You are on page 1of 6

OSNOVNE NAPOMENE I UPUTSTVA ZA GAJENJE ŠAMPINJONA

1. Priprema gajilišta
Pre unošenja komposta u gajilište, prostor mora da bude očišćen i dezinfikovan. Temperatura u
gajilištu je podešena u zavisnosti od godišnjeg doba i spoljne temperature.

Ubacivanje komposta
Prilikom ređanja komposta na police, briketi treba malo da se rastresu jer se tokom transporta
kompost ispresovao. Posle utovara, gajilište treba očistiti i oprati. Nakon toga, potrebno je otvoriti
foliju sa gornje strane i omogućiti oslobađanje viška gasova. Ukoliko je temperatura u kompostu
visoka (>30 ºC, letnji period), potrebno je rashladiti gajilište.

napomena
Loša higijena i dezinfekcija gajilišta, stvara uslove za pojavu bolesti i štetočina koje mogu stvoriti
velike probleme u toku gajenja.
Higijena je osnovna i najbolja mera prevencije u zaštiti od svakojakih bolesti!
Potrebno je strogo voditi računa o higijeni u gajilištu!

2. Inkubacija – prorastanje micelije kroz kompost


U ovoj fazi gajenja najvažnija je temperatura u kompostu. Ne bi trebalo dozvoliti da pređe 26-
27 ºC, jer to dovodi do smanjenja rodnosti, kao i pojave određenih bolesti.
Ukoliko se obezbede optimalni uslovi u gajilištu, micelija će potpuno prorasti kroz kompost u roku
od 12 do 14 dana. Taj proces može da bude i duži i da traje do 20 dana, što zavisi od kvaliteta
komposta kao i od postizanja uslova u gajilištu.

USLOVI U PERIODU INKUBACIJE KOMPOSTA

PARAMETAR VREDNOST ODSTUPANJE


temperatura prostora 18 – 21 ºC 19 – 23 ºC
temperatura komposta 22 – 27 ºC 23 – 28 ºC
vlažnost = 80% 80 – 85%
% CO2 0.7 – 2.0% 1.0 – 3.0%

napomena
Merilo i znak dobrog komposta je temperaturna razlika koju kompost posle nekoliko dana napravi
u odnosu na temperaturu vazduha u gajilištu.
Ukoliko se desi da temperatura u kompostu naglo skoči, treba prvo pokušati obaranje
temperature zalivanjem poda i zidova, uključivanjem sistema ventilacije, recirkulacije unutrašnjeg
vazduha i tek na kraju uključivanjem sistema hlađenja. Treba imati u vidu da u ovom periodu nije
poželjno ubacivanje svežeg vazduha, zbog održavanja koncentracije CO2. Svaka nagla i velika
promena temperature komposta u ovoj fazi će imati posledice na krajnji rezultat, tj. na prinos.

3. Nanošenje pokrivke
Pokrivka se postavlja na površinu komposta 8 litara ili 5cm debljine po briketu. Čitava površina
briketa mora da bude pokrivena pokrivkom, naročito ćoškovi. Pokrivka se ne pritiska, već samo
ravna po gornjoj površini komposta.

A) KAKO ODREDITI KADA TREBA POKRITI KOMPOST?

Prvo i osnovno, kompost stariji od 14 dana može biti pokriven (što su mnogi proizvođači kod nas
navikli), a da li je on zreo za pokrivanje i da li se treba držati tog roka možemo utvrditi na
nekoliko načina:
Najsigurniji parametar je temperatura. Naime, temperatura u prostoru i kompostu u prvoj
nedelji će biti slična, druge nedelje temperatura u kompostu počinje da raste i to treba pratiti!
Onog trenutka kada temperatura komposta dostigne maksimum i počne da pada to je siguran
znak da je kompost zreo za pokrivanje! (bez obzira da li je to 14.,15.,16.,... dan posle
pokrivanja).
Potrebno je uzeti nekoliko slamki iz komposta i pogledati unutar njih da bi se ustanovilo da li je
micelijum prisutan. Ukoliko jeste, kompost je spreman za pokrivanje. Ukoliko nije, bolje je
pustiti jos 1-2 dana do pokrivanja (dati micelijumu još malo vremena da se razvije).

