EPITET : naziv za figuru koja se shvaa u smislu rijei dodane imenici kako bi omoguila stvaranje elje, potpunije, jasnije

ili u neemu osobito karakteristine predodbe neke stvari,pojave,ivog bia ili osobe
-osnovna je zadaa pridjeva da kao atribut ili kao predikat karakterizira odreene predmete -epitet je rije koja se dodaje imenici radi boljeg odreenja,ivosti ili izraajnosti, pridjevak (Ani,Rjenik hrvatskog jezika) -epitet upozorava na neka posebna svojstva i odreene odnose meu rijeima, upozorava na neka posebna svojstva i odreene odnose meu rijeima, pa razlikujemo uobiajene atribute kao npr "dobar ovjek", od onih epiteta koji istiu neka iznimna svojstva predmeta ili osoba -stalni epitet: taj e se epitet pojaviti svaki put kad se spomene taj pojam -npr. brzonogi Ahilej, dovitljivi Odisej, bjeloruka Hera

IGRA RIJEIMA- naziv razliitih postupaka u kojima se koristi mogunost

odvajanja oznaitelja od oznaenog ime se dobivaju posebna, obino neoekivana znaenja i postiu osobiti, najee komini dojmovi - mogu nastati n avrlo razliite naine: na temelju istog ili slinog zvuanja, na temelju razliitog znenja istih rijei , na temelju rastavljanja rijei u kojima dijelovi dobivaju samostalno znaenje -npr Latinica (tv emisija) je dobila naziv prema prezimenu voditelja Denisa Latina -igre rijeima koriste se u svim vrstama humoristine knjievnosti (vicevima,anegdotaa,humoreskama) -upotrebljava se u obinom govoru za razliite pojave koje nisu u osnovi srodne -svoje uzbuenje moemo pokazati rijeima tako to emo ih izvrnuti,skratiti,proiriti,sluimo se deminutivima,posebnim sufiksima, izmijenit emo pojedine glasove rijei -u veselu raspoloenju taj postupak ne primjeujemo pa ga nazivamo > igra rijeima -nedostaci: unitava normalnu funkciju jezika, unitava vezanost zvuka, fonema i smisla te spaja rijei u neoekivane veze iskljuivo prema kompleksima fonema bez obzira na pojmovni sadraj rijei -vea ili manja zvukovna srodnost rijei omoguuje njihovo spajanje u igru rijeima

>osnovni oblici igre rijeima:

1) zvukovno su identine rijei koje se odlikuju polisemijom tj. mnogoznanou 2)slian fonemski kompleks povezan je s otrom razlikom u znaenju 3)isti se fonemski kompleks uzima kao cjelina, kao jedna rije, a onda se rastavlja na dijelove, na vie rijei 4) dva se razliita fonemska kompleksa, dvije razliite rijei, s vie ili manje nasilja veu u novu rije 5) 20.st je populariziralo jos jednu vrstu igre rijeima: opreku izmeu rijei uzete kao cjeline i rijei kao kratice, tako da joj se svako slovo uzme kao poetno slovo nove rijei

POREDBA: ubraja se u najrairenije i najomiljenije mikrostrukture pojaavanja

efektivnosti sadraja -to ini tako to spaja pojmove iz dvaju razliitosti svjetova -pjesnik e poredbom nastojati pojaati afektivnost onoga pojma kojemu eli pridati naroito uvstveno djelovanje -pojmove koje pisac eli posebno istaknuti poredbom

Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska to gleda prema Damasku. 6 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. 7 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, meu milinama!8 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. 9 Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim vrke njezine, a grudi e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 10 Usta su tvoja kao najbolje vino.

GOMILANJE: ve europski realizam 19. st. nastoji to izrazitije prikazati

stvarnost gomilanjem pojedinanih podataka o svijetu koji je prikazivao (Balzac) > kasnije to prelazi u naturalizam -naturalizam je nagomilavanjem pojedenostima nastojao uvjerljivo prikazati sve one brojne trenutke i u ovjeku i izvan njega koji ga potpuno odreuju, njegovu osobu i njegovo vladanje

>podjela: a) gomilanje (kumulacija) b) uveliavanje (amplifikacija) nizanje to vie pojedinosti da to tonije prikae svoj predmet -amplifikacijama se odlikuje Krleina proza (Povratak Filipa Latinovicza) -rado se slui oblikom pojaavanja i gradacijom

STILISTIKA:

jezik u knjievnom djelu odstupa od jezika u obinom govoru

lat: stilus, tapi kojim se pisalo na navotene tablice, a zatim je oznaavala nain pisanja, te je otuda prenesena i u druga podruja (stilovi u plivanju,nogometu, arhitekturi) -stil znai ili dobar nain pisanja odnosno govorenja, ili pak takav nain svojstven nekoj knjievnoj epohi, nekoj knjievnoj koli, piscu ili pojedinom djelu -moderna stilistika: polazi od shvaanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju ju uglavnom sredstva i postupci kojima se postie osobita kvaliteta iskaza, takva kvaliteta kakvu gramatika analiza ne moe uope zahvatiti

RETORIKA: nastala u staroj Grkoj kao uenje o govornitvu, a kasnije se razvijala kao znanost koja i obuhvaa uz uenje o govornitvu i uenje o jeziku, o proznom izraavanju i o naelima kritikog ocjenjivanja pojedinih knjievnih djela -sr stare retorike bilo je uenje o ukraenom govoru kao bitnoj osobini knjievnosti -ideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenje da je umijee dobrog govorenja i pisanja ne samo uvjet nego i svrha knjievnog stvaralatva -vrijednost knjievnih djela nije mjerena mjerilom izraavanja individualnosti i originalnou nego mjerilom autoriteta

-uenje o knjievnim vrstama bilo je izgraeno na uvjerenju o uglavnom stalnim i vrstim uzorcima prema kojima je valjalo pisati -uenje o pojedinim stilovima bilo je najue povezano s uenjem o vrstama -vrste stilova: visoki, srednji i niski stil -visoki: teme iz ratnikog ivota, u njima govore junaci koji predstavljaju cijeli narod, osnovne su misli sadravale etike ideale -niski: pisalo se o obinim ljudima, teme su se uzimale iz pastirskog ili obinog graanskog ivota -srednji: imao je srednji poloaj izmeu visokog i niskog