Univerzitet u Tuzli

Fakultet elektrotehnike
Odsjek: Tehnički odgoj i informatika
Tuzla, 10.06.2018. godine

SEMINARSKI RAD
Predmet: Proizvodnja i montaža
Tema: Zahtjevi za ekološku proizvodnju

Student:Amir Žunić
Br. Indeksa: 1501

Prof : Dr.sc Edin Cerjaković, docent

Asistent: Mr.sc. Muhamed Herić,asistent
 TEMA:ZAHTJEVI ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU
1.UVOD
U daljnjem tekstu će biti obrađena tema ekološki
zahtjevi za proizvodnju. Kako i na koji način treba da
se ponaša neko preduzeće i koje mjere treba da
poduzme da bi održali ekološku proizvodnju. Bit će
date mjere i prevencije zaštite životne sredine.
Definisane vrste zagađenja u industriji te kako djelovati
da se oni uklone ili smanje.
2. EKOLOŠKA-ČISTA PROIZVODNJA
Čistija proizvodnja predstavlja upotrebu planirane
strategija za očuvanje životne sredine s primjenom na
proizvodne procese, proizvode i usluge s ciljem
poboljšanja proizvodnje ali i očuvanja životne sredine.
Čistija proizvodnja se može i mora primjeniti na sve
proizvode.
U procesu proizvodnje teži se da se ne koriste
materijali odnosno sirovine koje su toksične, opasne te
koje imaju negativne posljedice na zdravlje ljudi i na
okoliš. Koriste se one sirovine koje su ekološki
opravdane.
U slučaju proizvoda, tu se teži da se korištenjem
proizvoda smanji tendencija negativnog djelovanja toga
proizvoda na okolinu i ljude koje ga koriste.
U slučaju upotrebe usluge, tu se podrazumijeva
uključivanje briga o zaštiti okoliša tokom projektovanja
usluga.
Slika1. Strategija čistije proizvodnje
2.1 Karakteristike čistije proizvodnje
Sama ekološka proizvodnja predstavlja očuvanje
resursa, uklanjanje opasnih materija i smanjivanje
otpada. Čistiju proizvodnju podstiće EOP tehologija.
Korištenje te tehnologije omogućava industrijskom
postrojenju da održava svoj industrijsko ekološki
kvalitet uz najmanja ulaganja. Svako preduzeće,
pored svoje proizvodnje, mora da ima razvijene tehnike
upravljanja otpadom, upravljanje škart materijalom,
upravljanje svim mogućim otpadom koji i u
minimalnim količinama može naškoditi čovjeku i
okolini.
Karakteristike ekološki čistije proizvodnje su:
1. Racionalna upotreba proizvoda, sirovina i
materijala za proizvodnju u proizvodnim
procesima te smanjenje upotrebe toksičnih,
otpadnih i opsanih materijala.
2. Smanjenje negativnih uticaja na ljude, život i
okolinu
3. Zahtjeva uvođenje poboljšanja tehnologije
proizvodnje i promjena u organizaciji cijele
fabrike.
2.2 Cilj postavljanja ekoloških zahtjeva za
proizvodnju
U proizvodnom procesu postavljaju se sljedeći
ciljevi:
 Smanjenje otpada, to podrazumjeva
smanjenje količine proizvodnog otpada
koji će negativno uticati na okolinu i
ljude. Svaka fabrika želi da dosegne
vrijednost nultog otpada
 Proizvodnja bez zagađenja, idealan
proizvodni proces s čistom proizvodnjom
sa reciklažom bez emitovanja opasnih
materija vani
 Energetska efikasnost, podrazumjeva
korištenje čiste proizvodnja zbog
maximalne energetske efikasnosti i
očuvanja energetskih resursa.
 Bezbjednost pri radu, čišćom
proizvodnjom mi dobijamo čišće i
prohodnije puteve kroz fabriku te tako
nema zadržavanja i povečana je sigurnost
na radnim mjestima.
 Ekološki prihvatljivi proizvodi,
podrazumjeva takvu vrstu proizvoda koji
ispunjava sve uslove izlaska na
  tržište te pored toga ispunjava uslove
EKO faktorizacije.
2.3 Načela ekološke proizvodnje:
Svaka firma, odnosno poslodavac treba da se
pridržava ovih načela:
 Načelo prevencije, izbjegavanje
nastajanja samog otpada ili smanjivanje
njegove količine.
 Načelo opreznosti, upotreba svih
raspoloživih resursa radi smanjivanja
negativnih uticaja
 Načelo odgovornosti proizvođača,
