazi okvir za izradu eseja, odnosno pisanih radova koji u sebi sadrže tvrdnje,
argumente i kontraargumente (odnosno pozivanje na moguće kontraargumente). U prilogu je,
također, primjer dječjeg rada i indikatori za ocjenjivanje.
Ne zaboravite da je djeci potrebno dosta vježbe kako bi svladali pisanje eseja. Potrebno je postupno
uvoditi svaki od elemenata, davati dobre primjere argumenata i obrazloženja, kao i cjelovitih radova i
dosta povratnih informacija tijeku samog pisanja.

UVOD
Ključna tema – problem kojim ćete se baviti – izjava o problemu
Postojeći stavovi – ključni argumenti i kontraargumenti
O čemu će biti riječi u radu – čime ćete se baviti u eseju

ARGUMENTACIJA – glavni dio

1. Tvrdnja
Argumenti/razlozi
Kontraargument

2. Tvrdnja
Argumenti/razlozi
Argumenti/razlozi
Kontraargument

3. Tvrdnja
Argumenti/razlozi
Argumenti/razlozi
Kontraargument

ZAKLJUČAK
Sumiranje problema
Lični stav
Pogled u budućnost

PRIMJER DJEČIJEG ESEJA: Priča o mom kućnom ljubimcu . . Pepi

Ljudi koji imaju kućne ljubimce nikada neće biti usamljeni, i uvijek će uz sebe imati prijatelja. Pitajte
svoje srce, što čini najboljeg ljubimca? Neki ljudi misle da su najbolji ljubimci energični, pametni i
lijepi, ali ja mislim da je moj ljubimac najbolji jer je velika maza, jer je razigran, i jer me voli! Pepi je
bio star oko osam tjedana kada smo ga dobili, a sada mu je 4 i po mjeseca i veličine je patike broj 38.
On je mali sivo bijeli mačak. Ako ga malo bolje pogledate vidjet ćete da ima sivi rep s tamno sivim
krugovima. Na licu, trbuhu i šapama ima bijele fleke. Jako je sladak i voli presti. Ima i maleni sivi nos.
Jedan od razloga zašto je moj mačak Pepi najbolji ljubimac je taj što s e voli maziti. Kada je Pepi
bio beba, ponekad je mijaukao kao da mi kaže „Uzmi me!“. Ja bih g a morala podignuti na svoj
krevet, gdje je onda spavao. Drugi primjer da je Pepi maza je to što mi se stalno provlači između nogu,
i obavija ih svojim šapama, čak i kad hodam, sve dok ga ne podignem i pomazim.
Drugi razlog zašto je Pepi najbolji ljubimac je zato što je razigran. Pepi uglavnom leži na kauču i
zabavlja se sam sa sobom. Kada ga pomazim po trbuhu, kao da ga golica, i počne me ujedati i grebati.
On to ne radi da bi me povrijedio, nego što s e želi igrati. Pepi ima igračku miša na uzici, koju ja
povlačim po kući, a on trči za njim. Volim kako je Pepi razigran!
 Posljednji razlog zašto je Pepi najbolji ljubimac je zato što me voli! Kad nisam u kući jako mu
nedostajem, i čim otvorim vrata od stana on skače na moje noge i penje mi se uzhlače! Ja ga zgrabim
u naručje i počnem ga maziti, a on sretno prede.
Mi mnogo stvari radimo zajedno i drago mi je što sam ga dobila, ali zapravo, on je izabrao mene.
Pepija smo pronašli u skloništu za ostavljene mačke. Kada sam ga vidjela, on je spavao za stolom, ali
je brzo ustao i legao mi u krilo. Tako sam ga upoznala.
Ljudi jako vole svoje kućne ljubimce. Kad sam morala odlučiti kakav je najbolji kućni
ljubimac, zaključila sam da je to Pepi jer se voli maziti, igrati i jer voli mene. Kada razmišljam o
primjerima koje sam vam dala, vjerujem da ćete i sami zaključiti što čini najboljeg ljubimca.

Ocijenite ovaj rad u skladu sa sljedećim kriterijima:

• Koristi riječi i fraze da objasni odnose između tvrdnji i razloga koji ih potkrepljuju
• Koristi dobro potkrijepljene argumente da uvjeri čitatelje u tvrdnje
• Ima zaključni argument
• Pravilno koristi zakonitosti standardiziranog jezika

Još neki kriteriji za ocjenjivanje pisanih radova:

• Jasno dočarava vrijeme i mjesto radnje
• Prikazuje radnju i događaje pravilnim rasporedom, koristeći adekvatne glagolske oblike
• Opisuje detalje kojim dočarava osjećanja i misli
• Završava tekst tako da se osjeća kraj
• Pravilno koristiti znake interpunkcije

ESEJ – ZADAĆE BI TREBALO POTPUNO UKINUTI ILI NE-

obvezno pročitati -

Koliko puta ste se zagubili u vlastitim evidencijama učeničkih zadaća? Ne sjećate se jeste li upisali
dovoljno plusova, učenici traže da pogledate što ste napisali, a vas čeka sadržajna nastavna jedinica.
Ovaj tekst će pokušati objasniti zašto termin zadaća“ treba dobiti drugačije značenje.
Navikli smo da nam zadaća služi za razvijanje učeničkih radnih navika i da je to prilika da se male
pametne glavice prisjete što su prethodnih sati radili u školi. Idealno bi bilo da zadaća bude prilagođena
uzrastu i da potiče učenike na razvijanje mišljenja višeg reda, da istražuju, proširuju znanje sa sati.

No, je li uvijek tako?

