Zvonimir Milĉec

ZAGREB JE
INAĈE LIJEP
Biblioteka THECA CROATICA

UreĊuju
BOŢE ĈOVIĆ
IVANA SOR

Glavni urednik
BOŢE ĈOVIĆ
 Zvonimir Milĉec

ZAGREB JE
INAČE LIJEP
 Sadrţaj

KNJIGE MOGA GRADA

Zagrebaĉki podlistak ............................................................. 11

Metropola duha ..................................................................... 14
Coca-Cola i paprenjaci ........................................................ ..17
Šenoin ţivotni roman ........................................................... .19
Ivica Kiĉmanović u BMW-u ................................................ .22
Matoševa sudbonosna godina ............................................... .25
Kako je Radić poduĉavao Matoša ........................................ .28
Zagorkin roman kao miraz ................................................... .31
Kršnjavi i demonstracije ....................................................... .34
Gospar meĊu purgerima ..................................................... ...37
Katedralisova katedrala podliska .......................................... .40
Zagonetka uliĉne ploĉe ......................................................... .44
Krleţine zagrebaĉke adrese .................................................. .47
Kaptolski Ċak prvak ............................................................. .51
Zagrebaĉki roman u nastavcima............................................54
Šafraneki pod maskom ................................................... .......59
Na telefonu - August Šenoa?! ............................... ...............62
Gulaš za glas u Matoševo i Šenoino doba ............................ .65
Muze u kavani........................................................................69
Cvijetak s pjesnikova odra.....................................................74
Film prošlih dana ..................................................... ............ .77
Akademikove skitnje u vjeĉnost ......... .............. ....... ............ 80
Klaićevom do Kudamma........................................................83
Knjige mog ţivota..................................................................86
Novi stanar Nove Vesi............................................................89
Muze premostile Savu............................................................92
Grad oslikan stihom i kistom..................................................95
GRADA JE INAĈE LIJEP

Tajna kaptolskih zvonika.......................................................101

Trg svih trgova.......................................................................104
Zagrebaĉka adresa Hrvatske..................................................107
Cijeli grad u jednoj ulici........................................................109
Europa ispod zrinjevaĉkih platana.........................................112
Pliva patka preko Save...........................................................115
BuĊenje grada........................................................................118
1 Papa spominje Remete........................................................121
Pod repom..............................................................................124
Šekretfrau kao spomenik........................................................127
Posljednji fijaker....................................................................130
Francek i Štefek iz Maksimira...............................................133
Spomenimo se spomenika......................................................137
Ĉašica zagrebaĉke tradicije...................................................140
Nazdravimo pivom i kavom...................................................144
Ţivotopis pretvorbene udavaĉe..............................................147
Povijest gradske kante za smeće............................................150
Sedamdeset joj je godina tek..................................................153
Odlazak staroga Kvatrića.......................................................156
Bolleova bolja polovica grada...............................................159
Kralj mlijeka u Jambrišakovoj vili.........................................162
Toranj meĊu arhitektima........................................................165
Vizije bez provizije................................................................168
Stupici i stupovi grada...........................................................171
RoĊendan modernog Zagreba................................................174
Odijelo za šefa protokola.......................................................177
Novo vrijeme - stari urar........................................................181
Stari se deĉki vraćaju doma...................................................184
Kuda idu divlje godine...........................................................187
Gradski sajam senzacija.........................................................190
Posjećuju li novinari kavane?................................................193
Pravo ime za novine...............................................................196
Telefon na slobodnu uporabu gostima...................................199
Neki puše, a neki popušili......................................................202
Klub Zagrepĉana....................................................................206
Zagrebaĉka krvna zrnca.........................................................211
Purger kao tajkun ?!...............................................................214
Zagrebaĉki sir na otoku..........................................................217
Zagreb izvan Zagreba............................................................220
"Zagreb-parking"...................................................................223
Sve bih ja njih pod "Crvenu lampu"......................................226
Srećko koji nema sreće..........................................................230
Povijest jedne bolesti.............................................................234
Pedeveovac u tramvaju..........................................................243

O autoru.................................................................................247
KNJIGE MOGA GRADA
 Zagrebaĉki podlistak

Šećući gradskim drvoredom feljtonista, mogli bismo

krenuti već od osamnaestog stoljeća, gdje nas u samoza-
taji doĉekuje jedan kaptolski kanonik koji nam podastire
kroniku grada i njegova društvenog ţivota, a sve pisano
neoĉekivano razbarušeno, gotovo kozerski, a aktualno,
što su i temeljne znaĉajke podliska, tj. feljtona. Rijeĉ je,
naravno, o Adamu Baltazaru Krĉeliću.
Krĉelić, koji stoji na samim temeljima zagrebaĉke
feljtonistike, nije, meĊutim, mogao imati većeg i šireg
znaĉaja meĊu suvremenicima, jer je svoju gradsku
kroniku pisao na latinskome, pa će njegove duhovito
pisane Annue veću pozornost, zanimanje i ugled doţivjeti
tek kad budu prevedene, najprije na njemaĉki, pa na
hrvatski, a to je vremenski kudikamo bliţe nama,
današnjim ĉitateljima, nego samom autoru.
Prvi koji je novinskim podliskom meĊu svojim
suvremenicima i sugraĊanima postigao ugled i doţivio
slavu, svakako je August Šenoa. Poznat kao rodonaĉelnik
zagrebaĉkog i hrvatskog romana, Šenoa je sedamdesetih
godina prošloga stoljeća zagrebaĉke ĉitatelje intrigirao
aktualnošću tema kao i ljepotom i duhovitošću svojih
Zagrebulja, kojima je namjera i zadaća zabavljati, ali i
pouĉavati i odgajati najšire redove ĉitateljstva u Zagrebu,
pa i mnogo šire. I mnogo dublje i dugotrajnije nego je
autor Zagrebulja i sam mogao pretpostaviti. Za sobom je,
naime, povukao generacije feljtonista, koji ga više ili
manje uspješno oponašaju, dapaĉe, i otvoreno se sluţe
naslovom njegovih podlistaka, pa su tako Zagrebulje kao

11
 naziv novinskoga feljtona prenošene s pokoljenja na
pokoljenje, sve do naših dana.
Iako je na Šenoinim Zagrebuljama odrastao, Antun
Gustav Matoš se kao pisac feljtona iznjedrio iz francuske
knjiţevnosti, koja je, kao što znamo, kolijevka podliska
ili feljtona (feuilleton). Kao francuski Ċak i zagrebaĉki
knjiţevni rabin, A.G.M. je meĊu svojim suvremenicima
popularnost stekao zahvaljujući upravo feljtonima, koje
su ĉitatelji s nestrpljenjem išĉekivali u novinama. Matoš
je feljton uzdigao do najviše umjetniĉke razine, pa je za
sobom povukao više generacija sljedbenika i epigona,
koji su s više ili manje uspjeha slijedili velikog Gustla, ali
su uglavnom ostajali u njegovoj sjeni.
Po lucidnosti, erudiciji i britkosti pera, najsliĉniji
Matošu, iako razliĉit i vremenski mu udaljen, svakako je
Veselko Tenţera, koji nam je ostavio više knjiga
podlistaka, a najveću ĉitanost i popularnost postigao
upravo zagrebaĉkim podliscima, sakupljenim u knjizi
Zašto volim Zagreb, odakle i posuĊujem naslov ove
knjige.
Matošev suvremenik Nikica Polić ugleda se, naravno,
na Matoša, ali pseudonim, kojim potpisuje svoje
zagrebaĉke feljtone (objavljivane u "Novostima"
dvadesetih godina), posuĊuje od Šenoe - Grga Ĉokolin.
Vjekoslav Majer, pak, ostaje nenadmašiv majstor
feljtona atmosfere. Kurzivnim pismom popularni Lojzek
doĉarava nam ugoĊaj zagrebaĉke ulice, trţnice, središta
grada i periferije i malog obiĉnog ĉovjeka ("Oĉenašeka",
naprimjer) u njemu. Saša Vereš je zaokupljen
zagrebaĉkim kulturološkim temama, koje privlaĉe, nara-
vno, i Tenţeru, premda je Tenţerin glavni tematski krug
fenomenologija gradskog zagrebaĉkog ţivota.

12
 Mnogi su se suvremeni hrvatski knjiţevnici oprobali u
podlisku, poklonivši ponešto od svog nadahnuća i
spisateljskog umijeća Zagrebu: od Matka Peića, Slavka
Mihalića, Miroslava S. Madera, Tonka Š.oljan.a, Ive
Kušana i Branimira Donata do Igora Mandića, Dubravka
Horvatića, Tita Bilopavlovića, Hrvoja Hitreca, Zdravka
Zime, Dubravka Jelaĉića Buţimskog i Pavla Pavliĉića.
Svi su oni imali svoje ljubimce i uzore u svojim predšas-
nicima, meĊu kojima, uz već spomenute, valja spomenuti
i Mariju Jurić Zagorku, Rudešu Habeduša Katedralisa,
Josipa Horvata i, naravno, Krešimira Kovaĉića koji je po
svojim duhovitim podliscima iz svakodnevnog ţivota
starog Zagreba ostao najĉitaniji i najcitiraniji zagrebaĉki
feljtonist.
Mnogi su zagrebaĉki dnevni i tjedni listovi, ĉasopisi i
revije, kroz cijelu svoju povijest otvarali stranice
zagrebaĉkom podlisku, tako da se moţe govoriti o dugoj
tradiciji i školi zagrebaĉkog podliska. I sam već
tridesetak godina u zagrebaĉkim novinama iz tjedna u
tjedan redovito ispisujem svoj podlistak, a svoju
posljednju kolumnu, Klub Zagrepĉana, i nadalje redovito
svaki tjedan hoblam i odraĊujem, i uvijek se iznova u
strahu predstavljam izbirljivom zagrebaĉkom ĉitateljstvu
naviknutom na generacije zagrebaĉkih feljtonista koji su,
s više ili manje uspjeha, rijeĉima malali sliku svoga
grada. Gradu, tako oslikanom rijeĉima feljtonista,
prilaţem, eto, i nešto od svojih novijih tekstova, nastalih
posljednjih godina, a objavljenih u zagrebaĉkim
novinama, glavninom u "Veĉernjem listu" i "Jutarnjem
listu".

13
 Metropola duha

Volim i ponosim se što ţivim u metropoli, unatoĉ

svemu.
Kad kaţem unatoĉ svemu, onda za to zasigurno imam
debelog razloga i reĉeniĉni niz ispod toga mogao bi biti
kilometarski.
Unatoĉ tome, dakle, što u metropoli ima više sirotinje,
više nezaposlenih, više beskućnika, više prevarenih i
obespravljenih, a uza sve to i veći gradski prirez nego bilo
gdje drugdje. I što imamo više nego igdje Srba, Šiptara,
Hercegovaca, Dalmatinaca i, ako hoćete, Zagrepĉana, a
što će reći da imamo i više raznorodnih problema, od ĉisto
egzistencijalnih i socijalnih, pa do meĊuljudskih,
meĊuregionalnih i meĊunacionalnih, pa i civilizacijskih.
Metropola, naravno, ima i najviše neprijatelja, raznih
pljuvatora i zavidnika sa strane, a što će pokazati manje-
više i svaki nastup u gostima zagrebaĉkih nogometaša,
glumaca, pjevaĉa, pa ĉak i politiĉara, ako predstavljaju
grad Zagreb ili se voze u automobilima zagrebaĉke regi-
stracije. O raznim porukama i pogrdama na adresu zagre-
baĉke metropole, a kojima nas gaĊaju brojni zidovi istar-
skih, dalmatinskih i slavonskih gradova, da i ne govorim.
Oni dovoljno sami za sebe pišu kad ispisuju, recimo, onu
najĉešću i najţešću psovku - ZG=BG!
Metropola, srećom, nije metropola i glavni grad samo
u prostornom, politiĉkom i administrativnom smislu, nego
i u duhovnom, a to je ono što svakog njenog stanovnika
ĉini, ili bi barem trebalo ĉiniti; zadovoljnim i ponosnim.

14
Nije naodmet podsjetiti kako se upravo u metropoli, kao
nigdje drugdje, u svoj dnevni raspored i ritual dokolice
moţe ukljuĉiti posjet jednom od nacionalnih kulturnih
svetišta kao što je HAZU, HLZ, Muzej "Mimara", Mo-
derna galerija, HNK, Zagrebaĉki crtani film itd. Ili se,
pak, u uliĉnoj vrevi, u samoposluţivanju, u kavani,
moţeš oĉešati o rame neke od ţivućih legendi znanosti,
kulture i umjetnosti. Mogućnost da moţeš susresti,
pozdraviti ili osloviti akademika, proslavljenog pjesnika,
arhitekta svjetskoga glasa, primabalerinu ili sportskog
šampiona, da ti u susjedstvu ţivi teve zvijezda ili
proslavljeni rocker, da neke od njih, hvala na pitanju, i
osobno poznaješ, da vam djeca idu skupa u školu ili djeca
na faks, a unuci se igraju u istom vrtiću - e, to je to što
stvara onu slatku iluziju kako, kao stanovnik Zagreba,
pripadaš duhovnoj metropoli, a samim tim lakše ćeš
podnijeti sve one praktiĉne probleme, opterećenja ili
nedostatke što ih ţivot u metropoli objektivno sa sobom
nosi. A kad ti se uĉini da svakodnevni ţivot u metropoli i
nije tako bajan, kad na vlastitoj koţi i u vlastitu dţepu
osjetiš da je ţivot u metropoli najskuplji, a prosjeĉna
plaća, dapaĉe, manja nego u nekim drugim manjim
gradovima, kad ti se svakodnevnica metropole uĉini
manje privlaĉnom i manje udobnom nego što bi se
oĉekivalo i nego što bi ţelio, nadoknadu i novu hranu
svome zadovoljstvu smjesta potraţiš u njenoj
dugovjeĉnosti i kontinuitetu ţivljenja, pa iznova osvjeţen
i okuraţen usklikneš kako je tvoja metropola bila i ostala-
da se posluţimo aktualnim ratnim ţargonom - na prvoj
liniji duha.
O svemu tome svjedoĉi i sjećanje, iskustvo
Antuna Tonka Šoljana, koji i sam iskazuje svoju
zahvalnost i zadovoljstvo što mu je metropola dom, što,
dakle, u svom

15
domu moţe sresti i poznavati neke od prethodnih sto-
ţernika hrvatskoga duha. Gotovo s istim ushitom kao što
se mi danas sjećamo Šoljana, što nam godi da smo ga
makar i površno poznavali, što smo s njim razgovarali ili
suraĊivali, tako se i Šoljan sjeća svog poznavanja ili dru-
ţenja s Tinom, Gavellom, profesorom Kombolom. Sjeća
se Kombola:
Pred Kavkazom je sjedio obiĉno nakon svojih pre-
davanja na Kazališnoj akademiji. Tu smo ga upoznali i tu
sam ga, još te naţalost prekratke ĉetiri godine do njegove
smrti, povremeno viĊao.(...)
U onoj ţivotnoj dobi, kao što bi rekao Camus, kad je
svatko odgovoran za svoje lice, on je lijepo nosio tu
odgovornost. Bio je, što bi mi iz današnje perspektive
rekli na prvi pogled, roĊeni elitist. Bio je gospodskog
drţanja, uredan, uljudan, bistrih plavih oĉiju, glatke
sijede kose, uvijek korektno odjeven. Bio je znalac bez
nametljivosti, toĉan bez pedanterije, duhovit bez vulgar-
nosti. Već je kao pojava odudarao od zbilje takozvanih
knjiţevnih krugova koji su tada oĉekivali mladoga pisca.
Uvijek umjeren i suzdrţljiv, ali tankoćutan i otvoren
prema svemu, pun one sretne mješavine ljubavi i skepse
prema našem zajedniĉkom predmetu, bio je od glave do
pete rijetka kombinacija gospodina i literata - svojom
pojavom stvarao je iluziju da je sredina u kojoj ima
takvih ljudi uljuĊena i evropska, sredina u kojoj elita
duha ima svoje mjesto, ulogu, dostojanstvo.
Zato, eto, volim što ţivim u toj i takvoj sredini, što
sam ne samo stanovnik metropole, nego i njen djelić,
unatoĉ svemu.

"Veĉernji list", 1994.

16
 Coca-Cola i paprenjaci

Najnovija slastica-suvenir, predstavljena neki dan u

Turistiĉkom uredu Zagreba, izašla je izravno iz - hrvatske
knjiţevnosti! A kako iza tog originalnog pothvata stoje
uglavnom mladi ljudi, s ohrabrenjem se moţe ustvrditi
kako, dakle, naša djeca, ove današnje - kako ih volimo
zvati rock i Coca-Cola generacije, odrasle na sve
agresivnijoj ponudi tzv. fast food smetlišta, a nakljukane
televizijskim sapunicama, jeftinim video filmovima i TV-
spotovima, ipak nešto i ĉitaju.
U ovom sluĉaju rijeĉ je o mladoj Zagrepĉanki,
podrijetlom iz Slavonskog Broda (i jedan od
najuspješnijih zagrebaĉkih gradonaĉelnika, Milan Amruš,
roĊenjem je bio BroĊanin), diplomiranoj pedagoškinji
Sanji Opaĉak, koja je posegnula za Šenoom. Nije mi,
meĊutim, poznato je li se autorica "paprenjaka" okoristila
Gradskom knjiţnicom i njenim odjelom Zagrabiensia, ali
August Šenoa je bio izravni inspirator ovog sadrţajno,
likovno i trţišno uzorno osmišljenog projekta. U znak
zahvale, dapaĉe, rodonaĉelnik hrvatskoga romana, kao i
citat iz njegova Zlatareva zlata, bit će uredno zapakiran u
inaĉe originalno osmišljeni omot od grubog papira,
omotan likom i zapeĉaćen.
I tako Šenoa sa svojim Zlatarevim zlatom postaje
djelićem suvremenog hrvatskog trţišta.
Prišivak paprenjarka pako nadjenuše joj zato: U svem
gradu ne bijaše ni velikaške ni graĊanske ţene koja bi
bila umjela mijesiti paprenjake kao što Magda. Stoga je
bilo i svetkom i petkom jagme za njezinimi papre-

17
njaci i sam varoški sudac Ivan Blaţeković znao je kadšto
ostaviti lijep dinar u njezinoj kesi...
Tako, eto, Šenoa opisuje najpoznatiju gornjogradsku
majstoricu za paprenjake, koja je svoje popularne kolaĉe
na Markovu trgu prodavala na domaku vieka šesnajsto-
ga, kad se radnja romana i dogada.
Šenoin roman je najprije 1871. objavljen u nastavcima
u "Vijencu", kojega ureĊuje pišĉev prijatelj i vršnjak
Gjuro Deţelić, a godinu dana kasnije i u knjizi. Te 1972.
Šenoina tvrdo ukoriĉena knjiga maloga formata izazvala
je veliko zanimanje i pozornost kulturnoga Zagreba, i to
usporedo s još nekoliko za zagrebaĉku i hrvatsku kulturu
znaĉajnih dogaĊaja. Iste je godine prvi put za pred-
sjednika Hrvatskog sabora izabran pjesnik - Ivan
Maţuranić, a za predsjednika Matice ilirske najviše gla-
sova dobiva Matija Mesić. Iste godine kulturni se Zagreb
oprašta od dvojice velikana stare garde - umro je najprije
Dimitrija Demeter, a potom Ljudevit Gaj.
Otada teško da ima obrazovanog Zagrepĉanina i Hr-
vata koji u ruci nije drţao Šenoino Zlatarevo zlato (osob-
no ĉuvam primjerak prvog izdanja iz 1872. što mi ga je
na poklon dao nekad poznat antikvar iz Gundulićeve Erik
Kovaĉić). A odsad, eto, na oca hrvatskoga romana i prvi
hrvatski umjetniĉki roman podsjećat će i netom predstav-
ljena slastica-suvenir "paprenjak".

"Veĉernji list", 1997.

18
 Šenoin ţivotni roman

Ova ili nijedna draga...Tu je sudbonosnu reĉenicu

August Šenoa izgovorio prije stotinu i trideset godina.
Bilo je to na jednoj zabavi, toĉnije na graĊanskom balu u
velikogoriĉkom svratištu Biela ruţa 1867.
Pozivnicu za reĉenu zabavu, u zlatotisku otisnutu u
poznatoj Albrehtovoj tiskari, uz Šenou, dobio je i
turopoljski plemenitaš Gjuro Ištvanić. Kako je pl. lštvanić
imao i tri odrasle kćeri, normalno je da je sve tri sa
sobom poveo na ples. Mladom Šenoi (bilo mu je
dvadeset i devet) dovoljna je bila, naravno, samo jedna, i
to srednja, osamnaestogodišnja Slavica, u koju se pjesnik
odmah zagledao i ništa više i nikoga više te veĉeri nije
vidio.
O tom prvom susretu Augusta i Slavice, mnogo go-
dina kasnije, podsjetit će njihov najstariji sin Milan
Šenoa: Kad je moj otac stupio u dvoranu, tako
pripovijeda moja majka, obuze ţensku mladeţ neki strah,
jer je mladeţ onoga vremena govorila redovito klasiĉnom
njemaĉko- hrvatskom maĊaronštinom, a poznato je bilo
kakav je tome bio protivnik moj otac. Moj je djed bio u
dvorani s tri kćeri i sa sinom Mirkom. Otac se na ĉas
zagleda u drugu kćer Ištvanićevu i odluĉi: Ova ili nijedna
druga...
Samo mjesec dana kasnije Šenoa je isprosio Slavicu, a
godinu dana kasnije, tj. dan prije imendana moje majke
1868., kako zapisuje Milan Šenoa, vjenĉaše se moji
roditelji u goriĉkoj ţupnoj crkvi Snjeţne majke boţje.
I tako Senoina love story završava prozaiĉnom gra-
Ċanskom svadbom na koju je pozvano mnogo gosti.
Mlade je vjenĉao Šenoin prijatelj, vukovinski ţupnik
19
 Nikola Folnegović, a kumovao je takoĊer Šenoin
prijatelj i prvi susjed iz Mesniĉke ulice, lijeĉnik i
knjiţevnik Ivan Deţman.
Kako je mladoţenja u Zagrebu već poznat i popularan
pisac (objavio Turopoljski top, Gradinu, a za „Pozor"
redovito piše aktualne i rado ĉitane Zagrebulje), njegova
je svadba za mali grad prvorazredni dogaĊaj. Najĉešći
komentari su kako ga je šteta, jer da će njegova muza
zanavijek zaspati. Saznavši za takve primjedbe na svoj
raĉun, Šenoa uzvraća stihom: Doviknuše si suše / Oţenio
se brat / Sad gusle tako duše / U zapećku će spat, na što
će pri kraju pjesme, uzvratiti: Ah, mile moje suše / Vaš
raĉun baš je kriv / Da, tako meni duše / Još jesam zdrav i
ţiv!".
Velikom zanimanju za svoju ţenidbu sa šljivarskom
plemenitaškom Slavicom Ištvanić, Šenoa je i sam
pridonio, objavivši u "Dragoljubu" upravo 1867., dakle
prije vjenĉanja, ciklus ljubavnih pjesama pod skupnim
naslovom Slavici. lako ta njegova ljubavna ganuća i
nadahnuća nemaju veće umjetniĉke vrijednosti, njihova
je vrijednost autobiografske naravi. Naprimjer: Jasno
pjeva burno more: /Slava! Slava! Slava! /A iz svakog
vrela viri? Jedna zlatna glava. Ili: Dok od straha drhtala
mi nada / Usna rjeĉce ne izgubi: / Blago meni! Drukĉe
vam je sada / Dika reĉe da me zbilja ljubi /.
Dodamo li tome još i vrlo obimnu ljubavnu prepisku,
što su je svakodnevno 1867. i u prvoj polovici 1868.
ispisivali August i Slavica, moţe se reći kako je otac
hrvatskoga romana i sam osobno proţivio vrlo sadrţajan i
skladan ţivotni roman. Rodivši mu troje djece - profesora
i knjiţevnika Milana Šenou i slikara Branka Šenou te
kćer Dragicu - Slava Šenoa bila je velika podrška i
pomoć

20
svome slavnom suprugu. Sudjelovala je u svim fazama
stvaranja njegovih romana i pripovijetki. Šenoa joj se
povjeravao, ispovijedao, zahtijevao od nje mišljenje i sa-
vjet. Ĉitao joj je svoja djela ili joj davao da ih sama ĉita.
Pomagala mu je u sreĊivanju rukopisa i u prepisivanju, a
kad se nakon zloglasnoga potresa 1880. prehladio i teško
obolio, Šenoa je svojoj ţeni izravno diktirao pripovijest
Branka te posljednje rijeĉi povijesnog romana Kletva.
Ţivjeli su sretno i skladno, ali kratko. Šenoa je umro
1881., a njegova Slava 1944.! Iako gaje nadţivjela za
šezdeset i tri godine (!), nikad ga nije zaboravila. U
meĊuvremenu imala je dosta ţenidbenih ponuda, ali ih je
sve glatko odbila, uvijek iznova ponavljajući kako je ona
udova Šenoa. I nikad nije zaboravila pripomenuti kako je
to velika nepravda što je Bog uzeo njenoga Augusta, a
nju poštedio, a kako je njen voljeni suprug još toliko toga
mogao dati svome gradu i narodu. To isto ponovila je i
Mariji Jurić Zagorki koja će na poĉetku ĉetrdesetih za
jedan ţenski list napisati hvalospjev o Slavi Šenoa, njenoj
beskrajnoj odanosti i vjernosti ţivotu i djelu svoga muţa
Augusta Šenoe.

"Veĉernji list", 1997.

21
 Ivica Kiĉmanović u BMW-u

Ako me pitate kakve veze Ivica Kiĉmanović iz Ko-

vaĉićeva romana U registraturi ima s gradskim par-
kingom, onda moram priznati - nikakve. Ali... Ovdje,
uostalom, i nije rijeĉ o parkingu, nego o poznatom
romanu iz kojega nam dolazi Ivica Kiĉmanović, a dolazi
- kao što se iz srednjoškolske lektire sjećamo - u Zagreb,
donoseći sa sobom svoje neizmjerno provincijsko
ushićenje i strahopoštovanje spram glavnoga grada,
njegovih visokih kuća, širokih ulica, blještavih izloga i
znamenitih ustanova. A kako je rijeĉ o jednom od
najvećih hrvatskih romana devetnaestoga stoljeća,
objavljenog toĉno prije stotinu i deset godina, podsjetimo
se te obljetnice, s tim da se uvijek stignemo vratiti i na
naš današnji gradski parking.
Roman U registraturi cijelu 1888. u "Vijencu" izlazi u
nastavcima. A taje godina za mladog Antu Kovaĉića (34)
koliko uspješna, toliko i burna. Doktor je prava (dok-
torirao godinu dana ranije), radi u odvjetniĉkom uredu
najpoznatijeg zagrebaĉkog odvjetnika Lavoslava Srama
na uglu Mesniĉke i Streljaĉke (Šramovoj kćeri, budućoj
glumici i ljepotici Ljerki Šram, ĉetrnaest je godina i već
se oprobala kao glumica u nekoj diletantskoj grupi), a ko-
liko je upravo te godine zaposlen najbolje se vidi po nje-
govu dnevniĉkom zapisu: Raspored radnih sati, od danas
poĉam: U 5 sati ujutro već u kancelariji poĉet raditi.
Svaki dan ĉetiri sata za pisanje pripovijesti; 1 sat za
poeziju; l sat za ĉitanje; 1 sat za jezike. Ostalo kancela-
rija... Ukupno: 14 sati na dan.

22
 Zbog prezaposlenosti, Kovaĉić je prisiljen svoje um-
jetniĉki najzrelije, kao i najobimnije djelo - roman U re-
gistraturi - pisati kako je u novinama i izlazilo, tj. nas-
tavak po nastavak, a što će mu kasnije kritiĉari izvući kao
glavni nedostatak. Neujednaĉenost, kao rezultat pisanja u
nastavcima, meĊutim, bilo je najmanje što bi Kovaĉića s
kritiĉarima zavadilo, jer posrijedi je rijetko nadahnuto i
originalno knjiţevno djelo. Roman, meĊutim, izaziva
razne laţne moraliste koji jednostavno nisu kadri pri-
hvatiti Kovaĉićeve uglavnom negativne karaktere kao što
su Laura, kumordinar Ţorţ, krĉmar Miha, pa i sam Ivica
Kiĉmanović. Prigovaraju da u Kovaĉićevu najnovijem
romanu gotovo nema pozitivnog lika.
Sam se Kovaĉić ne moţe oglušiti na takve napade, pa
se upušta u polemiku s pojedinim "kritiĉarima", a zbog
svih tih polemiĉkih tonova "Vijenac" se odluĉuje na
odreĊena skraćivanja i odbacivanja pojedinih opisa koji
bi mogli izazvati nove polemike.
Poznato je, meĊutim, kako će kasnije recentna knji-
ţevna kritika ocijeniti roman U registraturi. Tako će mu
Matoš otvoreno komplimentirati: Poznato je da mnogi
pisci ţive od literature, a od Kovaĉića ţivi literatura...
Godina izlaska Kovaĉićeva najboljeg romana - 1888 -
ujedno je i godina njegova kraja. Razapet izmeĊu
odvjetniĉkog ureda i knjiţevne radionice, kroniĉno je
premoren i neispavan, a što će na kraju skupo platiti
zdravljem. Pobolijevati je poĉeo već 1887., a o ĉemu
njegov prijatelj, knjiţevnik Jovan Hranilović, zapisuje:
Tuţio mi se je da od neko doba poĉinje osjećati kao neki
pritisak u mozgu poradi velikog duševnog napora i
neprestanog sjedenja, pak da se jako boji da se to zlo ne
svrši...

23
 Zlo se, naţalost, svršilo, i to 1889. kad završava u
umobolnici u Stenjevcu, gdje će kasnije završiti mnogi
hrvatski umjetnici (Vladimir Vidrić, Slava Raškaj, Ul-
deriko Donadini i dr.).
U registraturi, to najznaĉajnije djelo Ante Kovaĉića,
koje je objavljeno prije toĉno sto i deset godina, suvre-
menom senzibilitetu pribliţio je kasnih sedamdesetih pre-
rano preminuli televizijski redatelj Joakim Ţaki Marušić.
Lik mladog provincijalca Ivice Kiĉmanovića igra Rade
Šerbedţija, koji nakon ovog nam domovinskog rata baš i
nije rado viĊen u Zagrebu, a današnji kiĉmanovići u
Zagreb nerijetko dolaze bez imalo ushita i strahopo-
štovanja spram Zagreba, a nisu rijetki ni oni koji su u
glavni hrvatski grad ušli upravo preko gradskog parkin-
ga. I to, bogme, u nekom skupom automobilu, kao što je
BMW ili "okan", a za podrijetlo kojega nije uvijek pri-
stojno ni pitati.

"Jutarnji list", 1998.

24
 Matoševa sudbonosna godina

S vlastitom knjigom u torbi, koju je upravo izdala

nakladniĉka kuća AGM, u kavani Matoš na poĉetku Ilice
susrećem se s pjesnikom i akademikom Dragutinom
Tadi- janovićem, jednim od najvećih poznavatelja ţivota
i djela A.G.M.- a i urednikom Matoševih sabranih djela.
Ako tome dodam kako upravo pripremam kolumnu o
Mato- šu, onda bi se već moglo govoriti o sudbini.
Sudbina ili sluĉajnost, svejedno, jer to za ovu kolumnu i
nije bitno. Ovdje će i tako biti rijeĉ o Matoševoj
sudbonosnoj 1892. godini.
Upravo se, naime, navršilo sto i pet godina kako je
Antun Gustav Matoš roĊen kao pisac. Te 1892., naime,
devetnaestogodišnjem knjiţevnom poletarcu objavljena
je prva priĉa pod naslovom Moć savjesti. Otisnut u
"Vijencu", knjiţevni prvijenac svom će autoru i tek
roĊenom piscu, naravno, priuštiti veliku radost, ali će
istodobno izazvati i podosta podozrivosti i nevjerice u
njegovoj sredini, pa ĉak i u njegovu roditeljskom domu u
Jurjevskoj. Na to će mnogo godina kasnije u svojoj
Nedovršenoj autobiografiji Matoš i sam podsjetiti.
Zanimljiva je reakcija njegove mame Marije.
- Evo, pogledaj, mamice, ovo je ugledni 'Vijenac', a
ja sam u njemu štampan - pohvalit će se Gusti mami.
- Šta si opet napravio? - zabrinuto će mama, ne shva-
tivši odmah Gustlove rijeĉi.
Ma nisam, mamice, ništa napravio, nego je moj rad
štampan u Vijencu - reĉe joj kroz smijeh i cmokne je od
radosti.

25
 Nije to, naravno, prvi sluĉaj nesporazuma i nerazu-
mijevanja mladoga nesvršenog gornjogradskog gimna-
zijalca, nesuĊenoga veterinara, vojnog bjegunca, emi-
granta i njegovih graĊanski ĉistunskih roditelja, ali je
svakako sudbonosno, kao što će biti sudbonosna i cijela
ta 1892. godina. Osokoljen tiskanjem prvijenca, Gusti
donosi svoju najvaţniju odluku: Ţivjet će za literaturu i -
koliko god je to njegovim roditeljima neshvatljivo i ne-
prihvatljivo - ţivjet će od literature.
Moji stari sude svaki uspjeh po spoljašnosti, po novcu
i kako je to moja najslabija strana, oni su dešperatni.
Bilo bi nepravedno da traţim od njili da me vole onako
kako bi ja htio, podsjetit će Matoš u svojoj Nedovršenoj
autobiografiji.
Da je, meĊutim, već na poĉetku ĉvrst u odluci, Matoš
će pokazati kad mu ubrzo, već u studenome iste 1892.,
ovaj put u „Obzoru", izaĊe i druga novela - D-dur sonata.
Duhovno ozraĉje i civilizacijski okvir u godini roĊenja
Matoša kao pisca upravo je ono što ukazuje na to kako je
reĉena godina za Matoša u svakom pogledu sudbonosna.
Poznat po bogatstvu i ĉistoći hrvatskoga jezika, knjiţevni
poletarac već na samom poĉetku doţivljava izlazak
kapitalnog Brozova Hrvatskog pravopisa. Iste godine
njegov najmiliji hrvatski knjiţevnik Ksaver Šan- dor
Gjalski izdaje svoj povijesni roman Osvit, a znamo da je
Matoš uz Gjalskog bio stup knjiţevnoga pokreta na
razmeĊu stoljeća, poznatog kao hrvatska moderna, te da
će novom knjigom Gjalskog Pod starim krovovima na
uzglavlju bolniĉke sobe u Bolnici "Sestara milosrdnica"
zauvijek zaklopiti oĉi. Poznat kao gorljiv hrvatski ro-
doljub, u godini Gustlova ulaska u hrvatsku knjiţev-

26
nost, Harambašić se pojavljuje sa zbirkom rodoljubnih
pjesama Nevenke, a izlazi i Kumiĉićev roman iz hrvatske
povijesti - Urota zrinsko-frankopanska. Kao strogo grad-
ski, urbani pisac, A.G.M. zapoĉinje svoju spisateljsku
karijeru u gradu koji poprima prve obrise i karakteristike
pravoga srednjoeuropskog grada. Njegovim ulicama
odnedavno vozi konjski tramvaj, sam Gusti svakodnevno
se od svoje rodne kuće u Jurjevskoj spušta u kavanu
Bauer na uglu Frankopanske i Ilice, pokraj prvog većeg
gradskog spomenika - fratru i pjesniku Kaĉiću- Miošiću,
a u gradu se upravo uvodi gradska kanalizacija, kao novi
pomak u civilizacijskom standardu i temelj urbanoga
ţivota.
Iste 1892., kad je Matoš roĊen kao pisac, u Zagrebu je
roĊeno još nekoliko gradskih institucija - vidi sudbine! -
koje će na poĉetku oznaĉiti njegov ţivot. Otvoren je
moderni Glavni kolodvor, kao nagovještaj Matoševa fla-
nerskog ţivota i putovanja po Europi, a otvoreni su i
"Franck" i Zagrebaĉka pivovara, kao nagovještaji Gust-
lova kavanskog i boemskog ţivota. Iste godine otvorenje
i gornjogradski ţenski licej odakle potjeĉe i jedna od ri-
jetkih Matoševih sentimentalnih veza i najvaţnijih ţena u
njegovu ţivotu - Olga Herak, a s kojom se, kao što se
zna, ipak neće vezati. Jedina Matoševa iskrena i ĉvrsta
veza, naravno, njegova je knjiţevnost, a koja je, eto,
zapoĉela te sudbonosne 1892.

"Veĉernji list", 1997.

27
 Kako je Radić
poduĉavao Matoša

Ako se zna da A.G. Matoš pripada generaciji mladih

zagrebaĉkih intelektualaca koji su prigodom posjete Fra-
nje Josipa Zagrebu 1895. organizirali demonstracije sa
spaljivanjem maĊarske zastave na Jelaĉićevu trgu, a o
ĉemu govori aktualna televizijska serija Olujne tišine,
onda se s pravom postavlja pitanje: Kakav je Gustlov
odnos spram demonstranata i gdje je njegovo mjesto u
tim politiĉkim previranjima prije stotinu i tri godine?
Najjaĉe moje Ċaĉke uspomene su Stjepan Radić i
Vladimir Vidrić...
Iz Matoševe Nedovršene autobiografije doznajemo,
dakle, kako je osjećajno i intelektualno vezan upravo za
tu dvojicu glavnih kolovoĊa reĉenih demonstracija. S je-
dnim i drugim znao se iz gornjogradske gimnazije. Od
Radića je mlaĊi, a od Vidrića stariji.
Sa Radićem sam znao udešavati ĉudan duet (sinteza
narodne i artistiĉke umjetnosti): on udaraše u tamburu, a
ja sam pratio violonĉelo. Stipicu sam kasnije znao ujesti
u novinama, ali nikad ga ne udariše da i mene ne
odalamiše po prstima...
O Radiću ima visoko mišljenje još iz gimnazijskih
dana, pa tako zapisuje kako on dobro zna svog konškolar-
ca Stjepana, te dodaje kako je već tada znao kako će iz te
šire biti divnog vina, vjerujte mi...
No, po temperamentu i sklonostima bliţi mu je jedan
drugi uĉenik iz razreda - Vladimir Lunaĉek, jer su, kako

28
sam priznaje, obojica ponavljaĉi i poznatiji kao za-
grebaĉki fakini i frihtaši no kao prileţni Ċaci, za razliku
od Radića koji je bio u svemu odlikaš. Dapaĉe, Radića su
Gustlovi roditelji unajmili da svome razrednom kolegi,
koji u ĉetvrtom razredu reda druge redove, dolazi davati
instrukcije. Radić je stanovao na Ribnjaku i svaku veĉer
preko Nove Vesi i Sto stuba dolazio k Matošu u
Jurjevsku, gdje bi zajedno s Gustlom sjedao na klupicu
do prozora (Radić je već bio kratkovidan) i sa svojim
uĉenikom i prijateljem ponavljao gradivo, a honorar mu
je bio besplatna veĉera. Jedino u sastavcima, što su ih po
cijele stranice ispisivali za profesora Pasarića, Gusti je
bio bolji od svog instruktora Radića.
Matoš je Radića u njegovoj karijeri paţljivo pratio i
podupirao, ali će ga kasnije, kao voĊu Hrvatske seljaĉke
stranke, optuţiti da huška narod protiv intelektualaca.
I s dvije godine mlaĊim Vidrićem, Matoš se spri-
jateljuje takoĊer u gornjogradskoj gimnaziji.
Vladimir Vidrić je bio sin imućna advokata, u mono-
grafiji Matoš zapisuje Milan Ţeţelj. Nije tada još odavao
pjesnika ni pjesniĉke snove. Bio je atletskog stasa,
smeĊih oĉiju i kovrĉave kose, odreĊen za kralja ţivota,
poput Wildea. Bio je meĊu najboljima u razredu, odušev-
ljavao profesora povijesti i geografije Hoića recitiranjem
Mirabeauova govora u Versaillesu...
Gusti je svoga prijatelja Vidrića ĉesto posjećivao u
njegovu obiteljskom vinogradu na Prekriţju. Obojica
puni mladenaĉkog oduševljenja gledali bi svoj grad u
nizini, a odozgo je bio divan pogled na Zagreb, na
ravnicu, na rijeku, dolove i breţuljke, pejsaţ Horacija,
Vergilija i Teokrita. Tu se osjećao bliţi velikom svijetu i
oblaku.

29
 Je li, meĊutim, taj veliki svijet o kojem dvojica mladih
Zagrepĉana, spremnih da krenu na put avanture umjet-
nosti, sanjaju, uistinu Srbija i Beograd, gdje će se naći,
svatko voĊen svojom sudbinom? Vladimir Vidrić će ka-
snije, kao što se zna, završiti u „Ţutoj kući" u Vrapcu,
gdje će ga prijatelj Matoš posjećivati, a Matoš, kao pre-
bjeg i vojni bjegunac, ţivotariti po oskudnim i ĉesto ne-
plaćenim sobicama na relaciji Beograd - Pariz Beograd,
neprestano sanjajući o svom Zagrebu.
U vrijeme demonstracija na zagrebaĉkim ulicama
1895. Matoša više nema u Zagrebu, pa u njima nije ni
mogao sudjelovati. Iza sebe ima već nekoliko objavljenih
novela (Moć savjesti objavio u „Vijencu", D-dur sonatu
u „Obzoru"), a iz Beograda se javlja prvim tekstovima za
zagrebaĉke novine. A na kakvo je gostoprimstvo u srp-
skoj prijestolnici naišao, napisat će te 1895. u pismu bratu
Leonu: Sluţbe još nisam našao. Za pedintera (pod-
vornik) nisam, nestalne srpske drţavne sluţbe ne mogu
da dobijem, jer još nisam drţavljanin, jer nisam vlah i
nemam protekcije...
Te povijesne 1895. Matošu su bile dvadeset i dvije go-
dine, Radić je bio dvije godine stariji, a Vidrić dvije god-
ine mlaĊi.

„Veĉernji list", 1998.

30
 Zagorkin roman kao miraz

Ovo naše današnje hrvatsko (i ne samo hrvatsko) no-

vinarstvo sve više postaje - ţensko!
Procjena je, naravo, proizvoljna, ali prije nego što mi
se Hrvatsko novinarsko društvo (moţda njegova, narav-
no, predsjednica!) javi s mogućim opovrgavanjem, isko-
ristit ću prigodu i podsjetiti na jednu okruglu obljetnicu,
koju obiljeţavamo ove 1997. Toĉno prije stotinu godina,
naime, zaţivjelo je prvo ţensko ime u zagrebaĉkom i hr-
vatskom novinarstvu. RoĊena je, dakle, prva ţena novi-
nar, i to ne samo u Zagrebu i u Hrvatskoj, nego i na jugu
Europe. Ime joj je, naravno, Marija Jurić Zagorka.
Uza Zagorkin izuzetan novinarski nerv i spisateljski
dar, te upravo mušku prodornost i odriješitost (nije li je
Šupilo poĉastio najvećim mogućim komplimentom:
Zagorĉice, vi ste pravi muţ!?), zasluga za taj prvorazre-
dni civilizacijski i kulturni dogaĊaj pripada, kao što će se
vidjeti, sveprisutnom promicatelju i meceni, biskupu
Strossmayeru. O tome će svoje reći i jedan od najvećih
poznavatelja Zagorkina ţivota i djela - Stanko Lasić, ali i
sama Zagorka.
U svom ţivotopisu TKO STE VI? - Sliĉice i doţivljaji
ţenskog novinara 1897-1939., Zagorka oduševljeno
opisuje svoj susret s biskupom u jednoj krasnoj vili u
Jurjevskoj, ali ne zaboravlja se našaliti na raĉun svoje
sitne pojave, kojom je i Strossmayer iznenaĊen, zami-
šljajući junaĉku pojavu svoje štićenice. Potom Zagorka
biljeţi biskupove rijeĉi: Ja sam veliki prijatelj ţenskog
rada u literaturi, i na svim javnim poljima. Plemenite

31
 krijeposti što ih posjeduju ţene, mogle bi u javnom
radu stvoriti mnogo dobra i povesti narod putem
Bogoljub- nosti, krijeposti i rodoljublja... Prvi vaši
sastavci bili su dokazom vašeg talenta i rodoljublja...
Naposljetku je Preuzvišeni tješi, znajući za upravo
fanatiĉan otpor muškog šovinizma u uredništvu
"Obzora": Naći ćete zadovoljstva u tom radu i onda ako
vam ne pruţe priznanja, jer koristiti hrvatskom narodu
velika je sreća koja nam pruţa nutarnji mir i
zadovoljstvo.
Moţe li, meĊutim, prva ţena novinar biti mirna u
strogo muškom zanimanju u koji je ušla kao u osinjak?
Kad se doznalo da me je biskup pozvao i zadrţao ĉi-
tav sat, rekao mi je moj glavni neprijatelj iz ravnateljskog
vijeća: - 'Nemojte si utvarati, da je ova audijencija
sankcionirala vaše namještenje. Biskup nema nikakvih
dionica u listu, samo iz pijeteta prema njegovom
zagovoru primili smo vas za neko vrijeme, ali dugo to ne
moţe dalje!'
A to što ne moţe dalje, to je, naravno, baba meĊu no-
vinarima, kikla bez imena i ugleda i feministiĉka novo-
tarija.
Zagorkin najveći neprijatelj bio je Šime Mazzura, ina-
ĉe mag zagrebaĉkog i hrvatskog novinarstva, šef Dioni-
ĉke tiskare i prvi ĉovjek "Obzorovog" ravnateljstva. Up-
ravo je svemoćni Mazzura Zagorku postavio u svojevrsnu
redakcijsku izolaciju, strpavši je u zaseban neugledni
sobiĉak bez prozora, da je nitko ne vidi, a urednicima
lista strogo naredio da nikome ne odaju tu redakcijsku
sramotu. Zauzvrat od Zagorke zahtijeva da radi dvostru-
ko više od muških kolega novinara, uz, naravno, dvostru-
ko niţu plaću.
Na svakom koraku poniţavana, onemogućavana i
šikanirana, pa i zatvarana (godine devetsto i treće kad su

32
Hrvatsku zahvatile velike nesreće, svi muški urednici su
pred policijom pobjegli iz redakcije, prethodno tu pro-
kletu babu postavivši za odgovornog urednika, koji će
pred ţandarima umjesto njih odgovarati i noć provesti
"pri Crvenoj lampi", tj. u zatvoru!), prema Zagorki se
muška redakcija, s ĉasnim izuzecima (Pasarić, Hrani-
lović, Vukelić), podjednako šovinistiĉki postavlja i kad je
pero umoĉila u prve popularne romane, koji su novinama
uvelike dizali nakladu. Prisjećajući se nepravde, Zagorka
će u svojim ţivotopisnim bilješkama podsjetiti i na
izbjegavanje plaćanja honorara za roman u nastavcima.
Ona se, naime, jednoga dana napokon drznula po-
kucati na urednikova vrata i postaviti pitanje plaćanja
romana. Izbjegavavši joj platiti za roman, neidentifici-
rani urednik (pretpostavlja se da bi to mogao biti Milivoj
Deţman), filistarski joj odgovara: Dakle, pazite! Vi ste
ţena! Danas svaka ţenska moţe naći egzistenciju samo
ako se uda! Ali muškarac traţi miraz -jer kad on daje
ţeni egzistenciju, onda ima pravo od nje traţiti revanš, a
to je - miraz! Vi ste kod nas našli egzistenciju, dakle, mi
traţimo - miraz! A to je roman!...
Tako je Marija Jurić Zagorka, koja je poĉela pisati
toĉno prije jednog stoljeća, probijala prepreke što ih je
pred nju postavljalo muško društvo. Ništa je, meĊutim,
nije uspjelo sprijeĉiti da postane prva novinarka na jugu
Europe i, naravno, najĉitaniji pisac u cjelokupnoj
povijesti hrvatske pisane rijeĉi. Malo tko danas moţe reći
da nije makar zavirio u neki od Zagorkinih romana. Ĉak
će i jedan Krleţa na pitanje Enesa Ĉengića 1978. koji je
prvi roman u ţivotu proĉitao? pomalo mrzovoljno i
nevoljko, ali iskreno odgovoriti: Nešto od Zagorke...

„Veĉernji list", 1997.

33
 Kršnjavi i demonstracije

U famoznoj TV- seriji Olujne tišine, o kojoj je kritika

rekla sve što je trebalo reći, Isu Kršnjavoga, navodno,
igra Branko Krĉa, iako je taj lik za autore serije gotovo
beznaĉajan, nevidljiv.
U stvarnim dogaĊajima oko pobune zagrebaĉkih
sveuĉilištaraca i paljenja maĊarske zastave prigodom
dolaska Franje Josipa u Zagreb na otvorenje nove zgrade
Hrvatskog narodnog kazališta 1895., Kršnjavi je, zahva-
ljujući svojoj funkciji proĉelnika za bogoštovlje i nastavu
(danas bismo to rekli: ministar kulture i prosvjete), bio ne
samo viĊen, nego i izloţen, pa je ĉak na kraju i ceh platio
odstupanjem sa svoje visoke funkcije, a o ĉemu nam
ostavlja svjedoĉanstvo u vrlo zanimljivim i nadahnuto na-
pisanim Zapiscima.
Šesnaestoga su se dogodile demonstracije protiv
maĊarske zastave, zapisuje Kršnjavi. Ispale su operetne i
komiĉne. Naravno da su digle mnogo prašine, što se u
doba pomanjkanja senzacija moglo i oĉekivati. SvaĊali
smo se oko toga tko je kriv. Ţrtva sam, naravno, bio ja...
Da je moja dozvola djeĉacima da nabave narodne nošnje
za sveĉanost prouzrokovala demonstracije - to je glupost!
Glavni vikaĉ i podstrekaĉ demonstracije bio je bez
narodne nošnje. Sasvim je normalno da se ban time na
gore opravdava, ali onda meni nije trebao priĉati takve
gluposti...
Poznat kao prilagodljiv, ĉesto i kontroverzan, a od
opozicije, pogotovo od pravaša, optuţivan kao Khuenov
ĉovjek, Kršnjavi više puta takvu svoju poziciju obja-

34
šnjava i opravdava, pa to ĉini i u zapisku koji se odnosi
na upravo reĉene demonstracije.
Opis današnje audijencije kod bana, kao i dogaĊaji
ovih dana, dokazat će da su jedino moji uspjesi prouz-
rokovali moj pad! Dobar nauk za politiĉare. Uostalom to
je nauk koji je vrlo star. Stajao sam pred slobodnim
izborom da ništa ne radim i dugo vladam ili da kratko
vladam i mnogo uĉinim. Izabrao sam posljednje. Padam,
ali ne ţalim...
Iso Kršnjavi je kao malo tko prije ili poslije njega na-
pravio za grad i cijelu drţavu, pokrenuo tolike kulturne
akcije i podigao tolike kulturne ustanove, i to po
svjetskim standardima svoga doba. Uz već spomenuto
Hrvatsko narodno kazalište, u Zagrebu je iste godine
otvorio i velebnu zgradu Realne gimnazije (današnji
"Munara"), a prije toga osnovao Obrtniĉku školu i Muzej
za umjetnost i obrt, gornjogradski ţenski licej, kao i
mnoge sliĉne prosvjetne i umjetniĉke institucije u
Hrvatskoj.
Koliki je bio lukavac i majstor za pridobivanje tada-
šnje maĊaronske vlasti, na ĉelu s Khuenom Hedervary-
jem, najbolje se moţe zapaziti iz anegdote, koja je preda-
jom preţivjela do naših dana, a u svezi s incijativom za
gradnju kazališne zgrade na nekadašnjem marofskom
kukuruzištu. Iso je, naime, otišao banu Khuenu s idejom
o gradnji kazališta. Banje pristojno saslušao iscrpno izla-
ganje svojeg resornog proĉelnika, a da bi ga se riješio,
rekao mu je, uz pohvalu njegovoj ideji, kako, naţalost,
nemamo arhitekta koji bi bio u stanju projektirati takvu
kazališnu zgradu. Poznavajući bana, prepredeni je Krš-
njavi otvorio vrata i banu predstavio stranca: To je arhi-
tekt iz Beĉa koji je itekako kadar, iskusan i sposoban na-
praviti sve što se od njega traţi...

35
 Podredivši sve svojim vizijama i uspješnom voĊenju u
to doba vrlo osjetljivog politiĉkog resora kao što je pros-
vjeta i kultura, Kršnjavi je bio prisiljen, naravno, na ĉesto
puta nepopularne mjere opreza i balansiranja. Tako je
bilo i u sluĉaju sveĉane predstave prigodom otvorenja
HNK-a, kojoj je, kao što znamo, prisutan i sam poglavar
Monarhije. U povodu prigodnoga teksta U slavu umje-
tnosti Stjepana Miletića, Kršnjavi je bio prisiljen preuzeti
i ulogu neke vrste cenzora, jer je ocijenio da u takvoj sve-
ĉanoj prigodi nije potrebno izazivati vraga, pa Miletiću
piše:
Ĉini mi se, na primjer, posve neumjesno da se u pri-
logu, koji traje 15 minuta, rijeĉ Hrvatska napiše 19puta!
Ja sam smanjio broj te repeticije na 6 puta, te drţim da
time nije postala smiješnom, a Vaš prilog manje patri-
otiĉan...
A što je Khuenov ĉovjek Iso Kršnjavi uistinu mislio o
Khuenu, zapisat će uoĉi svog odlaska s politiĉke scene:
Radujem se trenutku kad ću se kao slobodan ĉovjek po-
vući, i više bana neću morati gledati niti s njim razgo-
varati. On je ĉovjek zlih poriva, nasilan i nepošten...
Da bi se izbjegla politiĉka halabuka oko smjenjivanja
Kršnjavoga, Khuen je priĉekao pola godine, da bi onda
iznenada preko svoga posrednika predstojniku Odjela za
bogoslovlje i nastavu Isidoru Kršnjavome poslao kratku
poruku da svoje poslove odmah izvoli predati od- jelnom
savjetniku Miganu, ne oprostivši mu, dakle, studentske
demonstracije, a o kojima, eto, govore kako govore ove
famozne televizijske Olujne tišine.

