„VJERNA SLUŽBA“ I „VJERA GOSPODSKA“

Sima Ćirković
Bilješke

1.stranica

 Primjer izdaje Grgura i Vladislava Pavlovića, unuka Hrvatinovih u vrijeme bana Tvrtka,
izdaja i prelazak anžujskom Lajošu
 Nevjera = ode glava
 Drugi članovi Hrvatinića ostali vjerni kralju
 Vlatko Vukoslavič, bratić Grgurov, koji se još odranije odvojio od njega. Poenta priče je u
tome da se Vlatko nije osjećao bezbjednim zbog djela svoga bratića, kao da će Grgurov
čin i njega dotaći.
 Došlo do sređivanja odnosa, nepoznat podsticajnik, povodom čega je izdata povelja,
veoma važna za shvatanje društvenog poretka u srednjovjekovnoj Bosni

2.stranica

 Tu mu se „zadaje vjera“ da neće pretrpiti nikakvu štetu od bratićeve izdaje, pa se

još jednom potvrđuje: „da mu e na to vjera naša gospodska i naše vlastel' tjeh' koi
su tuzi upisani i imenovani“ (1357)
 Poslije ovoga nastupa interesantna obrt, u kojem se ban lično odnosi na onoga zbog koga
se povelja izdaje, „i s'da ti tvrdimo onuzi vjeru našom' vjerom gospod'skom i naših
vlastel'...“ iz čega možemo zaključiti da:
1. Vlastelin ima dužnost da vjerno služi vladaru
2. Da vladar trajno drži vlastelina u vjeri
 Prvi faktor istraživan, drugi malo zapostavljen
 Dosad su slučajevi u kojima vladar zadaje vjeru vlastelinu tretirani kao:
a.) Izmirenje vladara i vlastele
b.) Privilegovanja vlastelina
 Međutim, Vlatko je i prije povelje u vjeri kod vladara
 Osnovni smisao teksta je težnja da održi normalno stanje i odnose između dvije stranke

 A.Solovjev – usput se bavio vjernom službom, bez jasnog zaključka

 A.Babić: „vjernom službom“ obuhvaćene su sve obaveze vazala ili sluge prema svome
gospodinu koje su vršene u različitim oblicima
3.stranica

 Doista je bilo tako:

1. Služenje oružjem
Od Vukoslava Hrvatinića se traži „služba oružjem kako najbolje može“
2. Pojedinačni podvizi i djela
Povelja bana Stepana II Vuku Vukoslaviću. Nabrajaju se u njoj tri vjerne službe:
a.) Pomoć u boju – knez dao banu u boju u Raškoj svoga konja
b.) Povraćenje teritorije – povrat grada Novog od cara Dušana
c.) Zauzimanje teritorije – Vukove zasluge u zauzimanju Trlskog broda, čime je
omogućeno osvajanje grada Visućeg; vojne zasluge Vukca Hrvatinića u
Tvrtkovoj, pa onda u Dabišinoj povelji
3. Diplomatska djelatnost
Darovanje Grgura Stipanića od Stepana II
4. Izdajstvo prema starom gospodinu
-Aleks Paštrović na Sandaljev prijedlog da mu da grad Bijelu i da će mu dati „130
kuća ljudi“ ako bude vršio vjernu službu
-Vukca Hrvatinića ostavljanje „hrvatskog gospodina i Bapšića“ za milost bana
bosanskog, date mu župe za njegovu vjernu službu
 Anto Babić u pravu, vjerna služba podrazumijeva cjelinu obaveza koje vlastelin duguje
vladaru ili teritorijalnom gospodaru kome je neposredno potčinjen. Dodatno uporište
ovome što služiti vjerno u terminologiji ovoga vremena znači i biti pod nečijom
direktnom vlašću
 Kada vladar ili oblasni gospodar treba da prime nekoga pod svoju vlast, onda se traži da
dopuste da im se služi; 5. „vjerna služba“ kao izraz bivanja pod nečijom vlašću:
-Sandalj Hranić i posredništvo Dubrovčana za porodicu Miokusović 1403.g.