Zadaća često ima samo jednu funkciju – da djeci oduzme slobodno vrijeme, nerijetko nitko neće vidjeti
što je dijete radilo kući (osim možda učenika koji su prepisali zadaću) ili će to biti zadaća za sve ukućane
zbog neprilagođenosti ili slabosti na dječje suze. Zadaće, i kad ih učenik sam uradi uglavnom zahtijevaju
odgovore na jednostavna zadana pitanja.
Ne razvijaju kritičko mišljenje.
Mislimo da „zadaća“ treba biti motivirajuća da učenici samostalno proširuju svoje znanje, kreira
vlastite stavove, da zadaća tako pomaže da i na drugim mjestima osim škole pronađe to što ga zanima i
tako ga nauči da svugdje u svako doba može učiti.
„Zadaća“ ne mora biti univerzalna za sve učenike nego je prilagoditi interesima i potrebama djeteta.
 METODE ZA KOPERATIVNO UČENJE

49. METODA SLAGALICE

Strukture Slagalica za kooperativno učenje (npr. Aronson, 1980; Johnson, Johnson, & Holubec, 1993;
Kagan 1992) u osnovi karakterizira to da svaki član grupe za kooperativno učenje postane stručnjak
(ekspert) za različite aspekte teme koju proučava. Na primjer, ako neka grupa za kooperativno učenje
proučava temu “Japanska kultura”, jedan član bi mogao postati stručnjak za “tradicionalne
vrijednosti”, drugi za “državne strukture” a treći za “aktualne probleme”. Nakon što postanu eksperti
za zadanu podtemu, članovi grupa naizmjence poučavaju jedni druge. Cilj grupe za kooperativno
učenje je da svi članovi svladaju sve aspekte glavne teme.
Prije prezentiranja i poučavanja ostalih članova grupe za kooperativno učenje, učenici iz ekspertnih
grupa sastavljenih od pojedinaca iz različitih (matičnih) grupa za kooperativno učenje koji su dobili
istu podtemu (npr. dva učenika uz različitih grupa koji proučavaju “aktualne događaje” okupit će se
kao ekspertni partneri za tu podtemu.) Ekspertni partneri zajedno proučavaju svoju podtemu i
planiraju djelotvorne načine za poučavanje važnih informacija svojim grupama za kooperativno
učenje kad se vrate u njih. Nakon povratka u grupe za kooperativno učenje i uzajamnog poučavanja,
ocjenjuje se kako su pojedini članovi grupe svladali gradivo (npr. učenici odgovaraju kad ih se
prozove, pišu sastave, ili crtaju konceptualne mape).
Koraci
Prvi korak: Pripremite grupe za kooperativno učenje i razdijelite materijale
Članovima svake grupe za kooperativno učenje podijele se različiti materijali čiji sadržaj moraju
naučiti i prezentirati jedni drugima (npr. prvi član dobije prvu stranicu teksta, drugi član drugu, a treći
treću).
Drugi korak: Ekspertne grupe proučavaju materijale i pripremaju prezentacije
Ekspertne grupe se formiraju sparivanjem učenika koji su dobili iste materijale (npr. osoba iz Grupe A
za kooperativno učenje koja je dobila prvu stranicu teksta sparit će se s učenikom iz Grupe B za
kooperativno učenje koji je dobio tu stranicu). Ekspertni partneri zajedno čitaju i proučavaju svoje
materijale, planiraju djelotvorne načine na koje će poučavati svoj materijal, i planiraju načine
provjere razumijevanja svojih kolega iz grupa za kooperativno učenje.
Treći korak: Povratak u grupe za kooperativno učenje radi poučavanja i provjere usvojenog znanja
Učenici se vraćaju u svoje grupe za kooperativno učenje i naizmjence prezentiraju svoj materijal. Cilj
grupe je da svi članovi svladaju prezentirani materijal.
Četvrti korak: Pojedinačna i grupna odgovornost
Grupe su odgovorne za to da svi članovi svladaju sve materijale. Od pojedinih će se učenika možda
tražiti da na razne načine pokažu da su svladali materijal (npr. pismenim ispitom, odgovorima na
pitanja, ili prezentacijom materijala kojem su ih poučile njihove kolege).
 50. ČITANJE U PARU/OGLEDNA LEKCIJA SAŽIMANJA U PARU

Ovu su strategiju razvili Don Dansereau i njegove kolege aa Texasa Christian University. Počnite
predavanje objašnjenjem da je ova strategija kooperativnog učenja korisna osobito kad je tekst
zgusnut. To je korisna strategija u predmetima u kojima su tekstovi složeni ili krcati činjeničnim
materijalom.
Prije no što pročitaju članak, zamolite polaznike da pronađu parove. Ostat će partneri tijekom cijelog
ovog procesa.
Objasnite parovima da će članak pročitati na određeni način. Objasnite da će morati znati o čemu se
radi u cijelom članku, ali da se zasad usredotoče na jedan njegov dio. Neka se parovi razbroje. Svaki

će par tad dobiti broj 1, 2, 3 ili 4. Objasnite da je članak razdijeljen u četiri dijela i svakom paru
dodijelite dio članka koji odgovara njihovu broju.
Ovaj je korak najvažniji u cijeloj strategiji i mora se brižljivo protumačiti. Objasnite da će svaki član
para odigrati dvije različite uloge. Svaki će preuzeti jednu ulogu, a zatim će ih dok čitaju zamijeniti.
a. Prva je uloga - uloga izvjestitelja. Izvjestiteljev je posao da brižljivo pročita svoj zadani dio i
sažme sadržaj. Nakon što pročita taj dio, izvjestitelj će svojim riječima prepričati svom
partneru što je pročitao.
b. Druga, podjednako značajna je uloga primatelja. Primatelj pročita svoj dio, pa pažljivo sasluša
izvjestitelja. Kada izvjestitelj završi, primatelj mu postavlja neko pitanje kojim bi se mogao
razjasniti tekst ili otkriti više informacija.
A što je s…?
Sjećaš li se…?
Je li bilo riječi o…?

Koristilo bi kad bi dva polaznika odglumila te uloge na primjeru kratkog odlomka iz nekog teksta i
kratke razmjene između izvjestitelja i primatelja. Provjerite jesu li svi razumjeli opisane uloge prije
nego što krenete dalje.
Posljednji korak bi mogao izazvati zbunjenost. Svaka osoba u paru preuzet će obje uloge, tako da će
članak biti razdijeljen dva puta. Prva podjela je na četiri dijela koji odgovaraju brojevima parova, i
svaki se dio dodijeli nekom paru u skladu s njihovim brojem. Svaki će dio dalje biti podijeljen na dva
dijela. Ovo se uradi tako da će, za prvu polovinu jedna osoba iz para biti izvjestitelj, a druga primatelj.
Potom se uloge zamijene u obradi drugog dijela.
Nakon što se parovima dodijeli njihov dio, i nakon što odluče kojim će redoslijedom preuzimati uloge,
spremni su za čitanje. Naglasite da će poslije morati izvijestiti cijelu grupu, tako da je neophodno da
dobro razumiju svoj dio.
Recite parovima da nađu udobno mjesto u prostoriji gdje će zajedno raditi (u klupama, za stolovima,
na podu odvojeni od drugih, ili u uglovima učionice). Podsjetite ih da tiho razgovaraju ili će u
prostoriji postati previše bučno. Recite im da počnu. Proces će potrajati dok se učenici ne naviknu na
svoje uloge. Predvidite dovoljno vremena da svi parovi dovrše zadatak
 51. KUTOVI
Kutovi su aktivnost kooperativnog učenja koja bi trebala potaknuti raspravu i poslužiti se grupnim procesima radi
stimuliranja konstruktivnih argumenata. Kutovi mogu poslužiti kao aktivan i ugodan način upravljanja debatama
o kontraverznim pitanjima u kojima bi se mogla prezentirati dva ili više mišljenja. Mogu poslužiti nakon čitanja
teksta u razredu, ili nakon predavanja ili filma, ili jednostavno poslije natuknice o nekoj temi o kojoj bi učenici
trebali razmisliti. Bez obzira na to kakav je medij za obradu teme, prezentacija bi mogla obuhvatiti aktivnosti
evokacije i razumijevanja značenja kakve su opisane u prethodnim vodičima.
Upute za aktivnost kutova prilično su jednostavne i svrha im je da učenici zauzmu stanovište u vezi s nekom
temom i da ga znaju braniti. Ovom se aktivnošću učenici potiču da pažljivo slušaju druge te ukazuje na opciju
promjene mišljenja ukoliko su razmišljanja drugih dovoljno uvjerljiva. U stvari, ovom se posebnom
aktivnošću učenici potiču da se predomisle dok slušaju tuđa mišljenja i argumente.
52. DEMONSTRACIJA KUTOVA
Strategija kutova se koristi nakon čitanja teksta, slušanja predavanja ili gledanja filma o nekoj
kontroverznoj temi ili problemu.
Nakon što problem ili tema budu odabrani, nastavite na slijedeći način:
Objasnite učenicima da će početi razmišljati o određenom problemu koji se odnosi na aktualna svjetska zbivanja.
Neophodno je razmisliti o tom problemu i formirati neki provizorni zaključak. Ukoliko bude odabrana tema
izgradnje brane, problem o kojem treba raspraviti jeste treba li vlada trebala sagraditi najveću branu na svijetu.
Možda će biti potrebno promijeniti temu ako grupa nije dovoljno informirana o projektu. Možda ćete odabrati
druge teme kao što su globalno zagrijavanje i nastavak korištenja fosilnog goriva za automobile, nuklearna
energija kao jeftin izvor električne energije, širenje NATO-a na centralnu i istočnu Europu, ili trebaju li djeca
gledati televiziju. Ukoliko je neophodan kratki evokacijski prikaz projekta izgradnje brane, bilo bi dobro istaći
nekoliko razloga za i protiv tog projekta izvučenih iz navoda medija:
Procjenjuje se da će brana, kada bude dovršena, davati oko 20% ukupne proizvodnje električne energije u zemlji
(i bit će čista ne-nuklearna energija). Bit će osigurano tisuće radnih mjesta S druge strane, bit će poplavljeno
ogromno područje, uključujući i jednu od najljepših riječnih dolina i planinskih lanaca. Uslijed izgradnje brane
morat će se preseliti dva milijuna ljudi čiji se domovi i sela sada nalaze na području koje će biti umjetno jezero, a
neki inženjeri ne smatraju da će plan uspjeti, dok drugi smatraju da će izgradnjom brane biti nanijete
nepopravljive štete u životnoj sredini.
Odredite koje stavove učenici mogu zauzeti u odnosu na ovaj problem. U primjeru izgradnje brane, učenici mogu
biti ili za gradnju, ili protiv nje, ili neodlučni. Važno je učenicima pružiti mogućnost izbora između dvije ili
više opcija. Učitelj može unaprijed odrediti različite stavove koje učenici mogu zauzeti o nekom problemu, ili
učenici mogu do različitih stanovišta doći metodom brainstorming.
Zamolite učenike da tri minuta pišu u obranu svojeg stava, osmišljavaju argumente u korist svog stava, a da
pritom pokušavaju biti što uvjerljiviji i zanimljiviji.
Kad završe s pisanjem, zamolite one koji su pristalice gradnje da odu u jedan kut učionice. Oni koji se protive
izgradnji brane otići će u drugi kut. Oni koji su neodlučni mogu otići u treći. Ukoliko postoje još neke unaprijed
određene grupe mišljenja, i za njihove zagovornike treba planirati mjesto u prostoriji.
Predstavnicima svih grupa trebalo bi omogućiti oko pet minuta da razmijene svoje sastava i ponovo razmisle o
razlozima svojih stavova. Grupa će morati odabrati i jednog ili dva glasnogovornika koji će predstavljati grupu u
debati koja će uslijediti.
Pokrenite debatu pozivajući jednu grupu da jasno izrazi svoje stanovište i najvažnije razloge kojima se podržava
njihovo gledište. Zamolite svaku grupu da učini to isto.
Nakon što glasnogovornici pokrenu formalnu debatu, ostale članove grupe bi sad trebalo poticati da se uključe u
razgovor. Ako je grupe potrebno ohrabriti, postavite nekoliko probnih pitanja:
• Zašto vi iz grupe A ne bi trebali prihvatiti mišljenje grupe B?
• U čemu se ne slažete s grupom B?
• A što je s grupom neodlučnih?
• Što ste čuli, a što vam je razjasnilo mišljenje?
• Zašto vas iz grupe B nije uvjerilo ono što je rekla grupa A?
Objasnite da su neki polaznici možda promijenili mišljenje tijekom diskusije i neka u bilo kojem trenutku slobodno
promijene grupu. Neka jednostavno prijeđu iz grupe u kojoj se nalaze u grupu s čijim se mišljenjem sad slažu.
Zapravo, potičite polaznike da se premještaju kako se mijenja njihovo
mišljenje. Također potičite članove grupa da uvjere ostale da ne napuštaju svoju grupu. Time se
članovi svake grupe obvezuju da budu uvjerljivi kako bi zadržali članove grupe i privukli više pristaša.
Polaznici bi trebali voditi bilješke o svojim razmišljanjima dok slušaju i diskutiraju, što će im pomoći
kasnije kad budu morali pisati o svom stavu o određenom pitanju i braniti ga.
Po završetku diskusije i kada su se svi našli u grupama iz kojih se više ne namjeravaju premještati,
zamolite svaku grupu da sažme svoje stanovište i razloge koji mu idu u prilog. Potom zamolite sve
učenike da zapišu koji stav zastupaju i razloge zbog kojih tako misle. (Složeniji sastav bi obuhvatio i
suprotne argumente i u odnosu na njih obraniti odabrani stav.)