"Veĉernji list", 1998.

36
 Gospar meĊu purgerima

Najotmjenija pojava koje se sjećam iz Kazališne ka-

vane bio je conte Ivo Vojnović. S visoka, pokroviteljski
otpozdravljavao bi nama, mlaĊima...
Tako mi je o Vojnoviću, kojega je sedamdeseta godi-
šnjica smrti nedavno obiljeţena u našoj kulturnoj
javnosti, ispripovijedao knjiţevnik i profesor Josip
Badalić. U doba kad smo razgovarali, ranih osamdesetih,
Badalić je bio naš najstariji knjiţevnik (97 godina) i
vremenski je povezivao cijelu kulturnu epohu i cijelu
povijest naše najpoznatije nesluţbene kulturne institucije
- Kazališne kavane - u kojoj su se izredale sve generacije
hrvatskih knjiţevnika u ovom stoljeću. Na poĉetku
stoljeća, toĉnije u drugoj polovici njegova prvog
desetljeća, o kojem mi je dr. Badalić pripovijedao, Ivo
Vojnović je bio najstariji meĊu knjiţevnicima, ĉak
šesnaest godina stariji od Ma- toša, Lunaĉeka i Deţmana,
poznatih kao duhovne voĊe hrvatske moderne, a koje je
upravo Vojnović, zajedno sa Ksaverom Gjalskim preteĉa
i uzor.
Ivo Vojnović, za koga vole reći da je otac moderne
hrvatske drame (Dubrovaĉka trilogija, Ekvinocij, Maška-
rate) u Zagreb dolazi kao srednjoškolac, kad mu otac,
inaĉe ugledni dubrovaĉki odvjetnik, 1874. prihvaća poziv
Strossmayera i Raĉkoga da na novootvorenom zagre-
baĉkom sveuĉilištu preuzme katedru najprije kaznenog,
pa graĊanskog prava. Iako su primanja sveuĉilišnog pro-
fesora triput niţa od odvjetniĉkih, Ivin otac Konstantin
Vojnović udoban ţivot svoj i svoje djece zamjenjuje
ţivotarenjem u Zagrebu, a sve radi ideje sjedinjenja
Dalmacije

37
s Hrvatskom, dajući na taj naĉin, kao zastupnik Dalma-
tinskog sabora, svoj doprinos ideji otjelovljenja Hrvatske.
Sedamnaestogodišnji Ivo, meĊutim, imao je svojih
mladenaĉkih briga i tjeskoba, izazvanih promjenom
klime i mentaliteta izmeĊu juga i sjevera Hrvatske, a što
će mnogo godina kasnije opisati i u svojim biografskim
zapisima, kao i u noveli U magli.
Iako je obitelj Vojnović na Juţnom kolodvoru
(kasnije Zapadni) doĉekana na visokoj razini
(dobrodošlicu su im poţeljeli pjesnik i profesor Franjo
Marković, novinarski magnat Šime Mazzura, akademik
Šime Ljubić i urednik "Obzora" Klement Boţić),
sedamnaestogodišnji srednjoškolac (upravo je tog dana
kad su stigli u Zagreb, 9. X 1874., imao sedamnaesti
roĊendan), Ivo se nije mogao oteti dojmu sivila i
depresije što u njemu izaziva prvi susret s velikim
gradom. Vojnovićev ţivotopisac Milan Ţeţelj pokušava
doĉarati okolnosti koje su novog mladog stanovnika
Zagreba toliko oneraspoloţile: Provezli su se kroz
maglovito, prljavo nebo, zrak siv, cesta i Ilica blatne,
kuće sive, na Sajmištu (kasnije Kazališni trg) ĉopori
purana i seljaĉka kola, natovarena kukuruzom, sijenom i
ţutim buĉama, bose seljakinje uz volove, krave i svi- nje.
Vojnovići su prvih nekoliko dana odsjeli u iliĉkom
Jegerhornu (Lovaĉki rog).
To je, naravno, Šenoin Zagreb, a upravo je Šenoa na
vrhu slave sa svojim aktualnim i atraktivnim Zagrebu-
ljama.
Ni u gornjogradskoj gimnazijskoj sredini juţnjak Ivo
Vojnović ne osjeća se bolje. Osjetljiv i djevojaĉki sra-
meţljiv i bojaţljiv, a usto i fiziĉki malen i slabašan, teško
se navikava na novu sredinu i nije mu lako u novome

38
buĉnome ambijentu, meĊu Ċacima koji većinom govore
nekakav meni nerazumljivi dijalekt, u kojem su svaki ĉas
bubnjali ĉudni samoglasnici - kaj i bum!...
U istim sjećanjima na svoje prve zagrebaĉke dane,
Vojnović će zapisati: Ali nakon prve sustezljivosti ubrzo
se sprijateljilh sa svima. Svi su me zavoljeli, a ja njih...
Sliĉne faze prilagoĊavanja gospari Vojnovići, a meĊu
njima i budući slavni pisac Ivo Vojnović, prošli su i u
svojem stanovanju. Isprva su stanovali na Gornjem
gradu, u tamnom i memljivom stanu pokraj stare zgrade
Hrvatskog sabora, gdje je Ivo bolećivo ţudio za du-
brovaĉkim i splitskim svijetlim i širokim obzorima i tek
kad su Vojnovići u prosincu 1874. preselili u veliki stan u
Marije Valerije (Praška), u kuću Milinĉević-Veselski,
osjetili su se doma i lica im se razvedrila. Slijeva vide
toranj katedrale, zdesna - polje, iza plota tek zasaĊenog
Zrinjskog trga. Zagrepĉani Maţuranićeve ere više su im
se ĉinili sliĉniji Dubrovĉanima nego autonomaši Splićani
(M. Ţeţelj).
Iako je ţivio po raznim svjetskim metropolama, Ivo
Vojnović je ĉesto navraćao u Zagreb, a posljednji put je
pred Zagrepĉanima javno nastupio 12. listopada 1925. u
Kazalištu u Tuškancu. Bio je iznenaĊen i oĉaran novim
modernim i velikim gradom kakav je tada već Zagreb.
Ivo Vojnović ĉetiri godine kasnije umro je od srĉanog
udara.

"Jutarnji list", 1999.

39
 Katedralisova
katedrala podliska

Sve je, navodno, prolazno, osim prošlosti koja je vjeĉ-

na!
Ako je to istina, a istina je, onda je zagrebaĉki pisac
Rudolf Habeduš Katedralis (Zagreb, 1874-1960) ţivio u
vjeĉnosti i o njoj pisao, iako mu ista nije uvijek bila na-
klonjena.
U posljednjih šezdesetak godina za Katedralisa su,
naime, znali samo istinski zaljubljenici u ovaj nam stari
grad i njegovu prošlost, a Katedralisove knjige o starom
Zagrebu, već pomalo ofucane od rabljenja i listanja, po-
boţno su ĉuvane u rijetkim privatnim knjiţnicama ili,
pak, u Gradskoj knjiţnici, njenom odjelu knjiga o
Zagrebu - Zagrabiensia - i odatle ih niste mogli ni pod
koju cijenu izvući i posuditi za kućno ĉitanje.
Katedralisove knjige sve ove puste godine bile su,
dakle, antikviteti i rariteti, što je, naravno, kompliment
autoru, ali ne i generacijama poslije njega koje su ga
svojim nemarom i nebrigom (ili, dapaĉe, "brigom"!) za
našu kulturnu povijest, neopravdano osudile na zaborav.
Poslije tolikih godina, naš je grijeh sada donekle ot-
kupljen: Katedralis je, naime, napokon ponovno ukoriĉen
(i to, bogme, vrlo ukusno i reprezentativno) i, zahvalju-
jući malom, ali ţilavom nakladniku - "Dori Krupićevoj"-
ponovo dostupan štovateljima starog Zagreba i Kate-
dralisa.

40
 Zašto je svih ovih pustih godina Katedralis u Zagrebu
prešućivan, da li zato što se nije bavio tzv. ozbiljnom
literaturom, nego podliskom iliti feljtonom, kao margi-
nalnom formom? Ili zato što je, pišući o prošlosti, poneki
put pribjegavao sentimentu?
Svjestan glasa koji ga bije, Habeduš će u jednom od
podlistaka objavljenih u knjizi (Ispod kaptolskog zida)
uzvratiti: A ja volim sentiment. On je melodija, a ţivot je
nesuvisla buka. Sliĉno će ustvrditi i urednik i prireĊivaĉ
Katedralisove knjige Šetnje Gornjim gradom i Starim
Zagrebom (pedesetak feljtona) Branimir Donat, koji će
otići i dalje, pa reći da je ĉak i plaĉljiv, ali će odmah
dometnuti kako se ne moţe reći da je pisac jeftinih efe-
kata.
Još se jedan "grijeh" pripisuje Katedralisu - a to sva-
kako i jest jedan od glavnih razloga što je u polastolje-
tnoj vladavini onoga reţima bio omotan šutnjom i zakop-
ĉan mrakom anonimnosti - da je svoje zagrebaĉke
podliske objavljivao u novinama i na radiju za vrijeme
NDH. Sklon sam, meĊutim, povjerovati kako je glavna
Katedralisova "krivnja" što je strogo urbani pisac, što je
svojim kulturološkim opservacijama i analizama poticao
graĊanski duh i veliĉao grad kao takav, a Zagreb još k
tome i kao europski grad i hrvatsku metropolu. A sve je
to, naravno, bila crvena krpa za ideologizirano društvo,
ali i za vladajući ruralni mentalitet, koji je uvijek (i danas,
naravno) u opreci s graĊanskim i gradskim.
A koliko je toga Katedralis i sam bio svjestan, potvrdit
će u feljtonu U staroj arhitekturi, u kojem piše: Tako se
dogaĊa i s našim starim Zagrebom, ĉije nam ljepote i
vrijednosti otkrivaju tek pomalo romantiĉarski raspo-
loţeni pisci, povjesniĉari i slikari, pa kad proĉitamo neki

41
ĉlanak, knjigu ili vidimo neko slikarsko djelo, onda i sami
zastajemo s nekako mnogo više razumijevanja pred
nekom zgradom, pogledom ili vidikom...
S Habeduševom knjigom u ruci, upravo s radošću i
ponosom što smo i sami Zagrepĉani, ili barem stanovnici
grada, zastat ćemo ispred stare gornjogradske kurije,
plemenitaške palaĉe ili graĊanske kuće. Zavirujemo u
sjenovitu kućnu veţu, zirkamo kroz razmaknute zavjese
na majušnom prozoru u nadi da ćemo ugledati sjedinama
ovjenĉane glavice starih gospoĊica Amalije i Josefme,
kao dvaju antiknih gornjogradskih medaljona. Ulaskom u
gornjogradsku palaĉu Petra Zrinskog, sigurni smo da
ćemo susresti udovu Katarinu Zrinsku, kao ţensko oliĉe-
nje nesretne nam nacionalne povijesti. Zajedno s piscem,
na školskom satu gornjogradske gimnazije strepimo pred
strogim profesorima, išĉekujući školsko zvono kako bi-
smo se smjesta prikljuĉili veseloj graji Juţne promenade.
A kad smo već vani, preostaje nam da se odluĉimo na
jalovo otkrivanje tajne stare, bršljanom zabraĊene kurije
u Demetrovoj broj tri ili da se, zakaj ne, prepustimo slat-
kim tajnama Koţarske ulice i Potoka. Ispovjedit se uvijek
stignemo kod Sv. Marka ili Sv. Katarine. Jedino sam
siguran da nam nitko ne moţe pripisati u grijeh što smo
in flagranti uhvatili stara Kamenita vrata s mladim mjese-
com u ljubavnom šaputanju i što smo voajerski, skriveni
iza stupa s Nelsonovim lancem, ostali kako bismo pri-
sluškivali njihovo ponoćno šaputanje. A ne treba ni spo-
minjati kako smo shvatili i razumjeli svaku izgovorenu
rijeĉ, zahvaljujući, naravno, Katedralisu.
Bez obzira prekrstili Katedralisove feljtone sentimen-
talnim ili plaĉljivim, upravo je on, poslije Zagorke, naj-
više pridonio da razumijemo i volimo stari Zagreb.

42
 A kad već Katedralisa stavljamo u vezu sa Zagorkom,
podsjetimo kako su njih dvoje bili i u intimnoj vezi, svili
ljubavno gnijezdo na trećem katu u Preradovićevoj ulici,
a to je bila i adresa njihova zajedniĉkog lista i zaje-
dniĉkog programa znakovitog imena, u koji su, svatko sa
svoje strane, ugradili svoje djelo - "Hrvatska metropola".

"Veĉernji list", 1997.

43
 Zagonetka uliĉne ploĉe

Ĉitam u novinama kako Komisija za imenovanje ulica

jednu zagrebaĉku ulicu namjerava prozvati po Milivoju
Deţmanu. Netko će, s pravom, primijetiti kako u Zagrebu
već imamo - ako ne baš ulicu - ali barem prolaz toga
imena. Tko ne zna za Deţmanov prolaz!
Tu se, meĊutim, nameće drugo i dugo godina aktualno
pitanje: Zašto na ploĉama s imenima ulica nemamo i
osnovne podatke o imenu (zanimanje, zasluge, godina
roĊenja i godina smrti i sl.) kojim je ulica krštena. Jedino
bi se na taj naĉin izbjegle nedoumice i riješile zagonetke,
pogotovo ovih posljednjih godina, kad su mnoge gradske
ulice preimenovane ili tek imenovane. Kako sam i sam
sudjelovao u radu Komisije za imenovanje ulica i trgova,
i to u njenom prvom sazivu u ovoj našoj drţavi, iz prve
ruke, dakle, mogu posvjedoĉiti da su za neka predloţena,
pa ĉak i usvojena, imena mnogima od nas ĉlanova
Komisije bila potrebna i dodatna obrazloţenja, a gdje
neće trebati objasniti obiĉnom prolazniku kojem mnoga
imena ulica, a kojima svakodnevno prolazi, ili ĉak u
nekoj od njih i ţivi, govore malo, pa ništa!
I sad, vratimo se prvom Deţmanu, po kojem je kršten
Deţmanov prolaz. Malo je onih koji znaju tko je Ivan
Deţman, inaĉe otac Milivoja Deţmana.
Šenoin pobratim i prvi susjed iz Mesniĉke, Ivan
Deţman, po zanimanju je bio lijeĉnik, usto je bio
zapaţeni pjesnik, a u Šenoinom "Vijencu" objavljivao je
tekstove o fenomenima svoga doba, o pušenju, o plesu ili
o ponašanju u društvu, naprimjer. Iz Rijeke se doselio u
Zagreb

44
na nagovor svoga mentora, ilirskoga pjesnika Frana
Kurelca, a u Zagrebu u svom kratkom ţivotu (umro s
trideset i tri godine od kolere, a na Jurjevskom groblju
dirljivim rijeĉima od njega oprostio se Šenoa) stekao je
ugled i slavu, koje moţda i nadilaze njegovo djelo.
Od Ivana Deţmana do naših dana ostao je samo
Deţmanov prolaz i, naravno, sin Milivoj.
Milivoja Deţmana (Zagreb, 1873-1940) drţe duho-
vnim voĊom i zaĉetnikom pokreta mladih pisaca i umjet-
nika na razmeĊu dvaju stoljeća, a koji je još i danas
poznat pod imenom hrvatska moderna. Uz Deţmana, u
taj su se pokret ukljuĉili i ostali mladi pisci toga doba
(Lu- naĉek, Livadić, Cihlar, pa i Matoš koji je već bio u
emigraciji, kao i mnogi drugi), a silina prosvjeda mladih
išla je, naravno, na adresu starih etabliranih pisaca, koji
su podrţavali i produţavali romantiĉarski duh
devetnaestoga stoljeća. Od starijih pisaca jedino je
Ksaver Šandor Gjal- ski stao na stranu mladih, odnosno
modernisti su Gjal- skoga uzeli za svoj uzor i perjanicu
svoga pokreta. Hrvatska moderna, na ĉelu koje je, dakle,
spretni i inteligentni doktor medicine (slijedio uzor oca)
Milivoj Deţman, koji je pokrenuo i ĉasopis svoga pokreta
- "Ţivot"- a sam izdao knjigu vlastitih programskih
tekstova pod programskim naslovom - Protiv struje,
meĊutim, više je znala što neće nego što hoće, pa je zbog
toga u kasnijem vrednovanju hrvatske knjiţevne povijesti
slabo prošla.
Kao ne odveć veliki talent u knjiţevnosti, Milivoj je
Deţman ime i imidţ stvorio u zagrebaĉkom i hrvatskom
novinarstvu, kojemu daje i osobni peĉat više od tri deset-
ljeća. Na ĉelo najutjecajnijeg politiĉkog dnevnika "Ob-
zor" dolazi 1906., i to na preporuku svojih mentora i za-
štitnika, inaĉe starih obzoraša, Strossmayera i Raĉkoga,

45
a s te pozicije zagrebaĉkim i hrvatskim novinarstvom
drma do smrti i svoje i svojih novina - 1940.
Kako se uz novinarstvo dospio još baviti i socijalnom
medicinom, najzasluţniji je za gradnju prve bolnice za
plućne bolesti na jugu Europe, one na Brestovcu. Bavio
se i politikom. Ali, unatoĉ maksimumu koji je postigao
kao novinar, politiĉki uvodniĉar i lijeĉnik, Milivoj Deţ-
man današnjim je ĉitateljima i gledateljima najpoznatiji
kao trubadurski ljubavnik prelijepe zagrebaĉke glumice i
svoje susjede iz Mesniĉke - Ljerke pl. Šram. Zahvaljujući
prenošenju pojedinosti te velike romantiĉne ljubavi u
raznim novinskim feljtonima, knjigama i kazališnim ko-
madima, a koja je prozvana zvuĉnim imenom - Zagre-
baĉka dama s kamelijama, Deţmanova se popularnost
danas veţe iskljuĉivo uz tu ljubavnu priĉu s lijepom i
darovitom glumicom, koju će A. G. Matoš prekrstiti u
"Lady Šram".
Pa, ipak, Ljerka Šram, koja svoju popularnost do naših
dana (danas ĉak i jedna zagrebaĉka kavana nosi njeno
ime!) moţe zahvaliti, naravno, Milivoju Deţmanu i
njegovoj velikoj i nesebiĉnoj ljubavi spram nje, odavno u
Zagrebu ima svoju ulicu, dok se ulica Milivoja Deţ-
mana tek sada predlaţe. Ispada, dakle, da je Šramica u toj
vezi s Deţmanom više dobila i za ţivota kao i nakon
smrti. A Milivoj Deţman je bio i ostao dţentlmen koji
zna ĉekati.

"Jutarnji list", 1998.

46
 Krleţine
zagrebaĉke adrese

Zašto Miroslav Krleţa u Zagrebu još nema spomenik?

To je pitanje koje bi sebi trebao postaviti svaki pismeni
Hrvat. Mnogi se to i pitaju. Pogotovo Zagrepĉani, koji
imaju debelog razloga biti ponosni što im je Krleţa bio, a
svojim djelom zauvijek i ostao, sugraĊanin, Zagrepĉanin
koji je itekako poznavao i volio ovaj grad. Po zastu-
pljenosti grada, njegova duha i mentaliteta, suvremenosti
i tradicije, njegovih ljudi i toponima, Krleţino djelo ap-
solutno nadmašuje i nadvisuje djela svih ostalih pisaca
koji su se tematski bavili Zagrebom. Krleţa je o Zagrebu
ispisao više stranica ĉak i od samoga Augusta Šenoe, za
kojeg, ne bez razloga, volimo reći kako je najzagre-
baĉkiji pisac. Ostale zagrebaĉke pisce ili, ako hoćete, pi-
sce o Zagrebu, da i ne spominjemo.
Zašto, dakle, Zagrepĉanin i najveći pisac kojeg je
glavni hrvatski grad dao hrvatskoj knjiţevnosti (po
mnogima Krleţa je i najveće ime cjelokupne hrvatske
knjiţevnosti), u ovih petnaestak godina kako ga nema
meĊu nama, nije dobio spomenik i zašto njegov legen-
darni Gvozd, gdje je odţivio najveći dio ţivota i gdje je
nastao najveći dio njegovog monumentalnog knjiţevnog
opusa, nije saĉuvan kao spomen-dom i memorijalni
muzej?
Poznat kao radoholik, cijeli ţivot prikovan za radnu
sobu, Miroslav Krleţa je i osjećajno vezan za svoj stan na
Gvozdu, ali isto tako i za ostale stanove u kojima je

47
ţivio i stvarao i za koje ga veţu mnogi ţivi, kao i izmiš-
ljeni, literarni likovi. U svojim iscrpnim i nadahnutim
dnevniĉkim zapisima na više mjesta vidjet ćemo koliko je
Krleţa kućni ĉovjek i s koliko će se sentimenta prisjetiti
pojedinih svojih intimnih prostora i zelenkastog sumraka
po njihovim stijenama. Tako je, naprimjer, vrlo senti-
mentalan kad je posrijedi njegov prvi stan u nekadašnjoj
Kukovićevoj (danas Hebrangova) broj 28, gdje je s Be-
lom i sa svojim rukopisima proţivio od 1922. pa do 1936.
Sinoć, u kasno predveĉerje, u sumraku, bio sam u
našem stanu u Kukovićevoj 28. U onim sobama proţivio
sam petnaest godina, moţda ĉak i ţivot sam. U zelenkas-
tom sumraku po stijenama treperi odraz klorofila iz
vrta... (Fragmenti dnevnika iz godine 1942.).
Do tog stana u najstroţem središtu Zagreba, Krleţa
će doći zahvaljujući svojoj teti Pepi. Te 1922. Krleţina
teta Josipa Pepa Horvat testamentarno je ostavila Krleţi
trosobni stan u centru grada... k tome još i veliku svotu
zlatnih forinti, kako nas u svojoj monografiji Krleţa in-
formira Stanko Lasić. Krleţin biograf, dapaĉe, tu ĉinje-
nicu komentira kako se Krleţa, eto, igrom sudbine oslo-
baĊa stalnog pratioca hrvatskih knjiţevnika: neimaštine.
A je li se tim nasljedstvom Krleţa uistinu riješio svih
briga? O tome će sam Fric u ispovjednim kazivanjima
Enesu Ĉengiću na Gvozdu 22. travnja 1977. ispripovije-
dati: Godine 1921. umrla je moja teta Pepa. U oporuci
koju smo otvorili stajalo je da je meni ostavila stan, svu
imovinu i ušteĊevinu na bankovnoj knjiţici. MeĊutim, teta
Pepa nije bila vlasnica stana... Istoga dana predao sam
molbu da mi se dodijeli tetkin stan u koji sam odmah
uselio. 'Gdje ste vi, gospodine Krleţa, bili ranije?', upi-
tali su me u nadleţnom uredu. 'Sad ste dvadeset i osmi

48
na listi, jer su neki dok je Vaša teta bila bolesna, predali
molbe "...
Na cijeloj stranici velikog formata Krleţa potom
Ĉengiću priĉa o raznim peripetijama - pokušajima delo-
ţacije, velikoj medijskoj prašini i, napokon, uspješnoj
intervenciji nekog utjecajnog odvjetnika - kroz koje je
prošao prije nego što su mu dopustili da u tetinom stanu
ostane.
U tom stanu u Kukovićevoj 28, kao što smo rekli,
Miroslav i Bela Krleţa ostali su do 1936., kad se
nakratko sele u Mihanovićevu 16, a već godinu dana
kasnije udomljuju se u Radišinoj 14 (kasnije Adţijina, a
danas Kneza Mislava), gdje ostaju kroza sve godine
svjetskoga rata.
Nakon deset godina provedenih u Radišinoj, Krleţa se
1946. ponovo seli u Kukovićevu, tj. u Ulicu braće Kavu-
rić broj 21, i to toĉno nasuprot svog nekadašnjeg stana za
koji ga veţu najljepše uspomene. Novi stan nije,
meĊutim, najsretniji izbor. Stanovao je na prvom katu, a
u prizemlju se smjestila jedna slastiĉarnica iz koje su u
prvi kat milili ţohari i miševi. U dvorištu su razni
zanatsko- -industrijski pogoni (izrada potkovica, ploĉica
itd.) koji su tutnjali cijeli dan... A zatim se slastiĉarnica
pretvorila u menzu gdje su se svake subote odrţavale
urnebesne drugarske veĉeri koje su trajale do zore i
dulje. Ukratko, tu je ostao punih šest godina u ambijentu
svakako neprikladnom za miran knjiţevni rad. (Stanko
Lasić)
Godine 1952. Krleţa se rješava tog pakla iz Ulice bra-
će Kavurić i seli u stan na Gvozdu 23, odakle kroz prozor
gleda u Tuškanac, na Sofijin put i na Gornji grad, odakle
sluša gornjogradska zvona, pa se tako moţe reći - kako
Lasić podsjeća - kako se Krleţa umnogome use-

49
lio u ambijent svoga djetinjstva, i gdje će ostati najveći
dio svojeg ţivota, tj. do kraja.
Miroslav Krleţa, meĊutim, za nas Zagrepĉane za-
uvijek će ostati naš sugraĊanin i susjed s Gvozda, pa
makar njegova kuća danas nosi neka druga i tuĊa imena.

"Veĉernji list", 1997.

50
 Kaptolski Ċak prvak

Slike su djetinjstva, kaţu, najzornije, najduţe se pamte

i neprestano ih furamo sa sobom kroz ţivot. S time se i
nije teško sloţiti, pogotovo sada na poĉetku rujna kad
zapoĉinje nova školska godina i kad Ċaci prvaci kreću u
svoju najveću ţivotnu avanturu zvanu škola. Naravno,
današnji Denisi, Jane, Lane i Mislavi iz našeg susjedstva
ili iz naše kuće, koji će sutra kroĉiti u školsku uĉionicu,
nisu toga svjesni, jer sjećanja dolaze tek kasnije, s
godinama. A upravo na prvi dan škole sjećanja su naj-
cjelovitija i najtrajnija.
Moja slika sjećanja na prvi školski dan uokvirena je 1.
rujna 1945. Pripadam, dakle, prvoj generaciji prvo-
školaca u Titovoj Jugoslaviji. A kako je to bila prva go-
dina nakon rata, a drţava još nova, pa se, kako se to
govorilo, vlasi još nisu dosjetili i nisu odmah dokinuli
predmet vjeronauka (uĉinit će to godinu dana kasnije), ja
se još i danas sjećam svog prvog vjerouĉitelja. Pamtim ga
po crnom šeširu i crnoj mantiji, a najviše po njegovu
strogom drţanju i strogoći pod kojom je škripao pod
uĉionice, premazan strojnim uljem. Nikad, naprimjer,
neću zaboraviti i svoju prvu školsku torbu smeĊe boje,
kartonsku, s naramenicama i svjetlećim metalnim
bravicama. Prva kiša isprala je boju, a torba je nabubrila
kao bakin "milibrot". Sjećam se (da sjećam - ĉuvam!)
svoju prvu ĉitanku, zvala se Zrno znanja. A najviše se,
naravno, sjećam prve ljubavi koja se obvezno dogaĊa
prvoga dana škole. Zvala se Verica, bila je godinu dana
starija i za glavu viša, tako da me nije ni primijetila.

51
 Ne znam je li malog Fricija primijetila njegova prva
školska ljubav, ali zato on zamjećuje svaku pojedinost i
cijeli će ţivot pamtiti ĉak i mirise svoje prve školske
uĉionice.
Usred babilonske zmešancije pojavio sam se u rulji
kaptolske djeĉje raje, koja je, sjećam se ţivo, slatkasto
mirisala na urin i na plijesan, a ti su mi mirisi i danas
prisutni u jetkom vonju joda još natopljenog masnim
crnim uljem što miriše po karbolu, miris pljesnivih krpa
siromašne ukiseljene djeĉje garderobe, miris pisoara...
Taj Frici, taj kaptolski Ċak prvak, koji će cijeli ţivot u
njuhu nositi onaj jetki vonj poda, natopljenog masnim
crnim uljem, svoj prvi školski dan doţivljava toĉno prije
stotinu godina (1899 - 1999), i to u kaptolskoj puĉkoj
školi koja danas nosi njegovo ime - "Miroslav Krleţa".
Krleţa je u prvi razred krenuo godinu dana ranije,
tako da su druga djeca od njega bila starija, a druţio se s
djeĉacima Zlatkom Gallom i Milanom Arkom. Do škole
mu nije bilo daleko, jer je stanovao na tadašnjoj
Bijaniĉkoj broj 7, a koja se u to doba protezala
današnjom Degenovom i Grškovićevom, pa sve do
Mirogoja. Volio je tu ulicu ranoga djetinjstva iz koje je
krenuo u školu, pa će je mnogo godina kasnije opisati: To
je glas Zelenog Brijega, Salate, mojih djeĉjih vigilija na
Bijaniĉkoj cesti... Drvena klepetaljka, maleni idiliĉni
mlin, koji prenosi pjesmu ĉvoraka, kosova, vrabaca,
zrelih bobica, jeseni...
U prvom razredu kaptolske puĉke škole 1899. malome
Krleţi razrednik je Josip Klobuĉar, koji će na njemu za-
uvijek ostaviti traga. Naime, u to se vrijeme Krleţa i je-
ziĉno formira, preteţno pod utjecajem bake Goriĉanec i
uĉitelja Josipa Klobuĉara. (Stanko Lasić)

52
 U prvom razredu kaptolske škole Ċak prvak Miroslav
Krleţa smjesta se nameće kao izuzetno bistro dijete, pri-
jemljivo za sve što ga okruţuje, a rezultat toga pokazat će
se, naravno, u školskom imeniku u koji je uveden pod
rednim brojem 26 - I red s odlikom.
Toliko se zna o Krleţinim prvim školskim danima u
rujnu 1899., jedino se ne zna je li njegova generacija
prvaša na kraju prošloga stoljeća doţivljavala nešto
sliĉno ovim kriminalnim radnjama oko školskih knjiga, a
kojih smo, eto, sada na poĉetku posljednje školske godine
u ovom mileniju, svjedoci. Ĉisto sumnjam, jer onda se
ipak ţivjelo u pravnoj drţavi, pa makar se zvala, Krleţi
mrskim imenom, Austro-Ugarska.

"Jutarnji list", 1999.

53
 Zagrebaĉki roman u nastavcima

1.
Starije će se generacije s nostalgijom prisjetiti onog
nestrpljivog išĉekivanja svaki tjedan pred kioskom novih
nastavaka Zagorkine Griĉke vještice. Iako je, doduše,
obraĊivala povijesne teme, uglavnom iz starog Zagreba, a
ne suvremeni trenutak u kojem bi ĉitatelji prepoznavali
svoje poznate sugraĊane, a što je jedna od glavnih za-
konitosti tzv. feljtoniziranog romana, koji se
svakodnevno objavljuje u novinama u nastavcima,
Zagorka je bila i ostala naš najpoznatiji primjer, dapaĉe,
sinonim pisca romana u nastavcima. I to, naravno,
zahvaljući svojem nesumnjivom talentu za fabuliranje,
osjećaju za spletke i zaplete, te vrhunskom zanatu pisanja
upravo za novine. Poznato je da su mnoge zagrebaĉke
novine prije i poslije prvog rata, od ozbiljnog i utjecajnog
"Obzora" do manje poznatih "Malih novina", svoje, u
pojedinim razdobljima, relativno visoke naklade mogle
zahvaliti upravo Zagor- kinim romanima u nastavcima.
I Zagorkin, u jednom razdoblju najbliskiji, suradnik, a
neki kaţu i ljubavnik (malo intrige - kao u romanu u na-
stavcima!) Rudeša Habeduš Katedralis svoj roman Ka-
vana Corso objavljuje najprije u nastavcima u listu "Hr-
vatska metropola". Uz to da je Katedralis poštivao i tu
zakonitost romana u nastavcima: aktualnost i mogućnost
prepoznavanja u njemu ţivih ljudi iz društvenoga ţivota
Zagreba kasnih tridesetih.
Izazovu da romane objavljuju, pa i pišu u nastavcima,
te da se na taj naĉin i izvrgnu prokletstvu poštivanja ro-

54
kova, slanja svojih rukopisa u redakciju ili, dapaĉe,
izravno u tiskaru, nisu odoljeli ni tzv. ozbiljni pisci. Ne-
davno smo tako u, odavno snimljenoj, a sada po tko zna
koji puta ponovno prikazivanoj, Sremĉevoj TV drami iz
posljednjih dana najzagrebaĉkijeg pisca mogli vidjeti
kako teklić iz tiskare dolazi po najnoviji nastavak
Šenoine Kletve (Šenou igra još mladi Zlatko Vitez!), da
bi u pišĉevoj kući u Mesniĉkoj ulici, umjesto nastavka
romana, našao mrtvog pisca!
August Šenoa je, prema tome, do smrtnoga ĉasa svoj
posljednji roman pisao u formi nastavaka za novine
("Vijenac"), a u tome ga je, naţalost, prekinula smrt, tako
da je taj novi i posljednji nastavak, po koji je, kako se
sjećamo s TV ekrana, došao teklić, prema Šenoinim bi-
lješkama napisao Šenoin prijatelj - knjiţevnik Eugen
Tomić.
Ipak, najmarkantniji primjer romana u nastavcima, i
to u svim elementima toga fenomena, Begovićeva je
Giga Barićeva. Ali više o tome, naravno, u narednom
nastavku...
2.
Uz Šenou, koji je svoju Kletvu pisao u nastavcima i u
"Vijencu" je objavljivao do smrti, a o ĉemu je bilo rijeĉi
u prethodnom nastavku, valjalo bi dodati još jedan veliki
hrvatski roman iz devetnaestog stoljeća, koji je takoĊer
pisan i objavljivan u nastavcima, a to je U registra- turi
Ante Kovaĉića.
Reĉeni je roman u nastavcima objavljen, takoĊer kao
i Šenoin, u "Vijencu", ali sedam godina nakon Šenoine
smrti.
Da sam to u prošlom nastavku propustio spomenuti,
nije ništa neobiĉno i ĉitatelji bi mi trebali oprostiti,
budući

55
da je poznato kako su upravo površnost, neujednaĉenost i
sitni propusti, popratne pojave i karakteristike pisanja u
nastavcima. Nešto sliĉno, uostalom, doţivio je i sam
Kovaĉić, kad su mu pojedini kritiĉari prigovorili kako je
njegov roman neujednaĉen te da mu se na pojedinim
mjestima naziru šavovi upravo od pisanja u nastavcima.
Najveća muka s romanom u nastavcima u prvom su
redu rokovi, dakle, pisanje u ţurbi i u posljedni ĉas, a
potom i dramaturška prilagodba nastavcima, poneki put i
prisilno dramaturško zaokruţivanje nastavka u cjelinu,
što kasnije za objavljivanje u knjizi iziskuje prekrajanje i
spajanje, te išĉitavanje romana kao dramaturške cjeline, a
ne zasebnih pojedinaĉnih manjih cjelina koje su pret-
hodno oblikovali novinski nastavci.
Bez obzira na sve reĉene zamjerke i zamke pisanja u
nastavcima, i Kletva i U registraturi pripadaju vrhunskim
umjetniĉkim ostvarenjima, kao što je to sluĉaj s još jedi-
nim velikim romanom novijeg datuma.
Malo je, naime, poznato da je i Giga Barićeva Milana
Begovića takoĊer napisana u nastavcima, a upravo su to
opseţno knjiţevno djelo (kasnije objavljeno u tri knjige),
suvremeni roman sa strogo urbanom, zagrebaĉkom
tematikom, kritiĉari doĉekali vrlo laskavim rijeĉima.
Tako će Antun Barac u "Savremeniku" 1941. zapisati
kako je to Begovićevo najbolje djelo, ali ijedan od
najboljih hrvatskih romana, premda će pripomenuti kako
u tom opseţnom romanu ima i literature i konstrukcije.
Jozo Laušić Gigu Barićevu drţi kljuĉnim djelom,
izvrsnim romanom, iako u njemu ima i šupljina, te
zakljuĉuje kako bi roman bio bolji da ga je autor skratio.
Miroslav Vau- potić drţi kako je u tom romanu
Begovićevo ţarište i

56
ishodište svih njegovih misli i pogleda, a roman, štoviše,
usporeĊuje s Krleţinim Zastavama.
Begovićeva Giga Barićeva i njenih sedam prosaca
(puni naslov), a što je za ovu kolumnu jedino bitno, naj-
izraţajniji je primjer domaćeg romana u nastavcima, i to
kako po pravilima igre toga fenomena, tako i po krajnjem
dometu.
Begović je svoju Gigu, naime, poĉeo pisati izravno
ponukan natjeĉajem za roman u nastavcima iz zagre-
baĉkog suvremenog ţivota, privuĉen, uz ustalo, i rela-
tivno visokom nagradom od 50.000 dinara, a što ga je
pod tim uvjetima objavio najĉitaniji zagrebaĉki dnevni
list na poĉetku tridesetih - "Novosti". Struĉni ocjenjivaĉki
sud (Jutriša, Gorjan i Turkalj) nije imao previše
nedoumica, budući da je Begovićev tekst u svakom
pogledu zadovoljio i ispunio oĉekivanja natjeĉaja. Giga
Barićeva, koja je u "Novostima" izlazila svaki dan od 19.
rujna 1930. do 22. lipnja 1931., što će reći u toĉno 230
nastavaka, pobudila je veliko zanimanje kod ĉitatelja,
koji su u širokoj galeriji Begovićevih likova prepoznavali
(ili barem nagaĊali) svoje sugraĊane, mahom poznate
Zagrepĉane.
Sigurno je da je pisac radio po ţivim modelima, ali
dao je svojim portretima više nego puku fotografiju,
stvorio je iz njih reprezentante vremena i društva. Svaka
stranica je intenzivno doţivljena...
Tako o Begovićevu romanu u novinskim nastavcima
piše u to doba poznati novinar i publicist Josip Hor- vat, a
sam Begović će objasniti kako je oko sebe imao obilje
materijala i likova za suvremeni roman:
Tih posljeratnih godina Zagreb je ludovao, trošilo se
i banĉilo na sve strane, i posljedni šoštar imao je dosta
novca, kojima se nije znala cijena niti vrijednost, rasi-

57
palo se, pilo, veselilo i tugovalo već prema tome... U to
vrijeme i u takvoj sredini odvija se cijela radnja moga
romana, tud se kreće desetak njegovih glavnih junaka,
koji su nam poznati ljudi...
U Gigi Barićevoj, koja nosi podnaslov Roman iz
zagrebaĉkog posijeratnog ţivota, oslikava se, dakle, je-
dno prijelomno razdoblje, nešto sliĉno kao ovo naše, pa
se sada traţi Begović našeg doba i, naravno, novine koje
bi imale sluha za objavljivanje, ali i reklamiranje romana
u nastavcima s junacima u kojima bismo prepoznavali (ili
barem nagaĊali) ljude oko nas, unatoĉ TV-u kao novijem
mediju, kojem je to inaĉe zadaća, ili baš poradi takvih
domaćih televizija, na kojima zasad još vladaju "olujne
tišine"...

"Veĉernji list", 1998.

58
 Šafraneki pod maskom

Da je dobar pisac uvijek dobar i u svako doba aktu-

alan pokazuje i ovo najnovije zanimanje za Vjekoslava
Majera što nam upravo dolazi iz kazališta Komedija.
Kultni Golikov film Tko pjeva zlo ne misli, raĊen prema
Majerovu literarnom predloţku - Dnevniku maloga
Perice - dobio je, naime, svoje uprizorenje i na daskama
kaptolskoga kazališta kao mjuzikl (koautorstvo poz-
natoga trija Britvić - Kabiljo - Štefanĉić). Nama tako
dragi likovi Šafranek i Fulir, te milostiva Šafranek i gos-
podiĉna Mina, kao i mali Perica, dobivaju, naravno, nove
tumaĉe, ali duh starog Zagreba s poĉetka stoljeća, malih
ljudi, gornjogradskih purgera vaţno je zadrţati, jer upra-
vo taj duh, to malograĊansko ozraĉje nosi cjelokupnu ra-
dnju i zadrţava pozornost gledateljstva.
Golikov film, koji sada, eto, ima i svoju kazališnu in-
terpretaciju, osim što je proglašen najboljim hrvatskim
filmom, on je svakako i najzagrebaĉkiji, te po svemu
pravi urbani film, za što je ipak najzasluţniji, naravno,
sam Lojzek Majer, koji je pišući o Šafranekima i
Fulirima, išĉitavao sudbine i fizionomije, navike i
mentalitet svojih najbliţih susjeda, budući da je i sam iz
istog miljea. Majer je, naime, roĊen na uglu Mesniĉke i
Streljaĉke (u istoj kući roĊena je i fatalna Ljerka Šram), a
djetinjstvo i mladost proveo na Josipovcu, današnja Ulica
Ivana Gorana Kovaĉića u Tuškancu.
Iz Streljaĉke će u svojim memoarskim zapisima (Osa-
mljen ĉovjek u Tingltanglu) podsjetiti na znamenitog
stanovnika te kratke ulice, papa Lunu, tj. malo zgrblje-

59
na, izbrijana i uvijek elegantna pojava Matoševa pri-
jatelja iz djetinjstva, poznatog "Obzorovog" kritiĉara
Vladimira Lunaĉeka. Kako je još bio deĉec dok je Luna-
ĉek bio na vrhu kao kazališni kritiĉar, Lojzek će u stilu
svoga maloga Perice, s djetinjom radošću, da ne kaţem
pakošću, zapisati kako je ispod Lunaĉekova prozora s
izgledom na stare visoke jablane u Tuškancu neĉija djeĉ-
ja ruka (moţda baš njegova?) ispisala grafit: Papa Luna,
obzoraška bluna.
S Josipovca se prisjeća kuće boema i buntovnika u
kojoj je najprije stanovao A. G. Matoš, pa Janko Polić
Kamov, pa Zofka Kveder, pa Nikola Polić, kao i meda-
ljar Ivo Kerdić.
U svojim autobiografskim zapisima Lojzek Majer,
koji je današnjim naraštajima poznat, naţalost, više po
filmu Tko pjeva zlo ne misli nego izravno po vlastitim
knjigama, ostavlja nam jedinstvene uspomene i svje-
doĉanstva upravo o prvim kinopredstavama u Zagrebu i o
prvim kinematografima, o starim originalnim gimna-
zijskim profesorima, o starim antikvarijatima u Dugoj
ulici (Radićeva), o prvim koturaljkama na zagrebaĉkim
ulicama, o klizaljkama i gradskim klizalištima, o maška-
rama i maskama...
Upravo pred mojom rdnom kućom, ispred Streljane,
uprezali su momci konje u pokladna kola, koja su se
onda, spuštajući se polako niz strmu Mesniĉku ulicu,
prikljuĉila velikom korzu u Ilici. Gusto su posjedale u
kola ţene s bijelim i ruţiĉastim krinolinama, harlekini u
šarenim odijelima, crni domino kraj zelenog ĉarobnjaka,
vitezovi s velikim šeširima i drvenim maĉevima, da zaĉas
udu u Ilicu, krcatu radoznalim gledaocima što su stajali
na rubovima ploĉnika s obje strane ulice.

60
 Ilica je bila tako nabijena ljudima, ţenama i djecom,
da konjski tramvaj ĉitav sat nije mogao saobraćati...
Gledaoci su se nabacivali kon fetima i korijandolima. Sa
balkona kuća u Ilici ţene su bacale bombone, sitni novac,
pa i mandarinke - na radost djeĉurlije što se bacakala po
snijegu...
Od pisca Dnevnika maloga Perice, doznajemo da su
se Šafraneki i Fuliri, njihove zakonite i njihove šoce, kao
i najmlaĊi, maskirali i na klizaljkama. Majer se tako
prisjeća posjeta klizalištu na livadi pokraj Botaniĉkog
vrta, na mjestu gdje su sada zgrade Socijalnog osiguranja
i Esplanade: Ondje su se prireĊivale i karnevalske zabave
s maskama, glazbom, konfetima i korijandolima. U
škurom zimskom suncu ganjali se po ledenoj ploĉi do-
mini, pieroi, paţevi, kuhari s visokim kapama, maske sa
ţivotinjskim glavama. Treštala limena glazba, jeka nes-
tajala u Botaniĉkom vrtu punom snijega, a dimovi s
nedalekog kolodvora plovili nad klizalištem...
Naţalost, dim je i nad takvim, nama danas dalekim
prizorima, dim zaborava nad Lojzekovim i Periĉinim Za-
grebom, nad Šafranekima i Fulirima, nad starim gor-
njogradskim birtijama Ţagarica i Matejna, gdje se uz ge-
mišt ili špricer postavlja ono za purgerski mentalitet toli-
ko sudbonosno pitanje: Jel' bu v Abesiniji rata ili ne
bu?...
Jedino svjetlo, ţiţak iliti plinska starinska, što nam u
ovom sluĉaju osvjetljava prošlost grada, naravno, lite-
rarno je djelo Vjekoslava Majera, koje, eto, i danas
intrigira i nadahnjuje, ovaj put kao najavljeni kazališni
mju- zikl.

"Veĉernji list", 1998.

61
 Na telefonu - August Senoa?!

Pitanje u naslovu moglo bi se shvatiti kao zgodna šala,

ali u kontekstu izloţbe starih telefona u Muzeju grada
Zagreba pitanje bi moglo biti i ozbiljno. Pogotovo ako se
podsjetimo kako je prva telefonska linija u Zagrebu pro-
radila 1881., kad je Šenoa još ţiv. Istini za volju, slavni
pisac je već shrvan neizljeĉivom bolešću, kao
posljedicom teške prehlade koju je zaradio u vrijeme
katastrofalnog potresa u Zagrebu godinu dana prije. Za
pretpostaviti je, meĊutim, da je Šenoa o telefonu, kao
novom civilizacijskom otkriću, ponešto znao, jer se o tom
ĉudu i sredstvu nepojmljive ĉarolije u zagrebaĉkim
novinama krajem sedamdesetih podosta piše, ali za
bolesnog Šenou prekasno je da se prikljuĉi telefonskoj eri
koja kod nas zapoĉinje iste 1881. kad će nas pisac
Zagrebulja i Zlatareva zlata zauvijek ostaviti.
Moglo bi se sada postaviti i pitanje je li Šenoi kao pi-
scu telefon trebao i bi li ga, da je poţivio, uopće imao?
Ako se zna da je Šenoa svoje romane i podliske pisao
samo u slobodno vrijeme, i to noću, dok je dane provodio
u drţavnoj sluţbi na funkciji gradskog suca i gradskog
senatora, onda bi odgovor mogao biti potvrdan. Do tak-
vog se zakljuĉka moţe doći prelistavanjem prvih popisa
telefonskih pretplatnika, a štoviše i listanjem prvog tele-
fonskog imenika koji je u Zagrebu izašao 1911. MeĊu
prvim vlasnicima telefona i prvim pretplatnicima, uz jav-
ne ustanove i drţavne sluţbe, telefonsku liniju uvode
uglavnom ugledniji drţavni ĉinovnici, odvjetnici i tek
poneki sveuĉilišni profesor ili znanstvenik. Od poznatih

62
imena, meĊu prvim telefonskim pretplatnicima moţemo
naći profesora i zvjezdoznanca Otona Kuĉeru, koji se u
svom stanu u Jurjevskoj 14 odaziva na telefonski broj
880, potom poznati povjesniĉar i sveuĉilišni profesor
Ferdo Šišić sa stanom u Visokoj 8 i telefonom broj 940.
Tu je profesor Franjo Buĉar koji je u Zagreb donio prvu
nogometnu loptu i ostavio za sobom pregršt tekstova o
poĉecima loptaških i drugih športova (stanuje na Josipov-
cu, tel. 556), pa trgovac s Jelaĉićeva trga, poznat po tome
što je u Zagreb 1901. dopremio prvi automobil. MeĊu
pretplatnicima su, naravno, i gradonaĉelnici - Milan
Amruš, koji naĉelnikuje na poĉetku devedesetih prošlog i
prvih godina ovoga stoljeća, te aktualni gradonaĉelnik
Janko Holjac (1910 - 1917.), koji je telefon dao uvesti u
svoju secesijsku vilu (kao arhitekt sam ju je projektirao)
na Donjem Bukovcu broj 8.
Nema, meĊutim, traga je li i Ljubi pl. Babicu, pozna-
tijem kao Ksaver Šandor Gjalski, uspjelo telefon uvesti u
svoj dvorac Gredice u Zagorju, a to napominjem zato što
sam sluĉajno u zagrebaĉkom ilustriranom „Svijetu" iz
1922. pronašao pretisnutu molbu poznatog pisca, tj.
hrvatskog Turgenjeva, kako gaje znao nazivati Krleţa.
U telefonskom imeniku iz 1935. uzalud, meĊutim,
traţim Krleţin telefonski broj. Nema Krleţe, ali zato je tu
Bela Krleţa, nek se zna tko je gazda u kući! Bela i Krleţa
stanuju u Kukovićevoj (današnja Hebrangova), a oda-
zivaju se na broj telefona 81-17. MeĊu pretplatnicima re-
lativno je malo poznatih knjiţevnika, tako da se telefo-
nom moţemo najaviti samo Milanu Šenoi, sinu velikog
Šenoe, koji stanuje u Malinovoj (tu još i danas ţivi Mi-
lanov sin, a Augustov unuk Zdenko Šenoa), te dvojici
poznatih knjiţevnika, koji, što je zanimljivo, stanuju u

63
istoj zgradi, Haulikova 4 - Juliju Benešiću i Branimiru
Livadicu i Wiesneru. Telefon ima i Marija Jurić Zagorka,
ali vlasnik njenog telefona - broj 4603 - hotel je Es-
planade, gdje Zagorka ţivi i piše svoj najnoviji roman. U
istom je imeniku od 1935. i Vjekoslav Majer, ali nije
rijeĉ o piscu i boemu Lojzeku, nego o nekom inţenjeru
istog imena i prezimena.
Za današnje suvremene pisce i suvremeno pitanje:
Tko od nas ima mobitel?
Sigurno je da će knjiţevni leksikoni, koji zasad imaju
praksu da, uz knjiţevnikovu kućnu adresu, objavljuju i
broj telefona, u budućnosti svakako imati i broj knji-
ţevnikovoga mobitela.

"Jutarnji list", 1999.

64
 Gulaš za glas u Matoševo i
Šenoino doba

Za koga bum glasal?

Umjesto odgovora na to sve ĉešće i sve agresivnije
pitanje, ispriĉat ću vam sluĉaj jednog zagrebaĉkog peka-
ra, koji je na poĉetku stoljeća na sliĉno pitanje svojih su-
vremenika ovako odgovorio: Za koga bum glasal? Ako
glasam za opoziciju, šikanirala bu me policija cijelu
godinu! Ako pak glasam za sadašnju vladu, izgubi! bum
mušterije, a Ċaci mi bulju razbili prozore! Najbolje je da
se za vrijeme izbora skrijem, pa bum onda na miru...
Sreća je, dakle, naša što mi danas nismo tako oštro
politiĉki i stranaĉki polarizirani, kako se to danas u poli-
tiĉkom ţargonu kaţe, i što izbore ne uzimamo toliko k
srcu kao naši ĉasni predšasnici.
I mi danas u devedeset i sedmoj znamo da o izborima
puno toga ovisi, ali kako se danas prvi put moţemo pouz-
dati u nekakva demokratska mjerila (sumnjivci i smut-
ljivci pri ovome kimaju glavom), i naša je sudbina, hvala
Bogu, u našim rukama, tj. u našem glasu. Ili bi tako tre-
balo biti.
U glasu je, istini za volju, bila i sudbina naših starih, i
to u doslovnom smislu rijeĉi. Tko je, naime, bio glasniji,
na izborima je pobjeĊivao. Tako Krešimir Kovaĉić spo-
minje kako nekoć u Zagrebu na izborima nisu pobjeĊivali
najbrojniji, nego najgrlatiji. O takvom "nadglasavanju"
Nemĉić je napisao i komediju Kvas bez kruha. Rezultat je
izbora, dakle, ovisio doslovno o intenzitetu buĉnosti i
galami biraĉa.

