Kroz roman "Ime ruže" Umberta Eka dobijamo roman bogat radnjom, opisima i objašnjenjima raznih realnih i fiktivnih događaja i likova. U jednoj su knjizi objedinjene velike filozofske i teološke teme, zajedno s kriminalističkim motivima i zanimljivim načinom rješavanja zločina. Međutim, postavlja se pitanje da li se iza ovog citata i brojnih drugih mjesta u knjizi nalazi još poruka koje daju veći značaj ovom romanu. Čak i sami pisac naglašava da je želio naslovom privući čitatelja i probuditi interes u njemu. "Ime ruže" – ime je koje je mnoge zbunilo, zainteresiralo i potaklo na razmišljanje. Autor unutar knjige to ime tumači samo jednom rečenicom: "Negdašnja ruža ostaje kao ime, zadržavamo tek gola imena", koja i dalje ne daje jasan odgovor, nego tjera na daljnje razmišljanje, što i jest cilj semiotike – potaknuti ljude na traženje skrivenih značenja, dubljeg smisla. Na kraju, na svakom je čitatelju da ovo ime tumači na svoj način. Eko u jednom dijelu knjige i piše: "Knjige ne postoje zato da bismo im vjerovali, nego da bismo ih podvrgnuli ispitivanju", što je i ključna poruka čitavog romana – ne povjerovati svemu što pročitamo, već promisliti i samostalno donijeti zaključak. Sjajno postmodernističko djelo i najviše mi se svidjela ta povezanost književnih djela i historijskih dešavanja sa radnjom djela. Dosta podsjeća radnja na Edgar Alan Poove priče i kao što je Vedran već pomenuo povezanost sa Dekameronom.