Lovac u žitu modernistički je roman i roman stila koji se danas naziva

proza u trapericama. Kako i u ostalim modernim romanima, tako je i u ovom

težište na glavnom liku, a ne na događaju. Pratimo njegov unutarnji monolog,
vrijeme je subjektivno, a pripovijedanje u 1. Licu pa je pripovjedač nepouzdan.
Prozu u trapericama karakterizira mladi glavni lik koji je u sukobu s okolinom,
pasivan za vlastite životne ciljeve, ali jako aktivan za borbu, predstavlja manju
skupinu koja ima svoje vlastite vrijednosti, suprostavlja se svijetu odraslih, a
traperice više nisu samo odjevni predmet nego i određeni svjetonazor. Sve
navedeno pronalazimo u Salingerovom Lovcu u žitu.

Većina radnje ovog romana događa se u New Yorku nakon što je Holden
izbačen iz škole. Sam naslov za Holdena, glavnog junaka, znači određeni životni
cilj. On želi biti lovac u žitu koji će spašavati djecu da ne upadnu u provaliju koja
predstavlja odrastanje. Holden predstavlja suprotnost svijetu odraslih koji su za
njega licemjeri i lažljivci. Njega ne zanima politika, vjera i slične stvari koje
karakteriziraju svijet odraslih, njega primjerice zanima što se događa s patkama
kada zamrzne jezero u Central Parku. „Pitao sam se kuda odu patke kad se
cijelo jezerce zamrzne i prekrije ga led. Možda dođe neki tip s kamionom i
odnese ih u Zoološki vrt ili negdje. Ili one možda samo odlete.“ Holden je treći
put izbačen iz škole, prezire sve što škola nameće jer se bori protiv
uniformiranosti, a jedina njegova svijetla točka u životu je mlađa sestra Pheobe.
„Jedan od glavnih razloga što sam napustio Elkton Hils je što sam tamo bio
okružen sve samim licemjerima. Samo što nisu upadali kroz prozor. Na primjer,
tu je bio taj direktor, g. Has, najdvoličniji skot koga sam ikad vidio u životu.
Deset puta gori od starog Tarmera. Nedeljom, na primjer, stari Has bi hodao
naokolo, rukujući se sa roditeljima koji su stizali u posjetu. Sav se topio od
ljubaznosti. Osim kad bi neki učenik imao neke male, stare roditelje komičnog
izgleda.“ Strašno su ga ljutila ovakva ponašanja i zato je prkosio cijelom svijetu
da ne bi jednog dana još neko dijete postalo ovakav licemjer. Na svom putu
susreće sa svakakvim ljudima i nalazi se u raznim situacijama iz kojih se zbog
svoje nezrelosti ne zna izvući ili se izvlači namjernim laži. U vlaku je sreo majku
školskog kolege kojeg ne može podnijeti i laže joj da se zove Rudolf, kao školski
domar. Kasnije njegova laž eskalira u to da joj govori da kući odlazi ranije jer je
bolestan, naime rekao joj je da ima tumor na mozgu. „Onda me pogledala i
upitala me baš ono čega sam se plašio. "Ernest mi je pisao da dolazi kući u
srijedu, da božićni praznici počinju u srijedu", rekla je. "Nadam se da vas nisu
iznenada pozvali kući zbog neke bolesti u obitelji." Stvarno je izgledala
zabrinuto. Ne može se reći da je bila samo nezdravo radoznala ili nešto, lijepo
se vidjelo. "Ne, kod kuće su svi dobro", rekoh. "Radi se o meni. Moram na neku
operaciju." "Oh! Baš mi je žao", rekla je. Odmah sam se pokajao što sam to
rekao, ali već je bilo gotovo. "Nije ništa ozbiljno. Imam samo neki mali tumorčić
na mozgu." "O, ne!" prekrila je šakom usta i sve.“ Ovo je zapravo primjer
Holdenove neozbiljnosti i nezrelosti i neshvaćanja svijeta oko sebe kojem se