65
 Ali, gle vraga, i tome se da doskoĉiti. Kako, naravno,
nije bilo elektronskih mjeraĉa galame, ista se moţe pro-
tumaĉiti i ovako i onako. Tako Imbro Tkalac opisuje je-
dan takav izbor na kojem su se za mjesto zastupnika u
Hrvatskom saboru natjecali neki Lentulaj i Ĉegetek.
Gotovo svi okupljeni biraĉi su bili za Ĉegeteka i glasno
izvikivali: Ĉegetek! Ĉegetek! Ali, kako je podţupan, koji
je izbore vodio, bio za Lentulaja, on je na masu biraĉa
dreknuo: Dakle, ja ĉujem samo ime Lentulaj! I pisaru u
pero izdiktirao kako je Lentulaj izabran većinom
glasova...
Nakon proglašenja izbornog rezultata podţupan je,
navodno, izjavio: Glas pametna ĉovjeka više vrijedi od
rikanja pet stotina volova!
Izbori u starom Zagrebu ipak su se po mnogoĉemu
razlikovali od ovih današnjih. Nekad su, naprimjer, za
vrijeme izbora najbolje prolazile zagrebaĉke gostionice i
kavane.
Biraĉa je po ondašnjem zakonu o izborima bilo malo,
zapisuje Kovaĉić. Pravo glasa imali su samo oni koji su
plaćali visoki porez ili imali doktorat. Nezavisan ĉovjek
koji je imao malu maturu nije mogao glasati, ali zato je
glasao svaki onaj koji je bio u drţavnoj sluţbi, pa makar
imao samo dva razreda škole.
Naravno da je na taj naĉin bila unaprijed osigurana
pobjeda vladinih kandidata. Postojao je i obiĉaj, još jaĉi
od izbornog zakona, da kandidati plate svakom biraĉu
piće i porciju gulaša, pa su tako na dan izbora najbolje
radile gostionice i kavane.
Nekim ugostiteljima nije bilo dovoljno da za izbore
naprave samo promet u svojim lokalima, pa su se poje-
dini zagrebaĉki krĉmari i kavanari i sami kandidirali.
Tako nam ostaje zapisano kako je gostioniĉar iz Nove

66
Vesi prezimenom Hrastić na dan izbora pred svoju go-
stionicu postavio baĉvu. Isti se na baĉvu popeo i pred
okupljenima odrţao vatreni predizborni govor, završivši
rijeĉima: Neka me crna zemlja odmah proguta ako vam
ne govorim punu istinu.
U tom trenutku pod gostioniĉarovim su se nogama
razvalile duţice baĉve, a vatreni je govornik u baĉvi ne-
stao.
Jednom se, i to 1910., u predizbornu kampanju uklju-
ĉio i sam A. G. Matoš. Korteširao je za poznatog zagre-
baĉkog novinara Ivana Peršića, urednika "Hrvatske slo-
bode". Matoš je u Peršićevim novinama objavljivao
podliske, pa se osjećao obveznim i na taj naĉin uzvratiti
svome uredniku i poslodavcu. Za predizborni skup Matoš
je odabrao neku gostionicu u Vlaškoj ulici, po svemu
sudeći rijeĉ je o tadašnjem Hraniloviću (restauracija u
naše doba poznata kao Dašĉara), a u kojoj su se okupljali
Peršićevi politiĉki protivnici frankovci. U to doba vrlo
popularan pisac i boem, Matoš se popeo na stol i hvalio
svojeg kandidata, pošto su ga njegovi protivnici is-
fućkali i sasuli drvlje i kamenje na Peršića. Da bi smirio
razjarene frankovce, Matoš je smjesta okrenuo ploĉu.
Uskliknuo je: Je, imate praf! Sve je istina kaj ste rekli!
Gostionica mu je zapljeskala.
Sutradan Matoš se pohvalio Tinu Ujeviću : I tako sam
vam ja smirio i osvojio ljude. Da Peršić zna kako sam ja
vrijedan i koristan korteš...
Puno prije, tj. 1875., u predizbornu kampanju uklju-
ĉuje se i August Šenoa, ali on, za razliku od Matoša,
predstavlja vlastiti program i sebe kao kandidata za zastu-
pnika u Hrvatskom sabora. Šenoa se, naime, kandidira u
izbornoj općini Turopolje, i to na nagovor svojih turo

67
poljskih prijatelja i roĊaka svoje ţene Slavice, roĊene
Turopoljke. Šenoini protukandidati su turopoljski ţupnik
i turopoljski apotekar. Prvi je rijeĉ uzeo Šenoa. Govor mu
je bio tako temeljit i nadahnut da su ostala dvojica kan-
didata odustala od svojih pripravljenih govora. Apotekar
je, dapaĉe, pred svima ĉestitao Šenoi, dodavši kako se
nakon njega nema više što reći i kako i on i ţupnik
odustaju od kandidature u Šenoinu korist. Šenoa se
zadovoljno vratio u Zagreb, siguran da će zasluţeno ući u
saborske klupe.
Ispostavilo se, meĊutim, ono što mu je turopoljski
apotekar iza leĊa dobacio; kako je jedno biti dobar pisac,
a drugo vješt politiĉar i pragmatik.
Apotekar, naravno, ni sluĉajno nije odrţao svoje
obećanje javno dato Šenoi kako odustaje od kandidature
u njegovu korist, već se prihvaća korteširanja i kupovanja
glasova u svoju korist. Kako je apotekar bio lihvar i si-
rotinji uz visoke kamate posuĊivao novac, tako je svoje
duţnike natjerao da glasuju za njega, a ostalima obećao
pozajmice, ako, naravno, svoj glas daju njemu.
Rjeĉju, Šenoa je na izborima izgubio, a umjesto njega
saborskih se klupa domogao pragmatiĉni apotekar. Takav
ga je izborni rezultat toliko razoĉarao da se nikad više
nije ţelio kandidirati. A i ĉemu, jer turopoljskom
apotekaru, koji je na izborima, 1875. pobijedio Šenou,
danas nitko ne zna ni ime, a Šenoa je bio i ostao - Šenoa!

"Kavana & kultura", 1997.

68
 Muze u kavani

Predstavljanje ponovljenog izdanja romana Sunĉane

Škrinjarić Kazališna kavana u knjiţnici "Marija Jurić
Zagorka" na Krvavom mostu popraćeno je tematskom
izloţbom o starim zagrebaĉkim kavanama. Štoviše, i na
pozivnici za promociju Škrinjariĉkine Kazališne kavane
otisnut je oglas iz "Obzora" od 30. listopada 1899. u
kojem zagrebaĉki kavanar Eduard Heimbach ovime ob-
ćinstvu do znanja daje staviti kako će kavanu Corso, Ilica
22, nakon iznoviĉnog preureĊenja, sutra u 12 sati o
podne otvoriti...
Tako su na reĉenoj prigodnoj sveĉanosti, a na kojoj je
uz knjiţevnog kritiĉara Branka Maleša, govorio i kustos
Muzeja grada Zagreba Zdenko Kuzmić, kao prireĊivaĉ
izloţbe o starim kavanama, na svoje došli i ljubitelji lije-
pe knjiţevnosti, kao i zaljubljenici u prošlost i povijest
Zagreba.
Kako su upravo u kavanama nastala mnoga knjiţevna
djela i kako su generacije hrvatskih pisaca vezane uz ka-
vanu i kavanski ţivot, koristim prigodu da podsjetim što
je kavana znaĉila nekim našim poznatim piscima i što su
o njoj mislili i napisali.
Ako nedavno promoviranom romanu Kazališna ka-
vana Sunĉane Škrinjarić, dodamo i Katedralisov roman
Kavana Corso, onda vidimo da dvije najstarije zagre-
baĉke kavane imaju ĉak i svoje romane.
Kavana se, inaĉe, u kontekstu hrvatskih pisaca spo-
mije od ilirskoga doba, pa jedan od vjernih kavanskih go-
stiju, pjesnik Nikola Polić u svom podlisku U kavani o

69
kavani zapisuje: / naš je cijeli ilirski pokret nastao u ka-
vani, koja je u ono vrijeme jedino postojala u Zagrebu
kao pekara i rakijašnica pod ĉarobnim imenom Fortuna
u Pivarskoj ulici. I Šenoa je spominje u svom romanu
Vladimir.
O ilircima, Ljudevitu Gaju, Stanku Vrazu i ostalima,
zapisuje i Antun Nemĉić u svojim Putositnicima. Od
Nemĉića doznajemo kako su se voĊe ilirskoga preporoda
sastajali u Narodnoj kavani na uglu Jelaĉićeva trga i
Ulice Marije Valerije (danas Praška) i kako su ispijali
mirisavi bukovĉak.
Šenoa je stolovao u kavani na Juţnoj promenadi, da-
našnjem Strossmayerovu šetalištu, da bi postšenoino do-
ba preselilo u nove kavane u Donjem gradu. Krešimir
Kovaĉić u svom novinskom podlisku iz 1957. podsjeća:
Iako je u prvom deceniju našeg stoljeća Zagreb s
vojskom imao jedva 70.000 stanovnika, bilo je u gradu
više kavana negoli danas. U Ilici nalazile su se tri velike
kavane: Corso, Bauer i Royal. Mesniĉka je ulica imale
dvije kavane - Kaĉić i Zora. U Preradovićevoj ulici nala-
zila se kavana Preradović, posjećena naroĉito od igraĉa
biljara, i kavana Mirna koliba. U Gajevoj ulici bila je
kavana Danica. U Marovskoj (današnjoj Masarykovoj)
Kazališna kavana, u Jurišićevoj kavana Elite, na Zri-
njevcu kavana Zagreb i kavana Umjetniĉkog paviljona, u
Gornjem gradu kavana na Strossmayerovu šetalištu. A
najveći broj velikih kavana nalazio se na Jelaĉićevu trgu,
gdje su bile tri kavane jedna uz drugu, i to Velika kavana
na mjestu današnjeg Dubrovnika, Kavana Merkur i
Narodna kavana...
I sam redoviti kavanski gost i stalni ĉlan Matoševa
kavanskog stola, Kovaĉić piše kako su se knjiţevnici i

70
umjetnici najprije sastajali u kavani Elite u Jurišićevoj, da
bi se preselili u kavanu Bauer na uglu Ilice i Frankopan-
ske, pa u novootvorenu Kazališnu kavanu (otvorena
1906.). Uz Matoša, Kovaĉić nabraja pisce koji su bili re-
doviti gosti: Zvonko Milković, Andrija Milĉinović, Au-
gustin Ujević, Vladimir Ĉerina, Ljubo Wiesner, Karlo
Hajzler, te knjiţevni kritiĉari Lunaĉek i Parmaĉević, kao i
poznati kazališni glumci Grund, Bojniĉić, Papić, Pavić,
Badalići i Cilić, te glumice Vavra i Polakica.
Ovom Kovaĉićevu popisu valja dodati još i Donadini-
ja, Cihlara Nehajeva, Milivoja Deţmana, a potom braću
Šimić, Josipa Badalića, Milana Begovića, Vjekoslava
Majera, Ivana Gorana Kovaĉića...
Mnogi od naših pisaca o kavani su pisali kao o feno-
menu (Ujević, Polić, Viktor Vida), beletristiĉki (Matoš,
Begović, Krleţa, Katedralis, Marinković, Škrinjariĉka) ili
im je kavana bila pjesniĉko nadahnuće, pa tako Ljubo
Wiesner piše pjesmu Kavanski pjesnici, a Tin pjeva o
kavanskoj sofi...
Kavana je, kao što je već reĉeno, pozornica društve-
noga ţivota svih generacija hrvatskih pisaca, od iliraca,
preko Šenoina doba, hrvatske moderne, Krleţe,
Begovića, Krkleca i Marinkovića, potom krugovaša, pa
do današnjih pisaca. U kavani su stolovali svi naraštaji, u
njoj su zaĉeta mnoga knjiţevna djela, neka su u kavani i
napisana, poglavito pjesme, pokrenuti mnogi knjiţevni
ĉasopisi, napisane brojne knjiţevne i kazališne kritike i
polemike, nastali bezbrojni feljtoni.
Linija je, naravno, silazna, ovisno o društvenim okol-
nostima i naĉinu ţivota (dominacija elektronskih medija),
kad kasnih sedamdesetih kavanu kao instituciju u svako-
dnevnom druţenju poĉinju istiskivati kafići, sastajanje i

71
druţenje s nogu, dakle, kratka forma iliti short story, na
štetu kavane koja je roman, koliko dramatskog toliko i
komiĉnog sadrţaja, a nerijetko i cijela knjiga ispovjedne
proze.
Koliko u svjetskoj, toliko i u hrvatskoj knjiţevnosti,
kavana je kao originalan kulturni medij odigrala presudnu
ulogu u nacionalnoj kulturi, posebno u knjiţevnosti, pa
nije sluĉajno da će jedan od naših najznamenitijih ka-
vanskih ljudi. Tin Ujević, zapisati kako je kavana unikum
senzacije, sredina izmeĊu erotske emocije, dnevnoga
snobizma, intelektualne radoznalosti i društvenoga tra-
ţenja. A Nikica Polić, stalni ĉlan i Tinova i Matoševa ka-
vanskoga stola, za kavanu će reći kako je od svih insti-
tucija, i onih potrebnih i onih nepotrebnih, kanda naj-
novija, nadomješta u svim nijansama potrebu kluba kon-
verzacionih salona i budoara. Kavana je sve i ništa.
Već i Polić u svom podlistku U kavani o kavani, na-
pisanom ranih dvadesetih, zapaţa kako se kavana kao
medij suţava i urušava.
Kod nas su kavane bile snošljive jedino prije rata, kad
su u Baueru oratovali dva Augusta i jedan Dmitar,
primjećuje Polić, te obrazlaţe: Da, ali onda se u kavani
nije debatiralo... Danas se u kavani ozbiljno debatira o
najozbiljnijim pitanjima... A vic je danas postao naprosto
tragedija. Pijući crnu sa šlagom prisustvujemo ogo-
varanjima i svaĊama. Svaki dan ista lica i iste debate.
Zabrinute grimase. Vaţni dogovori. Lijenost i lastovanje.
Sliĉno će i Tin:
Ilustracije i kavanski komfor ubijaju ĉovjekovu
sposobnost, tu ćemo se iz dana u dan gledati, kao da ne
znamo tko ima kakav tajni madeţ; ĉovjek je ovdje sitni
potrošaĉ i veliki preţivaĉ, autor i ţrtva traĉa...

72
 Ali, i jedan i drugi pisac u kavani pronalaze, naravno,
i dobre strane, pa tako Tin zapisuje kako na oblikovanje
duha javnosti ne utjeĉu samo zbornica, propovjedaonica,
balovi i mitinzi. Utjeĉe i ova dvorana, gdje se na zelenoj
ĉohi igra biljar i kredom biljeţi. Za neke je to bila jedina
škola knjiţevnosti i umjetniĉke kritike... A Polić: Ipak je
kavana ostala stan onih koji su bez stana. Postala je
hram onih koji su izgubili svaku vjeru. Postala je kula
onih koji porušiše sve kule!...
Uostalom, Tin, koji će napisati pjesmu posvećenu ka-
vanskoj sofi, a kavanskim konobarima ispjevati odu,
priznaje i izravni utjecaj kavane na svoju poeziju: Stano-
vao sam u poeziji, na spratovima koji se najmanje iznaj-
mljuju, ne u gradu, no u meni, kategoriji lirske i vizio-
narske savjesti, a samo slušajući kavansku muziku pisao
sam najljepše stihove.
I A. G. Matoš svoje ponajbolje stranice ispisuje u ne-
zaboravnim Kavanskim varijacijama (1913.), gdje kroz
kavanski dim zagledan u tzv. Juliusovu kavanu na Juţnoj
promenadi, u mislima traţi Šenou, Perkovca, Vraza i Ba-
bukića i pita se hoće li u tom kavanskom dimu naći moju
- tvoju - njegovu - našu - vašu zvijezdu Kroaciju...
Kako i sam u ovom podlisku pokušavam naći i odre-
diti mjesto zagrebaĉke kavane u knjiţevnosti ove naše
Kroacije, preporuĉam, za poĉetak, da razgledate izloţbu
starih zagrebaĉkih kavana i gostionica, a koja je prireĊena
u knjiţnici "Marija Jurić Zagorka" na Krvavom mostu, u
povodu ponovljenog izdanja romana Sunĉane Škrinjarić
Kazališna kavana.

"Veĉernji list", 1998.

73
 Cvijetak s pjesnikova odra

Parafrazirajući jednu Pavletićevu knjigu iz davnih da-

na (1957.) - Kako su stvarali hrvatski knjiţevnici, za ovu
bi se prigodu, za sutrašnji dan Svih Svetih, aktualnu ko-
lumnu moglo nazvati - Kako su umirali, tj. kako su is-
praćivani na posljednji poĉinak naši knjiţevnici.
Za oĉekivati je da zapoĉnemo s Augustom Šenoom,
kao najzagrebaĉkijim pjesnikom i ocem prvog hrvatskog
romana, koji nam i tako sluţi kao kamen meĊaš za mnoge
usporedbe, pa s njim, eto, i zapoĉinjem, ali najprije kao
govornikom nad grobom jednog drugog hrvatskog
pjesnika - Ivana Deţmana. Razlog je tome višestruk.
Deţman je, naime, bio poznati lijeĉnik i pjesnik, koji je,
uz ostalo, prvi u nas pisao novinske kolumne o
svakodnevnim fenomenima (o pušenju i zdravlju, o
utjecaju plesa na fiziĉku kondiciju i zdravlje plesaĉa, o
modi i sliĉno) i koji je, kako kronike kaţu, uz kardinala
Haulika i Ljudevita Gaja, imao najmasovniji ispraćaj i
najdojmljiviji pokop do sedamdesetih godina 19. stoljeća,
a prvi put u pogrebnoj povorci koraĉa i jedan ban - Ivan
Maţuranić.
Zagrepĉani, ali i brojne zagrebaĉke i hrvatske insti-
tucije, ispratili su ga zbog njegovih zasluga i utjecaja na
suvremeni ţivot, ali i zbog okolnosti oko njegove prerane
smrti. Iako lijeĉnik, umro je od kolere, i to u trideset i
trećoj godini, ostavivši za sobom nejaku djeĉicu i noseću
ţenu. Pogrebna povorka oca Deţmana bila je, kako kaţu,
neprekinuta od njegova stana u Mesniĉkoj (prvi susjed
Šenoe, njegov pobratim i kum) pa do starog Jurjevskog
groblja.

74
 Šenoin oproštaj nad grobom, nabijen rodoljubnim, kao
i intimnim osjećajima, rasplakao je mnoge nazoĉne
Zagrepĉane, anonimne i poznate, a meĊu njima i starog
ilirca Frana Kurelca, koji je Ivanu Deţmanu od najranije
mladosti bio mentor i sa Sušaka ga doveo u Zagreb.
Osam godina kasnije, ali ovaj put na novo groblje na
Mirogoju, takoĊer iz Mesniĉke, ispraćen je i sam August
Šenoa, za kojega se zna da je umro od posljedica teške
prehlade zadobivene u katastrofalnom potresu, koji je
1880. zadesio Zagreb, a da ga je smrt prekinula u dikti-
ranju posljednjeg poglavlja romana Kletva. Koliko je
Šenoa bio popularan i obljubljen u svom gradu, ali i u
svim hrvatskim krajevima, najdojmljivije svjedoĉi pog-
rebna povorka, koja po svojoj brojnosti dotad još nije
zapamćena u Zagrebu. Za Šenoin mali Zagreb brojka od
dvije tisuće nazoĉnih više je nego dojmljiva.
Zbog oĉekivanog posjeta, otisnut je ĉak i posebni pro-
gram povorke u kojem je nabrojeno trideset i devet raznih
znanstvenih, kulturnih i drţavnih institucija, a zagrebaĉki
malobrojni hoteli nisu imali dosta mjesta da prihvate de-
legacije koje su na pogreb u Zagreb doputovale iz cijele
Hrvatske i Slovenije.
I Antun Gustav Matoš, koji je u Bolnici "Sestara mi-
losrdnica" u Vinogradskoj od raka grla umro u oţujku
1914. (kao da je slutio kad je jednom prije zapisao: Oţu-
jak je opasan i nezdrav mjesec), imao je takoĊer veliki
pokop. Od Matoša se na Mirogoju oprostio tajnik Dru-
štva hrvatskih knjiţevnika Julije Benešić, jedna od Gust-
lovih "mušterija", s kojom je do pred sam kraj polemizi-
rao. Kako je A. G. M. polemizirao sa svim i svakim, pa
valjda i sa samim dragim Bogom, za vrijeme Matoševa
pokopa, naime, padala je gusta i hladna kiša, a i štošta

75
drugo oko njegova pokopa bilo je nalik na vremenske ne-
pogode. Tako će Krleţa zapisati kako je pobjegao iz kuće
Milana Marjanovića na uglu Mlinarske i Ksavera, gdje su
se poslije pogreba okupili dojuĉerašnji Gustlovi paj- daši
i kolege (uz Marjanovića, tu su Cihlar Nehajev, Andrija
Milĉinović, Zofka Kveder i drugi) i gdje su se o
pokojniku govorile takve stvari da ih - kako se Krleţa
izrazio - ni pas s maslom ne bi polizao...
A sam Krleţa, opterećen griţnjom savjesti što se nije
odazvao Matoševu pozivu u bolnicu, otkinuo je cvijetak s
pjesnikova odra i stavio ga u knjigu francuske poezije.
Jednog od posljednjih iz stare garde (ne raĉunajući,
naravno, spomenutog Krleţu, pokop kojega je zbog
pišĉeve veliĉine zasluţio više spontanosti, a manje poli-
tike) i sam sam ispratio. MeĊu posljednjima sam se,
naime, zatekao u prekosavskom domu Vjekoslava Ma-
jera, Trumbićeva 12, prizemlje, ZapruĊe. Naravno da mi
Lojzekovo obitavalište u jednoj od onih zapruĊanskih
"konzervi" nikako nije išlo uz pjesnika "plinske starin-
ske", ali Lojzekova me veselost i gostoljubivost razo-
ruţala. Rekao mi je kako je u tom prizemnom stanu s po-
gledom na park sretan, kako se tu osjeća doma, jer ga svi
znaju i on će rado svakoga primiti. Lojzek je za sve i sva-
kog uvijek doma, njegove su rijeĉi. Kratko poslije toga te
su mi rijeĉi, naravno, malko izokrenute, posluţile za
naslov nekrologa pjesniku starog Zagreba i starinskog
gornjogradskog svijeta. Na pokopu mnogi su me poznati,
ali i anonimni, pozdravljali upravo naslovom mojeg nek-
rologa - Lujzeka više nema doma. Neki bi još i sami do-
davali: Tu sam laterna plinska, starinska...

"Jutarnji list", 1999.

76
 Film prošlih dana

Geno Seneĉić.
Izgovoreno na telefon, to mi je ime zazvuĉalo nekako
starinski i pomalo sjetno. Kao da dolazi iz prošlog vre-
mena i starog Zagreba, što je na neki naĉin i toĉno.
Geno Seneĉić je predratni novinar i kazališni pisac,
jedan od najizvoĊenijih autora na daskama HNK-a
tridesetih godina. Djela su mu izvoĊena i poslije rata i
okupila su više generacija zagrebaĉkih glumaca, od Nine
Vavre, Milice Mihiĉić, Ive Badalića, Dubravka Dujšina i
Augusta Cilića, pa do Ivke i Saše Dabetić, Relje Bašića i
mlaĊih. Gledanost i popularnost zahvaljuje, dakako,
izboru suvremenih tema, istrgnutih iz zagrebaĉke svako-
dnevnice. Prvi kazališni komad - A.G.M.- govori o Ma-
tošu i starom Zagrebu, s aluzijama na suvremeni Zagreb.
Za Sluĉaj s ulice i Spis broj 16 priskrbljuje sebi Deme-
trovu nagradu. Veliku popularnost doţivio je Filmom na-
ših dana, satiriĉnim kinoromanom o bogovima-ljudima
jednoga grada iz 1903.
Za novinarstvo se odluĉuje zahvaljujući svom ocu,
tipografu. I njegov je stric bio tipograf u Horvatovu "Ju-
tarnjem listu". O Josipu Horvatu kaţe da je bio najobra-
zovaniji novinar predratnog Zagreba. Premda je završio
samo trgovaĉku akademiju, odliĉno je govorio ĉetiri jezi-
ka, a u poznavanju hrvatske povijesti nitko mu nije bio
ravan. Bio je vrlo discipliniran ĉovjek koji je mnogo ra-
dio i jako drţao do fiziĉke kondicije. Milivoj Deţman je
na posao dolazio u deset. U njegov ured nije smio nitko
nepoznat. Bio je nepovredivi gazda novinskog dijela 71-

77
pografije i svi su ga se bojali. Ne daj ti Bog - šaputalo se
medu mladim novinarima - da te stari pozove. Pozivao je
samo kad je trebalo iskefati.
Sa Zagorkom se susreo samo preko njenih rukopisa.
Korigirao je njen roman Kći Lotršĉaka koji je izlazio u
"Jutarnjem listu". Zagorka nije dolazila u redakciju, k
njoj je odlazila redakcijska tipkaĉica Olga i donosila na-
stavke na slaganje. Druţio se s Rudolfom Habedušem,
popularnim i nepravedno zaboravljenim Katedralisom.
Njegovi su feljtoni o starom Zagrebu bili prije rata naj-
popularnije štivo. Tin Ujević, koji bi obiĉno u društvu s
Franom Alfirevićem ispijao svoje crno vino u Tip -Topu,
oslovljavao bi ga - Seno Geneĉiću... Najiskreniji prijatelj
i uĉitelj bio mu je Slavko Batušić, s kojim je suraĊivao na
postavljanju svojih komada u kazalištu. Sluĉaj s ulice
Batušić mu je osobno postavio na scenu, te napisao
predgovor za Film naših dana. Godine 1977. zajedno su
u Društvu knjiţevnika Hrvatske proslavili roĊendan,
Batušić 75., a Seneĉić 70. Bilo je to Seneĉićevo posljed-
nje sluţbeno pojavljivanje u javnosti. Odonda smo se jed-
nom ili dvaput sreli. U meĊuvremenu je teško bolovao,
pao u invalidska kolica, kojih se, uz pomoć briţne su-
pruge Katarine i vlastite volje, ipak riješio.
I sada taj telefonski poziv:
Ovdje vaš stari kolega Geno Seneĉić...
Poštovani me kolega Seneĉić naziva radi zgodne
gradske crtice, kako veli. Na svojoj penzionerskoj
trešnje- vaĉkoj klupi upoznao je neku sitnu staru
gospoĊu, koja je cijeli radni vijek bila klozet-frau u
javnom zahodu na Jelaĉićevu placu. To je, veli, gospoĊa
ispred onih vrata iz njegove komedije Ferdinand i
junakinja filma Naši dani. Stari je novinar i kazališni
pisac iz Pet stoljeća

78
hrvatske knjiţevnosti, Zagrepĉanin (roĊen 1907. u Me-
dulićevoj 16) Geno Seneĉić, ispisao na papiriću podatke
bivše šekretfrajle koja pripada filmu prošlog vremena, za
koje u ovom današnjem kompjuteriziranom novinarstvu,
naţalost, ima sve manje prostora.

"Veĉernji list", 1992.

79
 Akademikove skitnje u vjeĉnost

Za to da vam tolike godine dodijavam sa svojim teks-

tovima o Zagrebu (neki dan sam ureĊivao sobu i, što u
fasciklima, što u ladicama, našao bezobrazno veliku
koliĉinu, i kilaţu, novinskih izrezaka s vlastitim potpi-
som!), sukrivac je i upravo preminuli knjiţevnik i profe-
sor, akademik Matko Peić.
Prije dosta godina, valjda kasnih sedamdesetih, s
meštrom Peićem sam se vraćao ĉetrnaesticom iz „Vjesni-
ka" u grad. Razgovor o pisanju (Znaš li ti da nas, ĉlanova
Društva knjiţevnika, na prste jedne ruke moţeš nabrojati,
koji smo u stanju na brzinu nešto suvislo napisati za
novine?!) zapoĉeli smo u tramvajskoj prikolici, a nas-
tavili u kafiću na uglu Frankopanske i Ilice. Nikad ne na-
puštaj Zagreb, govorio mi je tiho, pod uhom. Cijeli ţivot
moraš pisati o njemu. Malo je danas ljudi od pera koji
vole ovaj grad, mnogo je više onih koji ga ne podnose,
ĉak i otvoreno mrze...
Istinski ţivotoljubac, strasni promatraĉ, zaneseni pu-
tnik i nadahnuti putopisac, erudit i poznavalac koliko
slavonske ravnice i svoje rodne Poţege, toliko i Zagreba i
njegove povijesti, korpulentni Slavonac taj put zakrilio je
polovicu majušnog kafića na mjestu kojega je nekoć bila
kavana Bauer i gdje su stolovali knjiţevnici hrvatske
moderne na poĉetku stoljeća. Ispod glasa (nikad i ni na
koga nije podizao glas), izmeĊu dvaju gutljaja duge
rijetke crne kave, govorio mi je: Ja sam pisac provincije,
cijele Hrvatske, ti se drţi Zagreba. Tebi je u Zagrebu
barem lako. Moţeš vrludati ulicama, odlaziti na
periferiju, zapisi

80
vati do mile volje i nitko ti zbog toga neće praviti prob-
leme. U provinciji je drukĉije. U nekim provincijskim
mjestima ĉim na ulici izvadiš notes i poĉinješ biljeţiti -
smjesta si sumnjiv...
Akademik Matko Peić bio je poznat po svojim legen-
darnim notesima, uvijek iste veliĉine i marke - „Lipa-
milovi" kockasti blokići A6 formata, a koje bi svojim
sporim pokretima vadio na ulici, na svakom uglu Zagre-
ba, ali i u raznim provincijskim mjestima, kao i u svjet-
skim metropolama, marljivo i zaneseno biljeţeći prizor,
pojavu, asocijaciju, oblik, miris, boju... Iz tih biljeţaka,
neki put tek samo natuknica, sitno ispisanim slovima uni-
jetih u svoje legendarne notese, izašle su i kultne
putopisne proze - Skitnje i Europske skitnje.
Znam što te muĉi, govorio bi mi ĉesto kad bismo se
našli, najĉešće u Vinkomiru, znamenitom vinotoĉju u
Tomićevoj ispred uspinjaĉe, gdje je bio stalni i
najviĊeniji gost i gdje je ĉak i poštu primao. Znam što te
muĉi, o ĉemu razmišljaš. Ovaj naš posao, tvoj i moj, to je
crnĉe- nje, rintanje. Treba se kretati, njuškati, biljeţiti.
Treba ţivjeti. Kudikamo je lakše izmišljati ili ono što si
jednom prikupio, lijepo pretoĉiti u pripovijest, roman ili
dramu. I mene je to muĉilo. Jednom sam ĉak i Krleţi
priĉao o tome. Pitao sam ga za savjet. Rekao mi je: 'Ni
govora! 'Rekao mi je da je to što radim dovoljno za jedan
ljudski vijek, jednu biografiju, karijeru. Veli mi: - 'Peiću,
radite koristan posao i, ako ništa drugo u ţivotu ne
uĉinite, uĉinili ste mnogo i po tome će vas pamtiti'...
Imao sam sreću i ĉast što sam s piscem Skitnji, Europ-
skih skitnji, Crnog zlata, kao i monografija Slava Raškaj i
Miroslav Kraljević, znao podijeliti kavanski stol ili šank,
uvijek se iznova osvjedoĉivši kako Peićeva usmena knji

81
ţevnost nimalo ne zaostaje za pisanom. Pripovijedao je,
naime, kao što je i pisao; lako i gipko, istodobno misaono
i poetski, a reĉenice su mu, poput nepatvorenog
kutjevaĉkog rizlinga, u kojem je znao uţivati, bile ovjen-
ĉane prst debelim vijencem od asocijacija i metafora.
Imao sam sreću i ĉast Matku Peiću u više navrata u
novinama biti urednikom, a on je meni, zauzvrat, bio
uĉiteljem i uzorom. A to je ostao i sada kad je, kao naš
najveći putopisac i pisac Skitnji, odskitao u - vjeĉnost.

"Jutarnji list", 2000.

82
 Klaićevom do Kudamma

Umornom od razgovora o gastarbajterskim mukama i

radostima, o uštedama i novim automobilima, o planovi-
ma i o djeci, koja, mein Gott, na njemaĉkom već i sanja-
ju, Berlin mi je pruţio azil na prvom katu stare višeka-
tnice zakrivene drvoredom u Mommsen Strasse u
strogom središtu grada. Ĉetiri velike kuće oblikuju
dvorište u Mommsenovoj ulici. Ulica se nalazi u
takozvanoj zapadnoj ĉetvrti grada, u Charlottenburgu.
Rusi su tu ĉetvrt 1920. nazivali Charlottengrad. Ona se
nalazi toĉno iza ugla Kantove, Leibnizove i Kudamma. I
ostala je ulica dolazaka i odlazaka. Tako o svojoj
berlinskoj adresi zapisuje moja gostoprimljiva domaćica,
pjesnikinja Irena Vrkljan u knjizi Berlinski rukopis, a
koja je i nastala u toj ulici dolazaka i odlazaka...
Zagrepĉanka Irena dolazi i odlazi sa svojim suprugom
Berlinĉaninom Bennom Mayerom Wehlaackom, a koji je
zauzvrat svojoj ţeni napisao knjigu Zagrebaĉke
biljeţnice. Obje knjige pjesniĉke su impresije, prepune
zajedniĉkih tragova, uspomena, prijatelja i adresa u
Berlinu i Zagrebu. Braĉno i pjesniĉko proţimanje i
nadopunjavanje, skladni brak supruţnika, pjesnika i
gradova. Benno s Irenom šeće Šubićevom, koja i njega i
Irenu veţe uz prijatelje Angela Miladinova i Antu
Viculina, oboje se sastaju sa Slavkom Mihalićem, ispijaju
kavicu i lozovaĉu, a Zvonimirova s ĉupavom ţivicom duţ
tramvajske pruge, napudranom prašinom i ĉaĊom i svim
ostalim..., Bennu podsjeća na jednu berlinsku ulicu. Kad
je ugledam, pomišljam na jednu berlinsku ulicu, iz doba
kad je njome još vozio tram

83
vaj, kroz ĉiju isto takvu ţivicu sam se i sam probijao na-
kon rata, jer sam na donjoj strani ulice ugledao jedno
malo kazalište, pošteĊeno od bombi, poţara i granata,
koje je zatim odredilo moj ţivot... O tom berlinskom ka-
zalištu, koje je u Bennu odredilo ţivot, nešto više dozna-
jemo iz Irenine knjige, i zato valja obje knjige ĉitati isto-
dobno, jer samo tako dobivamo cjelovitu sliku tog jedin-
stvenoga zagrebaĉko-berlinskog pjesniĉkog i graĊanskog
braka. Pri dolasku iz Zagreba u Berlin na studij, Irena
Vrkljan osjeća strah od tuĊeg grada. Prestrašilo me tada
to stajanje na uglu ulice. Nisam znala, tuĊina, to smo i mi
sami. Tumaĉila sam strah kao nešto prirodno. Bila sam
negdje, gdje nemam nikakvu vlastitu priĉu, nikakvu kuću
uspomena, nikoga koga znam. Nikakva duga Klaićeva s
mirisom duhana i kave, nikakvo juţno svjetlo... Ubrzo će,
meĊutim, osvojiti i Berlin i Bennu. Jedino nisam siguran
je li to baš pravi redoslijed. Ţivimo otada u dva grada,
dva svijeta, zapisuje Irena, a u njenom se Berlinskom
rukopisu svejednako isprepliću Klaićeva, Bulićeva i
Prilaz s Mommsenovom, Kantovom, Leibni- zovom i
Kudammom. U Mommsen Strasse prostrani i prozraĉni
stan s pogledom na sjenovito dvorište, Irena Vrkljan i
Benno Mayer-Wehlaack dijele sa svojim knjigama,
slikama, rukopisima, novim projektima i uspomenama. U
tom savršenom skladu stvari i naravi pomalo grubo
zazvuĉi moje prozaiĉno pitanje, namijenjeno inaĉe
gastarbajterima: Kako ţive, koliko zaraĊuju? Za razliku
od onih razgovora što sam ih u Berlinu vodio s našim
gastarbajterima, u ovom je sluĉaju posrijedi skromna
zarada i bogat ţivot. Kako je to moguće? Moţe li se od
otprilike dvije tisuće maraka mjeseĉno, koliko Irena i
Benno zajedno zarade od svojih knjiga, prijevoda i
poneke

84
radiodrame, u Berlinu uopće ţivjeti? Moţe, ali bez vanj-
skog blještavila, luksuza i kerefeka. I bez automobila, na-
primjer. Ţivjeti skromno, a bogato. Ţivjeti svoj vlastiti
ţivot, baviti se svojim vlastitim stvarima, svojim pozi-
vom, bez ustupaka i kompromisa. To je njihov zajedniĉki
izbor. Njihova sreća i njihova ţivotna priĉa.

"Veĉernji list", 1990.

85
 Knjige mog ţivota

Da je sve prolazno osim prošlosti još jednom će se

pokazati u Knjiţnici "Medvešĉak" na Trgu hrvatskih ve-
likana, kamo su me pozvali na predstavljanje Knjiga mog
ţivota poznatog prevoditelja i nakladnika Zlatka Crn-
kovića. Poziv mi je upućen kao, ajmo reći, kumu reĉene
knjige. Gospodinu Crnkoviću sam, naime, svojedobno
(1996.) dao ideju i naslov za novinsku kolumnu, a koja je
s vremenom, eto, prerasla i u posebnu knjigu. A nagrada
za moju ideju, a koja i nije sasvim moja, nego je pomalo
posuĊena od Henryja Millera i njegove istoimene knjige
(u nas izašle u prijevodu i urednikovanju, naravno, Zlatka
Crnkovića!), svakako je uţitak ĉitanja tog izuzetno
dopadljivog ispovjedno-feljtonistiĉkog štiva, koje govori
koliko o knjigama, toliko i o ljudima našega ţivota, pa ta-
ko i o samom ţivotu iz ovog nam zajedniĉkog zagreba-
ĉkog kulturnjaĉkog miljea.
Najdomljivija i svakako najzagrebaĉkija priĉa iz
Cmkovićeve knjige je ona o Ĉuĉinom knjiţevnom
salonu. Premda nije rijeĉ o pravom knjiţevnom salonu,
ali dovoljno je već i to da je jedna zagrebaĉka dama koja
je prošla kroz razne ţivotne faze i imala široki krug
prijatelja i znanaca meĊu umjetnicima, u svom stanu u
samom središtu grada, Novakova 10, okupljala oko sebe
razne mis- leće ljude i stvaratelje raznih fela, što je za
današnje prilike, bome, teško i zamisliti.
Legendarna Ĉuĉa Smokvina Boranić, inaĉe kći gla-
sovitog jezikoslovca i pravopisca Dragutina Boranića,
bila je vrlo apartna dama, uzor ţenske otmjenosti i ele

86
gancije, nekadašnja ljepotica, koja je uoĉi i za vrijeme
rata, pa i u poratnim godinama, zaludila pola muškog
Zagreba, a u legendu ulazi ne samo po svojim ţenskim
ĉarima i svojim nadaleko poznatim kulturnjaĉkim
sijelima, nego i kao urednica najpopularnije i
najprodavanije knjige valjda u cjelokupnoj hrvatskoj i
tadašnjoj jugoslavenskoj nakladniĉkoj praksi. Za
nakladniĉku kuću Znanje priredila je, naime, knjigu nad
knjigama - Knjigu za svaku ţenu, koja je postigla
nezamislivih dvadeset pet izdanja na latinici, pet na
srpskom i ćirilici i tri na slovenskom, a svako izdanje,
kako Crnković s ushićenjem starog nakladniĉkog vuka
pripominje, izašlo je izmeĊu deset i dvadeset tisuća
primjeraka.
Legendarna Ĉuĉa podsjeća, naravno, na rane sedam-
desete, kad je njena zvijezda bila visoko u orbiti zagre-
baĉkog društvenog ţivota. I dok o tome usput razgova-
ramo u Knjiţnici "Medvešĉak", prisjećam se kako sam u
istom prostoru meĊu boksovima s knjigama na Trgu hr-
vatskih velikana, tj. na ondašnjem Trgu ţrtava fašizma
(na tom je mjestu prema ondašnjem aktualnom vicu tram-
vaj najviše cvilio, jer je skretao u Socijalistiĉku revolu-
ciju!), imao ĉast sudjelovati na jednoj od svojih prvih
knjiţevnih veĉeri. Bila je to skupna knjiţevna veĉer, na
kojoj smo sudjelovali ĉetiri pisca, a plakatom velikog B1
formata najvaljivali su nas kao "4M", a što znaĉi: Ma-
jer, Majdak, Majetić, Milĉec. Knjiţevnu veĉer vodio je u
to doba aktualni urednik zagrebaĉke rubrike "Veĉer-
njaka" Nenad Figenvvald. I nikad neću zaboraviti kako
me je moj prvi susjed za stolom, popularni Lojzek Majer,
zdvojno u pola glasa propitkivao da kaj su na nj zabo-
ravili, kad sve nas voditelj ispitkuje, a njega uporno
izostavlja. A voditelj je, naravno, šećer ostavio za kraj,

87
jer stari pisac, autor Oĉenašeka i Dnevnika malog Perice,
ne samo za okupljene u Knjiţnici "Medvešĉak" nego i za
nas knjiţevne poletarce, bio je knjiţevna povijest i zagre-
baĉka kavanska legenda.
To su bile godine enormne popularnosti Šjore Bepine
i dr. Luigija iz Smojinog i Marušićevog Malog mista,
prvih epizoda Kersterovih Mejaša, kao prethodnice ka-
snije popularnih Gruntovĉana. Mladi redatelj Edo Galić
na mali ekran postavlja nesretnog hrvatskog knjiţevnika
Ivu Kozarĉanina, a popularni novinar Pero Zlatar piše
kako je Zagreb upravo obogaćen za još jedan automobil,
a vlasnik mu je mladi kantautor Arsen Dedić.
Iz tog ozraĉja izlazi i Crnkovićeva heroina Ĉuĉa
Smokvina Boranić sa svojom Knjigom za svaku ţenu, za
koju se autor danas predstavljene knjige Zlatko Cmković
pita: Je li Ĉuĉa bila snob?, pa istodobno i odgovara: Mi-
slim da je bila, samo što su takvi snobovi vrlo korisni u
svakom društvu. Oni potiĉu umjetnost prisustvujući svim
premijerama, otvaranjima izloţbi, kupujući knjige, pra-
teći sve što se zbiva u kulturi...
I kao što na poĉetku rekoh: Sve je prolazno osim pro-
šlosti. Stoga ti nakon Crnkovićevih Knjiga moga ţivota
doĊe da poţališ što ovo današnje vrijeme kasnih deve-
desetih, kad nemamo ni snobova ni knjiţevnih salona, a
zahvaljući aktualnom ministru financija i njegovu PDV-u
na knjigu, naravno, ni knjiga, nikako ne zasluţuje ni
sadašnjost, a kamoli prošlost...

"Jutarnji list", 1999.

88
 Novi stanari Nove Vesi

Nedavno je stara purgerska Nova Ves dobila novog

stanara. To je naš stari poznanik, "hrvatski Andersen", ali
i autor još mnogih i nama dragih knjiţevnih "rupa" - Ivo
Kušan. Sa svoje tri tisuće knjiga (od kojih je mnoge i sam
napisao!), Kušanje uselio u mali dvorišni stan s gale-
rijskim pristupom u tipiĉno tatijevsko-šafraneĉkom stilu,
s obveznom hrvatskom lipom pod prozorom. Kuća je u
gornjem dijelu Nove Vesi, izmeĊu Jakopĉeve mesnice i
Tinĉe, a novi stanovlasnik najviše je impresioniran stari-
nom kuće; starija je, veli, ĉak i od njega samoga - nekih
stotinu i ĉetrdeset godina!
Tako se naš Ivo Kušan u ozbiljnim godinama prik-
ljuĉuje posebnoj sorti zagrebaĉkih purgera, a prve No-
vovešĉane spominje predratna spisateljica Antonija Ka-
ssowitz Cvijić, pa kaţe kako se, navodno, vedrim zado-
voljstvom odvajaju od ostalog Zagreba, a Novu Ves na-
stanili su još u 14. stoljeću. Pridolazili su ponajviše iz
Opatovine i smjestili se na priliĉno uskoj cesti izmeĊu
starog zapadnog korita Medvešĉaka ili Cirkvenika, na
istoku do golemih biskupskih ribnjaka i moĉvara, na jugu
ograĊeni kaptolskim utvrdama, a na sjeveru raskriţjem,
koje je novovešku cestu produţilo prema Šestinama,
Graĉanima, Remetama i Bukovcu.
Iako djetinjstvom, odgojem i osjećajem stari Zagre-
pĉanin, naš vrli knjiţevnik Ivo Kušan, koji je promijenio
podosta zagrebaĉkih adresa (Heinzelova, Vrbanićeva,
Medvešĉak, Draškovićeva itd.), odsad je stanovnik ulice
koja ima posebni status i mjesto na intimnom planu gra

89
da i koja je stoljećima bila najvjernija straţa zagrebaĉkog
duha i poštenja. Jedna je od rijetkih koja je, uz neke,
srećom, ipak rijetke tzv. interpolacije, saĉuvala izgled i
imidţ starog purgerskog Zagreba. Jer, za Novovešĉana
nema veće boli, nego kad je primoran da dirne u starin-
sku kuću svojih djedova. On je sam nikad neće porušiti,
nego će isprepucane zidine obloţiti jakim oklopom od ce-
menta ili betona... ali će po mogućnosti saĉuvati - ma
bilo kakav mu drago - starinski oblik i u njemu prijatan
starinski duh.
Netaknuta je ostala i novoveška kuća na broju 72 u
kojoj se nedavno udomio naš poznati pisac. Ta se kuća
nagledala Zagrepĉana, tolikih generacija njih ţivih, ali još
više mrtvih, jer kroz Novu Ves su od 1876., od prvog po-
kojnika Miroslava Singera, prolazile pogrebne povorke
na novo gradsko groblje na Mirogoju. Novom Vesi Za-
grepĉani su se vozili i tramvajem, a tu je u razliĉitim
razdobljima bilo više privatnih gradskih parkova Franc-
Josefs-Garten, kasnije Haganauerovo, te pravi dragulj
zagrebaĉke rane hortikulture - Alagovićev perivoj.
Kod Hagenauera, u njegovu parku u Novoj Vesi, oku-
pljao se tzv. "Ljubinkoveĉki klub" (po domaćici Ljubici
Hagenauer) kojem je predsjedavao pisac i legendarni
gradski senator Gjuro Deţelić. U popularnim novo-
veškim birtijama Franceka Tkalĉića i Janka Gorenca
okupljao se cijeli oporbeni Zagreb. Tu su dolazili Star-
ĉević, Kvaternik, Fabković, Mrazović, Kumiĉić, Folne-
gović, tako da će sinovac gostioniĉara Franceka Tkalĉića
- Ivan Krstitelj Tkalĉić - s razlogom zapisati kako je up-
ravo Nova Ves srĉika našeg pravog hrvatskog borbenog
graĊanstva.

90
 Na Novovešĉana Tkalĉića Krstitelja, pisca Spomenika
starog Zagreba, danas podsjeća spomen-ploĉa na broju
14. Na broju 50 nastale su neke od antologijskih pjesama
Dobriše Cesarića (tu je ţivio od 1929. do 1980.), a na
broju 70 mramorno je podsjećanje na poznatog stanara -
Augusta Cesarca (od 1918. do 1926.).
Od suvremenih pisaca u Novoj Vesi ţivi i stvara Slo-
bodan Novak. Tu je zaĉet, i dobrim dijelom nastao, nje-
gov kultni roman Mirisi, zlato i tamjan. A odnedavno,
eto, u Novoj Vesi ţmirka i Kušanovo raĉunalo.
Pustimo Ivu Kušana, novog stanara Nove Vesi, nek u
miru radi na svojim novim knjiţevnim djelima, pa tako i
na daljnjem imidţu ove stare zagrebaĉke purgerske i
umjetniĉke ulice.

"Veĉernji list", 1997.

91
 Muze premostile Savu

Vinko Brešić, sastavljaĉ najnovije antologije suvre-

menog hrvatskog pjesništva o Zagrebu - Zabreg, ostavlja
mi primjerak svoje lijepo ukoriĉene knjige (s ilustraci-
jama Antuna Mateša) kod konobara u kavani.
Ta gesta ostavljanja knjige (s posvetom, naravno) u
kavani pomalo podsjeća na pjesmu jednog od zastuplje-
nijih pjesnika u reĉenoj antologiji - Ante Jakšića, baĉkog
Hrvata starije generacije (roĊen 1912. u Baĉkom Bri-
jegu), koji svoj pjesniĉki doţivljaj Zagreba izraţava kroz
staru zagrebaĉku kavanu s neizostavnim Tinom, Franom
Alfirevićem, Lojzekom Majerom i Salkom Alićem, a koji
sami sa svojom poezijom i legendom, gdje i nadalje ţive i
nakon što su se odavno preselili na Mirogoj (Jakšićeva se
pjesma i zove Vraćajući se na Mirogoj), podsjećaju na
Masarykovu, staro Blato, Dingaĉ i Vis i staru Kazališnu
kavanu s pogledom na Zdenac ţivota, na stari naš nacio-
nalni kazališni hram i općenito na stari Zagreb, kao naj-
ĉešće nadahnuće mnogih generacija hrvatskih pjesnika.
Stoga i ne ĉudi što je i u ovoj antologiji suvremenog
hrvatskog pjesništva o Zagrebu u kojoj su zastupljene sve
generacije današnjih pjesnika - od Dragutina Tadija-
novića (1905) do Milane Vuković (1970) - najĉešći pred-
met pjesniĉkog zanimanja upravo stara gradska jezgra s
Griĉem, Ilicom i Zrinjevcem, ali se moţe zapaziti i sve
oĉitija pjesniĉka eksteritorijalnost i selidba muza prema
rubovima grada, od Trešnjevke do Dubrave i od Kvatrića
do Novog Zagreba.

92
 Osobno sam zahvalan Slavku Mihaliću što je svoj
pjesniĉki objektiv zaustavio na meni dragom, iako tra-
giĉno zapuštenom, Kvaternikovu trgu, a uz koji je ovaj
naš pjesniĉki bard svojedobno i stanovanjem bio vezan
(ţivio u obliţnjoj Vrbanićevoj). Prirodno je da se graĊan-
ske adrese ĉesto podudaraju s onim pjesniĉkim, pa tako
Trešnjevĉanin Boro Pavlović pjeva: Ţivim, eto, negdje,
na periferiji, na Trešnjevci / gdje na posljednjoj preriji
ţive posljednji pijevci /... A kako na Trešnjevci ţive, što-
više, i noćivaju zagrebaĉki tramvaji, trešnjevaĉki se pje-
snik penje u tramvajsku prikolicu i njegovo pjesniĉko
pero poput tramvajske lire dodiruje i ostale gradske
ĉetrvrti, od Ĉrnomerca do Dubrave i od Ribnjaka do
Ţitnjaka. A stanovnik Tuškanca Pajo Kaniţaj pjeva svom
Bijelom Tuš- kancu na koji je Pao snjeţak /perivoju bijeli
vezak...
Višnja Stahuljak, koja takoĊer stanuje u sjevernom
dijelu grada, po svom intimnom i akademskom (diplo-
mirala na Muziĉkoj akademiji) opredjeljenju najradije
stanuje u glazbi, pa nije ĉudo što u svoj pjesniĉki fokus
stavlja Koncertnu dvoranu, ali i susjedne dvije ustanove -
Palaĉu pravde i Vijećnicu. Nikola Miliĉević muzu pro-
nalazi u Muzeju "Mimara", pa u svom Pogledu s prozora
zamjećuje i Khuena, za ĉijega je banovanja ta velebna
školska zgrada, a u kojoj je danas "Mimara", i graĊena.
Pjesnik ne izostavlja u to doba neizostavnog Isu Kršnja-
voga. Ivan Slamnig vodi nas u prvi kafić u svom treš-
njevaĉkom susjedstvu, gdje Svi deĉki piju kolu / puce piju
espresso. / A drot ne dolazi u kontrolu / već da bi nešto
streso /... Pjesniĉkim prstom uperuje i u nove pridošlice u
grad, na došljake iliti dojdeke - na Dalmoše, Bosance,
Liĉane i Slavonce, te podsjeća na one nekadašnje, otprije,
koji zauvijek odoše kud pokazuje putokaz... Ivan

93
Rogić Nehajev, pjesnik i sociolog grada, poziva nas na
pjesniĉko-sociološko Landranje Ţitnjakom.
A ono što je najzanimljivije na ovom najnovijem pje-
sniĉkom planu grada svakako je Novi Zagreb u koji nas
vodi više pjesnika iz razliĉitih naraštaja. Prema zastu-
pljenosti Prekosavskih spavaonica (naslov pjesme Zvo-
nimira Mrkonjića), moţe se reći da su pjesniĉke muze
uvelike premostile Savu i da je Novi Zagreb napokon
postao grad, jer, kao što se zna, grad ne ĉine samo zgrade
i ljudi, nego i, ili prije svega, njegovo duhovno ozraĉje, a
to su u ovom sluĉaju pjesnici.
Antun Šoljan u Novom Zagrebu, doduše malko nacvr-
can, otkriva i mjeseĉinu koja obasjava red nebodera kao
ĉempresa postrojenih uz cestu, da bi odmah priznao:
Nacvrcan sam, pjevam, a u neboderah / ni jedan prozor
nije više budan: / gradom na utrini ovako kasno baza /
tek ĉovjek blesav, pijan ili ĉudan... Istodobno nekadašnji
stanovnik ZapruĊa Branko Bošnjak sebe doţivljava kao
Mrava iz ZapruĊa, pa pjeva kako su i mrav i pjesnik
ţiveći od mrvica obojica neprepoznatljivi.
Prepoznatljivo je, meĊutim, da je i Novi Zagreb dobio
svoje mjesto u antologiji suvremenog hrvatskog pje-
sništva o Zagrebu. Ali, već citirani Mrkonjić pjeva: Nas
dijeli Sava. I koješta drugo. / U Zagreb gleda Zagreb
ispod oka. / Ostat će tako još podosta dugo...
A moţda se pjesnik i vara? Jer, u meĊuvremenu Novi
nam se Zagreb ipak pribliţio i dospio do antologije pje-
sama o Zagrebu.