53. SLAGALICA II

Slagalica II (Slavin 1990.) je varijanta nastavne strategije Slagalica, koja podrazumijeva više
usmjeravanja nego prethodno prezentirana metoda Slagalica.

Demonstracija slagalice II
Objasnite Slagalicu II (Slavin 1990.) govoreći polaznicima da će biti odgovorni za učenje svih dijelova
teksta, ali da će svaka osoba postati ekspert za jedan dio teksta i o njemu poučiti druge.
Podijelite sve polaznike u suradničke matične četveročlane ili peteročlane grupe.
Svim polaznicima podijelite za čitanje primjerke teksta. Razdijelite različite ekspertne formulare svim
članovima matične grupe. (Ako u nekoj matičnoj grupi ima više od četiri člana, pobrinite se da imate
dovoljno različitih ekspertnih formulara kako ne bi više od dva člana imalo isti ekspertni formular).
Ekspertni formular sadrži pitanja prema kojima se polaznici ravnaju dok čitaju tekst. Ekspertni se
formulari razlikuju, jer će kasnije svaki član grupe biti odgovoran da pomogne drugim članovima
matične grupe naučiti o aspektima čitanja sadržanima u njihovim ekspertnim formularima.
Predvidite dvadeset minuta da bi svi pročitali članak. Potrebno je da svi pročitaju cijeli tekst i posebno
obrate pažnju na materijal koji sadrži odgovore na pitanja iz njihovih ekspertnih formulara. Neka
polaznici, koji prvi pročitaju, vode bilješke o dijelovima teksta koji se odnose na pitanja iz njihovih
ekspertnih formulara.
Proučite tekst u ekspertnim grupama. Postavite četiri stola ili skupova stolica za kojima će sjediti
ekspertne grupe. Ako u nekoj ekspertnoj grupi mora biti više od šest polaznika, podijelite tu skupinu
u dvije. Neka svaka ekspertna grupa odredi voditelja diskusije. Nekoliko minuta odvojite za
objašnjenje pravila. Svi sudjeluju. Nitko ne dominira.
Grupa se slaže u vezi sa značenjem pitanja ili zadatka prije no što daju svoj odgovor. Ako nekome
nešto nije jasno u vezi s onime što je rečeno, izrazite to svojim riječima. Neka se svatko drži svog
zadatka.
Dajte ekspertnim grupama dvadeset minuta da razmotre svoja pitanja i odgovore. Potrebno je da
prethodno u tekstu pronađu odgovore na pitanja i zapišu odgovore koje je njihova grupa ponudila na
pitanja. Učitelj bi trebao obilaziti ekspertne grupe kako bi im pomogao da se drže zadatka i pružio
potrebna objašnjenja.
Eksperti prezentiraju tekst matičnim grupama. Kad istekne vrijeme, neka polaznici odu iz studijskih
grupa i vrate se u svoje matične grupe. Svaki bi polaznik u pet minuta trebao prezentirati matičnoj
grupi što je naučio u ekspertnoj. Zadatak eksperta nije samo izvijestiti, nego i postavljati pitanja i
odgovarati na pitanja drugih članova grupe kako bi bio siguran da su svi naučili svoj dio teksta.
Ocijenite proces. Zamolite da svi napišu kako su doprinijeli diskusiji i kako bi se ta aktivnost mogla
poboljšati.
 Ekspertna lista 1 – na primjeru teksta o kukuruzu
Na koje su načine ljudi prilagodili kukuruz svojim potrebama?
Koliko dugo ljudi manipuliraju biljkama kukuruza za vlastite potrebe?
Neki ljudi tvrde da je neprirodno, a time i pogrešno, da se ljudi “petljaju” u prirodu. Na osnovu
onoga što znaš o kukuruzu, konstruiraj argument za ili protiv tog stava.

