Dječak u prugastoj pidžami

Film mi se jako svidio jer pokazuje više emocija od filmova

karakterističnih na temu holokausta. Glavni lik, Bruno, nije
uopće upućen ni o čemu i vjeruje u to da je svima lijepo, no s
vremenom shvaća suprotno. Njegova sestra, Gretel, tokom
filma me iz nekog razloga jako živcirala. Vjerovala je u sve što
joj je profesor rekao. No ne samo ona, ,,zaraza'' se širila. Cijeli
je narod bio u krivu gledajući propagandne filmove i čitajući
cenzurirane i korumpirane knjige i novine. Zanimljiva scena je
također bila ona u kojoj se poručnik Kotler nađe nakon što
kaže stvari o svome ocu koje nije trebao reći. Poručnik Ralf
ispituje Kotlera o njegovome ocu i provjerava njegovu mržnju
prema Židovima. Kad Pavel, Židov koji radi u kući poručnika,
slučajno prolije vino koje je točio Koleru, zanimljivo je to što
ga Kotler iznenadno istuče da uvjeri svoga narednika da mrzi
Židove što mi se jako svidjelo. Kroz film se provlači dječja
nevinost i emocije. Bruni je žao Schmuela, Židova kojega je
upoznao istražujući logor, te želi pronaći njegovog oca i na
njegovom izrazu lica i spletom okolnosti se vidi da je uplašen,
no skuplja hrabrost i ostaje privržen odluci da pomogne
iznevjerenom prijatelju. Za to vrijeme nastala je panika u kući
gdje stanuje Brunin otac i cijela ga obitelj i nekolicina vojnika
traži. Kad Bruno i Schmuel shvate da im se ,,loše piše'' prime
jedan drugog za ruke i stradaju kao prijatelji. Ta me scena
posebno rastužila i pobudila je mnogim gledateljima emocije
iako su svi nazirali da će se desiti tragedija.