"Veĉernji list", 1998.

94
 Grad oslikan stihom i kistom

Baš se pitam otkud mi se taj moj Zagreb, ovako

prenapuĉen, opterećen, prezaduţen i prevelik, za dva bro-
ja veći i od samoga sebe, sviĊa, a onda mi pod ruku doĊe
upravo izišla antologija pjesama o gradu Povrh starog
Griĉa brda (sastavljaĉ Boţidar Petraĉ). Zahvaljujući toj,
dosad najtemeljitijoj i najopseţnijoj antologiji pjesama o
Zagrebu, od prošlog tjedna rodni mi je grad dakle, ne
samo ljepši nego i veći za još jednu svoju knjigu, a to je
prava mjera za veliĉinu grada, za razliku od one fiziĉke,
ljudske i materijalne, a koja moţe koliko povećati, toliko
i smanjiti i uniziti grad pratećim problemima, od promet-
nih i urbanistiĉkih do socijalnih i ĉisto egzistencijalnih,
pa i civilizacijskih, kao obvezne prtljage što je razvoj i
migracija sa sobom nosi.
Hoću li ja to, dakle, reći da mi je Zagreb lijep samo u
pisanoj formi, u prozi i u stihu!? Naravno da ne, jer ima
on svoje ljepote i u slikama, u uljima i akvarelima, koji-
ma je, kao paralelni protok vremena, ilustrirana Petraĉeva
antologija.
Izuzmemo li na trenutak ovaj mali ciniĉni osvrt na
današnji Zagreb, prepustimo se uţivanciji putovanja
Zagrebom stihom i kistom kroz njegova dva posljednja
stoljeća, a što nam se nudi u ovoj izuzetnoj knjizi, koju
jednostavno poţeliš koliko primiti, toliko i dati na
poklon. Zasad vam, ovom prigodom, nudim na poklon
samo svoje viĊenje knjige Povrh starog Griĉa brda.
Nije, naravno, sluĉajno što je antologija pjesama o
Zagrebu naslovljena poznatim Šenoinim stihom, jer rijeĉ

95
je ipak o najzagrebaĉkijem pjesniku, ali kronološki pore-
dani stihovi ispisani na licu grada, poĉinju puno prije
Šenoe. Panorama pjevanja o gradu zapoĉinje s Titom
Brezovaĉkim (1757-1805), a završava na Milani Vu-
ković Runjić, roĊenoj 1970. Obzirom na toliki genera-
cijski razmak, za oĉekivati je da je velika razlika i u in-
teresima i sadrţajima izmeĊu opreĉnih pokoljenja pjesni-
ka, meĊutim neke zagrebaĉke vedute podjednako intrigi-
raju i inspiriraju i najstarije, kao i najmlaĊe. Tako naj-
mlaĊa u tom dugom generacijskom drvoredu zagrebaĉkih
pjesnika, već spomenuta Milana Vuković Runjić svoju
modernu nerimovanu i misaonu pjesmu, uvrštenu u an-
tologiji, naslovljuje Molitva na Kapucinskim stubama.
Stari Griĉ s Markovim trgom, Kamenitim vratima, Kr-
vavim mostom, Lotršĉakom ili Strossmayerovim šeta-
lištem, zajedniĉka je tema i meta svih pokoljenja, svje-
tonazora i pojedinih povijesnih razdoblja i odgovarajućih
stilova. Sliĉno je i s Jelaĉićevim trgom ili, nekad, Harmi-
com (ili Trgom Republike), Cmrokom, Medvešĉakom,
Mirogojem, Maksimirom, Zrinjevcem, Ilicom, Vlaškom
ulicom, Šestinama i Remetama. A kako je grad rastao,
tako su i njegovi pjesnici u pjesniĉki mozaik grada dopi-
sivali nove gradske predjele i toponime, kao što su Treš-
njevka, Kvatrić ili Novi Zagreb. I plavi zagrebaĉki tram-
vaj, kao zaštitni znak grada od drugog desetljeća 19. sto-
ljeća, svojom je "lirom" dodirnuo razliĉite generacije
pjesnika, od Tina Ujevića, Bore Pavlovića, Josipa Pu-
paĉića, pa do najmlaĊeg meĊu njima - Zvonimira Peno-
vića (1948). Uspinjaĉom se penje Miroslav MaĊer, Za-
dnjim fijakerom fura se Drago Britvić, Zeleni val sijeĉe
Zvonimir Mrkonjić. Razliĉite generacije pjesnika skla-
njaju se u kavanama i birtijama, a poneki bi osamljeni
pje-

96
snik otpoĉinuo u Botaniĉkom vrtu, na obroncima Med-
vednice, u Tkalĉićevoj ili u Tuškancu.
Moţda ĉak i istodobno s istih mjesta i vizura kao i
uvršteni pjesnici, grad promatraju i gradski slikari, dajući,
meĊutim, ovisno o senzibilitetu, daru i generacijskom
kodu, svoje slike grada, crkava, zgrada i spomenika, po-
vijesnih i posvojenih prostora, koja nisu uvijek i ona naj-
ljepša i najamblematiĉnija mjesta grada, kako u popra-
tnom tekstu slikarske panorame u knjizi obrazlaţe Ivanka
Reberski.
Nakon razgledanja ove jedinstvene izloţbe gradskih
vizura iz vizure slikara, i to u generacijskom rasponu od
Dragutina Starka (1822-1877), Mencija Clementa Crn-
ĉića i Branka Šenoe do današnjih slikara, Jordana, Mate-
ša i najmlaĊe meĊu njima Jadranke Fatur, na istoj smo
crti razmišljanja kao i već citirana Ivanka Reberski;
motivima slikari u Zagrebu imaju mnogo podudarnih
mjesta s poetskim izriĉajem naših pjesnika. U izboru
motiva i kod slikara, kao i kod pjesnika, ne igra, dakle,
preveliku ulogu pripadnost pojedinom vremenskom
razdoblju i pojedinoj generaciji. Uostalom, jedan od
najmlaĊih pjesnika, uvrštenih u Petraĉevu antologiju,
Stjepan Svedrović (1952) svoju pjesmu naslovljuje kao
parafrazu poznate Šenoine pjesme, a koja je posluţila i
kao naslov ove pjesniĉko-slikarske antologije; umjesto
Povrh starog Griĉa brda, Svedrović je naziva Podno
starog Griĉa grada.

"Jutarnji list", 2000.

97
GRAD JE INAĈE LIJEP
 Tajna kaptolskih zvonika

Dva šiljata tornja katedrale na Kaptolu postavljena su

tako da ih svaki Zagrepĉanin vidi sa svakog poloţaja, sa
svake udaljenosti i u svakom trenutku kad god to poţeli.
Zagrebaĉka je katedrala jedna od onih vizura koje
dominiraju zagrebaĉkim najintimnijim krajobrazom. To
je razglednica koju Zagrepĉani šalju i drugima i sami
sebi.
Kaptolska katedrala nije, dakle, samo prvostolnica,
crkva i bogomolja, isto kao što nije samo graĊevina, ar-
hitektura i stil (navodno gotika); ona je sve to zajedno, i
mnogo više od toga. Ulazeći u katedralu, od njenog gla-
vnog portala do njenog glavnog oltara, ulazimo, naime, u
samu bit postanka i opstanka ovog nam starovjekog grada
koji je proslavio svoju devetstotu obljetnicu.
Ne treba ĉak ni ući u katedralu. Dovoljno je doći na
kaptolski trg, obići oko Marijina kipa, sjesti na kamenu
klupicu i zapoĉeti onaj poznati ritual slikanja oĉima. Fo-
toaparat prepustimo turistima. Za razliku od turista, pa i
novopeĉenih Zagrepĉana, koji će i aktualne metalne skele
(proizvod ţeljezare Sisak) upotrijebiti da bi se u molitvi
popeli na sam boţanski vrh ili uz pomoć mašte prebirali
po skeli crkvene hijerarhije, stari će Zagrepĉanin
instinktivno zakljuĉiti kako današnje skele na katedrali
pripadaju samo kronici grada.
Kaptol je Zagreb, njegovo rodno mjesto, njegov em-
brij. Na Kaptolu se 1093., u vrijeme prvog zagrebaĉkog
biskupa po imenu Duh, prvi put spominje ime Zagreb, pa
se taj najstariji pisani trag o imenu grada koristi kao nje-

101
gov rodni list, a 1093. smatra se njegovom godinom
roĊenja.
Kaptol je odolijevao i odolio i poţarima i potresima, a
uspio se izvući i iz kandţi nasilnika i osvajaĉa svih fela,
od Tatara i Turaka do ovovremenskih agresora. Poslje-
dna ţrtva je nadbiskup Alojzije Stepinac, pokopan u kate-
drali i nedavno u Mariji Bistrici od strane Svetog oca pro-
glašen blaţenim.
Prvi zagrebaĉki nadbiskup je Juraj Haulik, a biskupija
na Kaptolu prvi put je uzvišena u nadbiskupiju 1852.,
kada sveti otac papa Pio IX. svojim Ubi primum placu-
tom zagrebaĉkom biskupu Hauliku dodjeljuje nadbis-
kupski klobuk, a nadbiskup Haulik prvi put u toj najvećoj
crkvenoj funkciji misu u katedrali sluţi 8. svibnja 1853.
Kardinal Haulik dao je urediti i park Maksimir, koji
pod njegovim nadzorom izrasta u dragulj europske hor-
tikulture. Maksimir je zapoĉeo graditi Haulikov
predthod- nik, biskup Vrhovac. Stoga se zagrebaĉka
biskupija ne moţe promatrati odvojena od Zagreba, jer
ona jest Zagreb, isto kao što kaptolska katedrala
Zagrepĉanima nije samo Boţji dvor i u njoj se ne klanjaju
samo Uzvišenome nego i vlastitim korijenima.
Ulaskom u katedralu vraćamo se, dakle, Svetom
pismu, ali i prvom pisanom tragu o imenu grada. Svatko
od Zagrepĉana tko je u katedrali primio svetu potvrdu ili
mu se posrećilo da se na Kaptolu krstio, priĉestio ili vjen-
ĉao, kaptolsku će katedralu prvenstveno doţivjeti kao
simbol i najdraţu razglednicu rodnoga grada.
Jedino Zagrepĉanin raspoznaje glazbu kaptolskih
zvona, jer njihov je zvuk zagrebaĉki blagdan koji se slavi
u svim hrvatskim crkvama.

102
 I jedino Zagrepĉanin zna da je jedan od katedralnih
zvonika pet metara niţi, ali nipošto neće otkriti koji.
Ljubomorno za se ĉuva tu malu zagrebaĉku tajnu, pre-
pustiviši turistima i došljacima da nagaĊaju.

"Veĉernji list", 1994.

103
 Trg svih trgova

Od svih zagrebaĉkih trgova, samo je jedan - Trg!

Samo Jelaĉićevu trgu ne treba pridjev ni ime, unatoĉ
slavnom povijesnom imenu. Samo se taj naš glavni i sre-
dišnji trg piše velikim slovom.
Idemo na Kvaternikov, na Svaĉićev ili na Britanski
trg, a ukoliko smo s tim trgovima u intimnom odnosu,
onda ćemo sebi dopustiti da kaţemo kako idemo na
Kvatrić, na Svaĉku i na Britanac. A kad idemo na Jela-
ĉićev trg, onda se jednostavno zna da idemo na - Trg.
Od Jelaĉićeva trga, odnosno ranije Trga Republike,
nemamo ĉak ni deminutiva ni izvedenice od imena, kao
od većine drugih trgova, a to je zato što kod glavnoga
trga imamo koncentraciju i teţište na trgu, kao da se hoće
reći kako su svi ostali gradski trgovi proizašli iz svoga
glavnog trga, pa je i razumljivo da moraju imati i svoja
krsna imena kako bismo ih meĊusobno raspoznavali.
Jelaĉićev je trg, dakle, trg svih zagrebaĉkih trgova.
Otud i jedinstveni sluĉaj deminutiva, koji se ne izvodi od
imena trga, kao obiĉno, nego od samog trga. Kad idemo,
dakle, na Trg, a ţelimo naglasiti svoju prisnost s njim,
onda kaţemo da idemo na Trgaĉ.
A na Trgu ili na Trgaĉu, izdogaĊale su nam se mnoge
najvaţnije stvari, za svakog od nas posebno i za grad u
cjelini.
Tu nam se dogodio i sam grad, tj. njegovo ime.
Legenda o mladoj djevojci i drevnom banu, roĊena na
ovom trgu, tj. na njegovu vrelu Manduševac, odaslana je

104
odavde na daleko i dugo putovanje i usput je preţivjela
sva pokoljenja Zagrepĉana u ovih 900 godina Zagreba.
Prisjetimo se samo one famozne betonske kocke na
istoĉnom dijelu Trga, a na koju su graĊevinari sluĉajno
naišli prilikom ureĊenja Trga 1986. Ĉim se, naime,
proĉulo kako su iskopani temelji nekadašnjeg vrela
Manduše- vac, Zagrepĉani su hrpimice poĉeli obilaziti
otkrivene ostatke vrela, doţivljavajući ih kao ukazanje
vlastitih korijena i povijesti svoga grada. Zaĉas je ta
neugledna hrpa kamenja okićena cvijećem kao pravo
gradsko svetište.
Glavni gradski trg, koji je u razliĉitim razdobljima
nosio i razliĉita imena - Jelaĉićev trg, pa Trg Republike,
opet Jelaĉićev, a prije Harmica i, na samom poĉetku,
Manduševac - uvijek je u cijeloj svojoj povijesti bio neka
vrsta posvećenog mjesta, kamo su Zagrepĉani dolazili s
rešpektom i poštovanjem.
Od davnine na Trgu su odrţavani sajmovi. Tu su
pristajale umorne zaprege diliţansi, donoseći iz svijeta
poštu, najnovije vijesti i prve strane goste. Trg je bio mje-
sto sveĉanih proglašenja iliti inštalacija hrvatskih banova.
Trg je uljepšan prvim bronĉanim spomenikom u gradu, a
isti je spomenik (banu Jelaĉiću, dakako) doţivio na Trgu
najveće civilizacijsko i kulturno oskvrnuće (1947.) i
ponovno uskrsnuće (1991.). Trg je posluţio kao
pozornica najvećih politiĉkih skupova, ali i politiĉkih i
socijalnih prosvjeda. Na Trgu su otvorene prve kavane i
prvi kafići. Na Trgu, tj. na Špici, prvi put su se verbalno
sukobili športski takmaci i kibici raznih klupskih boja. Na
Trgu smo pronašli dućan, gdje smo utaţili svoju prvu po-
trošaĉku glad. A mnogi od nas na Trgu, tj. pod vurom ili
pod repom, doţivio je i svoj prvi ljubavni sastanak, spoj,
ĉvenk ili sudar.

105
 Jelaĉićev trg, Trg Republike, Jelaĉić plac, Harmica,
Manduševac, dakle, Trg svih dosadašnjih imena, u svim
razdobljima posebno je mjesto u gradu - mjesto susreta,
viĊenja i dogaĊanja.
Nije onda ni ĉudo što i danas u Zagrebu, u svakom
njegovom zabitom kutku, ţivi uzreĉica: Kuj se cifraš kak
da ideš na Trg!
Trg je uistinu jedinstven i neusporediv gradski trg, a
pritom i najljepša i najĉešća gradska razglednica.
Pozdrav s Trga, tj. vidimo se na Trgu.

"Veĉernji list", 1994.

106
 Zagrebaĉka adresa hrvatske

Ono što je Jelaĉićev trg Zagrebu, to je Markov trg

starom Zagrebu. A razlika je u tome što se u Zagrebu, pa
tako i na njegovu glavnom trgu, ţivi, a u stari Zagreb, pa
tako i na njegov glavni trg, odlazi se u posebnim prilika-
ma i u posebnim raspoloţenjima, ali uvijek s rešpektom i
osjećajem zahvalnosti što smo i sami djelić ovoga starog
grada, koji upravo na Markovu trgu stoluje od najranijih
poĉetaka.
Markov trg je, dakle, glavni trg nekadašnjeg Grade-
ca, današnjeg Gornjeg grada. A s Crkvom sv. Marka,
Banskim dvorima, zgradom Sabora i starom Gradskom
vijećnicom, Markov trg je i najstarija, a do dana dana-
šnjega i najĉešća, razglednica grada, koju Zagrepĉani
šalju drugima, ali i sami sebi, budući da se upravo na tom
gradskom trgu s nekom vrstom krivnje osjećaju kao tu-
risti.
Za Markovu se crkvu, od koje trg i preuzima ime, drţi
da ju je u njenom prvobitnom izdanju dao podići sam
Bela IV. sredinom 13. stoljeća, a ime joj je dao po slici
sv. Marka koju je u Zagreb donio iz Venecije.
lako su je kroz stoljeća rušili potresi i razarali poţari,
Crkva sv. Marka se uvijek iznova podizala na svojim
ruševinama i zgarištima, mijenjajući samo izgled. I tako
sve do ovog današnjeg izdanja s kvazigotiĉkim portalom,
što su ga ostavili Schmidt i Bolle, poznati graditeljski
tandem koji je gradio i kaptolsku katedralu.
Vrijeme na Markovu trgu stupa svojim paradnim
korakom i u Banskim dvorima, i to od 1805., kada ban

107
Gyulay Dvore gradi, pa do predsjedniĉkih gardista koji
1991. odaju poĉast prvom predsjedniku slobodne i neo-
visne drţave Hrvatske, te do naših dana kad tu stoluje hr-
vatski premijer.
Markov je trg, dakle, i stalna adresa najviše hrvatske
vlasti s Banskim dvorima sa zapadne te Hrvatskim dr-
ţavnim saborom s istoĉne strane. Današnja zgrada Sabora
izgraĊena je 1910., a na njenom mjestu bila je tzv. Ze-
maljska hiţa još od 18.stoljeća.
Zagreb hrvatskom metropolom postaje, dakle, upravo
na Markovu trgu.
Prvi put hrvatskim jezikom progovoreno je u Drţav-
nom hrvatskom saboru (Ivan Kukuljević, 1843.) na
Markovu trgu.
Na Markovu trgu pale su i prve politiĉke ţrtve na oltar
samostalnosti Hrvatske (Srpanjske ţrtve, 1845.).
Na Markovu trgu, kako legenda kaţe, uţarenom je
krunom okrunjen kralj hrvatskih seljaka Matija Gubec.
S Markova se trga oglasila prva hrvatska radiopostaja
(1926.), odaslavši prvi put u eter hrvatsku nacionalnu
himnu.
Na Markovu trgu izglasan je prvi Ustav slobodne i
neovisne Hrvatske.
Nije onda ni ĉudo što je u ovom domovinskom ratu
neprijateljska granata svoj cilj traţila i pronašla upravo na
Markovu trgu, pogodivši Banske dvore, koji zajedno s
Trgom ĉine kultno mjesto hrvatske politiĉke i drţavo-
tvorne samosvijesti.
Markov trg je, dakle, koliko zagrebaĉki, toliko i hr-
vatski trg, štoviše, on je zagrebaĉka adresa i same Hr-
vatske.

"Veĉernji list", 1994.

108
 Cijeli grad u jednoj ulici

U Ilici je cijeli Zagreb. Ilica je adresa u najstroţem

središtu i najdaljoj periferiji.
Razvuĉena i krivudava, od Trga bana Jelaĉića, od
nekadašnje Harmice i Manduševca pa do Ĉrnomerca,
gdje je nekoć bio i sam kraj grada s mitnicom, Ilica je
poput pupkovine od koje se napajaju i hrane ne samo
gradske ĉetvrti i predjeli grada uz nju nego i cijeli grad.
Ilica je zagrebaĉka Peta avenija, Oxford Street, La
Fayett ili Mariashilferstrasse.
S ovom potonjom trgovaĉkom ulicom usred Beĉa,
Ilica, dapaĉe, ima i izravnu vezu - Kastnera i Ohlera. Ta
dvojica beĉkih trgovaca trgovala su, naime, i na Maria-
shilferstrasse i u Ilici. U Ilici su promijenili više adresa da
bi napokon 1903. došli na poĉetak Ilice pa će tako ta
lokacija mnogim pokoljenjima Zagrepĉana ostati trajno
urezana kao adresa svih njihovih prvih i najvaţnijih po-
trošaĉkih iskustava.
Kastner i Ohler, a kasnije Nama, prva je robna kuća i
do dana današnjega ostala je najveća i najpoznatija. Iako
je ta iliĉka Nama s vremenom izrodila više Nama, raza-
sutih po gradu, pa ĉak ijednu u Kustošiji, dakle, u Ilici,
sve će se te kasnije Name zvati opisno, kao trešnjevaĉka
Nama, Nama na Kvatricu, Nama u Dubravi, jedino će
Nama na poĉetku Ilice ostati samo - Nama. A u Nami su
Zagrepĉani kupili svoju prvu najlonsku košulju, svoj prvi
radioaparat, televizor ili hladnjak, svoje prve traperice ili
prve cipele (ukoliko cipele nismo kupili dvije kuće dalje
u Ilici, u Bati, odnosno u Borovu).

109
 Nama je, dakle, naš zagrebaĉki Macy's, Harrods,
Necckerman, Upim ili Gum A nastavimo li s usporedba-
ma, onda moţemo takoĊer reći kako je Ilica i naš Broad-
way. Ulica umjetnosti, zabave i dokolice. Nijedna zagre-
baĉka ulica kroz povijest nije imala toliko kina, kabarea,
kavana, hotela, knjiţara, galerija i slikarskih ateljea, a tu
je ĉak i Likovna akademija.
Ono što je Kastner i Ohler u trgovini, to je Kugli u
knjiţarstvu i nakladništvu. Kod Kuglija u Ilici 30 sve ge-
neracije zagrebaĉkih Ċaka, studenata i knjigoljubaca na-
bavile su svoje prve školske knjige i udţbenike, školski
pribor i lektiru. Kugli je još dugo ţivio (i još ţivi), iako je
njegovo mjesto u Ilici poslije rata zauzela Mladost, koju i
danas nostalgiĉno zovemo imenom najpoznatijeg zagre-
baĉkog knjiţara i nakladnika Stjepana Kuglija.
Uz Kastnera i Ohlera, te Kuglija, najpoznatija iliĉka
adresa je, dakako, Lovaĉki rog. To je sinonim i povijest
zagrebaĉkog ugostiteljstva i hotelijerstva. Lovaĉki rog,
koji je jedini od iliĉkih i zagrebaĉkih civilizacijskih insti-
tucija do danas zadrţao i svoje pravo ime, odavno nije
hotel, kao što u Ilici, i nema hotela (valjda zbog prometa i
buke?) kao nekoć kad su, uz Lovaĉki rog, tu bili hoteli i
hotelske legende kao K caru austrijanskom i Kruna ugar-
ska, kasnije Grand hotel.
Ilica je, uza sve to, i ulica vojarni (vojarne su na uglu
Selske i Domobranske), te industrije. Godine 1892. u Ilici
je, naime, otvorena Zagrebaĉka pivovara koja je, zajedno
sa svojim vršnjakom "Franckom", u tehnološkom smislu
predstavljala najviše dostignuće suvremene industrije.
Otvaranjem Zagrebaĉke pivovare otpoĉinje ujedno i prva
industrijska proizvodnja piva u gradu. U meĊuvremenu,
zagrebaĉko pivo, proizvedeno u Ilici, nagraĊeno je
mnogim svjetskim kolajnama i odliĉjima.

110
 Ilicom vozi tramvaj, na kraju Ilice je i tramvajsko
okretište, a od Gundulićeve Ilica je prohodna i za auto-
mobile. Na uglu Ilice i Gundulićeve bila je i prva proda-
vaonica automobila zagrebaĉkog trgovca Ferde Budic-
koga, koji se 1901. u Zagreb dovezao i prvim automo-
bilom.
Ilicom Zagrepĉani ipak najradije i najĉešće pješaĉe.
Nema valjda Zagrepĉana koji nije propješaĉio Ilicu,
pogotovo u predjelu od Jelaĉićeva do Malog placa, tj.
Britanca, i usput u njoj pronašao ono što nigdje drugdje u
gradu nije mogao pronaći.
U Ilici smo pronašli i cijeli - Zagreb!

"Veĉernji list", 1994.

111
 Europa ispod
zrinjevaĉkih platana

Od velegrada i europske metropole Zagreb nam naj-

više nudi na Zrinjevcu.
Zrinjevac je, dapaĉe, jedna od onih, ne tako ĉestih,
urbanih cjelina na kojima se Zagreb s lakoćom moţe
prodati kao gradska razglednica Pariza, Praga, Beĉa ili
Rima.
Svojom širinom, prostornošću i prozraĉnošću te vis-
inom palaĉa diskretno skrivenim meĊu krošnjama pla-
tana, Zrinjevac je najbolji predstavnik ovog nam starog
grada, koji se u posljednjih stotinu ili nešto više godina
oblikovao i rastao na rubu Europe, teţeći da i sam bude
ravnopravni dio stare Europe. A te su teţnje vidljive u
cjelokupnoj povijesti tog prvog od niza novonastalih do-
njogradskih trgova, od kojih će kasnije nastati jedinstveni
urbanistiĉki koncept nazvan - po gradskom mjerniku
Milanu Lenuciju - Lenucijevom potkovom.
Od svih donjogradskih trgova najviše opjevan, naj-
ĉešće opisivan (pjesnik Slavko Mihalić vidi ĉak i plave-
tnilo mora ispod zelenih zrinjevaĉkih platana), oslikan i
fotografiran, Zrinjevac se ne zadovoljava samo predstav-
ljanjem izgledom, dakle, urbanistiĉkom i arhitektonskom
raskoši, bogatstvom ideja i materijala; on to ĉini i sadr-
ţajima.
Uokolo jedinstvenog gradskog parka, najraskošnijeg i
najoĉuvanijeg, niţu se vaţne gradske adrese, poĉevši od
najviše sudbene vlasti (Ţupanijski i Vrhovni sud) preko

112
nacionalnih muzeja, galerija i ateljea, potom turistiĉkih,
putniĉkih i aviokompanija te knjiţara i kavana, pa do dip-
lomatskog predstavništva najveće svjetske sile - SAD-a
sa zapadne i odnedavno Ministarstva vanjskih poslova
RH s istoĉne strane. I na kraju, ili na poĉetku, kako se
uzme, HAZU na samom jugu.
Dovršena prije zloglasnoga potresa 1880., pa i ošteće-
na u potresu prije nego bude i useljena, neorenesansna
zgrada HAZU-a predstavljala je isprva najjuţniji rub gra-
da, koji se sedamdesetih stidljivije, a osamdesetih već
masovno, širi upravo na tom novoimenovanom gradskom
trgu, poznatom dotad po marvinskom placu i navozima
gradskoga otpada.
U meĊuvremenu niĉe palaĉa za palaĉom, a gradi ih,
kao svoj novi statusni simbol, zagrebaĉko plemstvo, imu-
ćni trgovci i poduzetnici. S vremenom tako Zrinjevac
postaje poznat koliko po svojim graditeljima, arhitektima
i kiparima, toliko i po novim imućnim stanarima. Otmje-
nost i raskoš vozi se Zrinjevcem isprva u koĉijama, a
potom i u automobilima, a ponešto od njene nazoĉnosti
vidljivo je i na gradskom korzu na kojem se Zagreb sve
masovnije poĉinje pokazivati upravo na Zrinjevcu, koji
tako na razmeĊu dvaju stoljeća posve preuzima prvenstvo
Jelaĉićevu placu i Ilici, a koji su prije toga gradske šetaĉe
preuzeli Juţnoj promenadi, tj. Strossmayerovu šetalištu.
Zagreb se opušta na poznatim zrinjevaĉkim prome-
nadama s obveznom limenom glazbom, koja predveĉer ili
nedjeljom u podne nastupa na Glazbenom paviljonu. U
ljetnoj se zapari rashlaĊuje na fontanama i znatiţeljno
išĉitava celzije na meteorološkom stupu. Šeće pogledima
milujući ozbiljna lica umjetniĉkih poprsja hrvatskih ve-

113
likana u parku. Na terasi kavane "Zagreb" (sada poslo-
vnica "Croatia Airlinesa") naslaĊuje se ukusnim minjo-
nima, rashlaĊuje zagrebaĉkim pivom i krijepi zagre-
baĉkom kavom. Otpoĉiva na klupama koje će upravo
zbog vaţnosti i simbola Zrinjevca s vremenom u arhitek-
turi dobiti ime - klupe "Zrinjevac".
Zrinjevac je, dakle, više od trga, on je simbol zagre-
baĉke gradskosti i kulture ţivljenja. Na Zrinjevcu smo
najviše i najdublje u Europi, a istodobno u središtu
Zagreba, pod zrinjevaĉkim platanama.

"Veĉernji list", 1994.

114
 Pliva patka preko Save

U poznatoj pjesmici u kojoj se govori o patki koja pli-

va preko Save i nosi pismo navrh glave kao da se ţeli
izraziti emotivni odnos Zagreba spram svoje rijeke kad se
u nastavku kaţe kako u tom pismu piše: ne volim te više.
Zagreb i Sava, naime, nikad se i nisu pretjerano vo-
ljeli, iako su ţivjeli i ţive zajedno u nekoj vrsti dogovo-
renog braka, što će reći da se samo podnose, da je njihov
odnos daleko od one idiliĉne ljubavi kakva se moţe zami-
jetiti u zajedništvu nekih drugih europskih gradova i nji-
hovih rijeka.
Sava nikad nije tekla sredinom Zagreba. Na njenim
obalama i kejovima grad se nikad nije opuštao i ţivio
svoje trenutke dokolice. Zagrepĉani na svojoj rijeci nikad
nisu išĉekivali izlaske Sunca, kao što na rijeku ne odlaze
is- praćivati dan, priţeljkujući da sa sobom ponesu kući
onu klasiĉnu sliku poprskanu rumenilom Sunĉeva
zalaska.
Zagreb se sa svojom rijekom nikad dosad nije uspio
uslikati za gradsku razglednicu, koju bi onda Zagrepĉani
s ponosom slali kao što stanovnici Pariza, Londona ili
Budimpešte šalju razglednice sa svojim rijekama.
U braĉnoj zajednici izmeĊu Zagreba i Save bilo je u
razliĉitim razdobljima razliĉitih više ili manje uspješnih
pribliţavanja, da bi pedesetih godina ovoga stoljeća
odnos grada i rijeke doţivio svoje zvjezdane trenutke.
Sava je, naime, premoštena novim modernim mostom -
Mostom slobode - zahvaljujući kojemu je grad svom
svojom silinom krenuo na juţnu obalu, gdje su u
euforiĉnom zamahu na pustoj ledini nicale izloţbene
dvorane i poslovni pros-

115
tori Zagrebaĉkog velesajma, a u najbliţem susjedstvu i
prva gradska naselja - Savski gaj i Trnsko.
Mnogi su Zagrepĉani tih pedesetih prvi put povjero-
vali kako će Sava napokon poteći sredinom grada. Naj-
uvjereniji u tu prelijepu iluziju svakako je bio i najza-
sluţniji za preseljenje Zagreba preko rijeke - tadašnji gra-
donaĉelnik Većeslav Holjevac. Popularnije Veco i umro
u toj vjeri, a današnja Avenija njegova imena, okrenuta u
smjeru sjever-jug, na tragu je, dakle, i Većine ţelje i ţelje
mnogih naraštaja Zagrepĉana - da grad zaţivi na svojoj
rijeci.
Zagreb, meĊutim, ni do dana današnjega nije grad na
rijeci, premda je u meĊuvremenu gradio nove mostove
(Most mladosti, Jadranski most) i nova stambena naselja,
koja, uza svu svoju udobnost i prateće sadrţaje, kako se
to kaţe, ostaje samo Novi Zagreb, dakle, novi grad
kojega Sava od Zagreba odvaja, a ne spaja, kako smo svi
to zajedno uvijek priţeljkivali.
Ţelja Zagreba da Savu ucrta u svoj plan grada stara je
koliko i prvi most preko rijeke, koji je od drvenih planki
sklepan još u osamnaestom stoljeću. Na crti te ţelje plovi
i trnjanska skela koja je ljude, stoku, teret, a u novije
vrijeme i automobile, prevozila sjedne strane rijeke na
drugu sve do ranih šezdesetih.
A kad je danak posrijedi, tj meĊusobna davanja i
potraţivanja izmeĊu grada i njegove rijeke, gradsko će
knjigovodstvo iskazati trajno nepovoljno stanje za grad.
Sava je Zagrebu, naime, više uzimala nego što mu je da-
vala. Ĉesto se u svojoj povijesti izlijevala iz korita i obru-
šavala na grad. A kako se grad rijeci s godinama pribli-
ţavao, tako mu je rijeka postajala sve opasnijom. Do sra-
za podivljale rijeke i grada dolazi 1925. i 1926., nanovo
1930., a onda tri godine kasnije, pa još jednom za tri go

116
dine. Najrazorniji povodanj u povijesti grada svakako je
onaj 26. listopada 1964., kad se pola Zagreba našlo pod
Savom.
Sava je, unatoĉ svemu, uvijek bila i ostala zagrebaĉka
rijeka, a zbliţavanju grada i njegove rijeke najviše su
pridonijeli zagrebaĉki športaši: Još 1875. na Savije osno-
vano Prvo hrvatsko veslaĉko i ribolovno društvo, a od
tada se niţu društva svakojakih imena (Gusar, Uskok,
Sava, Sloga i, dakako, Croatia i Mladost) i raznih špor-
tova vezanih uz vodu, ali i onih drugih: veslanje, pliva-
nje, vaterpolo, športski ribolov, te atletika, odbojka,
nogomet, tenis, motociklizam, konjiĉki šport i u najnovije
vrijeme golf i boćanje. Više puta zagrebaĉki športaši sa
Save vraćali su se na na svoju Savu okrunjeni najvišim
europskim kolajnama i odliĉjima.
Na Savi se Zagreb za ljetne pripeke, sve tamo od
1892., praćaka i rashlaĊuje, hrleći sa svih strana na dva
kupališta - Gradsko i Gospodarićevo. Na Gradskom ku-
palištu - koje s godinama mijenja izgled, da bi za vrijeme
gradonaĉelnika Vjekoslava Heinzela, kasnih dvadesetih,
dobilo onu prepoznatljivu scenografiju iz filma Tko pjeva
zlo ne misli - prireĊuju se razne veselice i športska
natjecanja, s obveznim izborom za Miss Save.
Zagreb, eto, ima i Miss Save, premda se ne moţe reći
da je Sava zagrebaĉka miss, tj. da se grad sa svojom
rijekom ima razloga špinĉiti i šminkati.
U potrazi za vlastitom miss, mnogi su Zagrepĉani,
meĊutim, morali prijeći upravo preko Save, u jednom ili
drugom smjeru, a neki su se uslikali ili se barem poţeljeli
uslikati nasred mosta, naravno, s rijekom u pozadini.

"Veĉernji list", 1994.

117
 BuĊenje grada

Zagreb se budi u Sesvetama.

Novi dan svoju ranoranilaĉku svjetlosnu rutu ponavlja
svakog jutra istim onim smjerom kojim su u Zagreb
nekoć stizali pospani putnici na diliţansama, donoseći
nam novotarije i utjecaje europskog duha i europske
krĉme; otud su se u grad ušuljavali razni uljezi i pred-
stavnici tuĊinskih reţima koji su svojim jarmom priteza-
li Zagreb i Hrvatsku. Dodamo li toj jutarnjoj povorci ra-
dnu snagu, opskrbljivaĉe i turiste, tad znamo da smo na
ulaznim vratima grada i na najvaţnijoj prometnici u
smjeru istok-zapad.
Na toj relaciji Zagreb je i najprostraniji (i najnase-
ljeniji), od Sesveta na istoku do Zaprešića na zapadu - 22
km.
Tu zagrebaĉku paralelu, koju sa sjevera nadvisuje
Medvednica, a s juga joj pravi društvo ţeljezniĉka pruga i
autoput, te Sava ispresjecana mostovima i utjecajima
Europe i Balkana, prati i ukupni razvoj grada, pa se moţe
reći kako grad urbanistiĉki slijedi svoju prirodnu putanju.
Sve je to, naravno, putokaz novijeg Zagreba, premda
bi se i na putu kroz vrijeme moglo naći primjera reĉenog
prirodnog tijeka. Rušenje stare Bolnice milosrdne braće
na Jelaĉićevu trgu znakovit je primjer. Te 1931., kad je
starom agramerskom hospitalu odzvonila smrtna ura,
Zagreb je na svom središnjem trgu priredio narodnu ve-
selicu sa šatorima ispod kojih su purgeri dizali kupice
domaće bukovaĉke i zelinske kapljice, opraštajući se sa

118
starim memljivim devetnaestim stoljećem, koje je bolnica
(izgraĊena 1804.) simbolizirala i koja je svojom dot-
rajalošću i neprilagoĊenošću smetala novom dobu i nje-
govim graditeljskim planovima. Sluĉajnost je htjela da je
opeka porušene bolnice otišla upravo u Sesvete (otkupio
ju je sesvetski poduzetnik Peška, koji je i organizirao ve-
selicu s obveznim volom na raţnju), ali u toj sluĉajnosti
ima i simbolike. Opeka sa zgarišta jednoga ţivota, naime,
ugraĊena je u novi ţivot, u prizemnice novonastalih siro-
tinjskih ĉetvrti na istoku grada, što će reći da ţivot
poĉinje od poĉetka.
Ako bismo u istom smjeru i nadalje ustrajali, uistinu
bismo na istoĉnom rubu grada došli do samog poĉetka. S
te je strane, naime, u grad 1242. sa svojom kraljevskom
svitom prispio ugarsko-hrvatski kralj Bela IV., koji će
Zagrebu - tom starom biskupskom središtu, osnovanom
1093. - udariti upravne temelje grada. Svojom Zlatnom
bulom, kralj je Zagrebu dodijelio status slobodnoga kra-
ljevskoga grada sa svim ovlastima koje takav status sa
sobom nosi. A što će reći da temeljem tog kraljevskog
dokumenta novoimenovani slobodni kraljevski grad na
breţuljku Gradec ima pravo prireĊivati sajmove, osnivati
obrtniĉke cehove i od neprijatelja se štititi podizanjem
obrambenih zidina.
Zagreb se, dakle, budi u Sesvetama.
Zagrebaĉka se zora rumeni nad vizurama istoĉnog
dijela grada s oštrim obrisima mesne industrije „Sljeme",
preko Rome i Name u Dubravi, tramvajskog okretišta i
prvih tramvaja, koji drhtavi i prekrcani klize uz usnuli
maksimirski perivoj sa zvjerinjakom zdesna i mrtvi
stadion slijeva i, prema svom dnevnom redu voţnje,
napreduju sve dublje u grad, dovozeći sa sobom prve

119
jutarnje putnike. Iz istog smjera u grad pristiţu i prvi au-
tomobili, kojih su svjetla to bljeĊa što je zora svjetlija.
Pješaci su rijetki, obrisi im raspršeni i nestvarni u ozraĉju
jutra. Stvarnost novog dana u ovom starovjekom gradu
poĉinje tek s prvim šljukom jutarnje kave. Dobro jutro,
Zagrebe!

"Veĉernji list", 1994.

120
 I Papa spominje Remete

Kad je Sveti Otac u svom govoru spomenuo

Hrvatsku i hrvatski narod, svi smo se osjećali nekako
ponosni, bez obzira na ne baš optimistiĉan kontekst u
kojemu nas spominje. Osobno sam, meĊutim, još veći
ponos i radost osjetio kad je poglavar rimokatoliĉke
crkve sa svojeg znamenitog prozora na Trgu sv. Petra
izrijekom spomenuo Remete i remetsko svetište, dakle,
moju staru ţupu iliti faru, gdje sam kršten i gdje sam
primio prvu svetu priĉest, gdje sam se vjenĉao i krstio
djecu, kao i svi moji od pamtivijeka do danas.
Više od sedamsto godina stara je Crkva Majke Boţje
Remetske, a nekoć je bila najveće svetište sjeverne Hr-
vatske, veće i znaĉajnije od Marije Bistrice. Nadaleko je
poznata i po tradicionalnim proštenjima za Uskrs,
Veliku i Malu Gospu, s licitarima i kramarima s
varljivim gvir- com i soĉnim šindelbratnima. Remete se
spominju u cjelokupnoj ediciji Pet stoljeća hrvatske
knjiţevnost, a posebno u posljednja dva stoljeća, gdje
Remete moţemo naći u opisima Krĉelića, Tituša
Brezovaĉkog, Kukulje- vića, Gaja, Šenoe, Matoša,
Zagorke, Krleţe i Lojzeka Majera, pa do naših
suvremenika.
Moju generaciju poratnih prvopriĉesnika, najviše je,
moram priznati, golicala Zagorka nagaĊanjima da bi stara
pavlinska crkva u Remetama lako mogla biti povezana s
Kaptolom tajnim podzemnim hodnicima. U mašti smo se
probijali tim tajnovitim, mraĉnim podzemnim preĉicama,
ali u stvarnosti nismo ništa otkrili, osim starog
zapuštenog ribnjaka juţno od crkve.

121
 Podzemnim hodnikom ili ne, Remete su ĉvrsto pove-
zane s Kaptolom i sa Zagrebom jer su njegov nerazdvojni
dio od starine, premda su nekoć bile samostalna općina.
Od Remeta do Jelaĉićeva trga kudikamo brţe dodete
nego, recimo, od Zapruda, Dugava ili Sopota, a nikome
neće na pamet pasti da za ZapruĊe, Dugave ili Sopot kaţe
kako su nedaleko Zagreba, dok će za Remete to obvezno
reći. To je ovom prigodom rekao i reporter HTV-a,
opisujući kako se masa Zagrepĉana na hodoĉašću mira,
predvoĊena uzoritim kardinalom Kuharićem, od Kaptola
zaputila u Remete nedaleko Zagreba.
Sliĉni se epiteti prišivaju i Šestinama, Graĉanima, pa
ĉak i mojem Gornjem Bukovcu, koji izrasta iz maksimir-
skog perivoja i njegova je sjeveroistoĉna zelena grana. A
da smo u nekim stvarima nedaleko, dapaĉe, i daleko od
Zagreba, to svakako stoji, jer se prema tim starim pod-
sljemenskim autohtonim zagrebaĉkim, prigorskim i hr-
vatskim krajevima sustavno u bivšem politiĉkom sustavu
vodila maćehinska politika. Zahvaljujući tome, sve do
ove 1991. smo u nekim dijelovima ostali bez minimuma
komunalnog standarda, i to upravo zbog svog već spome-
nutog hodoĉasniĉkog, proštenjarskog, prohrvatskog i,
svakako, antikomunistiĉkog stava i mentaliteta. Da biv-
šim vlastima nismo bili po volji, to je jasno, ali ni nova
vlast nije baš pokazala volju da ispravi tu polustoljetnu
nepravdu prema toj našoj staroj podsljemenskoj zoni.
O Remetama i o remetskoj crkvi je dosta toga napi-
sano, a za ovu prigodu poseţem za malo poznatom knji-
ţicom Milutina Mayera Medvedgradski jastrebovi, ne-
kom vrstom povijesnog romana u kojem se za Remete
kaţe da leţe u divotnom kratkom dolu, te da im ime
potjeĉe od rijeĉi Heremitea, kako su se zvali monasi reda

122
svetog Pavla pustinjaka koji su ovamo došli i sagradili
samostan. Već godine 1288. postojao je remetski pavlin-
ski samostan, jer se zna da je te iste godine njegov prvi
dobrotvor i darovatelj Miroslav, sin Sršekov zapisao to-
me samostanu zemljište na potoku Bliznecu i kestenovu
šumu u Kratkom dolu.
A evo i jednog opisa proštenjarskog ugoĊaja u reĉenoj
knjizi:
Kad se u svetištu završila sveĉana sluţba Boţja, koju
je toga dana sluţio sam zagrebaĉki biskup preĉasni gos-
podin Ivan Alben, došavši toga dana u Remete da takoĊer
iskaţe svoje sinovsko štovanje velikoj zaštitnici pav-
linskog reda, potraţili su Griĉani i seljaĉki svijet tjelesne
okrepe pod brojnim šatorima domaćih krĉmara i peĉe-
njara, dok su drugi opet posjedali po mladoj travi oko
crkve i u njenom okolišu i poĉeli blagovati meso i kolaĉe
koje su donijeli sa sobom na proštenje... A kad su domaći
tamburaši i griĉki sviraĉi zasvirali, sva je mlaĊarija ţus-
tro poskakala na noge i uhvatila se u kolo... Malo-poma-
lo proštenjsko je raspoloţenje bivalo sve jaĉe i ţivlje. Is-
pod šatora orila se pjesma i odzvanjalo podcikivanje...
Remete i remetsku crkvu Zagrepĉani uvijek rado i
ĉesto posjećuju, ali teško da se ikad odjednom toliko na-
roda skupilo kao na već spomenutom hodoĉašću mira, a
koje spominje i Papa.

"Veĉernji list", 1991.

123
 Pod repom

Naslov, naravno, upućuje na aktualne gradske traĉeve

u stilu Reze i Jule, na stari "Jutarnji list" i predratno, vrlo
bogato i raznovrsno, zagrebaĉko novinarstvo, a u kojem
su rubrike tipa pod repom bile popularne i rado ĉitane.
Nekad su se Zagrepĉani, naime, pod repom sastajali i
glasno raspravljali o raznim temama, a najĉešće o obi-
ĉnim, svakodnevnim i ĉesto prizemnim stvarnim, na rubu
obiĉnih glasina i traĉeva, naravno. Tako je s vremenom
pojam pod repom ušao u svijest Zagrepĉana kao sinonim
spontanog sastajanja na glavnom gradskom trgu, u sjeni
spomenika banu Jelaĉiću, i razmjenjivanja dnevnih
vijesti.
Taj famozni termin pod repom zadrţat će se još dugo,
iako ni repa ni konja, kao ni konjanika na starom trgu
novog imena i novog (boljševiĉkog) duha od 1947. na-
dalje više neće biti. Komunistiĉki ideolozi pod repom
okrstit će graĊanski ili malograĊanski mentalitet kao stra-
no tijelo i zloćudnu izraslinu promatranu i uoĉljivu, na-
ravno, kroz marksistiĉki sitnozor. Biti svrstan pod tu kraj-
nje opasnu etiketu, znaĉilo je biti trn u oku ĉuvarima
tadašnjeg reţima. I sam sam na vlastitoj koţi osjetio tak-
vo etiketiranje, kad sam 1986. uoĉi preureĊenja tada-
šnjega Trga Republike za predstojeću Univerzijadu u je-
dnom novinskom tekstu predloţio povratak Fernkornova
bronĉanog bana. Zbog toga me glavni savezni list iz Beo-
grada preko cijele svoje stranice velikoga formata doĉe-
kao najpogrdnijim naslovom: Nostalgija pod repom.
Ne spominjem to, naravno, zato da bih sebe prikazao
kao ţrtvu bivšeg reţima (i bez mene ima i tako previše

124
ţrtava!), nego da bih podsjetio kako je zagrebaĉki
spomenik banu Jelaĉiću svojom sudbinom nadrastao i
samoga bana! A povod ovome podsjećanju upravo je ak-
tualna sto i pedeseta obljetnica (1848 - 1998) Jelaĉiće- va
ustoliĉenja, a koja je upravo obiljeţena.
lako je poznato da je ban Josip Jelaĉić jedna od
najmarkantnijih figura hrvatske povijesti i jedna od
najvaţnijih grana - kako pjesma pjeva - hrvatskoga
nacionalnoga duha i hrvatske drţavnosti, iako se zna da
je upravo Jelaĉić ujedinio sve hrvatske krajeve i ukinuo
kmetstvo, taj politiĉar najveću popularnost uţiva upravo
u Zagrebu, ali ne zato što su Zagrepĉani veći ili bolji Hr-
vati od Hrvata iz ostalih hrvatskih gradova i krajeva,
nego zato što oni jedini imaju Jelaĉićev spomenik. A
upravo je taj spomenik - spomenik hrvatskoga ponosa i
hrvatskoga srama - i sam za se govori o nama samima.
Najprije, to je bio prvi spomenik jednom zasluţnom
Hrvatu i najmo- numentalnije kiparsko djelo (rad
beĉkoga kipara Antona Domenika Fernkorna) koje je
promijenilo vizuru glavnoga hrvatskoga grada.
Fotografija otkrivanja spomenika 16. prosinca 1866.,
zagrebaĉkog fotografa Franje Pommera, prva je masovna
fotografija u cjelokupnoj povijesti hrvatske fotografije.
Jelaĉićev spomenik je prvi spomenik koji je obijen
daskama (1945.) i skriven pred oĉima graĊana zbog
ideoloških razloga i vjerojatno jedan od rijetkih koji je
zbog ideologije na neciviliziran i vandalski naĉin (pod
okriljem ljetne noći 1947.) srušen i bun- keriran. Banov
spomenik je ponovno kasnih osamdesetih okupio
Zagrepĉane koji skupljaju potpise za njegovo ponovno
postavljanje, a ona povijesna Pommerova fotografija s
otkrivanja 1866. dobiva svoju, još raskošniju, reprizu s
ponovnog otkrivanja 16. listopada 1990. A i to

125
novo postavljanje spomenika zavadilo je i podijelilo već i
same izvoĊaĉe. Jedni su se na spomeniku financijski
okoristili, a drugima, koji su se iskazali kao donatori,
navodno, nitko nije rekao ni pišgavrit.
I sada, dok upravo obiljeţavamo okruglu obljetnicu
bana Josipa Jelaĉića, njegov spomenik na Jelaĉićevu trgu
ponovno svaĊa ljude: dok bi se jedni - sindikati i neke
oporbene stranke - okupljali oko njega na svojim pros-
vjednim skupovima, drugi - stranka na vlasti - tome se
protive.
Jelaĉićev spomenik je, dakle, više od spomenika jed-
nom vaţnom hrvatskom politiĉaru i njegovoj politici: to
je spomenik cjelokupnoj hrvatskoj politici, bremenitoj
tradicionalnim meĊusobnim razdorima i neslaganjima.
U jednom se ipak svi slaţemo - da nam Jelaĉićev
spomenik svima treba. Bez obzira sastajemo li se pod
repom ili ne.

"Jutarnji list", 1998.

126
 Šekretfrau kao spomenik?

Da je stari zagrebaĉki feljtonist Krešimir Kovaĉić bio

u pravu kad je javni zahod na Jelaĉićevu trgu prekrstio
zagrebaĉkim Clochemerleom, pokazalo se još jednom
kad je ta naša javna pišaonica ponovno privukla medijsku
pozornost. Zahod na Trgu, naime, ponovno razdvaja
Zagrepĉane, kao što je to ĉinio kroz cijelu svoju dugu
povijest. I opet se, naravno, ide iz jedne u drugu krajnost;
dok se jedni javljaju s prijedlogom da se zahod zatvori,
jer da na tom mjestu samo smeta, drugi takve ideje pro-
glašavaju bogohulnima i krajnje sebiĉnima, jer zahod,
navodno, smeta parkiranju mercedesa istih tih predla-
gatelja, te da se javni zahod na Jelaĉićevu trgu, kao naj-
starija javna institucija takve vrste, mora saĉuvati kao
spomenik kulture. Štoviše, dolaze mi neki ozbiljni ljudi
koji me ozbiljno mole da javno u novinama podrţim nji-
hovu ideju o raspisivanju javnoga natjeĉaja za izradu
spomenika, a koji bi, kako vele, s duţnim pijetetom
progovorio o staroj zagrebaĉkoj šekretfrau ispred zahoda.
Prije nego što se odluĉim jesam li za one koji bi zahod
rušili i na njegovu mjestu parkirali svoje mercedese i
BMW-e ili za one koji bi šekretu i šekretfrajli podigli
spomenik, podsjetit ću na razne nesporazume koje je isti
naš zahod meĊu Zagrepĉanima dosad, u raznim
razdobljima, izazivao.
O potrebi otvaranja javnog zahoda na glavnom zagre-
baĉkom trgu u javnosti se poĉinje pripovijedati već ranih
sedamdesetih devetnaestoga stoljeća. Iako Zagreb broji
tek dvadesetak tisuća duša, zagrebaĉke novine već
spomi-

127
nju potrebe velegrada. Tako se predlaţe da se javni
zahod otvori na Kaptolu ili na Jelaĉićevu trgu, pa su već
te dvije predloţene lokacije zavadile purgere. Većina je
ipak za Jelaĉićev trg, ali tome će se ţestoko usprotiviti
jedan stari gradski školnik, inaĉe ĉlan gradskog
zastupništva. Zamislite, zagrmio je školnik, kakve će se
misli probuditi u dušama nevinih djevojĉica kad budu
vidjele ĉopor muškaraca iza one tajanstvene ograde!
Kako će to djelovati na njihove nevine duše! Nato će se
javiti utjecajni "Agramer Zeitung" koji će ovoj aferi
posvetiti veliki ĉlanak: Trebalo bi odvesti tog
natraţnjaĉkog školnika na kolodvor i napojiti ga tamo
pivom, pa mu onda zapovjediti da puna mjehura pješaci
do nakraj Nove Vesi... Školnik na to odgovara: Na muci
se poznaju junaci!
Neko vrijeme se na javni zahod zaboravilo, a klošmer-
ska se psihoza ponovo širi 1909., kad zapoĉinje gradnja
javnog zahoda na jugoistoĉnoj strani Jelaĉićeva trga.
Najviše ţuĉi sasuto je na gradonaĉelnika Milana Amru-
ša, koji je bio poznat kao veliki škrtac. Amruš je dao
iskopati zemlju, ali je iskop tako stajao dosta dugo,
budući da je Amruš bio škrt dati novac za nastavak
radova. Novine su ga optuţivale da će, makar je po struci
lijeĉnik, zbog svoje škrtosti, gradu priskrbiti zarazu koja
se moţe proširiti iz neoĉišćene muljave jame nasred trga.
Radovi su se ipak nastavili, pa je zahod završen 1910. Za
sveĉano otvorenje gradskoga zahoda bio je prireĊen i
prigodni program i sastavljena spomen-ploĉa na kojoj je
pisalo: U vrijeme vladanja njegova apostolskog
veliĉanstva Franje Josipa, u vrijeme banovanja dr.
Nikole Tomašića i naĉelnikovanja dr. Milana Amruša,
podignut je ovaj hram ĉovjeĉnosti, pristojnosti i zdravlja.
Sveĉanom otvorenju hrama ĉovjeĉnosti trebao je,
navodno, prisustvo

128
vati i sam ban Tomašić, koji je u posljednji ĉas ipak
odustao.
Ja, meĊutim, nipošto ne odustajem opredijeliti se u
ovoj najnovijoj klošmerskoj polarizaciji oko zahoda, koja
ide od njegova rušenja do proglašenja spomenikom kul-
ture. Predlaţem, dakle, da se umjesto spomenika, koji bi
se kakti trebao dodijeliti šekretfrajli, nekoj umirovljenici
dodjeli honorarno radno mjesto deţurne šekretfrau, kako
bi dopunskom zaradom nadoštukala svoju crkavicu od
mirovine. A spomenik nek se podigne mercedesu ili
BMW-u tik do javnog zahoda, pa će tako svi dobiti svoje
- i oni kojima je sila i oni koji su se osilili! I u jednom i
drugom sluĉaju, naravno, spustiti vodu.

