Univerzitet Sarajevo

Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu

Studij Radioloških tehnologija

Tema :

ZAŠTITA OD ZRAČENJA KOD MEDICINSKE

EKSPOZICIJE U NUKLEARNOJ MEDICINI

Student : Mentor :
Prof. Dr. Elma Kučukalić-Selimović
UVOD

Naučna otkrića na području nuklearne medicine pojavljuju se između

dva svjetska rata , pojava prvih organiziranih kliničko-bolničkih odjela
i praktična primjena nuklearne medicine javlja se tek u šezdesetim
godinama prošlog stoljeća . Inicijatori i nosioci razvoja su istaknuti
medicinski stručnjaci na području nuklearne medicine , koji okupljaju
timove stručnjaka i drugih naučnih disciplina : fizičara , biotehničara ,
radiohemičara , elektroničara , biologa i drugih . Medicinsko izlaganje
jest zračenje koje se u medicinske svrhe koristi za dijagnostiku i za
terapiju . Najstarija primjena zračenja jest medicinska dijagnostika s
pomoću rendgenskog zračenja i gama zračenja koje emitiraju
radionuklidi uneseni injekcijom ili napitkom u bolesnikovo tijelo .
Radionuklid je kao dio farmaceutskog pripravka odabran tako da se
ciljano šalje u organ ili tkivo koje se želi ispitati . Da bi se pratila
raspodjela ili tijek širenja radionuklida koristi se poseban uređaj :
gama kamera . Uređaj ima detektore koji bilježe raspodjelu zračenja
te se s pomoću takve slike može procijeniti je li tkivo zdravo ili bolesno
, te stepen oboljenja . Ta se tehnika naziva nuklearna medicina . Pri
nuklearno-medicinskim procedurama opasnosti od štetnih dejstava
zračenja mogu se odnositi na ispitivanu osobu ili na medicinsko
osoblje koje to ispitivanje obavlja , a preko životne sredine i na širu
populaciju . Za prevenciju svakog od ovih rizika , osim poštovanja
strogo utvrđenih pravila , potrebno je sprovoditi i posebne mjere
zaštite . Pri tome , treba voditi računa o zaštiti ispitanika pri primjeni
radioizotopa in vivo , uz poštovanje poznatih , opštih zakonitosti ,
ograničenja i preporuka , kao i o zaštiti medicinskog osoblja koje može
biti izloženo zračenju pri aplikaciji radiofarmaka i snimanju bolesnika ,
ali i pri manpulaciji otvorenim izvorom radioaktivnosti .

2
NUKLEARNA MEDICINA

Za nuklearnu medicinu je izuzetno važan događaj otkriće

radioaktivnosti i proizvodnja radioaktivnih elemenata u nuklearnim
reaktorima i ciklotronu . Nakon toga dolazi do proizvodnje
radionuklida i tehnologija koje se koriste pri detekciji radioaktivnosti ,
kao i uređaja za scintigrafiju . Radioaktivne supstance se u tijelu
metaboliziraju jednako kao i neradioaktivne , te cirkuliraju putem krvi
kroz tkiva i organe , gdje se distribuiraju i upravo zbog ovih osobina
služe u nuklearnoj medicini kao obilježivači funkcije organa . Prednost
radiofarmaceutika koji se koriste u nuklearnoj medicini je u tome što
se distribuiraju kao i njihovi neradioaktivni elementi i što je količina
potrebna za uspješnu nuklearno-medicinsku pretragu mala i najčešće
ne utiče na metaboličke procese u organizmu . Radijaciona doza za
organizam je zanemariva .

3
OSNOVNI PRINCIPI ZAŠTITE U NUKLEARNOJ
MEDICINI

Opravdanost-Ne treba primjenjivati bilo kakvu tehniku koja se

realizira korištenjem jonizirajučeg zračenja , a da ne daje jasnu korist ,
i da se ne može dobiti isti rezultat drugim metodama . Optimizacija-
Svako izlaganje zračenju se treba smanjiti koliko je moguće ali
razumno (princim ALARA) . Limiti-Primljena doze ne smiju preći
uspostavljene limite . Na Klinici za nuklearnu medicinu se provođenje
ovih principa obezbijeđuje na sljedeći način : Bilo koji pregled se može
provesti jedino nakon odobrenja specijaliste nuklearne medicine .
Optimizacja se postiže provođenjem programa osiguranja kvaliteta
koji zajedno prave specijalista niklearne medicine i medicinski fizičar .
Programom zaštite se osigurava da doze za osoblje ne prelaze
propisane limite .

