Alegorija je osamostaljena i produžena metafora koja čini samostalnu sliku.

Za nju je
važno da se u čitavom njenom toku održi prirodno i logičko razvijanje slike i u njenom
osnovnom i u prenesenom značenju. Stilska figura u kojoj pesnik u zavijenoj, skrivenoj
formi iskazuje svoje misli i osećanja.

Primer: "Imao sam od zlata jabuku pak mi jutros pade u Bojanu te je žalim, prežalit ne
mogu." - odlomak iz pesme zidanje Skadra
Alegorija predstavlja govor u kome se pojmovi i misli iskazuju drukčije, a ne riječima
koje ih direktno izražavaju, slikovit govor, slikovito objašnjenje pojmova i misli.

Retorsko pitanje je govornička misao iskazana u obliku pitanja na koje se ne očekuje

odgovor. . retorsko pitanje- kada se jedna misao kaže u obliku pitanja na koje se očekuje
odgovor. To je i besedničko pitanje. Koristi se u poeziji, i pobuđuje kod čitalaca emociju:

„ Ko da igra? Ko da peva?
Ko da žedni? Ko da pije?
Ko li brigu da razbije?
Nema Mile, nesta ćeva!
Ana toči, Ana služi,
al’ za Milom srce tuži.“ Đ.Jakšić

Paradoks Preturila bi godine takvog života, ali nije mogla da preturi sate i minute“ I.Andrić

3. Epitet
• Da bi se pojedinim riječima ili izrazima odredilo što bliže značenje, uz njih se stavljaju druge riječi,
najčešće pridjevi (opisni); epitet još nazivaju i ukrasnim pridjevom:
«Ponio sam iz doline žute
obasjane kasnim suncokretom,
mnoge divne večeri posute
kokicama k o šljivovim cvijetom.»
Epitet
Epitet (grč. µŔą¸µÄż˝, epitheton = nametnut) svaki je atribut, odnosno dodatak imenici koji ju pobliže
objašnjava i opisuje. Epiteti su najčešće pridjevi.

Stalni epiteti
Stalni su oni epiteti koji se s istom imenicom pojavljuju uvijek, bez obzira na situaciju i služe kao
ukrasna karakterizacija. Tako će, kod Homera, Ahilej biti brzonog čak i kad sjedi.

• kod starih epova, primjerice, kod Homera:

brzonogi Ahilej, volooka Hera, egidonoša Zeus, sjajnošljemac Hektor, sjajnooka Atena, daljnometni
Apolon, silni Agamemnon, ljepoobrazna Briseida, lukav Odisej, vjerna Penelopa

• u usmenoj i narodnoj književnosti, epovima i poemama:

Otoman-paša silni, bijela knjiga, mila majka, bijelo lice, britka sablja...'

• u svakodnevnom govoru kada s imenicom tvore i metafore:

okorjeli neženja, prodana duša, prosjački štap, drakonske mjere, uvodna riječ, ljudska prava, crkveni
miš...

Epiteti u poeziji

• Dobriša Cesarić, „Voćka poslije kiše”