"Jutarnji list", 1999.

129
 Posljedni fijaker

Sudbina je htjela da od Vikija Glavockog, nekad naj-

popularnijeg zagrebaĉkog komiĉara, pogotovo iz one
slavne ere Prvog pljeska, što ga je s Bracom Reisom kas-
nih pedesetih i ranih šezdesetih vodio u iliĉkom Varieteu
(Kerempuh), današnjim generacijama ostane samo onaj
njegov poznati hrapavi glas u još poznatijoj šansoni Pos-
ljednji fijaker. A bojim se da bismo se danas sjećali i tog
karakteristiĉnog raspuknutog Vikijeva glasa da nije po-
srijedi kultna šansona, a koja je, kao prava šansona, puno
više od puke zabave. Posljednji fijaker je pomalo sjetni
podsjetnik na graniĉnu crtu izmeĊu dviju civilizacijskih
epoha, kad će topot konjskih kopita na gradskom asfaltu
zauvijek zamijeniti brektanje motora, a umjesto toplih
konjskih "kolaĉa" po ulicama, dobit ćemo ispušne
plinove auspuha.
Na sve me to podsjeća ova uspješno okonĉana gradska
akcija oko sponzoriranja konja jedinom (i posljednjem,
naravno) zagrebaĉkom fijakeristu - Josipu Ha- briću -
popularnom dedi Joţi. Tako smo kao grad sebi donekle
osvjetlali obraz, jer zbilja ne bi bilo lijepo ni pošteno da
smo se u treći milenij ufurali svojom brektavom
motornom konjicom, a bez ijednog ţivog konja i koĉija-
ša, bez gradskog fijakera i fijakerista. Za razliku od nas,
mnoge europske metropole, pa i one preko bare (sluĉajno
sam se fijakerom provozao newyorškim Central parkom),
saĉuvale su fijakere, naravno ne zbog potrebe gradskog
prometa, nego zbog tradicije i atrakcije. Istina je da ovo
posljednje, dvadeseto stoljeće pripada automobilu

130
(prvi automobil je u Zagreb dokurio zajedno sa stoljećem
- 1901.), ali konjska će zaprega na našim ulicama još
dobrih pola stoljeća biti ravnopravnim sudionikom u
prometu.
Zamjena konjskih snaga motornima išla je, naravno,
postupno, a što će reći sporije nego što bismo moţda
htjeli i brţe nego što smo bili spremni prihvatiti. Tako
imamo sluĉaj prvog automobila (bio je marke opel, a u
Zagreb se u njemu dofurao trgovac Budicki), pred kojim
su se naši stari purgeri kriţali i nazivali ga neĉestivim na
kotaĉima. lako na poĉetku stoljeća automobil u svijetu
više nije iznenaĊenje, u Zagrebu se našlo dosta
iznenaĊenih i zbunjenih, pa otud i takvi komentari o
neĉastivom na kotaĉima ili kolima bez konja. A gradske
kronike biljeţe komentare i reakcije još slikovitije i
civilizacijski potresnije, kao naprimjer: To vam je kao da
po cesti hlaĉe same trĉi- ju, ili ona o malom konju
skrivenom u automobilskoj karoseriji. Ostaje zabiljeţen i
sluĉaj jednog našeg vojnog predšasnika s poĉetka stoljeća
koji će, nakon što je automobil projurio preko konjskoga
izmeta, slavodobitno pokazati na konjsku balegu iz koje
se još pušilo: Jesam vam ja rekel da to nemre bez konja!
Konjska zaprega je, i to sve do 1910., kad je zamje-
njena elektrikom, vukla i zagrebaĉki tramvaj. A sve do
pedesetih konji gradom rzaju i okovanim kopitima razga-
zuju gradski asfalt; još uvijek su glavna foringa u obnav-
ljanju i opskrbi grada. Tek ranih šezdesetih konjska
zaprega je izbaĉena iz gradskoga prometa, a to je već
vrijeme legendarnog Mehe, prometnika s tadašnjeg Trga
Republike. Jedino su ostali fijakeri, a stanica im je ispred
Glavnog kolodvora, na njegovoj zapadnoj strani do
hotela Esplanade. Tu će, uglavnom bez mušterija,
vegetirati do

131
sedamdesetih, da bi nakon toga ostali samo na fotkama
gradskih fotografa Pavla Cajzeka i Šime Radovĉića, te u
spomenutoj šansoni Posljednji fijaker.
Gradski fijakeri ostaju, naravno, i kao sjećanje i uspo-
mena (ĉak smo i jedan popularni plesnjak pedesetih zvali
Fijaker) nas starijih kojima, eto, ne moţe promaknuti ta
gradska novost da je poslije duţe stanke ponovno pro-
vozao, makar samo jedan, gradski fijaker.

"Jutarnji list", 1998.

132
 Francek i Štefek iz Maksimira

Najljepša moguća ĉestitka zagrebaĉkom Zoo-u za

njegov 74. roĊendan (1925-1999) svakako je prvo mla-
dunĉe snjeţnog leoparda koje je ovih dana ugledalo svijet
u maksimirskom kavezu. A sa svoje strane ovoj gradskoj
obljetnici ĉestitao bih jednom rijetkom starom raz-
glednicom i jednom izvornom, takoĊer starom, priĉom o
Maksimiru i o njegovu Zoo-u.
Tridesetih godina jedan stanovnik maksimirskog
zvjerinjaka uţivao je, naime, toliku popularnost da je
ušao u svakodnevne razgovore Zagrepĉana kao pojam i
sinonim, da su se njegovim imenom ljudi na placu, u
tramvaju i na ulici, ali isto tako i u novinskim
prepucavanjima i polemikama, meĊusobno titulirali, da
se njegovo ime pred rat spominje u raznim aktualnim
kupletima po zagrebaĉkim kabareima, a u uza sve to
dobio je i svoju koloriranu razglednicu na kojoj uz
fotografiju piše: Zagreb, Maksimir. Zagrebaĉki vrtić.
Pavijan Štefek... Dodamo li tom maksimirskom jopcu
Štefeku i Franceka sa susjednog Bukovca, onda imamo
priĉu koja oslikava vrijeme, što nam se moţe ĉiniti
dalekim, iako po mnogoĉemu (naţalost) i nije tako
daleko. Priĉa, naime, govori o siromaštvu, ali i o
dovitljivosti i ţilavosti onih najsiromašnijih na rubu
grada i na rubu egzistencije.
Tridesetih godina u Zagrebu i u cijeloj tadašnjoj
drţavi neimaština i nezaposlenost u statistici i u
svakodnevnom ţivotu bila je sliĉna ovoj današnjoj.
Naravno s razlikom daje gradsko obrtništvo i
ĉinovništvo, koje je saĉinjavalo tzv. srednju klasu, sebi
moglo priuštiti svake nedjelje

133
izlet u Samobor (Samoborĉekom ili motociklom s
prikolicom), pa na Sljeme do Runolista ili, naravno, u
Maksimir s obveznim soĉnim šindelbratnima i golemim
vrĉevima piva, odnosno litrom i sifonom, u uvijek krcatoj
Maksi- mirskoj restauraciji. Šaĉicu najbogatijih - razni
industrijalci i veletrgovci - moglo bi se nazvati današnjim
modernim imenom tajkuni, iako se od ovovremenskih
taj- kuna umnogome razlikuju; Arko, Gavrilović, Kastner
i Ohler, Miler ili Rabus svoj su imetak (koji, naravno,
nije ni sjena današnjim novokomponiranim imperijima)
stjecali, naravno, generacijama. Nasuprot njima, cijele
bulumente nezaposlenih, ozlojadenih, obespravljenih i
dešper- atnih tumaraju gradom u bezizglednoj nadi da će
uhvatiti mrvicu ili zaraditi nadnicu. Medu njima je,
naravno, i naš Francek, priuĉeni zidar i priuĉeni tamburaš
s Bukovca, Franjo Mihetec. Svakog vraga smo delali da
bi se preţivilo...
Franjinu priĉu sam ranih osamdesetih iskoristio i za
TV film Priĉa iz Maksimirske šume (redatelj Mladen
Juran), a u kojoj taj siromašni, ali iznad svega ţilavi i
ţivahni Bukovĉanin, naravno, igra samoga sebe. Priĉa iz
Maksimirske šume je priĉa o jednom ţivotu na rubu eg-
zistencije i na rubu maksimirskog perivoja, koji za sve u
ovom gradu ipak nije samo nedjeljni izlet. Pogotovo ne
za mladog i nezaposlenog Franceka i pogotovo ne zimi
kad se studen uvlaĉi u ĉovjeka i njegov dom u kojem
koza ili gašpar zjape prazni bez triješća, a kamoli suka ili
klade. Francekova dovitljivost, meĊutim, grijala je i
njegovu kuću i njegovu dušu, a sve zahvaljući obliţnjoj
maksimir- skoj šumi. I, naravno, legendarnom
maksimirskom lugaru Lulicu. A upravo na njemu, na tom
strašnom i strogom lugaru, Franjo je grijao dušu.

134
 Rastom sitan, viţljat, okretan i domišljat, Franjo bi
naramkom friško nacjepanih klada uvijek za sjenu po-
bjegao pred lugarom i pred zakonom. Lugar se sa zako-
nom mogao slikati, ali s Francekom - jok!
Godinama je trajala ta maksimirska igra skrivaĉa, igra
miša i maĉke, ţandara i lopova, ali, naravno, ne u crno- -
bijeloj tehnici, nego sa svim nijansama što ih daje klasiĉ-
na borba za opstanak i ţivot.
A onda će se jednog dana, osim kao pomoćna drvar-
nica za hude zime, Maksimir pokazati kao iznenadna pri-
goda za izvanrednu zaradu. Iz kaveza je, naime, pobjegao
majmun. I kamo drugdje nego na susjedni Bukovac. Od
usta do usta i od vrata do vrata na Bukovcu se smjesta
pronio glas kako odbjegli jopec iz Maksimira noću trese i
brsti kruške i kako ga nitko ne moţe uhvatiti, unatoĉ
raspisanoj novĉanoj nagradi. Naš se Franjo, naravno,
smjesta dao u potjeru na majmuna i na nagradu. A u
svojim kalkulacijama otišao je i dalje: kad ga ulovi neće
ga odmah vratiti u Zoo, to uvijek stigne, nego će pokušati
zaraditi još nešto i povrh raspisane nagrade. Franjo će
majmuna pavijana najprije provesti po sajmovima,
pokazujući ga, naravno, sa šeširom za milodare, pa tek
onda otići u maksimirski zvjerinjak po svoju nagradu.
Treba li i spominjati da naš Francek nikad nije ulovio
svoga majmuna? Jedino nisam siguran je li to bio onaj
legendarni majmun Štefek ili manje poznati Marko, ali to
i tako nije bitno, jer sve su zvijeri u ove 74 godine posto-
janja maksimirskog zoološkog vrta nosile ljudska imena.
1 ova tigrica koja je upravo na svijet donijela svoje mla-
dunĉe, prvo takve vrste u Maksimiru, zove se - Irena. To-
liko, valjda, da bi i današnje generacije, kao one pret-
hodne, mogle govoriti kako ţivotinje u Maksimiru s pra-

135
vom nose ljudska imena - jer ih timare i hrane kao ljude.
A neki će i sada, kao i nekad, imati razloga reći: i bolje
nego ljude!

"Jutarnji list", 1999.

136
 Spomenimo se spomenika

Neki dan su dnevne novine donijele foto-vijest kako je

ureĊen i opran Koţarićev Matoš na Strossmayerovu
šetalištu. Ne znam koliko je to pranje Gustla na klupi bilo
uopće potrebno i ĉist sumnjam da je to Koţarićeva ideja,
budući da znam kako je naš poznati kipar prigodom
izrade spomenika prije osamnaest godina Pjesnika vidio
kao ţivot, a ne spomenik. Otud i takav Matoš: umjesto na
postamentu, kao što su to neki oĉekivali, samo na klupi,
pa još i na razini ostalih dokonih šetaĉa koji će na tre-
nutak sjesti i otpoĉinuti na jednoj od gornjogradskih klu-
pa, ukljuĉujući, naravno, i Matoševu.
Mnogi su mi dobronamjerno govorili da ga bar prst
podignem od svakodnevnice, povjerio mi se Ivan Koţarić
1980.
Ostao je, meĊutim, kod svog, i to, reći će, iz ĉistog
inata. Kao što je, uostalom, i cijeli Matoš na klupi nastao
iz inata.
Sjećam se Koţarićeve usporedbe s Faulknerovim dje-
ĉakom u podrapanim hlaĉama, o ĉemu mi je tom prigo-
dom pripovijedao. Taj je djeĉak, neki klipan iz susjed-
stva, ameriĉkog nobelovca, navodno, nadahnuo za lik Be-
nyja u Kriku i bijesu, pa ĉak i izvukao iz pišĉeve pods-
vijesti cijeli roman. Tako je, govorio mi je Koţarić, i nje-
mu jedna informacija, tj. dezinformacija, pokrenula pod-
svijest. Netko se, naime, od njegovih kolega kipara iz
zajedniĉkog dvorišta s ateljeima u Medulićevoj 12 - da li
Marija Ujević, Stipe Sikirica ili Šime Vulas? - našalio s
upravo raspisanim natjeĉajem za spomenik A.G. Ma-

137
toša na Gornjem gradu. Reĉeno mu je u povjerenju kako
je od nekolicine uglednih kipara naruĉeno da izrade lik
Matoša. Ali, kakve, molim vas, narudţbe za javni
natjeĉaj! To ga je strahovito raspigalo i smjesta se bacio
na posao. Ruke su, pripovijedao je, same modelirale
glinu. Ispod njegovih prstiju izlazi upravo takav Matoš
kakvog danas imamo u prirodnoj veliĉini na Strossmay-
erovu šetalištu. Matoš na klupi. Noga preko noge. Obje-
šenih ruku. Okrenut prema gradu.
Ĉisti inat, reći će Koţarić, povukao je takvog Matoša
i: moje podsvijesti.
Ne znam što je pokrenulo podsvijest Marije Ujević za
ovakvog Šenou kakvoga danas gledamo na kriţanju
Vlaške, Palmotićeve i Branjugove, ali sam siguran da je
posrijedi neka pozitivna energija, s obzirom na više nego
uspjelo rješenje Šenoina spomenika.
Povod za spominjanje Ujevićkinog Šenoe je deseta
obljetnica otkrića spomenika (13. XI 1988.).
Budući da sam i sam izravno sudjelovao u podizanju
spomenika Šenoi, i to kao predlagaĉ i voditelj cijele
akcije (tajnik Odbora za podizanje spomenika), mogao
bih, naravno, doći u iskušenje da preuveliĉam i pretjeram,
pa ću podsjetiti samo na manje-više poznate ĉinjenice. Na
natjeĉaj za spomenik pristiglo je ĉak šesnaest radova, a
medu natjecateljima su bila u biti prva imena našega ki-
parstva. Uz rješenje koje je potpisala Marija Ujević, od
strane ţirija najviše je rangiran bronĉani Šenoa Stjepana
Graĉana (druga nagrada), koji je po nekima bio i najbolji.
Rijeĉ je o samom liku Graĉanova Šenoe, no prevagnula
je Marija Ujević, s obzirom na originalno rješenje Šenoe
naslonjenog na tipiĉno zagrebaĉki oglasni stup, što
mijenja cijelu jednu gradsku vizuru.

138
 Natjeĉaju je prethodila višegodišnja i iscrpljujuća pa-
pirologija koja je pred nas, ĉlanove Odbora za podizanje
spomenika, postavljala ne samo formalno-pravne i finan-
cijske prepreke nego i ideološke, a koje su se svodile na
ono famozno pitanje: Zašto baš Šenoa, kad mnogi na-
rodni heroji NOB-a još nisu dobili spomenik?!
Ideja za podizanje spomenika Augustu Šenoi, štoviše
i razne konkretne akcije sa sakupljanjem priloga, stare su
cijelo jedno stoljeće (prve forinte za spomenik sakupljene
su još 1909.!) tako da su pokoljenja Zagrepĉana prije nas
ostala, uglavnom svojom krivicom, prikraćena za spo-
menik najzagrebaĉkijeg pjesnika. Taj je podatak spome-
nut i prigodom sveĉanog otkrivanja spomenika (otkrili ga
pjesnik Jure Kaštelan te pjesnik i predsjednik Sabora SRJ
I AnĊelko Runjić), koji se svojim, kako se procjenjuje,
najbrojnijim okupljanjem Zagrepĉana u povijesti
(procjene idu ĉak do stotinu i pedeset tisuća sudionika!)
pretvara u pravi spontani nacionalni pokret. Pogotovo
kad se Zbor "Ivan Goran Kovaĉić", umjesto zabranjene
Lijepe naše, oglasio pjesmom po Šenoinu tekstu Starog
ribara kći.
O svemu tome, uz brojne fotografije i novinske
izreske, postoji i videozapis i film snimljen iz zraka.
Toliko u ovom prigodnom spomenu na dva gradska
spomenika, a dodamo li i Zagorkin u Tkalĉi, iznova se
postavlja pitanje: A što je s Krleţom?

"Jutarnji list", 1998.

139
 Ĉašica zagrebaĉke tradicije

Parafrazirajući poznati slogan kojim se desetljećima

reklamira najveća robna kuća na svijetu, slavni newjor-
ški Macy's, kako onaj koji nije bio u Macy'su, nije bio u
New Yorku,mogli bismo reći kako onaj koji nije osjetio
miris i okus "Franckove" kave, osvjeţio se pivom Za-
grebaĉke pivovare, a pogotovo ako nije popio poneko
"Badelovo" piće, ne moţe reći da je usrknuo išta od
Zagreba i njegove tradicije. Pij malo, pij zagrebaĉko! -
parafrazirajmo, eto, stari, poznati "Badelov" slogan - pa
dodajmo: Pij malo, pij provjereno, staro, tradicijsko!
A da bismo, uz "Badelovu" ĉašicu, shvatili zašto uz
ime najpoznatijeg zagrebaĉkog i hrvatskog proizvoĊaĉa
alkoholnih pića stoji i godina 1862., skoknimo, makar na-
kratko, u stari Zagreb 138 godina unatrag, gdje nas oĉe-
kuje sva sila birceva i kavana na Harmici, a koje nam, uz
liker, rakiju ili rum (naravno ne "Badelovo"), nude i ve-
liki izbor stranih i domaćih novina na bambusovim stal-
cima, tzv. zeitungschtenderima. I gle ti ove novinske
obavijesti:
Javljajući potpisani štovanom obćinstvu i ovdašnjem i
vanjskom da smo visokim poglavarstvom povlašćeni da u
Zagrebu uredimo i otvorimo tvornicu likera, rozalia,
ruma i octa (kvasine), dajemo uljudno na znanje da smo
ju, ne bojeći se nikakvog nadmetanja, zbilja otvorili u
Vlaškoj ulici br. 106, gdje smo i skladište za izvoz ure-
dili...
U godini roĊenja prve hrvatske tvornice likera Zagreb
je mali provincijski grad od jedva devetnaest tisuća duša,

140
a upravo je u gradu zajuškala prva parna lokomotiva,
koja će Zagreb preko Zidanog Mosta povezati s Euro-
pom. Gradonaĉelnik gornjogradski je odvjetnik
Vjekoslav Frigan. Osim tvornice likera iste se godine
otvara i paromlin, a gradi se i Gradska plinara. Strani
kapital, dakle, na velika vrata poĉinje ulaziti u Zagreb, a
cijena je toga, naravno, ponjemĉenje grada, a protiv ĉega
se na razne naĉine bore tadašnji hrvatski nacionalisti,
ţrtvom kojih pada i aktualni gradonaĉelnik Frigan. Na
nekoj zabavi uz ples u gornjogradskom Narodnom domu
u Opatiĉkoj, gdje se toĉila i ţestica tek otvorene i u
novinama reklamirane Tvornice likera, na gradonaĉelnika
se Frigana, naime, obrušila skupina nazoĉnih hrvatskih
muţeva zato što je plesnu veĉer dopustio otvoriti
njemaĉkim ĉasnicima, i to njemaĉkim plesom zvanim -
walzer!
Na otvorenje prve hrvatske tvornice likera, preteĉe
današnjega suvremenoga giganta "Badela 1862", osvrće
se u to doba popularni Krešićev ĉasopis "Naše gore list",
ĉiji gradski reporter donosi uistinu dojmljiv opis:
U Zagrebu, stolnom hrvatskom gradu idjahu neke
nedjelje u Jurjaves (Maksimir op.a.) na šetnju Laškom
ulicom (Vlaška, naravno) dva surkaša njemaĉki se
razgovarajuć; prolazući mimo kuće gdje su g. Mihić i Sa-
bljić otvorili tvornicu likerah, ruma, vinovca itd. Nov ve-
likim pismeni udaren natpis udari im u oĉi, jedan od njih
zapita: Wos izdten tos tvornica ', na što mu drugi brzo
kao vještak odgovari: Die Beidinung mit liqer?'
Prvu tvornicu likera pokrenula su i otvorila, dakle,
dvojica zagrebaĉkih poduzetnika, Gracijan Mihić i Eugen
Sabljić, ali proslavit će je Frajno Pokorny, ĉije će ime
postati sinonimom zagrebaĉke i hrvatske proizvodnje
alkoholnih pića i vina, a na kojoj će izrasti nekoć moćna

141
i slavna tvornica "Arko" te njen današnji nasljednik
"Badel 1862". Pokornyje svoju tvornicu likera smjestio u
uzornoj klasicistiĉkoj zgradi na uglu Maksimirske i
današnjega Kvatrića, a gdje je danas - tradicija je tradi-
cija! - Mc'Donald's. Na prvoj Gospodarskoj izloţbi u
Zagrebu 1864., Pokorny je svakako najveće ime u cjelo-
kupnoj zagrebaĉkoj proizvodnji alkoholnih pića i vina,
ĉovjek koji je malu neuglednu tvornicu uzdigao do naj-
većeg hrvatskog izvoznika pića. Putujući svijetom i pra-
teći suvremena dostignuća, Pokorny sa svojih putovanja
donosi najmodernija tehnološka rješenja, utemeljujući
visoke standarde poslovanja i kakvoće proizvoda.
Pokorny, dakle, putuje, uĉi od naprednijih, istraţuje,
izlaţe, ali i pouĉava, te druge potiĉe u svojim brojnim
napisima. Na jednom mjestu piše: U naših vinogradih za-
kopano je golemo blago i obilato vrelo dobrostanja...
Tamo gdje je Franjo Pokorny, kao pionir domaće pro-
izvodnje ţestokih pića, stao, nastavio je Vladimir Arko,
ali još većim koracima ili, kako se za gradonaĉelnika
Vjekoslava Heinzela dvadesetih godina govorilo, da
Zagreb gazi upravo amerikanskim koracima. Obrazovan,
svjetski orijentiran, i sam ponikao iz obitelji u kojoj je
proizvodnja alkoholnih pića tradicija (otac mu je na
Kaptolu drţao, doduše, malu i primitivnu destilirateriju),
Arko je u Vlaškoj ulici uspio stvoriti najveću i
najuspješniju tvornicu alkoholnih pića koja je
opskrbljivala tadašnju Jugoslaviju. Uspješan, bogat i
utjecajan, vlasnik vlaškouliĉke tvornice alkohola,
Vladimir Arko je, kako bi se to današnjim politiĉkim
rjeĉnikom reklo, participirao u društvenom,
gospodarskom i politiĉkom ţivotu Zagreba i drţave, pa je
tako bio i na ĉelu Hrvatske gospodarske komore. Drugi
svjetski rat, meĊutim, kraj je i nekadašnjeg indu-

142
strijskog carstva "Arko", ali i njegova vlasnika Vladimira
Arka osobno (izvršio samoubojstvo).
Izrastao na tako bogatoj tradiciji u proizvodnji alko-
holnih pića, "Badel 1862" nastavio je tamo gdje su nje-
govi slavni predšasnici stali, pronoseći tako kroz poko-
ljenja zagrebaĉkih i hrvatskih uţivalaca i potrošaĉa (tu
valja pribrojiti, naravno, i izvoz) legendu i zaštitni znak a
u koji je ugraĊen poslovni moto, paĉe, filozofska sen-
tenca - Pij malo, pij dobro! - a što se dosad, kao što zna-
mo, uvijek višestruko vraćalo.

Revija „Badel", 2000.

143
 Nazdravimo pivom i kavom

Za razliku od "Badela 1862", ĉiji zaposlenici po gradu

raznose transparente kao znak prosvjeda protiv svog
većinskog vlasnika, dvojica drugih zagrebaĉkih proiz-
voĊaĉa pića i napitaka - Zagrebaĉka pivovara i "Franck",
a gdje je pretvorba obavljena na zadovoljstvo zaposlenih,
šire svoje poslovanje, a posljednja Nagrada grada
Zagreba najrjeĉitije govori o uspjehu tih dvaju iliĉkih
poduzeća.
Za poĉetak ĉestitajmo nagraĊenima, a ona uobiĉajena
fraza kako je nagrada došla u prave ruke, u ovom sluĉaju
prestaje biti frazom, ako znamo da su i "Franck" i
Zagrebaĉka pivovara na zagrebaĉkim (i ne samo zagre-
baĉkim) stolovima već stotinu i sedam godina, a da tra-
dicija pijenja kave i piva u Zagrebu seţe i mnogo dalje i
dublje u gradsku povijest.
U Zagreb je kava stigla iz Beĉa, i to ĉak sedamdeset
godina nakon što se pila u carskoj prijestolnici, ali je za-
nimljivo pripomenuti daje prvu kavu Beĉlijama toĉio
jedan naš ĉovjek, imenom Georg Frank Kolschitzky, koji
je osamdesetih godina 17. stoljeća kruţio beĉkim ulicama
s kotlom i dašĉicom o koju su bili obješeni lonĉići i
vrĉevi. Miris vrućetürkische Suppe Kaffen brzo je osvojio
cijelu Monarhiju. U Zagrebu se kao prvi kavanar
pojavljuje neki Valentius Horro, ĉije podrijetlo nije po-
znato, ali se zna da je pravo graĊanstva u Zagrebu dobio
1756. Zagrepĉani su kod njega pili kavu na sjevernoj
strani tadašnje Harmice, otprilike na mjestu današnjeg
Ban caffea. Kasnije su u grad pristigli i drugi kavanari, i
to

144
mahom stranci, uglavnom Austrijanci, Nijemci, Belgijan-
ci i Moravci. Moţda je i to razlog zašto Zagrepĉani dugo
nisu prihvatili tursku kavu, pa tako Krešimir Kovaĉić piše
kako je tako pripremljena kava bila samo za prostake. U
zagrebaĉkim se kavanama pila samo bijela kava ili kapu-
ciner, a turska se toĉila samo po sajmovima.
Nakon kavana pod šatorom, prve prave kavane, što će
reći beĉke kavane, u Zagrebu se otvaraju sredinom de-
vetnaestog i na poĉetku dvadesetog stoljeća, a Jelaĉićev
je trg, naravno, pozornica s kavanskim tendama i kono-
barskim tacnama ljeti, te s okruglim kamenim stolićima,
uglavnom prekrivenim najsvjeţijim novinama na drven-
im stalcima, te zvrndavim kitnjastim blagajnama i opće-
nito posebno kićenim interijerima koji goste mame već s
ulaza, u svako doba.
U kavani se, naravno, pije i pivo. Iako nikad nismo
postali pivarska nacija, kao Nijemci, Ĉesi, Danci, En-
glezi, pa ĉak i Amerikanci, uvozno se pivo pije puno ra-
nije nego što po gornjogradskim pivnicama i kućnim pi-
vovarama otpoĉinje domaća primitivna proizvodnja piva.
Nekad je i jedna ulica na Gornjem gradu nosila ime - Pi-
varska, i to sve do 1929., kad je dobila današnje ime -
Basariĉekova.
Prva industrijska proizvodnja piva otpoĉinje 1892. ot-
varanjem Zagrebaĉke pivovare na kraju Ilice. S kolikom
znatiţeljom i oduševljenjem Zagrepĉani doĉekuju svoju
prvu pivovaru biljeţi dnevni list "Obzor" koji izvještava
kako se prvog dana na otvorenju iliĉke pivovare izredalo
više od osam tisuća Zagrepĉana, te kako su svi hvalili
kvalitetu domaćeg piva...
Ĉestitajući ovim dvama dobitnicima Nagrade grada
Zagreba, valja, bez slavljeniĉke pjene, podsjetiti kako je

145
Zagrebaĉkoj pivovari ipak najvrjednija nagrada što
Zagrepĉani, podjednako stari i mladi, jednom od njenih
najpopularnijih piva tepaju - Oţujaĉa. A prava nagrada
"Francku"je što će podjednako sve generacije Zagrepĉana
"Franckovu" kavu, njen miris i kakvoću, neizostavno
uzeti kao najpreciznije mjerilo za sve ostale kave na
svijetu.
Dodamo li Zagrebaĉkoj pivovari i "Francku" još i -
nekad trećeg (ili prvog) medu zagrebaĉkim divovima i
gradskim sinonimima pića i napitaka - "Badel 1862"-
onda nam ne preostaje ništa drugo nego da se napijemo
kako bismo zalili ili svoju tugu ili svoju sreću, ovisno o
naĉinu i uspjehu ove naše još uvijek aktualne pretvorbe.

"Jutarnji list", 1999.

146
 Ţivotopis pretvorbene udavaĉe

Uz ostale bivše vlasnike i nasljednike od bivšeg reţima

otetog i nacionaliziranog vlasništva, u javnosti su se,
pomalo srameţljivo, javili i nasljednici Plive. A sve što je
u vezi s Plivom izaziva pozornost javnosti, što je i ra-
zumljivo budući da je posrijedi jedina zagrebaĉka i nacio-
nalna tvrtka koja na Londonskoj burzi bogovski kotira i
vrijednost ĉijih dionica i nadalje raste. A i bez toga, na
civilizacijskoj karti Zagreba i Hrvatske, Pliva oduvijek
ima posebno mjesto. U svom dugom vijeku od
sedamdeset i osam godina (1921-1999), Pliva je, uz još
nekolicinu zagrebaĉkih tvrtki ("Franck", Zagrebaĉka
pivovara, "Ba- del 1862", Zagrebaĉki velesajam, Kraš,
Gradska štedionica, ZET, "Konĉar" itd.), postala općim
mjestom kolektivne svijesti Zagrepĉana i istinskim
zagrebaĉkim sinonimom, iako je svojim proizvodnim
programom i poslovnim uspjesima, kao što je opće
poznato, odavno prerasla zagrebaĉke i nacionalne okvire
i na širem se europskom i svjetskom planu izborila za
vlastito ime.
U svoje ime Pliva je ugradila ne samo suvremenu te-
hnologiju u proizvodnji lijekova, moderne proizvodne
pogone na Ĉrnomercu i reprezentativna predstavništva
širom svijeta, nego ono što je za uspjeh i najvaţnije -
struĉnost i znanost, vlastiti istraţivaĉki rad, vrhunsku
kvalitetu proizvoda i poslovanja, a bez ĉega suvremena
farmaceutska industrija ne moţe opstati, niti bi imala
ikakve šanse na izbirljivom svjetskom trţištu lijekova
uopće isPLIVAti, a kamoli postati - Pliva. A Pliva nije od
juĉer i u tome je takoĊer jedan od kljuĉnih trenutaka

147
njena uspjeha: kontinuitet, tradicija, radno iskustvo od
sedamdeset i osam godina...
Plivin je poĉetak pomalo romantiĉan. U godini osnut-
ka, naravno, još se ne zove Pliva nego "Kaštel", i nije u
Zagrebu nego u Karlovcu, a temelje novoj tvornici udara
nekolicina struĉnjaka i vizionara (profesori Janeĉek i
Ladany i dr.), okupljena u tipiĉno ladanjskom ambijentu,
na ostacima nekadašnjeg aristokratskog kaštela. S vre-
menom "Kaštel", kao preteĉa današnje Plive, postaje ime
prisutno i traţeno i više nego što svojim skromnim kapa-
citetima moţe dati. Stoga skupština dioniĉara "Kaštela"
1927. donosi presudnu odluku: preseljenje u Zagreb. Jer
za proizvodnju lijekova najvaţnija je struĉnost i znanost,
a većina struĉnjaka i znanstvenih institucija gdje je drug-
dje nego - u Zagrebu!
Tih kasnih dvadesetih Zagreb, zahvaljujući vitalnosti
svoga gospodarstva te sposobnosti i snalaţljivosti ljudi na
gradskom kormilu, raste upravo amerikanskim koracima,
kako za razdoblje aktualnog gradonaĉelnika Heinzela
pišu zagrebaĉke novine. Tako "Kaštel" maksimalno ko-
risti prednosti Zagreba i na svom istraţivaĉkom radu
okuplja najvaţnije znanstvenike, meĊu kojima je i budući
nobelovac Vladimir Prelog. Formirana je i "Prelogova
škola istraţivanja" koja donosi nove poslovne uspjehe
sada već dobro uhodanoj tvornici koja će to ostati sve do
ranih ĉetrdesetih kad se zbog svjetskog rata obustavlja
dotok sirovina iz uvoza. Godine 1941. nova vlast "Ka-
štel", taj naš najveći kemijsko-farmaceutski obrt, prisva-
ja, pa odreĊeno vrijeme funkcionira kao drţavno vlasni-
štvo, da bi godinu dana kasnije novoformirani Drţavni
zavod za Proizvodnju Lijekova I VAkcina - PLIVA,

148
preuzeo vlasništvo od ĉak 96,66 posto. Tako stari "Ka-
štel" i sluţbeno postaje Pliva.
U mogućoj diobi današnje Plive, te naše nacionalne
hit tvrtke, koja je samo Sumamedom napravila posao sto-
ljeća i uspjela zadrţati svoju cijenu na Londonskoj burzi
dionica, svakako bi svoj dio kolaĉa trebali dobiti i neka-
dašnji vlasnici, odnosno njihovi nasljednici, iako najviše
dionica, barem moralno, pripada svim onim zasluţnim
znanstvenicima, na ĉelu s nobelovcem Prelogom, koji su
svoja struĉna znanja i znanost pretoĉili u proizvodnju
lijekova, a bez ĉega Pliva nikad ne bi bila to što danas
jest. Pliva je naša najatraktivnija i najprofitabilni- ja
udavaĉa u ovoj našoj pretvorbenoj prošnji.

"Jutarnji list", 1999.

149
 Povijest
gradske kante za smeće

Ima li meĊu današnjim zagrebaĉkim smetlarima i neki

Hercegovac? Naravno da nema. Ali nema, naravno, ni
jedan Zagrepĉanin. Ni Dalmatinac. Ni Istranin. Ni Sla-
vonac. Ni Liĉanin... Pa tko onda mete gradske ulice, tko
odvozi smeće? Tko je, dakle, u Zagrebu smetlar?
Tako sam neki dan, što u šali, a što ozbiljno, razgo-
varao sa svojim ljubaznim domaćinima u "Ĉistoći", tom
samozatajnom i nadasve ĉistom gradskom poduzeću s
Radniĉke ceste, o kojem se, doduše, ne pjevaju pjesme,
ali koje je itekako zasluţno za onu najljepšu pjesmu o
gradu - Bijeli Zagreb grad.
Prije nego što na moje retoriĉko pitanje ĉujemo i
odgovor s odgovornog mjesta, da uvuĉemo ruku u
zagrebaĉku kantu za smeće, pa da vidimo dokle seţe
tradicija i povijest ĉišćenja grada i komunalne sluţbe za
odrţavanje ĉistoće u gradu?
Najraniji trag pravne regulative, tj. gradskog propisa
za odrţavanje reda i ĉistoće, s predviĊenim sankcijama,
nalazimo još u prvoj polovici petnaestoga stoljeća, kada
moţemo proĉitati ovakvu odredbu: Neka se ni jedan
ĉovjek ne usudi ni na jedan naĉin baciti ili ukopavati na
gradskim ulicama smeće, puĉki zvano smeti, koje je
pomeo u kući ili vodu od pranja suda i drugu neĉistoću,
osobito pepeo, puĉki zvano perilo ili poplati... Istim pro-
pisom propisuju se i novĉane kazne, koje rastu po ope-
tovanju prekršaja. Ali to je još doba kad se gradskim Sta-

150
tutom mora graĊanstvo upozoravati da se ne smiju bacati
strvine ţivotinja u bilo kojem stanju na trgove i pred kra-
ljevsku palaĉu...
Iz godine 1652. doznajemo za odredbe gradskog Sta-
tuta u kojima se nareĊuje: Red i ĉistoća neka se svugdje u
gradskim kotarima i ulicama odrţava. Na to neka pazi
gradski fiskus (ĉinovnik)...
Sve je to, naravno, puno prije pripajanja gradskih
jurisdikcija Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad 1850.
(okrugla obljetnica u rujnu), kad stare feudalne propise
zamjenjuju novi koji doslovno nareĊuju kako gradsko
poglavarstvo mora bdjeti nad ĉistoćom gradskih ulica i
cesta.
Tek prelaganjem potoka Medvešćaka i uvoĊenjem
gradske kanalizacije u doba gradonaĉelnika Adolfa
Mošinskog devedesetih godina 19. stoljeća, te prvim as-
faltom i uliĉnom rasvjetom poĉetkom 20. stoljeća, stan-
dard urednosti, ĉistoće i izgleda grada potiĉe Zagrepĉane
da svoj grad nazovu Bijeli Zagreb Grad.
Današnje gradsko javno poduzeće "Ĉistoća" ima, da-
kle, debelu tradiciju pred sobom, ali se sluţbeno nadove-
zuje na svojeg izravnog prethodnika iz 1923., kad gra-
donaĉelnik Vjekoslav Heinzel ĉišćenje grada i odvoz
smeća ukljuĉuje pod ingerenciju Grada, kao posebno
gradsko poduzeće, dok su ranije isti posao za Grad oba-
vljali razni privatnici.
Tih dvadesetih godina pod Heinzelovim kormilom,
Zagreb gazi amerikanskim koracima, kako tadašnje no-
vine pišu o proširenju grada, gradnji cijelih gradskih pre-
djela i gradskih institucija, i na svakom koraku uljepša-
vanju, šminkanju i ĉišćenju grada. Smeće se odvozi, na-
ravno, zapreţnim kolima, specijalno izraĊenim kolima s

151
visokim trugama, a konji će kroz povijest gradske ĉistoće
kloparati po gradskom asfaltu sve do pedesetih godina,
kad će s ulica zauvijek nestati konjska zaprega, a u odvo-
zu smeća zamijenit će ih kamioni, uglavnom prage i
škode. Danas u "Ĉistoći" i prednjaĉe najsuvremeniji mer-
cedesi.
U tom našem gradskom poduzeću, kome je ove godi-
ne 77. roĊendan, pripovijedaju mi sluĉaj jednog potenci-
jalnog stranog ulagaĉa koji je o zagrebaĉkoj "Ĉistoći"
oĉito imao drugaĉiju predodţbu. Kad je, naime, ušao u
krug poduzeća na Radniĉkoj cesti i zavirio u hangare s
urednom pošlihtanim mercedesima ustuknuo je i,
naravno, odustao, jer je oĉekivao neki "bogeĉki" vozni
park, zaboravljajući koliko iskustvo, tradiciju i povijest
ĉišćenja grada Zagreb ima za sobom.
I sad odgovor na pitanje s poĉetka: MeĊu ĉistaĉima
gradskih ulica uglavnom su Zagorci, koji su posljednjih
godina preuzeli vodstvo od MeĊimuraca. Nek se, dakle,
zna da Zagorci ne daju samo predsjednike nego i
smetlare.

"Jutarnji list", 2000.

152
 Sedamdeset joj je godina tek

Ako je Dolac naša katedrala klope, kao što vele, onda

su Zagrepĉani, kao kupci, vjernici koji svakodnevno ma-
sovno hodoĉaste na tu staru gradsku trţnicu da bi napu-
nili ţeluce, ali prije toga ispraznili dţepove. Na Dolcu je
sve na prodaju, i tako to traje toĉno sedamdeset godina.
Dugo smo ĉekali i doĉekali, pišu dnevne novine
"Veĉer" 1. rujna 1930., te nastavljaju: Otvorenje nove
trţnice obavljeno je sveĉanim naĉinom. To je i razum-
ljivo, jer su rijetki gradovi koji se mogu podiĉiti ovakvim
modernim trţišnim ureĊajima. Strani, koji su u posljednje
vrijeme kako se trţnica dogotavljala, posjećivali grad,
priznavali su to s puno hvale... Sveĉano otvorenje bilo je
ureĉeno za osam sati ujutro, kad je već bila puna terasa
iznad hladione gradskih zastupnika na ĉelu s
gradonaĉelnikom i podgradonaĉelnikom, s pred-
stavnicima banske uprave i raznih privrednih ustanova.
U ĉasu sveĉanog ureĊenja bio je cijeli prostor meĊu
boksovima i prodajnim mjestima potpuno popunjen
graĊanstvom, koje je ţeljelo ovom ĉinu prisustvovati. Svi
boksovi bili su naroĉito ukrašeni i krcati prvorazrednom
robom na prodaju...
Za grad od oko stotinu i osamdeset tisuća stanovnika,
koliko je te 1930. Zagreb imao, nova trţnica na Dolcu i
nova klaonica u Heinzelovoj, što će se nešto kasnije
otvoriti, bila je prvorazredni dogaĊaj. Pogotovo ako se
uzme da je rijeĉ od dvjema najmodernijim i najsavr-
šenijim ustanovama takve vrste u Europi, te da je u ime
novog i modernog na Dolcu morao biti ţrtvovan i poru-

153
šen ĉitavi splet starih, trošnih i memljivih kuća i uskih
sjenovitih ulica, kao posljednji otoĉić srednjovjekovnog
Zagreba, a o ĉemu se u gradu raspravlja (i svaĊa) ĉetvrt
stoljeća, tj. još od 1906., kad je prijedlog da se nova grad-
ska trţnica sagradi na mjestu stare Jahaonice u Mar-
tićevoj odbaĉen.
Danas moţemo kazati, reći će u trenutku sveĉanog
otvorenja trţnice na Dolcu 1. rujna 1930. aktualni gra-
donaĉelnik Stjepan Srkulj, da nema graĊanina koji ne bi
s uţitkom promatrao ove prostorije, a i ovu ĉistoću, koja
ovdje kod prodaje vlada.
lako mu je pripala ĉast sveĉanog rezanja vrpce na
Dolcu, gradonaĉelnik Srkulj je u ovom velikom i za grad
znaĉajnom projektu imao dvojicu poduzetnih i za Dolac
zasluţnih prethodnika. Najprije se gradonaĉelnik Janko
Holjac zalaţe da se stari Dolac izvlasti i raskrĉi prostor za
trţnicu, ali kako dolazi prvi svjetski rat, taj najosjetljiviji
dio posla, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, dolazi
na red tek 1925. za naĉelnikovanja više nego agilnog
Vjekoslava Heinzela. Heinzela u sveĉanom slovu ne
zaboravlja spomenuti i njegov nasljednik i promotor nove
trţnice gradonaĉelnik Srkulj: Gospodin Heinzel, kad je
nedavno u vijećnici u jednoj debati kazao da će se
Zagreb s ovom trţnicom špinĉiti, pogodio je... i mogu ka
zati da ovako lijepo ureĊene trţnice nisam za nedavnog
posjeta vidio ni u Amsterdamu. Vidio sam tamo mnogo
veće, ali ovako lijepe nisam vidio.
Završavajući prigodno slovo na otvorenju prije
sedamdeset godina, tadašnji će gradonaĉelnik Srkulj
podsjetiti: Gospodo, kad sve to uoĉimo, ja sam uvjeren
da će ova trţnica postati mezimĉe grada Zagreba.
Pogotovo zato što će ljudi svakog dana dolaziti ovamo.

154
 Da dolaziti - hodoĉastiti! I Zagrepĉani i njihovi gosti.
I kupci i dokoliĉari. I u ţurbi i iz obiĉaja i ćefa, i na-
metljive galamdţije i svadalice, kao i tihi, samozatajni
uţivaoci i merkatori. I tako, sve zajedno, prema nekim
procjenama, i do sedamdeset tisuća ljudi dnevno! Koliko
je ta procjena vjerodostojna, teško je reći, ali sigurno je
jedno - da je Dolac svakog jutra, razmjerno prostoru, naj-
napuĉenije mjesto u gradu i u drţavi. I, svakako, naj-
šarenije i najmirisavije, koje podjednako širi nosnice i li-
snice. Dolac je, uz ostalo, najĉešća i najljepša razglednica
grada. I najbogatija i najglamuroznija gradska sce-
nografija, koju svakog jutra po svom ukusu, ali s velikim
rešpektom, postavljaju prodavaĉi, da bi je potom kupci,
takoĊer po vlastitu ukusu, ali i po svojim mogućnostima,
rušili i s Dolca odnosili u svojim cekerima, vrećicama,
mreţicama, rogoţarima, torbama i dţepovima. Ili jedno-
stavno svojim osjetilima i podraţajima, koji su na Dolcu
kroz ovih sedamdeset godina, štoviše, i roĊeni i odnje-
govani.

"Jutarnji list", 2000.

155
 Odlazak starog Kvatrica

Gledam predstavnika Gradskog poglavarstva kako s

malog ekrana objavljuje najnoviju vijest: dugo oĉekivano
preseljenje trţnice na Kvaternikovu trgu napokon se os-
tvaruje. Preseljenje trţnice na novu lokaciju, na tzv.
Goricu, moglo bi se ostvariti još ove godine...
Vijest, dakle, koju Zagrepĉani primaju s radošću. I
sam se veselim tom oĉekivanom, a tolike godine odlaga-
nom urbanistiĉkom potezu gradskih vlasti, a ipak, os-
jećam se - neću reći tuţno, ali svakako nostalgiĉno. Ko-
liko god mi je jasno da trţnica na skuĉenom prostoru
starog trga nema više mjesta, da je nekadašnji MeĊašnji
trg, pa kasnije Kvaternikov, kao gradski plac tek stara
razglednica i vrijeme djetinjstva i mladosti, toliko ţalim
zbog tog rastanka.
Kvaternikov trg, popularni Kvatrić, oduvijek, otkad
pamtim, a pamtim, naţalost, dugo, za nas iz istoĉnog
dijela grada bio je ne samo mjesto trgovanja nego i glavni
gradski trg i mjesto susreta i druţenja s rodnim gradom.
Kad bi se kod nas na istoĉnoj gradskoj periferiji reklo da
idemo u grad, a ta bi se reĉenica izgovarala u povišenom
tonu i pomalo sveĉano, znali bismo da idemo ĉak do -
Kvatrića!
Do Kvatrića bismo išli, naravno, tramvajem broj 11,
ali i zapreţnim kolima, s platonima, trugama i flajšvage-
nima, biciklima, motorkotaĉima s prikolicama, kamio-
netima i osobnim automobilima, a na svim tim prijevo-
znim sredstvima naši su susjedi, naši ukućani, ili ĉak mi
sami, furali ćula, zaveţljaje, korpe, košare i vreće sa

156
svjeţe ubranim voćem i povrćem i na taj naĉin popunja-
vali i tako bogatu ponudu te stare gradske trţnice, a us-
put, naravno, dopunjavali vlastiti kućni proraĉun.
Koševi prepuni rosne prajzerice, košare ţarkocrvenog
paradajza i pedalj velikih mesnatih paprika, košare zrelih
trešanja i jagoda s naših okućnica, povrtnjaka i vrtova uz
korito nekoć ĉistog i bistrog potoka Bliznec, selili bi se
već u osvit zore na Kvaternikov trg, gdje su naše bake i
mame, tete i strine, sva sila poznatih i manje poznatih
susjeda preko dugaĉkih drvenih klupa i štandova nudile
svoju svjeţu robu i kriomice ispod klupe zbrajale svoj
skromni dnevni utrţak. Na povratku s placa veći dio
zarade ostao bi u poznatim dućanima Kod kokoši, Kod
Borovĉaka ili Kod Draţenovića u Maksimirskoj. Dok su
ţene trgovale na placu, muţevi, koji bi u tim ranojutar-
njim selidbama prigradskih vrtova na Kvatrić obavljali
ulogu prijevoznika iliti foringaša, priuštili bi sebi topli
gablec kod obliţnjih Dva goluba i Orljave, naruĉujući
obvezno rajţlec, fileke, plućica na kiselo ili dinstane bu-
brege s restanim krumpirom, a što bi, naravno, za sobom
povuklo litru i sifon, kriglu piva ili samo mrzli himber-
saft...
To su bile pedesete kad je moja generacija maloma-
turanata iz Harambašićeve i Kušlanove markirala, pa
umjesto na satu matematike ili ruskog, satove provodila
izmeĊu štandova i klupa, hrskajući usput reš peĉenu kaj-
zericu, ţemlju ili ţumanjkom premazani mlijeĉni brioš.
Šezdesetih se, meĊutim, sve promijenilo, pa i kriteriji i
standardi same trţnice, njenih prodavaĉa i kupaca. Na
Kvaternikovu trgu (15. veljaĉe 1968.) otvorena je Nama!
Naminim pokretnim stubama popeli smo se u zrak,
odakle je pogled na obliţnji stari plac odmah drugaĉiji. U
novo-

157
nastalom potrošaĉkom mentalitetu, koji se poĉinje stva-
rati upravo novom modernom robnom kućom, klasiĉna
otvorena gradska trţnica, kakav je stari plac na Kvatriću,
uza svu svoju svakodnevnu ponudu i potraţnju, nema
više mjesta za nostalgiju i sentiment. Ili bi barem tako
trebalo biti.
A zanimljivo je da se s gradnjom Name na Kvaterni-
kovu trgu, a koja je u ono doba najveća robna kuća ne
samo u Zagrebu i u Hrvatskoj nego i u tadašnjoj drţavi,
sliĉno kilavilo kao i s preseljenjem trţnice s Kvatrića. S
tom razlikom što je dolazak Name na Kvaternikov trg
obradovao sve, a odlazak placa s Kvatrića veseli sve, pa
ĉak i nas koji smo na toj staroj trţnici ipak mnogo više
kupili nego što smo prodali, pa imamo valjda pravo biti i
malko sentimentalni, ĉak i onda kad u novom Mc'
Donald'su naruĉuju hamburger.

"Jutarnji list", 1999.

158
 Bolleova bolja polovica grada

Na otkrivanju biste graditelju mirogojskih arkada

(poĉetak srpnja 2000.) postavljeno mi je zanimljivo pita-
nje: Jesam li ja na ovoj sveĉanosti na ulazu u arkade na-
zoĉan kao gradski zastupnik ili kao kolumnist "Jutarnjeg
lista" ili samo kao obiĉan Zagrepĉanin? Odgovorio sam,
naravno, jesam, lako sam htio ispasti samo duhovit,
ispalo je da je odgovor ozbiljan i precizan. Kako je
Hermann Bollé u više navrata bio gradski zastupnik, već
je i to razlog da se poklonim svojem kolegi s kraja devet-
naestog stoljeća (u Zagreb došao 1879.) i s poĉetka
dvadesetoga (umro 1926.). Kao Zagrepĉanin došao sam
Hermannu Bollću, naravno, zahvaliti za sve što je za
Zagreb napravio, a kao kolumnist koristim, eto, prigodu
da u ovoj kolumni podsjetim na neka od njegovih djela i
tragove njegova umijeća, radišnosti i ljubavi za ovaj grad,
a što nam ostavlja u nasljedstvo.
Da ništa drugo nije napravio nego samo mirogojske
arkade, u kojima je i säm pokopan (u susjedstvu Stjepana
Radića) i gdje je upravo izloţena njegova bista, izraĊena
još za njegova ţivota (u gipsu ju je 1902. izradio kipar
Johann Beyer, da bi na bronĉani odljev ĉekala sve do
ovih dana), ušao bi u (nepostojeću) knjigu zasluţnih
Zagrepĉana. MeĊutim, Bollé je, zbog svojih graditeljskih
djela izvan Zagreba (uz ostalo, crkva u Mariji Bistrici i,
naravno, Strossmayerova katedrala u Đakovu), na dos-
tojan naĉin zastupljen i u velikom almanahu Znamenitih i
zasluţnih Hrvata 925-1925.