B) KVALITET I ULOGA POKRIVKE

Kvalitetna pokrivka treba da zadovolji sledeće uslove:

• da dobro upija i zadržava vodu


• da ima dobru - rastresitu strukturu
• da je blizu neutralne pH vrednosti (7,5 – 7,8 pH)
• da je kvalitetno dezinfikovana i
• da ne sadrži izazivače bolesti

Uloga pokrivke je:

• da upija vodu i lagano je otpušta


• da pomaže „kačenju“ prorastanju micelijuma
• da omogući makro i mikro klimu za prorastanje micelijuma
• da bude zaštitni sloj komposta

C) KVAŠENJE – ZALIVANJE POKRIVKE

Pečurka sadrži oko 90% vode. Za svaki kg pečuraka potrebno nam je 2l vode (1l da se nadoknadi
isparavanje, a 1l za težinu samih pečurki). Kompost ne može da obezbedi ovoliku količinu vode,
pa pokrivka u tom smislu igra veoma važnu ulogu.
Kada govorimo o kvašenju, imamo na umu „dodirni sloj“, koji predstavlja spoj pokrivke i
komposta (sloj 5mm pokrivke i 5mm komposta). Ono što se dešava tamo sa micelijumom i
vodom je najbitnije u prvih par dana prorastanja pokrivke.
Ukoliko je ovaj sloj previše suv - imaćemo manju količinu pečuraka. Ukoliko je
„dodirni sloj“ previše vlažan - uništiće se veza između komposta (micelije) i pokrivke. Ovo će
imati pogubni efekat na količinu pečuraka.
Ukupna količina vode na pokrivci uvek zavisi od aktivnosti komposta.
• Aktivni kompost treba više vode - jače je isparavanje pa se zalivanjem nadoknađuje
gubitak vode.
• Manje aktivni kompost treba manje vode, isparavanje nije tako jako, stoga moramo
biti pažljivi sa zalivanjem.

Treba uvek imati na umu da se voda i micelija ne podnose najbolje!


Ukupnu količinu vode određuje rast i snaga micelijuma. Od pokrivanja do grabuljanja može se
dodati oko 2,5l po briketu, što zavisi od aktivnosti komposta i kvaliteta pokrivke kao i mikro
klimatskih uslova u gajilištu. Posle 3 do 4 dana u prorastanju pokrivke i pažljivog zalivanja, može
se primetiti micelijum koji prorasta pokrivku. Kada ovo primetimo, možemo slobodno dodati
vodu. Dodavanjem vode, micelijum se menja od finog paučinastog u pahuljasti. Taj pahuljasti
micelijum je ono što mi treba da dobijemo.

PRAVILO

IZBEGAVAJTE PREVELIKO ZALIVANJE!

Ako se u celom tehnološkom postupku može postaviti pravilo onda je to vezano za zalivanje.
Prilikom zalivanja, količina vode ne bi trebala da pređe 2,5-3dl po briketu, ako je potrebno,
mnogo je bolje i sigurnije pokrivku zalivati 2-3 puta u toku dana sa manjom količinom vode!
Do ovog „pravila“ se došlo na osnovu iskustva, i skupo plaćenih grešaka!
Posledice su manji prinosi, lošiji kvalitet roda, kao i pojava bolesti!

D) UPOTREBA ZAŠTITE KROZ ZALIVANJE

Prilikom prvog zalivanja potrebno je da se uradi i dezinfekcija briketa sa 2% rastvorom


formalina i to 2-2,5dl po briketu.
U drugom zalivanju koristi se preparat „Dimilin“ u koncentraciji 1g po briketu, to je dozvoljen
kontaktan larvacid za suzbijanje larvi mušica u pokrivci.
Dan uoči grabuljanja briket se zaliva preparatom „Sporgon“ ili „Oktave“ i to u koncentraciji od
0,8-1g po briketu. To su preparati širokog spektra i radikalni fungicidi za suzbijanje Verticilium-a,
Mycogene-a, Dactyliuma-a.
Naravno, mogu se koristiti i druga sredstva i preparati, ali ovo je naša preporuka!