Ekspertna lista 2
Koje su dvije najvažnije koristi od kukuruza?
Zbog čega je biljka kukuruza tako posebno korisna u mnogim dijelovima svijeta?
Koliki su izgledi da će ljudi otkriti neku drugu biljku u prirodi koja bi bila višestruko korisna koliko i
kukuruz?

Ekspertna lista 3
Koje su prednosti hibridizacije kukuruza? A koje su opasnosti?
Imenujte i opišite sve vrste tehnologije koje su uključene u optimalno korištenje kukuruza.
Tko će imati više koristi od kukuruza, uzgajivači ili prerađivači? Zašto?

Ekspertna lista 4
Opišite sastav kukuruznog zrna.
Imenujte jedan proizvod koji se dobiva iz svakog dijela.
Koja su umijeća i tehnologije potrebne da bi se iskoristio svaki od tih dijelova?

54. PREDVIĐANJA U PARU

Predviđanje u paru može poslužiti za obradu mnogih nastavnih sadržaja. Zamolite učenike da se
podijele u parove, i da svaki par uzme papir i olovku. Recite im neka pažljivo slušaju dok vi čitate
popis riječi koje se odnose na likove, okruženje i nešto od same priče.

Neka s partnerom porazgovaraju o tome o čemu bi moglo biti govora u ovoj priči i neka zapišu
predviđanja u vezi s pričom. Predvidite pet-šest minuta za diskusiju i zapišite predviđanja kako bi se
učenici mogli vratiti na njih dok budu čitali priču. Objasnite da se ta aktivnost predviđanja može
provesti sam iču kako bi modificirali svoja predviđanja.

55. FORMULIRAJ/RAZMIJENI/SASLUŠAJ/KREIRAJ (JOHNSON, JOHNSON & BARTLETT, 1990.)

Ovo je slična aktivnost u kojoj partneri najprije zasebno formuliraju odgovore, potom ih razmjenjuju i
slušaju naizmjence, pa zajednički kreiraju novi odgovor ili perspektivu u okviru diskusije i razrade. Ova
aktivnost ima široku primjenu i potiče učenike da prošire razmišljanje.
Poboljšavanjem, kratkoročnog, smislenog razgovora između učenika, neformalne tehnike
kooperativnog učenja kao što su Razmisli/spari/razmijeni mogu učenike bezbolno uvesti u odnose
suradnje vršnjaka. Kako učenici uče surađivati na složenijim zadacima, te neformalne strukture
mogu poslužiti da olakšaju grupnu interakciju.

56. U KRUG – U KRUG

U krug u krug (Kagan 1992.) je kooperativna struktura u kojoj se jedan papir i olovka sistematski šalju
u krug, od člana do člana male grupe. Jedan partner zapiše neku ideju i pošalje papir i olovku
partneru sa lijeve strane. Taj partner dopiše nešto svoje uz već zapisanu ideju i pošalje papir dalje.
Varijanta postupka je da se članovi grupe služe drugom bojom kemijske olovke. Time se svi partneri
prisiljavaju da podjednako doprinose, s obzirom da se vizualno lako uočava svačije sudjelovanje, a
nastavniku omogućuje da dokumentira doprinos pojedinaca.
Postoji i usmena varijanta ove tehnike (Kagan 1992.) – u krug oko stola govorimo. Svaki član grupe
usmeno saopćava svoju ideju grupi kružnim slijedom.

57. INTERVJU U TRI KORAKA

Intervju u tri koraka (Kagan 1992.) je tehnika kooperativnog učenja u kojoj partneri intervjuiraju jedni
druge o određenoj temi. Na primjer, u tročlanom timu, Partner A intervjuira Partnera B, a Partner C
zapisuje najvažnije aspekte odgovora. Uloge se rotiraju poslije svakog intervjua, čime se svim
članovima pruža prilika da budu intervjuirani.
U četveročlanoj grupi, koraci ove aktivnosti mogu se ovako odvijati:
A intervjuira B, dok C istovremeno intervjuira D.
Uloge se obrnu i B intervjuira A, a D intervjuira C. Četveročlana se grupa okupi, i svaki član izvijesti o
odgovorima svog para.

Intervju u tri koraka može se ugraditi u svaki tip nastavne jedinice, a sadržaj intervjua može biti
praktično sve. Na primjer,
• za potrebe predviđanja: Koja biste pitanja željeli istražiti, a koja su povezana s ovom
temom? Što već znate o ovoj temi?
• da bi se razmjenjivala osobna iskustva ili izrazila mišljenja: Koja tri kvaliteta najviše cijenite
kod prijatelja i zašto? Kad biste se mogli “vratiti u budućnost”, gdje biste otišli? Koje biste
period vremena bi odabrali? Koje biste društvene promjene izvršili?
• da bi se saželo naučeno u nekoj nastavnoj jedinici: O čemu biste više željeli doznati nakon
današnje nastavne jedinice? Koja vam je bila najsadržajnija ideja danas i zbog čega? Kako
ćete primijeniti ovo što ste danas naučili?
• za ponavljanje: Koje su bile ključne točke posljednjeg čitanja? Koji je bio najzanimljiviji dio
vaše zadatka? A najteži?
• za istraživanje koncepcija u nastavnim sadržajima: Kako pristupate pitanjima zaštite
sredine? Kako ste riješili matematički problem? Kakva je vaša postavka ili predviđanje u
ovom trenutku?