159
 Podrijetlom Francuz, roĊenjem Nijemac, školovan u
Beĉu, cijeli radni i stvaralaĉki vijek proveo je u Zagrebu i
u Hrvatskoj, postavši tako znamenit Hrvat i, svakako,
više nego zasluţan Zagrepĉanin.
U Zagreb Bollé stiţe godinu dana prije zloglasnoga
potresa 1880. i prvi veći posao mu je da s beĉkim arhite-
ktom Schmidtom projektira zgradu današnje Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti na Zrinjevcu. Iako friš-
kopeĉeni Zagrepĉanin, u spomenutom potresu ima raz-
loga biti i sám potresen, i to ne samo kao graĊanin u tom
trenutku više nego nesretnoga Zagreba, nego i kao gra-
ditelj zrinjevaĉkog HAZU-a, u koju je potres svojom
ruši- laĉkom silom ušao prije nego što su se u nju uselili
hrvatski akademici. Ali kako je svako zlo za neko dobro,
tako je potres iz 1880. pokrenuo zagrebaĉku energiju,
odškri- nuo stvaralaĉki duh i kapital, teje za graditelje
odjednom bilo mnogo posla.
Zajedno njegovo, u Zagrebu najpoznatije, djelo (u
zajednici s arhitektom Schmidtom), nastalo na potresom
porušenom Kaptolu, do dana današnjega nisu prestale
pohvale, ali i pokude. To je, naravno, zagrebaĉka prvo-
stolnica, ona dva neogotiĉka tornja katedrale koji pred-
stavljaju najpoznatiju vizuru Zagreba unutar cijeloga sto-
ljeća. Kritiĉari kaptolsku katedralu nazivajuBolléovom
laţnom gotikom (Krleţa) ili, kao Szabo posprdno - boleš-
tinom, a u što ovaj povjesniĉar Zagreba ubraja još neka
Bolléova zagrebaĉka ostvarenja.
Za nadati se je da pod svojom posprdnom kovanicom,
profesor Szabo ne misli i na Obrtnu školu (današnji
Muzej za umjetnost i obrt), koju je Bollé, ne samo gradio
(1882.), nego, zajedno s Isom Kršnjavijem, pokrenuo i
kao ravnatelj vodio sve do 1914. Zato je i razum-

160
ljivo što su se na otkrivanju Bolleove biste ispred miro-
gojske crkvice Krista Kralja, našli predstavnici Škole za
primjenjenu umjetnost, stanara s desnog krila Bolleove
zgrade s Kazališnog trga, kao i predstavnici Muzeja za
umjetnost i obrt, smještenog, i posljednjih godina dobro
voĊenog, u većem dijelu prepoznatljive monumentalne
ţute zgrade. Nedostajao je samo arhitekt Branko Sila-
Ċin, koji ima isto kao i ja tri (ako ne i više) razloga pok-
loniti se Hermannu Bolleu: kao kolega arhitekt, kao
Zagrepĉanin i kao autor hrvatskog paviljona na Svjetskim
izloţbama, budući da je Bolle sliĉan posao SilaĊinovu
obavio 1900. u Parizu. Na toj izloţbi bio je i jedan od
najpoznatijih Zagrepĉana toga doba - Antun Gustav
Matoš, kojega bi, kao lajtmotiv i ovog prošlotjednog
dogaĊanja oko otkrivanja Bolleove biste na Mirogoju,
mogli citirati: Hrvatska smrt uvijek je imala više ukusa od
hrvatskog općinstva... Da ne citiram baš ovovremenskog
gradskog cinika koji zna reći kako sve kaj u Zagrebu
vrijedi, odavno je već na Mirogoju, jer to jednostavno
nije istina; nekaj je ostalo i na Zavodu za zapošljavanje!

"Jutarnji list", 2000.

161
 Kralj mlijeka u
Jambrišakovoj vili

Ne znam je li novi vlasnik prelijepe stare vile Okru-

gljak, nebrojno puta uslikane u domaćim i stranim filmo-
vima i televizijskim serijama, prošli tjedan gledao TV ka-
lendar na HRT-u. Ĉist sumnjam, jer hrvatski kralj mlije-
ka, koji je unatrag nekoliko godina vlasnik vile, nikad ne
bi postao kralj, da vrijeme gubi na gledanje, slušanje i ĉi-
tanje o povijesti Zagreba.
Vilu Okrugljak projektirao je zagrebaĉki graditelj
(tako su se nekoć zvali arhitekti) Janko Jambrišak, o ko-
jem je prošli tjedan TV kalendar dao prilog, a u povodu
godišnjice smrti tog inaĉe najplodnijeg arhitekta od sre-
dine šezdesetih pa do prve polovine osamdesetih deve-
tnaestog stoljeća.
Jambrišak je inaĉe umro kao što je i ţivio-javno na
ulici, izloţen pogledima prolaznika, kao što su izloţene i
brojne palaĉe koje je projektirao. Pozlilo mu je, naime, u
tadašnjoj kavani "Zagreb" na Zrinjevcu, a srĉana ga kap-
lja srušila na ulici, nedaleko njegove obiteljske jednokat-
nice (treba li uopće i spominjati da ju je sam projektirao i
gradio?) na uglu Preradovićeve i Ţerjavićeve, a koja još i
danas tu stoji, naravno, opustošena i uništena, bez imalo
sjaja koji joj je nekoć udahnuo njen graditelj i stanar.
Jambrišakovo graditeljstvo nastavlja se na slavnog
Bartola Felbingera i njegova poznata klasicistiĉka rješe-
nja iz prve polovice devetnaestog stoljeća, no sam Jam-
brišak u svojim projektima uspješno kombinira elemente

162
klasicizma i renesanse. MeĊu poznatim zgradama s peĉa-
tom i potpisom Janka Jambrišaka danas su to Kemijski
laboratorij, koji je u doba gradnje, iza HAZU-a, bio naj-
isturenija toĉka grada prema jugu, potom još i danas
dojmljive zgrade najstarijeg Donjeg grada - Teslina 2 i
11, Gajeva 29, Jurišićeva 2a, Preradovićeva 18,
Tomićeva 3, Ilica 68, Ţerjavićeva 32, Mesniĉka 23 i
Zrinjevac 15, gdje je godinama bio Splendid, a danas
kavana Lenuci itd. Jambrišakje sudjelovao i u gradnji
jedne od prvih i najvećih palaĉa na novooblikovanom
Trgu N, kasnije Zrin- skom trgu - Sudbenog stola, danas
Ţupanijski sud.
Iako najplodniji i najizvoĊeniji arhitekt druge polovice
stoljeća, Janko Jambrišak je nalazio vremena i za poduku;
odškolovao je ništa manje nego pedeset i sedam
graditelja i raznih graĊevinskih obrtnika. Uza sve to bio
je društveno aktivan, pa je tako godinama obnašao duţ-
nost gradskog vijećnika, predsjedavao Streljaĉkom društ-
vu, a pomalo se bavio i politikom, ponesen novim nacio-
nalnim duhom, koji se, širokih razmjera, javlja nakon fa-
talnog Bachova apsolutizma. Priklonio se, naravno, Jur-
ju Strossmayeru, pa je tako raskošna zaprega Ċakovaĉkog
biskupa, politiĉkog voĊe i mecene, nerijetko stajala
parkirana ispred Jambrišakove obiteljske ugaonice, gdje
su se, uz mnoga slavna imena tadašnjeg društvenog
Zagreba, vrzmala i brojna domaćinova djeca. Tako će
Jambrišak, nakon kaplje što ga je pogodila u 56. godini
ţivota, ostaviti sedmero djece (ţena mu je prije umrla), a
o kojima će se nastaviti brinuti Jambrišakova neudata
sestra Marija Jambrišak, poznata pedagoškinja i prva
naša feministica, ĉije ime danas nosi jedna stara zagreba-
ĉka pedagoška institucija - ţenski internat u Opatiĉkoj.

163
 U obiteljsku vilu koju je Janko Jambrišak izgradio na
Bukovaĉkoj cesti, planirajući se sa svojom brojnom dje-
com nastaniti i tu u zelenilu uţivati u zasluţenoj mirovi-
ni, on nikad neće useliti; tek što je vila dogotovljena, njen
je graditelj i vlasnik umro.
Vilu će otkupiti Matija Lisiĉar, a na njenu dvorištu
danas svoje posljednje dane provodi Noina arka, prihva-
tilište za napuštene pse.
Vila Okrugljak dobit će svoje kopije u vilama Nad
Lipom i onom Jamniĉke kiselice, što ih je Janko Jambri-
šak projektirao, a i kasnije u gradnju ladanjskih vila ući
će struĉni naziv - stil okrugljak, a što je ovom najplod-
nijem arhitektu druge polovine devetnaestog stoljeća
svakako kompliment, na koji, eto, podsjećam i ovom ka-
lendarskom prigodom.

"Jutarnji list", 1999.

164
 Toranj meĊu arhitektima

U ovoj sve agresivnijoj takozvanoj arhitekturi, koja

posljednjih godina opasno nagriza koliko-toliko skladnu
urbanu cjelinu i tkivo ovog nam starog grada, pogotovo
njegove rubne dijelove i, pogotovo, njegovo sjeverno
podbreţje; u strahu od onih sablasnih kućerina, raznih
novokomponiranih kurija, kula i dvoraca, pa i ponekog
broda (!), koji zastrašujuće paraju pitom krajobraz,
ĉovjek ima potrebu zaštititi se. Osobno se štitim tako što
se hvalim kako mi je u susjedstvu na Gornjem Bukovcu i
jedna prelijepa obiteljska vila, projektirana od strane
poznatog arhitekta Bere Šerbetića (u njoj trenutno obitava
direktor Svjetske banke), ili što sam prijatelj jednog od
najinventivnijih arhitekata današnjice Brankom SilaĊi-
nom (uz ostalo, 1999. godine zadivio je svijet fascinant-
nim projektom Hrvatskog paviljona na Svjetskoj izloţbi u
Lisabonu, pa nešto sliĉno ponovio i 2000. u Hannove- ru)
ili što se znam s meštrom Marijanom Hrţićem, pro-
jektantom Cibonina tornja i krematorija. I da ne nabrajam
dalje.
Sve je ovo kao mali uvod za ovaj prigodni obljetniĉki
zapis o jednom od najvećih naših arhitekata, klasika hr-
vatske i zagrebaĉke arihitekture izmeĊu dvaju ratova, a
kojega sam imao ĉast i osobno upoznati. Rijeĉ je o arhi-
tektu Stjepanu Planicu, ĉiju smo stotu obljetnicu roĊenja i
petnaestu godinu od smrti upravo obiljeţili.
Arhitekti su kao struka, barem što se popularnosti i
kolektivnog pamćenja tiĉe, nepravedno u podreĊenom
poloţaju od, recimo, slikara, kipara, redatelja ili knji-

165
ţevnika. Razlog je tome vjerojatno to što se kuće rijetko
potpisuju, a kad se i istakne ploĉica s imenom arhitekta,
rijetko će privući pozornost i skrenuti pogled prolaznika.
Zato je najveći kompliment kad se kuća prozove imenom
arhitekta, kao što je to sluĉaj s Planićem.
Još i danas, premda je izgraĊena prije svjetskoga rata,
ugaoni i zaobljeni stambeno-poslovni toranj na uglu
Bogovićeve i Gajeve Zagrepĉani zovu Planićeva zgrada
ili Planićev toranj. Stari se Zagrepĉani sjećaju da je u toj
Planićevoj zgradi nekoć bio "Siemens", pa i Metro-Gold-
wyn-Mayer. U Planićevoj zgradi sve do smrti ţivio je
pjesnik Drago Ivanišević, a godinama ţivi naš poznati
skladatelj i dirigent Miljenko Prohaska.
Arhitekt Planić projektirao je i Tomislavov dom na
Sljemenu, zgradu HAK-a u Draškovićevoj, poznata je
Planićeva okrugla vila na Gornjem Prekriţju, pa vile s
ravnim krovom na Mirogojskoj i Vila Tropina u Re-
metama.
Sam Planić ţivio je u na poĉetku Radniĉkog dola, na-
domak Iliĉkoga placa, u jednostavnoj, pa zato i prelijepoj
vili, koju je - treba li reći? - sam projektirao, uklopivši je
u breţuljkast teren, s dnevnom sobom u dvije razine i
radnim kabinetom ostakljenih zidova s pogledom u gor-
njoiliĉki šumarak.
Moj mi je domaćin, gladeći kratko podštucanu bijelu
bradu, pripovijedao o svojim uĉiteljima, uzorima i isto-
mišljenicima u arhitekturi. Pripadao je znamenitoj Hege-
dušićevoj grupi Zemlja, u kojoj su se našli sve sami veli-
kani hrvatske i zagrebaĉke arhitekture - Ibler, Kauzla- rić,
Gombaš, Galić i dr. Prvi uĉitelj mu je bio arhitekt Ru-
dolf Lubinski, jedna od najmarkantnijih figura secesije u
Zagrebu (projektirao zgradu Nacionalne i sveuĉilišne

166
knjiţnice), a prvi veći posao, nakon završene Bolleove
Graditeljske škole, bila mu je suradnja s Lubinskim na
zgradi Socijalnog osiguranja u Mihanovićevoj.
U to doba, kasnih sedamdesetih, kad sam ga posje-
ćivao, arhitekt je Planić ţivio sa suprugom Katarinom,
koja je, kako mi se sama pohvalila, imala ĉast osobno
razgovarati s A. G. Matošem.
Obiljeţavajući stotu obljetnicu roĊenja zagrebaĉkog
arhitekta Stjepana Planica, ne mogu odoljeti a da ne
odvrtim film svog posjeta našem velikom meštru arhitek-
ture, a već samo sjećanje na nj melem je na ranu što
našem gradu, pa i nama samima, nanosi ova današnja sve
agresivnija marka-kamen-kuruza arhitektura.

"Jutarnji list", 1998.

167
 Vizije bez provizije

Novoizabrani gradonaĉelnik Milan Bandić u svojoj

predizbornoj kampanji spomenuo je Vecu Holjevca kao
najveći autoritet i uzor. Ništa ĉudno i ništa neobiĉno.
Gotovo da nema gradonaĉelnika, sve tamo od Mateka
Kolara koji je Vecu 1963. naslijedio, pa do Mate Mikića,
posljednjeg iz plejade socijalistiĉkih gradonaĉelnika, koji
se nije, javno ili potajice, barem u primisli, pokušao mje-
riti s Holjevcem. Isto bi se moglo reći i za sve dosadašnje
zagrebaĉke gradonaĉelnike u samostalnoj RH, pa u tome,
rekoh, novoizabrani i nedavno instalirani gradonaĉelnik
nije izuzetak.
Veco Holjevac je, ponajprije, odsluţio najduţi gra-
donaĉelniĉki staţ u novijoj povijesti grada - gradsko kor-
milo drţao je u rukama od 1952. do 1963., pa se već sa-
mim tim moţe usporeĊivati s rekorderom u duţini obna-
šanja te najviše funkcije u gradu - Adolfom Mošinskim,
koji je gradonaĉelniĉki lanac nosio godinu dana duţe - od
1892. do 1904. A po uspješnosti i širenju grada, Holjevac
se moţe nositi i s legendarnim Vjekoslavom Hein- zelom,
roĊenim Zagrepĉaninom (Holjevac i spomenuti Mošinski
nisu bili roĊeni u Zagrebu), koji je dvadesetih godina
izgradio Pešĉenicu i Trešnjevku, a u središtu grada i
velebnu trţnicu na Dolcu. Poznato je da je Holjevac kas-
nih pedesetih premostio Savu i grad u velikim koracima
poveo na njenu juţnu obalu, a zbog ĉega su mu Za-
grepĉani odali priznanje bronĉanim spomenikom na
Aveniji Hrvatske bratske zajednice, a koja je na neki na-
ĉin sukus i sinonim njegove vizije u povezivanju starog i

168
novog Zagreba. Većeslav Holjevac jedini je gradonaĉel-
nik kojem se grad oduţio monumentalnim, iako prema
nekima malko preveć socrealistiĉkim spomenikom.
U ĉemu je kvaka, zbog ĉega je Holjevac jedini i ne-
ponovljiv i zašto su se njegovi nasljednici upinjali da se,
ako ništa drugo, poistovjete s njim? Ako izuzmemo ba-
nalnost kao što je ljubav prema gradu (štel bih vidjeti gra-
donaĉelnika koji ne voli svoj grad!), onda je to oĉigledno
vizionarstvo (ali vizije bez provizije, kak bi se to danas
reklo), graĊanska hrabrost, ali i tolerantnost i povjerenje
u ljude oko sebe, te velika, velika šljaka. O svemu tome
svjedoĉi nekadašnji gradski reporter i urednik "Vjesnik-
ove" gradske rubrike pedesetih i šezdesetih, odavno
umirovljeni Dragec Gregec, roĊeni Trnjan, koji me daruje
s izuzetnim reporterskim zapisom, upravo iz tih slavnih
graditeljskih Vecinih godina, i koji je osobno poznavao
Vecu.
Mi ništa nismo vidjeli od toga, sjeća se Grgeĉ. Na
mjestu gradonaĉelnikovih vizija, vrlo slikovito opisanih
reporterovim rijeĉima - samo šljunĉane jaruge, malo tra-
tine, gustog grmlja i mutne mlake - reporter se, naime,
morao uţivjeti u futuristiĉke slike budućeg Zagrebaĉkog
velesajma s alejom nacija punom lijepih paviljona naj-
većih drţava svijeta... Grgeĉ priznaje kako je iz pristoj-
nosti šutio i samo klimao glavom, jer nismo mogli ni za-
misliti slike vizionara...
Drugi primjer koji govori o Vecinu svakodnevnom
angaţmanu, njegovoj srĉanosti i izdrţljivosti Grgeĉu je
najbolje posvjedoĉio Vecin šef urbanizma ing. Zdenko
Kolacio: svog glavnog urbanista granonaĉelnik je vrlo
ĉesto znao pozivati usred noći da mu se pridruţi u obi-
lasku najvećih gradskih gradilišta.

169
 I, napokon, tu je povjerenje koje je Holjevac kao gra-
donaĉelnik pokazivao spram svojih suradnika, pa ĉak i
spram gradskih novinara koji su svojim svakodnevnim
izvještajima pratili rast grada. Tako je 1959. za sveĉano
otvorenje Mosta slobode gradonaĉelnik nazvao glavnog
urednika "Vjesnika" Mirka Peršena s molbom da mu net-
ko od njegovih gradskih novinara napiše izvještaj o sve-
mu što se u Zagrebu gradi ili je dovršeno. Izbor je, nara-
vno, pao na iskusnog gradskog reportera Dragu Grgeĉa,
koji se toga sjeća:
Napisao sam ĉlanak po nalogu glavnog urednika i
ujutro u odreĊeno vrijeme predao ga predsjedniku Grad-
ske skupštine drugu Veci Holjevcu. On je paţljivo proĉi-
tao ĉlanak i bez ijedne primjedbe potpisao ga. Sutradan
je moj ĉlanak na drugoj stranici 'Vjesnika ' izašao pot-
pisan gradonaĉelnikovim imenom i prezimenom. Slavlje
je moglo poĉeti.

"Jutarnji list", 2000.

170
 Stupići i stupovi grada

Iako baš i nisam sklon vjerovati u ĉuda, pogotovo u

Zagrebu koji nije meĊu gorama, nego samo ispod jedne
gore, ovaj put se ĉudo zbilja dogodilo.
Nedavno sam, naime, dao intervju jednom uvaţenom
zagrebaĉkom tjedniku. Sa mnom je razgovarano kao s
novopeĉenim gradskim zastupnikom. Pitanje se odnosilo
na moj osobni angaţman i moje viĊenje grada i njegovih
problema. Odgovorio sam, naime, zastupniĉki mudro
(već sam poĉel!) kako je, eto, ovaj naš stari grad bremenit
raznim komunalnim problemima i da ću se ja, sada kao
jedan od upravo postavljenih gradskih stupica. boriti da
se bar neki od njih što prije riješe. Uz ostalo sam
spomenuo da ću sa svoje strane pokrenuti inicijativu za
još jedno u povijesti ograĊivanje Gornjega grada, ali ovaj
put, naravno, ne od Tatara i od Turaka, nego od automo-
bila. Ĉisti je kriminal, velim, da se pred automobilima ne
moţe ni prolaziti po toj našoj povijesnoj jezgri, pa ĉak ni
na Štrosu, koji je isto pretvoren u zastrašujuću stvar koja
se zove divlji ili, kak bi Majdak rekel, prljavi parking.
Ĉak su, grmim u mikrofon, i ispred Koţarićevog
bronĉanog Matoša napenalili auto, tako da je stari Gusti
sa svoje klupe prisiljen, umjesto u svoj grad, gledati u
auspuh i u šupak parkirane rage. Dok je srca, mislim si,
bit će i Croatia-osiguranja za automobile! A druga je
stvar što od automobila više nije siguran ni Matoš ni mi
današnji njegovi štovatelji, a ni današnji, a još manje, ak
se ovak nastavi, sutrašnji Gornji grad.

171
 I onda ono ĉudo, ne meĊugorsko, nego ispodgorsko,
zagrebaĉko. Za dva dana kako su novine s intervjuom
izašle, zovu me neki prijatelji da skoknem do Gornjeg
grada. Mislim si, pa valjda me, kao vaţnu facu (!), već
nešto trebaju i u Staroj gradskoj vijećnici nemreju bez
mene. No, nije mi ni trebalo do Ćirilometodske. Već me
na Strossmayerovu šetalištu ĉekalo to zagrebaĉko ĉudo:
Postavljeni su stupici! Automobili više ne mogu Matošu
zakriti vidik na njegov grad.
Moţete me zamisliti! Ma kakav stupić u novoizabra-
noj gradskoj hijerarhiji, nego stup, bandera, kak se znalo
govoriti nekad, kad je još moj deda Slavek (po mami) iz
Remeta bil ovo isto kaj i ja danas, samo se onda, pe-
desetih, za vrijeme gradonaĉelnika Vece Holjevca, ta
gradska funkcija zvala gradski odbornik, a glavno tijelo
gradske vlasti - Gradski narodni odbor. A kako smo već
tada bili skloni skraćenicama, kao AFŢ, SKJ ili SKH,
tako smo po novinama ili javnim obavijestima, za-
heftanim na plotovima i u kućnim veţama, Gradski na-
rodni odbor ispisivali kao GNO, a druga je stvar što su
narodni neprijatelji u okrilju mraka olovkom, ili vjeĉnom
olovkom, kako se tih pedesetih zvala kemijska, dopisivali
i veliki J, pa je poneki put cijeli grad bio pun - GNOJ-a!
A da je i stvarnoga gnoja u gradu sredinom pedesetih
bilo - bilo je, jer su njegovim ulicama meĊu svim auto-
mobilima najbrojnija ipak bila zapreţna kola s trugama i
platonima, pa flajšvageni, i naravno, fijakeri. Veco Ho-
ljevac, kao gradonaĉelnik, i moj deda Slavek, kao gradski
odbornik, uz razne politiĉke izmete s kojima su se oda-
svud, a pogotovo iz Beograda (u Beograd su htjeli odfu-
rati ĉak i Zagrebaĉki velesajam!) nabacivali na Zagreb,
morali su se brinuti i za konjski drek po gradskim ulica-

172
ma, koji se redovito sakupljao i kojim se kasnije gnojila
bugarska salata na Ţitnjaku.
Uza sve to, gradonaĉelnik i njegov remetski odbornik
našli su vremena i za šindelbratne koje je moj deda
svome gradskom ocu pekao na glavicama remetskog trsja
s prelijepim pogledom na sivi ali lijepi grad naše
mladosti.
Tak nekaj moj današnji gradonaĉelnik Milan Bandić i
ja kao zastupnik nemamo šansi ponoviti. Istina je da u
gradu ima dosta dreka koji ćemo morati sakupljati, a što
se, pak, onih ĉarobnih dedinih šindelbratna tiĉe, gospon
Bandić ni ne zna kaj je to, ali ni ja, moram priznati, te fa-
mozne krmiće na štapu ne bi znal tako dobro ispeći (pekli
su se tako da ih je ţar lizao) kao moj deda Slavek. Jed-
nom sam napisal, pa to sad samo ponavljam (a trebalo bi
ĉešće ponavljati!), kako se današnji šindelbratni, tj.
ovovremenske šestinske peĉenice (zašto šestinske, a ne
remetske, bukovaĉke, markuševaĉke itd.?) peku na ploĉi,
polegnuto, a pravi šindelbratni, oni mojeg dede Slaveka,
nikad nisu bili pognuti, nego su uvijek uspravni, unatoĉ
svemu. Uspravni su kao ovi friško zabijeni stupici na
Strossmayerovu šetalištu.
A za kraj da vam i otkrijem tko je postavio te stupice i
zabranio automobilima na gornjogradsko šetalište. To mi
je ispripovijedao, uz onaj svoj već poznati široki osmijeh
i gestikulaciju, donedavni privremeni Vladin povjerenik
za Zagreb - Josip Kregar. Ograda je, naime, djelo jednog
gradskog sluţbenika zaduţenog za promet u gradu. Da
će, dakle, Matoš sa svoje klupe i nadalje moći promatrati
grad, zasluga je ĉovjeka koji se preziva - nećete vjerovati
- Matoš!

"Jutarnji list", 2000.

173
 RoĊendan modernog Zagreba

Ĉestitajmo si stotinu i pedeseti roĊendan! lako smo,

naime, prije šest godina proslavili devet- stotu obljetnicu
prvog pisanog spomena imena grada, Zagreb kao
modemi grad zaţivio je prije toĉno stotinu i pedeset
godina. Donošenjem Privremenog obćinskog reda za
grad Zagreb 1. rujna 1850. dokidaju se, naime, stare
feudalne pravice, propisane još u Zlatnoj buli Bele IV., i
uvodi se demokratski ustroj u rukovoĊenju gradom u
kojem sudjeluju i širi slojevi zagrebaĉkog graĊanstva.
Najvaţnija je odluka toga dokumenta spajanje, kroz sto-
ljeća zavaĊenih (o tome sada svjedoĉi samo naziv mosta
preko potoka Medvešćak - Krvavi most), dvaju susjednih
breţuljaka - Kaptola s Vlaškom ulicom na jednoj i
slobodnog kraljevskog grada, tj. Gradeca ili Griĉa, na
drugoj strani - u jedinstvenu gradsku cjelinu.
Donošenju dokumenata za ujedinjenje triju zasebnih
jurisdikcija pridonio je ban Jelaĉić, koji će taj povijesni
dogaĊaj prokomentirati ovim rijeĉima: Velevaţan ĉas se
pribliţuje Vama i Vašem gradu. Upotrebit će te pravo
podieljeno u privremenom obćinskom zakonu. Izabrat će
te novo gradsko poglavarstvo. Kod te prilike moram da
progovorim k Vam i od serca, jerbo osjetim vaţnost ĉina,
koi Vam predstoji, kojega posljedice u daleku budućnost
siţu. Zagreb grad kao sjedište naše domovine valja da
bude u svakom obziru izgledom drugim gradovima. Zato
Vas opominjem na razboritost te politike. Izaberite po-
znate domoroce ali neoskvrnjenog muţevnog znaĉaja,

174
izaberite ljude praktiĉne, kojima diela na rieĉima ne
zaostaju...
To je ujedno prvi poznati javni istup u kojem se, uz
ostalo, Zagreb spominje kao središte naše domovine. Ban
Jelaĉić, kao što vidimo, podsjeća na dalekoseţne poslje-
dice - u pozitivnom, ali i u negativnom smislu - oţivotvo-
renja i primjene upravo donijetog privremenog gradskog
Statuta, pa naglašava potrebu razboritosti pri izboru ljudi
koji će rukovoditi gradom. Tako će za prvog gradona-
ĉelnika jednoglasno biti izabran Janko Kamauf (ulica mu
danas povezuje Vlašku s rodilištem u Petrovoj), roĊeni
Zagrepĉanin, po struci odvjetnik. Nije sluĉajno da je Ka-
mauf izabran jednoglasno; on je, naime, uz bana Jelaĉića,
i najzasluţniji za ujedinjenje grada. Predvodi deputaciju u
Beĉ i, kao pravnik, izravno sudjeluje u izradi prvoga
gradskog Statuta. A rijeĉ je o ĉovjeku kontinuiteta. Janko
Kamauf je, naime, i posljednji gradski sudac Grade- ca,
kako se po starim feudalnim regulama zvao predvodnik
gradske uprave. Za podnaĉelnika i Kamaufova zamjenika
izabran je Ivan Kozler, trgovac iz Vlaške ulice, izborom
kojega se ţeljelo namiriti i primiriti Vlaškouli- ĉance koji
su dotad pripadali biskupskoj općini. Plaća prvog
gradonaĉelnika bila je 2.000 forinti u srebru godišnje.
Zagreb je u doba ujedinjenja i prvog gradonaĉelnika
Janka Kamaufa provincijski gradić od jedva sedamnaest
tisuća stanovnika, gradske ulice su uske i neureĊene, po-
tok Medvešćak je otvoren i za vrijeme proljetnih bujica
poplavljuje Harmicu i Ilicu, a kako su jedino svjetlo ulja-
nice i svijeće, grad ţivi u mraku, ali i u duhovnome mra-
ku, kao rezultat zloglasnog apsolutizma. Gradskom po-
glavarstvu i njegovu gradonaĉelniku preostaje da se iz

175
petnih ţila upinju da bi savladali gustoću mraka od silnih
financijskih, politiĉkih i duhovnih teškoća, kojem pri-
donosi i feudalno nasljeĊe s mnogim predrasudama.
Stoga Kamaufovo poglavarstvo donosi niz zakljuĉaka i
pokreće mnoge akcije, od ĉega većina, naţalost, ostaje
samo kao plan i neostvaren san. Planirano je, tako,
otvoriti više škola, natkriti potok Medvešćak, uvesti
petrolejsku rasvjetu, probiti neke nove ulice, postaviti
rezervoar s vodom za gašenje poţara na Harmici itd. Za
sve to planirano je 400.000 forinti kredita, ali kolebljivost
i strah Zagrepĉana ne dopuštaju tako velik financijski
zalogaj, pa će se većina planiranog ostvarit tek za
Kamaufova nasljednika na gradonaĉelnikom tronu
Vjekoslava Frigana, roĊenjem takoĊer Zagrepĉanina.
Najzasluţniji Zagrepĉanin za ujedinjenje Kaptola i
Gradeca u jedinstveni grad Zagreb prije toĉno 150 godina
roĊenje u Kamenitoj ulici, a posljednje mu je prebivalište
u Visokoj, gdje je 1874. umro od srĉane kapi.
Danas na Janka Kamaufa podsjeća već reĉena ulica,
kao i portret Bele Ĉikoša koji visi u galeriji portreta
zagrebaĉkih gradonaĉelnika u Muzeju grada Zagreba te
na zidu jedne privatne kavanice u Donjem gradu.

"Jutarnji list", 2000.

176
 Odjelo za šefa protokola

Već dugo si nisam dal šivati odijelo po mjeri, već sam

na tako nešto i zaboravio, a i ne znam ima li još u gradu
šnajderske radionice koja u izlogu drţi onu famoznu va-
bljujuću poruku: Šivamo po mjeri. Ĉisto sumnjam da
današnje traper-generacije uopće i znaju kaj je to šivati
po mjeri.
Toga sam se ovih dana sjetio, jer ĉujem da bi Zagreb,
nekad poznat kao grad obrtnika, mogao ostati bez kro-
jaĉkog podmlatka, bez novih šnajdera, jer Tekstilna te-
hniĉka škola, koja je i tako maksimalno reducirala pro-
gram upisa Ċaka, nikako da od Obrtniĉke komore dobije
popis krojaĉkih radionica koje su spremne primiti nauĉni-
ke. Zakljuĉak iz toga mogao bi se, dakle, izvući dvojaki:
ili krojaĉima više nisu potrebni šegrti, jer se manje bave
šivanjem i krojenjem, a više trgovinom, ili krojaĉki obr-
tnici nisu stimulirani za naukovanje novih krojaĉa. Us-
poredimo li se s drugim europskim zemljama, primjerice,
nama bliskom Bavarskom i Austrijom, gdje majstorske
radionice imaju masu povlastica zahvaljujući nauĉnicima,
onda naše obrtnike koji, naţalost, nemaju ni b od be-
neficija, teško moţemo kriviti za situaciju kakvu danas
imamo. Iako je upravo krojaĉka sekcija pri zagrebaĉkom
Udruţenju obrtnika sa svojih sedam stotina ĉlanova naj-
brojnija, po svemu sudeći teško da će se za ukupno 45
Ċaka, koliko ih Tekstilna tehniĉka škola planira ove go-
dine primiti, naći mjesta u zagrebaĉkim šnajderajima.
Brojke, kao i politiku školovanja krojaĉa, prepuštam

177
drugima, pozvanijima i za to odgovornima, a sam ću se
pozabaviti jednim starim odijelom, šivanom po mjeri,
naravno.
Sredinom šezdesetih u Mocci, jednom od u to doba ri-
jetkih kafića gdje se espresso i eventualno konjak pio
nabrzaka i s nogu, upoznao sam jednog starog zagreba-
ĉkog gospona koji je već svojom oblekom i drţanjem, a
pogotovo svojom šprehom (tada je još bila špreha, a ne
špika), podsjećao na stari ţurnal, ali ovaj put u pozitiv-
nom smislu. Obvezno bi me ujutro za prvom kavicom u
tom iliĉkom kafiću pozdravio s mojnaklon, a ja bih ga
obvezno poĉastio onim stereotipnim pitanjem: Onda,
majstore, kak ste kaj i kaj pri vami novoga? Stari bi mi
gospon, zirkajući preko cvikera, uzvratio isto tako stereo-
tipnim odgovorom: Niš specijalno. Ţivi se... I nikad me
ne bi zaboravio pozvati k sebi: Kaj nam malko ne na-
vrnete?
I tako sam jednog dana prihvatio poziv majstora kro-
jaĉa, starijeg od poznate i u to doba najprestiţnije kro-
jaĉke radionice "Braća Masnec". Sjećam se. U velikom
ovalnom zrcalu na prvom katu stare zgrade na Zrinjevcu,
u najbliţem sujedstvu Vrhovnog suda, majstor Masnec
bio je povijen i zanesen nad svojim modelom. Prsti su mu
lako klizili suknom majstorski ga oblikujući. Oĉi, sitne i
ţivahne, odmjeravale bi svaki pregib i svaku liniju. Mi
radimo mehko, govorio bi jednoliĉno kao da moli. Fran-
cuski sistem, prosim. Na moje blejanje koje je znaĉilo da
ne kuţim o ĉemu špreha, kaj je to "francuski sistem",
majstor Masnec je s puno strpljenja i takta smjesta
razjasnio: Znaĉi da izbjegavamo vatu. S vatom je
najlakše. Nape- haš vatu i linije su tu. Samo mesto odela
imaš oklop! A tek kad pokisneš...da te Bog saĉuva! Štof
treba oblikovati, štof, a ne vatu.

178
 Kad je majstor krojaĉ završio s probom ostali smo
sami u salonu na katu s pogledom na stare zrinjevaĉke
platane i na poznati meteorološki stup, a sa zidova nas je
promatrao mali milijun raznih diploma i pohvala, što ih je
radionica, osnovana 1929., svojim radom priskrbila.
Slavko Masnec, štoviše, uţivao je u zvuĉnoj tituli koja
mu je u oštroj konkurenciji 1950. dodijeljena - drţavni
majstor zanata. Svrha te titule, kojom su se mogli podiĉiti
samo najvrsniji, bila je odrţavanje i razvijanje kvalitete
zanatstva, a o ĉemu je, eto, ĉak i komunistiĉka vlast
vodila raĉuna!
Kad sam ga, sjećam se, upitao što misli o pojavi
mlade generacije tzv. modnih kreatora, koji kasnih
šezdesetih agresivno zauzimaju medije, majstor Masnec
sebi je u brk promrmljao: Barabe! Obiĉni trgovci. U
nekima se, srećom, prevario (Branimir Hundić, koji se
upravo kvalitetom do danas odrţao), dok je u većini imao
pravo. Jedan od tadašnjih tzv. modnih kreatora, kojem su
socijalistiĉke novine davale veliki publicitet, u novoj
drţavi pokazao se, upravo kako ga je majstor Masnec
nazvao, vrlo uspješnim trgovcem koji je prodao i samoga
sebe, i to politici.
lako sam i sam nosio Masnecovo odijelo po mjeri,
iako je, kad sve zbrojim, meĊu mojim malobrojnim odije-
lima to ipak bilo najbolje odijelo, danas od njega ĉuvam
samo priĉu. Ali zato znam tko Masnecovo odijelo i danas
ima. To je šef protokola Gradske skupštine, profesor Ivo
Delale. Taj samozatajni i virtuozni meštar protokola, koji
je generacije zagrebaĉkih gradonaĉelnika i predsjednika
Gradske skupštine pouĉio i ponašanju i odijevanju, ne
bez ponosa reći će kako je Masnecovo odijelo za njega
mnogo više od obleke.

179
 Masnecovo odijelo za sve nas relikvija je i uspomena
na dugu i bogatu obrtniĉku tradiciju koju su oduvijek, pa
ĉak i u nedemokratskim reţimima, resili drţavni majstori
zanata. A danas, eto, nema nam tko ni primiti šegrte, a
kamoli odgojiti majstore!

"Jutarnji list", 1999.

180
 Novo vrijeme - stari urari

Poravnavajući kazaljke na satu za novo ljetno vrijeme

prošli tjedan, nisam mogao a da se ne sjetim (i da ne na-
zovem) starog urara iz Maksimirske, u Zagrebu inaĉe
poznatog kao potpisnika javnih gradskih satova - Zlat- ka
Lebarovića. Iako Zlatka znam već sto vlaških let (skup
smo sluţili vojni rok, i to - da ne povjeruješ! - u Titovoj
gardi na Topĉideru!), prezime Lebarović upoznao sam
puno prije nego urara. Koliko sam puta na satu pokraj
javnog zahoda na Kvatriću išĉitavao potpis Lebarović
ranih pedesetih, krateći vrijeme dok sam se s ostalim
klincima s Bukovca i Maksimira naĉekivao prije
predstave u kinu Partizan ili, kasnije, na tadašnjem Trgu
Republike na prvim spojevima, a na koji su - barem pre-
ma Lebarovićevu satu - cure uvijek kasnile.
Javne satove u Zagrebu Lebarovići servisiraju i pot-
pisuju od 1953., kad urarski obrtnik iz Maksimirske 52,
Simeon Lebarović, posao preuzima od urara Mate
Baraĉa, koji je nasljednik Mirka Novaka, urara iz Ilice
24, prvog potpisnika gradskih satova, na poĉetku dva-
desetih, kad se u tadašnjem Heinzelovu Zagrebu poja-
vljuju prvi uliĉni satovi, a po uzoru na satove na ulicama
i trgovima Beĉa. Od 1962., nakon smrti Zlatkova tate
Simeona, obrt potpisuje njegova mama Štefica, a servise,
naravno, obavlja Zlatko, koji od 1978. i šljaka i potpisuje.
Ali, još malo, veli mi urar iz Maksimirske, i istodobno s
ponosom priĉa o svom nasljedniku, sinu Daliboru, koji
upravo ovih dana polaţe majstorski ispit.

181
 Prepoznatljiv romboidni oblik gradskog sata, koji je
već skoro osamdeset godina obvezan detalj na razgledni-
cama Zagreba, resi trgove u središtu grada, ali po njima
se ravnamo i u Dubravi i na Trešnjevci, a i u Novom
Zagrebu. A kako u gradu postoje ukupno trideset i dva
javna sata, teško mi je i zamisliti meštra Lebarovića kako
trĉi s jednog na drugi kraj grada da bi poravnao cajgere
za ljetno vrijeme. Pred oĉima mi je Lebarovićev spor i
malko trapav hod, jer, bome, nismo baš u cvijetu mlado-
sti, i taman posla da moj majstor juri uokolo s ljestvama i
penje se do satnog kućišta u centru ili na periferiji. U
većinu satova ugraĊen je timer, tako da je unaprijed
zadan toĉan dan, kad će se mehanizam sam pokrenuti za
jedan sat unaprijed.
Prisjećam se kako mi je Zlatko jednom davno s us-
hićenjem pripovijedao o preciznosti tih satnih mehaniza-
ma, a po kojima njegovi majstorski prsti s uţitkom prĉka-
ju. Najstarijim satovima, onima na središnjim gradskim
trgovima, navodno se ne zna proizvoĊaĉ, jer nigdje niš ne
piše, dok se za novije zna da su "Siemensovi". Tri su ge-
neracije satova u gradu, s tim da su ovi noviji precizniji, a
što je i razumljivo kad se izbliza zaviri u kućište sata- sve
sami otpornici, tranzistori i sklopovi ili, kako bi Zlatko
rekao, beskontaktna tehnika. Nekaj im, pardon, ipak fali,
smješka se naš gradski urar - bešumni su, niš se ne ĉuje,
za razliku od starih mehaniĉkih ura koje udaraju onaj
svoj neodoljivi tik-tak... lako je mehaniku odavno
zamijenila elektronika, iako su se kazaljke na gradskim
satovima u meĊuvremenu, kako se Zlatko i ja nismo vid-
jeli ni ĉuli, od okretanja već pomalo i umorile, urar iz
Maksimirske nije promijenio mišljenje o ljepoti, kvaliteti
i preciznosti javnih gradskih satova. Još su mi i sad u

182
ušima Zlatkove rijeĉi tamo negdje iz ranih osamdesetih,
kad mi je s velikim ushićenjem opisivao sat na tornju
Markove crkve - Kaj je to dobar stroj! Robustan, a pre-
cizan. I prozraĉan. Svaki dio za sebe i na svom mjestu.
Milina za gledati i za opipati...
Zanima me, naravno, je li se Zlatku Lebaroviću os-
tvario davnašnji san - da i uru na katedrali vidi iznutra,
jer predosjećam da je to bogovski stroj. Kad smo po-
sljednji put o gradskim urama razgovarali, rekao mi je da
jednostavno ima toliko posla da ne stigne nekaj i za svoju
dušu napraviti. Napravil bu to sad, obećava gradski urar
Lebarović sebi i meni, kad njegov sin preuzme radionicu
i kad on napokon ode u zasluţenu mirovinu. Ali, koliko
Zlatka Lebarovića poznajem, njemu ni u mirovini gradski
satovi nebuju dali mira. Jedino će se malko manje brinuti
idu li po zimskom ili ljetnom vremenu.

"Jutarnji list", 1999.

183
 Stari se deĉki vraćaju doma

Javlja mi prijatelj i imenjak Zvonko iz Toronta da po-

lovicom srpnja dolazi u Zagreb. Zauvijek? A, ne, za to
još nema uvjeta, još se do mirovine mora šljakati. Joţa i
Tonĉek su došli za stalno, svoje su, jedan u Njemaĉkoj,
drugi u Australiji, odgulili i s rješenjem za mirovinu
vratili su se doma. Riba je trenutno u Zagrebu, ali bez
svoje Ba- rice, koja si nemre priuštiti da izostane s posla,
pa redovito odraĊuje svoje jutarnje i popodnevne šihte u
svom Berlinu. Riba je tu zbog još nekih posljednjih
detalja za ureĊenje kuće (bogovski ju je zbigecal) na
svojoj bukovaĉkoj djedovini i od uha do uha se smije
kako je napokon fraj, jer je upravo navršil šest banki i
stekao pravo na njemaĉku mirovinu. Njegova Barica
teško da će, ako sada prekine i vratiti se ţivjeti na
Bukovac, moći uţivati u svojoj mirovini, a njima dvoma
je i Ribina dosta da bi pristojno ţivjeli u svojoj novoj
kući u Zagrebu. Još ak Barica, kad prekine posao, od
firme u kojoj je provela mladost dobije otpremninu, bit će
bijele šuške i za crne dane. Djeca imaju svoj ţivot i svoje
familije, sin se oţenil ništa manje nego TajlanĊankom i
ostaje ţivjeti u Berlinu, gdje je i roĊen, a kći se udala za
našega i s njim i djecom ţivi u Miinchenu.
Cijela ta iseljeniĉka priĉa, gledana kroz primjer mojih
starih frendova i vršnjaka (i ne samo njih), liĉi mi na
pokretne stepenice ili, kak bi oni rekli, eskalator, po ko-
jem su se deĉki s toliko ĉeţnje da se popnu do vrha,
vozili, najĉešće uz zastajkivanja, podrhtavanja i klecanja
koljena, ali s neizmjerno mnogo mladenaĉkoga ţara i s
na-

184
dom da će uspjeti, e da bi se danas, iako kao vremešni
muţevi, po drugoj traci oduševljeno spuštali prema domu
odakle su prije cijeloga radnog vijeka krenuli u svijet,
kako se veli, trbuhom za kruhom. Jer uglavnom su to
ekonomski emigranti, premda se mnogi od njih ĉak ni na
dopust nisu usudili vratiti iz ĉisto politiĉkih razloga, tj.
zbog nekadašnjeg politiĉkog reţima, koji ih je i otjerao u
veliki svijet.
To su bile kasne pedesete i šezdesete kad su deĉki
brisali prek grane, s više ili manje sreće i s više ili manje
spektakularnosti koje im je ţivot sam reţirao. Deĉko iz
moje bukovaĉke škvadre, kojega smo zvali Ĉrni i kojem
se zauvijek zameo trag, svoju je šansu vidio u hladnjaĉi
sa smrznutim svinjskim i junećim polovicama, a do nas je
dopro glas kako se i sam na putu za "obećanu zemlju"
smrznuo i da su mu amputirali nogu. Stanko je tek u
drugom pokušaju uspio. Prvi put je završio u izbjegli-
ĉkom logoru, odakle je vraćen, a drugi put mu je uspjelo
uvući se u meĊuprostor iznad zahoda u meĊunarodnom
vlaku koji je vozio na relaciji Zagreb - Munchen. Skutren
u tom tijesnom i mraĉnom prostoru, vjerovao je u svjetlo
na kraju puta, a koje će mu se koju godinu kasnije i uka-
zati. Uspio je, ima svoj unosni biznis i kuću od milijun
dolara i ĉesto dolazi, naravno, otkad imamo samostalnu
drţavu, na svoj Bukovac i u Štefiĉin Markuševac. Usput
to iskoristi da se malko prosmuca i po jadranskoj obali.
Njegova braća Jura i Branko, koje je za sobom povukao u
Kanadu, kao i bratić Dado, kome je isto poslao famili-
jarno garantno pismo, rijetko dolaze, iako su i oni, svatko
za sebe, uspjeli organizirati vlastitu sigurnost. Gore imaju
sve, a ovdje ništa osim sjećanja za koje ponekad nije
potrebna skupa avionska karta.

185
 Jedan drugi Branko, Zvonkov brat, koji mi upravo
telefonom javlja da dolazi u srpnju, bio je samo jednom,
kad mu je umro otac Đuro. Sam, je naţalost, skonĉao u
svom Kitimatu, na dalekom sjeveru Kanade, tam gdje je
vrag rekel laku noć i gdje u ljutim zimama u visokom
snijegu medvjedi ostavljaju šape ispod kućnih prozora.
Branko je imao i mali zrakoplov, jedino nije imao sreće
da se na kraju ţivota vrati, iako je pitanje bi li se ikad
vratio, jer mu je ţena Škotkinja. Teško da će se i najmlaĊi
od te bukovaĉke braće - Mladen - vratiti, jer su mu ţena,
punica i dvije prelijepe kćeri Kineskinje... Tko bi rekao
da bi ova bukovaĉka iseljeniĉka priĉa mogla i ovako
završiti da su bukovaĉke snahe Kineskinje i Taj
lanĊanke! Ali bez obzira na to, naš Gornji Bukovac i
Zagreb općenito (skoro sam zaboravil i Barutanski jarak,
još uvijek nedosanjani san našeg Joea iz Detroita) iz
pozicije svjetskih metropola postaje cilj obrnutog bijega,
pa tko stigne - stigne. Joţa, Tonĉek i Riba su, eto, stigli, a
nije iskljuĉeno da to jednoga dana ne uĉini i Stanko (koji
je upravo u Zagreb na zagrebaĉkoj reprizi svadbe svoje
kćeri Barbare), pa i Zvonko, koji je upravo najavio da
dolazi, ali zasad, kako piše, samo na ljetovanje.

"Jutarnji list", 2000.

186
 Kuda idu divlje godine

Kao u trenu preletjeli su mi ovi posljednji tjedni u ope-

tovanom gledanju jedne od najboljih naših TV serija
Kuda idu divlje svinje. A kako i neće kad mi se i vrijeme,
što nas dijeli od premijernog prikazivanja Štiviĉićeve
serije, omaknulo i projurilo - da ne povjeruješ!
Ne mogu vjerovati da nas od onih lijepih cajta (ne
znam jesu li bili baš lijepi, ali znam da smo bili mladi),
provedenih u "Goraninu" u Jurišićevoj (danas se tu pro-
daju nekakve stranjske cipele) ili, za promjenu, u "Opa-
tiji", kafiću preko puta, dijeli - ne dvadeset, kako bih se
bio okladio, nego skoro pa trideset!
Na to me sada posjeća sam Ivo Štiviĉić, s kojim na-
stojim obaviti prozivku naše stalne postave za šankom
koji ţivot znaĉi. Uz Štiviĉića, autora aktualne serije i u to
doba dramaturga na TV Zagreb, tu je Šelebaj, naš
najpopularniji glazbeni urednik, uvijek uspravan i uvijek
spreman da svakom od nas uz šank prišije duhovit nadi-
mak i nepogrešivo precizno skine govor, boju glasa i
dikciju, tik, masku i gestu, a redoviti su na prozivci i ra-
dijski redatelji Švarc i Šveb, a nešto rjeĊe LaĊa i Bajsić,
kao i razni radijski djelatnici (doduše, tada se još nismo
meĊusobno titulirali kao djelatnici), i to od stare garde -
Miodraga Krencera, Fiće Svetica i Dase Mirkovića (sin
Mate Balote), pa do mlaĊih - braće Vuĉković, Pjera
Vukelića i Maksa Jurjevića. Tu su i glumci Uglješa Ko-
jadinović, Zvonimir Ĉrnko i Edo Peroĉević, a svojom bi
nas nazoĉnošću poĉastili i klasici pisci Lojzek Majer,
Novak Simić i Salih Alić, te novinari iz tiskanih medija

187
Dragan Kalajdţić i Nenad Figenwald Figić. I koliko god
bismo se mi izmjenjivali, neizostavni su bili boemi Tićo
Koren, akademski slikar, te akviziter Meho, a pridruţio bi
nam se i jedan iz posve drugog vica, ĉisto graĊanska
figura, s ozbiljnom sluţbom i statusom, ali i s naglašenim
senzibilitetom za boemske izlete i stajanje pokraj šanka.
Njega je, sjećam se, Šelac prozvao Vojo Guvnar.
Prometnik tog našeg šankselizeja bila je gromada od
poslovoĊe "Goranina", po Šelebaju prozvana Branko
Balvan. A Štiviĉić, s kojim ovih dana, ne bez odreĊenih
rupa u sjećanjima, pobrojavam našu stalnu postavu u Ju-
rišićevoj (prvo susjedstvo Radio Zagreba i kina Kosmaj),
podsjeća me da se sve to, zajedno s prikazivanjem serije
Kuda idu divlje svinje, dogaĊa fatalne 1971.
To je, naime, godina kad Josip Broz sluţbeno ide u
audijenciju Svetom Ocu u Vatikan (novine ne objavljuju
pojedinosti, kao što su - je li se komunistiĉki karizmatski
drţavnik poklonio Papi i je li mu poljubio ruku?), ali to je
i godina kad isti Broz ide i u Hrvatsku, ali preko -
KaraĊorĊeva!
A kuda idu divlje svinje, kako bi rekao Štiva, nego na
protagoniste Hrvatskog proljeća - Savku, Miku i Peru, a
ĉiji je jedini grijeh što s politiĉke govornice glasno po-
navljaju ono što se o odvlaĉenju hrvatskog novca, pogo-
tovo hrvatskih deviza, iz Lijepe naše u manje Lijepu nji-
hovu, sve glasnije govori i u tramvaju, u bircu ili u pone-
kom novinskom komentaru ili karikaturi. Tako karikatu-
rist Zvonimir Gavranović Gaga crta dvojicu poznanika
kako na ulici razgovaraju o pravom stanju stvari u gradu i
u drţavi. Prvi: Nema benzina, nema struje, nema mlijeka,
nema... Drugi: Lakše će vam biti nabrojiti ĉega ima!