E) GRABULJANJE – OKOPAVANJE POKRIVKE

6 do 10 dana od pokrivanja, kroz pokrivku prorastaju beličasti pramenovi micelije. Kada proraste
otprilike 2/3 pokrivke, pristupamo procesu grabuljanja.
Neki proizvođači puštaju da micelija skroz proraste pokrivku, što je stvar procene i iskustva
proizvođača.
Grabulja se tako što se čitav sloj pokrivke podigne sa komposta, izmrvi rukom i vrati u prvobitan
položaj. Pokrivka se nikada ne pritiska, niti sabija, niti rukom niti nekim drugim predmetom.

F) FUNKCIJA GRABULJANJA

Izjednačiti pokrivku sa micelijumom, popraviti problematične zone, dati pokrivci konačni izgled
pre vezivanja. Loša strana grabuljanja je što ukoliko u pokrivci postoje izazivači bolesti, postoji
opasnost od širenja zaraze po celom gajilištu.

napomena
Vrlo je važno da se u ovoj fazi maksimalno smanje dotoci svežeg vazduha u gajilište! Potrebno
je obezbediti potrebnu vlagu i koncentraciju CO2 u gajilištu.
Od završetka grabuljanja pa do pojave prvih pupova oblika zrna graška, briketi se
više ne zalivaju!

4. Formiranje plodonosnih tela – fruktifikacija


Period obnavljanja micelije
3 do 4 dana posle grabuljanja, na površini briketa se pojavljuju bele mrve micelije, a
6 do 10 dana posle grabuljanja, gajilište izgleda kao da je na njega pao prvi sneg. To je trenutak
kada u gajilištu menjamo uslove i dajemo signal šampinjonima da je vreme za njegovo
plodonošenje.
Tada pravimo temperaturni šok, spuštamo temperaturu, uključujemo klimu (leti) i ventilacijom
ubacujemo svež vazduh, zalivamo vodom.
Ovaj period obnavljanja micelije normalno traje 2 do 3 dana. Micelijum će se pojaviti na površini
pokrivke ukoliko je temperatura preko 23 °C. Visok procenat CO2 takođe stimuliše rast
micelijuma. Kada se micelijum pojavi na površini, trebamo da odlučimo kada da otpočnemo sa
periodom hlađenja.

Hlađenje - temperaturni šok

Momenat kada se kreće sa hlađenjem je drugačiji za svakog uzgajivača, za svaki kompost,


za svaku pokrivku, za svaki soj micelijuma. Da bismo dali neku opštu procenu: 60-70%
površine pokrivke mora biti belo od proraslog micelijuma. Tek onda možemo krenuti sa
hlađenjem.

U periodu od 5 do 7 dana, spuštamo temperaturu komposta na 19 °C. U ovom periodu trebamo


da održimo visok nivo vlažnosti vazduha od 95% do 100%. Ovo stimuliše micelijum da se zakači.
CO2 se može smanjiti korišćenjem svežeg vazduha. U ovom periodu svakih 4 do 5 sati treba
proveravati temperaturu komposta i u odnosu na to prilagođavati klimu u gajilištu.

U periodu hlađenja, nikako ne dodavati vodu na pokrivku. Micelijum će se povući i hvatanje


(ili kačenje) će biti veoma duboko i kao rezultat toga imaćemo pečurke sa puno pokrivke na vrhu
(prljave pečurke).

Plodonošenje

Posle 5 do 6 dana perioda hlađenja sledi period „fruktifikacije“ (period formiranja iglica) i period
prorastanja micelijuma. Ovaj period formiranja iglica karakteriše nizak protok vazduha i visoke
vlažnosti vazduha.

U tom periodu, ukoliko primetite relativno dovoljno iglica možete da počnete sa povećavanjem
ventilacije. Ovo će podstaći isparavanje. U isto vreme obara se vlaga što takođe ima uticaj na
isparavanje. Male iglice sada treba da izrastu kao pečurke.

Ukoliko se desi da iglice ne rastu, što se vidi posle 2 dana, može se pristupiti lakom kvašenju (0,5
dl po briketu) sa vodom i time će se stimulisati isparavanje. Ovaj postupak možemo da ponovimo
u periodu od dva dana 2 do 3 puta.
Kada pečurke počnu da rastu, uočava se mali porast u aktivnosti. U ovim danima možemo dodati
malu količinu vode na pečurke.

napomena
Voda se dodaje isključivo kada uočimo da iglice ne rastu. U suprotnom ne koristimo dodatno
kvašenje vodom.

