Tamara Mihalić

Mala promišljanja o identitetu

Uvod
Tekst koji slijedi je moje nastojanje da promislim o identitetu i njegovoj dinamici u osobnom i
društvenom kontekstu; on je pokušaj osvrta na sve ono što sam o njemu dosad naučila i kao
takav predstavlja samo početak mog daljnjeg istraživanja ovakvih tema.

Misli o identitetu
Počet ću od Northrupine (1998) definicije identiteta: «Identitet je definiran kao postojan
osjećaj sebstva i njegovog odnosa sa svijetom. To je sistem uvjerenja ili način interpretacije
svjetova koji život čini predvidljivim prije nego slučajnim.»1

Ono što mi se naročito sviđa u ovoj definiciji je što mi se čini otvorenom za našu
jedinstvenost i individualnost kao ljudskih bića. Često se srećem sa razumijevanjem identiteta
kroz društvene kategorije koji ostavlja malo mjesta za jedinstvenost ljudskog bića, koja ne
može biti predmet nikakve kategorizacije. Kako ga ja razumijem, Nortrupin pojam identiteta
uključuje oboje: i doživljaj sebstva i doživljaj našeg odnosa sa svijetom.

Slijedeći dio njene definicije koji smatram vrlo zanimljivim je ta potreba za predvidljivošću.
Nikad prije nisam razmišljala o takvoj potrebi. Ipak mi je taj koncept mnogo toga objasnio, jer
sam shvatila da mogućnost predviđanja znači sigurnost. Northrup dalje kaže da je «identitet
definiran postojanim osjećajem sebstva koji predstavlja jezgru onoga što omogućava nekoj
osobi da predviđa život. Nedostatak te sposobnosti predviđanja u osnovi donosi osjećaj
strave.» Drugim riječima, to znači ne moći predvidjeti i nositi se s unutarnjim procesima i
osjećajima, kao ni vanjskim re-akcijama koje mogu varirati od obrane do napada.

U jednom me trenutku mog života jako iznenadilo uvidjeti razliku između mog doživljaja
sebe same i onoga kako me drugi doživljavaju. Ovo možda izgleda očito, ali po svojoj sam
prirodi uvijek bila svjesnija «osjećaja sebe» od «osjećaja sebe u odnosu spram svijeta». To
znači: kad bih trebala identificirati (čitaj: predstaviti) sebe, pričala bih o svojim osobinama,
snovima, željama, stvarima koje volim ili o svojoj tuzi. Otkrila sam, međutim, da ovo nije
najprikladniji način predstavljanja sebe drugima. Otkrila sam da postoje kategorije kroz koje
bih se trebala predstavljati, i da one ovise o kontekstu. Kao takav, identitet nije koncept
neovisan o vremenu i prostoru. Naprotiv, on je u stalnom dijalogu s danim kontekstom.

Osjećaj sebstva Kako sama sebe

vidim

Identitet:
tko sam

Kako sebe vidim u Kako me drugi vide

odnosu spram svijeta

Prikaz 1: identitet kao dvostruki fenomen

Misli o dinamici identiteta
Northrop o dinamici identiteta razmišlja kao o «težnji koju ljudska bića imaju, kako
individualno tako i u grupama, da uspostave, zadrže i zaštite osjećaj samoznačenja,
predvidljivosti i svrhe». Središnju ulogu u ovoj dinamici imaju bazične konstrukcije koje su
nadređene većini drugih konstrukcija, što znači da su centar cijelog sistema konstrukcija i
njihova priroda utječe na prirodu cijelog sistema. Ove bazične konstrukcije su od posebne
važnosti u organizaciji pristupa životu koji neka osoba razvija, kao i u ulogama koje on ili ona
igra (osjećaj sebstva). Njihova uloga je da «upravljaju našim osnovnim procesom održavanja,
omogućujući nam da održimo osjećaj identiteta i kontinuiteta postojanja bez kojih bi
nepredvidljivost svijeta bila zastrašujuća.» One su u samoj osnovi našeg bića.

Zašto se identitet smatra tako važnim čimbenikom u sukobu?

Rothman Jay (1997) predlaže jedan mogući pogled na ovaj problem2. Prema njemu, «Kada su
osnove čovjekovog identiteta u smislu u kojem je artikuliran i zastupan u društvenoj grupi
koje je on primarno dio, ugrožene ili onemogućene, gotovo neizbježno nastupa nepopustljivi
sukob.» Iz ove pretpostavke proizlazi da takva vrsta konflikta zahtijeva drukčiji pristup i
metode rukovođenja. Ovdje, međutim, postoji prepreka, jer je «sukobe identiteta teško
prepoznati, pošto se uglavnom krivo doživljavaju kao sukobi oko opipljivih sredstava. (…)
Ali ako se ne prepoznaju i rješavaju u skladu s onim što jesu, sukobi identiteta se pogoršaju ili
ponovno javljaju s jednakom snagom.»

Ako se vratim na ono što Northrup kaže o dinamici sukoba kao «težnji koju ljudska bića
imaju, kako individualno tako i u grupama, da uspostave, zadrže i zaštite osjećaj
samoznačenja, predvidljivosti i svrhe», izgleda mi očito zašto su sukobi identiteta tako
intenzivni i sve teže izlječivi kako napreduju. Razlika između sukoba temeljenih na problemu
identiteta od običnih sukoba interesa je u tome što su opasnost i rizik puno veći jer se skupine
bore za preživljavanje. Pod preživljavanjem mislim na osnovne ljudske potrebe koje su u
osnovi našeg identiteta, kao što su potreba za opstankom, priznanjem, dostojanstvom, o
kojima nema pregovora. Rekla bih da je zadovoljenje ovih potreba dio onoga što nas čini
ljudima. Kako nas Rothman podsjeća: «Nema govora o kompromisu oko tako osnovnih stvari
kao što su sigurnost, dostojanstvo, upravljanje vlastitom sudbinom, ili, konačno, oko pitanja
identiteta.»

Misli o identitetu iz perspektive teorije ljudskih potreba

Potaknuta teorijom ljudskih potreba složila sam model koji predstavljam u Prikazu 3. Ovaj
model reflektira neke moje stavove o identitetu i ljudskoj prirodi 3. Premda moj prikaz možda
izgleda linearno, to nipošto ne odražava moje razumijevanje problema. Prema mom
shvaćanju, ljudska bića su vrlo dinamična i neprekidno se razvijaju i međudjeluju, a identitet
je također dio ove dinamike. Ljudi su u stalnoj unutarnjoj interakciji međusobno, kao i u
vanjskoj interakciji s drugim čimbenicima.

Ljudska priroda se, kako je ja vidim, sastoji iz četiri dimenzije: fizičke, psihološke, društvene
i duhovne. Ovo odgovara Northropinom (1998) shvaćanju, kada kaže da se «identitet poima
kao više od pukog psihološkog shvaćanja sebe; on obuhvaća osjećaj fizičke, psihološke,
društvene i duhovne sigurnosti u svijetu».

Sve naše potrebe su u neprestanom dijalogu kako sa unutarnjim dimenzijama nas samih, tako
i s vanjskim faktorima. Podjele na materijalne, psihološke, društvene i duhovne potrebe
postaje nezadovoljavajuća kada uzmemo u obzir da se svaka naša potreba tiče cijelog našeg
bića u kojem su svi ti faktori integrirani.
Prikaz 2: Dimenzije identiteta u odnosu na ljudske potrebe
Sve su ove sastavnice i dimenzije u stalnoj interakciji, i po vertikalnoj i po horizontalnoj liniji. Kako su ove
dimenzije isprepletene, tako su i ljudske potrebe.

Dimenzije identiteta Ljudske potrebe

Identitet, potreba za transcendencijom,

duhovnošću, unutarnjom slobodom,
Duhovna dimenzija Duhovne potrebe užitkom smijehom, ostvarenjem naših
punih potencijala, sudjelovanjem u
Božjoj ljubavi

Zajednica, poštovanje, sigurnost,

Društvena dimenzija Društvene potrebe sudjelovanje, priznanje, autonomija,
vezivanje, kultura, religija

Sigurnost, ljubav, pripadanje,

poštovanje spram sebe i grupe, osjećaj
Psihološka dimenzija Psihološke potrebe svrhe i značenja, osobni napredak i
napredak u suradnji

Hrana, voda, odjeća, krov nad glavom,

Fizička dimenzija Fizičke potrebe medicina

Kao završnu misao citirat ću Thomasa Mertona: «Naša sloboda je ta koja nas čini osobama
utemeljenim na božanskoj slici»4

Citirani tekstovi:
1
Terrel A. Northrup, (1989.) The Dynamics of Identity in Personal and Social Conflict
2
Rothman Jay, Resolving Identity Based Conflict in Nations, Organizations, and Communities, Jossey
– Bass. (1997)
3
During my undergraduate studies in the classes of psychology my professor Mijo Nikic presented in
our class the four dimensions of human being: material, psychological, social and spiritual.
4
Merton Thomas, (1961) New Seeds of Contemplation. New Directions Publishing Corporation, New
York
5
Based on the abstract about the article, De Ruyter, Doret; Conroy, Jim. The Formation of Identity:
the importance of ideals. Oxford Review of Education, Dec2002, Vol.28 Issue 4, p509, 14p