188
 A te 1971. u novinskim oglasima ima na prodaju ĉak
sedam automobila, od ĉega su dva fića, jedan moskvić,
dva renaulta (iz 1958.) i po jedan stari opel i ford. MeĊu
ponudama nema škode, na što sam danas, kad prelista-
vam stare novine, vrlo ponosan, budući da iste godine
vozim upravo novu škodu 1000 MB, koju smo zvali Hi-
ljadu Malih Briga. A drugi karikaturist - Alojz Ševĉik -
na temu automobila crta karikaturu najnovijeg tipa jugo-
auta koji se zove kragujevĉki Monopol.
Imamo Novinarski ples u Esplanadi, imamo Veljka
Bulajića i njegovu aktualnu Neretvu. Imamo Zagrebaĉki
festival lake glazbe, kao i stalnu medicinsku skrb za
glasnice naših pjevaĉa, o ĉemu su se novine naveliko ra-
spisale.
A mi, naša stara škvadra u Jurišićevoj, srećom, imamo
našeg šustera Igreca koji naše malko pregrijane i pre-
glasne birtijske diskusije protiv novog rušilaĉkog kursa
nakon KaraĊorĊeva deţurne milicajce i ţbire, zaduţene
za nas deţurne bukaĉe u "Goraninu" i "Opatiji" potkup-
ljuje parom svojih cipela od preštimanog crnog ševroa.
Uz Igrecov crni ševro, u toj 1971. ima dosta toga cr-
nog. Ĉak se i glavni lik u Štiviĉićevim Svinjama zove
Crni Rok. A tu je i Štivin legendarni crni šešir, a ipak na-
ma je sve bijelo pred oĉima, što od vinjaka, a što od mla-
dosti. I tako plutamo, a manje brodimo, na toj našoj bir-
tijskoj splavi, koja nam jedina pruţa, makar i prividnu,
šansu za spas.
I danas, sjećajući se svega toga, povuĉeni nedavnim
repriziranjem TV serije Kud idu divlje svinje, što nam
preostaje nego da se, ne bez sjete, upitamo: Kuda su
otišle te divlje godine?

"Jutarnji list", 2000.

189
 Gratski sajam senzacija

Vele da oni koji redovito gledaju TV Kalendar i

općenito su okrenuti prošlosti, ili su razoĉarani, neza-
dovoljni sadašnjošću, ili su jednostavno stari. A kako bih
ja nešto od toga i mogao biti, u ovoj se kolumni najljepše
zahvaljujem uredništvu reĉene emisije u kojoj je prikazan
poveći prilog o Egonu Erwinu Kischu. Naravno, sad će
mnogi ĉitatelji, pogotovo mlaĊi, pa ĉak i mlaĊi novinari
meĊu njima, zinuti: Pa tko je uopće dotiĉni gospodin?!
Egon Erwin Kisch, kojeg se ovih dana sjećamo, a u
povodu njegove smrti u travnju 1948., praški je i svjetski
reporter, koji je slavu postigao koliko lokalnim repor-
taţama iz Zlatne Prahe, toliko i svojim brojnim svjetskim
putovanjima. Poznate su mu knjige Pustolovine s pet
kontinenata, Raj Amerika, Tajna Kina i Meksiko, kao i
Bijesni reporter, Zapisi to, Kisch! i, naravno, Sajam sen-
zacija.
Ova posljednja knjiga mojoj generaciji mladih zagre-
baĉkih novinara, koja je novinarski zanat poĉela peći ka-
snih pedesetih, bila je prava novinarska biblija, štivo
kojega smo neprestano išĉitavali, prepisivali, citirali i od
kojega se jednostavno nismo odvajali. Tu Kischovu
kultnu knjigu osobno sam nabavio u starom antikvarijatu
na uglu Gundulićeve i Masarykove, kod Ernesta,
antikvara kojega će kasnije naslijediti antikvar Kovaĉić.
Knjigu je s njemaĉkog preveo naš nešto stariji novinarski
kolega, legendarni novinski redaktor, šutljiv, a duhovit,
tanak kao prud, Slavko Grbešić Jeţ, kojega, baš kao i
praškog reportera Kischa, nikad nitko nije uspio uhvatiti
bez ĉika na do-

190
njoj usni, što mu se pod nosom svjetlucao kao plamiĉak
vjeĉnog svjetla. I koga god da ste od tadašnjih novinara
upitali za Sajam senzacija, svatko bi mogao barem po-
nešto ispriĉati iz velikoga novinarskog iskustva gradskog
reportera ili makar citirati naslov poneke njegove re-
portaţe, novinarski tako sugestivne i aromatiĉne, kao što
su Borba za lokalnu bilješku, Veliki gnjev reportera,
Reporter postaje vojnik, Kako sam saznao da je Redl
špijun, Prvi novinarski nastup prilikom poţara mlina ili
U prvim novinama.
Još i danas ĉuvam stari primjerak Kischove knjige
Sajam senzacija, svezak dobrano otrcan i masnim prstima
zamašćen, nabubren od prolivenog crvenog vina i bijelih
špricera i gemišta. Nije ni ĉudo što je knjiga toliko isfu-
cana, ako se zna da u većini svojih poglavlja govori o
praškom novinarskom miljeu, o novinarstvu općenito i
reportaţi posebno, što je za nas kandidate za novinarstvo
bilo jedino takvo štivo, budući da domaćih knjiga o novi-
narstvu uopće nije bilo. MeĊusobno smo se tako oslov-
ljavali naslovom Kischove knjige reportaţa iz prvog
svjetskog rata Zapisi to, Kisch!, pa smo na redakcijskom
hodniku, na ulici ili u Kazališnoj kavani glasno jedan
drugome dovikivali: Zapiši to, Den, Zlatko, Ţivko,
Aleksa, Ante, Vilko, Vesna, Zdenka, Jura, Mladene,
Neno, Ţarko, Febo, Zvonko... Ili bismo jedan drugog
jednostavno ĉastili nadimkom bijesni reporter!
Egon Erwin Kisch magnetski nas je privlaĉio tako da
smo se ţivi pekli na njegovoj fascinantnoj odanosti re-
portaţi. Ĉitajući njegove briljantne tekstove, mnogi su
mu predlagali da samo promjeni imena ljudi i dogaĊaja,
pa svoje tekstove, umjesto reportaţom, nazove novelom,
na što je on odgovarao onom svojom antologijskom
reĉeni

191
com, koju smo svi znali napamet i u raznim je prigodama
citirali - Ništa više ne zapanjuje nego jednostavna istina,
ništa nije egzotiĉnije nego naša okolina, ništa nije
fantastiĉnije od stvarnosti i ništa nema senzacionalnije
na svijetu nego što je vrijeme u kojem ţivimo.
MeĊu novinarskim poĉetnicima moje generacije, a što
se vremenski poklapa s raĊanjem zagrebaĉkog leţernijeg,
tzv. veĉernjeg novinarstva (uz veĉernje novine "Narodni
list", sada izlazi i "Veĉernji vjesnik", bila je sva sila ma-
lih kischeva, epigona i imitatora praškog reportera, u ĉe-
mu je, naravno, bilo i pretjerivanja i komiĉnih situacija.
Na maksimirskim livadama pase - ne stado obiĉnih
krava, nego stado šarenih preţivaĉa. Ili Posvuda mrak.
Tišina. Iz daljine odjekuje samo bat koraka organa nar-
odne vlasti: tup, tup, tup...
Oni koji su Egona Erwina Kischa nagovarali da svoje
nadahnute reportaţe nazove pripovijestima, novelama,
nisu bili u pravu, jer konkretna imena iz njegovih dana
sada i tako djeluju kao da su izmišljena, literarna. Drugi
je razlog moja generacija novinarskih poĉetnika koja se
odškolovala na Sajmu senzacija, iako su još bile ţive, pa
ĉak i aktivne, a u Kazališnoj kavani i fiziĉki prisutne, leg-
ende predratnog zagrebaĉkog novinarstva - Krešimir
Kovaĉić, Nikola Smolĉić, Ljudevit Kara i, naravno, Ive
Mihovilović Spektator. A ĉitajući Kischa, mislili smo još
na jednog slavnog zagrebaĉkog novinara, reporter iz
prijeratnog novinarstva - Fra Ma Fu-a iliti Franju Fujsa,
koji se svojim reportaţama, njihovom ţivošću i izborom
socijalne tematike, dapaĉe, najviše pribliţio Egonu Erwi-
nu Kischu, protagonistu TVKalendara od prije neki dan.

"Jutarnji list", 1999.

192
 Posjećuju li novinari kavane?

Pitanje mi se samo po sebi nametnulo kad me nazvao

kolega novinar Darko Stuparić s molbom da mu za No-
vinarski leksikon koji priprema sroĉim bilješku o Kaza-
lišnoj kavani u kojoj su odsjedile (i osijedile) generacije
zagrebaĉkih novinara, sve tamo od Deţmanova i Luna-
ĉeva stola iz prvog desetljeća ovoga stoljeća, pa do Mi-
hovilovićeva s poĉetka osamdesetih.
Ive Mihovilović Spektator, dugogodišnji kolumnist i
vanjskopolitiĉki analitiĉar i komentator "Vjesnikovih"
izdanja, bio je posljednja oaza novinarskog kavanskog
druţenja. Znalo se da bard hrvatskog i zagrebaĉkog no-
vinarstva i glavna osovina izmeĊu njegova predratnog i
poratnog razdoblja svaki dan oko podneva neizostavno
kupuje naramak domaćih i stranih novina i sjeda za svoj
stol u Kavkazu. I tko god bi barba Ivu trebao, najlakše ga
je mogao naći upravo u toj zagrebaĉkoj kavani, iako se
malo tko usuĊivao nepozvan sjesti za njegov stol. I sâm
bih se rijetko prikljuĉivao tom legendarnom stolu, pa zato
s pijetetom i ponosom ĉuvam jednu skupnu fotografiju na
kojoj smo, uz domaćina Spektatora, Fadil Hadţić, zatim
bard i legenda zagrebaĉkih radijskih spikera, nedavno
preminuli Jozo Vukelić, te pisci Oto Šolc i Augustin
Stipĉević, kao i moja malenkost. Odlaskom Ive Mi-
hovilovića iz Kavkaza i s ovog svijeta, otišla je i cijela
jedna epoha graĊanskoga društva i tradicija kavanskog
druţenja, podijeljenog po branšama i interesnim skupina-
ma, meĊu kojima su sedamdesetak godina u Kavkazu
prednjaĉili upravo novinari.

193
 I sam pripadam jednoj od generacija novinara koja je
zanat poĉela brusiti u Kazališnoj kavani, i to kasnih
pedesetih, kad je u legendarnoj Masarykovoj s
novopokre- nutim "Veĉernjim vjesnikom" zaţivjelo
poratno veĉernje novinarstvo.
Kavkaz nam je bio burza informacija i ideja, sala za
redakcijske sastanke, za druţenje i upoznavanje nas
poĉetnika sa starijom i već afirmiranom generacijom no-
vinara - Boris Janković Argus, Ivo Braut, Ratko Zvrko,
Josip Palavršić, Ivan Krolo, Emil Piršl, Tomislav Buto-
rac i dr., ali i onom starom predratnom gardom, koja je
već u to doba pripadala povijesti - Krešimir Kovaĉić, Ni-
kola Smolĉić, Ljudevit Kara, Andrija Maurović itd.
Kazališna kavana je otvorena 1906., ali će u društveni
ţivot grada ući dvije godine kasnije, što se (da li sluĉaj-
no?) poklapa i s Matoševim povratkom iz emigracije. I
sam A. G. M. je poneki svoj novinski feljton napisao, ili
barem smislio, u Kazališnoj, a neki su pisci, kao Ljubo
Wiesner, Ulderiko Donadini i Vjekoslav Majer ĉak i
svoje novine ureĊivali u Kavani. Najbrojnija i
najpoznatija generacijska skupina novinara koja je i
otvorila sezonu Kazališne kavane, bili su Obzoraši, na
ĉelu s Milivojem Deţmanom, Vladimirom Lunaĉekom i
Cihlar Nehajevim. Deţman, koji je na ĉelu
najutjecajnijeg politiĉkog dnevnika - "Obzora"- bio punih
ĉetrdeset godina, a isto toliko bio je, ako ne i duţe, gost
Kazališne kavane, koja mu je bila kombinacija dnevnog
boravka i redakcije, mjesto skupljanja i davanja
informacija, ali i plandovanja i opu- štanja, u svakom
sluĉaju velika strast i potreba, bez koje nije mogao
izdrţati ni jedan jedini dan.
Iseljenjem "Vjesnikovih" redakcija i novinske tiskare
iz Kavkazova susjedstva u Masarykovoj, potpisa

194
na je smrtna presuda Kazališnoj kavani, što se okuplja nja
novinara tiĉe. U današnje, treće po redu (po mnogima,
najgore), izdanje teško da će zalutati novinar, pa se
postavlja pitanje iz naslova: PohaĊaju li novinari danas
kavane? Sudeći prema uvijek punim kafićima u Aleji pro-
palih komentatora u Odranskoj i Stupniĉkoj, moţe se reći
da se današnji novinari, za razliku od svojih prethodnika,
zadovoljavaju kratkom formom, uglavnom vješticama i
bilješkama, a to su kafići u odnosu na duţu formu,
izvještaj, reportaţu, komentar ili kolumnu, što bi trebala
biti kavana. Ali i u tome nema pravila. Uostalom, fiziĉki i
novinarski nasljednik posljednjeg legendarnog kavan-
skoga gosta meĊu novinarima, Ive Mihovilovića Spekta-
tora, njegov sin Maroje Mihovilović, ne pohaĊa ni kava-
ne ni kafiće.
"Jutarnji list", 2000.

195
 Pravo ime za novine

Kak to vrijeme leti! Još se nisam prav priviknul pisati

2000., ruka mi je još naštelana na 1999., pa sebe hvatam
kako se u jednom trenutku dvoumim koju od tih dviju
godina treba napisati, da bih na kraju, na vlastito zapre-
paštenje, ispisao - 2001.!
Strah od godina? Ma kaj godina, bolje recite - strah od
stoljeća! Prvi put devetnaestom stoljeću, naime, ne mogu
tepati, kao što sam to dosad rado ĉinio (i u ovim ko-
lumnama), da je prošlo stoljeće, kad je sad već pretproš-
lo! Jedino je ipak dobro u tome što me više nitko neće
moći optuţivati da sam ĉovjek pivšlog stoljeća, jer tko to,
molim, nije?! Jeste li uopće razmislili da sva ona vaša
surfanja po internetu, e-mailovi i faksovi što ste ih poslali
ili primili, svi mobiteli, modemi i sateliti, dakle, vi sami
sa svim vašim ljubavima, pregnućima i dostignućima-
sve je to prošlo stoljeće! I, zato, ako se ovdje koji put i
zaletim u prošlost, valjda ne moţe ispasti tako strašno da
bi me netko zato optuţio kako teme izvlaĉim iz naftalina.
Svi smo, ako se raĉunamo u stoljećima, danas već
pomalo naftalin.
Istina. Tako su se - da se odmah vratim našem zaje-
dniĉkom prošlom stoljeću - zvale jedne zagrebaĉke no-
vine. Bilo je to na poĉetku stoljeća, tj. 1906., pa se moţe
reći da su već onda Zagrepĉani shvatili kako će se neki
njihovi potomci, tj. mi u ovo naše informatiĉko doba,
tako ĉesto pitati kaj je istina u novinama i priţeljkivati da
su barem jedne novine, ako ne baš naslovljene "Istina",
kao nekad, ali barem toliko istinite da im vjerujemo. U
ovom

196
našem medijskom kupleraju ĉist bi nam dobro došao
poneki medij, svejedno je li tiskovni ili elektronski,
kojem bismo vjerovali i u kojega bismo se mogli
pouzdati.
Valjda je to oduvijek tako, doĉim su i stari Zagrepĉani
imali potrebu jedne svoje novine nazvati - "Istina". I to
dok je Zagreb još bio gradić na rubu Europe sa samo
sedamdesetak tisuća stanovnika i dok još nije imao ni
uliĉnu elektriĉnu rasvjetu, ni elektriĉni tramvaj, a kamoli
nekakve svoje zloĉinaĉke grupe koje su sanjale o neka-
kvom medijskom monopolu. Doduše, tako mali Zagreb s
poĉetka stoljeća imao je ĉak sedamdeset i osam (brojkom
78) raznih dnevnih, tjednih i periodiĉnih novina i ĉaso-
pisa, a u ĉemu nas, razmjerno prema broju stanovnika,
šije, ako ne baš ukupnim brojem novina, ali svakako po
broju onih specijaliziranih, strukovnih, ĉija imena svje-
doĉe kako je našim starim purgerima bilo više do gospo-
darstva i obrtništva, dakle, do rada, nego do politike, ko-
jom se bavilo tek nekoliko dnevnih novina, kao što su
jedan "Obzor", jedne "Narodne novine" i tri "Agrame-
ra". Kako se ţivjelo u zajedniĉkoj, što će reći, stranjskoj
drţavi sa stranim utjecajima, ulaganjima, ĉak i jezicima,
normalna je stvar da je dosta novina izlazilo samo zato da
bi u nazivu mogao biti pridjev hrvatski. Tako imamo
"Hrvatski trgovaĉki list", "Hrvatski udrugar", "Hrvatski
gospodar", "Hrvatski ţeljezniĉar", "Hrvatski tipograf",
"Hrvatski pravnik", "Hrvatski pekar", "Hrvatski uĉitelj",
"Hrvatski Zagorac", pa ĉak i "Hrvatski kondukter", iako
još nema ni elektriĉnog tramvaja, nego samo konjski.
Ipak, većina strukovnih listova u svome nazivu ima
vjesnik, glasnik, novine ili samo list. "Lijeĉniĉki",
"Lovaĉki i ribarski", "Poštanski", "Pjevaĉki", "Šumarski",
"Uĉiteljski", "Općinski"... Ali tu su još "Prijatelj

197
naroda", "Ţivobran", "Preporod", "Vjerni drug", "Seljak
Marko", "Marijin cvietak", "Kršćanska škola", "Slobodna
rijeĉ", "Smilje", "Stenograf', "Pariška moda", "Sokol"...
"Hrvatski sokol" je i nakladnik citiranog vodiĉa Za-
greb i okolica, koji je izišao 1906., a kojega, eto, ovom
prigodom zajedno prelistavamo. Reĉeni vodiĉ mi je, ure-
dno fotokopiran, ostavio anonimni Zagrepĉanin i moj ĉi-
tatelj u kavani kod konobara. Istodobno sam kod kono-
bara našao i omotnicu s nekoliko rijeĉi pozdrava i prilo-
ţenim originalnim raĉunom iz 1941. za kupnju knjiga u
knjiţnici "Marija Radić" u Jurišićevoj. U popratnom
pisamcu pošiljatelj, kojem, naţalost, nisam mogao deši-
frirati ime, piše mi kako ću ja taj stari originalni
dokument valjda znati iskoristiti. Valjda.
A takvo komuniciranje - ostavljanje poruka i pošte u
kavanama - pripada prošlom stoljeću, u kojem sam
reĉene pošiljke i dobio, i to samo nekoliko dana prije no-
vog stoljeća. To je lako razumjeti ako prolistamo već ci-
tirani zagrebaĉki vodiĉ i sami se uvjerimo kako je Zagreb
već 1906., iako petnaest puta manji od današnjeg, u svom
najstroţem središtu imao ĉak 26 kavana!
Kako kavana kao institucija i sinonim graĊanskoga
društva pripada prošlom stoljeću, današnjem se Grad-
skom poglavarstvu, a pogotovo gradonaĉelniku, zato i
ţurilo da za svog mandata, makar i po hitnom postupku,
otvori Gradsku kavanu. Ali kaj nam sve to vrijedi kad su
sve to sada već stare vijesti, još iz prošlog stoljeća.

"Jutarnji list", 2001.

198
 Telefon na slobodnu uporabu
gostima

U malko arhaiĉnoj naslovnoj reĉenici saţeta su dva

aktualna dogaĊaja u gradu. Najprije, ponovno otvorenje
Gradske kavane, tog sinonima gradskog i graĊanskog
duha, kojem je naša slavna privatizaci ja zatvorila vrata
pred nosom Zagrepĉana, a sutra se otvara mala, tek us-
putna, "Siemensova" izloţba starih telefona u izlogu Ju-
rišićeve 5, kao mali znak pozornosti i podsjećanja na ok-
ruglu obljetnicu prvog telefona i uvoĊenja telefonije u
Zagrebu.
Još 1880., dakle samo ĉetiri godine poslije Bellovog
epohalnog otkrića koje se zove telefon, gradsko poglavar-
stvo u Zagrebu donosi odluku o uvoĊenju prve telefonske
linije koja bi povezivala graĊevinski ured u Gospodskoj
ulici i Gradski vodovod. Kako je iste godine Zagreb
pogodio onaj fatalni potres i porušio pola grada, s tele-
fonom se, naţalost, moralo priĉekati, pa je tako prva tele-
fonska linija puštena u rad i prvi je telefon zacvrkutao
iduće 1881., i to toĉno 8. sijeĉnja. Autor reĉene izloţbe
starih i najstarijih telefona, telefonskih govornica i tele-
fonskih imenika nije ni Pošta, ni Poštanski muzej, ni bilo
kakva gradska institucija, kako bi se oĉekivalo, nego pri-
vatni, i naš najveći, kolekcionar starih telefonskih
aparata, Zagrepĉanin Zlatko Ivković, već poznat po
izloţbama svoje neprocjenjive telefonske kolekcije.
Reĉena izloţba kolekcionara Ivkovića biljeţi i naj-
znaĉajnije datume u povijesti dugoj toĉno 120 godina.

199
Kako je, dakle, 8. sijeĉnja 1881. proradila prva telefonska
linija, 1. sijeĉnja 1887. putem privatne koncesije nekog
Wilima Schwarza uveden je telefonski promet, a prva
telefonska centrala bila je u Schwarzovoj kući na
Krvavom mostu (danas Knjiţnica "Marija Jurić Zagor-
ka"). Godine 1894. gradska telefonija iz koncesionarovih
ruku prelazi u drţavno vlasništvo, a telefonska centrala,
nakon nekoliko uzastopnih selidbi, 1904. napokon use-
ljava u trorogu zgradu glavne gradske pošte u Jurišićevoj.
Godine 1928. Zagreb dobiva i prvu automatsku centralu
sa sedam tisuća brojeva. Prve godine nakon drugog svje-
tskog rata u zagrebaĉkom "Konĉaru" proizvode se prvi
telefonski aparati po lincenci "Siemensa". Prva meĊu-
narodna automatska centrala otvara se 1976., a 1981. na
stotu godišnjicu prvog telefona u Zagrebu, otvara se prva
digitalna centrala, dok se 1990-ta smatra poĉetkom mo-
bilne telefonije.
Upravo zato što danas ţivimo u pravoj mobiteloma-
niji, prigodom ponovnog sveĉanog otvorenja Gradske
kavane nisam se ni sjetio provjeriti ima li ta nova-stara
kavana telefonsku govornicu, kao nekad, na ulazu, nasu-
prot garderobi.
Prvi pisani spomen telefona u Kavani je stari gradski
vodiĉ iliti Kaţiput za uroĊenike i strance iz 1892., u
kojem se neke poznate kavane reklamiraju
posjedovanjem telefona. Tako doznajemo da, naprimjer,
Velika kavana (tu je danas kavana "Dubrovnik")
raspolaţe ventilacijom, osamdesetak novina i ĉasopisa na
pet jezika, posebnom sobom za kartanje i biljarskim
(Seifertovi dvostruki) stolovima, sladoledom i ledenom
kavom, a posebno se istiĉe kako je gostom na slobodnu
porabu telefon. Ili kavana "Zagreb" na Zrinjevcu, koja
ima do šezdeset novi-

200
na i ĉasopisa u svih jezicih, dva biljarda, igraĉnicu i pred
kavanom vrtić, a uza svu tu ponudu, i telefon stoji na up-
orabu gostovom ...
U tim prvim reklamama ne spominje se koja se i ĉija
crna, bijela ili ledena kava pije, iako je za pretpostaviti da
bi to mogla biti domaća zagrebaĉka, budući da je upravo
te 1892., nakon niza europskih zemalja, pa i Amerike,
tvorniĉar Hinko Franck otvorio tvornicu kave i kavovine
na tadašnjoj dalekoj gradskoj periferiji u gornjoj Ilici,
gdje je iste godine otvorena i Zagrebaĉka pivovara.
Pouzdano se, meĊutim, zna da je stara-nova Gradska
kavana proradila bez zagrebaĉke kave, a što su zamijetili
i mnogi Zagrepĉani, naviknuti na okus i miris zagrebaĉke
kave, a neki su se obratili na krivu adresu, tj. na moju,
prituţivši se da nije red da se u Gradskoj kavani ne pije
naša gradska, nego strana kava. A meni preosta- je jedino
da to pitanje proslijedim Gradskom poglavarstvu, moţda
izravno i gradonaĉelniku, koji je zasluţan za otvorenje
Gradske kavane, ali i odgovoran (Gradska kavana nije
privatna, nego gradska) kakva i ĉija se kava u njoj pije.
Obećavam da ću se raspitati, ako nikako drugaĉije, a ono
jednim od onih starih telefona od sutra izloţenih u izlogu
u Jurišićevoj, u susjedstvu Glavne pošte.

"Jutarnji list", 2000.

201
 Neki puše, a neki popušili

Imao sam ĉast poznavati i ţivjeti u blizini jednog ĉas-

nog zagrebaĉkog muţa s periferije grada koji je cijeli rad-
ni vijek proveo u tramvajskoj uniformi (tramvajac je bio
još za vrijeme NDH), koji je svoje smjene na tramvaju
uspješno kombinirao i usklaĊivao sa smjenama u svom
vinogradu ili u svom podsljemenskom dvorištu, gdje je
uvijek za se nalazio posla. Ruke su mu, kako se govorilo,
bile zlatne; ĉega bi se takle, to bi brzo i kvalitetno oba-
vile, i to od cijepljenja i okapanja vinograda do zidarije,
tišljarije i šusterije. Šutio je i radio. I, naravno, za sve vri-
jeme pušio. Vuţgal bi, kako bi znao govoriti, i do dvije
kutije na dan, a kad bi malko više potegnul iz srabljivca,
onda i više. Tramvajac je pušio još dok nije bio tramva-
jac, poĉeo je zarana, u dvanaestoj godini, i tako mu se
pod nosom dimilo do polaska u bolnicu u njegovoj
sedamdeset i petoj. To mu je bilo prvi put u ţivotu da je
bio u bolnici i prvi put da su mu zbog bolniĉkog reţima
zabranili pušenje. Hospitaliziran je ne zbog pušenja, nego
zbog prijeloma kuka, a zbog ĉega je, kako to već biva,
okonĉao, zaradivši od silnog leţanja klasiĉnu upalu
pluća, koja je za starije ljude, navodno, sigurna putovnica
za tamo odakle nema povratka. Posjećivao sam ga u
bolnici i kad sam prvi put sjeo na njegov bolniĉki krevet,
primijetio sam kako se nervozno trza, kako drţi dva prsta
na ustima, kao da mu je meĊu prstima cigareta, kako
nekontrolirano otpuhuje toboţnji dim i s vremena na
vrijeme nesuvislo moli da mu se odmakne i skloni
umišljeni opušak, ĉik. Svima nam je bilo jasno kako
nesretnik proţivljava

202
vrstu delirija od naglog prestanka pušenja, jer bez ciga-
reta njegov metabolizam i njegova svijest i psiha jed-
nostavno nisu mogli egzistirati.
Drugi primjer. Moj susjed, roĊak i prezimenjak s Bu-
kovca, Jura, koji je, baš kao i nesretni tramvajac, propu-
šio kao djeĉarac i do svoje šezdeset i neke nerijetko, iz
raznoraznih razloga i okolnosti, znao ostati bez hrane i
bez pića, ali bez cigareta - nikad! I dok je tramvajac, kao
što smo vidjeli, umro od upale pluća kao posljedice pr-
ijeloma kuka, Jura je umro od navodne izravne posljedice
prekomjernog i dugotrajnog pušenja - raka pluća. Sjećam
se da me je, kad sam ga jednom u bolnici na Jordanovcu
posjetio, molio da mu kriomice dam cigaretu, a kad sam
mu dao cijelu kutiju, bio je ozaren i obradovan, baš kao
da su mu lijeĉnici priznali kako su se u dijagnozi zabunili
i kako će sutra biti otpušten iz bolnice i mirno moći
nastaviti ţivjeti, tj. pušiti.
A sada sluĉaj mojeg starog, mojeg oca Valenta. U
svojim osamdesetim, svima je nama bio uzor u umjere-
nom i zdravom naĉinu ţivota, u velikom uroĊenom umi-
jeću opuštanja i vjeĉnoj fiziĉkoj pokretljivosti i
višestrukoj aktivnosti. Vjerovali smo da će, tako zdrav, i
duševno i tjelesno, doţivjeti stotu, dok iznenada u
osamdeset i drugoj nije prvi put zakašljucao i osjetio
probadanje i bol u predjelu plućne šupljine. Dijagnoza:
rak pluća. Za dva mjeseca sa svojim sam se ocem, koji mi
je bio uzor u umjerenom i zdravom naĉinu ţivota i koji
nikad nije popušio cigaretu, naţalost, morao zauvijek
oprostiti. Iako, dakle, zakleti nepušaĉ, umro je kao i naš
roĊak kojem su od svih kretnji u ţivotu uvijek bile
najpreĉe i najvaţnije one rukama kojima je, s vjeĉnim
ţarom cigarete meĊu prstima, nalikovao na prometnika
na putniĉkoj postaji stare prigradske štreke.

203
 Nudim vam, dakle, tri primjera iz kojih, naravno, ne
morate donositi zakljuĉak, isto kao što ga ni sam nisam
donio, ali sam se prisjetio svoje najbliţe okoline, ponu-
kan ovom aktualnom, u mnogim praktiĉnim primjerima i
pomalo komiĉnom, akcijom ograniĉenja pušenja po
zagrebaĉkim kafićima. Nitko ne sumnja da iza te akcije,
koja ide za doslovnim ograniĉenjem pušenja i obrane ne-
pušaĉa od prijetećih im pušaĉa, te ozbiljnim financijskim
kaznama vlasnika koji se ne pridrţavaju famozne formule
sedam naprama tri, naravno, u korist nepušaĉa, ne stoje
najbolje i najplemenitije namjere, samo se svi zajedno, i
zagovornici i protivnici, pitamo kako to operacionalizi-
rati i provesti u djelo. U većim prostorima odjeljke za pu-
šaĉe i nepušaĉe nije problem odvojiti, ali to je sluĉaj tek u
malom broju gradskih kavana ili restauracija, a gdje je
zbog posluţivanja hrane ograniĉenje ili ĉak zabrana
pušenja samo po sebi razumljivo i opravdano. Ali što je s
onim najvećim brojem kafića kamo ljudi ujutro ili za
vrijeme radne stanke dolaze na svoju jutarnju kavu i ci-
garetu? Zar da, recimo, u prizemlju, gdje se i tako pije na
brzak i s nogu, dopusti pušenje (a što drugo preostaje?), a
na galeriji, gdje se inaĉe dim skuplja, istakne ploĉica sa
zabranom pušenja? Ili, što je još apsurdnije, da se gosti-
ma u kafićima koji posluju uglavnom za šankom na ulazu
podijele ceduljice, posebno pušaĉima, a posebno i ne-
pušaĉima, pa se tako na svakih sedam nepušaĉa, mogu
propustiti i prikljuĉiti i tri pušaĉa... Glavno da je sve po
propisu!
Vele mi da se danas u svijetu, a misli se uglavnom na
SAD, vode ţestoke kampanje protiv pušenja i da je u toj
Americi, a od ĉijih smo filmova u mladosti i nauĉili pu-
šiti, sa svim onim filmskim finesama i trikovima, kao što

204
su motanje cigarete po prstima, zatim tuckanje vrškom
cigarete po kutiji, pa ispuštanje dimnih kolutova... danas
na javnom mjestu gotovo nezamislivo kulturnog ĉovjeka
vidjeti s cigaretom, te da tamo puše samo obojeni i
stranci, samo onaj najnekulturniji dio populacije.
Preporuĉio bih promicateljima ameriĉkog kulturnog
suzbijanja pušenja i preslikavanja istog na naše uvjete, da
se ne usude pušaĉe od nepušaĉa dijeliti kao kulturne od
nekulturnih, jer u našoj tisućugodišnjoj hrvatskoj kulturi i
prvi ljudi kulturnih institucija, drţavni i gradski ministar
kulture, naprimjer, te njihovi zamjenici, puše. E, sad vi
njima recite da su nekulturni...
Moj osobni sluĉaj po tom pitanju je poseban. Ja se dr-
ţim tih novih propisanih ograniĉenja pušenja utoliko što
poštujem oznake s prekriţenom cigaretom. Prekriţenu
cigaru i lulu još nigdje nisam vidio...

"Jutarnji list", 2000.

205
 Klub Zagrebĉana

Sada već davne 1989. bilo je sve drugaĉije. Još nismo

imali drţavu, ali smo, kao i uvijek, imali glavni grad.
Imali smo Zagreb koji, doduše, u formalnom smislu još
nije bio metropola, ali je bio glavni grad svih Hrvata, bez
obzira na sve.
A da je tako, pokazali su i naši gastarbajteri u Švi-
carskoj, koji su, bez obzira što su trbuhom za kruhom
krenuli iz raznih hrvatskih gradova i krajeva, te 1989. u
Zurichu priredili Dane Zagreba. U ta tri zagrebaĉka dana
sa strogo zagrebaĉkim programom i u nazoĉnosti zagre-
baĉke delegacije na ĉelu s tada aktualnim gradonaĉelni-
kom dr. Matom Mikićem, te onda i danas aktualnim Jo-
sipom Klimom, Stjepanom Mihaljincem i Đimijem Stani-
ćem, našlo se mjesta i za moju knjiţevnu veĉer. Tom se
prigodom još jednom pokazalo kako su knjiţevne veĉeri
tematski vezane uz glavni grad u tuĊini kudikamo po-
sjećenije nego u samom glavnom gradu. Malo iznena-
Ċenje i nervozu na poĉetku nisam mogao prikriti.
Ubrzano sam razmišljao kako da probijem led i kako da
oblikujem prvu reĉenicu, jer iz iskustva znam da je
poĉetak na ovakvim javnim skupovima najvaţniji za
pridobivanje i raspoloţenje mase. I onda mi je reĉenica
sama, bez najave, prokuljala:
- Zagreb je hrvatska metropola i glavni grad svih Hr-
vata, bez obzira gdje ţive!
Da sam pogodio, pokazat će se koji trenutak kasnije,
kad sam nagraĊen frenetiĉnim pljeskom. Okupljeni gast-
arbajteri, njih dvije stotine i više, tako su dugo i buĉno

206
pljeskali da sam se prepao, pogotovo kad mi se pogled
susreo s pogledom jugoslavenskog konzula koji je po
sluţbenoj duţnosti sjedio u prvom redu. Kad se
pljeskanje napokon stišalo, što zbog jugoslavenskog
konzula, što zbog vlastitog uvjerenja, dodao sam:
- I ne samo Hrvata, nego svih dobronamjernih ljudi,
jer Zagreb je uvijek bio i ostao otvoren grad za sve koji
su ga dobrovoljno odabrali za svoj grad i svojim radom,
djelovanjem i ponašanjem rade za njegov boljitak.
Godine 1991. imali smo sve. Imali smo svoju drţavu,
svoj Zagreb kao istinsku hrvatsku metropolu i svog pred-
sjednika, koji je na netom preimenovanom Trgu bana
Jelaĉića okupljenim Zagrepĉanima, uz ostalo, izgovorio
onu istu moju reĉenicu o Zagrebu kao hrvatskoj
metropoli i glavnom gradu svih Hrvata. Jedino nije dodao
i ono kako je Zagreb otvoren za sve dobronamjerne ljude,
jer se to sad, valjda, samo od sebe podrazumijeva, a i
nema više jugoslavenskog konzula u prvom redu.
To je, dakle, teza koju furam u svim javnim istupima i
u knjigama, pa sam već dosadio Đimiju Stanicu, koji mi
malo-malo pa predbaci da kaj se furt dodvoravam tim
dojdekima. A ja, eto, bez obzira na Đimija, vrtim jedno te
isto: kako Zagrepĉanin nije stvar geografije, nije vaţno
gdje je tko roĊen, nego kako se osjeća; osjeća li se kao
Zagrepĉanin i radi li za dobrobit ovog nam našeg zajed-
niĉkog starog grada. Ponavljam takoĊer kako osobno pri-
stajem biti purger u metropoli, jer purgerija je ipak samo
segment, sloj (i soj) u ukupnosti glavnog hrvatskog gra-
da. U protivnom ne bismo ni mogli teţiti da budemo na-
cionalna metropola, bez obzira što to sada, prvi put u po-
vijesti, i formalno jesmo.

207
 Tako otprilike stoje stvari, to je to kako osobno
gledam na Zagreb, a usudio bih se reći kako na taj naĉin
dijelim mišljenje većine tzv. pravih Zagrepĉana, iako je
to samo teorija, a praksa i svakodnevni ţivot znaju biti
ĉist nekaj drugo, ne.
Ĉekam tako mjesto za parking u Cesarĉevoj iza Grad-
ske kavane. Kao obiĉno, glumim strpljivost, graĊansku
uglaĊenost, a provincijalne ispade i piljarske svaĊe oko
mjesta za parkiranje pokušavam doţivjeti kao urbani
folklor. Ali, ni moji ţivci nisu od drota. Prepuštam tako
ţeni upravljaĉ automobila, a sam se nervozno zaputim u
obilazak parkirališta ne bi li pronašao prazno mjesto. I
taman kad sam potrošio i posljednji atom optimizma,
auto izlazi, a ja veselo mahnem ţeni. Moje mahanje,
meĊutim, opazi i neki nepozvani vozaĉ, koji na drugoj
strani ĉeka svoju priliku. U stilu Schumachera isti dojuri i
najradije bi u trećoj na mene. S rukom kao prometniĉkom
tablicom zaustavljam ga i velim:
- Tu ja ĉekam!
Na to će on kroz prozor otresito:
- Ĉekam i ja!
Rekao je još nekoliko rijeĉi, ali mene nije zanimao
njihov sadrţaj, razbjesnio me nasilniĉki ton, pa još k
tome i strani mi naglasak. Reĉenicu koja potom slijedi
stvaraju moji istrošeni gradski ţivci:
- Da, ali ja ĉekam tristo godina, a ti si u Zagreb došao
prije tri dana i već si tak nestrpljiv!
I još jedna slika:
Sudjelujem u pogaĊanju oko prodaje djedovinskog
vinograda na prestiţnim podsljemenskim bregima. Kupac
u tamnoplavom odijelu i isto takvoj kravati znoji se više
od sunca babljega ljeta nego od cijene. Mladi došljak i

208
trenutno gastarbajter, koji bi se ţelio skrasiti na sjeveru
Zagreba, veselo lane:
- Još malo, gospodine Milĉec, pa ćete svi vi domaći
ovdje pod Sljemenom govoriti kao i mi došljaci!
- Kako to misliš? - pitam ga u ĉudu.
- Pa, nas će biti više!
- Sumnjam, rekoh. A ako vas i bude više, ti to nećeš
vidjeti.
- Kako neću? Pa, ja sam ozbiljan kupac!
- Moţda i jesi, ali negdje drugdje. Ovaj vinograd nije
na prodaju!
Jesam li se, dakle, trebao ponijeti tako kako sam se u
ova dva sluĉaja ponio? Zašto sam se uopće dao izazvati i
iţivcirati?
Jedno je, dakle, teorija, drugo ţivot, jedno je razum-
sko rezoniranje, a drugo ţivci, osjećaji. Razumski mi je
objašnjivo da poslije svakog prevrata nastaju tektonski
poremećaji nacionalnoga tla i da se sve periferne vode
slijevaju u maticu rijeku i da ruralne naplavine zatrpava-
ju, pa i oneĉišćuju, urbane sredine, a najrjeĉitije i naj-
oĉitije je to, naravno, u glavnom gradu i nacionalnoj
metropoli. Uplašen velikim, novim i nepoznatim, mali
ĉovjek iz pokrajine u velikom gradu najĉešće obolijeva
od raznih frustracija, pa one nasilniĉke reakcije
pojedinaca ili plemensko ponašanje s obveznim
odvajanjem i ge- toiziranjem, te zemljaĉko povezivanje
po društvenoj vertikali sliĉno šekret-papiru, samo su
posljedica toga. Ritanje u strahu pred veliĉinom i
avanturom urbane svakodnevnice.
Pojedinaĉno gledano, svaki neprilagoĊeni i neprimje-
reni postupak došljaka, dojdeka ili dotepenca, izaziva u
nama isto tako neprimjerene kontrareakcije, a u globalu

209
gledano, mi bismo Zagrepĉani došljacima trebali pomoći
kako bi oni jednoga dana pomogli - ako ne nama roĊenim
Zagrepĉanima, ali svakako Zagrebu kao glavnom gradu i
metropoli u cjelini. Jer, najlakše je druge za sve okriviti.
Nekad su nam, tako, bili krivi Dalmatinci (bilo je i toga,
naravno), a sad bi nam trebali biti krivi Hercegovci (ima i
toga, naravno), i to zato što se, eto, drţe skupa. A tko
nama Zagrepĉanima brani da se isto tako drţimo skupa,
da uspostavimo svoju zagrebaĉku vezu, naspram
hercegovaĉke, dalmatinske ili neke treće doj- deĉke? Pa
da vidimo! Ali, ne! Umjesto povezivanja (kad ste ĉuli za
zagrebaĉki lobi, naprimjer?!), Zagrepĉani se, poput
Majerova "Oĉenašeka", furt ţale Bogu i vragu, a najĉešće
gunĊaju sebi u brk i popu figu u dţepu pokazuju-
GunĊamo tako i na ove silne zaviĉajne klubove (kojih
u Zagrebu fakat ima više nego zaviĉaja!), a istodobno
sami se ne moţemo dogovoriti i sloţiti oko jednog kluba
Zagrepĉana, pa tako upravo doznajem kako odnedavno
imamo i Klub Zagrepĉana i Klub starih Zagrepĉana i
Društvo Zagrepĉana. Razne grupacije i razni ljudi imaju
svaki svoj klub, pa se ja pomalo bavim mišlju da i ja
osnuj em svoj. Zakaj ne?

„Novi list", 1997.

210
 Zagrebaĉka krvna zrnca

Tko je ili što je uopće Zagrepĉanin?

To mi je pitanje neki dan postavljeno po tko zna koji
put i ja, kakti pravi Zagrepĉanin, uvijek iznova na njega
odgovaram kao da se nekome i zbog neĉega ispriĉavam!
Ovaj put povod pitanju je jedna novinska anketa, isti-
na, provedena na uzorku od samo stotinjak stanovnika
Zagreba, a u kojoj je svaki peti anketirani odgovorio kako
se ne osjeća Zagrepĉaninom!
Pravi razlog zbog ĉega se, eto, netko tko ţivi u Zagre-
bu ne osjeća Zagrepĉaninom, iz ovakve se ad hoc novin-
ske ankete, naravno, ne moţe doznati, pa se moţe samo
nagaĊati. Za pretpostaviti je da se većina anketiranih koji
su tako odgovorili, Zagrepĉaninom ne osjeća zato što bi
se drugaĉiji odgovor od njih kao došljaka mogao protu-
maĉiti pretencioznim, što se moţe i razumjeti. Ima, me-
Ċutim, i takvih koji su previše ĉvrsto vezani za svoj zavi-
ĉaj iz kojeg su prije dvije, pet, deset, pa ĉak i više godina,
došli, pa im se ĉini da bi prihvaćanjem zagrebaĉkog
pedigrea uvrijedili i iznevjerili svoje roĊake i pokidali
plemenske spone i veze, a koje znaju biti toliko ţilave da
ih ni vrijeme ni generacije ne uspijevaju pokidati. Unatoĉ
fantastiĉnim razlikama u ţivotnom standardu, a da se o
kulturnim i civilizacijskim standardima i ne govori, veze
sa zaviĉajem ostaju poneki put i kad su one nauštrb grada
u koji su došli i sami ga odabrali za svoj dom. Osim što
su sa sobom donijeli svoj govor i karakteristiĉne re-
gionalne naglaske, kao i navike i obiĉaje, mnogi od njih
najradije bi i doslovno u Zagreb donijeli djelić svoga

211
zaviĉaja, grudu ili kamen, pa su spremni poduzeti sve da
u svom zagrebaĉkom okruţenju, po mogućnosti i šire,
proguraju ime ulice, trga ili škole, po svojoj rodnoj vrleti,
planini, mjestu, gradu ili cijeloj ţupaniji iz koje su u
Zagreb došli.
Kao hrvatska metropola, Zagreb, naravno, mora biti
otvoren i za takve ţelje, ako su one u skladu s urbanim
naĉinom razmišljanja i ţivljenja, ako pridonose
bogaćenju hrvatske metropole s autentiĉnim hrvatskim
regionalnim raznolikostima i posebnostima. I toplo se
nadam da me ovaj put, za promjenu, neće proglasiti
urbanim šovinistom, i to samo zato što sam se, eto,
ponovno usudio dirnuti u uvijek osjetljivu temu - purgeri
i dojdeki.
Ovaj put, dapaĉe, zamjeram onim našim sugraĊanima
koji nisu roĊenjem Zagrebĉani, a koji samo zbog toga u
novinskoj anketi za sebe izjavljuju kako se ne osjećaju
Zagrepĉanima.
Tko je (ili što) uopće Zagrepĉanin?
Baveći se Zagrebom, oduvijek sam nastojao profurati
tezu kako Zagrepĉanin nipošto nije (ili nije samo) stvar
geografije, jer da bi se bilo Zagrepĉaninom ne mora se u
Zagrebu roditi. Zagrebaĉka krvna zrnca ne dobivaju se
samo roĊenjem, ima, naravno, i drugih naĉina.
Ilustracije radi, spomenuo bih dva primjera u kojem
su posrijedi dvojica mladih Zagrepĉana, roĊenih u Zagre-
bu. Obojica su, naime, podrijetlom iz Bosne, gotovo s
istog kamenjara odakle su im roditelji prije ĉetvrt stoljeća
doselili u Zagreb. Prvi je profesionalni nogometaš, a
govori kao da slušam njegova oca, bez ikakvog utjecaja
zagrebaĉke okoline, škole ili ulice gdje je roĊen i odra-
stao. Govori kao da je juĉer došo odozdo! A drugi, stu-
dent ekonomije, brije spiku svoje zagrebaĉke škvadre, a

212
za sebe voli reći kako on kao purger voli otići u zaviĉaj
svojih roditelja.
Ali, naravno, nije stvar samo u spiki, nešto je i u psov-
ci i molitvi!
Došljak ili uopće ne psuje ili psuje glasno preko ulice
(ili preko mobitela), dok Zagrepĉanin uglavnom kune, i
to uglavnom tiho, sebi u brk. A što se molitve tiĉe, roĊeni
se Zagrepĉanin, za razliku od došljaka, koji sa sobom ĉe-
sto donosi i svoje svece, moli i zavjetuje, naravno. Majci
Boţjoj od Kamenitih vrata, koja je i zaštitnica ovog du-
govjeĉnog nam grada. Druga je stvar što se poneki od sta-
rosjedilaca i purgera moli da se ovaj priliv došljaka, koji
je posljednjih godina umnogome opteretio i zagušio Za-
greb, jednom već prekine, a samo Majka Boţja od Ka-
menitih vrata zna je li to grijeh ili ne. A ponešto, vele,
zna i Gradsko poglavarstvo, koje se na temu obustave
useljavanja u grad već oĉitovalo i, naravno, smjesta
izazvalo i molitve i psovke - ovisno s koje strane se
gleda. Ili, kak se zeme...

"Jutarnji list", 1998.

213
 Purger kao tajkun?!

S isprikom što se neko vrijeme nismo ĉuli, duţnost mi

je vrlo ĉitateljstvo upoznati i s razlozima moje
privremene apstinencije. Nije me, naime, bilo jer sam bil
fest angaţiran i okupiran pokretanjem Kluba Zagrepĉana,
kojega je svrha da utjeĉe na kulturno-socijalni ţivot i
razvoj grada Zagreba te s njim povezane okolice. Pri
tome isti, mislim Klub, ima paziti da, koristeći se
suvremenim tekovinama potrebnim za veliĉinu i
napredak Zagreba, ne uništava obiljeţja njegove starine i
osebujnosti i da ĉuva njegov graĊanski znaĉaj.
A upravo zbog tog oĉuvanja tzv. graĊanskoga duha,
drznuo sam se, eto, i osnovati svoj Klub Zagrepĉana, e
kako se Zagrepĉani u svom gradu ne bi osjećali izgub-
ljeni, jer Zagrepĉani se u Zagrebu nipošto ne smiju osje-
ćati tuĊincima.
Razloga takvim bojaznima - da postanemo tuĊinci,
ima više, a najvaţniji je, naravno, što su naša braća iz
drugih pokrajina, koji se doseliše ovamo pred kratko vri-
jeme poĉela odmah osnivati svoja društva, da meĊuso-
bnom potporom i brigom jedan za drugoga, svoje pot-
pomognu i sloţnim silama sebe podignu...
I pitam ja vas: Pak, zar se onda moţe nama zamjeriti
da smo osjetili krajnju potrebu da se i mi roĊeni
Zagrepĉani udruţimo...
I tak vam ja, kakti roĊeni Zagrepĉanin, pokrećem i
poduzimam...
Ali, vraga, kaj bih vam ja pokretal i poduzimat, nis ja
za to. A ova citirana argumentacija za okupljanje i or-

214
ganiziranje Zagrepĉana, naţalost, nije moja, iako bi
moţda mogla i trebala biti, nego je preuzeta od Društva
Zagrepĉana, osnovanog još 1932. godine.
Iako danas (1998.) imamo dva Kluba i jedno Društvo
Zagrepĉana, radije bih se vratio na nekadašnje Društvo
Zagrepĉana otprije šezdeset i šest godina i podsjetio ne
samo na njegove motive, zadaće i zasluge, nego i na
strukturu njegovoga ĉlanstva, kako bi se shvatilo zašto se
o nekadašnjem Društvu Zagrepĉana i danas zna i na nj se
svako malo i danas, nakon tolikih godina, pozivamo, a
zašto se o ovim današnjim trima sliĉnim organizacijama
malo zna i danas, a gdje će se sutra znati!
U nekadašnjem Društvu Zagrepĉana, za razliku od
današnjih, djelovala su, dakle, prva imena iz gospodar-
stva, kulture, umjetnosti, prosvjete i politike, mahom
ljudi od moći i ugleda, koji su htjeli i mogli. Tako iz
Almanaha Društva Zagrepĉana iz 1934. (otud i oni citati
na poĉetku) doznajemo da su meĊu aktivnim ĉlanovima
Društva, uz aktualnog gradonaĉelnika dr. Ivu Krbeka,
bila i dvojica bivših, i to vrlo poznatih i zasluţnih gra-
donaĉelnika - Vjekoslav Heinzel i Janko Holjac. Potom,
prvaci HNK-a Tito Strozzi i Josip Bach, pa knjiţevnici
Slavko Batušić i Nikola Andrić, arhitekti Aurer, Bla-
ţeković, Planić i Prister, te sva sila uglednih odvjetnika,
lijeĉnika, obrtnika, ugostitelja i hotelijera (vlasnici hotela
"Milinov" i zrinjevaĉke kavane "Zagreb", kao i popu-
larnih gostionica Hranilović i Zenić), a tu su i industri-
jalci, direktori najvećih tvrtki, banaka i zavoda, kaptolski
biskupi i drugi.
Za razumijevanje uspješnosti i djelotvornosti nekadaš-
njeg Društva Zagrepĉana, koje je imalo vaţnu zadaću u
ţivotu grada i znaĉajan utjecaj na organiziranje ţivota u

215
njemu, valja napomenuti da mu je na ĉelu, kao predsjed-
nik, bio jedan od najimućnijih i najutjecajnijih ljudi u
gradu - veleindustrijalac i predsjednik Gospodarske ko-
more - Vladimir Arko. A to je otprilike kao kad bi na ĉelu
današnjeg Klubu Zagrepĉana, Kluba starih Zagrepĉana
ili Društva Zagrepĉana bili neki od ovih naših novokom-
poniranih tajkuna. Naravno, potrebno bi bilo da bude i
Zagrepĉanin. U jednoj osobi, dakle, i purger i tajkun? Ka-
ko nam iskustvo i pretvorbena praksa govori, to ne ide
baš jedno s drugim. Ali, tko nam je, prosim, za to kriv?
Naravno, nama, Zagrepĉanima, uvijek je kriv netko
drugi. Drugi su nam krivi i zato što danas imamo tri
Kluba Zagrepĉana, što se meĊusobno ne moţemo sloţiti
i dogovoriti oko jednoga, pa zato u biti nemamo
nijednoga. A nismo još ni nacistu treba li nam Klub
Zagrepĉana ili ne. I, ako mene pitate, ja ću vam, kakti
pravi Zagrepĉanin, smjesta i otvoreno odgovoriti: I treba i
ne treba, i da i ne, kak se zeme, ne!

"Jutarnji list", 1998.