4.stranica

-Kralj Ostoja i njegovo obećanje braći Vukovićima u povelji

-Pri Ostojinom priznavanju Sigismundove vlasti, Dubrovčani su primili vijest od
mačvanskog bana Morovića (ovakvo shvatanje se direktno odražavalo i na odnose među
članovima porodice)
-pomirenje Vladislava Hercegovića i Stepana Vukčića Kosače, od prvog se očekivalo da
će „ugađati i služiti liepo i dobre i pravo i počteno“
-hercegova povelja iz 1453.g. – obećava da će se držati odredbi povelje dokle god članovi
vlastele i drugih njemu potčinjenih: „stoje u posluhu i služe me pravo i vjerno“

a.) Postojali su i drugi termini kojim se izražavala ista stvar:

- Pismo Dubrovčana hercegu Hrvoju: „razumjemo što vam' vaša počtena ljubav'
da se je umiril' s vama kral' Ostoja i da ga ste primili za gospodina i on' vas'
za slugu“. Pomirenjem dolazi Hrvoje pod Ostojinu vlast
 - Dubrovčani su pružali utočište mnogim odbjeglim vlastelinima iz Bosne, od kojih
se mnogi s kraljem izmiriše i svojih gospodara dobre sluge postaše.
 Izvorni materijal po ovom pitanju jednostran i oskudan
 Pitanja koja se još nameću:
1. Iz čega je proisticala i iz čega je započinjala vjerna služba?
Solovjev je zamišljao po zapadnom obrascu tj. obostranu vjeru istom takvom
zakletvom.
Samo dva takva primjera poznata:
a.) Kod padanja Konavala u Dubrovačke ruke – nema toliku težinu jer se radi
dosta i o zavisnom stanovništvu

5.stranica

b.) Sa kraja feudalne bosanske države – Stepan Tomaš februara 1458.g. osvojio
jedanaest gradova u srebreničkoj oblasti od despota Lazara. Staničići i Kovačevići
su prisegli osnovnu zakletvu na poslušnost, bez vjerne službe. Predstavlja
izuzetak, jer bi bosanskom vladaru bilo od važnosti da ovakve zakletve u povelje
zapisuje
2. Postoji li povezanost plemenite baštine i vjerne službe?
-Isticao je Solovjev
-Ima slučajeva gdje se može tvrditi da se služba zasniva na darovanoj baštini tj. da leži
na baštini, a ne na ličnosti
a.) Odredba iz povelje bana Stepana II.,: „da ot' onoga služi g(ospo)d(i)nu banu“
b.) Povelja Stepana Tomaša braći Jurčinićima, gdje su obdarena vlastela dužna služiti:
„kako i ini plemeniti ludi...od svoih baština“
Obe povelje spominju vjernu službu i prije obdarivanja
-„Razbijač sumnji“:
c.) podatak iz Dub. Arhiva – Radoslav Pavlović krajem 1426.g. prodaje svoj dio
Konavala Dubrovniku, Radoje Ljubišić sa braćom i neka druga vlastela gube svoje
tamošnje posjede. Pošto su bili „servidori“ Pavlovićevi, Dubrovčani se zalažu da ta
vlastela dobije od Pavlovića druge posjede.
Zaključak: Ni dobijanjem ni gubljenjem posjeda ne gubi se odnos između „sluge“ i
„gospodina“.