4
ZAŠTITA PROFESIONALNOG OSOBLJA NA
ODJELIMA NUKLEARNE MEDICINE

Svi radnici na odjelu treba da znaju limite doza , rizike od zračenja i

efekte koji mogu nastati , način funkcioniranja i plan u slučaju
opasnosti za svaki aparat , kao i pravila za korištenje personalnih
dozimetara , koji se koriste za individualnu kontrolu , Za vrijeme rada
se uvijek mora koristiti personalni dozimetar . Odgovornost za ovaj
dozimetar ima korisnik , budući da je osobni i neprenosiv . Sve radnje
koje se izvode s radionuklidima trebaju se urediti tako da se
minimalizira količina radioaktivnosti u toku rada . Upotrebljavati
štitnike za šprice kako bi se smanjila izloženost zračenju . Kada se
rukuje s radionuklidima neophodno je između operatera i izvora
postaviti ukošeni prozorni štit koji omogućava da se rad iza njega
može posmatrati , ali u isto vrijeme pruža i dobru zaštitu . Dugačke
hvataljke za rukovanje i štitnici za šprice se moraju upotrebljavati
kako bi se smanjila doza na ekstremitete . Radne plohe moraju se
održavati čistima kako bi se spriječila kontaminacija i nagomilavanje
neželjenih radionuklida . Osobna zaštitna odjeća uključuje nošenje
ogrtača , kecelja i rukavica . Tamo gdje prostor dopušta betonski
blokovi se mogu upotrijebiti kako bi se ogradilo područje za
deponovanje i pohranu radioaktivnog materijala . Doze osoblja
potrebno je minimizirati istaknutim , jasnim i nedvojbenim
upozorenjima . Svi radnici na odjelu treba da znaju limite doza , rizike
od zračenja i efekte koji mogu nastati , način funkcioniranja i plan u
slučaju opasnosti za svaki aparat , kao i pravila za korištenje
personalnih dozimetara . Žensko osoblje čim sazna za trudnoću mora
o tome obavijestiti šefa Klinike koji će preduzeti mjere u skladu sa
važećim propisima . osoblje Klinike uvijek pri radu mora se pridržavati
i ispunjavati sljedeća pravila : nošenje zaštitne kecelje (min. 0,50
5
mmPb) , nošenje zaštitnih rukavica . Mora postojati dnevnik rada za
svaki aparat , gdje se dnevno bilježe sljedeći podaci : bilo kakvi
incidenti , tip pretrage , kvarovi i opravke , testiranje aparata
(kontrole doze na radnom mjestu , funkcionisanje aparata i kontrola
kvaliteta) . Osoba odgovorna za zaštitu od zračenja je odgovorna za
mjere zaštite iz ovog programa . Osoba odgovorna za zaštitu od
zračenja organizuje periodične inspekcije i verifikacije svih aparata i
drugog materijala uz saradnju osoblja Klinike . Mora se voditi
specijalni nadzor nad personalnom dozimetrijom i korištenjem
dozimetra . Šefovi pojedinih dijagnostičkih disciplina obavezni su
napraviti program za sve tehnike pretraga , vodeći računa da pacijent
primi što manju dozu , a da se dobije adekvatan kvalitet slike .
Područja poput skladišta i područja za manipulaciju sa radionuklidima
moraju se držati zaključana kada se ne koriste .

6
ZAKLJUČAK

Doze zračenja nisu zanemarljive , te je potrebna stalna briga o

pacijentima , osoblju i okolini koja dolazi u kontakt sa jonizirajućim
zračenjem . To se postiže poštovanjem ALARA proncipa (as low as
reasonably achievable - najniže što se realno može postići ) . Najbolju
zaštitu pacijenata i osoblja može provesti samo dobro edukovani
kadar , koji razumije fizičke principe zračenja . Poštovanje pravila
vezanih za maksimalne vrijednosti doza za određenu
nuklearnomedicinsku
proceduru , najbolja je garancija da do prekomjernog ozračivanja
ispitanika pri in vivo upotrebi radioaktivnih izotopa neće doći .
Primjenom svih pravila i mjera za zaštitu od spoljašnjeg i unutrašnjeg
ozračivanja pri radu sa radioktivnim materijalima , uz ispravno
korištenje postojeće opreme i redovnu dozimetrijsku kontrolu ,
postignut je visok nivo bezbjednosti u pogledu izloženosti zračenju
kako pacijenata , tako zaposlenih u Odjeljenju nuklearne medicine .

7
LITERATURA :

Đorđević J . : RADIOTERAPIJA . - Sarajevo : Svjetlost , 1985 .

Čikarić S . , Radioterapija u Srbiji . Naučnoistraživačka studija .

Institut za onkologiju i radiologiju Srbije . Beograd 2005 .

Ivančević D . Dodig D . Kusić Z . Klinička nuklearna medicina .

Zagreb : Medicinska naklada , 1999 .

8
SADRŽAJ :

Uvod 2
Nuklearna medicina 3
Osnovni principi zaštite u nuklearnoj medicini 4
Zaštita profesionalnog osoblja na odjelima nuklearne
medicine 5
Zaključak 7
Literatura 8
Sadržaj 9