216
 Zagrebaĉki sir na otoku

DogaĊaji koji su se u ovoj priĉi sami posloţili u dra-

maturšku cjelinu svakako bi razveselili autora kad ne bi
bilo rijeĉi o ovim našim, ne baš veselim,
meĊuregionalnim odnosima i antagonizmima, a koji, kao
u pravilu, zapoĉinju ili, bar završavaju sa zagrebaĉkim
purgerima.
Najprije mi, tako, dolaze iz Djeĉjeg programa HRT-a
da pred kamerama za male gledatelje ispriĉam i objasnim
što je to purger, odakle taj izraz i naziv koji se danas, u
ovim našim iskrivljenim odnosima, sasvim krivo
upotrebljava samo za zagrebaĉke purgere, tj. za Zagrep-
ĉane.
Što, dakle, djeci reći više od onoga što o tome kaţe
Klaićev Rjeĉnik stranih rijeĉi. Slušam, tako, samoga sebe
kako teoretiziram na tu uvijek nezahvalnu temu te spo-
minjem njemaĉki izraz za grad, gradinu ili dvorac - burg,
a ĉiji se stanovnici zovu burgeri, purgari ili - u našoj su-
vremenoj varijanti - purgeri. Kod toga pred kamerama
djeci dodajem i svoj mali neduţni komentar kako je ĉa-
sno biti purger, jer podrazumijeva purgerski, tj. gradski (i
graĊanski) sklop razmišljanja i ponašanja, koji samim tim
graĊanina izdvaja od onih koji to nisu. Djeco - slušam
samoga sebe kako ravno u kameru, dakle, izravno djeci,
koja će to gledati, govorim pomalo zavjereniĉki -
ponosite se time što ste purgeri, a što će reći graĊani, i
nastojte da uvijek i u svakoj prigodi svojim vladanjem
opravdate to što ste graĊani...
S malo manje zanesenosti i strasti, naravno, spominjem i
ono drugo, pejorativno znaĉenje rijeĉi purger, a

217
koje ne zaboravlja ni Rjeĉnik stranih rijeĉi, tj. da pod
purgerom ponekad podrazumijevamo i malograĊanin,
sitniĉav ĉovjek.
Nigdje se, meĊutim, ne kaţe kako je purger bahat i
prepotentan, kao što nas Zagrepĉane izvan Zagreba ugla-
vnom vide, doţivljavaju i tituliraju.
Samo nekoliko dana od tog mog TV- teoretiziranja,
dokaz više kako rijeĉi u ţivotu mogu biti jedno, a ţivot
ĉist nekaj drugo. Na svom sam otoku, naime. Na onom za
koji kaţu da je najveći i najzeleniji i kojega su nekoć
nazivali zlatnim otokom (ne znam zašto). Benzinska cr-
pka. Sa sluţbujućim u plavom kombinezonu odavno se
poznajem, izdaleka i srdaĉno (da li?) pozdravljamo se,
poneki put odemo i dalje, pa se ispitujemo za zdravlje ili
kakvo će biti vrijeme, hoće li nevere? I uvijek makar
sluţbeni smiješak s njegove strane. A sada, umjesto uo-
biĉajena smiješka, iz njega bijes i srdţba rigaju kao gust
mastan eurodizel. Šmrk je usmjeren na dvoje mladih
Zagrepĉana s malim djetetom, koji su se lokalnog benzin-
ka drznuli pitati za cigarete, i to dok on upravo završava
smjenu. Dolazim na kraj njegove tirade s crijevom upe-
renim na mladi braĉni par s malim djetetom, tako da
hvatam samo onaj već dobro poznati refren kojim inaĉe
ĉaste nas Zagrepĉane: Vidi ti bahate purgere, što sve oni
sebi umišljaju! Tek kad me ugledao i shvatio da ti mladi
bahati purgeri, koji sebi svašta umišljaju, pa i to da kupe
cigarete, i to dok on obavlja svoju dnevnu primopredaju,
pripadaju mojem društvu, šmugne u svoju kućicu, neu-
godno mu je. Ţao mi je ĉovjeka koji se zbog mene našao
u krajnje delikatnom poloţaju, a nije on kriv što je baš
danas malko više nabrijan na nas purgere.

218
 Drugi otoĉki prizor, ovaj put na plaţi. Domaći mulci
pokušavaju se nositi s još hladnim morem, a jedan od
njih, inaĉe iz mojeg otoĉkog susjedstva, pita pajdaša hoće
li zajedno veĉeras pogledati finalnu tekmu za kup. Rijeka
je Rijeka, sve, govori u stranu te dodaje: Hajduk nikad
nisam previše volio, ali danas kad igra s Dinamom, navi-
jamo za bile... Kad me u tom trenutku ugledao, smjesta
potone u vodu. Voda je ledena, ţao mi ga. Znam da nije
kriv. Nogomet je, napokon, samo igra.
Treća slika na mom otoku. Ja u samoposluţivanju s
košarom. Dosta mojih susjeda, mještana. Pozdravljam i
odzdravljam. A kad shvatim kako neki od tih starih do-
brih, poštenih i radinih bodula znakovito zirkaju u naziv
sira što ga uzimam s police, hvatam samoga sebe kako se
opravdavam: A ne, nije to zbog etikete i imena sira, nego
zato što je to jedini svjeţi kravlji sir u trgovini... Nisam
baš siguran da mi vjeruju, a znam da nisu krivi. A nisam,
bome, ni ja kriv što oboţavam svjeţi kravlji sir. A tko je
onda kriv? Moţda proizvoĊaĉ koji je svom kravljem siru
dao tako provokativno ime - Zagrebaĉki sir?!

"Jutarnji list", 1999.

219
 Zagreb izvan Zagreba

Još samo nek mi netko veli da Zagreb poĉinje u Se-

svetama, a završava u Zaprešiću! Malo sutra!
Evo mene danas u Malinskoj na Krku, a ipak sam u
Zagrebu. I to ne zbog onih silnih zagrebaĉkih registracija
i poznatih i nepoznatih Zagrepĉana, koji se tu već hlade
po svojim vilama i apartmanima, nego zbog svoje sjeno-
vite ulice u samom središtu ljetovališta, kojom se s plaţe
vuĉem prema svom ljetnom odmorištu, velebnom kao
forcimer prosjeĉne tajkunare.
Ta moja ulica nosi ime Malinskara Kazimira Ostro-
govića i naravno da biste me mogli zaskoĉiti pitanjem da
kakve sve to veze ima sa Zagrebom? Bome ima i to ne
samo sa Zagrebom nego i sa ovotjednim aktualnim za-
grebaĉkim politiĉkim trenutkom. Dok ĉitam zagrebaĉke
novine koje izvještavaju o primopredaji gradske vlasti
izmeĊu privremenog Vladinog povjerenika i novoizabra-
nog zagrebaĉkog gradonaĉelnika, baš dok se njih dvojica
znoje u Gradskom poglavarstvu na Trgu Stjepana Radića,
ja u hladu Ostrogovićeve snatrim o toj bliskoj vezi
izmeĊu zagrebaĉke primopredaje i mojih mokrih gaća u
Ostro- govićevoj.
RoĊen u Malinskoj, zagrebaĉki arhitekt Kazimir
Ostrogović, naime, projektirao je upravo zgradu Grad-
skog poglavarstva u kojoj se obavlja reĉena
primopredaja. A da stvar bude ljepša, sa sobom sam u
Malinsku ponio ĉistopis intimne povijesti stare
Martinovke, a iz pera, tj. iz šrajbmašine, mojeg starog
novinarskog kolege, nekad poznatog gradskog reportera
Drage Grgeĉa, inaĉe, kako bi se ovdje na Krku moglo
reći, fetivog Trnjanina. Da-

220
nas skoro pa osamdesetogodišnjak, kolega Grgeĉ
proţivio je cijeli ţivot na Martinovki, koja je u njegovoj
mladosti bila puno šire i puno dalje od ove koju danas
znamo - oko kafića Pauk i onog najmrskijeg prostora u
gradu gdje se odlaţu paukirani automobili. I, naravno,
sasvim je drugaĉije izgledala. Martinovka i cijelo
današnje Trnje - livade, šodergrabe, otvoreni potoci i
male drvene ili zidane sirotinjske bajtice, ali u kojima se,
kako nekadašnji gradski reporter zapisuje, bogato ţivjelo,
unatoĉ svemu.
Zgrada Gradske vijećnice, tj. Gradskog poglavarstva,
izrasla je na negdašnjem holcplacu s drvenim barakama
Tvornice turpija. Gradnja Ostrogovićeve Gradske vi-
jećnice trajala je dvije godine, a vrata je otvorila 1958.,
kad se grad već masovno poĉinje seliti juţno od ţelje-
zniĉke pruge na Grgecovu Martinovku. A zahvaljujući
upravo nekadašnjem gradskom reporteru s Martinovke
doznajemo kako je Gradska vijećnica sagraĊena u naj-
bliţem susjedstvu nogometnih igrališta nekad slavnih
zagrebaĉkih klubova GraĊanskog (sada je na mjestu
igrališta zgrada HEP-a) i Concordije, te toĉno preko puta
isto tako popularnog trkališta i klizališta Miramare.
Otvorenje ovakve velebne zgrade na ledinama bio je,
naravno, dogaĊaj ne samo za stare Trnjane i Grgecovu
Martinovku nego i za cijeli Zagreb tih kasnih pedesetih:
Usred ureĊenog perivoja pojavila se ta po ljepoti i veli-
ĉajnosti više nego privlaĉna zgrada, središnja gradska
uprava s ĉetiri stotine sluţbenika i mnoštvom graĊana
koji sada ovamo hametice dolaze obaviti svoje upravne
poslove. Palaĉa Gradske skupštine postala je novi pravi
gradski stoţer, ali i prvi dojmljivi pokazatelj da se grad
nezaustavljivo seli prema jugu.

221
 Kako je preko štreke Grad zakoraknuo odmah sa svo-
jom gradskom upravom, Trnje je smjesta pretvoreno u
najveće gradsko gradilište. U najbliţem susjedstvu rastu
dvije za ono doba baš - kako Grgeĉ kaţe - veliĉajne zgra-
de, deseterokatnice, obje u Miramarskoj, na broju 13 i 15.
a obje je projektirao, opet, Malinskar Kazimir Ostro-
gović, za kojega iz ovog zanimljivog Grgecova reporter-
skog svjedoĉanstva doznajem da je bio i gradski od-
bornik, tj. zastupnik, kao, eto, i moja malenkost koja na
ljetnom suncu vikendaški planduje (do zasjedanja Grad-
ske skupštine idući tjedan) u ulici njegova imena u Ma-
linskoj. Ali, da me ubijete ne znam gdje je u Zagrebu
Ostrogovićeva, a što nije ni vaţno. Vaţno da znam gdje
je Ostrogovićeva u njegovoj rodnoj Malinskoj i što je taj
ĉasni Malinskar kao arhitekt i zagrebaĉki gradski zastup-
nik napravio za grad u kojem je upravo obavljena smjena
gradske vlasti.

P.s. Upozoravam deţurnog urednika da kolumnu ne

objavi samo u zagrebaĉkom izdanju, jer Zagreb, kao što
rekoh, ne poĉinje i ne završava u Zagrebu!

"Jutarnji list", 2000.

222
 "Zagreb-parking"

Kad bih vas sada, dragi ĉitatelji, pozvao na ĉvenk, su-

dar ili spoj, pitam vas gdje da se naĊemo? Na Špici? Pa
tko se, molim vas, na Špici još sastaje?! Koliko god je ne-
kad bila popularna, Špica je sada samo uspomena i nos-
talgija. Prošo rok trajanja.
Kao što je odavno već zaboravljeno da su se predratni
Zagrepĉani sastajali pod repom. A malo tko i zna da su se
naši stari GornjograĊani, purgeri, ali i plemenitaši,
nalazili najprije na Sjevernoj, a potom na Juţnoj prome-
nadi, te da je širenjem grada u njegovo podbreţje na Zri-
njevcu stvorena nova promenada iliti korzo. Zrinjevac je,
ako niste znali, bio mjestom sastajanja i viĊenja, pa i do-
gaĊanja (Muziĉki paviljon, vrlo popularna kavana "Za-
greb" s ljetnom terasom ispod zrinjevaĉkih platana itd.), i
to sve do kraja rata, kad je s onim velikim prevratom i
preokretom Zagreb zapljusnuo novi veliki val došljaka,
dojdeka i dotepenaca, kako vam drago, a meĊu inima i
Dalmatinaca koji su smjesta udarili Ċir na tadašnjem Trgu
Republike. Zahvaljući upravo Dalmatincima, roĊena je
Špica, budući da su oni donijeli sa sobom naviku šetanja
u smjeru istok - zapad, a ne sjever - jug, jer na jugu je,
naravno, more. A na Špici je jug, ako ne baš Split ili
Šibenik, ali barem - "Dubrovnik"!
Gdje da se, dakle, sada naĊemo?
Zbilja, gdje se danas Zagrepĉani sastaju? Gdje je
gradsko okupljalište, gdje je dnevni boravak grada? Gdje
su današnje promenade, korza i špice?

223
 Nadam se da neću pogriješiti ako vas pozovem da se
naĊemo na - parkingu! Pa, ĉak ako vas i ne pozovem,
budite sigurni da ćemo se prije ili kasnije najednom od
gradskih parkirališta naći. Ne znam koliko su tom naj-
novijem trendu gradskoga okupljanja na parkiralištima u
postocima pridonijeli ovi najnoviji dojdeki, ali ĉinjenica
je da je posljednji val, u vrijeme domovinskog rata i na-
kon njega, za razliku od onog nakon svjetskog rata, u
Zagreb umarširao u automobilu! A kako se i oni koji su
došli, kao i mi koje su tu našli, iz automobila uglavnom
skidamo samo na prvom parkingu, prisiljeni smo dijeliti
zajedniĉku sudbinu beskrajno dugog ĉekanja i druţenja -
na parkiralištu.
Parkiralište je, dakle, nova špica i promenada, nova
urbana pozornica i gradska svakodnevnica sa svojim gla-
vnim i sporednim ulogama. To je najveća otvorena gale-
rija likova. Krenemo li samo od slova P - kao parking,
nabrajanju nema kraja. Tu su, dakle, provincijalci i
purgeri, podobnici i protivnici, panduri i probisvjeti,
pede- veovci i poreznici, parajlije i penzići,
pretvorbenjaci i pretvoreni, profiteri i profesori, papci i
pederi, posvećeni i posrani...
A tu su, naravno, i pauci.
Tema, ideja, priĉa, sudbina, slika, prizora, traĉeva i vi-
ceva pogodnih za kolumnu, u svakom sluĉaju, više je
nego parkirališnih mjesta! A kako se parkiramo i
protivno zabranama i izvan za to odreĊenih mjesta, kako
svoje tutaĉe uguravamo i u kućne veţe i u svoje i tuĊe
vene, i ţivce, parking je kudikamo više od parkinga. On
je naša urbana stvarnost. I moje je, dakle, da se pretvorim
u pauka koji neprestano pikira i pronalazi nove ţrtve, pa
otud i naslov kolumne - "Zagreb-parking".

224
Još jedino moram riješiti s direktorom "Zagreb-park-
inga" (Mato Kreljević). Ali lako meni s njim. Godinama
se znamo, a poznajemo se tako dobro da se meĊusobno
ĉastimo kavama i vicevima. On meni priĉa viceve o Her-
cegovcima, a ja njemu o Zagrepĉanima. On meni zna reći
kako je lijepo što u meni ima svog Zagrepĉanina, a meni
je isto tako lijepo što ja u njemu imam svog Hercegovca.
I dok se tako zezamo na vlastiti raĉun, neki nam
ozbiljniji, i u tom pogledu svakako upućeniji, vele da smo
na dobrom putu. Jer, kako danas stvari stoje, sve je
vaţnije da svatko od nas - ima svoga! I to, naravno, ne
samo na parkingu...

„Jutranji list“, 1998.

225
 Sve bih ja njih pod
"Crvenu lampu"

Da prošli tjedan nije bilo TV Foruma, tematski posve-

ćenog korupciji, mi bismo još i danas ţivjeli u mraku i
neznanju, pa tako ne bismo ni slutili kaj je to korupcija i
organizirani kriminal. Je li to jedna te ista stvar ili ĉist
odvojeno, svako za sebe. Tako je jedan gledatelj u svom
telefonskom javljanju predbacio jednom od nazoĉnih re-
sornih ministara, kako on, ministar, nema baš preveć in-
formacija o toj temi, i kako se njemu, obiĉnom graĊani-
nu, nakon svega, ĉini da se sva ona silna lova, puste mili-
jarde koje su u bivšem reţimu opljaĉkane od naroda i is-
parile širom svijeta, raĉunajući i neke otoke, nikad više
neće vratiti i kako svi skupa moţemo pisati kući propalo
je. I to, bome, usprkos predizbornim obećanjima današnje
vlasti da će sav novac, ilegalno iznijet van, biti vraćen.
Sve do posljednje kune, navodno. Meni su, moram
odmah reći, takva obećanja u predizbornoj kampanji bila
malo vjerojatna, jer i Magda paprenjarka iz Šenoina Zla-
tareva zlata zna da uopće nije rijeĉ o kunama, nego o
mnogo ĉvršćim svjetskim valutama.
O tom potom, kuna, dolar, marka, franak, lova je lova.
Pogotovo ako se zna ĉija je, ali se zato još do danas ne
zna, a po svemu sudeći, nikad se i ne bu znalo, gdje je.
Onda nam je jedan od nazoĉnih resornih ministara, kroz
svoj šarmantan smiješak, napokon otkrio kako korupcija i
organizirani kriminal ipak idu ruku pod ruku i kako
korupciju nije samo tako lako otkriti, jer da biste je otkrili

226
morate nekoga uloviti na djelu, tj. doslovno ga uhvatiti s
rukom u tuĊem dţepu. Kao, hoće reći, poĉinitelja moraš
uhvatiti in flagranti, otprilike isto kao što nesretni muţ
svoju nevjernu ţenu ne moţe optuţiti za nevjeru sve dok
istu, svoju ţenu, ne uhvati u krevetu s drugim, bez obzira
zateĉe li je u poloţaju ispod ili iznad. Jer i tu, navodno,
ima olakotnih okolnosti. A kako su korupcija i ţena istog
roda, ponekad, naravno ne uvijek, mogu sluţiti i ista pra-
vila ponašanja. Sumnjaš, a ipak s njima ţiviš. Uostalom,
prisjetimo se Berkovićeva junaka u filmu Ljubavna pisma
s predumišljajem, koji okolo slini kako ga ţena vara, iako
za to nema materijalnih dokaza, a na što mu prijatelj
filozofski veli kako se mora odluĉiti hoće li on ţivjeti sa
ţenom ili s istinom.
A da smo mi ipak odluĉili prekinuti tu neizvjesnost i
svima, pogotovo onima kojih se to tiĉe, dati do znanja da
ne ţelimo više igrati prevarene muţeve i da ţelimo stati
na kraj korupciji, a koja se već godinama, poput biljke
penjaĉice, penje sve od rodilišta, vrtića, škole i faksa, pa
do groblja i najviše politike. O tome na svoj naĉin govori
i reĉena prošlotjedna TV emisija, a u kojoj se, meĊu os-
talim gostima, zagonetno smješkao sad već medijski naj-
eksponiraniji sudac istraţitelj Radovan Ortynski. Zahva-
ljujući upravo tom hrabrom i struĉnom ĉovjeku, imamo i
ovo aktualno športsko suĊenje navodnoj zloĉinaĉkoj
grupi, a koju optuţnica tereti, kako to već s organiziranim
kriminalom i korupcijom biva, za povezanost s pojedin-
cima iz najviših politiĉkih krugova bivše vlasti.
Budući da gospodina Ortynskog, koji bi se ubuduće
trebao aktivirati u posebnom Odjelu za suzbijanje orga-
niziranog kriminala, i osobno znam i kako mi je poznato
da je kao pravi Zagrepĉanin zaljubljen u Zagreb i njego

227
vu povijest, siguran sam da mu je poznato kaj je to u za-
grebaĉkom ţargonu "Crvena lampa". I siguran sam kako
je, skupljajući dokazni materijal protiv tzv. zloĉinaĉke
grupe, u sebi ponavljao staru purgersku krilaticu Sve bum
ja njih pod 'Crvenu lampu'.
A kako je sve u zraku (a ponešto i u privatnim arhi-
vama), tako se i meni, pišući ovu kolumnu, odnekud na
stolu našao stari poţutjeli list zagrebaĉkih "Novosti," a u
kojima dominira naslov U svjetlu 'Crvene lampe', pa eto i
nekoliko štikleca od prije osamdeset godina. Dok dio
tadašnjih Zagrepĉana naveĉer ide u HNK na predstavu
Boris Godunov pod ravnanjem Krešimira Baranovića,
drugi idu u ubavi vrt Svratišta Janje u Nikolićevoj, gdje
koncertira Veliki orkestar Music-Halla, ili vrijeme krate
ameriĉkim kriminalistiĉkom filmom Mrtvaĉevo oko u
"Metropolu". Dotle policija pod "Crvenu lampu", tj. u
hapsanu, dovodi nekog Stjepana Maĉeka, već više puta
kaţnjavanog, ovaj put zbog izgreda s noţem u kavani
Stara Hrvatska u Tkalĉićevoj, potom radnicu Rozitu
Vuković iz Crnog Puta koja provaljuje u stan svog
nevjernog ljubavnika na Zavrtnici kako bi se obraĉunata s
njegovom prileţnicom Francikom Kecur, pa sluţavku
Paulu Vugrinec, koja je, navodno, okrala svog
poslodavca Ivana Berića, puškara 8. konjiĉkog puka. A
evo i jednog krupnijeg sluĉaja, koji bi se današnjim
rjeĉnikom mogao nazvati pokušaj korupcije ili
reketarenja. Dolijao je, naime, neki Stevo Vuĉertinac,
zagrebaĉki financ, koji je u tvrtku Vladimira Mandukića
došao pobrati enormno visoki porez od 2.000.000 dinara,
a koje će gospodin financ oprostiti ako vlasnik tvrtke iz
Nikolićeve ulice onako ispod stola da 2.000 dinara.
Vlasnik je mito financu spremno isplatio, te je cijeli
sluĉaj prijavio policiji.

228
 U neĉemu se, dakle, ipak moţemo usporeĊivati sa sta-
rim Zagrepĉanima. Ĉak i novinski komentar iz 1923. kao
da nam je odnekud poznat: Zagrebaĉko puĉanstvo se
poslije rata udvostruĉilo, a kriminalitet i pravni sporovi
se silno umnoţili, pa je tako posve razumljivo da umanjen
broj sudaca ne moţe nikako savladati ovako ogroman
materijal...

"Jutarnji list", 2000.

229
 Srećko koji nema sreće

Imaš cigaretu?
Iza tog uliĉnog pitanja ispruţena je ruka i mlad
ĉovjek, koji ni kriv ni duţan, u svojim prnjama od torbi i
naprt- njaĉa na svojim krhkim neishranjenim plećima, u
svom jedva ĉujnom mucavom izgovoru, u suludo
plamtećem pogledu i nekontroliranom i odsutnom
smiješku, nosi svo prokletstvo rata i svoje sudbine u
njemu.
Srećko S. je jedno nesretno zagrebaĉko djetinjstvo,
izraslo na zelenim zagrebaĉkim podsljemenskim
bregima, a nesreća nije u tome što je plod mješovitog
braka, jer takvi brakovi nisu nesreća ili barem ne bi
smjeli biti, sami po sebi. Nesreća je Srećkova što je rano
ostao bez majke, roĊene u staroj zagrebaĉkoj katoliĉkoj
obitelji. Oni bliski toj obitelji sjećaju se kako se mali
šutljivi prvoškolac Srećko u kući nakon pogreba svoje
mame zavukao pod stol, krcat vinskim kupicama i
kolaĉima, kako karmine obiĉno izgledaju, i neopaţen tu
ostao cijelu veĉer, satima drugujući samo s prijetećim
nogama odraslih. Ni nakon što su se i posljednje odrasle
noge izvukle iz njegovog skrovišta pod stolom, dijete se
nije dalo izvući, u svojoj velikoj boli i nesreći zbog
gubitka majke, spremno tu, valjda, zauvijek i ostati. Otac
je nesretnog djeĉaka morao na silu izvlaĉiti.
Hrvatski Srbin, pravoslavac, a što sam po sebi ne bi
bio osobito vaţan podatak da u meĊuvremenu nije došlo
do najprije raspuknuća jedinstvene drţave s tzv. brat-
stvom i jedinstvom, pa do srpske agresije i hrvatskog
oslo-

230
bodilaĉkog rata, u kojem su upravo takve podjele i svrsta-
vanja za sobom ostavile sudbine sliĉne ovoj Srećkovoj.
Srećkov otac Marko S. ranih sedamdesetih priţenio se
u staru zagrebaĉku podsljemensku obitelj. U novosklo-
pljenoj braĉnoj zajednici, doduše, nije bili previše
idiliĉno, ali ni nacionalne ili vjerske razlike, kao što bi se
oĉekivalo, nisu dolazile do izraţaja. Štoviše, taj plahi,
malko usporeni, trapavi i dobroćudni nekvalificirani
transportni radnik, bez pogovora je pristao vjenĉati se u
katoliĉkoj crkvi, a svog Srećka niĉim nije sprjeĉavao ili
obeshrabrivao u katoliĉkom odgoju što mu ga je
nametnula majka. Jedina razlika koja bi u kući dolazila
do izraţaja bio je govor, potom kuhinja, navike, obiĉaji i
općenito razlike u mentalitetu izmeĊu zapadne Slavonije,
odakle ţenik dolazi, i prigorskog kraja, u koji se priţenio.
Istini za volju, Marko S. je rijetki kupac koji u najbliţem
kiosku redovito kupuje beogradski "Sport", umjesto
"Sportskih novosti", potajice navija za Zvezdu, ali
istodobno Srećku ne brani da se s uliĉnom škvadrom
ispuše skandirajući maksimirskim plavima. Isprva bi
Slavonac, kako su ga u susjedstvu najĉešće oslovljavali,
popio malo, pa sve više posezao za ĉašom, a sve manje
radio i privreĊivao, tako da je kredit za dvoetaţnu
neoţbukanu kuću pod krovom pomalo već dolazio u
pitanje. A financijske su teškoće sada novi povod za
odlazak u obliţnji dućan po pivo, a kad bi više popio,
više bi srbovao, a kad je buknuo rat, njegovo, koliko
alkoholno, toliko nacionalno, pijanstvo sve je više
uzimalo maha. Navodno se jednom prigodom u dućanu, u
kojem se opskrbljivao pivom iskljuĉivo Daruvarske
pivovare, usudio nekolicini susjeda, koji su ga otprije
sumnjiĉili, zaprijetiti: Ovo je Srbija! Vidjet ćete kad vam
Šešelj doĊe! Kratko nakon tog javnog ispada, zajed-

231
no sa sinovima Srećkom i pet godina mlaĊim Milivojem
zdimio je s brijega, a prije nego što je zauvijek otišao k
svojima u Slavoniju, prodao je nedovršenu kuću. Malo-
ljetnim je sinovima, navodno, s rukom na buĊelaru, sve-
ĉano obećao kako više nikad u ţivotu neće morati raditi.
Mali Milivoj, naravno, nije razumio, dok je Srećko, koji
je već imao diplomu šegrtske autolimarske škole i sla-
bašne radne navike, oĉevo obećanje doslovno shvatio, pa
se u novoj sredini, u oĉevoj tzv. Krajini, niĉeg nije htio
prihvaćati, nego je dangubio, pušio i ispijao kavu za
kavom, malo jeo, a u meĊuvremenu se izduţio, ali i
stanjio, a sve vrijeme šutio, bez prijatelja ili bilo koga
svog, zakopĉan u svoje misli i svoje tajne, vezane
uglavnom uz svoj pitomi podsljemenski brijeg, gdje je
pod humkom ostala njegova nepreţaljena mama. I,
naravno, lijepo prostrano dvorište s nedovršenom kućom,
koju je otac prodao i u meĊuvremenu je zarajtao i zapio.
Okolo se pucalo, ljudi su ostajali bez kuća, bez najmilijih,
gubili ţivote i ţivce, a on kao da nema više što izgubiti,
tako se osjećao, osamljen i napušten, ostavivši svoj ţivot
u navodnom ustaškom Zagrebu. Sa zagrebaĉkim slikama
je ustajao i lijegao, da bi uskoro, umjesto u Zagrebu, s
ocem i mlaĊim bratom Milivojem završio u Novom
Beogradu, u nekom nazovi komfornom stanĉiću, a potom
u nekoj staroj bolnici u kojoj su ga dva mjeseca kljukali
nekakvim tabletama za smirenje, lako se nikad nije uspio
dokraja smiriti, bio je prividno miran kad je prešao crtu
tzv. Krajine i vratio se u Zagreb rodbini svoje pokojne
majke. Tu su mu pomogli pribaviti (sada je već
punoljetan) hrvatske dokumente, pa je s njima otišao
prijaviti se za sluţenje vojnoga roka, koji će kasnije i
odsluţiti u Puli, u poznatoj staroj vojarni na Stoji. A kad
se vratio iz hrvatske vojske, fiziĉki i psihi-

232
ĉki kolko-tolko oporavljen, vraća se najprije maminoj
rodbini u Zagreb, pa oĉevoj u Daruvar, malo je tu, malo
tamo, a ponajviše je sam sa sobom, ustrašen ţivotom u
kojem svi oko njega nešto rade pokušavajući zaboraviti
rat. A on jednostavno nije naviknut na bilo kakav rad, na
obveze i odgovornosti, napušten je od svih (ne zna ĉak ni
gdje mu je otac ni mlaĊi brat) i prepušten ulici, neispa-
van, neopran, ušljiv, oronuo, noseći sa sobom u tim svo-
jim prnjama od naprtnjaĉa i torbi cijeli svoj ţivot i sud-
binu, koja mu je, eto, zauvijek okrenula leĊa. I još mu se
narugala, dajući mu ime Srećko...

"Jutarnji list", 2000.

233
 Povijest jedne bolesti

Petak, 15. studenoga - Kavanska ventilacija vuĉe i

sauga kao luda, a ipak mi smeta dim. Smeta mi, ako ni
zbog ĉega drugoga, a ono zbog dr. Bride. Dim mi sam
pred oĉima formira tu sliku otprije mjesec dana i nikako
da je se riješim, a teško da ću je se ikad i riješiti. Isto tako
kao što će biti teško riješiti se i dijagnoze koja uz nju ide,
kao potpis pod sliku.
Dr. Brida s Klinike za srce i krvne ţile KBC-a Rebro
nikad, naime, nije bio u mojoj kavani. Zato sam ja sada u
njegovoj sobi, iako bih radije bio u kavani. Mislim na
kavansko društvo - Seneku, Buru i Reljića. I na konobara
Dragu. Doktor Brida, naravno, misli na mene i na moj
nalaz što ga drţi pred sobom na stolu.
Dr. Vojtek Brida je mladi naoĉit bradonja,
podrijetlom Ĉeh, roĊen u Jelsi na Hvaru. Ulijeva
povjerenje. Upravo ozbiljno prouĉava moj nalaz
ergometrije, koji je - zajedno sa mnom! - iz prizemlja na
kat donijela sestra Darin- ka. Gleda malo nalaz, malo
mene i, netom što zausti, prekidam ga:
- Pogleĉte, doktore, kroz prozor!
Doktor pogleda van, pa se zagleda u mene. Oĉito ne
shvaća što je pjesnik htio reći. Ili misli da mi uz njegovu
pomoć oĉito treba i pomoć njegovih bolniĉkih kolega psi-
hijatara!
- To vrijeme!
- A to. I?
- I ništa. Hoću samo reći kako u lošem filmu i u lošoj
literaturi u trenutku kad glavnom junaku priopćavaju lošu

234
vijest, obvezno mora biti olovnosivo nebo i mora
mrmoriti sitna i hladna kiša. Kao i sada, u ovom mojem,
oĉito lošem, filmu!
- Ne treba opet pretjerivati - obazrivo će doktor.
- Angina pectoris i nije najgora stvar koja vas je mogla
zadesiti. Ima i gorih!
Slijedi, naravno, doktorovo obrazloţenje. Kao s tom
se bolešću moţe i poţivjeti. Samo, naravno, obvezno mi-
jenjati naĉin ţivota. Što više se kretati po svjeţem zraku,
a što manje sjediti u zadimljenoj kavani. I promijeniti
prehranu. Zauvijek izbaciti jaku i masnu hranu, zaĉine. I
što manje kave, a s pušenjem je svršeno.
- I molim vas da to shvatite ozbiljno - ozbiljno će dok-
tor.
Naravno da sam ozbiljan. Otišao sam u kavanu gdje
su me ĉekali Seneka, Bura i Reljić. Od konobara Drage
naruĉio sam kavu, a dok ĉekam kavu, napunim lulu. Dr.
Brida mi i tako nije rekao da s novim ţivotom moram
zapoĉeti odmah, danas. A danas je i bez toga loš dan s
olovnosivim nebom i sitnom hladnom kišom koja sve
vrijeme dosadno mrmori... Kao u lošem filmu i u lošoj li-
teraturi. Vrijeme je, dakle, da se izmisli nešto bolje. Ali, u
tome mi dr. Brida ne moţe pomoći. To moram sam.
Upravo to sada i ĉinim. Izmišljam, eto, dim kojeg go-
tovo i nema, a iz dima kojega gotovo i nema izranja mi
pred oĉima dr. Brida kao duh ili, moţda, vlastita savjest.
Moram, znaĉi, promijeniti makar dim, ako već ne mogu
ţivot!
Subota, 16. Studenoga - Vani je šmrkavo predveĉerje.
U kavani isto šmrkavo, tek dva stola zaposjednuta na
galeriji i jedan u prizemlju, ne raĉunajući i moj za kojim
sam sam, šmrkav i bolestan. U dţepu meĊu prstima okre

235
ćem boĉicu s nitroglicerinom. Jasno mi je da te sitne
brzodjelujuće tablete nisu lijek, ali u krajnjoj nuţdi - je-
dnostavno nemreš bez njih! Kao i narkić bez haša. Tu
smo negdje.
A tu smo, u kavani, Boţo Kovaĉević i ja. Osobno se
ne poznajemo, ali se prepoznajemo i jedan drugoga
izdaleka ĉastimo kimanjem glave i kratkim kurtoaznim
osmijehom. Moj osmijeh ĉak i nije kurtoazan; hvatam
samoga sebe kako se smijuljim nad uokvirenim prizorom
u kutu kavane. Moj gost, poznati saborski zastupnik i
jedan od lidera HSLS-a, u društvu mlaĊeg, naoĉitog
cvikeraša, sjedi naime toĉno ispod povećeg i posljednjeg
okvira na zidu sa zagrebaĉkim gradonaĉelnicima. U
zajedniĉkom su okviru svih petero izabranih, a ne
potvrĊenih, i obratno, a meĊu njima su, naravno, i
ĉetvorica Kovaĉevićevih stranaĉkih kolega, i to redom
kako ih je Gradska skupština izabrala - dr. Goran Granić,
Jozo Radoš, Ivan Škrabalo i Draţen Budiša. Kako je
meĊu njima i gospoĊa Marina Matulović-Dropulić, kao
imenovana gradonaĉelnica, ta bi se skupna slika s damom
u ovom našem aktualnom dnevnopolitiĉkom ţargonu
mogla nazvati i zagrebaĉkom krizom.

Na Cvjetni trg s nitroglicerinom

U šmrkavu zagrebaĉku veĉer izlazim s kišobranom i

nitroglicerinom. Moram na vrijeme stići na Cvjetni trg,
gdje bi se trebao ukljuĉiti u izravni TV prijenos Zagre-
baĉke panorame. Vuĉem se kao prebijeni stari maĉak.
Valjda ću stići. Moram. Danas je Dan Zagreba!
Na Cvjetnom uglavnom mlaĊi svijet. Rockerski bend
na bini proizvodi zvuk od kojeg se trese loše poploĉeni

236
pod preureĊenoga Preradovićeva trga. Televizijska vodi-
teljica zove se Nensi. Nensi me doĉekuje s iskrenim mla-
denaĉkim širokim osmijehom. Sitna ali srĉana, zagreba-
ĉka puca Nensi za svaki sluĉaj pita me kako sam i, na-
pokon, jesam li spreman, jer svaki ĉas trebamo krenuti
uţivo. Velim joj da sam odavna spreman, još otprije rata,
onog svjetskog, naravno, i da sam sasvim O.K.
- Nensi, budi mirna, rekoh, upravo sam uzeo nitro-
glicerin.
Nensi me podari još jednim iskrenim osmijehom. Oĉi-
to me u toj halabuci nije ĉula ili misli da se zajebavam.
Kasnije naveĉer u kavani gosti me salijeću i potanko
obavještavaju kako su me gledali na TV. Jedan mi zna-
nac, dapaĉe, veli kako je baš zbog toga, zbog TV prije-
nosa s Preradovićeva trga i mojeg sudjelovanja u njemu,
u moju kavanu veĉeras i navratio. Da mi ĉestita. I da me
podrţi i nadopuni, ako treba. Jer, da smo mi, Zagrepĉani,
zbilja bili i ostali zajebani. U bivšem reţimu su nam
nabili brnjice na njušku, a na ĉelo prilijepili flaster i
etiketu nacionalista i separatista, a i inaĉe smo, već po
roĊenju, narodni neprijatelji, tj. purgeri!
Tak je bilo prije, u onom nenarodnom reţimu - pod-
sjeća me moj znanac i vršnjak, pa nastavlja: - A gleĉ ti
ovo sad! Kao da se niš nije promijenilo. Purger je i dalje
proskribirana ili u najmanju ruku posprdna rijeĉ. I to ne
samo po Klaićevom Rjeĉniku stranih rijeĉi. .Geni se
samo pedeset kilometara od Zagreba prema jugu ili is-
toku, odmah nas poprijeko gledaju i rugaju se, kao vidi
purgera! A i tu, kod nas doma, usred Zagreba, umjesto da
su sretni kaj smo ih uopće primili, ovi silni dojdeki, ovi
razni vukojebići koji su u Zagreb doplazili iz.svojih
vukojebina, ĉak i oni od nas koji bi ovdje morali biti kuš,

237
ĉak se i oni od nas domorodaca, purgera, ili distanciraju
ili nam se, zasad još potajice, iza leĊa, rugaju i smiju. A
imaju i praf! Sami smo si krivi. I baš si praf ono veĉeras
na TV rekel kako, umjesto sveĉarskoga štimun- ga i
sveĉane sjednice Gradske skupštine s podjelom Nagrada
grada Zagreba, kao što bi se na dan Zagreba šika- lo, mi
imamo - kaj? Zagrebaĉku krizu! Je, dobro si im odbrusil,
svaka ĉast, i hvala.
Eto, kaj ti je nitroglicerin! I ovaj put mi je pomogao.
Nije lijek, ali nakratko moţe pomoći. Kao haš. Samo, da
se ne naviknem...

Prepoznat u tramvaju

Ponedjeljak, 18. Studenoga - Idem na pogreb, a već

kasnim. Nije valjda teško objasniti zašto na pogrebe obi-
ĉno kasnimo! A kao za inat još mi se ispred auta, parkira-
nog u Kurelĉevoj, isprijeĉio nekakav kamionet s
natpisom firme nekog svemirskog imena. A i šofer se
negdje u sVemitu izgubio. Ne preostaje mi dakle ništa,
osim na Mirogoj - tramvajem.
Iako sam se tramvajem navozao cijelo djetinjstvo i
mladost, malko mi je neobiĉno, da ne kaţem nelagodno,
da na tramvajskoj stanici zajedno s ostalim putnicima
išĉekujem tramvaj. Nasreću, meĊutim, ne ĉekam dugo, a
i na moje veliko zadovoljstvo, nakon tolikih godina kako
se tramvajem ne vozim, naš stari zagrebaĉki tren smjesta
prepoznajem! I s velikim olakšanjem otkrivam kako do
Zvijezde i nadalje vozi ĉetrtiaestica i kako je, Zaĉudo,
ostala plava.
I tako u plavu ĉetrnaesticu ulazim u plavom odijelu
(crnoga naţalost nemam), tamnoplavoj kravati (ni kra-

238
vatu nemam crnu), siguran da ću do Mirogoja, kad se ima
u vidu ova naša nesnosna gradska gungula i krkljanacj
tramvajem stići još i prije nego da sam krenuo autom,
lako, rekoh, na toj se relaciji nikad ne bi trebalo ţuriti.
No, sad još i ne znam koliko ta tramvajska guţva košta,
tj. koliko je sada karta? Diskretno se prikradam vozaĉu,
budući da to i neki drugi putnici rade, premda ne baš di-
skretno, te ga srameţljivo pitam:
- Koliko?
Posljednji sam se put, naime, tramvajem vozio kad su
karte još prodavali kondukteri, a ne vozaĉi, i kad karta
nije najĉešće koštala ništa jer smo se švercali. Ali to je
bilo u onom reţimu, kad smo svi bili šverceri, a sada su,
hvala Bogu, samo neki! Sada mi ne pada na pamet da se
švercam, jer zamislite da me vide moji gosti, pomislili bi
kako nije u redu da njima kave redovno naplaćujem, a
sam tramvaj ne plaćam! Sad više vozaĉa i ne pitam za
cijenu tramvajske karte, nego mu samo tutnem cenera.
Nadam se da više ne košta. Tramvajac, neki mlaĊi brko-
nja, novĉanicu uzima i preko nje me odmjeri. Ovako od-
jeven, u tamnoplavom sakou i s tamnoplavom kravatom,
oĉito sam mu sumnjiv. Ili ga na nekog ili na nešto pod-
sjećam.
- Ako ste saborski zastupnik - veli mi brko - onda ne
plaćate ništa.
- Pa, sad... - rekoh zbunjeno
- Poznati ste mi s televizije.
- Ma nemojte!
- Da niste vi onaj... od dr. Mate Granica brat?
- Ako mislite na Gorana Granica, gradonaĉelnika
Zagreba, onda to nisam ja. On je ipak mlaĊi od mene,
iako srno jednako ćelavi.

239
 - A, jel'te, taj Granić je gradonaĉelnik? Nisam znao.
- Pa sad, to vjerojatno ni on više ne zna!
Tramvajac me jednim okom škilji pa nastavi s poga-
Ċanjem:
- Znam. Vi ste Stjepan Radić!
- Nisam ni Stjepan Radić ni Vladko Maĉek!
- Pankretić sigurno niste?
- Sigurno. On je pametniji od mene.
- A ni Vice Vukojević, naravno, niste.
- lako mi je Vukojević po godinama najbliţi. Ali
samo po godinama!
- Pa koji ste onda?
- Chris Cviić - laneni ime prvog ćelavca kojega sam
se sjetio.
- Onaj komentator iz Londona? E, da ste vi on, onda
biste odmah dţentlmenski platili svoju kartu.
- Pa to, ĉovjeĉe, cijelo vrijeme i pokušavam! Samo
vi ste odluĉili da ja nisam dţentlmen, nego saborski
zastupnik!
Ĉovjeku je neugodno, pa brţe-bolje iz karneta istrgne
kartu i doda mi je zajedno s kusurom. Još me par puta do
Zvijezde preko oka poškicao, a onda se još jednom dr-
znuo upitati:
- A, jel'te, niste mi rekli koji ste? Odnekud ste mi
poznati.
- Zagrepĉanin. Istina je da smo danas u Zagrebu ri-
jetki, ali tu i tam se još poneki naĊe - rekoh mu izlazeći
na Zvijezdi, sada već u brizi da ne stignem na vrijeme do
Mirogoja, gdje upravo još jednog Zagrepĉanina poka-
paju.

240
 Stojedinici kolektivna petica!

Srijeda, 20. studenoga - U kavani se radio ne sluša.

Puštaju se samo kazete, i to uglavnom laganica, od
klasike i jazza do vjeĉnih melodija i rock'n rolla. Zato
radio slušam u autu i doma.
Danas (i ne samo danas) svi slušamo Stojedinicu. Sa
zadovoljstvom slušam masovnu podršku zagrebaĉkom
radiju, kojem je Vijeće za telekomunikacije, a da valjda
ni samo ne zna zašto (ili ipak zna!), oduzelo frekvenciju,
dodijelivši je - vidi ovo! - istom, samo malko drugaĉijem
radiju! Obiĉni graĊani, intelektualci, umjetnici, poslovni
ljudi, novinari raznih redakcija i politiĉari raznih opre-
djeljenja, ministri i ostali visoki drţavni duţnosnici - svi
redom daju potporu.
Imam potrebu i sam se javiti Stojedinici. Razmišljam
naglas, a doma moje cure skoĉe u znak podrške mojem
glasnom razmišljanju. Ţena je, naravno, protiv. Veli da
koji će mi vrag to uplitanje, da kaj mi je došlo da se pod
stare dane (vidi ovo: ĉak i vrijeĊa!) sada bavim
politikom, jer nikad se politikom nisam bavil itd. Kad bi
to što se upravo dogaĊa sa Stojedinicom bila samo
politika - nikom ništ! Kad bi to bilo stranĉarenje i sukob
na relaciji pozicija i opozicija - nikom ništ! Nek se vrti i
bez mene. Niti sam se politikom bavio, niti ću se baviti.
Ali ovo je, moja gospodo, više od politike, dapaĉe, pupo
više, šire i vaţnije. Ovo je sukob kamena i asfalta,
ruralnog i urbanog elementa, civilizacijski sukob! O tom
sukobu i njegovu ishodu, naposljetku, ovisi naša daljnja
sudbina i naše mjesto u Europi... Pišite!, velim kćerima;
Stojedinici podrška i prijateljski zviţduk s Bukovca!

241
 Naveĉer u kavani gosti mi dolaze pohvaliti se kako su
ĉuli Zrinku koja je proĉitala moj kratki brzojav. I mene
hvale. Nema na ĉemu, velim, i posegnem za svojim nitro-
glicerinom...
Ĉetvrtak, 21.studenoga - Uţivam u veliĉanstvenom
prizoru na Trgu bana Jelaĉića. Na pustom Trgu, naime,
dogorijevaju svijeće, kao znak da se ovdje maloprije do-
godilo nešto što će ostati u kolektivnom pamćenju. Malo
tko će upamtiti imena govornika ili njihove rijeĉi poruke,
ali svi ćemo pamtiti skup od stotinu tisuća Zagrepĉana,
uglavnom mladih, kao najljepšu spontanu kulturnu i ci-
vilizacijsku poruku ovog nam starog europskog grada.
Poruka, dakle, nije samo o spašavanju jednoga gradskog
radija, nego o spašavanju grada kao takvog. A grad je
inaĉe lijep, kao što bi rekao Tenţera.

"Kavana & kultura", 1997.

242
 Pedeveovac u tramvaju

Pun mi je kufer naĉekivanja mjesta za parking u Ce-

sarĉevoj, gdje inaĉe parkiram. Nemam ţivce. Zato ostav-
ljam auto na Kvatriću pa dalje cipelcugom.
A, usput, da malko prošpanciram i svoj novi pedeve-
ovski ancug.
Nakon tolikih godina konaĉno je, evo, i na mene
došao red da kupim odijelo. A kupio sam ga ne zato što
mi treba ili što bi si odijelo poţelio (kad ste me zadnji put
vir djeli u odijelu?), nego zato što mi je, prema PDV-u,
potrebno za obavljanje moje temeljne djelatnosti pisca i
novinara (vidi ti sad ovo!) i što se kupnja odijela raĉuna
kao trošak koji se odbija od poreza. Ne bi to vjerovao da
me nedavno, nakon iscrpnog i instruktivnog razgovora, u
to nije uvjerio više nego strpljivi poreznik Marko na
mojem podruĉnom uredu Maksimir. Nadugo i naširoko
gospon poreznik mi je objašnjavao i kroz krajnje jed-
nostavne primjere ilustrirao prednost PDV-a, ali kako
sam vam ja lajbek za te stvari, malo sam ahvatio, iako to
malo baš i nije malo - to je novo odijelo!
Nova karirana koţa u kojoj se sad šminkam u Vlaškoj
na putu od Kvatrića do Jelaĉić placa.
Uţivam vam tako u svojoj novoj obleki. Uţivam da
me ljudi na ulici vide kako sam skuţiran. Uţivam i zato
što sam se, eto, i ja, kao i moja drţava, okoristio PDV-
om. Sad konaĉno izgledam kao ĉovjek, a ne kao bogec ili
kao obiĉan turonja, kako me dosad znao preštimavati moj
prijatelj šuster Igrec iz Jurišićeve.

243
 I tako vam je taj famozni PDV iznenada promijenio
moj ţivot, kao i opću sliku o meni kao pedeveovcu. Istina
je da su se knjige prije uvoĊenja poreza na dodanu
vrijednost za šezdeset posto bolje prodavale (tako
pokazuju nakladniĉki pokazatelji) i da su autorski hono-
rari bili kudikamo viši i da sam imao više love, ali kaj mi
je sve to vrijedilo kad odijelo sebi nisam mogao tako lako
ku|biti kao danas, tj. mogao sam, ali nije bila porezna
olakšica i nije mi išlo u trošak, kao sada. Nekad pisci i
novinari nisu morali biti lijepo odjeveni. Danas, hvala
Bogu i ministru financija, moraju.
I dok tako lijepo gruntam o svojoj sve ljepšoj pedeve-
ovskoj sadašnjosti i budućnosti, nebo se nad mojim gra-
dom smrkne i zaprijeti mi plaĉljivom kišom. Brţe-bolje
šmugnem u prvi tramvaj i dok me vozaĉ, kojeg cimam da
mi proda kartu (u novom se odijelu ipak ne mogu šver-
cati) mjerka, odvrti mi se film od prije godinu, pa i više,
kad sam se posljednji put vozio tramvajem i, kaj je naj-
ljepše, isto sam bio u odijelu - onom svom jedinom, tam-
nom, koje imam samo za sprovode i svadbe. Tog sam
puta tramvajem išao na sprovod, jer sam se autom bojao
zbog mogućeg krkljanca na Mirogoju. I taj sam put,
ovako kao i sada, bojaţljivo prišao vozaĉu, jer sam se
nasmrt bio prestrašio naglas pitati koliko košta karta!
Onaj vozaĉ od zadnji put je imao brkove, ovaj ih danas
nema. Vozaĉ s brkovima me na moje kretensko pitanje
samo odmjerio te mi odgovorio protupitanjem: da jesam
li moţda saborski zastupnik, jer ako jesam, onda, jasno,
ne plaćam ništa? U tom tamnoplavom odijelu i
tamnoplavoj kravati, priznao mi je, podsjećam ga na
saborskog zastupnika. Ĉak mi je povjerljivo priznao da
mu se ĉinim poznatim, da ga podsjećam na... I onda je
naizust, pomalo sveĉano, izgo-

244
vario sve ćelave zastupnike, od najmlaĊeg meĊu njima -
Boţe Kovaĉevića, pa do stare garde - Stjepana Radića i
Janka Bobetka. Kako sam se ja samo zagonetno smijul-
jio, ostao je uvjeren da sam ipak jedan od njih, nijevaţno
koji, pa mi kartu, naravno, nije naplatio.
Ovaj današnji vozaĉ odmah mi otkriva da je
Zagrepĉanin i da mene pozna, da ima ĉak i jednu moju
knjigu, ali da me skoro nije prepoznao. Preveć sam mu,
veli, skuţiran za jednog pisca. Na to sam mu s ponosom
odgovorio kako nisam ja više obiĉan pisac, nego pisac
pedeveovac, što njemu nije bilo baš sasvim jasno, pa je
protumaĉio na svoj naĉin: kartu mi nije naplatio!

“Jutranji list“, 1998

245
 O AUTORU

Trideset godina uzastopnog i neprekidnog pisanja

tjedne kolumne o Zagrebu svojevrsni je rekord u zagre-
baĉkom novinskom podlisku, a koji potpisuje Zvonimir
Milĉec (Zagreb, 1938).
Napisao je na stotine podlistaka od kojih su mnogi
ukoriĉeni u knjigama i na taj naĉin otkinuti od interesa
dnevnih novina u kojima su prvotno objavljivani. Knjige
Zadnja pošta Zagreb, Pozdravi doma, ZGode, Pozdrav iz
Zagreba, Pješak u Zagrebu, Galantni Zagreb, Od
Zagreba su ljepše samo Zagrepĉanke, Povratak bana,
Neĉastivi na kotaĉima itd., a zajedno s romanima za
mladeţ i odrasle Zviţduk s Bukovca, Posljednji zviţduk i
Priĉa o novinama, te U Zagrebu prije podne i Ĉovjek od
novina, objavljene su u ukupnoj nakladi od oko tristo
tisuća primjeraka. Neki su naslovi prevedeni na strane
jezike, a autor je za svoj rad nagraĊen s više knjiţevnih
nagrada, uz ostalo i Nagradom grada Zagreba u godini
devetstote obljetnice pisanog spomena imena Zagreb
1994.
Godine 1988. po njegovom prijedlogu i nakon više-
godišnje pripreme i organizacije, koje je vodio, sveĉano
je otkriven monumentalni bronĉani spomenik Augustu
Šenoi (rad Marije Ujević) u Vlaškoj ulici. Najnovija ko-
lumna koju i nadalje redovito iz tjedna u tjedan potpisuje
(u "Jutarnjem listu") zove se Klub Zagrepĉana

247
Biblioteka
THECA CROATICA

Zvonimir Milĉec
ZAGREB JE INAĈE LIJEP

Nakladnik
AGM, Mihanovićcva 28, Zagreb

Za nakladnika
BOŢE ĈOVIĆ

Design
STUDIO DOGAN, Zrinka Penava

Lektor i korektor
SANDA UZUN

Grafiĉki urednik i priprema

ANTE MATIĆ

Digitalni tisak
ITG, Dalmatinska 12, Zagreb

ISBN-953-174-128-X

© Zvonimir Milĉec, Zagreb, 2001.