6.stranica

 Dužnost vjerne službe ne proističe iz međusobne zakletve, niti ugovora, već je suštinsko
obilježje potčinjenosti tj. vladar tu službu zasniva na odnosu položaja (ban, kralj, vladar).
Dužnost vršenja službe proističe iz potčinjenog položaja
 Ovaj primjer postoji u Francuskoj prije, pa i poslije uvođenja „klasičnog vazalstva“
 U Bosni prvobitna vjernost, služba i potčinjenost nikad nije bila obavezana ugovorom
 Ovo ne iznenađuje jer nijedna od susjednih zemalja ne poznaje zapadni sistem vazalstva
 3. Gdje su bile vladareve granice s postavljanjem zahtjeva potčinjenicima?
Na osnovu dosadašnje oskudne pravne i zakonske građe, na to pitanje nije moguće
dati direktan odgovor, potrebno je posezati sa indirektnim.
 Potpuna zavisnost od volje gospodareve i odbijanje mogućnosti slobodne
akcije:
a.) Pismo Dragiše Diničića i njegov primjer u kojem se navodi da neće braniti svoju
„čast“ od Dubrovčana Držića koji ga je psovao, bez dozvole svojih gospodara
Zlatonosovića - „vi ste meni volni zapoviditi kako mi gospoda“
b.) Pismo Radoslava Brankovića, sluge Radoslava Pavlovića – „togai ga ne bih
smjel' učiniti ni za niedan dl'g bez' Pavlove rječi“
c.) Sandaljev sluga Vlken se slično izražava

 Sudeći po ovim malobrojnim primjerima, slijedi da je sluga bio bezuslovno potčinjen

svom gospodinu, makar u teoriji
 Gospoda je, slijedeći ovu logiku, mogla rasprostirati svoje dužnosti potčinjenoj vlasteli
-Sandaljevo obećanje Aleksi Paštroviću da mu neće nauditi ni on, a ni njegove sluge

7.stranica

-herceg Stepan na isti način poširuje svoje obećanje na svoje sluge

 Također ovom logikom, pojedinačni postupci vlastele su se prenosile i na gospodara
-Dubrovčani se žale Sandalju da njemu potčinjeni: „vzeme svitu i nie rabote u
Dalmaciji“

Opći zaključak prvog dijela članka: Vjerna služba je imala veliki značaj u državnom životu
srednjovjekovne Bosne. Skelet na kom je počivao državni organizam u odsustvu državnog
aparata regulisanja odnosa vladara i vazala. Izvor snage i slabosti sred. Bosne. (Radič
Sanković i pravdanje Dubrovčanima da ne napada svojom voljom 1403.g.). Veze sklone
razlabljavanju, omogućile postanak oblasnih gospodara u kasnijem periodu.

II

 Sadržina i obim pojma „vjera“ i poteškoće uzrokovane višestrukim značenjem riječi

 Značenje duhovne vjere i vjernosti
1. U našim izvorima: obećanje, čvrsto zadata riječ, bliska zakletvi
a.) Sandalj Hranić zadaje riječ i vjeru Aleksu Paštroviću za „130 kuća i ljudi“ – već
navedeni primjer
b.) Dubrovčani često davali vjeru da se mogu slobodno kretati po gradovima
2. Drugo i nešto izmijenjeno značenje. Ne kaže se uvijek na šta se vjera odnosi, već
ima podrazumijevanja u sadržini obećanja
8.stranica

a.) Dubrovčani navode da su njihovi trgovci bili „u vjeri“, a da im je ipak oduzeta roba ili
su zatvoreni
Automatsko odnošenje na obećanje lične i imovinske sigurnosti pružene trgovcu iz
konteksta dokumenta.

b.) Povelja iz 1461.g. – „vjera i riječ naša gospodska“ Stepana Kosače se odnosi na
sigurno i nesmetano kretanje trgovaca po njegovoj zemlji

c.) Povelja Stepana II. Dubrovčanima iz 1322.g – ko ostane dužnik Dubrovnika, biće
lišen vjere tj. gospodareve zaštite

3. Vjera kao opći mir garantovan od strane vladara

a.) Povelja Dabiše Vukcu Semkoviću – spomen „mrtvih kr'vnii na viri gospodskoi“ u
primjeru Tvrtkovog rasipanja stanovništva Kola kod Duvna zbog krvne osvete

 Ovi primjeri ne pokrivaju sva značenja ni nijanse

 Pravo značenje „vjere“ u primjeru prve povelje sa početka članka: „vjera gospodska“
potvrđena novom „vjerom“, bez da je igdje rečeno na šta se vjera odnosi.
 Nekoliko povelja sačuvano sa izrazom „vjera gospodska“
 Naročito zanimljive povelje u parovima tj. povelje „vjere“ i povleje „milosti“ (darivanja
baštine):
1. Prvi ovakav par izdao Stepan II i brat mu Vladislav, Vukoslavu Hrvatiniću,
poslije 1326. U jednoj prisežu prva dvojica da mu od njih neće biti zlo i širenje
klevete o njemu. U povelji se još navodi da ukoliko se i ogriješi, da ima pra vo da se
opravda pred „dobrim ljudima“ i da mu neće biti uzeta imovina. Na kraju navedene
duhovne kazne banu ako prekrši svoju zakletvu.