58. TIMOVI/IGRE/TURNIRI

Timovi/Igre/Turniri (Slavin 1986.) je metoda kooperativnog učenja u kojoj članovi istog tima uče
kooperativno kako bi svladali gradivo, a potom pojedinačno primjenjuju svoje znanje u natjecateljskoj
igri. Točnije rečeno, oblikuju se heterogeni timovi za kooperativno učenje (odnosno grupe mješovitih
sposobnosti) kako bi se proučavalo ili ponovilo gradivo prethodnih nastavnih jedinica. Potom se
učenici prebace u homogene turnirske timove (odnosno grupe izjednačenih sposobnosti) kako bi se
natjecali u nekoj igri u kojoj će iskoristiti svoje znanje. Igra se najčešće sastoji u tome da učenici
naizmjence odgovaraju na pitanja. Pojedinci dobivaju bodove za svaki ispravni odgovor. Poslije turnira,
učenici se vraćaju u svoje timove za kooperativno učenje sa svojim pojedinačnim rezultatima. Svaki
tim za kooperativno učenje izračuna ukupan timski rezultat i proglase se pobjednički timovi.
Osim što se učenicima pruža mogućnost da uvježbavaju umijeća kooperativnog učenja nužna za
produktivno učenje i ponavljanje, aktivnost Timovi/Igre/Turniri pruža i mogućnost za praksu i
procesiranje društvenih umijeća koje sadrže sportski duh. Prije turnira razgovarajte sa učenicima o
tome što znači imati sportskog duha, i zamolite da navedu konkretne primjere. Također, popričajte o
koristima koje pruža sportski duh i mogućnostima da utiče na to da će se učenici radije međusobno
natjecati na zabavne, primjerene načine. Neki će se polaznici možda usprotiviti sudjelovanju u
natjecateljskim aktivnostima i utvrditi da će to razbiti kooperativni ili suradnički duh. Ova bi
primjedba mogla predstavljati odskočnu dasku za dobru diskusiju među polaznicima, u kojoj bi
aktivnost Uglova mogla poslužiti kao sredstvo u vođenju ove diskusije.

Primjeri uputa
• Odaberite ime za svoj tim za kooperativno učenje (tri člana).
• Zajedno sa svojom timom za kooperativno učenje, proučite ili ponovite -------. Vrijeme: -----.
• Premjestite se u svoju Turnirski tim (tri člana).
• Svaki Turnirski tim dobiva:
Jednu omotnicu s karticama
Jednu rezultatsku tablicu

Uloge: Ispitivač čita pitanja s kartica

Odgovarač odgovara na pitanje
Zapisivač Zapisuje bodove za ispravne odgovore na rezultatskoj tablici

napomena: uloge i materijali mijenjaju se poslije svakog kruga.

Svaki pojedinac ima na raspolaganju isti broj prilika da odgovori na pitanja (npr. svaki deset puta)
• Vratite se u svoj tim za kooperativno učenje sa svojim pojedinačnim rezultatom.
• Izračunajte ukupni rezultat tima za kooperativno učenje sabiranjem pojedinačnih rezultata.
Zapišite ukupni rezultat na Tabeli ukupnog rezultata vašeg tima za kooperativno učenje i
predajte papir nastavniku.
• Bit će proglašeni pobjednički timovi.

59. RAZMISLI/SPARI/RAZMIJENI
• Nastavnik postavi pitanje ili problem.
• Svaki učenik sam razmatra problem.
• Učenici se podijele u parove, razmjenjuju odgovore, i dalje razmatraju problem.
• Parovi se pridruže drugim parovima u četvorke i razmjenjuju svoja razmišljanja.

Kad se razbrojene glave slože

• Učenici formiraju male tročlane ili četveročlane grupe.
• Unutar svojih grupa učenici se razbzoje od 1 do 3 ili 1 do 4.
• Nastavnik postavi pitanje ili problem.
• Učenici pojedinačno razmatraju problem.
• Učenici zatim razmatraju problem kao grupa.
• Učitelj prozove neki broj, a svaki učenik s tim brojem izvijesti cijelu grupu o diskusiji u svojoj
grupi.
 60. OLOVKE U SREDINU
Kad učenici počnu razmjenjivati ideje u sklopu tipične grupe za kooperativno učenje (između 3 i 7
članova), svaki učenik označi svoj doprinos odloživši kemijsku ili običnu olovku na stol u sredini grupe.
Taj učenik više ne smije ništa reći dok se sve olovke ne nađu u sredini.

Svi članovi grupe ravnopravno sudjeluju u doprinošenju i niko ne smije dominirati. I učitelj može
odabrati olovku i upitati koji prilog ona predstavlja.

61. „TRAMPI“ PROBLEM

• UČITELJ drži predavanje ili podijeli primjerke teksta. (Potrebno je primijeniti odgovarajuće
evokacijske aktivnosti.)
• Učenici se raspodijele u slučajne parove.
• Parovi određuju četiri ili pet najvažnijih rečenica u predavanju ili tekstu.
• Ovi se parovi pridružuju drugima u četvorke i raspravljaju o najvažnijim dijelovima i
razjašnjavaju nejasnoće.
• Svaki par sad napiše niz pitanja na koja će odgovoriti ili problema koje će riješiti za drugi par.
• Parovi se ponovno spajaju i ispituju jedni druge.
• Četvorke razmišljaju o tome što su naučili u toku vježbe.

62. „NE VIRI U KARTE“

• Učitelj razdijeli materijal koji bi trebalo proučiti u nekoliko dijelova. Svaki učenik u svakoj
grupi dobije jedan ili dva dijela.
• Svaki učenik pročita svoj materijal kako bi se dovoljno dobro upoznao s njim i mogao ga
opisati ostalim članovima svoje grupe.
• Učenici u svakoj grupi rade zajedno na tome da odrede logički slijed dijelova informacija
kojima raspolažu ili druge načine na koje bi se materijali mogli uklopiti.
• Učenici mogu opisati svoje dijelove i postavljati pitanja o tuđima, ali ne smiju zavirivati jedni
drugima u njihov dio teksta.
• Nakon što je materijal organiziran, učenici raspravljaju o tome kako se dijelovi uklapaju, te
rješavaju problem i izvlače implikacije. Potrebno je da učenici budu spremni u toku rada
preurediti materijal na način koji smatraju primjerenijim.
• Učenici bi trebali razmisliti o strategijama kojima su se poslužili u organizaciji dijelova. Kojim
su se planom poslužili? Što je tko učinio?

