ARTIKULACIJA – TIJEK SATA

Artikulacija nastavnog sata ili susreta jest način izvođenja i povezivanja aktivnosti svih
sudionika, s određenim ciljem, u određenom vremenskom okviru, s određenim medijima, u
određenom odgojno-obrazovnom kontekstu.
Elementi nastavnog sata na koje treba obratiti pozornost su sljedeći:
1) Planiranje i priprema
Dinamika nastavnog procesa pretpostavlja planiranje:
 odgojno-obrazovnih strategija,
 zadataka i metoda rada,
 socijalnih oblika (oblika interakcije) i
 etapa nastavnog procesa

U pripremi je potrebno prema odabranoj strategiji uskladiti želje, očekivanja i mogućnosti

djece, zatim ciljeve, zadaće, sadržaj, medije, metode, interakciju/socijalne oblike rada,
mjesto izvođenja, nastavnu tehnologiju, metriku i instrumentarij za vrjednovanje
postignuća, kurikulum i kontekst. Pripremu treba temeljiti na aktivnosti učenika.

2) Etape
Etapa je dio vremena zajedničkih aktivnosti učenika i nastavnika na jednom satu/susretu.
Razlikujemo tri etape:
1. etapa pripreme,
2. etapa ostvarenja i
3. etapa vrjednovanja.

Etapa pripreme
Zajedno s učenicima dogovaramo: što (sadržaj i aktivnosti) i kako (metode i postupci) će
se raditi u nastavku sata.
Ovu etapu ostvarujemo u ozračju dogovora koji ćemo nadahnuti poticanjem osjetila
(doživljajno), pokreta, izražavanja (psihomotorno), dosjetkama, humorom, zagonetkama
(spoznajno)! Blagim i logičkim prijelazom krenut ćemo u etapu ostvarenja.

Etapa ostvarenja vrijeme je izvođenja dogovorenih aktivnosti.

Tijekom etape ostvarenja vodimo računa o načelima:
- ekonomičnosti koje znači racionalno trošenje vremena, snage i materijala
- primjerenosti dobi djece i njihovim psihofizičkim mogućnostima
- integracije, a odnosi se na kompleksnost i specifičnost pojedinog vremenskog razdoblja
(godina, mjesec, tjedan, sat)
- individualizacije koja omogućuje svakom pojedinom učeniku zadovoljavanje njegovih
specifičnih potreba i interesa
- socijalizacije koja omogućuje učenje i življenje u zajednici.

Etapom vrjednovnja utvrđujemo stupanj ostvarenja postavljenog cilja. Razlikujemo

unutarnje vrjednovanje, vanjsko vrjednovanje (subjekti izvan škole), te samovrjednovanje
(učenika, nastavnika i škole).
Unutarnje vrjednovanje ostvarujemo:
- praćenjem koje može biti sumativno, formativno, analitičko, sintetičko ili kombinirano
- ocjenjivanjem koje može biti opisno ili brojčano
- vođenjem koje se odnosi na reguliranje odgojno-obrazovnog procesa ili individualno
usmjeravanje učenika.
Analiza i vrjednovanje likovnog procesa i produkata
1. pitanja ostvarenosti zadatka
2. pitanja načina korištenja materijala (tehnike); rukopis
3. pitanja kreativnosti:
različitosti, sličnosti ("prepisivanje" i šablone, stereotipi), likovnost, emotivni dojam,
samoanaliza

3) Socijalni oblici rada

Predstavljaju odnose među glavnim subjektima odgojno-obrazovnog procesa: učenicima i
učiteljima.
Frontalni oblik označava rad jednog nastavnika pred razredom, ali i situaciju u kojoj
nastavnik izlaže, poučava, predaje učenicima nastavni sadržaj.
Individualni oblik je vrsta samostalnog rada učenika. Aktivnosti mogu biti
individualizirane (različite za svakog učenika), ali i ne moraju (svi učenici samostalno rade
na istom zadatku).
Rad u paru može se organizirati tako da svi parovi rade isti zadatak, da svi parovi rade dio
istog zadatka ili da svaki par radi drugačiji zadatak.
Rad u grupi karakterističan je po grupnoj dinamici i socijalnim vrijednostima: suradnja,
uvažavanje, kultura dijaloga, preuzimanje odgovornosti. Grupe se formiraju dirigirano ili
spontano. Sastav grupa može biti stalni ili povremen. Grupe mogu raditi sve na istom
zadatku, svaka različitu fazu istog zadatka, ili sve na različitom. Grupe zadatak mogu
dobiti usmeno ili pismeno, mogu raditi dio ili jedan školski sat, jedan dan, više dana... na
zadatku koji uključuje više sadržaja/predmeta ili jedan; s više voditelja ili stalnim vođom.

4) Nastavne metode i strategije

Nastavna metoda je način, put ili postupak kojim se ostvaruju ciljevi odgojno-obrazovnog
procesa. Odabrana strategija odgoja i obrazovanja uvjetuje odabir prikladne nastavne
metode.