primjena najprihvatljivijih ekoloških
rješenja u procesu proizvodnjem kao i
korištenje najbolje tehnologije za
uklanjanje
 Načelo zagadživać plača, vlasnik
postrojenja snosi sve troškove koji
izazovu negativni uticaji neekološke
proizvodnje
Pridržavanjem ovih načela svaka firma će
uspješno i ekološki ispravno poslovati te neće se
javljati negativni uticaji po okolinu i ljude.
2.4 Negativni uticaji nepravilnog odlaganja
otpada, mjere smanjenja proizvdonje
otpada i njegovog emitovanja
Svaki proizvodni pogon u neku ruku, nekom
mjerom zagađuje okolinu, stavara otpad te na taj
način ugrožava sve oko nas. Neki od negativnih
uticaja nepravilnog odlaganja jesu :
 Zadađenje tla, površinskih i podzemnih
voda
 Rizici po zdravlje ljudi
 Rizici po zdravlje životinja i biljaka
 Stvaranje neugodnih mirisa
 Vizuelni uticaj.
Pošto samim otpadom stvaramo negativne
posljedice, potrebno je poduzeti i neke mjere koje
će to spriječiti ili smanjiti u određenom dijelu. Te
mjere su:
 Redovno čiščenje pogonskog kruga
 Sprečavanje rasipanja ostataka od hrane,
sirovina i otpada
 Pravilno odlaganje otpada po njegovoj
težini i njegovim kategorijama
 Biranje pravilnog i vidnog mjesta za
selektivno odvajanje otpada
2.5 Metode čistije proizvodnje
Postoji više metoda koje smanjuju zagađenje,
povečavaju ekološki faktor čistoće, a to su:
 Unapređenje procesa proizvodnje,
projektovanjem novih proizvodnih sistema ili
izmjenom starih proizvodnih sistema postiže
se veća efikasnost
 Zamjena materijala, podrazumjeva zamjenu
materijala koji ima negativan uticaj
materijalom koji je ekološki prihvatljiv
 Preventivno održavanje, posmatranje svih
aktivnosti u proizvodnji gdje se javlja iole
negativan uticaj te ga mjerodavno spriječiti
 Poboljšanje domaćinskog poslovanja,
održavanje radnih mjesta, onemugaćavanje
gubitaka radnog materija te spriječiti
prosipanje i rasipanje radnog materijala
Čistija proizvodnja je način sprečavanja stvaranja
problema vezanih sa životnom sredinom.
Primjena EOP tehnologije je način ispunjavanja
obaveza vezanih za kontrolu zagađenja. Sistemi za
upravljanje životnom sredinom i verifikaciju (EMAS i
SRPS ISO 14001) zahtijevaju upotrebu prevencije u
formulisanju politike zaštite životne sredine preduzeća.
3. UNUTAR-FABRIČKE VEZE
3.1 Implementacija i djelovanje
Rukovodstvo mora da obezbjedi raspoložive resurse
potrebne za upravnjanje, uspostavljanje i
implementaciju okolinskog upravljanja.
Da bi se omogućilo efikasno okolinsko upravljanje
potrebno je da se poznaju odgovarajuće uloge u poslu.
Najviše rukovodstvo mora da odredi posebnog
predstavnika te na taj način on dobija ovlaštenja
odnosno odgovonosti u cilju:
a) osiguranje uspostave upravljanja
b) izvještanje najvišeg rukovodstva o efektima
sistemskog upravljanja i njihovog stepena djelovanja.
Organizacija mora da uspostavi, implementira i održi
proceduru da bi mogla da identifikuje mogućnost
pojave nezgode i reagovanja na vrijeme u opasnim
situacijama kao i za sprečavanje i ublažavanje uticaja
na okolinu. Preduzeće mora da prati, mjeri i preisputuje
okolinske uticaje. Svako preduzeće mora da uspostavi
monitoring praćenja.
3.2 Pripravnost i reagovanje u slučaju opasnosti
Svako preduzeće je odgovorno da razvije određene
procedure praćenja, da ne bi došlo do opasnosti.
Pri razvoju samih procedura potredno je da se
razmotri sljedeće:
a) Prirodu opasnosti na licu mjesta, na koji način
ta opsanost utiče, kako reagovati u tome
trenutku
b) Pronaći sličap tip i definisati stepen nesreće
c) Metodu koja će najprije otkloniti tu opasnost
d) Sprovesti akcije koje su pogodne za
minimiziranje
e) Periodično ispitivanje za reagovanje u slučaju
opasnosti
f) Obučavanje osoblja za reagovanje u slučaju