Postoje različite tehnike da se stimuliše rast pečuraka. Kada se koristi voda (kao što je
napomenuto ranije), možemo zagrejati vazduh za 1 °C i možemo rashladiti vazduh za 1 °C. Sve
ovo ima uticaja na brzinu rasta pecuraka.
Redovno zalivanje treba početi posle stvaranja ploda veličine zrna graška i završiti ga najranije
36 sati pre početka branja prvog talasa roda.
Količina vode mora biti raspoređena u 2 do 4 dana, u nekoliko jednakih manjih dnevnih intervala
zalivanja.

5. Branje
Berba predstavlja nekoliko postupaka:

• branje pečuraka
• vađenje svih ostataka plodonosnih tela iz pokrivke
• zalivanje briketa
• čišćenje i pranje gajilišta

napomena
NITI JEDAN OD OVIH POSTUPAKA SE NE SME PRESKOČITI.
Ukoliko su pečurke izrasle u grozdu, čitav grozd se mora pažljivo razrediti.

PRVI TALAS

Pečurke stoje bele na pokrivci i spremne da se uberu. Na žalost, ovo nije uvek slučaj. Ako su
pečurke suviše duboko - postojao je problem u trenutku rashlađivanja kao i par dana posle
toga. Suviše agresivna klima može uticati da se pečurke probijaju u „zaštićenim“ zonama i dovodi
do toga da se micelijum nije dalje oporavljao, što predstavlja u većini slučajeva nedovoljno
aktivan kompost ili je greška proizvođača zbog navodnjavanja pokrivke u ovom periodu.
Ako se ovo desi, moramo pobrati pečurke i biti mnogo oprezniji sledećeg puta u
periodu kada se vrši rashlađivanje.
Pečurke se beru tako što se laganim uvrtanjem skinu sa briketa, nožem se iseče drška na 1-2 cm
od šešira i složi u za to predviđenu ambalažu.
Kada su pečurke pobrane, možemo da primetimo da se temperatura komposta povećava. Ovo je
dobar znak i znači da pečurke rastu.
Kada se period branja rastegne na 4 do 5 dana, trećeg dana moramo ponovo da počnemo sa
kvašenjem da bi se spremili za drugi talas.

PRAVILO

Ako se ubere 1kg pečuraka jednog briketa - ovo se mora nadoknadti sa 1l vode po briketu, tako
da na 2kg pečuraka ide 2l vode.

DRUGI TALAS

Drugi talas se normalno javlja 7 do 9 dana posle početka prvog talasa. Pre berbe drugog talasa,
možemo dodati malu količinu vode. Ovo se normalno koristi da bi se stimulisao rast. Aktivnost u
drugom talasu je daleko manja nego u prvom. Obezbediti stabilnu konstantnu klimu je tajna za
dobar drugi talas.
Zalivanje ili podizanje vlage pokrivke poslednjeg dana drugog talasa, sprečava da se pokrivka
previše osuši.
Na presušenoj pokrivci ništa više neće izrasti.

TREĆI TALAS

Treći talas je najmanji (najslabiji) od sva tri. Kompost više nije toliko aktivan i potrebna mu je
konstantna klima.
Ovde nema zalivanja. Voda za rast pečuraka treba da dođe od komposta i pokrivke. Bilo kakvo
jako zalivanje pre trećeg talasa će ubiti preostale iglice micelijuma.
Posle trećeg talasa treba dezinfikovati pokrivku i isprazniti gajilište. Kompost treba odneti
najmanje 4 km daleko od gajilišta. Ovo smanjuje rizik od infekcije i pojave bolesti.
Podela berbe (prinosa) na tri talasa je standardna i radi se u „komercijalnim” gajilištima.
„Mali” proizvođači mogu da oberu i četvrti talas (ali je to retko isplativo s obzirom na utrošak
energije i rada).

Dobre berbe želi Vam


„Compost Group” d.o.o.

You might also like