63. ROTIRAJUĆI PREGLED

• Niz pitanja (6 do 8) napiše se na brojem označenim listovima novinskog papira (roto-papir) i
zalijepe po prostoriji.
• Grupama od tri ili četiri učenika dodijeli se jedno pitanje. Krenu prema papiru na kojem je
napisano to pitanje, četiri-pet minuta razgovaraju o tom pitanju i zapišu odgovore na listu
papira.
• Na znak učitelja, grupe odu do novog lista, pročitaju pitanje i zapisani odgovor, pa dodaju
svoje komentare na taj list.
• Učitelj zamoli da se grupe pomaknu dalje - ponavljajući proces (po mogućnosti) sve dok se
grupe ne vrate do svojih početnih listova.
 64. OBILAZAK GALERIJE
• U grupama od po troje ili četvero, učenici prvo obrade neki problem – sa što je moguće više
aspekata - i proizvedu konkretan proizvod kao što je dijagram na velikom papiru.
• Proizvodi se polijepe po zidovima učionice.
• Na znak učitelja, grupe se zarotiraju u učionici kako bi pregledale i raspravile o svakom
proizvodu. Vode bilješke o svojim primjedbama i mogu na izlošku zapisati komentar.
• Nakon obilaska galerije, grupe ponovno pregledaju svoje radove i usporede ih s drugima te
razgovaraju o tuđim komentarima vlastitih radova.

65. JEDAN OSTAJE, TRI SE ODVAJAJU

• Učenici prvo obrade neki problem s raznih aspekata i stvore konkretni proizvod kao što je
dijagram.
• Učenici se razbroje unutar grupa od 1 do 3.
• I svaka grupa dobije broj.
• Na znak učitelja, učenici se zarotiraju: Učenik 1 zarotira se za jednu grupu, Učenik 2 za
dvije, Učenik 3 za tri - ali jedan učenik ostane na mjestu. Napomena: najbolje je vršiti ove
rotacije korak po korak.
• Učenik koji ostane u matičnoj grupi objašnjava grupni rad učenicima koji su rotacijom došli u
tu grupu.
• Zarotirani učenici postavljaju pitanja i prave bilješke pripremajući se za izvještavanje po
povratku u svoje matične grupe. Svaki gost uputi jedan specifičan komentar o radu koji im je
pokazan i zahvaljuje učeniku iz matične grupe na prezentaciji.
• Svi se učenici vrate u svoje matične grupe.
o Učenik koji je ostao u matičnoj grupi izvještava ostale kolege o komentarima
zarotiranih učenika na njihov rad.
o Učenici 1, 2 i 3 zatim izvještavaju o onome što su zapazili u drugim grupama,
ukazujući na sličnosti i razlike u odnosu na vlastiti rad.
o Učenici dalje razmatraju svoj rad.

U ovom bi trenutku moglo biti korisno prekinuti rad i zamoliti polaznike da u grupama rasprave o
upravo naučenim strategijama. Ako je nešto nejasno, trebali bi provjeriti jesu li sve dobro razumjeli i
postavljati pitanja. A potom bi trebali raspraviti o tome kako bi te strategije funkcionirale u njihovim
razredima.

66. VRIJEDNOSNA OS
• Učitelj postavi pitanje na koje postoje različiti odgovori duž neke osi.
• Svaki učenik sam razmotri pitanje i zapiše odgovore.
• Učenici se poredaju duž te linije slijedom koji odražava njihov stav u odnosu na to pitanje.
Da bi to učinili, moraju razgovarati s drugim učenicima kako bi doznali njihove odgovore na
pitanje.
• Učenici nastavljaju razgovor o svojim odgovorima s učenicima s obje strane.
• Postoji i opcija, da se os “presavije po sredini”, pa učenici s potpuno različitim stavovima
mogu raspravljati o svojim odgovorima.
 67. AKADEMSKA KONTROVERZA
• Učitelj priprema tvrdnje za raspravu koje će vjerojatno iz učenika izvući najmanje dva
stava.
• Učenici se razdijele u četveročlane grupe.
• U okviru grupa, parovima učenika se dodijeli stav o pitanju koje moraju zastupati.
• Parovi navode razloge u korist svog stava.
• Parovi se privremeno razdvoje i oblikuju nove parove s kolegama koji zastupaju iste stavove.
Razmjenjuju razloge koje su izvorni parovi naveli u obranu svog stava.
• Učenici se vrate svojim prvotnim partnerima i u vezi sa stavom kažu tvrdnju potkrijepljenu
razlozima: “Želimo dokazivati da----------- zbog X, Y i Z.”
• Svaki par predstavi svoje argumente drugom paru unutar svoje grupe, koji sluša i pravi
bilješke.
• Dva para potom diskutiraju.
• Postoji i opcija da parovi u svakoj grupi mogu promijeniti mišljenja i ponoviti korake od 4 do
8.
• Konačno, učenici prestaju braniti sve stavove i konstruiraju mišljenje u vezi s kojim mogu
postići konsenzus, uz potporu najboljih razloga iz prethodne diskusije.