neprestano suprostavlja. S druge strane, strogo osuđuje pomodarstvo
djevojaka koje ustaju rano ujutro da bi vidjele reviju, ismijava njihov način
oblačenja i životni stil. „Mislim da je bar trebalo da ponude da plate ono što su
popile prije nego što sam se pridružio - ne bih im dozvolio, naravno, ali trebalo
je bar da ponude. Nisam se, ipak, pretjerano uzbudio zbog toga. Bile su takve
guske, ništa nisu znale, a nosile su i te žalosne, cirkuske šešire i sve. Deprimiralo
me i to sa ustajanjem rano ujutro da bi vidjele tu reviju u Radio-sitiju. Ako neko,
neka djevojka s idiotskim šeširom, recimo, dođe čak u New York - iz Seattlea,
Isuse - i završi ustajući rano ujutro da bi vidjela prokletu reviju u Radio-sitiju, to
stvarno deprimira. Platio bih po sto pića svakoj od njih samo da mi to nisu
rekle.“ U svojoj borbi protiv ostatka svijeta, Holden koristi mnoštvo
adolescentskih izraza odnosno žargonizama. Koristi se psovkama i uvredljivim
riječima što se vidi iz prethodnog citata (prokleto, guske). Holden je jako
kaotična osoba, odluke donosi trenutno, ima plan koji je gotovo nemoguće
provesti u djelo, stalno riskira zbog borbe sa svijetom odraslih. Radikalan je u
svojim stajalištima jer se boji da ne postane ono što odrasli jesu. Njegovi
problemi povezani su s obitelji, ima starijeg brata, uspješnog holivudskog
producenta te mlađu sestru koji najviše cijeni. Jednog brata izgubio je zbog
bolesti i to ga je strašno pogodilo. „Te noći kada je umro, spavao sam u garaži i
šakom polupao sve proklete prozore na njoj, tek tako. Pokušao sam čak da
polupam i prozore na 'karavanu' koji smo imali tog ljeta, ali mi je šaka već bila
slomljena i sve, pa nisam mogao. Bilo je veoma glupo uraditi tako nešto,
priznajem, ali jedva da sam uopće znao što radim, a vi niste poznavali Allyja.“
Njega je Holden strašno volio jer je bio jako inteligentan i dobar dječak.
Sačuvao je njegovu bejzbolsku rukavicu koja mu predstavlja uspomenu na
brata. Holden voli i svoje roditelje, ali oni su odrasli pa automatski upadaju u
kategoriju onih koje ne privilegira jer su previše ozbiljni i nemaju smisla za
humor. Obiteljski odnosi zasigurno su utjecali na Holdena i oblikovali ga. U
njegovoj obitelji svi su na neki način uspješni jedino je on propalica kojeg
izbacuju iz škola, jedino on roditeljima stvara ozbiljne probleme. Uspješnost
oko njega napravila je da bude još kaotičniji jer se nije mogao uklopiti u kalupe.
Svojim ponašanjem, tučama, izbacivanjem iz škole, Holden ne smije biti primjer
vršnjacima, a to su ujedno njegove strane koje mi se ne sviđaju jer na taj način
pokazuje da je nepromišljen. S druge strane njegov otvoreni govor protiv
licemjerja i borba protiv nepravde ono su što od njega treba preuzeti. Iako je
veoma kaotična osoba, Holden je veoma pozitivan lik jer želi mijenjati svijet, ali
je još uvijek dijete i ne zna da se to ne može tako lako ostvariti.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je Holden mladi buntovnik koji

živi na margini društva boreći se protiv njegovih negativnosti stalno prkoseći
svima oko sebe. Ne bira način borbe, želi promijeniti svijet, ali na kraju ipak
odustaje od borbe jer jedan dječak nije dovoljno jak da uruši svijet odraslih
koliko god to žarko htio.

(1094 riječi)