opasnosti
g) Popis ključnih agencija i osoblja koji će biti u
stanju nepogode da se obratimo njima
h) Pravci za evakuaciju i zbirna mjesta.
Sve se ovo odnosilo na odnose unutar fabrike.
Predstavljalo bi prevencije i mjere koje se dešavaju
ukoliko se pojavi neka katastrofa unutar fabrike te
načini djelovanja, evakuacije ljudi te smanjenja tih
uticaja i širenja na samu okolinu.
3.3 Monitoring i mjerenje
Operacije jedne firme mogu biti zasnovane na
različitim karakteristikama. Npr, karakteristike koje će
se odnositi na monitoring ispuštanja otpadne vode,
mogu uključivati i biološku i hemisku potrošnju kisika
itd.
Prikupljeni podaci monitoringom mogu da se
analiziraju radi identifikacija problema i dobijanja
informacija. Također, to će nam poslužiti kako i na
koji način akcijski i preventivno djelovati.
Značajne karakteristike koje su bitne nekom
preduzeću jesu te da ona preko toga saznaje i utvrđuje
način svog upravljanja, upravljanja svojim okolinskim
aspektima, te da se postignu okviri i operativni ciljevi
poboljšanja.
Ukoliko želimo precizno mjerenje i monitoring
potrebno je da oprema za mjerenja bude kalibrisana u
određenim intervalima te treba da odgovara
karakteristikama koje propisuje nacionalni standard.
4.DOPRINOSI
Doprinosi korištenja čistije-ekološke proizvodnje
koja se podudara sa ekološkim zahtjevima su sljedeći:
1) Čistija proizvodnja smanjuje štetu okruženju
nastalu vađenjem ruda i njihovom preradom te se tako
smanjuje emisija negativnih uticaja na okolinu
2) Upotrebom ekološki prihvatljive proizvodnje
dobijamo manje troškove. Sa primjenom ekološke
proizvodnje mi smanjujemo svoje troškove na taj način
što primjenjujemo pravilno čiščenje i odlaganje otpada
te se tako stvara štednja. Ekološka proizvodnja
smanjuje upotrebu sirovina, materijala i proizvoda
3) Primjenom aktivnost eko proizvodnje smanjuje se
vrijeme i tretman samim otpadom. Čišća proizvodnja
održava preduzeće u korak sa eko zakonima i postaju
dio zajednice koja doprinosi pozitivno svima oko nas
4) Primjena čišće proizvodnje i poštivanje zahtjeva
ekološke proizvodnje, kompaniji podiže rejting i gradi
imidž. Otvaraju im se mogućnosti suradnje sa ostalim
firmama, uvijek i svugdje su podržane te su njihovi
proizvodi uvijek pri vrhu plasirane liste.
Analize koje je vršila Organizacija za ekonomsku
saradnju i razvoj (OECD) izvršenih u Kanadi,
Francuskoj, Njemačkoj, Meksiku i SAD su pokazale
da oko 77% preduzeća odlučuje se za ulaganje u
ekološko prihvatljivu proizvodnju te ona je dominantna
u novim proizvodnim procesima. Uvođenje
čišće proizvodnje može se postići novim učenjem,
širenjem znanja o tome, rasprostiranju znajnja i vještina
kako da se to postigne.
Sve to podržava razvoj samog preduzeća, čuvanje
okoline, poštivanje zahtjeva i uvažavanje pravila eko
sistema.
5.ZAKLJUČAK

Da bi svako produzeće pravilno funkcionisalo,

oni se moraju držati svih navedenih zahtjeva. Moraju
unapređivati svoju kulturu rada, voditi računa o
odlaganju otpada, škarta, korištenju materijala koji su
opasni po zdravlje te preventivno djelovati ukolio je to
potrebno. Svako preduzeće ukoliko želi da bude u
korak sa vremenom i ukoliko želi da sačuva okolinu
mora da djeluje ekološki osvješteno i da proizvodi
čisto.

6. LITERATURA

[1] Službeni glasnik RS, broj 55/05,71/05 - ispravka,

101/07 i 65/08: Strategija uvođenja čišće proizvodnje u
Republici Srbiji
[2]BAS EN ISO 14001 Sistemi okolinskog upravljanja:
Zahtjevi za smjernice za upotrebu, II izdanje, august
2006
[3] Cleaner Production Centre of Serbia,
Mr. Dunjić Branko – Director na :
http://www.kombeg.org.rs/Komora/centri/CentarZa
RazvojTehnologijeIEkologiju.aspx?veza=3697

E-mail: amir.zunic140@gmail.com