9.stranica

 Grad Ključ i Kotor, Banice i Vrbanju dobio

 Druga povelja ne spomine vjeru, več baštinu ali je važna što predstavlja cjelinu sa prvom,
bitno je istaći sličnosti i razlike
a.) Prva izdata u hiži Crkve bosanske, druga na saboru. Garancija i održavanje samo
„vjere“ uključuje Crkvu
b.) Prva ima svjedoke, druga nema svjedoke
c.) Vjera se može „svrći“, a baština oduzeti u slučaju nevjerstva
 2. Drugi par: Tvrtkova vladavina:1353-1354.g. –
a.) Nastale istovremeno ili u kratkom periodu između
b.) Obe pisane na „Suhoi u Predzračju“
c.) Istom prilikom: „K'da g(ospo)d(i)n' ban' Tvr'tko gredješe naipr'vo u Hl'ms'ku
zemlu“
d.) Pisao ih „dijak' Dražeslav'“
e.) Obe sadrže isti spisak dobrih Bošnjana i pristava
f.) Oba akta počinju davanjem vjere kneza Vladislava, kneginje Jelene, bana Tvrtka i
kneza Vuka, nema ista odvojena obilježja prošle
g.) Jednom se obavezuju da neće dirati u prvoizdatu Stepan banovu povelju tj. na
jednu od bivše dvije, a u drugoj potvrđuju sa zakletnicima tj. svjedocima posjede
koje je Vukoslav imao kad je ban Stepan umro

10.stranica

h.) dvanaestorica koja se spominju u jednoj povelji kao „svjedoci“, a u drugoj kao
„dobri ljudi“. Arbitri u presuđivanju nevjere vlastelina

 Ovom poveljom možemo potvrditi i neprikosonovenost vlasteoskog posjeda, u koji se ni

ban ni porodica mu ne mogu petljati
3. Povelja izdata Vlatku Vukosaliću 1354.g.:
a.) Promjena u formi – ban, majka i knez Vuk se zaklinju u dobrih 12 Bošnjana, a
ipak se navodi „da mu nisu vol'ni svrići vjere“
b.) Način opravdavanja sumnje u nevjeru opet se vraća na vlastelu, ali na nešto
drugačiji način: „da mu nisu vol'ni učiniti iednoga hudoga, dokole ga ne
ogledala Bosna i Dol'ni Krai i Zagorie i Hl'mska zemla“
c.) Još jedna garancija da ako počini izdaju, da mu se ne „svrgne vjera“ dok ne dođe u
svoju „hižu u Ključ“
 Preostale tri povelje o vjeri ne donose nikakve novine za tu temu:
a.) Najstarija među ovima- povelja banice Elizabete sa sinom Stepanom knezu Vukcu
– prepušta se 14-orici da sude vlastelinu. Ovdje se prvi put suđenjem naziva radnja za
koju se u drugim poveljama koristi: „ogledaju“ ili da se osumnjičeni „opravi“
b.) Povelja bana Stepana Grguru Stipaniću – važna zbog potvrde neprikosnovenosti
darovnog posjeda: „da mu se to ne porekne nikadare, ni nemu negovu ostalomu
što bi ga ne opi'l' cr'kva bosan'sk'
c.) Povelja bana Tvrtka Vlatku Vukosaliću – povelja s početka, neodređeno tačno
značenje i sadržina „vjere“
Zaključak za povelje koje pominju vjeru do 1360.g.:

1. Vjera obećanje sa nekom sadržinom - nekad kao vjera bez izričitog sadražaja, ali možemo
pretpostaviti da je u istoj funkciji (značajna povelja Vlatku Vukosaliću iz 1354.g.)
a.) vjera bez bližeg određenje nije obično obećanje, već biti u vjeri ima značenje trajnog
odnosa sa vladarom.
*dokazuje se ovo poveljama gdje se vjera može svrgnuti i
*gdje se potvrđuje ranija vjera

11.stranica

2. Zadavanje „vjere“ omogućuje nam sagledanje njene sadržine:

a.) obezbjeđivanje lične sigurnosti vlastelina
b.) garancija da neće biti ubijen, zatvoren ili uzet za taoca
c.) imovinska sigurnosti

3. “Vjera” u načelu traje I poslije vlastelinove smrti i prenosi se na njegovu djecu

*ne spominje se izričito, ali je vjerovatno
*darovana zemlja potvrđivana od vladarevih nasljednika, a nekad i od istog vladara

4. Vjera se može svrći samo pod određenim uslovima

*počinjenje „nevjere“ ili „krivine“
*kazna odsjiecanje glave
*arbitraža ostavljena trećim licima

5. u svojstvu trećih lica pojavljuju se:

a) Dobri ljudi ili dobri Bošnjani uopće

b) Dobri ili plemeniti ljudi koji su se zakleli u zadavanju vjere zajedno s banom
c) Vlastela iz pojedinih bosanskih oblasti
d) Crkva bosanska
*autor kaće da Crkvi u ovom periodu nije pripadala neka naročita uloga

6. za kršenje vjere zadate samo sipiritualne kazne

 Kralj Dabiša na kraju XIV. St. Pominje zadavanje vjere kao vladalačke dužnosti, ali se
ona sveukupno nadalje slabije spominje
 Govori se o njoj samo u poveljama o neprikosnovenosti baština, lična bezbjednost se
manje spominje, ali je ona tijesno povezana za baštinu
 Način suđenja ostaje do kraja države aktualan

12.stranica

 Povelja bana Tvrtka i brata mu Vuk(ić)a za Stepana Rajkovića – mogu se uočiti

promjene u načinu jamstvu lične i imovinske sigurnosti – osporovana autentičnost zbog
 prirode prepisa, Vitezovićev prepis vratio povjerenje, ali povelja nije u svemu tačna i
jasna
 Novina u ovoj povelji je povećana i drugačija uloga Crkve bosanske. Vjera se zadaje
sažeto i u istoj povelji, a prije je uobičajeno u odvojenoj.
 Govori se također o imovinskoj neprikosnovenosti, s tim da ovaj put krivicu određuje
„Did“, dva strojnika i tri vlastele župana.
Sadržina ista, ali forma nova
 Spominju se još i „vjera dedinja“ i „vjera krstjanska“ – ovo nije „feda bosignana“, već
jamstvo Crkve bosanske
 Vjera dedinja:
1. Povratak zemlje Pavlu Klešiću od kralja Ostoje 1403.g. – povjerio ga didu,
strojnicima i svoj Crkvi bosanskoj

13.stranica

2. Potvrda ranijih posjeda kralja Tomaša braći Dragišićima – predao ih u „ruke

crkvene“ i „didu“
3. Najzanimljivija – povelja Đurađa Vojsalića braći Radivojevićima – zadaje im
vjeru, osigurava imovinu dokle su vjerni i stavlja ih u ruke vikarove, crkve katoličke,
reda farnjevaca, rimske vjere,a ne didu bosanskomu. Ovo je zato što su i izdavači
vlastela katolici. Ali se baš na ovom primjeru može vidjeti koliko je ova vrsta jamstva
smatrana općeosebujnom, skoro obaveznom
 Djedova zaštita je imala praktičan značaj:
a.) Pavle Klešić 1403.g. – u Dubrovniku ga dočekala i u Bosnu otpratila sedmorica
krstjana u djedovo ime
b.) Kralj Ostoja i svađa sa Radišićima, gdje se navodi da kralj poštuje sloboštine patarena