NASTAVNE METODE ZA ODGOJ

Egzistencija: kretanje, igra i rad, pomaganje, simulacije, dramatizacije, uređenje
prostora...
Socijalizacija: sastanci, dogovori, diskusije, druženje, navikavanje, samovođenje ...
Individualizacija: poticanje (potpora, suosjećanje, povjerenje, pohvala, pomaganje,
nagrada ) uvjeravanje (objašnjenje, upućivanje, pripovijedanje...); terapija (terapija:
pokretom, igrom, glazbom, crtežom; aktivno slušanje,..) .

NASTAVNE METODE ZA OBRAZOVANJE

Poučavanje i učenje otkrivanjem: problemska, heuristička, programirana, istraživačka,
simulacije, projekt.
Doživljavanje i izražavanje: recepcija umjetničkog djela, interpretacija, evaluacija i
kreacija (slušanje glazbe, promatranje likovnih djela, pjevanje, ples,pripovijedanje,
diskusija, kritika, debata, prikaz, komponiranje, oblikovanje...).
Vježbanje: učenje učenja, učenje jezika, praktični radovi i tjelesno vježbanje (rad na
grafičkim, tehničkim i tekstualnim izvorima, rad na stvarnosti, govorne vježbe,gramatičke
vježbe, likovne vježbe, konstruktorske igre, vježbe oblikovanja, prirodno kretanje, vježbe
na spravama, igre u prirodi...).
Stvaranje: znanstveno, umjetničko i radno-tehničko stvaranje (oluja ideja, radionica
budućnosti, reproduktivno i produktivno stvaranje, konstruiranje, projektiranje,
preoblikovanje, inoviranje, otkrivanje...).

Nastavne metode prema izvorima znanja:

metoda demonstracije, metoda praktičnih radova, metoda usmenog izlaganja, metoda
crtanja, metoda pisanja, metoda razgovora itd.

Nastavne metode prema nastavnom gradivu:

empirijske metode (promatranja, pokusi, mjerenja), metoda uspoređivanja i metoda
analogije, metoda generalizacije i metoda apstrakcije, metoda konkretizacije, metoda
indukcije, metoda dedukcije, metoda analize i sinteze, metoda problemske nastave
(istraživačka, heuristička, metoda problemskog izlaganja), metoda specijalnih slučajeva
(metoda izgradnje matematičkih modela,aksiomatička metoda,vizualnih uradaka…)

Nastavne metode pogodne za nastavu Likovne kulture:

1. ZADRŽATI INFORMACIJE TAKO DA „MISLIM U SLIKAMA“

2. MENTALNA MAPA
3. ISTRAŽIVANJE NA INTERNETU
4. BRAINSTORMING
5. UČENJE PO POSTAJAMA
6. VOĐENA FANTAZIJA
7. RADIONICA BUDUĆNOSTI
8. VJEŽBA S KUGLIČNIM LEŽAJEVIMA (KLIPPERTOVA METODA)
9. SJEDENJE U KRUGU
10. IGRA S ULOGAMA
11. PISANI RAZGOVOR
12. UNUTARNJA DIFERENIJACIJA
13. PLANIRANA IGRA
14. OBLIKOVANJE SLIKE NA PLOČI
15. RASPRAVA (EVALUACIJA)

Nastavne strategije:
Pronalaženje sličnosti i razlika (zadaci uspoređivanja, klasificiranja, stvaranja metafora i
stvaranja analogija); Rezimiranje i bilježenje; Povećanje truda i davanje priznanja; Domaće
zadaće i vježbanje; Nelingvistički prikazi (npr. izrada grafičkih organizatora, stvaranje
fizičkih modela, mentalnih slika, crtanje slika i piktograma itd.); Kooperativno učenje
(svojevrsni grupni rad); Postavljanje ciljeva i davanje povratnih informacija; Stvaranje i
provjeravanje hipoteza; Natuknice, pitanja i složeniji organizatori; Poučavanje specifičnih
vrsta znanja (strategije za poučavanje pet vrsta znanja: izraza i fraza, detalja, organiziranja
ideja, vještina i taktika te procesa).

Nastavna načela:
načelo znanstvenosti, načelo aktivnosti i samostalnosti, načelo sistematičnosti i
povezanosti, načelo pristupačnosti, načelo zornosti, načelo individualizacije, načelo
postojanosti znanja, načelo motivacije

Načini rada u nastavi Likovne kulture:

po promatranju, nakon promatranja, po sjećanju, po zamišljanju, po izmišljanju
Specifične metode radau nastavi Likovne kulture:
-analitičko promatranje
-metoda prikupljanja podataka
- metoda likovnog scenarija -metoda prikupljanja i obrade informacija te davanja procjena
(likovni proces započinje problemskom situacijom (likovni
scenarij, likovna priča,stvaralačka igra…),učenici realiziraju
svoju ideju likovnim tehnikama i metodama, a nakon završenog
procesa osvješćuju se likovni problemi potaknuti likovnim
scenarijem)
- metoda razgovora
- metoda demonstracije
- metoda rada s tekstom
- metoda usmenog izlaganja: a) pripovijedanje
b) opisivanje s naglaskom na likovnosti
c) razlaganje likovne strukture
d) tumačenje likovnih problema
- građenje
- kombiniranje
- variranje
- razlaganje
itd.

5) Odgojno - obrazovna ekologija

Pojam odgojno-obrazovne ekologije obuhvaća:
 školsku arhitekturu
 razinu uključenosti škole u lokalnoj zajednici,
 aktivnosti nastavnika i učenika u školskom i izvanškolskom okruženju.

Odgojno-obrazovna ekologija predstavlja izbor mjesta za izvođenje nastavnih aktivnosti.

Na primjer: učionica, specijalizirane učionice, laboratoriji, praktikumi, drugi posebni
prostori u školi: knjižnica, radionice, sportske dvorane, školski hodnici, dvorane, školski
vrt, park, dvorište, ovoreni prostori, izletišta, ustanove itd.
Uvijek treba dati prednost učenju u izvornoj stvarnosti, s (na, u) izvornim objektima,
pojavama, procesima!

6) Nastavni mediji i tehnologija

Medij označava nositelja, posrednika, polje didaktičkog djelovanja. To je osoba ili sredstvo
što posreduje informacije o sadržaju izučavanja kakav je on u izvornom obliku.
Mediji mogu biti:
ljudi, postupci, ideje, predmeti, sredstva, organizacija

Kao komunikacijska sredstva, mediji mogu biti:

- VIZUALNI: tekstualni mediji, slikovnice, nastavni listići, zidne slike, ppt, modeli,
makete,aplikacije
- AUDITIVNI: svaki audiozapis
- AUDIOVIZUALNI: programirani materijali, računalni programi i alati...
- MULTIMEDIJA: vješto i istovremeno korištenje više medija
 Nastavna tehnologija
Tehnologiju, tehničke uređaje koristimo za prijenos ili oblikovanje informacija - sadržaja
odgovarajućih medija.

Nastavna sredstva i pomagala/tehnički uređaji u nastavi Likovne kulture:

prirodni oblici, načinjeni oblici, filmski projektor, LCD projektor, fotoaparat, digitalni foto
aparat, računalo, projekcijsko platno, TV, fotografije, video, audio zapis, reprodukcije,
ploča itd.

CILJEVI I ZADACI
1. Obrazovni zadaci:
a) stjecanje znanja, upoznavanje, uočavanje, razumijevanje i usvajanje likovnog jezika;
usvajanje rada s likovno-tehničkim sredstvima i likovnim tehnikama, susret i
upoznavanje s likovnim djelima...
b) razvijanje sposobnosti: senzorne, izražajne, praktične, intelektualne – divergentno
mišljenje;
razvijanje psihofizičke funkcije: percepcija (vizualna), vizualno pamćenje, mišljenje,
mašta,emocije, interes, volja...

2. Odgojni zadaci:
estetički, moralni, radni – aktivnost, inicijativnost, samostalnost; formiranje uvjerenja i
stavova na području likovne stvarnosti, poštivanje subjektiviteta djeteta

LIKOVNI PROBLEM
vizualni jezik i pojmovi (odnos i primijena osnovnih pravila):
pomoću likovnih/vizualnih elementa radi se nešto ili stavlja u odnos te se time dobija ono što
vam je tema (npr. komplementarni kontrast, optičko miješanje boja itd.).
npr. kombinacijom (odnos) dva para komplementarnih kontrasta (vizualni jezik) postići iluziju
volumena (primijena pravila) glave (motiv).
ili
izborom i kombinacijom (odnos) primarnih i sekundarnih boja (vizualni jezik) postići optičko
miješanje (primjena pravila) boja u kompoziciji.

LIKOVNO PODRUČJE
crtanje, slikanje, grafika, modeliranje i građenje, dizajn

LIKOVNO-TEHNIČKA SREDSTVA I LIKOVNE TEHNIKE

materijal – olovka, tempera, gvaš, monotipija itd.

MOTIV
a) vizualni
b) nevizualni
c) likovni i kompozicijski elementi
d) likovni problemi
e) likovno područje
f) likovno tehnička sredstva i likovne tehnike

7) Struktura nastavnog sata

Uvodni dio (trajanje):

fizička i emocionalna priprema učenika, aktualiziranje znanja i sposobnosti kao priprema
za središnji dio nastavnog sata (nagovještaj likovnog problema, motiviranje učenika)

Središnji dio (trajanje):

obrada novog gradiva, ponavljanje gradiva (radi usvajanja gradiva, radi zapamćivanja
gradiva,radi sistematizacije gradiva, radi generalizacije gradiva, radi primjene
gradiva, radi poticanja i razvoja kreativnosti učenika, radi automatizacije…);
uvod u likovni zadatak i realizacija likovnog zadatka

Završni dio (trajanje):

provjera ostvarenosti ciljeva nastavnog sata (evaluacija/vrednovanje);
zadavanje domaće zadaće (procjena vremena za njezino rješavanje)