68. GRUPNO ISTRAŽIVANJE

• Učitelj (ili razred) odabere motivirajuću i osobno zanimljivu temu koju će razred istražiti.
Temu bi trebalo podržati istraživanjem iz više kutova ili u nekoliko dijelova. (Prije obrade
teme, potrebno je da učitelj prikupi dovoljno resursa kao podršku istraživanju.)
• Učitelj uvodi temu i pokazuje početnu zbirku resursa.
• Učenici razgledaju resurse, postavljaju pitanja za istraživanje i dijele temu na podteme.
• Postoji i opcija: učenici mogu metodom brainstorming doći do podtema i o njima
prodiskutirati, uz sudjelovanje učitelja, o drugim izvorima informacija o toj temi.
• Učenici se na neki način organiziraju u istraživačke grupe i isplaniraju svoje istraživanje.
Učitelj ih obilazi i može zatražiti plan istraživanja u pismenom obliku.
• Članovi svih grupa okupe se kao organizacioni komitet kako bi se pobrinuli da dijelovi istrage
dosljedno pokrivaju zadanu temu.
• Učenici provode svoje istraživanje u određenom periodu, u rasponu od nekoliko minuta do
nekoliko dana. Učitelj obilazi grupe kako bi im pomogao u istraživanju teme i provjerio ima
li svaki učenik odgovornu ulogu u poslu.
• Grupe planiraju prezentaciju pred cijelim razredom. Odlučuju koji su najvažniji rezultati.
Prezentacije bi trebale biti aktivne i zanimljive, a trebali bi se uključiti svi članovi grupe.
Prezentacije mogu obuhvatiti kraća objašnjenja, grafički prikaz, ili možda poglavlje iz
razrednog dnevnika.
• Grupe prikazuju svoje prezentacije.
• Grupe diskutiraju o svom radu.

Uloge koje učenici preuzimaju

Unutar svake grupe, uloge koje učenici preuzimaju mogu biti usmjerene na zadatak ili na održavanje
grupe, ili oboje. Budući da bi se učenici trebali izvijestiti u ponašanjima povezanima s obje glavne
uloge, učitelji ponekad dodijele određene uloge unutar grupa, poput navedenih.
 Kontrolor: Provjerava razumiju li svi trenutačni zadatak.
Izviđač: Traži potrebne informacije od drugih grupa ili povremeno od
učitelja.
Mjerač vremena: Održava usredotočenost grupe na aktivnost i pazi na vremenska
ograničenja.
Aktivni slušatelj: Ponavlja ili parafrazira ono što su drugi rekli.
Postavljač pitanja: Izvlači ideje i na zadatak usmjerene priloge svih članova grupe.
Sažimač: Prikuplja grupne zaključke kako bi oni imali smisla u cjelini.
Poticatelj: Čestita, pomaže i ohrabruje sve članove grupe.
Ekonom: Dijeli i prikuplja materijale potrebne za grupu.
Čitač: Čita sve pisane materijale grupi.

Izdvajanje uloga bi trebalo pomoći učenicima da postanu svjesni potrebe da odigraju neku od tih
uloga. No obratite pažnju na to da bi učenici trebali prelaziti iz aktivnosti u aktivnost, budući da je cilj
da se učenici izvježbaju u istovremenom igranju svih tih uloga. Mogu se osmisliti dodatne uloge. Na
primjer, možda će postojati izvjestitelj koji saopćava grupne rezultate cijelom razredu, ili gnjavator,
koji predlaže alternative grupnim rješenjima.
TEMA: GEOMETRIJSKA TIJELA- -PRIPREMILA RADMILA

TEMA 1: KOCKA TEMA 2: KVADAR

ŠTO IM JE
ZAJEDNIČKO?

ŠTO IM JE RAZLIČITO?
 TABLICA ZA PREDVIĐANJE MOGUĆA PRIMJENA-PRIPREMILA RADMILA
RENATA- djevojčica Renata, dom za siročad, djevojčica Snježana, udomitelji
Što mislite da će se dogoditi? Koje dokaze za to imate? Što se stvarno dogodilo?

Prvi dio

Drugi dio
 Treći dio

Četvrti dio

Peti dio
 MOGUĆA PRIMJENA-PRIPREMILA RADMILA
1. ČINKVINA – (samo refleksija) pjesma od 5 stihova – može zajednički, individualno, u grupi
- Moraju poznavati vrste riječi (imenica, glagol, pridjev) – MORE, LJETO....

2. 6 ŠEŠIRA –
6 mišljenja, smišljanje ideja, kritičko mišljenje – LEKTIRA, ŽIVOT U GRADU – SELU, KUĆNI LJUBIMCI, STANUJEM U KUĆI
ILI ZGRADI, ŽIVOT NEKAD I SAD

3. KWL- evokacija – učenici trebaju već nešto znati o zadanoj temi, u grupi i pojedinačno, u kombinaciji s drugim tehnikama,
razmjena informacija po grupama, u svim predmetima
- ZARAZNE BOLESTI, VODE TEKUĆICE, STAJAĆICE i sve iz prirode

4. MREŽA ZA RAZMIŠLJANJE –razumijevanje značenja

- Rješavanje problemskih pitanja ( za sve predmete) – VODE. ZAGAĐENOST OKOLIŠA

5. KOCKARENJE – možemo preoblikovati pitanja prema temi

- Evokacija i refleksija

GEOMETRIJSKA TIJELA – 6 GRUPA, 6 TIJELA

OPIS PREDMETA - GOVORENJE
BILJKE I ŽIVOTINJE
ODJEĆA – OBUĆA
STARI PREDMETI
 HRANA (jelo)
KUĆANSKI UREĐAJI (hladnjak, štednjak)
PROBOR ZA HIGIJENU
KUĆA- ZGRADA
- Sadržaj za izučavanje treba biti dobro poznat

6. VENNOV DIJAGRAM -
- Uspoređivanje dva pojma - SUBJEKT – PREDIKAT, ŠARAN – PASTRVA , GRAD – SELO, VOĆE, POVRĆE,
GEOMETRIJSKA TIJELA, LIKOVI, TRAMVAJ – VLAK, JAVNA I OSOBNA PROMETNA SREDSTVA, GODIŠNJA
DOBA (proljeće – ljeto), URA (sat – digitalni i s kazaljkama), TIJELO (dječak – djevojčica), ZDRAVSTVENE USTANOVE
(ambulanta – bolnica)
- 3 vennova dijagrama – pravac, polupravac, dužina

7. INTERVJU – LEKTIRA – DR. DOLLITLE, RAZGOVOR SA STARIJOM OSOBOM - KAKO JE ŽIVJELA NEKAD