14.stranica

 Crkvi bosanskoj rezervisano mjesto u tijelima koja procjenjuju krivicu vlastelina,

odatle joj prizilazi snaga i zato se je moralo biti dobro u odnosima sa njom, čak i kad su
kraljevi bili katolici
 Bosanski velikaši je podržavali jer je bila jamac njihovih staleških prava, važila kao
čuvar zakona, pravde i prava, bez učešća na saboru, bila neophodan element u
bosanskoj državi

 Odredbe o utvđrivanju „nevjere“,“ogledanju“ ili „suđenju“

 Ponavljaju se skoro do kraja države
 Oglednici su crkva bosanska i vlastela bosanska (povelja za Pavla Klešića)
 Ponegdje se izričito navodi djed, a vlastela kao „dobri Bošnjani“
 Zanimljive dvije povelje:
1. Povelja Đurađa Vojsalića braći Radivojevićima – ustupanje zaštite vikaru
franjevačkom umjesto didu bosanskom
2. Povelja pomirenja Stepana Vukčića Kosače sa ženom i sinom i vlastelom
humskom – postojanje „humskog suda“ i drugačije ponašanje prema humskoj i
bosanskoj vlasteli

15.stranica

 Kakav je taj humski sud?

 Poznato je da je Hum imao svoju „uxanca“ različitu od susjednih oblasti, ali nisu poznati
detalji
 U poveljama za Humljane nema jasnih odredbi kako se utvrđuje nevjeru ili su oni isti kao
i za Bošnjane (povelja Đurađa Vojsalića)
 Humski sud ili pitanije:
1. Povelja kralja Ostoje Đurađu i Vukiću Radivojevićima 1403.g. – spomenuta
ugarska, bosanska, mletačka i dubrovačka pravda, sve ostalo regularno kao bosanski
tekstovi iste vrste – obraćanje Humljana stranim državama za provjeru „nevjere“
2. Povelja Sandalja Hranića za banicu Anku, ženu bana Vuka - spomenuti ljudi „ot
Bosne, ot Hrvat', od Bletka i općine Dubrovačke“. Rješava porodične odnose, ali ima
karakteristike vlasteoskih povelja
Nevjera=sinovo ostavljanje matere

16. stranica

3. Sukob hercega Stepana i Ivaniša Vlatkovića – herceg odlazi u Dubrovnik i

Veneciju da traži mišljenje za Ivaniša Pavlovića – mletačka i dubrovačka pravda
maloprije pomenuta. Ovo nam u stvari govori i koliko se u praksi ustvari poštovao
pisan zakon tj. povelje

17.stranica

*Jedini primjer za užu Bosnu je pismo djeda bosanskoga Dubrovniku za posjede

Pavla Klešića. To je dokaz o autoritetu i snazi suda koji je presudio na kraljevu štetu.

 Pitanje smisla i značaja vjere gospodske u sklopu bosanske države i društva?

*obavezanje na hijerarhiji višeg nižem zadavanjem vjere je prastari slavenski običaj koji
proizilazi iz krvne osvete. Bosanska specifičnost
*sadržina vjere gospodske - garantovanje sigurnosti imovine postoji i u ostatku
feudalne Europe. Vjerom gospodskom se u Bosni reguliše sve ono što u drugim
 zemljama biva regulisano zakonom, ticalo se osiguravanja staleških prava plemstva.
Slične primjere zaštite od kažnjavanja i zatvaranja bez suda imamo i u ugarskom i
poljskom zakonu.
*Ugarska zlatna bula (1222)
*Poljska kraljevska privilegija (1422,1430)

Zaključci:
 Bosanski državni sabor, garancija lične i imovinske sigurnosti, zadavanje putem „vjere
gospodske“ su ukazivale na stlaešku državnu evolucije bosanske države
 Suviše malo izvorne građe za evolucija jamca lične i imovinske sigurnosti
 Do sredine XIV.st. vjeru zadaje vladar sa grupom vlastelina, a poslije toga Crkva
bosanska, vjeru gospodsku zamjenjuje vjera dedinja
 Sankcije u poveljama duhovnog karaktera, slabilo praktični značaj vladarskih jamstava,
ali je u praksi vlastela koristila pravo otpora i zbacivala kraljeve