EUHARISTIJA - Sakrament ljubavi

- od grč. euharistein (eu - dobro + haris - dar) = zahvaljivati

- e. dovršava kršćansku inicijaciju
- e. je "izvor i vrhunac svega kršćanskog života" (LG 11)
- ostali sakramenti i sve crkvene službe i djela apostolata tijesno su s njom
povezani i prema njoj su usmjereni
- e. označuje i ostvaruje zajedništvo života s Bogom i jedinstvo Božjeg naroda, na
čemu se temelji sama Crkva
- u središtu euharistijskog slavlja nalaze se (pšenični) kruh i (trsovo) vino, koji,
izgovaranjem Kristovih riječi i zazivom Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i
Krv
- kruh i vino, i nakon pretvorbe, i dalje označuju dobra stvorenoga svijeta za koje
zahvaljujemo Stvoritelju

- Krist je, da bi svojima ostavio dokaz svoje ljubavi - da ih neće nikada napustiti i
da će ih učiniti dionicima svojega Vazma - ustanovio Euharistiju kao spomen-
čin svoje smrti i uskrsnuća, te je apostolima zapovijedio da je slave do njegova
ponovnog dolaska (Lk 22,7-20)

- euharistijsko bogoslužje odvija se u dvije velike cjeline koje tvore izvorno

jedinstvo:
- okupljanje vjernika, bogoslužje Riječi s čitanjima, homilijom i sveopćom
molitvom
- euharistijsko bogoslužje s prikazanjem kruha i vina, posvećujućom
zahvalnom molitvom i pričešću
- bogoslužje Riječi i euharistijsko bogoslužje tvore zajedno "samo jedan
bogoštovni čin"; stol koji nam je pripravljen u Euharistiji jest istodobno i
stol Riječi Božje i stol Tijela Gospodnjega

- tijek slavlja:
- sabiranje vjernika
- bogoslužje Riječi (obuhvaća "spise proroka", tj. SZ, i "spomen-zapise
apostola", tj. njihove poslanice i evanđelja)
- prinošenje darova - prikazanje (na oltar se donose kruh i vino; no, kršćani
već od početka, zajedno s kruhom i vinom prinose i svoje darove da
se podijele potrebnima - milostinju)
- anafora (grč. anaphorá - podizanje, prinos) ili kanon mise - sa svečanom
euharistijskom, zahvalnom i posvetnom molitvom - vrhunac slavlja:
a) predslovlje (Crkva zahvaljuje Ocu po Kristu u D.S.-om za sva
njegova djela, za stvaranje, otkupljenje i posvećenje);
b) epikleza (zaziv D.S.-a na kruh i vino da njegovom snagom postanu
Tijelo i Krv Isusa Krista);
c) izvješće o ustanovljenju Euharistije (po Kristovim se riječima
uprisutnjuje njegovo tijelo i krv pod prilikama kruha i vina);
d) anamneza (Crkva se spominje smrti, uskrsnuća i slavnog dolaska
Kristovog, te prinosi Ocu žrtvu njegova Sina, koja nas s
njime pomiruje);
e) prošnje (gdje se izjavljuje da se Euharistija slavi u zajedništvu sa
svom Crkvom - nebeskom i zemaljskom i u zajedništvu s
 crkvenim pastirima);
f) pričest

- e. je zahvalna žrtva Ocu, blagoslov kojim Crkva izražava Bogu zahvalnost za sva
dobročinstva, za sve što je učinio stvaranjem, otkupljenjem i posvećenjem
 e. je, prije svega, "zahvaljivanje"
- nadalje, e. je spomen-čin Kristova Vazma
- spomen-čin nije puko sjećanje na prošle događaje, nego navješćivanje čudesnih
djela što ih je Bog učinio u korist ljudi, a u liturgijskom slavlju ti događaji, na
neki način, bivaju prisutni i zbiljski
- "Kad se god na oltaru slavi žrtva križa ... vrši se djelo (moj kurziv) našeg otkupljenja"
(LG 3)
- e. je također i žrtva - Krist u e. predaje to isto tijelo koje je za nas predao na
križu i istu krv koju je prolio za mnoge "na otpuštenje grijeha"
- Kristova žrtva i žrtva euharistije samo su jedna žrtva
- e. je ujedno i žrtva Crkve - život vjernika, njihova hvala, patnja, molitva i rad,
sjedinjeni su s Kristovima i s njegovom žrtvom i tako poprimaju novu vrijednost
- s Kristovom žrtvom sjedinjuju se i oni koji su već u nebeskoj slavi

- Krist je u Crkvi prisutan na više načina: u svojoj Riječi, u molitvi Crkve, u

siromasima, u bolesnima i zatočenima, u sakramentima, u žrtvi Mise i u osobi
službenika Crkve, ali je "ponajvećma prisutan pod euharistijskim prilikama"
- način Kristove prisutnosti pod euharistijskim prilikama je jedinstven - tu su
sadržani "istinski, stvarno i bitno (supstancijalno) Tijelo i Krv našega Gospodina
Isusa Krista, s dušom i božanstvom, i, prema tome, čitav Krist" (Trid. sabor)
- time se e. izdiže iznad svih sakramenata i postaje "vrhuncem duhovnog života i
ciljem kojemu teže svi sakramenti" (sv. Toma Akv., Summa theologiae, III,73,3)
- Kristova euharistijska prisutnost počinje u trenutku posvete i traje toliko dugo
koliko traju euharistijske prilike
- Krist je sav i čitav prisutan u svakoj prilici (i kruhu i vinu) i u svakom njezinu
dijelu, tako da lomljenje kruha ne dijeli Krista
- sve je slavlje euharistijske žrtve usmjereno prema najdubljem jedinstvu vjernika
s Kristom po pričesti - pričestiti se znači primiti samoga Krista koji se prinio za
nas

- Crkva obvezuje vjernike da u "nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj

liturgiji" (OE 15) i da Euharistiju prime najmanje jedanput godišnje, po
mogućnosti u vazmenom vremenu i pripravljeni sakramentom Pomirenja
- ipak, Crkva preporučuje vjernicima da svetu Euharistiju primaju u nedjelje i
svetkovine, ili još češće, pa i svakog dana
- glavni je plod (učinak) primanja Euharistije u pričesti tijesno sjedinjenje s
Isusom Kristom (Iv 6,56)
- euharistijska je gozba temelj života u Kristu
- e. je sakrament onih koji su u punom zajedništvu s Crkvom
- ona je i predudioništvo u nebeskoj slavi; zato je slavimo "čekajući blaženu nadu
i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista"