Benson Bobrick SUDBONOSNO NEBO

ZAHVALE
Moj djed, duboko pobožan učenjak i biskup Metodističke crkve, u starosti je priznao da se jednom,
premda nerado, dao nagovoriti da pita astrologa gdje je njegova izgubljena lisnica. U lisnici su bile
različite vrijedne stvari i posvuda ju je uzalud tražio. Astrolog je izradio horoskop za pitanje: »Gdje
je moja lisnica?« i nakon pažljivog proučavanja planeta točno mu je rekao gdje ju može naći.
Biskupa je to razveselilo ali i uznemirilo. Godinama je zbog toga bio očito zbunjen. Intelektualno je
bio previše pošten a da bi to odbacio, no nije umio ni naći objašnjenje. Pa i u mome je umu priča
ispisala upitnik iznad čitave te teme koju sam, četrdesetak godina kasnije, naposljetku počeo
istraživati. Budući da me zanimala povijest, zašao sam daleko unatrag, što mi se na koncu pokazalo
neophodnim za ispravno snalaženje. Otuda je proizašla ova knjiga.
Prema astrologiji su možda, barem neki, sumnjičavi; no povijest astrologije neupitna je za svakoga
komu je stalo do povijesti ideja. Zadnjih su godina toj povijesti u svim njezinim aspektima
dragocjen doprinos dala djela mnogih vrsnih znanstvenika -John D. North, Michael Molnar, Ro-bert
Zoller, James Hershel Holden, Patrick Curry, David Plant, Nicholas Campion, J. Lee Lehman,
Tamsvn Barton, Anthonv Grafton, William R. Newman, Hilarv Carev, Annabella Kitson, Demetra
Gorge, Laura Acker-man Soller, Robert Hand i John Frawley, da nabrojimo najistaknutije -koji su
omogućili da se nazre uvid u pravi doseg i opseg toga umijeća. Neprocjenjivi rad svakodnevno se
obavlja u okviru projekta Hindsight, koji je posvećen otkrivanju i prevođenju klasičnih grčkih,
latinskih, arapskih i hebrejskih djela, kao i u sklopu ARHAT-a, (The Archive for the
vi
SUDBONOSNO NEBO
Retrieval of Historical Astrological Texts - Arhiv za otkrivanje povijesnih astroloških tekstova).
Jedno i drugo zaslužuje više pozornosti. Plodonosne su bile i moje prijateljske i srdačne veze s
Američkom Federacijom astrologa i Astrološkim udruženjem Velike Britanije.
Zaista sam se oslonio na napore mnogih, no svi koji su mi izravno i posredno pomagali u stvaranju
ove knjige ne snose odgovornost ni za kakvu pogrešku. Medu članovima obitelji, prijateljima,
kolegama, suradnicima i svima s kojima sam vodio prepisku u vezi s ovom temom s radošću
navodim sljedeća imena: Eleanor Bach, James i Peter Bobrick, Robin Brownstein, Herschel
Farbman, John Frawley, Svetlana Gorok-hova, Nancy Griffin, Peter Guttmacher, Hagop Merjian,
Gloria Mul-cahy, Peter Murkett, Pamela Robertson, George i Gene Rochberg, David Roell, Lora
Sharnoff, Edward W. Tayler, P.L. Travers, Richard i Bea Wemick, Danielle Woerner koji su, medu
ostalima, tijekom godina, ma koliko neizravno, pridonijeli nešto vrijedno ovome tekstu. Russel Ga-
len, moj predani agent, od početka je čvrsto stajao iza ove knjige. Bob Bender moj urednik,
dopuštao mije, primjerno kao i uvijek, da radim na svoj način. Johanna Li, njegova pomoćnica,
korisno se skrbila za pojedinosti. Tri omiljena mjesta u mom rodnome gradu - Mocha Joe's, Amy's
Bakeij Arts Cafe i The Cafe Beyond često su mi pružala okrepu i bila mi drugi dom. U svemu tome
Hilary i blizanci Zuzu i Jasper učinili su mnogo da ne posustanem. Svima sam njima zahvalan.
VII
BENSON BOBRICK
SUDBONOSNO NEBO
Za Hilary & Blizance
i u spomen na moga učenog prijatelja
Georgea Rochberga, čije je uho bilo ugodeno za Glazbu Sfera
»Ima u nebu i na zemlji više stvari, Dragi Horacije, nego što se i sanja U vašoj filozofiji. - No
dođite;...«7
Hamlet, Prvi čin, prizor 5, str. 187-881
1 Prev. Josip Torbarina, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.
Vili
IX
BENSON BOBRICK
PRVI DIO
Svemir, vječnost, beskonačno, predstavljeni su sferom... Na sferi je svaka točka središte, svaka je
točka najviša točka i to objašnjava zagonetku vremena i prostora. Nikad nije postojao početak
vremena, i nikad neće biti ni kraja. Vrijeme uvijek jest. Koliko god bilijuna godina otada i koliko
god... ih prošlo, jednako si blizu kraju ili početku Vremena kao i sada, i ništa bliže. Ovaj trenutak je
središte Vremena; ovaj je trenutak najviša točka sfere koja se okreće. Isto je i s drugim oblikom
Vremena, Prostorom. Nema kraja Prostoru, i nema početka. Ova točka u kojoj sada stojiš, ovaj
stolac, stablo, središte je Prostora; sve se uravno-težuje iz te točke. Odi do najudaljenije nepomične
zvijezde i ... tek si stigao Dovde. Tvoj vlastiti kućni prag jednako je blizu ruba, i nimalo bliži. To je
zagonetka nad zagonetkama, ali to je tako.
John Burroughs, Dnevnici, 13. siječnja 1882.
BENSON BOBRICK
Prvo poglavlje
Sjeverni nebeski pol
Nebeska dužina
Ekliptika
Zimski suncostaj
Ljetni suncostaj
Uspravno uzdizanje
Južni nebeski pol
Da nije bilo arapskih astrologa 9. stoljeća iz Bagdada, Kristofor Kolumbo nikad ne bi otkrio
Ameriku. Dok je Kolumbo kretao na veliko putovanje na zapad koje gaje odvelo do obala Amerike,
nadahnjivalo gaje biblijsko proročanstvo, usmjeravala arapska astrologija, uz razna praktična
pomagala trojice kontinentalnih astrologa, ujedno i matematičara: Regiomontanusovu tablicu
planeta, zemljovid Paola Toscanellija i efe-meride Samuela Zacuta. Kasnije je Zacuto izradio sjajan
željezni astro-lab koji je koristio Vasco da Gama pri oplovljavanju Rta Dobre Nade. Svime time
koristio se Kolumbo za svoje nebeske izračune i plovidbu otvorenim morem. Koristio je i astrolab i
kvadrant za određivanje visine zvijezda, ravnao svoj pješčani sat prema tranzitu Sunca, prema
Sjevernjaci određivao magnetski sjever a vrijeme noći procjenjivao prema zviježđu Velikog
medvjeda. Domorocima nekog otočja ulio je strahopoštovanje vještinom predviđanja pomrčine
Mjeseca, a s određenim je uspjehom iz astrološkog nauka crpio umijeće predviđanja vremena
-sklanjajući, primjerice, svoje brodove u luku Santo Domingo jer je aspekt između Jupitera i
Merkura nagoviještao tropsku oluju. No nije se mogao oslanjati samo na nebo. Znanje o nebeskoj
navigaciji u Europi bilo je manjkavo pa je mahom ovisio o magnetskom kompasu kojim je
određivao kurs ili smjer, a oslanjao se i na vlastitu metodu »mrtvog« ili izvedenog proračuna kako
bi procijenio svoj položaj na oceanu.
BENSON BOBRICK
Ipak, vodile su ga zvijezde. Kolumbo je znao daje Zemlja okrugla i vjerovao je da će plovidbom na
zapad najvjerojatnije doploviti do obala Azije (ili »Indija«). Naravno, nije mogao znati da Amerika
stoji između. No, nije ga najviše očaravalo bajoslovno bogatstvo Indija. Na samo putovanje
potaknula gaje astrološka ideja. Taje ideja bila povijesna teorija »velike konjunkcije«, prvotno
prikazana u perzijskim spisima, koju su razradili Arapi a usvojio latinski Zapad. Kolumbo se s tom
teorijom susreo u djelu francuskoga kardinala, teologa i astrologa Pierrea d'Aillvja.
Prema toj teoriji, važni povijesni događaji, poput uspona i pada carstava, nastajanja religija i
kulturalnih preobrazbi, obilježeni su »velikim planetarnim konjunkcijama« Jupitera i Saturna u
njihovim nebeskim ciklusima. Takve velike konjunkcije događaju se jednom u 960 godina - što je
temelj naše ideje milenija - kad planeti dovrše zodijački krug u neprestanom spajanju i razdvajanju
u njegovim znakovima. Tijekom toga kruženja dva planeta u konjunkciji - što znači da se nalaze na
istom stupnju nebeske duljine - susretnu se 48 puta. Prema d'Aillvju povijest čovječanstva
objašnjava se razvojem djelovanja tih konjunkcija prema stupnju zodijaka na kojem se događaju.
Promjene između tripli-citeta ili elemenata (zemlja, zrak, vatra i voda, prema kojima su razvrstani
znakovi zodijaka) povezivale su se s dinastičkim promjenama; velike ili gotovo milenijske
konjunkcije združivale su se s epohalnim promjenama kao i s prirodnim katastrofama poput potresa
i poplava. Prema D'Aillvju, velike konjunkcije najavljivale su ili se podudarale s Potopom, padom
Troje, smrću Mojsija, osnutkom Rima i Kristovim dolaskom. »Svi se astronomi slažu«, izjavio je,
»u tome da nijedna velika konjunkcija nije prošla bez velike i značajne promjene u ovom svijetu.«
D'Aillvjev rad uvjerio je Kolumba da je kraj svijeta blizu i da će uslijediti preobraćenje svih pogana
na kršćanstvo. S tog razloga prozvao se Christophorus (ili »Christo-ferens«, kao što se počeo
potpisivati), »Donositelj Krista« i zamislio sebe kao predstavnika Božjeg djela u svijetu koji se bliži
posljednjim danima. Sve to on objašnjava u pismu svojim kraljevskim zaštitnicima, Ferdinandu i
Izabeli od Španjolske. O Indijama piše: »Ova beskrajna kraljevstva naseljena su besmrtnim dušama
zbog čijeg je spasenja Krist, sin Božji, podnio žrtvu. To je poslanje koje mije dodijelio Bog, da ih
pronađem i donesem im spasonosno Evanđelje.« Za svoje geslo uzeo je tekst Izaije 11,10-12:
»Gospod će... otkupiti ostatak svog naroda... i skupiti raspršene... sa sva četiri kraja zemlje.«
SUDBONOSNO NEBO
Ujutro 3. kolovoza 1492. Kolumbo je razvio jedra na trima malim brodovima - imenom Nina, Pinta
i Santa Maria - u Palosu u Španjolskoj i zaputio se na Kanarsko otočje, gdje je obnovio zalihe prije
pohoda na zapad. Nakon dva mjeseca naporne plovidbe s posadom na rubu pobune, 12. listopada
napokon je ugledao kopno. U dva sata ujutro topovskom je paljbom dan signal. Sva tri broda
spustila su jedra i stala »nestrpljivo čekati zoru«. Nakon iskrcavanja »s njegovih se brodova razlio
glas molitve i zahvale« a on sam smjesta se bacio ničice na zemlju. Kolumbo je vjerovao daje kraj
plovidbe poslalo samo nebo. Za domoroce maloga bahamskog otoka to možda i nije bilo sasvim
pogrešno, jer su u zoru dozivali svoju braću »da dođu vidjeti ljude s neba«.
Kolumbo je kasnije govorio da je sve to postigao zahvaljujući milosrđu Božjem i »Božjem daru«
umijeća astrologije, geometrije, navigacije i aritmetike.
Njegov primjerak d'Aillvjeve knjige, Rasprava o slici svijeta, krcat bilješkama, još se može vidjeti u
Kolumbovoj knjižnici u Sevilli.
Prema drevnoj tradiciji, zajedničkoj gnostičkom i istočnom kršćanstvu kao i perzijskom i
židovskom vjerovanju, Adam je nauk i tajne astrologije primio izravno od Stvoritelja i znalačkim
promatranjem sazviježda na nebu predvidio da će svijet najprije biti uništen vodom a zatim vatrom.
U spomen onima koji dolaze poslije njega, on je (ili njegovi potomci, Set i Enoh) ta znanja uklesao
na dvama stupovima, jednom od opeke a drugom od kamena. Prema Josipu Flaviju, židovskom
povjesničaru i gotovo Kristovom suvremeniku, drugi stup se još mogao vidjeti u Siriji 63. g. n. e.
Astrologija je najstarija medu okultnim znanostima. Ona je ujedno i početak znanosti same. Iz
astrologije proizlaze astronomija, računanje vremena, matematika, medicina, botanika, mineralogija
i, uz druge discipline (preko alkemije) moderna kemija. Logaritmi su osmišljeni za
pojednostavljivanje izračuna nužnih za izradu horoskopa; teorija kojom se vid tumači zrakama -
temelj suvremene optike - nastala je iz astrološke teorije utjecaja zvjezdanih zraka na dušu. Tijekom
pet tisuća godina, od drevnog Sumera i Babilona do današnjih dana, na zvijezde se gleda kao na
božanske sile koje oblikuju tijek i sudbinu ljudskog života. Doista,
BENSON BOBRICK
prema New Catholic Encyclopedia, najstariji simbol nama poznatog božanstva - klinasti znak koji
znači »bog« - bijaše zvijezda (*).
Naš je jezik prožet astrološkim terminima: konjunkcija, opozicija, prognoza, aspekt, lunatik,
venerični, influencija - od koje se izvodi i influenca iliti gripa, jer su nekoć sve epidemije
pripisivane nebeskim utjecajima; govorimo o »merkurovskom«, »saturnovskom« ili »žovijal-nom«
temperamentu; ljudi zahvaljuju svojoj »sretnoj zvijezdi«, ili ako osoba nema sreće u životu smatra
se daje »rođena pod nesretnom zvijezdom«. Hebrejska riječ mazzal znači »znak« ili sazviježde;
»Mazzal tov« (razgovorno »čestitam!«) zapravo znači: »Neka su vam sretne zvijezde!« Termin fali
(engl. pad/jesen) je astrološki, jer jesenja ravnodne-vica označuje točku opadanja zodijačke godine;
revolucija je preuzeta iz astrološkog izračuna zvanog »solarni povratak«. Aureola zvjezdastog
oblika koja je nekoć obrubljivala posmrtni lik rimskog cara - sukladno vjerovanju da se uzdigao na
nebo kao zvijezda - kasnije se pretvorila u aureolu kršćanskih svetaca. Ljekarnički simbol Rx -
obično smatran kraticom latinskoga glagola recipere (od kojega potječe recept ili složaj, spoj) -
potječe od drevnog simbola za rimskog boga Jupitera, temeljenog na simbolu za »oko« Horusa,
egipatskoga boga čarobnih iscjelitelj -skih moći.
Astronomija proučava nebeska tijela da bi odredila prirodne zakone koji njima upravljaju i
razumjela razvoj fizičke strukture svemira; astrologija opisuje utjecaj tih tijela na ljudski karakter i
život. Ili, kao što je Ralph Waldo Emerson navodno primijetio: »Astrologija je prizemljena
astronomija, primijenjena na ljudske postupke.« Ona je primijenjena znanost, utoliko što se temelji
na astronomiji; egzaktna znanost utoliko što se njene procjene temelje na matematičkim izračunima;
empirijska znanost utoliko što se njeni zaključci temelje na podacima prikupljenim tijekom
vremena.
Njena metoda je horoskop, zapravo karta ili dijagram nebeskih događanja u pojedinom
vremenskom trenutku, a čita se prema utvrđenim pravilima. U tim pravilima, ako su točno
primijenjena, nema elemenata slučajnosti ili pogađanja; štoviše, čvrsto su utemeljena na pisanoj
tradiciji čija vjerodostojnost ne proizlazi iz dogme ili vjerovanja, već iz
SUDBONOSNO NEBO
tisuća godina promatranja. Središnja je ideja astrologije ta da obrazac života osobe - ili karaktera, ili
naravi - odgovara obrascu planeta u trenutku njenoga rođenja. Takva je ideja stara koliko i svijet -
da sve stvari nose biljeg trenutka u kojemu su rođene.
O točnosti te ideje može se raspravljati. No vjerovanje u njenu točnost pokazalo se postojanim.
Astrologija u modernim vremenima doživljava silan preporod i sada (kao stoje Carl Jung predvidio)
ponovo kuca na vrata akademije. Astrolozi nastoje verificirati tradicionalni nauk znanstvenim
metodama i općenito nastoje udovoljiti zahtjevu Johannesa Keplera (uvjerenog astrologa) za
»odvajanjem žita od kukolja«. U mnogim zemljama, uključujući Englesku, Francusku, Rusiju,
Njemačku i Sjedinjene Države, astrologija se ponovo uči na sveučilišnoj razini, prvi put od doba
renesanse. U Engleskoj kolegije iz tog predmeta nude Brasenose College u Oxfordu, Bath Spa
Universitv College, Sveučilište Southampton i Sveučilište Kent. Može se studirati i na Sveučilištu
Cardiff u Walesu, u Bibliotheca Astrologica u Francuskoj, Sveučilištu u Zaragozi u Španjolskoj,
Sveučilištu Dogus u Turskoj, Sveučilištu Benares Hindu u sjevernoj Indiji te na Kepler Colle-geu u
Sjedinjenim Državama, medu drugim školama. Počeli su se osnivati znanstveni časopisi poput
Culture and Cosmos (časopis za povijest astrologije i kulturalnu astronomiju), The Dublin
Astrologer (časopis Dublinskog astrološkog centra) te Apollon (časopis za psihologijsku
astrologiju), a cijenjeni Warburg Institut u Londonu nedavno je pokrenuo »stipendiju Sophia« za
astrološka istraživanja.
Ispitivanja su u posljednjih 30 godina pokazala da 30 do 40 posto Amerikanaca (oko 100 milijuna
ljudi) »vjeruje u astrologiju i misli da zvijezde upravljaju njihovim životima«. Približno deset
milijuna ljudi platilo je astrologu izradu osobnog horoskopa, a gotovo svi znaju koji je njihov
»znak«. Astrološke kolumne pune većinu nacionalnih dnevnih novina i stotine časopisa, a mogu se
naći i na brojnim internetskim stranicama. Samo Yahoo broji njih 1700 u posljednje vrijeme, dok
Amazon.com broji 3155 knjižnih naslova. Većina velikih knjižara danas tom području posvećuje
čitave odjeljke. Prema nedavnoj procjeni, u Sjedinjenim Državama ima 15.000 astrologa s punim
radnim vremenom i 225.000 zaposlenih na pola radnog vremena.
Nema dvojbe da utjecaj te teme na ljudski um ostaje neuzdrman.
BENSON BOBRICK
Biblija je prebogata astrološkim aluzijama. Počinje objavom »neka bude svjetlost na svodu
nebeskoin« koja treba biti »znak«, a u Psalmu 19, na primjer, čitamo: »Nebesa slavu Božju kazuju,
navješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to
riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj
svijeta sežu.« Prema rabinskoj tradiciji dvanaest plemena Izraela predstavlja znakove zodijaka, a
astro-loške simbole za četiri fiksna znaka - lav, čovjek, bik i orao - hebrejski je narod nosio kroz
egipatsku pustinju kao toteme. Ti isti simboli čine složeno stvorenje koje nazivamo egipatskom
Sfingom, a prema Ezeki-jelovoj viziji predstavljaju četiri velika evanđelista - Matiju, Marka, Luku i
Ivana. Josip je o Aronovu štitu optočenom s dvanaest dragulja pisao: »Dok po njemu brojimo
mjesece ili sličan broj znakova onog kruga koji Grci nazivaju zodijakom, ne možemo pogriješiti.«
Sedmokraki svijećnjak simbolizira sedam planeta a dvanaest hljebova kruha koji se za sabat polažu
u hramu predstavljaju dvanaest znakova. Kaže se da svaki od dvanaest Kristovih učenika
utjelovljuje jedan znak - zamisao koja je prenesena u srednjovjekovnu romansu o dvanaest vitezova
Okruglog stola kralja Artura (simbol zodijaka), koji također predstavljaju dvanaest astroloških
tipova. Ideja da dvanaest tipova zajedno čine cjeloviti krug čovječanstva prenesena je i na sustav
porote, koji bi trebao osigurati pravedno suđenje od svih predstavnika (ili potpunog uzorka). To,
teoretski, znači da će udružiti svoja iskustva radi savršene prosudbe o slučaju. I hindusi smatraju
dvanaest brojem savršenosti, a Biblija kaže daje Krist u dobi od dvanaest godina bio u stanju
pobijati učenjake u hramu jer je njegovo znanje već bilo savršeno.
Sazviježda i planete u starini su bili slavljeni u svetištima i hramovima učenosti. Bilo je dvanaest
velikih religija misterija, »a svaka je štovala i crpila svoju vjerodostojnost iz određenog znaka
zodijaka«. Obredi Ariesa ili Nebeskog ovna, prema kazivanju Manlvja Halla, »slavljeni su u hramu
Jupitera Amona u libijskoj pustinji; obredi Taurusa u egipatskim misterijima Serapisa ili grobnice
Nebeskog bika; obredi Blizanaca u Samotrakiji, gdje se štovalo Kastora i Poluksa - Dioskure;
obredi Raka u Efezu, gdje se štovala Dijana (božica Mjeseca); obredi Lava u bakhovskim i
dionizijskim orgijama Grka«, i tako redom.
SUDBONOSNO NEBO
Crkveni kalendari svih znanih religija također su astrološki povezani s glavnim mijenama Sunca i
Mjeseca. Pasha, na primjer, počinje za prvog punog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevice; uskrsna
nedjelja kojom se označava kraj korizme ujedno je prva nedjelja nakon toga;2 kršćanski sabat dan
je Sunca; a židovska Nova godina, Roš Hašana, počinje u suton na dan mladog Mjeseca najbliži
jesenjoj ravnodnevici. Prvi dan Ramazana određuje mladi Mjesec u Vagi kojim za muslimane
počinje sveto razdoblje posta i molitve. U Vijetnamu Nova godina, koja se zove Tet, počinje za
prvoga punog Mjeseca kad je Sunce u Vodenjaku. Hanuku određuje mladi Mjesec u Jarcu, a Purim
puni Mjesec u Ribama. Božić je »Crkva preuzela od poganskih proslava zimskog sun-costaja, stoje
ujedno bila i svetkovina Mitre, perzijskog boga Sunca. Tako je ponovno rađanje boga Sunca u
kršćanstvu zamijenjeno rađanjem Sina Božjeg.«
Zapadnjački nazivi dana u tjednu, naravno, imena su zvijezda-bogo-va; Mondav/ponedjeljak od
Moon/Mjesec; Tuesdav/utorak je dan Tiwa, poganskog boga rata, srodnog Marsu;
Wednesday/srijeda pripada Wo-denu, srodnom Merkuru (u francuskom Mercredi);
Thursdav/četvrtak Thoru, ili Jupiteru; Friday/petak božici Freyi ili Veneri (francuski Ven-dredi).
Saturdav/subota je Saturnov dan, kojim završava ciklus.
Naš sedmodnevni tjedan nastao je oko 2. stoljeća pr. Kr. pretvorbom židovskog ciklusa sabata u
kojem je sedmi dan smatran svetim a astrološki tjedan temeljio se na planetima (uključujući Sunce i
Mjesec) gdje svakim danom vlada jedan od sedam planetarnih bogova. Isto tako, svaki sat u danu
ima vladara prema ciklusu planetarnog sata. Prateći egipatsku praksu, u danu imamo 24 sata, ali u
ono doba sati nisu bili jednake duljine; dvanaest dnevnih sati jednako su podijeljeni od izlaska do
zalaska Sunca, a dvanaest noćnih sati od zalaska do zore. Sati su redom pripadali Saturnu, Jupiteru,
Marsu, Suncu, Veneri, Merkuru i Mjesecu u beskonačnom ciklusu u kojem svaki u svoje vrijeme
vlada i danom. To je bio Ptolemejev redoslijed planeta u skladu s njihovom brzinom kretanja i
udaljenošću od Zemlje.
Planeti su nam dali i sedam humanističkih znanosti i, brojem i vrstom, sedam smrtnih grijeha:
lijenost (Saturn), oholost (Jupiter), srditost
2 Osim kad se crkveni puni mjesec (određen tablicama) i astronomski puni mjesec ne podudaraju.
BENSON BOBRICK
(Mars), neumjerenost (Sunce), bludnost (Venera), škrtost (Merkur) i zavist (Mjesec). Poput
znakova, i planeti su nadahnuli kult i obožavanje te je svako od sedam čuda antičkoga svijeta,
prema jednom znanstveniku, podignuto u slavu jednog od tada znanih planeta. Kolos s Ro-dosa bio
je oltar Suncu; Dijanin hram u Efezu - Mjesecu; Velika piramida u Gizi - Merkuru; Semiramidini
viseći vrtovi - Veneri; Hali-kamasov mauzolej - Marsu; Zeusov hram na Olimpu -Jupiteru, a
svjetionik u Aleksandriji Saturnu.
Mnogi drevni mitovi, k tome, mogu se otključati tek astralnim ključem. Jedan od ključeva je
proljetna ravnodnevica, Sunčev godišnji »prijelaz« iz južne u sjevernu hemisferu - koji svakih 2160
godina ulazi u novo zviježđe. Prije nekih 4700 godina, na primjer, kad je proljetna ravnodnevica
ušla u znak Bika, egipatski bog Oziris poprimio je oblik Nebeskog bika a djeca Izraela u egipatskoj
pustinji izradila su i klanjala se Zlatnom teletu. Kad je ravnodnevica kasnije ušla u znak Ovna
»sunčevo božanstvo obično se prikazivalo kao zlatokosi mladić koji zi-ba janje u naručju i drži
pastirski štap«. Kad je ravnodnevica ušla u znak Riba, Spasitelj svijeta »pojavio se kao Ribar
ljudskih duša.«
U simbolizmu te velike pripovijesti Ovan (Aries, od grčkog eras, što znači janje) je isto što i janje.
Nakon izgona iz Egipta Židovi su na svečanosti Pashe prinijeli žrtvu janjeta; taje žrtva kasnije
postala uskrsno janje žrtve i raspeća u kršćanskoj vjeri. Ideja Pashe vezana je uz Sunčev prijelaz u
vrijeme ravnodnevice ili križanje, koje je također u temelju simbola križa. Možemo ići dalje i
dublje. Nakon raspeća, smrti i ukopa, Krist se trećeg dana uzdigao u nebo. Upravo tako Sunce
ostaje tri dana u tranzitu u točki ravnodnevice prije ulaska u sjevernu hemisferu.
Ne želim reći daje priča o Pashi ili Kristovu životu tek alegorija nebeskih zbivanja. Bože sačuvaj!
Astrološki govoreći, u božanskom poretku stvari prije je upravo suprotno.
Možda je obožavanje nebesa kao lica onog božanskog početak istinskog bogoštovanja. Mitologije
Egipćana i Grka često sadrže parabole i priče o zvijezdama. Trojanski rat, kao što nam u Ilijadi
pripovijeda Homer, izazvali su »Zeusov i Letin sin«, to jest Jupiter (u Homera Zeus) i Apo-
10
SUDBONOSNO NEBO
Ion, Sunce. Na strani Trojanaca bili su Apolon, Venera i Mars; na strani Grka Neptun, Mjesec,
Vulkan, Atena i Jupiter. Homer nije spominjao Merkura, ali Iris, božica duge, njegov je ženski
oblik. Kao glasnica djeluje potpuno neutralno, ali »svaki prizor na zemlji je odraz, ishod ili
namjerna posljedica nekog prethodnog nebeskog prizora.« »Što mislite, što su Homer i Vergilije
imali na umu«, pisao je renesansni astrolog Gi-rolamo Cardano, »kad su stalno opisivali bogove u
prepirci ili borbi, Homer protiv Grka ili Trojanaca a Vergilije protiv Turnusa ili Eneje?, Očito su
neke zvijezde više voljele jednu stranu, a druge drugu. To objašnjava brojna sastajanja i
savjetovanja bogova... Stoga, kad su govorili da je Venera bila sklonija Eneji jer je on bio veoma
pristao, ili da su Junona, Fortuna, i Mjesec bili naklonjeniji Turnusu, ili da je Apolon, Sunce, bio
skloniji Hektoru zato što je ovaj snažan i pravedan, imali su na umu, pod velom priče, dobrog duha
ili zvijezdu koja je njima zavladala pri rođenju.« Dvanaest Heraklovih poslova također su
figurativan opis Sunčeva prolaska kroz dvanaest znakova i slični su pričama Babi-lonaca o njihovu
solarnom junaku Gilgamešu, »čiji je život opisan u dvanaest epskih pjesama«.
Ako su poganski mitovi svojevrsne astrološke alegorije, to su možda isto tako i neke biblijske priče
- na primjer, priča o Samsonu, čije ime na hebrejskom znači »onaj koji pripada Suncu.« Njegova
duga kosa nalik na lavlju grivu bila je njegov ponos i simbolizirala je njegovu snagu; kao mladić
susreo se s lavom i to je bilo prvo iskušavanje njegove snage. Dalila je njegova suprotnost u
svakom smislu. Ako je on lavolik, korijen njezina imena na hebrejskom je riječ za Vodenjaka -
suprotni znak. To je priča u kojoj se astrološke suprotnosti susreću, ljube i su-kobljuju.
Možda ćemo naposljetku spoznati što sve jest, ali nikad nećemo spoznati što to sve znači. Jednom
se Ludwig "VVittgenstein u svome turobnom raspoloženju ganutljivo osvrnuo na tu ideju:
»Osjećamo da će, i kad dobijemo odgovore na sva moguća znanstvena pitanja, životna pitanja ostati
posve neokrznuta.« Religija je skrivena u svetom srcu svih onih pitanja koja proizlaze iz životnih
problema, a astrologija je najčasnija grana te unutarnje spoznaje iz koje izvire religija.
11
BENSON BOBRICK
Ovo nije knjiga za ili piotiv astrologije, već knjiga o njenom utjecaju na povijest i na povijest ideja.
Taj je utjecaj bio obiman te je, bez odgovarajućeg znanja, gotovo nemoguće točno ući u trag ili
rekonstruirati velik dio same povijesti ili ideje koje su upravljale njenim tijekom. Jer ona teče i tekla
je kroz ljudska djela poput podzemne rijeke. Štoviše, sve do barem sredine 17. stoljeća, astrologija
je »ulazila u vijeća vladara, vladala politikom naroda i upravljala svakodnevnim postupcima
pojedinaca«, velikim i malim. Astrološka predviđanja često su imala utjecaj na tijek događaja jer su
moćnici temeljili svoje djelovanje na savjetu astrologa. Govori se da su se Inke predale Španjolcima
gotovo bez borbe jer se dolazak konkvistadora podudarao s astrološkim proročanstvom prema
kojemu se njihova civilizacija bližila kraju. Ovisno o tumačenju, proročanstvo se ispunilo ili je,
uslijed pokoravanja sudbini, bilo ispunjeno. Drugim riječima, astrologija ima moć.
Sama ideja o povijesnom »periodu« (kojemu su pripadale Inke) je astrološka i temelji se na teoriji
konjunkcije koju je prihvatio Kolumbo. Ta je teorija unijela pravilan slijed u inače nerazlučiv tok
vremena i učinila povijest razumljivom prateći njen grozničavi tok uz pomoć nebeskih događaja.
Isto tako nam je pomogla objasniti zašto se čini da se povijest ponavlja, kao što to prispodobljuju
ponavljanja na nebu. Suvremena znanost, poput suvremene povijesti, nastoji omalovažiti
astrologiju, no to je nerazumna predrasuda ili nehaj. Sama povijest znanosti obvezna je astrologiji i
duguje joj poštovanje ako ne i obilnu zahvalnost. »Možete li vjerovati da bi se znanosti ikada
izdigle i postale velike«, primijetio je jednom Friedrich Nietzsche, »da nisu svojevremeno postojali
čarobnjaci, alkemičari, astrolozi koji su bili žedni i gladni tajne i zabranjene moći?« Astrologija,
naravno, posjeduje vlastita znanja koja nemaju ništa zajedničko s onim što moderna znanost štuje.
Ali u tom smislu je istina da su magija i znanost u početku napredovale jedna uz drugu. Želja za
razumijevanjem tajnog djelovanja prirode stvorila je intelektualno okruženje povoljno za pokuse i
induktivno razmišljanje; kemija je nastala iz alkemije; neoplatonski i hermetički način razmišljanja
doveo je do Kopernikovih heliocentričnih hipoteza, Keple-rovih zakona o kretanju planeta i
Harvevjeva otkrića krvotoka. Mistično uvjerenje da broj sadrži ključ svih tajni ubrzao je razvoj
matematike - a potom ju oživio nakon srednjeg vijeka kad je znanje o tom predmetu već bilo na
izmaku.
12
SUDBONOSNO NEBO
Nepristojni prijezir kojemu je astrologija povremeno izvrgnuta u ko-načnici se temelji na
praznovjerju, »tim više opasnom«, kao što je Theo-dore Roosevelt jednom naglasio (u eseju
naslovljenom »Potraga za istinom u smjernom duhu«), »stoga što oni koji jesu praznovjerni duboko
vjeruju da to nisu. Nijedno srednjovjekovno praznovjerje... ne bi moglo biti nesnošljivije... od
onoga... koje ne samo da sebe naziva znanstvenim nego pravo na uporabu tog pojma dodjeljuje
isključivo sebi.« Bio bi primjereniji određen stupanj poniznosti pri pokušaju procjene vrijednosti
doktrine - ili »učenja« - koje je preživjelo tisuće godina.
Poput kostiju samoga Kolumba, i kosti astrologije toliko su često premještane da su gotovo stekle
vlastiti život. Iskapane pa opet zakapane najmanje šest puta tijekom triju stoljeća, od Valladolida do
Santo Domin-ga, od Havane do Genove i do Seville, ostaci istraživača kao da se umnažaju poput
relikvija svetaca i danas se mogu naći na barem tri mjesta u Novome i Starom svijetu. Ako je
astrologija mrtva i zakopana kao što bi neki htjeli, njezin grob je nespokojan poput Kolumbova i ne-
odrediv kao i njegova grobnica.
Sir Elias Ashmole (po kojemu je Ashmolean Museum u Oxfordu i dobio ime) jednom je primijetio:
»Ima u astrologiji (priznajem) plitkih potoka kroz koje mladi početnici mogu gacati; ali ima u njoj i
dubokih gazova preko kojih i divovi moraju plivati.« Ona nudi mnogo više no stoje moderno oko
sklono uočiti. Njena priča, naposljetku, obogaćena je izuzetnim životima, uključujući neke od
najsjajnijih (i najozlo-glašenijih) u ljudskoj povijesti, i kronološki se provlači čitavim rasponom
ljudske kulture, od uličica carskoga Rima, u kojima su se gatalice bavile svojim zanatom, do
zatvorenih krugova svjetovne i religijske
moći.
13
Drugo poglavlje
14
I
Očito mjesto rođenja astrologije je Mezopotamija, područje između rijeka Eufrata i Tigrisa, u
današnjem Iraku. Od »Kaldejskog istoka«, kako je nazvano područje kraljevstva Kaldeje,
Babilonije i Asirije, astrologija se proširila u Egipat a onda do drevne Grčke. Grci su vjerovali da je
astrologija izum Egipćana i Babilonaca. Platon ju je u Epinomisu izričito pripisao Asiriji i Egiptu.
Marko Manilije, rimski autor Astronomi-ce, astrološke poeme napisane u Augustovo doba, držao je
da bi se izvorište astronomije moglo naći na području između Eufrata i Nila. »Dubok je zdenac
prošlosti«, pisao je Thomas Mann. »Ne bismo li ga trebali zvati bezdanim?« Možda nikad nećemo
sa sigurnošću znati duguju li Egipćani temelje svoga znanja astrologije Babiloncima ili su
Babilonci, na čemu neki i dalje ustrajavaju, barem djelomično crpili iz nekog egipatskog izvora. Ali
kao što religijske ideje i njihov simbolički jezik, čini se, širom svijeta pripadaju nekoj vrsti
prenesenog razumijevanja, tako i astrološki simboli, koji su po svojoj naravi religijski, postoje od
pamtivijeka. Štoviše, postoje tragovi u vremenu koji dopuštaju praćenje njihova razvitka.
Babilonci i Asirci su četiri tisuće godina prije Krista promatrali nebo tražeći znamenje sudbine i s
vrha svojih zigurata odnosno višekatnih tornjeva ucrtavali putanje planeta i prema tim
promatranjima počeli predviđati vrijeme žetve, suše, gladi, rata, mira i sudbine kraljeva. Medu
najstarijim znanim tornjevima su Uruk i Ur. Biblijski prorok Abraham,
15
BENSON BOBRICK
otac židovskog naroda, rođen je u gradu Uru od Kasdima (izraz koji znači »svjetlo astrologa«), dok
su vladari Mezopotamije nazivani kralje-vima-astrolozima. Astrologija je cvjetala za vladavine
Asurbanipala (Grci su ga nazivali Sardanapalus), koji je vladao Ninivom sredinom 7. stoljeću pr.
Kr. Asurbanipal je bio sin Asarhadona koji je naslijedio Sanheriba, vladara Asirije, spomenutog u
Izaiji te Prvoj i Drugoj knjizi
0 Kraljevima. U vrijeme biblijskog proroka Danijela pod asirskim vladarima bilo je uobičajeno da
vojskovođe na bojnom polju prati njihov asipu ili »prorok«, a pokreti vojske oslanjali su se na
njihovo tumačenje nebeskih znakova. Bilo da su štovali planete poput bogova ili su obrasce
njihovih putanja pripisivali uzroku neke više sile, Asirci su počeli vjerovati u njihovo značenje pa
su bilježili svoja opažanja na vapnencu
1 valjkastim pečatima od zelenog škriljavca. Sunce je opisano kao zra-kasti disk, Mjesec kao srp, a
Venera kao osmokraka zvijezda.
Velika zbirka pločica ispisanih klinastim znakovima, znana kao Enuma Anu Enlil, sačuvana je iz
drevnih arhiva Ninive i sadrži mnoga opažanja otprije Asurbanipalove vladavine. Većinom imaju
oblik nebeskog znamenja koje je precizno bilježilo izlazak i zalazak Venere s predviđanjima na
temelju njenog pojavljivanja i položaja na nebu. Tipičan znamenje: »Kad se Venera pojavi u
Dilganu (Djevici), kiša na nebu, poplave na [zemlji], urod Aharua će se povećati; a ljudi će opet
naseliti uništene domove.« Ili: »Ako se Venera pojavi na istoku u mjesecu Airu a Veliki i Mali
Blizanci je okruže, sva četiri, a ona bude tamna, kralj od Elama će se razboljeti i umrijeti.« Opet:
»Kad vatrena svjetla Venere obasjaju grudi Škorpiona, kiša i poplave opustošit će zemlju.« Opisani
su i drugi planeti. Na primjer, »ako aureola okruži Mjesec a Jupiter bude uza nj, životinje će ugibati
a kralj Akada bit će pod opsadom.« Ili: »Kad Jupiter stane ispred Marsa bit će žita u polju, a ljudi će
biti ubijani... Kad se Mars približi Jupiteru nastat će veliko pustošenje... Te će godine kralj Akada
umrijeti.«
Prije nastanka drevnoga dvanaestmjesečnog kalendara različita godišnja doba određivala su se
prema posebnim zvijezdama koje su se pri prelasku jednoga godišnjeg doba u drugo uzdizale na
horizontu. Kad su određena sazviježda (oko 3000. godine prije Krista), Sunce se za proljetne
ravnodnevice nalazilo blizu Aldebarana, najsjajnije zvijezde u zviježđu Bika; za ljetnog suncostaja
blizu Regulusa u zviježđu Lava; za jesenje ravnodnevice blizu Antaresa, najsjajnije zvijezde u
zviježđu
16
SUDBONOSNO NEBO
Škorpiona, za zimskog suncostaja blizu Fomalhauta, najsjajnije zvijezde Vodenjaka. Te četiri
zvijezde nazvane su »kraljevskima«, a znakovi (ili zviježđa) u kojima se nalaze »fiksnima«, jer se
nalaze blizu četiri fiksne točke prividne Sunčeve putanje medu zvijezdama. Oko 700. pr. Kr. Asirci
u Ninivi su više-manje odredili ekliptiku; podijelili je na četiri dijela u skladu s godišnjim dobima;
načinili popis zviježđa čije je he-lijaktičko izdizanje iznad horizonta odgovaralo različitim
mjesecima; razlikovali su planete od fiksnih zvijezda; pratili su njihovu putanju i »približno odredili
trajanje njihove smodičke revolucije«. To im je omogućilo predviđanje pomrčina Sunca i Mjeseca i
»točno određivanje lunarnog mjeseca u trajanju od nešto više od dvadeset devet i pol dana«.
Najstarije karte zvijezda bile su zapravo popisi zvijezda koje su bile ucrtane prema njihovu položaju
u odnosu na Mjesec. Rane pločice navode »zvijezde na putanji Mjeseca«, a najstariji kalendari bili
su lu-narni, i u njima je mjesec trajao od prve četvrti do prve četvrti ili od punog do punog Mjeseca.
To se razvilo u lunarni zodijak od dvadeset osam »kuća« ili podjela koje su grubo označavale
udaljenost koju je Mjesec svaki dan prelazio. Kuće su povremeno označavale privremena odmorišta
za Sunce, Mjesec i planete na njihovom putovanju nebom. S vremenom, godišnji lunarni kalendar
ili ciklus povezan je s uobičajenim zodijakom od dvanaest znakova ili zviježđa, kao stoje veliki
astronom Johannes Kepler jednom objasnio: »[U drevno doba] seljaci su morali tražiti svoj kalendar
na nebu... Kad je Mjesec bio pun mogli su lako uočiti, na primjer, da se prvi puni Mjesec vidi
između rogova Ovna, drugi blizu Plejada, treći blizu Blizanaca itd. a na kraju da se trinaesti put opet
pojavljuje u prvom zviježđu, između rogova Ovna. Tako je puni Mjesec razdijelio krug na dvanaest
dijelova.« Dvanaest zviježđa na koncu je ucrtano i oblikovano u krug zodijaka (oko 6. stoljeća pr.
Kr.) a znakovi su redom (za razliku od zviježđa) utvrđeni tijekom sljedeća dva stoljeća kao dvanaest
lukova od trideset stupnjeva.
Takvi su utvrdivi počeci kaldejskog nauka. Riječ kaldejski izvorno je zemljopisni naziv od asirskog
Kaldu i odnosi se na Kaldeju ili donju Mezopotamiju, kraj Perzijskog zaljeva. Poslije je označavala
članove babilonskog svećenstva, potom grčke astrologe »izravno ili posredno povezane s
babilonskom školom« i na kraju »sve one koji se bave proricanjem budućnosti pomoću zvijezda.«
Rimski povjesničar Diodor Sicilski govori nam da su Kaldejci nazivali planete »Tumačima« jer
njihova putanja i
17
BENSON BOBRICK
međusobni položaji otkrivaju ljudima volju bogova. Dodaje: »Zvijezdu koju Grci zovu Kronos
(Saturrij oni nazivaju »zvijezdom Sunca« [ili »Suncem noći«] jer im omogućuje brojna i važna
predviđanja.«
Babilonski zvjezdani nauk stigao je do Egipta s perzijskim osvajanjima u 6. stoljeću pr. Kr., iako su
položaj većine zvijezda drevni egipatski astronomi već bili ucrtali još u 13. stoljeću pr. Kr. U
grobnici Ramzesa II, koji je živio oko 1292. - 1225. pr. Kr., francuski egiptolog Jean Cham-pollion
u 19. stoljeću našao je goleme kružnice izrađene u zlatu i podijeljene na 365 stupnjeva, a svaka je
pokazivala izlazak i zalazak zvijezda toga dana. U grobnici Ramzesa V, k tome, našao je papirus s
tablicama zviježđa i njihov utjecaj na ljudska bića za svaki sat svakog mjeseca u godini. Vjerovalo
se da određeni sat određenog zviježđa na ascendentu, na primjer, upravlja određenim dijelom tijela -
ušima, srcem, rukama itd. -u skladu s astrološkom tradicijom koja traje do danas. Taj tip astrologije
»nije bio poznat samo Kaldejcima«, piše Ellen McCafferv, »nego je ušao u usmenu predaju Židova,
koji su time dali podršku iskazu Sepher Yet-ziraha (sačinjenom za ranoga kršćanstva) prema kojemu
je astrološko znanje prenio Abraham, rođen među Kaldejcima.«
Najstarija sačuvana natalna karta napravljena je za dijete rođeno na području današnjeg Iraka, južno
od Bagdada, 29. travnja 410. pr. Kr. -»kad je Sokratu bilo oko šezdeset a Platonu sedamnaest
godina.« Sve u svemu, iz antičkog doba sačuvano je nekih 205 horoskopa pojedinaca, najviše iz
Grčke. Koji put se čuje da su natalnu astrologiju izumili Grci, no teško daje tako, jer još iz 1300.
godine prije Krista imamo hetitski prijevod babilonskog teksta koji proriče znamenje osobne
sudbine prema mjesecu djetetova rođenja. Herodot u svojim Historijama opisuje da su davno prije
njegova vremena (5. stoljeća pr. Kr.) »Egipćani naučili kako prema datumu rođenja čovjeka
pretkazati njegov karakter, sudbinu i dan njegove smrti.«
No čini se i da astrološko znanje Grka seže dalje u prošlost. Filostrat, koji je pisao u vrijeme ranoga
kršćanstva, govori da su Grci poznavali astrologiju još 1184. pr. Kr.; Plutarh tvrdi daje Hesiod, grčki
pjesnik koji je živio osam stotina godina prije Krista, bio upućen u astrologiju; različita zviježđa kao
što su Orion, Plejade i Veliki medvjed bila su po-
18
SUDBONOSNO NEBO
znata Grcima u vrijeme kad je Homer pisao Odiseju (u kojoj su i spomenuta). Postoji i jedna
astrološka aluzija u kojoj Euripid (480. - 406. pr. Kr.) upućuje na predviđanja temeljena na izlasku
zvijezda. Plinije, Plutarhov suvremenik (prvo stoljeće n. e.), govori nam da su mnogi rani grčki
astronomi bili ujedno i astrolozi, uključujući Talesa (rođenog oko 640. pr. Kr.), koji je bio upoznat s
egipatskim naukom. Tales, ne slučajno, opisuje Zemlju kao kuglu, poput mnogih grčkih astronoma,
i određuje Sunčev promjer prema njegovoj prividnoj putanji. Prema He-rodotu, Tales je predvidio
da će potpuna pomrčina Sunca 609. pr. Kr. navijestiti kraj rata između Međana i Lidijaca. Pomrčina
se dogodila dok je bitka između tih dvaju naroda bila na vrhuncu, a kad je »mrak pao na obje
vojske, rat je prestao«. Anaksimandar, Talesov učenik i prijatelj, razradio je različite instrumente,
uključujući sunčani sat za nebeske proračune; Platon u svome Timeju aludira na astrologiju, a u
poznim godinama podučava ga stariji kaldejski astrolog; Teofrast, koji je naslijedio Aristotela na
čelu Liceja, drži da astrologija ne samo da može predvidjeti svjetske događaje već i tijek ljudskog
života. I tako dalje. Možda je pokušaj određivanja nastanka astrologije uzaludan poput pokušaja
određivanja povijesti vjere.
Jedno je izvjesno: astrološko znanje obuhvatilo je pitagorejski koncept izjednačavanja i razmjera
(»zajednički svim granama matematike«); tajno značenje brojeva kao i shvaćanje daje čovjek
mikrokozmos ili minijaturna verzija svemira, povezan sa zvijezdama sustavom srodnosti. Takve
ideje možda postoje od pamtivijeka i vjerojatno ih nije smislio sam Pitagora, Grk iz 6. stoljeća pr.
Kr. koji je živio u Krotoni, u južnoj Italiji. Ali u svojem učenju dao im je mjesto i naziv.
Osvajanjima Aleksandra Velikog širio se okultni nauk, jer su i Mezopotamija i Egipat potpali pod
grčku vladavinu. I doista, u helenističkom Egiptu razvila se zapadnjačka astrologija iz spoja
babilonskih, egipatskih i grčkih elemenata. Ondje se upostavila kao sustav s vlastitim učenjima i
tradicijom te pitagorejskim učenjem koje je prihvatila, a grčka matematička astronomija dala joj je
znanstvenu dimenziju.
Taj sustav ima znakove, vladare znakova, fiksne zvijezde, učenje o kometima i pomrčinama,
dekanima (podjelama svakog znaka na trećine), dodekatemorije (podjela svakog znaka na
dvanaestine), četiri elementa, planetarni tjedan, pet glavnih digniteta znaka, egzaltacije, triplicitete,
terminuse i faciese, nebeske kuće, planete u znakovima,
19
, I N ** BENSON BOBRICK
kućama, u aspektima, i točke sudbine - na primjer, Točku sreće, matematički izračunatu točku na
ekiiptici koja se dobiva zbrajanjem nebeskih dužina Mjeseca i ascendenta te oduzimanjem od tog
zbroja dužine Sunca. Procvat i razvoj umjetnosti pomaže objasniti raskoš planetarnog i drugih
zodijačkih simbola koji pronalaze izraze u arhitekturi i slikarstvu a pojavljuju se i na kovanicama
toga doba. Egipatske zvjezdane karte krase hramove poput onoga u Esni ili Denderi, a reljef nađen
u Samosati prikazuje konjunkciju planeta u Lavu, stoje označilo krunidbu Antiohija I Egipatskog.
Najstariji astrološki priručnik također je bio grčko-egipatski rad znan kao Nehepso-Petosiris,
izrađen u Alek-sandriji oko 150. g. pr. Kr. Doista, tijekom čitavoga tog razdoblja na djeluje bilo
živo prožimanje (ili razmjena) ideja zapada i istoka - od Indije do Egipta - diljem grčkog svijeta.
Ujutro 12. srpnja 479. zabrinuti klijent potražio je u Smirni egipatskog astrologa imenom Palhus i u
osam i pol sati upitao hoće li brod iz Alek-sandrije koji je dobrano zakasnio možda ipak sretno stići
i, ako hoće, kada. Astrolog je napravio horoskop za vrijeme kad je pitanje postavljeno (sukladno
uvaženoj, danas manje poznatoj grani astrologije zvanom horama - od hora, sat) i iznio stručnu
procjenu slučaja: »Kako su vladari dana i sata«, počeo je, »Saturn i Mars, oba u ascendentu, a
Mjesec aplicira (približava se) aspektu sa Satumom, čini se da je brod zapeo u snažnoj oluji, ali se
spasio, budući da Jupiter motri Veneru i Mjesec [u aspektu su s Jupiterom]... Kako je ascendent u
dvostrukom znaku... posada broda je preživjela i prešla iz jednog broda na drugi. A s obzirom na to
daje Venera, koja upravlja pticama, u opoziciji prema Strijelcu, sa sobom će donijeti neke ptice. A
kako je Mjesec u Marsovoj kući i u satima Merkura [podjela znaka kojom upravlja taj planet],
najvjerojatnije će donijeti sa sobom neke knjige i papire [papiruse], i neke brončane posude budući
da je i Mjesec u Škorpionu... A s obzirom na to da Eskulap (zviježđe Ophiu-chus, Zmijonosac)
izlazi s Mjesecom, u teretu će se naći i lijekovi.« Rečeno je da se sve stoje Palchus potanko opisao i
dogodilo. Štoviše, pret-kazao je da će brod uploviti kad Mjesec ude u Vodenjaka. Tako je i bilo.
Naravno, neki su astrolozi bili bolji od drugih, a netemeljito znanje kakvog šarlatana moglo je
uroditi katastrofalnim posljedicama. Na pri-
20
SUDBONOSNO NEBO
mjer, 484. g. dva bizantska dvorska astrologa nagovorili su nekog Le-ontija, ambicioznog plemića,
da sebe postavi za cara nasuprot Ženu, koji je u to vrijeme legitimno bio na čelu države. Oni su
»izabrali« vrijeme za njegov prevrat (u skadu s još jednom uglednom granom astrologije znanom
kao astrologija »elekcija«) u kojem su Sunce, Jupiter i Mars na uzlazu, Merkur ih slijedi, a Mjesec
je u prijateljskom aspektu sa Saturnom i Jupiterom (to jest u sekstilu ili trigonu). Netko bi pomislio,
sukladno učenju o elektivnoj astrologiji, daje Leontije uspio. Nije bilo tako. Jer, prema onodobnom
izvoru, nakon što je u odabrano vrijeme okrunjen, »u isti mah je izgubio i kraljevstvo i sreću.«
Saznajemo da su dvojica astrologa propustila primijetiti daje Merkur, »vladar dana i sljedećeg sata,
bio u zlokobnom položaju; bilo je to za njegove najveće udaljenosti od Sunca, što ukazuje na
nasilnu smrt, a jedini aspekt bio je sa Saturnom, velikim štetnikom planetarnog sustava na nebu.« I
Venera »je bila izolirana« pa nije mogla u toj prilici odašiljati svoje blagotvorne zrake, »jer ju je
presrelo Sunce.« Nisu uočili ni činjenicu da se Mjesec, dispozitor Sunca, ascendenta Jupitera,
Marsa i prethodećeg mladog Mjeseca (prema određenim pravilima ih u stvari zamjenjuje), nalazio u
»padu« i bio u nepovoljnom položaju. Uslijed toga, činjenica da su Sunce, Jupiter, Mars bili na
uzlazu nije bila dovoljna protuteža zlokobnoj sili ostalog. Štoviše, činjenica daje Mjesec bio u svom
padu (nasuprot znaku u kojem je egzaltiran) i približavao se konjunkciji sa Saturnom, bila je
»siguran znak« da će Leontije pasti. Škakljiv posao! U stvari, nakon prividnog trenutka uspjeha,
Leontije i njegovi sljedbenici poraženi su te su utekli, najprije u Antiohiju u Siriji a zatim u Papirius
u Isauriji (današnjoj Turskoj), gdje su ih četiri godine opsjedali u nekoj tvrđavi. Prije završetka
opsade zaklali su astrologe koji su im ulili toliko nade - iako im je to teško moglo pomoći u tim
neprilikama. Leontije je naposljetku bio uhvaćen i nasilno usmrćen, kao što je Merkur i pokazao.
Godine 488. glava mu je odrubljena u Seleukiji na Kalikadnu i odnesena u Konstantinopol, gdje je
podignuta na gradske zidine.
Tradicionalna astrologija dijelila se na četiri osnovne grane: mundanu, natalnu, horarnu i astrologiju
elekcije odnosno izbora prvog trenutka. Prva, mundana (u značenju »svjetovna«) sagledavala je
društvo kao
21
BENSON BOBRICK
cjelinu i predviđala vrijeme žetve, epidemije, politiku i ratove. Natalna se odnosila na karakter i
sudbinu pojedinca, dok se horama (ili intero-gativna) bavila nekim pitanjem tako što bi načinila
horoskop za trenutak u kojem je pitanje postavljeno. Astrologija elekcije određivala je najpovoljniji
trenutak za neko djelovanje ili poduhvat. Tri velike kružnice temeljne za to umijeće bile su i ostale
ekliptika (prividna Sunčeva putanja oko Zemlje), nebeski ekvator i horizont. Nebeski je ekvator
naprosto Zemljin ekvator projiciran na nebeski svod. Slično tome, nebeski horizont je jednostavno
kružnica paralelna s vidljivim ili zamjetljivim horizontom, čije je središte - središte Zemlje. Taj se
zamjetljivi horizont mijenja ovisno o mjestu promatranja. U horoskopu ga određuje mjesto rođenja
ili mjesto nekog drugog događaja za koji se pravi horoskop. Horizont nije poput ekliptike i
nebeskog ekvatora, već je jedinstven za svaki pojedinačni horoskop. Točka u prostoru tik iznad i
pod pravim kutem u odnosu na horizont je zenit (ili Medium Coeli) a točno ispod njega je Imum
coeli. Ascendent je točka u kojoj ekliptika presijeca horizont na istoku (horoskopi se crtaju tako daje
istok na lijevoj strani); njemu nasuprot je descendent, gdje ekliptika presijeca horizont na zapadu.
Prirodni početak zodijaka (grčka riječ koja znači »krug životinja«) jest proljetna ravnodnevica ili
prvi stupanj Ovna, u kojemu se presijecaju ravnine ekliptike i ekvatora. Suprotna točka je prvi
stupanj Vage. Te dvije točke označavaju početak proljeća i jeseni. Istodobno, dvije točke u kojima
su ekliptika i ekvator najudaljeniji jedan od drugog označavaju početak ljeta i početak zime
(solsticiji ili suncostaji), a širine na kojima one leže nazivaju se obratnice (grčki trope, »točka
obrata«). To je kut ekliptike prema ekvatoru koji nam donosi promjene godišnjih doba.
Ali Zemlja nije savršena kugla. Oko ekvatora je blago ispupčena pa gravitacija Mjeseca i, u manjoj
mjeri, Sunca, uzrokuje nagib Zemljine osi i opisuje u prostoru stožac. Zbog takozvane precesije
točka ravno-dnevice se polagano vraća kroz zodijak za oko jedan lučni stupanj svake sedamdeset
dvije godine. S tog razloga se znakovi i zviježđa ne podudaraju. Precesija ipak nema utjecaja na
znakove, koji se temelje na godišnjim dobima. Znakovi se nikada ne mijenjaju, iako se jednom u
dvadeset šest tisuća godina znakovi i zviježđa približno podudare.
Kako je gore, tako je i dolje. To je sveta srž ideje astrologije. »Gore«, kao što je naveo neki
astronom, »veličanstvena povorka tihih, nedos-
22
SUDBONOSNO NEBO
tižnih zvijezda, tako pravilna i nepokolebljiva: dolje, kao nepogrešivi odgovor, slijed proljeća, ljeta,
jeseni i zime, sjetve i žetve, hladnoće i vrućine, kiše i suše.« To su »nebeski nalozi« o kojima govori
Knjiga o Jobu i pokazatelji »vladavine« (zvijezda) nad Zemljom. Bog je Jobu oštro uputio pitanja
koja su ga trebala podsjetiti na to da je poredak stvaranja takav i izvan Jobove moći utjecaja.
»Možeš li«, pita On, »ti stvoriti Mazzaroth [dvanaest znakova zodijaka]«, u njihovim dobima?
Zauzdati ili osloboditi utjecaj zvijezda na zimu ili proljeće? Upravo je tako astrologija povezivala
karakter i slijed životnih zbivanja s prirodom, kojom upravlja nebo, a čiji je poredak i kretanje
odredio sam Bog. Židovi su poznavali i štovali zodijak davno prije nego stoje bila zapisana Tora ili
Petoknjižje, prvih Pet knjiga Mojsijevih. U početku kršćanske ere, Ptolemej gaje držao za »neupitni
autoritet nepoznata podrijetla i neistražive starine.« Koliko god ga pažljivo istraživali, podrijetlo
zodijaka (poput stvarne starosti i podrijetla čovjeka) ostaje toliko tajnovito da jamči naše čuđenje te,
na čemu neki ustrajavaju, potvrđuje uvjerenje kako je sam zodijak »objavljen«. Imena znakova i
zviježđa u svakom su slučaju »pretpovijesna«, nema zapisa o njihovu nastanku, premda se
popularno pretpostavlja da su znakovi proizvoljno imenovani prema nekom zamišljenom liku na
nebu. Na površini se to ne čini vjerojatnim, budući da tek nekoliko zviježđa - ili skupina zvijezda
unutar njih - odgovara svojem imenu. Teško bismo, na primjer, pronašli lik ovna u zviježđu Ovna ili
koze u zviježđu Jarca. Unatoč tomu, tipičan pisac na tu temu iznosi neobičnu slutnju o nastanku
naziva:
Sumerski se svećenik jedne noći obratio dvojici seljaka: »Pravim kalendar«, reče im. »Želim
imenovati skupine zvijezda kroz koje prolaze bogovi u svako godišnje doba tako da možemo dobiti
odnosne točke. Trebaju mi nazivi za te točke.« Načini stanku i podigne crveno pero. »Počnimo s
ljetom.« »Nazovi ga škorpionom«, reče Sin-Samuh. »Jedan me ubo u stopalo prošle godine u to
doba.« »To je bilo kasnije«, reče Za-kir. »Ugrizao te ujesen.« Sin-Samuh se zamisli. »Može biti da
je to bilo kasnije.« »Tada ćemo uzeti to ime za kasnije«, reče svećenik. »Što mislite o lavu?« upita
Zakir. »Neki dan je jedan poveći gonio Benovu ženu, ali mislim daje tražio vodu. Potok je
presušio.« »Lav, ha?« Svećenik se na trenutak zamisli. »Nije loše.« Zagledaše su se u mirno,
zvjezdano noćno nebo. »Vidim šapu.« »Ja vidim tijelo, ondje preko.« »Ne, to je griva.«
23
BENSON BOBRICK
Sin-Samuh mahne rukom. »Vidiš kako je valovita.« »Mislim da si u pravu, Same«, reče svećenik.
Utisrie pero u mokru glinu. »Neka bude lav.«
»To je razlog«, zaključuje pisac, »što si ti Lav a ja Škorpion. Ništa drugo.«
Vjerojatnije je daje istina obrnuta: zviježđa su dala nazive koji simboliziraju ideje. Upravo kao stoje
Anubis, zvijezda Psa u Egiptu, nazvan tako jer njegova godišnja pojava upozorava na izlijevanje
Nila, tako su i Vagu, koja označava jesenju ravnodnevicu, kada dan i noć jednako traju, svi drevni
narodi postojano prikazivali slikom vage ili te-zulje. Ako bi se uvjerljiva slika potom uspjela
pronaći selektivnim povezivanjem zvijezda, to bi naposljetku pomagalo prisjećanju na značenje što
gaje ona izražavala.
Jedna tradicionalna rima tvori dražestan splet znakova:
Ovan, Bik, nebni Blizanci,
Rak i Lav su stari znanci,
Djevica, Vaga na svodu sjaje,
Škorpion, Strijelac, Jarac,
Krčag vode nosi starac,
U Ribe bliješte peraje.
Sedam planeta vlada tima dvanaestorim znakovima prema starostav-nom poretku i slijedu: Mars
vlada Ovnom, Venera Bikom, Merkur Blizancima, Mjesec Rakom, Sunce Lavom, Merkur
Djevicom, Venera Vagom, Mars Škorpionom, Jupiter Strijelcem, Saturn Jarcem i Vodenjakom,
Jupiter Ribama. Ovisno o kutnom položaju postoji pet načina da budu u aspektu, ili da gledaju
jedan drugoga i miješaju svoje zrake: konjunkcija, sekstil, kvadrat, trigon i opozicija - 0, 60, 90, 120
i 180 stupnjeva. Općenito, trigon i sekstil se smatraju »laganim« aspektima jer povezuju znakove
istog elementa ili topline, dok su kvadrat i opozicija »teški« jer spajaju nezdružive ili suprotne
znakove.
Dok su znakovi dijelili nebo sukladno proljetnoj ravnodnevici, povezani s kretanjem Zemlje oko
Sunca (ili, svejedno, Sunca oko Zemlje), dvanaest kuća horoskopa tvorile su podjelu neba u odnosu
na mjesto rođenja, povezanu s obrtanjem Zemlje oko vlastite osi i oko Sunca. U tumačenju
horoskopa kuće obuhvaćaju svaki aspekt ljudskog života. U
24
SUDBONOSNO NEBO
najjednostavnijem opisu, one upravljaju (1) osobom; (2) pokretninama i financijama; (3)
komunikacijom, braćom i sestrama, kraćim putovanjima; (4) kućom i nekretninama, kao stoje
zemlja; (5) užitkom i djecom; (6) bolešću i slugama; (7) otvorenim neprijateljima, partnerstvom i
brakom; (8) smrću; (9) učenjem, religijom i dugim putovanjima; (10) karijerom i društvenim
statusom; (11) prijateljima, nadama i željama; (12) tajnim neprijateljima, zatvorima, bolnicama i
samouništenjem. U svakoj natalnoj karti, narav djelovanja i iskustava što ih prikazuju tih dvanaest
kuća naznačena je stanjem planeta koji ih zauzimaju. Snaga ili slabost planeta ovisi o njegovom
položaju u znaku, smještaju, aspektu i kretanju. Planet bez osnovnog digniteta je bez kormila, bez
moći, ili »lutalica«. Znakovi su se dijelili prema kvalitetu (kardinalni, fiksni, promjenjivi) kao i
prema elementu; sjeverni i južni Mjesečev čvor - dvije točke u kojima se presijecaju Mjesečeva
putanja i ekliptika (znane i kao Zmajeva glava i Zmajev rep) - važni su za svaki horoskop.
U najkraćem mogućem sažetku, bila je to elementarna gramatika astrologije kakva se prakticirala u
drevno doba. Ta je astrologija naglašavala dignitet ili snagu planeta u znakovima, uzajamno
prihvaćanje i, u predviđanjima, aspekte koji ukazuju na mogućnost događaja - što je uvelike
razlikuje od astrologije Sunčeva znaka u moderno doba. Isto tako je (jednom zauvijek) potvrdila da
je vidljivo nebo dokaz strukture Prirode, da se kvalitet vremena razlikuje ne samo iz trenutka u
trenutak već i od mjestu do mjesta, da sve dobiva nebeski otisak trenutka svog rođenja i da se iz tog
uzorka ili obrasca može tumačiti sudbina. Doista, iako se izračuni i izjave Palhusa i drugih
upućenika mogu činiti nejasnima, njihovi su postupci bili pravovjerni i uvriježeni; njihovim
prosudbama, ukoliko su bili stručni, upravljali su nauci i tradicije (možda nabujali kroz iskustvo)
koje su usvojili.
25
Treće poglavlje
26
Astrologija se proširila čitavim grčko-rimskim svijetom, dopirući do svih rasa, naroda, tipova i
slojeva ljudi: vladara, učenjaka, siromašnih i bogatih; prodrla je u medicinu, botaniku, kemiju
(preko alkemije) i mineralogiju; zauzela je središnje mjesto u »religijama misterija«, osobito
Mitrinim misterijima, i uvjerila sve osim epikurejaca i skeptika.
Dio njene prevlasti možemo pratiti do helenizirajućeg utjecaja koji je uslijedio nakon Drugoga
punskog rata (201. pr. Kr.), iako je već stoljeće prije počela prožimati državna tijela, u vrijeme kad
su se rimske legije prvi put susrele s različitim istočnjačkim kultovima. Na početku je privlačila
prvenstveno niže slojeve društvene ljestvice, no njen je utjecaj jačao, sve dok se, krajem 1. stoljeća
pr. Kr., nije potpuno učvrstio. Ulični astrolozi i drugi samozvani poznavatelji umijeća preplavili su
Rim, sve dok Pretorijanskim proglasom 139. g. pr. Kr. nisu bili prognani, što je bio tek prvi medu
takvim proglasima u idućih 150 godina. Neki su svoje gatalačke tezge postavili u sjeni Cirkusa
Maksimusa, goleme drevne sportske arene u Rimu, u dolini između brežuljaka Palatina i Aventina.
Drugi su ugovarali sastanke na novim mjestima, poput Izidina hrama ili u zabitim uličicama
sirotinjske četvrti Subure i drugih dijelova rimskog predgrađa. U to doba astrologija je počela
dopirati do sjedišta moći. Jedan rimski konzul, zaveden astrološkim predviđanjem, ubijen je 86. g.
pr. Kr. u pučkoj pobuni. Na njegovu truplu pronađen je dijagram koji gaje namamio u smrt.
27
BENSON BOBRICK
Za to vrijeme astrologija je stjecala stalni ugled zahvaljujući popularnosti stoičke misli i fatalizma,
kako astrološkog, tako i drugih učenja, kojima je, čini se, gledala kroz prste. Podučavala se na
nekim istaknutim školama (poput škole na otoku Rodosu koju je osnovao Posidoni-je). Prigrlili su
je racionalisti, uvjereni da prirodom vladaju nepromjenjivi zakoni, a oplemenila ju je obrazovana
elita. Mnogi politički vode Rimske republike s povjerenjem su se oslanjali na njena učenja, a kroz
čitavo carsko razdoblje, sve do vladavine Domicijana, smatralo se da su astrolozi moćnici u sjeni
prijestolja. Politička i društvena previranja, obilježena iznenadnim, neočekivanim obratima sreće,
uvijek su joj išla na ruku, poput svakog pretkazanog ishoda - što se najbolje vidi po sudbini Julija
Cezara na Martovske Ide 44. g. pr. Kr.
Iznimno omiljen lik u danima slabljenja Republike, Cezar se istaknuo uzornom karijerom koja mu
je osigurala okrutnu smrt. Kao član demokratske stranke, razotkrio je korupciju i potaknuo reforme.
Kao član Prvoga trijumvirata (s Pompejem i Krasom) osvojio je nizom briljantnih vojnih pohoda
čitavu Galiju. Kad se Pompej, podržan od Senata, okrenuo protiv njega, Cezar je, usprkos
republičkom zakonu, odbio raspustiti svoje legije, prešao je Rubikon i time započeo građanski rat.
Nakon dvije godine teških borbi koje su sezale od Egipta do Španjolske, trijumfirao je i prihvatio je
vanjske znakove autokratske moći. Prezrevši Senat, dao je iskovati novčiće s vlastitim likom te
dopustio da se njegovi kipovi rese poput onih bogova, u javnosti je odijevao carsku grimiznu
odjeću. U veljači 44. g. pr. Kr. proglašenje dictatorperpetu-usom, ili doživotnim diktatorom. Mjesec
dana kasnije, na sjednici Senata, dočekao gaje pretkazani kraj.
Brinuli su ga strašni snovi njegove žene Kalpurnije, a bio je i pokoleban upozorenjima astrologa
Vestricija Spurine (proroka u Shakespe-areovoj drami) - iako Spurina nije uvijek bio u pravu.
Primjerice, 46. pr. Kr. upozorio je Cezara da ne odlazi u Afriku prije zimskog suncos-taja, no u tom
pohodu ništa nije pošlo naopako. Pa ipak, kao što kaže povjesničar Dion Kasije, Cezar nije mario za
proročanstva zbog svoga fatalističkog svjetonazora: »Unatoč primljenim upozorenjima, osjećao je
daje, ako mu je suđeno umrijeti u određenom trenutku, besmisleno pokušati izbjeći smrt.« Nekoliko
minuta nakon što je zauzeo svoje mjesto u dvorani Senata, na martovske ide, oborio ga je kovitlac
bodeža.
28
SUDBONOSNO NEBO
Veliki govornik i državnik Marko Tulije Ciceron nije bio sudionik zavjere, no nakon nje je, zajedno
s Markom Antonijem, postao jedan od vodećih ljudi Rima - Ciceron je postao glasnogovornik
Senata, a Anto-nije konzul i izvršitelj Cezarove oporuke. Njih su se dvojica ubrzo razišli, i Ciceron
je nizom dramatičnih govora ili filipika napao Antonija pred Senatom. Za to vrijeme Antonije se
udružio s Markom Lepidom i Oktavijanom (budućim Augustom) u novom Trijumviratu te proglasio
Cicerona neprijateljem države.
Ciceron je započeo karijeru kao skroman ali briljantan odvjetnik s nenadmašnim govorničkim
vještinama, napredovao je korak po korak na ljestvici društvenog života, od kvestora do edila pa do
pretora i konzula, najviše državne službe. Kao konzul, 63. godine razotkrio je zavjeru Katiline
(bivšeg pretora i guvernera Afrike) kojoj je cilj bio nasilno preuzimanje vlasti, no u građanskom je
ratu između Pompej a i Cezara izabrao gubitničku stranu. Cezar mu je kasnije oprostio, no takva
milosrđa u Antonijevu srcu nije bilo. Kako se obruč stezao, ispunilo se još jedno proročanstvo.
Ciceronov horoskop naznačio je da će on jednog dana biti ubijen i Ciceron je samo zbog toga, stoje
posve razumljivo, mrzio astrologiju. Pitao se kako blizanci mogu imati različitu sudbinu premda su
rođeni pod istim zvijezdama, i zašto svi rođeni pod istim zvijezdama nemaju istu sudbinu. »Zar svi
poginuli u bitci kod Kane«, pitao se misleći na rimski poraz od Hanibala 216. godine pr. Kr.,
»bijahu rođeni pod istom zvijezdom?« No, čini se daje duboko u sebi ipak popustio. Među svoje
bliske prijatelje ubrajao je dvojicu vodećih astrologa - Publija Ni-gidija Figula i Lucija Tarucija iz
Firma; hvalio je Jupitera kao »zvijezdu koja donosi bogatstvo i zdravlje«; bojao se Marsa kao
»planeta koji donosi ljudima zlo«; prihvatio je astrološku zamisao daje svijet započeo sa svim
planetima u Ovnu; vjerovao je da su babilonski astrološki zapisi »utemeljeni na empirijskom
promatranju koje seže 470.000 godina unatrag«; cijenio je Vestricija Spurinu koji je upozorio
Cezara na martovske ide. Suočen s Antonijevim žestokim gnjevom, bježao je zacijelo posve shrvan
prema obali, spašavajući goli život. No ništa ga nije moglo spasiti. Nekoliko dana kasnije uhvaćen
je »kose duge i raščupane, lica prestravljena« te mu je 7. prosinca 43. g. pr. Kr. odrubljena glava.
Kao stravičan primjer drugima, njegove odsječene ruke izložene su na forumskoj govornici; u
konačnom skrnavljenju njegova mrtvog tijela
29
BENSON BOBRICK
žena Marka Antonija izvukla mu je jezik i probola ga svojom ukosnicom, osvetivši se za rječitost
kojom je blatio ime njenog muža.
Antonijev vlastiti uspon bio je kratka vijeka. Ponavljajući sukob Pompeja i Cezara, Antonije i
Oktavijan ubrzo su se razišli. Još jednom je izbio građanski rat i nakon desetljeća borbi Oktavijan je
do nogu potukao Antonijeve sljedbenike u pomorskoj bitci kod Akcija te istupio kao gospodar
rimskog svijeta.
Ubrzo po krunidbi Oktavijana, sada Augusta, 31. godine pojavio se komet blistajući sedam
uzastopnih dana za vrijeme svetkovine pučkih igara. Igre su održane u spomen na Cezarov život a
novije car vješto iskoristio pojavljivanje kometa nazvavši ga »Julijevom zvijezdom«; potaknuo je
ideju da se Cezar nakon smrti pretvorio u zvijezdu. Takva metamorfoza imala je upadljivo obilježje
grčke religije i mitologije, u kojoj su likovi poput Herakla, Perzeja, Andromede te Kastora i Poluk-
sa poprimili oblik zviježđa. No Cezar je bio prvi toliko uzvišeni Rimljanin, čime je uveden običaj
koji su sljedeći vladari spremno prihvatili. Bilo kako bilo, kad se radilo o divinaciji August je
zacijelo u nju vjerovao. Njegov je horoskop sastavljen pri rođenju (iz pera slavnog astrologa i
rimskog senatora Nigidija Figula, koji je prorekao njegov uspon k moći). Godinama kasnije, dok je
studirao na Apoloniji, posjetio je, zajedno s odanim prijateljem Markom Agripom, stanovitog
Teogena, glasovitog mjesnog astrologa. Agripa je prvi okušao sreću i kad »mu je predviđena velika
i gotovo nevjerojatna karijera« (što je bilo posve točno, jer je kasnije postao careva desna ruka)
August je, pomalo plaho, odlučio doznati vlastitu sudbinu. Zapravo se bojao da bi mogla biti
skromna. No, završivši svoje izračune, Teogen je, navodno, uzdahnuo i bacio mu se pred noge.
Stoje Teogen vidio? Rođen u zoru 22. rujna 63. g. pr. Kr., August je imao doista kraljevski i
veličanstven horoskop. Njegovo Sunce bilo je u konjunkciji s ascendentom u Vagi; Mjesec u Jarcu u
petoj kući bio je u rastućoj fazi i kretao se prema Jupiteru, egzaltiranom u desetoj kući. Suvremeni
astrolog, vidjevši Marsa i Saturna u osmoj kući, olako bi natuknuo nešto o nasilnoj smrti, što bi bilo
pogrešno u ovom slučaju. No ovdje je bilo važno nešto drugo. Jedan klasični tekst navodi: »Kad
Jupiter u vlastitoj kući ili egzaltaciji ili u znaku u kojem uživa, dolazi u aspekt s rastućim Mjesecom
ili kad se Mjesec kreće prema Jupiteru, dobivamo nepobjedive vojskovođe koji vladaju čitavim
svijetom.«
30
SUDBONOSNO NEBO
Prosudba je stoga glasila: »U rukama će imati moć nad životom i smrću. Podjarmit će zemlje i
proglasiti zakone. Pred njim će se klanjati gradovi i kraljevstva, a njima će vladati žezlo jednog
čovjeka.«
Od tog doba August je postao otvoreni i odani poklonik astrologije s nepokolebljivom vjerom u
svoju sudbinu. Izuzetno samopouzdanje obilježilo je sve njegove carske pothvate, od kojih su
mnogi bili okrunjeni uspjehom. U ranim danima svoje vladavine podigao je egipatski obelisk u
sklopu sunčanog sata na Campusu Martiusu, iliti Marsovu polju, pos-vetivši ga zvijezdama pod
kojima je rođen. S vremena na vrijeme uvodio je zabrane astrologije i drugih divinacijskih praksi,
bojeći se da bi lakoumna proročanstva mogla izazvati društvene nemire, a kad se 27. g. pr. Kr.
pronio glas da bi ga mogao snaći nenadani kraj, obznanio je javnosti svoj horoskop i pustio u
optjecaj srebrne novčiće sa znakom Jarca.
Rođenje carstva pod Augustom »uvelo je eru gotovo sveopćeg prihvaćanja astrologije medu
rimskom elitom«. Dokazi će nam teško promaknuti, u miru ili ratu. Neke rimske legije uzele su
Bika kao svoj amblem; svako od dvanaest spremišta bojnih kola na carskom trkalištu predstavljalo
je znak zodijaka, a sedam traka za utrku bilo je posvećeno sedmorima znanim planetima
(uključujući Sunce i Mjesec). Astrološki pojmovi prožimali su tadašnju književnost. Najveća
antička rasprava o arhitekturi, koju je napisao Vitruvije, graditelj u Augustovoj službi, uključuje
iskaz potpune vjere u astrologiju, a osobito u kaldejsku tradiciju »astronomskih izračuna... vrlo
vještih i istančanih« pomoću kojih se »mogu objasniti prošlost i budućnost«. Horacije, Perzije,
Proper-cije, Ovidije, Juvenal i drugi pjesnici redom su pjevali o planetima koji imaju neobičan
utjecaj, bilo dobar ili loš. Plinije Stariji u svojoj Natura-Hs Historia prihvaća vladavinu planetarnih
bogova; Vergilije u svojim Georgikama istražuje astrološka pravila za predviđanje vremena i sadnju
prema Suncu i Mjesecu. Temeljem analize horoskopa Horacije je točno predvidio vlastitu smrt, kao
i smrt svoga velikog pokrovitelja Mecene. Propercije se zadubio u horoskop svoje nevjerne
ljubavnice ve-nući od ljubavne čežnje svoga odbačenog srca; Ovidije nije mogao obuzdati sreću
otkrivši da su nebesa osudila njegova neprijatelja na bijedu. »Rođen si za nesreću«, pisao mu je s
užitkom. »Nijedna zvijezda nije bila povoljna i blaga pri tvom rođenju. Venera nije blistala, ni
Jupiter [u povoljnom aspektu]. Nisu ni Sunce ni Mjesec. Mars je smješten tako da ti stalno donosi
jade; Saturn ocrnjuje tvoj horoskop.«
31
BENSON BOBRICK
Kao satiričar, Juvenal je podrugljivo gledao na zvijezde:
Ako želi, sreća će retora pretvorit
U konzula; a zatim istog čovjeka može
Unizit na prijašnji položaj njegov.
Što bijahu Ventidije ili Tulije [Ciceron]?
Samo sudba i zvijezde to će znati,
Blažen li ćeš bit il propadati.
Istovremeno se zabavljao podbadajući žene visoka roda koje su stalno tražile savjet u horoskopu -
bojeći se čak i namazati rane ako ne bi najprije provjerile jesu li aspekti povoljni - kao i »stare
bludnice u razdrljenim haljinama« koje su redovito žurile po savjet nekog šarlatana »na dokovima i
na tezgama.«
Pristojniji Vergilije preklinjao je Muze da mu pomognu shvatiti dublje dosege toga umijeća:
Dajte da hodim kano lutalice zvijezde, da spoznam Dubine neba iznad mene i zemlje poda mnom
Podučite me Mjesečevim raznim djelima, I kad će uslijediti pomrčine Sunca...
»Zvijezde lutalice« su, naravno, planeti, koji kruže nebom; »Mjesečeva djela« zadaci su sukladni
svakoj Mjesečevoj postaji, koja se mjeri jednakim odsječcima na eklipsi i kojih je bilo 28. »Za sve
postoji pravo doba, i trenutak za svaku nakanu pod nebom.« Koje je to pravo doba, koji su pravi
trenuci? Ovdje se, kao što se često događa, udružuju Sveto pismo i klasična astrologija. Jer, imenuje
ih židovski prorok iz Knjige propovjednikove, i to upravo 28 razdoblja - po jedno za svaku
mjesečevu postaju.
August je umro mirno, 14. godine u Noli. Njegov nasljednik Tiberije bavio se astrologijom, a mnogi
carevi koji su uslijedili, poput Kaligule, Klaudija, Nerona, Galbe, Otona, Vitelija, Vespazijana i
njegovih sinova Tita i Domicijana i sami su bili uvjereni sljedbenici. Vespazijan je možda iz opreza
popustio u svome vjerovanju u zvijezde, no i oni po-
32
SUDBONOSNO NEBO
put Vitelija, koji je nesmiljenom žestinom progonio astrologe, činili su to u strahu od njihovih
proročanskih moći. Iz vladavine u vladavinu, životi mnogih rimskih odličnika ovisili su o riječima
nekog carskog adepta koji ih je mogao označiti kao prijetnju prijestolju.
Za vrijeme Tiberija, službu dvorskog astrologa obavljao je Trasil, aleksandrijski Grk, učenjak koji
je stekao ime u znanstvenim krugovima na otoku Rodosu. Svoj je ugled s pravom zaslužio, jer
upravo njemu možemo zahvaliti na konačnom izdanju svih djela Platona, najvećeg filozofa
antičkog doba. Tiberije je sreo Trasila u vrijeme izuzetno bolnog otuđenja od Augusta, kad je
potajno otišao na Rodos u samona-metnuto progonstvo, za koje se činilo da mu je oduzelo sve
izglede da sjedne na prijestolje. Ukratko, do tog otuđenja je došlo zbog prisilnog braka bez ljubavi
što gaje August nametnuo Tiberiju sJulijom, svojom mušičavom kćeri, čija je dva sina iz
prethodnog braka August usvojio. Ponosnom Tiberiju, bivšem konzulu i namjesniku Transalpske
Galije, zapovjedniku na Rajni, činilo se da mu je namijenjena jedino uloga službenog skrbnika
pravih nasljednika.
Tiberije i Trasil čvrsto su se povezali, no moglo je biti i drugačije. Ako je priča o njihovu prvom
susretu istinita, taj savez teško daje mogao biti opasnije zamišljen. Tiberije je, čini se, upravo
poduzeo ozbiljnu potragu za astrologom koji bi mu pomagao u karijeri. U svojoj vili na vrhu
brežuljka, s pogledom na more, razgovarao je s kandidatima na maloj verandi uza sam rub litice.
Njegova pitanja su bila teška, i priča se daje bacao u more one za koje je sumnjao da samo laskaju
njegovim izgledima. Naposljetku je došao red da Trasil dokaže svoje vještine. Bez oklijevanja je
predvidio da će Tiberije jednog dana vladati Carstvom unatoč suparnicima koji mu bijahu na putu.
Tiberije ga upita što može predvidjeti u vezi s vlastitom sudbinom koja mu upravo visi nad glavom.
Trasil zatraži otpust kako bi proučio svoj horoskop, a zatim pro-blijedivši najavi: »čini se da moj
život upravo visi o niti.« Tako je Tiberije uvidio da ima točnog (iako prepredenog) proricatelja, i
zadržao ga u službi. S vremenom su Tiberijevi suparnici otpali, a August gaje proglasio svojim
nasljednikom.
Tiberije je učvrstio carsku moć koju je uspostavio August, no dao joj je jači autokratski pečat. Strog
i tajnovit vladar, omalovažio je Senat i ojačao dvorsku stražu. Pa ipak, živio je u stalnom strahu za
svoj život. često bi se naslijepo obrušio na one koje je smatrao prijetnjom svojoj
33
BENSON BOBRICK
vlasti. Trasil se dobrostivo zauzeo u korist nekih od njih, no Tiberija, koji je i sam proučavao
horoskope mogućih suparnika, bilo je teško smiriti. Jedan od mogućih suparnika bio je Servije
Sulpicije Galba, istaknuti politički i vojni zapovjednik, koji je služio kao pretor, guverner Akvitanije
i zapovjednik u Galiji. Tiberije gaje želio proglasiti konzulom, ali ne prije nego što pažljivo prouči
njegovu natalnu kartu. Navodno je pokazivala visok položaj, čak blizinu prijestolja, stoje davno
prije opazio August, dok je Galba bio još dijete. Prema Svetoniju, kad se Galba s ostalom
patricijskom mladeži prema običaju došao pokloniti Augustu, ovaj gaje uštipnuo za obraz i rekao:
»I ti ćeš se jednog dana, sinko, osladiti ovom mojom moći.« Međutim, Trasil je ispravno istaknuo
da se to neće dogoditi sve dok Galba ne ostari. Sukladno tome, Tiberije gaje unaprijedio.
Druga osoba koja je brinula Tiberija bio je njegov nećak Kaj Cezar, poznat u povijesti po svome
dječjem nadimku Kaligula ili ti čizmice. Tiberije je u njemu vidio žutokljuno čudovište i pri
određivanju nasljednika upitao Trasila treba li ga isključiti iz nasljedne linije. Načinivši vjerojatno
najveću pogrešku u svojoj karijeri, Trasil ga uvjeri da Kaligula »ima izgleda da osvoji prijestolje
koliko i da vozi bojna kola preko zaljeva Bai-ae«. Kad je Tiberije 37. godine (godinu dana nakon
Trasila) umro, Kaligula je preuzeo vlast te svojom nastranošću i ludilom nadmašio najgore strahove
sviju. Smještaje potratio ogroman proračun, opljačkao privatne posjede kako bi održao svoj
raskošni dvor, pokazao se okrutnim sadistom, narugao se civilnoj vlasti, kao što se navodi,
proglasivši svoga konja konzulom, te se upuštao u incestuozne veze. Njegov jedini vojni pothvat
vrijedan spomena bio je pljačkanje Galije. Uza sve to, zahtijevao je da ga se štuje kao boga.
Istovremeno, kako bi poništio Trasilovo predviđanje, premostio je zaljev Baiae pontonskim mostom
i provezao se svojim bojnim kolima. Toliko se oduševio tim pothvatom daje sebe u vatrenom
govoru okupljenom mnoštvu usporedio s Darijem, koji je premostio Dunav, i s Kserksom koji je
prešao Helespont.
Kaligulina šestogodišnja vladavina završila je njegovim umorstvom 24. siječnja 41. godine, a na
prijestolje je došao njegov ujak Klaudije. Rođen kao Tiberije Klaudije Druz u Lugdunumu (današnji
Lyon) 1. kolovoza 10. g. pr. Kr., njegovi su počeci bili ujedno blagoslovljeni i prokleti. Sjedne
strane, njegov je otac bio rimski guverner Galije, Augustov posinak, a njegova majka kći Marka
Antonija. S takvim porijeklom au-
34
SUDBONOSNO NEBO
tomatski je stekao bogatstvo i moć. Ipak, bio je boležljivo dijete, čije su se brojne bolesti pripisivale
vodenoj glavi, epilepsiji ili pak obliku dječje paralize uzrokovanom preranim rođenjem. Njegova
majka se tužila da ga »priroda nije dovršila« a njegovo mucanje, nervozni drhtaji, tikovi i ostale
slabosti uvjerile su obitelj daje mentalno zaostao, i u odrasloj dobi »nesposoban za dostojanstveno
ponašanje kakvo se očekuje od vladara kuće.« Svetonije kaže daje šepao, nervozno zabacivao glavu
s jedne na drugu stranu, neobuzdano se smijao kad je bio radostan, a »strašno slinio« kad je bio ljut.
Bojeći se da će Klaudije ispasti smiješan pri obavljanju društvenih obaveza, August se pobrinuo da
uvijek ima pratnju; u jednom gaje trenutku podvrgnuo nadzoru goniča mazgi u nadi da će mu
pomoći oštra disciplina.
Klaudije se nije promijenio, ali su se postupno pokazivale njegove sposobnosti. Pokazao je
intelektualnu znatiželju marljivim učenjem povijesti, uz podršku povjesničara Livija, i bio
posljednja znana osoba koja je govorila etruščanski. S vremenom je iskazao spretnost u državnim
poslovima. Naučio je u javnosti govoriti bez mucanja (premda je ostao »nerazgovijetan«) a 41.
godine neočekivano je preuzeo prijestolje. Dokazao se vrijednim tog položaja i uloge koju mu je
sudbina namijenila. Premda ga ponekad prikazuju kao drhturavu budalu čija je nespretna uprava
pridonijela propadanju carstva, Dion Kasije nam prikazuje Klaudija kao marljiva vladara, sa
smislom za opće dobro. Plini-je ga u Naturalis Historia hvali kao velikoga graditelja i pokrovitelja
umjetnosti. Mnogi manje poznati rimski povjesničari priznaju da su njegov karakter i prosudbe
nadmašili njegove nedostatke.
Kao car, proširio je granice rimske vlasti na sjevernu Afriku, Britaniju je proglasio provincijom
carstva, a čini se daje njegov unutarnja politika pogodovala blagostanju ljudi povjerenih mu na skrb.
Njegovi javni radovi obuhvaćali su novi vodovod za glavni grad i novu luku u Portusu, u blizini
Ostije. Premda je prognao Židove iz Rima u teškom času svoje vladavine, »drugdje je priznao
Židovima prava i povlastice«.
Prividan nesklad između početka koji nije obećavao i vladarskih postignuća temelji se na predaji
koju je nesmotreno otpočeo Svetonije i u novije doba nastavio Robert Graves u dvama povijesnim
romanima, a prema kojoj je Klaudije namjerno uveličao vlastite slabosti kako bi djelovao
beznačajno onima koji su bezobzirno težili moći. »Njegovo
35
BENSON BOBR1CK
zdravlje«, zajedljivo nas podsjeća Svetonije, »bilo je loše sve dok se nije popeo na prijestolje, a tada
je iznenada postalo odlično.«
Ipak, sva njegova lukavost nije ga mogla spasiti, jer ga je u listopadu 54. godine otrovala njegova
druga žena Agripina, kako bi vlast preuzeo njezin sin Neron.
Ako je Klaudije imao dvorskog astrologa, onda je to bio Balbil, Tra-silov sin. Balbil je bio svestran
čovjek, a za vrijeme Klaudija služio je i kao voda graditeljskih trupa u Britaniji. Kasnije je preuzeo
najvišu službu kao prefekt u upravi Egipta, gdje je bio nadležan za sve carske građevine i javne
radove. Ali um mu je bio izopačen, te se uz Nerona u potpunosti rascvjetao. Njih dvojica bili su
odličan par. Neron je rođen 15. prosinca 37. godine; imao je neaspektirani Merkur u Strijelcu (što
znači um bez sidra ili smjera u znaku širenja, koji je u opoziciji znaku kojim vlada.), Mars u
konjunkciji sa Suncem u ascendentu, u kvadratu s uzdignutim Saturnom u Djevici u desetoj kući.
Mjesec mu je također bio u Lavu (egzibicionist i egocentrik), u kvadratu s Jupiterom u Škorpionu -
i sve to ga je obilježilo kao osobu prirođeno i proizvoljno nasilnu, spremnu učiniti sve da se
domogne moći. Doista, Balbil je povjerio Neronovoj majci Agripini da će je sin jednog dana ubiti.
No ona je, zaluđena ambicijom, izjavila: »O, neka me i ubije, samo neka postane vladar!«
U nadi da se njegova narav može pripitomiti, Neron je dobio skrbnika, slavnog stoika Seneku, koji
je pokušao izvući najviše iz svoga jadnog učenika, premda se čini da je duboko u sebi znao da su
svi napori uzaludni. U pismu prijateljici koja je nedavno prije toga izgubila sina, Seneka otkriva
uvjerenje da se sudbina ne može promijeniti:
Zamisli da sam te u trenutku rođenja došao savjetovati: Upravo ćeš se priključiti ogromnoj
zajednici... koja obuhvaća svemir, u kojoj vladaju nepromjenjivi i vječni zakoni, koju održavaju
nebeska tijela u svome neumornom kruženju. Tamo ćeš vidjeti blistanje bezbrojnih zvijezda, vidjet
ćeš jednu zvijezdu koja sve ostale preplavljuje svjetlom - Sunce... Vidjet ćeš Mjesec na noćnom
nebu... kao blijedi odraz Sunčeve svjetlosti... Vidjet ćeš pet planeta na njihovim različitim
putanjama... O njihovu najmanjem pokretu ovise sudbine naroda, najveći i najmanji događaj
oblikovan je kretanjem sklone ili nesklone zvijezde.
36
SUDBONOSNO NEBO
Za Seneku su zvijezde i planeti, kometi, oblik ptičjeg leta, čak i iznutrice žrtvovane životinje bili
znakovi, a ne uzroci predstojećih događaja. »Što god se dogodi«, jednom je napisao, »znak je da će
se nešto dogoditi.« Na primjer, »komet nije znak oluje, kao što recimo pucketanje ulja u svjetiljci
označava kišu, ili kao što neveru nagovješćuje igra morskih liski na žalu. On je znak kao što je
ravnodnevica znak da se godina okrenula s toplog na hladno, ili stvari koje predviđaju Kaldejci,
tuga ili radost koju osobi pri rođenju dodjeljuju zvijezde.« Jer »kako stvari ukazuju na buduće
događaje ako nisu poslane [od Boga]? Uloga sudbina odvija se prema tom principu, šaljući
unaprijed i posvuda upozorenja što će se dogoditi.« Jer, što nešto jest, u prirodnom smislu, ili kako
postaje, u materijalnom smislu, nije jednako tome što ono znači. Plinije je slično tome smatrao da
meteori i kometi navješćuju nesreću -»nesreća se nije dogodila zato što se meteor pojavio, već se
meteor pojavio zato što se spremala nesreća«, objasnio je.
Kad je Neron preuzeo vlast u dobi od sedamnaest godina, još uvijek gaje vodio Seneka. I dokle god
je to vodstvo trajalo, Neron je dobro pokazivao stanovitu prosvijetljenu samosvijest. Prvih pet
godina njegove vladavine bilo je zapravo uspješno, označeno nizom propisa koji su smanjili
porezna opterećenja i donijeli novi i zamjetni stupanj pravednosti carske vladavine u provincijama.
No proradila je narav, i kad je napunio 23 godine otrovao je mogućeg suparnika, a njegovu majku
dao nasmrt pretući. Uslijedile su druge strahote, sve dok neodlučni Seneka u svojoj ulozi regenta
nije postao zatočenikom nastranog mladića, čiju narav nije uspio ukrotiti. Idućih nekoliko godina
Neron se riješio različitih pripadnika Augustove kraljevske loze, ubio je mnoge druge koji su imali
nesreću da mu se ne svide, a noću bi se »raspojasao« kružeći sporednim ulicama Rima sa svojim
razbojničkim društvom, silujući djevojke koje bi mu zapele za oko i režući grlo svakom nevoljniku
koji bi mu se zamjerio. U drugim prilikama volio je besposličariti do zore u sparnoj truleži
najbjednijih brloga ozloglašenih četvrti, »u kojima su robovi miljenici, mornari i razvratni svećenici
Velike majke pijančevali u nekoj raskalašenoj orgiji«. Istovremeno je napunio vladu piskaralima i
svojim pajdašima, održavao
37
BENSON BOBR1CK
je ekstravagantan dvor i zadužio se čak i više od Kaligule, koji je postavio prilično visoka mjerila.
Glavni grad je strepio od prijekih sudova u vremenu strahovlade policijske države.
Za vladavine Klaudija, Balbil je iznosio trijezne i umjerene stavove u državnim tijelima, možda zato
što je i sam Klaudije bio suzdržan čovjek. No pod Neronom se pokazao kao čovjek neutažive
pakosti i okrutnog srca, nimalo poput svog oca. Neron je jednom prilikom, uznemiren pojavom
kometa, upitao Balbila što mu je činiti. Ovaj ga je posavjetovao da »komet nagovješćuje propast, ali
je on osobno može izbjeći tako da pogubi nekoliko odličnika«. Prema njegovoj prosudbi, određeni
broj manjih žrtava, ponuđenih kao žrtvena janjad, bio bi »prihvatljiv nadomjestak Sudbini za život
moćnog vladara«. Neron je prihvatio taj okrutni savjet i stao uništavati vladajuću klasu. U odabiru
žrtava, svaki razlog je bio dobrodošao. Ne iznenađuje stoje medu ubijenim odličnicima bio i sam
Seneka. Ta je mjera, na žalost, primijenjena pri svakoj pojavi kometa, pomogavši učvrstiti
tradicionalno uvjerenje da komet donosi katastrofu državnim tijelima.
Godine 64. izopačeni Neron je nadmašio samoga sebe spalivši Rim do temelja. Vatra je bjesnjela
šest dana gusto izgrađenim četvrtima i uskim ulicama obrubljenim barakama; tisuće su nestale u
tom plamenu. Nitko se nije iznenadio kad je krivnju svalio na kršćane - čiji je nauk o zemaljskom
samoodricanju smatrao osobnom uvredom. Tri godine kasnije, u progonima koji su uslijedili, sveti
Petar i sveti Pavao postali su mučenici u Rimu. Nedugo nakon toga Neron je u bijesu ubio svoju
trudnu ljubavnicu Popeju. Zaputio se zatim na putovanje južnom Italijom i Grčkom, gdje se
zaustavljao u raznim mjestima kako bi pokazao tobožnje vještine - u glumi, pjevanju i sviranju - u
grotesknim kazališnim rugalicama.
U tom čudnom trenutku, napokon je kucnuo Galbin pretkazani čas. Na brojnim mjestima u Carstvu
upravo su izbile mnoge javne pobune, a raštrkane legije su počele tražiti podršku novog vode.
Učinak se širio u koncentričnim krugovim. Za Neronove duge odsutnosti razbježala se njegova
pretorijanska garda, stoje ohrabrilo Senat da ga proglasi odmetnikom i ukloni s prijestolja. Galba je
ostario u državnoj službi, no smatrali su ga pouzdanim i bio je omiljen u vojsci. Tek što je uzdigao
svoj stijeg u pohodu na Rim, Neron sije 9. lipnja 68. godine prerezao grlo.
38
SUDBONOSNO NEBO
Ne bi se moglo reći da Galba nije zaslužio svoje mjesto pod suncem. Premda plemenitog podrijetla,
ni rođenjem ni posvojenjem nije bio povezan s nekim od prethodnih careva i sam je zaslužio svoj
uspjeh. Tijekom karijere valjano je obavljao službu pretora, a zatim konzula. Kasnije je bio odlučan
ali nepristran vojni upravitelj u Germaniji, Africi, Španjolskoj i Galiji. Pokazao se nesebično
odanim kada bi mu se vlast prerano osmjehnula - osobito nakon Kaliguline smrti, kad je odbio svoje
pristaše te se smjesta zakleo na vjernost Klaudiju, kome je energično i sposobno služio.
Ipak, kao car nije bio sposoban držati uzde moći. Predviđanja su govorila da će njegova vladavina
biti kratka, te se ubrzo uspio otuđiti ne samo od svojih prijašnjih saveznika u vlasti već i od samog
pučanstva. U nepromišljenom pokušaju da pokaže odlučnost pogubio je nekoliko senatora koji ga
nisu odrješito podržali. Propustio je udovoljiti pučanstvu uobičajenim milodarima, svetkovinama i
igrama. Možda ga je odmakla dob lišila životnosti i potrebne sposobnosti prosudbe. Samo šest
mjeseci kasnije suprotstavio mu se Marko Salvije Oton, bivši provincijski upravitelj Luzitanije, koji
je uredio da ga ubije dvorska straža.
Oton je imao neznatno pravo na titulu koju je svojato. Bio je jedan od Neronovih dekadentnih
drugova, čak je dozvolio da mu žena postane Neronova ljubavnica u zamjenu za neke povlastice.
No on je bolje od Galbe znao kako se vodi dvorska politika. Kratkim postupkom Oton je
rehabilitirao neke bivše službenike (kojima je Galba oduzeo čin ili se razišao s njima), ugađao je
pretorijanskoj gardi da bi osigurao njihovo savezništvo i obećao zabaviti pučanstvo u velikom stilu.
No zapravo je trebao naklonost vojske, koju nije dobio. Nijedna legija mu se nije obvezala.
Uzburkani vojni redovi odlučili su umjesto njega poduprijeti Lucija Vitelija. Vitelije je bio general
znatnog ugleda i čelni vojskovođa Donje Rajne. Oton je pokušao izbjeći građanski rat dogovorom o
podjeli vlasti, no glatko je odbijen. Kad su bitke otpočele, nadmudrili su ga i zaustavili kod
Cremone, gdje su 14. travnja 69. godine njegove snage razbijene. Dva dana kasnije - nakon
tromjesečne vladavine - pošao je Neronovim putem i oduzeo si život.
Viteliju su u djetinjstvu rekli da ima kraljevski horoskop, no da će njegova vladavina, poput
Galbine, biti kratka. Mrzio je astrologe unatoč općenitoj vjeri u divinaciju, no nije se spasio od
ostvarenja proročanstva.
39
BENSON BOBRICK
Na vrtoglavom vrtuljku carske vlasti ubili su ga pristaše Tita Flavija Vespazijana, prije isteka
godine.
Vespazijan je služio kao kvestor u Levantu, s vojskom u Germaniji (kao i svi ostali aspiranti u neko
doba), te kao voda ekspedicijskih snaga poslanih u Britaniju 64. godine. Kao prokonzul u Africi,
nadležan za Palestinu, ratovao je protiv Židova. Kad je 66. godine izbila pobuna u Cezareji i
Jeruzalemu protiv surovosti rimske vlasti, okupirao je Judeju i tri godine kasnije zaposjeo
Jeruzalem. Usred krvoprolića, vojska mu je ponudila krunu. Na putu iz Palestine u Rim, obratio se
astrologu Pto-lemeju Seleuku radi naputaka. Seleuk je predvidio da Vespazijan neće imati teškoća u
preuzimanju vlasti te da će, kad sjedne na prijestolje, vladati deset godina. Vespazijanu je to dobro
zvučalo te je bio »toliko smiren i siguran u vlastitu i sudbinu svoje obitelji koja je zapisana u
zvijezdama da je, unatoč neprestanim zavjerama protiv sebe, imao hrabrosti obznaniti Senatu da ga
jedino njegovi sinovi mogu naslijediti u Rimu.« Kad se 79. godine pojavio komet i proširile se
glasine o njegovoj smrti, sve ih je odbacio.
S obzirom na njegovu prošlost, Vespazijanova je vladavina bila začudno dobroćudna. Vratio je
dostojanstvo rimskom Senatu, ukinuo je zakon o izdaji koji je bio legalno pokriće tiranije,
reformirao je sudove i ponovno postavio carsku upravu na zdrave financijske temelje. Učvrstio je
rimsku upravu u Galiji i Britaniji te započeo gradnju Kolo-seuma u sklopu programa obnove
nekadašnjeg sjaja. Kao što je i predviđeno, nadživio je sve spletke i zadržao vlast deset godina, dok
nije umro od bruceloze 24. lipnja 79. godine. Naslijedio gaje stariji sin Tit, koji je uz oca služio u
Britaniji i u Palestini. Upravo je Tit dovršio strašnu opsadu i zauzeo Jeruzalem te razorio i
oskrnavio Hram, a Židove poklao i zarobio. Govorilo se daje za šestomjesečnih borbi poginulo
milijun ljudi, čime je židovska država uništena za iduće dvije tisuće godina.
Car Tit nastavio je program javnih radova koje je započeo njegov otac, odvojio je velike svote
novca za završetak Koloseuma, sagradio je novo carsko kupalište na Jugu, otpočeo radove na
proslavljenom Titovom slavoluku, ojačao rimske utvrde na Istoku i sagradio nove ceste širom
Carstva. Bio je popularan car, brzo i darežljivo je ublažio posljedice katastrofalne erupcije Vezuva,
a kad je umro 1. rujna 81. godine, nakon dvogodišnje vladavine, »obični ljudi su ga oplakivali kao
da su
40
SUDBONOSNO NEBO
izgubili nekog svog«. Dok su ljudi oplakivali njegovu smrt, Tit je oplakivao svoj život. Njegovi su
posljednji dani bili tmurni i gorki, govorilo se daje okajavao svoja ranija svetogrdna djela, poput
razaranja Hrama i krvoprolića koja je počinio.
Tita je naslijedio mladi brat Domicijan, kojega se oduvijek s pravom bojao. Krajnji cinik,
Domicijan se smjesta proglasio pobornikom »tradicionalnih obiteljskih vrijednosti« i započeo
kampanju protiv kršćana, ateista i Židova. Pod njegovim okriljem bilo je dozvoljeno samo štovanje
rimskih bogova, i to u praznovjerni]im oblicima. Dok je uvelike na-kitio veličanstvenu arhitekturu
glavnoga grada, pokazao je čudan ukus u zabavljanju javnosti, primjerice u takozvanim
Kapitolijskim igrama. Počevši od 86. godine te su igre održavane svake četiri godine u rano ljeto, a
obuhvaćale su utrke bojnim kolima, atletska i gimnastička natjecanja i natjecanje u umjetnosti.
Tome je dodao novosti poput gladija-torskih borbi u polutami večeri, kad su borci jedva vidjeli
jedni druge, te borbe do smrti između žena i patuljaka. Premda se Domicijan nije vojno dokazao,
nadao se steći ugled nizom skupih i neučinkovitih vojnih pohoda koje je pokrenuo uz Dunav i
Rajnu. Senat je povremeno pokušavao obuzdati njegovu volju, ali je odgovor na njihove prigovore
bilo pogubljenje nekoliko predvodnika u znak prezira prema njihovoj ulozi u javnim poslovima.
Svoj je položaj održavao jedino strahom. A nitko nije bio ustrašeniji od samoga Domicijana.
Od najranije mladosti znao je iz svoga horoskopa (koji je pri rođenju naručio njegov otac
Vespazijan) »točnu godinu, dan, sat, čak i način svoje smrti«. Uistinu, piše Svetonije, jedne večeri
dok je Domicijan još bio dijete, otac se rugao njegovoj nevoljkosti da pojede gljive, riječima:
»Hajde, mladiću, ne trebaš od gljiva strahovati, već od nečijeg bodeža. No to se još dugo neće
dogoditi.«
No jednom kad je saznao, to je dobro zapamtio. Proganjan izvjes-nošću vlastita krvavog kraja,
Domicijan je živio u strahu. Taj strah se pojačavao s godinama, kako se bližio njegov čas, a nekoć
»tek mračna, daleka prijetnja, kako su se godine slijevale u sredovječje, sve gaje više tištila«.
Naposljetku se slutnja udružila sa sudbinom. U strahu od svakovrsnog oružja, odbio je naoružane
stražare, odbacujući pratnju u kojoj su drugi vladari uživali. U tjeskobnoj osami, obložio je zidove
svojih odaja pločama od uglačana mjesečevog kamena, koje su poput zrcala odražavale sve što mu
se događalo iza leđa. Uzalud je pogubio
41
BENSON BOBR1CK
brojne rođake i plemenitaše za koje je sumnjao da mu rade o glavi. Pokušao je čak obezvrijediti
samu astrologiju - premda je morbidno saznanje o proročanstvu uvjetovalo sva njegova djela i
riječi. Jednom je prigodom (koja podsjeća na susret Tiberija i Trasila niz godina prije) zatražio da
astrolog imenom Askletarion samome sebi predvidi način na koji će umrijeti. Askletarion je
predvidio da će ga rastrgati psi. Da napakosti sudbini i možda dokaže da se sudbina može nekako
nadmudriti, car gaje smjesta dao ubiti i spaliti na pogrebnoj lomači. Lomača je potpaljena, no kad se
dim počeo dizati, snažan vjetar prevrnuo je lomaču a divlji psi koji su vrebali u blizini proždrli su
poluspaljeni leš.
U vrijeme njegova rođenja Domicijanu je pretkazano da će biti ubijen 18. rujna 96. godine u pet sati
ujutro. Neumoljivo je stigao sudbonosni dan. Dan ranije rekao je svom pomoćniku: »Sutra će
Mjesec u Vodenjaku biti krvav zbog djela o kojem će govoriti čitav svijet.« Ipak, te je večeri odbio
jesti jabuke, voće koje je imalo okus prijetnje. »Jest ću ih sutra«, izjavio je, »ako budem pošteđen.«
Pokušao je spavati, no u ponoć je oznojen iskočio iz kreveta. Disao je kao da diže utege. S prvim
jutarnjim svjetlom, u nervoznoj napetosti je do krvi razderao bradavicu na obrvi. »O, kad bi to
barem bilo sve!« uskliknuo je. Vrijeme je prolazilo. Nije to više mogao izdržati pa je upitao slugu
koliko je sati. čovjek (zavjerenik) mu slaže: »Šest je sati.«
U zanosu olakšanja, Domicijan pojede gurmanski spravljene tartufe i odbacivši odjeću spremi se za
kupanje. U tom trenutku netko zakuca na vrata. Pojavi se vjerni sluga s hitnom porukom. Dok ju je
Domicijan čitao, čovjek mu zarije bodež u prepone.
Sve što se toga jutra dogodilo Domicijanu potvrđeno je na nebu. U trenutku ubojstva Mars je
zalazio, a Mjesec u Vodenjaku bio je u kvadratu s Marsom (»crveni planet«, dakle »krvavi«) i u
konjunkciji sa Sa-turnom na nadiru njegovog horoskopa. Njegovo tijelo iznijeli su na običnim
nosilima javnog pogrebnika, poput siromaha, i spalili ga u vrtu na Latinskom putu.
Domicijana je naslijedio Marko Kokcej Nerva, bivši konzul, čiji je kraljevski horoskop pomogao
uvjeriti Senat u opravdanost njegove pretenzije na prijestolje. Domicijan je odavno znao za Nervine
zvjezdane izglede, jer »nije propustio pažljivo zabilježiti dan i vrijeme rođenja istaknutih ljudi«. No
nitko nikada nije uspio ubiti svoga nasljednika, i premda ga se Domicijan mislio riješiti, propustio
je potpisati naredbu.
42
SUDBONOSNO NEBO
Nerva je učinio sve što je mogao da vrati dostojanstvo svome visokom položaju, a nakon što je
šesnaest mjeseci kasnije umro od moždanog udara (28. siječnja 98. godine) naslijedio ga je Trajan,
čije je glavno uporište bila vojska u Coloniji, današnjem Kolnu.
Trajanje izvanredno dobro nastavio vladavinu i blagostanje koje je započelo s Nervom. Preuzevši
službu, preimenovao je Domicijanovu palaču u »Narodnu kuću«, zajamčio podršku Senatu, pustio
iz zatvora mnoge političke zatvorenike i mnogim prognanicima dozvolio povratak kući. Njegov
dvor bio je skroman i dostojanstven te nije dozvolio izradu svojih kipova u zlatu i srebru; održavao
je proračun čak i uz smanjenje poreza seljacima i siromasima; u upravi je namjestio predane
državne službenike i povećao povlastice veteranima, uza sve to održavši moć u domovini i u
inozemstvu. U ratu i miru bio je poput drugog Augusta. Kao ratnik, pokorio je Parte u pohodu na
Perzijski zaljev; proširio je rimsku vlast u Arabiji, koja je postala novom provincijom; ispunio je
dugogodišnji carski san o smirivanju germanske granice. U spektakularnom pohodu na Dunav
premostio je »Željezna vrata« (dunavsku klisuru koja dijeli Karpate od balkanskih planina)
postavivši krakove mosta na strmoj strani litice, pa se činilo da vojska maršira po vodi. U idućem
pothvatu sagradio je veliki most preko Dunava, poduprt sa šezdeset kamenih stupova. U miru nije
bio ništa slabiji. Svoju vlast je uskladio s individualnom slobodom; sagradio je Forum sa središnjom
Bazilikom (najvećom građevinom s drvenim svodom u rimskom svijetu); velike knjižnice za grčke i
latinske svitke; golema carska kupališta; nove i usavršene luke, uključujući heksagonalnu luku u
Os-tiji koja je preuzela važnost Puteolija, jer je preko Tibera tvorila izravnu vezu s Rimom.
Nakon njegove smrti 8. kolovoza 117. godine naslijedio gaje Hadri-jan, usvojeni sin i nasljednik.
Hadrijan je nadmašio i samoga Trajana veličanstvenim i blagotvornim vladanjem. Rođen u Italici (u
današnjoj Španjolskoj) 24. siječnja 76. godine, u mladosti je pristupio vojsci napredujući do
položaja vojnog tribuna triju legija. Kad su mu bile 32 godine postao je zamjenik konzula i legat
Sirije odmah nakon Partskog rata. Kad je 97. godine Nerva proglasio Trajana svojim nasljednikom,
Hadrijan mu je u ime legija odnio na Rajnu čestitke. Tri godine kasnije oženio je Trajanovu
pranećakinju. Sedamnaest je godina bio carev povjerenik i miljenik, gotovo suvladar na prijestolju.
43
BENSON BOBRICK
Hadrijanov glavni cilj kao cara bilo je učvršćenje uprave pregolemog carstva i svođenje njenog
opsega u granice kojima se može upravljati. Hadrijan je, pravilno procijenivši situaciju, napustio
neka osvojena područja na Istoku, jer ih legije nisu mogle, zadržati. Rimski povjesničar Dion Kasije
kaže nam daje »putovao iz jedne provincije u drugu, obilazio razna područja i gradove provodeći
nadzor nad svim garnizonima i utvrdama... Osobno je vidio i istražio apsolutno sve«, uključujući
uvjete života, smještaj i navike časnika i vojnika. U tom je procesu uspostavio nove metode
discipline i obuke, i time zadobio poštovanje vojnika. Jer, kaže Dion, »živio je strogim životom,
hodao ili jahao u svim prilikama, nijednom za to vrijeme nije stupio nogom u bojna kola ili neko
vozilo s četiri kotača. Glavu nije pokrivao ni za vrućina ni za hladnoće, na germanskim snjegovima
jednako kao i pod užarenim suncem Egipta uvijek je hodao gologlav. Konačno, vlastitim primjerom
i propisima, tako je uvježbao i disciplinirao cjelokupne vojne snage da se njegove metode [Dion je
pisao stoljeće kasnije] na pohodima primjenjuju i danas.«
U unutrašnjoj politici Hadrijan je otplatio javni dug i poduzeo mjere za stabilniju opskrbu Rima
žitom, posuđivao je novac lokalnim zajednicama da potakne njihovu ekonomiju, podupirao je
odgajanje siročadi i općenito provodio štedljiv ali human program skrbi o svojim podanicima. Osim
stoje bio spretan na prijestolju, bio je silno nadaren na raznim podučjima. Bio je dobar pjesnik,
izvrstan arhitekt, vješt govornik, istančan prozni stilist, mudrac u filozofiji i znanosti te veliki
pokrovitelj umjetnosti. Njegova vila u Tiburu u podnožju brežuljka Sa-bine reprezentativni je
primjer njegovih brojnih dostignuća. Ondje je izgrađeno stotinjak zdanja, od kojih su neka među
»najsmjelijim građevinama antičkog doba.«
Hadrijan je bio odan astrologiji i nije trebao stručnjake za izradu i tumačenje horoskopa. Redovito
je to sam činio i svake je godine sam sebi pisao predviđanja. Tako je predvidio sve velike događaje
koji su mu bili suđeni i točno izračunao vrijeme svoje smrti 138. godine. Njegov horoskop je, poput
Augustova, nepogrešivo kraljevski, s dvama planetima - Mjesecom i Jupiterom - u konjunkciji na
ascendentu, Venerom egzaltiranom u Ribama, Marsom i Saturnom u znakovima kojima vladaju.
Merkur mu je bio u Jarcu. Mjesec je brzao prema konjunkciji s blistavom fiksnom zvijezdom koja
udjeljuje kraljevski položaj i zapo-
44
SUDBONOSNO NEBO
vjedništvo. Sve to zajedno ukazivalo je, za osobu rođenu u najvišim krugovima svjetovne moći, na
vladarsku sudbinu. Hefest iz Tebe, antički astrolog koji je proučio njegov horoskop, kaže nam: »U
toj natal-noj karti Saturn je vladar Mjesečeve kuće. Nalazi se u vlastitoj kući i time označava smrt u
dobi od 56 godina. Venera mu je jako sklona, što dodaje 8 godina njegovom životu, pa ih je ukupno
64. Ipak, nakon 61 godine i 10 mjeseci, horoskopska točka (ascendent) i Mjesec ulaze u kvadrat sa
Saturnom, no to ga neće ubiti jer mu Venera pomaže.« Ustvari, umro je kad su mu bile 62 godine,
nakon dvadesetjednogo-dišnje vladavine.
Astrologija je odigrala ulogu i u izboru Hadrijanova nasljednika, i očigledno izmijenila sudbinu
jednog od razbaštinjenih rođaka, Pedani-ja, koji je zatražio žezlo za sebe. Prema Antigonu iz
Nikeje, onodobnom astrologu i liječniku, nesretni je mladić bio »rođen da u dobi od 25 godina
postane vinovnikom propasti, svoje i svojih roditelja... Pogriješio je u prosudbama jer su i Merkur i
Saturn bili u muškim znakovima. Ubijen je zbog Mjeseca koji je bio u opadanju u Škorpionu i u
kvadratu s Marsom«.
čovjek kojega je Hadrijan želio za nasljednika to je i postao. Bio je to Antonin Pio, nazvan tako jer
je, po preuzimanju vlasti, odbio potpisati naloge za pogubljenja koje su mu odmah dostavili na stol.
To je obilježilo čitavu njegovu vladavinu. Bivši pretor i konzul u Rimu, prokonzul u Aziji i član
Hadrijanova carskog vijeća, vladao je u duhu svoga mentora, a njegova dvadesettrogodišnja
vladavina bila je »neupitno najmirnija i najnaprednija u povijesti Rima«. Nije bilo ratova, osim
nužnih suzbijanja ustanaka i zaštite granica, a njegov jedini kolonijalni pothvat bio je novi zid,
Antoninov zid u podnožju Kaledonskoga gorja u Škotskoj između Firtha i Clvdea. Cvjetali su obrt i
trgovina, otvarali se pionirski putevi, novi su gradovi nicali širom rimskog svijeta. Zakonodavstvo
je štitilo potlačene, brojne dobrotvorne institucije primale su državni novac za pomoć siromašnima.
U kratkom pohodu protiv nekih germanskih plemena na Dunavu sudjelovao je i jedan astrolog.
Događaj je kasnije zabilježen na reljefnom podnožju carskog stupa koji prikazuje Jupitera Pluvija
-Jupitera, vladara Riba i rimskog boga kiše. Priča kaže daje po izbijanju pobune protiv rimske
vlasti, Antonin užurbano skupio vojsku da suzbije pobunu, no njegove su trupe bile neiskusne.
Gubio je sve bitke dok se nije
45
BENSON BOBR1CK
našao potpuno okružen na brežuljku. Nije imao odstupnicu; propast se činila neminovnom.
Neprijatelj je počeo napredovati. Astrolog po imenu Julije iz Kaldeje pristupio mu je i zatražio
dopuštenje da mu se obrati, te mu rekao da se ne treba bojati. U podne, rekao je, stići će pomoć u
obliku strašne oluje, netom prije nego neprijatelj navali na njegove redove. Antonin je bespomoćno
podigao pogled. U tom trenutku nije bilo ni oblačka. No, kako se bližilo podne, nebo se počelo
mračiti a gromovi grmjeti nad njima. Na planine se obrušila tuča, a uslijedile su bujice kiše koja je
zaustavila napad Germana i sprala ih s brijega.
Antonin je umro mirno, nakon kratke bolesti u Loriumu 7. ožujka 161., a naslijedio gaje Marko
Aurelije, čovjek osobne svetosti i mudrosti odan Platonovu idealu kralja-filozofa. Kao konzul,
tribun, magistrat i svećenik uspješno je spajao aktivni život javnog službenika s kontemplativnim
traganjima učenjaka, mislioca i posvećenika umjetnosti. Kad je preuzeo vlast, prema običaju mu je
predan kip Fortune.
Fortuna mu je, pak, namijenila dugu i nemirnu vladavinu. Carstvo se na rubovima počelo urušavati
te je, nakon što je partski kralj postavio svoju marionetu na armensko prijestolje, Aurelije odmah
bio uvučen u petogodišnji rat. U početku su Rimljani loše prolazili u bitkama, no do 166. godine
partsko je uporište u Seleukiji na Tigrisu i Kte-sifonu oslabilo, pa su legije nadrle istočno, putevima
koje je utabao Aleksandar Veliki. Veselje pobjede pokvarila je epidemija kozica, koja je harala
netom smirenim provincijama. Za to vrijeme, neprestano jačanje germanskih plemena poprimilo je
zastrašujuće razmjere kad su Germani organizirano nahrupili kroz rimske obrambene linije u
Akvileji, u prvoj invaziji na Italiju nakon 2. stoljeća pr. Kr. Aurelije je požurio na sjever preuzeti
vodstvo nad vojskom, i ostatak svoje vladavine morao je provesti na sjevernoj granici.
Niz nedosljednih vladara uslijedio je za Aurelijem kad je započelo propadanje Rima, a s njim je na
neki način propadala i astrologija jer je slabilo zapadnjačko učenjaštvo. Jedan od posljednjih koji ju
je prigrlio u svoj njenoj istančanosti bio je Septimije Sever, koji je vladao od 193. do 211. godine.
Prije nego stoje postao car služio je kao vojni legat na Eufratu, tribun u Rimu, zapovjednik legija u
Siriji i upravitelj brojnih provincija od Dunava do Sene. Kad su buntovni vojnici ubili cara Per-
tinaksa, tamošnja vojna struja proglasila je Severa, tada guvernera Gornje Panonije, carem. Uspio je
spriječiti izbijanje građanskog rata, no
46
SUDBONOSNO NEBO
pravi temelj njegove moći bile su strane provincijske trupe. Umro je 4. veljače 211. u pohodu na
Britaniju u kojem su ga pratila dvojica sinova, Geta i Karakala.
Kad je Sever bio mlad, astrolog mu je navijestio blistavu budućnost, a došavši na vlast ukrasio je
svodove svojih carskih odaja freskama koje prikazuju zvijezde pod kojima je rođen. Ali svoj
ascendent nije jasno naznačio, kako nitko ne bi mogao doznati kad će umrijeti. Krov svoje palače
pretvorio je u zvjezdarnicu s velikom zbirkom astronomskih instrumenata; postao je znalcem u
izradi natalnih karata; svoju drugu ženu, Sirijku Juliju Domnu, oženio je jer je imala kraljevski
horoskop; iz vlastitih proračuna znao je da se, kad krene ugušiti pobunu u rimskoj koloniji Britaniji,
više neće vratiti.
Svojim znanjem Sever je bio sušta suprotnost Komodu, Aurelijevu zaostalom sinu, koji je bio
tipičan primjer cara u doba propadanja Carstva. Kao što je Dion Kasije to opisao, Komod je nekoć
zlatno kraljevstvo pretvorio u željezo i rdu. Odgojen za vojnika, pratio je oca u pohodima na sjever,
no nije mu nimalo bio nalik, neosnovano uobražen a kukavičjeg srca. U vlastitu čast preimenovao je
dvanaest mjeseci rimske godine prema svojim carskim naslovima, te preimenovao Senat, vojne
legije, čak i sam Rim, prema čudnim varijacijama vlastitog imena. Nezadovoljan uobičajenom
deifikacijom po carevoj smrti, zamišljao je da je ponovo rođeni Heraklo, pa se čak ogrtao lavljom
kožom i nosio toljagu. U takvom ruhu sudjelovao je u tisućama gladijatorskih okršaja, obično protiv
slabo naoružanih protivnika, osakaćenih veterana ili bespomoćnih zvijeri. U drugim stvarima
pokazao se dostojnim Nerona, čak je (kako se sumnja) zapalio Rim. Ne čudi da su ga nekoliko puta
pokušali ubiti, dok to 192. godine naposljetku nije uspješno organizirala njegova ljubavnica,
zajedno s još nekolicinom, kad gaje atlet imenom Narcis zadavio u kadi.
Komod nije podnosio astrologiju, što možda daje naslutiti da sama astrologija, usprkos nekim
modernim povjesničarima, nije bila posve u krivu tumačeći nedaće koje su snašle Carstvo.
Divinacija u raznim oblicima, u svakom slučaju, uvijek je bila dijelom antičke politike i života. čak
je i Ciceron pripadao Društvu augura, specijaliziranom za tumačenje iznutrica žrtvovanih životinja.
Ipak, znanstvenici rado svu krivnju za užase tirana svaljuju na njihovu sklonost okultnom. Uvažni
Samuel Dill, na primjer, kazuje nam:
47
BENSON BOBRICK
Strahove i sumnje careva uvelike su produbili upućenici u mračna umijeća Istoka. Astrolozi su imali
veliku i pogubnu moć. Nadahnjivali su nedopuštene ambicije ili su ih poticali i često su plašljivim
vladarima ukazivali na opasnost od zavjere. Te potkupljive prevarante uvijek su proganjali, no oni
bi se uvijek vraćali. Jer, ljudi koji su ih tjerali u privremeno progonstvo čvrsto su vjerovali u njihovu
vještinu. Vladar bi nad astrologijom želio zadržati monopol i tako spriječiti da koristoljubivi adept
dovede njihovu ambiciju u iskušenje... Uz tako iskreno vjerovanje, nije čudo što su se carevi bojali
njenog učinka na suparnike, jednako lakovjerne, ili što su pomišljali da bi praznovjerje,
pothranjivano ambicioznim nadama, moglo dovesti do izdaje. Zbog svoga nesigurnog položaja car
je bio sumnjičav i slutio je izdaju koje često nije ni bilo. Objekti carevih strahova tako su bili
natjerani na zavjeru, ponekad u samoobrani, ponekad u želji da posegnu za nagradom koja se činila
dohvatljivom.
Sve je to samo djelomično točno i ne objašnjava stav Augusta, Sene-ke, Vespazijana, Hadrijana,
Severa i drugih, za koje je astrologija bila religijsko učenje, a ne znanost o moči. U svakom slučaju,
nijedan ozbiljan mislilac toga doba ne dovodi u pitanje utjecaj nebesa na poslove pod Suncem.
Neupitna moć Sunca nad svim živim bićima, Mjesečev učinak na plimu i oseku, ponavljanje
vremenskih obrazaca, poput olujnih razdoblja oko ravnodnevice ili podudarnost uzdizanja Sirijusa i
najtoplijih ljetnih tjedana - pomogli su utjecaj planeta i zvijezda učiniti vjerodostojnim.
Tada, kao i danas, razina znanja i primjene svakog umijeća i znanosti uvelike je varirala. Neki
horoskopi iz rimskih vremena primitivni su gotovo kao i babilonsko znamenje. Primjerice: »Ako se
[Sirijus] uzdiže dok je Mjesec u Strijelcu... žito na poljima... Ako se [Sirijus] uzdiže dok je Saturn u
Strijelcu: Kralj [će se] boriti«, što potječe iz rimskog Egipta; ili iz samoga Rima u 4. g. pr. Kr.:
»Godine 27. Cezara [Augusta], oko trećeg sata u danu. Sunce u Vagi, Mjesec u Ribama, Saturn u
Biku, Jupiter u Raku, Mars u Djevici, [Venera u Škorpionu], [Merkur u Djevici], [Škorpion se
uzdiže], [Lav u zenitu], [Bik] na zalasku. Opasnost. Budi oprezan četrdeset dana zbog Marsa.«
Takvu biste vrstu tumačenja mogli dobiti od gatare u mračnim ulicama Ostije ili Alek-sandrije, čiji
su klijenti pripadali bijednoj, praznovjernoj gomili, koju naziremo na reljefima kolumbarija na Isola
Sacri ili na stranicama Sa-tirikona.
48
SUDBONOSNO NEBO
Rafinirani su očekivali više. Premda većina horoskopa koje su izradili carski astrolozi poput Trasila,
Balbila i Ptolemeja Seleuka nisu sačuvani, možemo steći priličan uvid u njihove metode iz radova
drugih profesionalaca koji jesu sačuvani. Zajednički pružaju »sveobuhvatnu predodžbu o vrsti
astrologije kojom su se bavili učenjaci iz Aleksandri-je, astrolozi rimskog dvora i helenizirani
Židovi u Palestini u Kristovo doba.
Temeljno astrološko djelo klasične starine napisao je u 2. stoljeću Klaudije Ptolemej, rođen u
Ptolemais Hermii, grčkom gradu u Gornjem Egiptu, koji je radio kao dvorski istraživač u velikoj
Aleksandrij-skoj knjižnici, najslavnijoj znanstvenoj instituciji klasičnog doba. U neko doba brojala
je 700.000 papirusovih svitaka, koje su pažljivo katalogizirali brojni slavni knjižničari (poput
Kalimaha, najistaknutijeg elegičara helenističke Grčke), koji su i sami dali trajan doprinos znanosti
i umjetnosti. Upravo su ondje, primjerice, Euklid, Aristarh, Hi-parh, Eratosten, Hipokrat i drugi, kao
i Ptolemej, stvorili svoja temeljna i trajna djela. Aristarh je (u 3. stoljeću pr. Kr.) postavio hipotezu
da se Zemlja okreće oko Sunca i daje Mjesečeva svjetlost odraz Sunčevih zraka. Hiparh je sastavio
(oko 140. g. pr. Kr.) prvi veliki katalog zvijezda, utvrdio suvremeni oblik tropskog zodijaka te
otkrio i točno izračunao godišnju precesiju ravnodnevice, unutar četiri lučne sekunde. Eratosten je
odredio opseg Zemlje a Euklid napisao Elemente, najznačajnije matematičko djelo ikad napisano.
Teško nadmašivi Ptolemej na grčkom je razmatrao različite teme, uključujući astronomiju,
astrologiju, geografiju i optiku (posebno lomljenje svjetlosti); crtao je karte s koordinatama na
temelju podataka iz logora rimske vojske i razvio modele matematičkog predviđanja za praćenje
drugih planeta osim Sunca i Mjeseca. U svome se astronomskom radu razvijao zahvaljujući
Hiparhu i, koristeći kasnije dobivene podatke, razvrstao je četrdeset osam zvijezda te na karti
zabilježio longitude više od tisuću zvijezda. U svome je geocentričnom modelu svemira (koji se
održao sve dok ga nije zamijenio Kopernikov heliocentrični model) uvjerljivo prikazao stvarne
nebeske fenomene, onako kako se nadaju promatraču sa Zemlje. To je predstavio u sažetoj knjizi o
matematičkoj astronomiji
49
BENSON BOBRICK
pod imenom Mathematike Syntaxis, koja je kasnije postala poznatija pod arapskim naslovom
Almagesc.
Kao popratni svezak napisao je Tetrabiblos (što znači »knjiga u četiri dijela«), koji kodificira
pojedine principe primijenjene astronomije, ili astrologije, i na zadivljujući način sažima većinu
dostignuća helenističke astrologije. U sastavljanju knjige služio se neizmjernom knjižni-čkom
zbirkom povezane građe - kaldejskim glinenim pločicama i papirusima, perzijskim, egipatskim i
grčkim divinacijama - i tvrdio da ima pristup zapisima o pomrčinama koji sežu do doba grčkog
filozofa Pitagore, tisuću godina prije njega. U nekim vidovima i danas klasični udžbenik na tu temu
- stablo i grana astrološkog učenja na Zapadu -Tetrabiblos je ustanovio kanon tropskog zodijaka,
postavio pravila za izradu horoskopa, odredio utjecaj različitih fiksnih zvijezda, opisao as-trološku
vladavinu nacija i odredio metodu utvrđivanja trajanja čovjekova života.
Ptolemej je u Knjižnici sve to ostvario u prilično ugodnim uvjetima, »okružen egzotičnim vrtovima,
u sobama opremljenim mramornim umivaonicima i zlatnim kaležima napunjenim uljem«. Miomiris
tisuću cvjetova »lebdio je sobama«. S vremena na vrijeme, kažu, pokorno bi se uspeo stubama
Knjižnice i, »smjestivši se u veliku, kupolom nad-svođenu čitaonicu, s pergamentima pred sobom...
uzdahnuo bi iz dna duše, kako to samo učenjaci znaju«.
Evo što Ptolemej piše o svjetovnoj sudbini »Roditelja«:
U skladu s prirodom, Sunce i Saturn dodijeljeni su osobi oca, a Mjesec i Venera onoj majke: i način
na koji ta svijetleća tijela i planeti mogu biti smješteni jedni prema drugima, kao i prema drugim
planetima i zvijezdama, nagovijestit će stanje stvari koje utječu na roditelje.
Tako će, na primjer, stupanj njihove sreće i bogatstva pokazati sateliti ili pratitelji svijetlećih tijela.
Ako su svijetleća tijela u društvu dobroćudnih planeta (bilo da su u istom znaku u kojem su i
svijetleća tijela ili u sljedećem znaku) ili takvih zvijezda i planeta koji imaju iste sklonosti, može se
predvidjeti istaknuta i briljantna sudbina, osobito ako je Sunce u pratnji jutarnjih zvijezda, Mjesec
pak večernjih, a te zvijezde su dobro utvrđene u sklopu spomenutih preduvjeta. Isto tako, ako su
Saturn ili Venera jutarnji i u prikladnom licu (kad aspekt koji svaki od njih čini sa Suncem ili
Mjesecom odgovara onome koji njihova vlastita kuća donosi njihovim kućama, što znači kvintil za
Saturn, sekstil za Veneru) ili pod kutom, to,
50
SUDBONOSNO NEBO
prema danoj shemi, zasjenjuje blagostanje obaju roditelja [kad Satuma primjenjujemo na oca, a
Veneru na majku]. Ako, međutim, svijetleća tijela nisu povezana s planetima, ili nemaju pratnju
nikakvog satelita, označena je nepovoljna sudbina, skroman i neugledan položaj.
Ovako Ptolemej započinje svoju raspravu (prilično podesnu za rimsko doba) o »[Moralno]
nakaznim ili [tjelesno] manjkavim rođenjima«:
Otkrit će se da su kod opisanih rođenja svijetleća tijela [Sunce i Mjesec] ili padajuća (u trećoj kući)
od ascendenta, ili s njim ni na koji način povezana; dok u isto vrijeme uglove [prva, četvrta, sedma
ili deseta kuća] zauzimaju zloćudni planeti (Mars i Saturn). Stoga postaje nužno... smjesta pratiti
sljedeći mlađak ili uštap i vladara Mjeseca [planet koji vlada znakom u kojemu se Mjesec nalazi];
isto tako i vladare svijetlećih tijela... [te, ako nisu u aspektu s Mjesecom i vladarom njegovog
znaka] rođenje će biti nakazno. Ako... su svijetleća tijela smještena u kvadripetalne ili životinjske
znakove, a dva zloćudna planeta na uglovima, rođenje u tom slučaju neće biti ljudsko. A ako
svijetleća tijela ne budu poduprta nijednim blagotvornim planetom, nego samo zloćudnima, rođeno
stvorenje bit će potpuno neposlušno, divlje i zle ćudi...
Kad svijetleća tijela budu u znakovima ljudskog oblika, dok su druge okolnosti u natalnoj shemi
jednake kao u prethodnom opisu, rođeno stvorenje bit će ljudsko, ili će imati ljudsku prirodu,
premda će i dalje biti manjkavo na neki osobit način. Kako bismo razjasnili prirodu mane, moramo
razmotriti oblik znakova na uglovima koje zauzimaju zloćudni planeti, kao i one u kojima se nalaze
svijetleća tijela: i ako nijedan dobroćudni planet ne daje podršku bilo kojem od opisanih mjesta,
potomak će biti potpuno lišen razuma, štoviše neodrediv. Ako pak Venera ili Jupiter daju podršku,
mana će biti zasjenjena varljivom vanjskom pojavom, sličnoj onoj u hermafrodita, i onoj u osoba
koje zovemo harpocratiaci (nijemi), ili drugim nesavršenostima. Ako Merkur bude davao podršku,
uz onu Jupitera i Venere, potomak će postati tumač proročanstava i divina-cija; no, uz isključivo
Merkurovu podršku, bit će gluh i nijem, premda bistrog i domišljatog uma.
Za Ptolemej a su astronomija i astrologija bile dvije strane iste medalje. U astronomiji, piše,
»shvaćamo gibanje Sunca, Mjeseca i zvijezda u odnosu jednih prema drugima i prema Zemlji«; u
astrologiji, »promjene koje [nebesa] donose onome što okružuju«. Njegova ljubav prema
51
BENSON BOBRICK
objema bila je ekstatična: »Smrtan kakav jesam, znam da sam rođen za samo jedan dan. No kad
vidim zvijezde koje kruže svojim putanjama, moja stopala više ne dodiruju zemlju.«
Premda je isticao proročansku moć astrologije, upozoravao je protiv pokušaja da se bude odviše
precizan: »Nije moguće da određeni oblik događaja«, pisao je, »obznani bilo koja osoba, koliko god
učena bila, budući da razum poima tek određenu opću predodžbu o nekom opažlji-vom događaju, a
ne njegov navlastiti oblik.« (Na primjer, astrolog može predvidjeti nezgodu, poput pada, ali ne
nužno i hoće li to biti pad s krova ili s litice.) Dodao je da bi za potpune pojedinosti u tim stvarima
bilo potrebno božansko nadahnuće. Kasniji su astrolozi, međutim, smatrali da je veća preciznost
zapravo moguća ako se tehnički aspekti i principi vještine potpuno svladaju te stalno i marljivo
primjenjuju.
Ptolemej je također tvrdio da opće katastrofe imaju nedvosmisleno prvenstvo nad pojedinačnim
životima. Ako katastrofa zadesi grad, uz zastrašujući gubitak života, tada treba pogledati horoskop
grada, premda natalna karta svake poginule osobe na neki način nosi otisak njezine sudbine. No,
kako oni pripadaju većoj cjelini (koja također ima svoj horoskop) njihovi životi također mogu biti
sabrani ili rasuti nekom kolektivnom sudbinom. Pa kad se Ciceron, primjerice, naglas prezrivo pitao
jesu li svi poginuli u bitci protiv Hanibala kod Kane rođeni pod istom zvijezdom, iznio je retorički
ali ne i stručan dokaz: nijedan učeni astrolog nikad ne bi držao da je cjelokupna sudbina jedne
osobe zapečaćena jednim planetom ili zviježđem, samim po sebi. S obzirom na samu smrt, u
svakom slučaju, znak s njom ima malo toga zajedničkog, jer se vrijeme i oblik smrti uvjetuju (među
ostalim) terminalnim kućama - četvrtom, osmom, i dvanestom i njihovim vladarima - dok su svi
položaji kuća određeni trenutkom rođenja, koji fiksira »horoskop« ili znak ascendenta i njegov
stupanj.
Premda jedan od najpoznatijih antičkih astroloških tekstova, Ptolemej ev je samo jedan od mnogih i
na neki način nepotpun. On, na primjer, nije pisao o utjecaju planeta u znakovima ili kućama,
upotrebi točaka (osim sretne točke), ili o metodama tumačenja horoskopa pomoću izvedenih kuća
ili njihovih vladara. Popunjavanje tih praznina prepušteno je drugima. čini se daje bez sustezanja
posuđivao iz ranijih djela. Njegov Tetrabiblos, primjerice, sadrži odlomke o astrološkim vladarima
naroda, za koje se govorilo da su pod vladavinom određenog
52
SUDBONOSNO NEBO
znaka. Pred kraj Augustova doba, Marko Manilije, u svojoj velikoj as-trološkoj poemi Astronomica,
koja se temeljila na grčkim i latinskim prijevodima babilonskih tekstova, također zagovara taj
princip te pripisuje zakone i običaje različitih naroda osobinama znaka pod čijom su se vladavinom
našli. Slično tome, on privlačnost ili neprijateljstvo među ljudima i državama objašnjava aspektima
između njihovih vlada-jućih znakova. Neka su savezništva stoga prirodno jaka, a drugi su odnosi
zategnuti. Narodi i ljudi predodređeni su ili za stalni sukob ili uživaju u prijateljskim sponama u
skladu sa silom svojih zvijezda. Za Manilija sudbina je bila sve. Ništa i nitko joj ne može izbjeći:
»Sudbina vlada svijetom, i sve je potvrđeno zakonom.« Shvatiti tu izjavu značilo je shvatiti
nesmiljen tijek života: »Nitko ne može molitvom zgrabiti sudbinu, ako ona izmiče, / Niti joj pobjeći
ako se bliži: svatko podnijet mora što mu je namijenjeno.«
Neki su, poput Lucijana iz Samosate, još jednog poznatog astrologa, takav fatalizam sagledavali u
pozitivnom svjetlu: »Točno je da astrologija ne može učiniti dobrim ono što je zlo. Ona ne može
izazvati promjenu u tijeku događaja, no ona daje radost predviđanja i dopušta osobi da se unaprijed
zaštiti od nesreće.« U isto vrijeme, elekcije i odgovori na horama pitanja bili su implicitan pokušaj
da se iskoristi svako znanje koje stoji na raspolaganju. U Carmen Astrologicum, udžbeniku iz
horarne astrologije, Dorotej iz Sidona, upućenik iz 1. stoljeća, navodi smjernice za određivanje
bračne sreće nekog nadobudnog mladoženje:
Pogledaj gdje se nalazi Venera i koji je prvi, drugi i treći vladar njenog tri-pliciteta [elementa]. Ako
su oni s Venerom pod kutom ili u trigonu s njom, to je dobar znak. Isto tako, ako su vladari
tripliciteta u kućama koje slijede uglove [sukcesivnima, to jest drugoj, petoj, osmoj i jedanaestoj
kući], uživaju u njihovom svjetlu i kreću se izravno. No, ako se nalaze u padajućim kućama [treća,
šesta, deveta i dvanaesta], ili su oštećeni, ili su pod Sunčevim zrakama [u konjunkciji], u blizini
Zapada, tada predviđaj drugačije, jer će natus biti jedan od onih koji se nikad neće oženiti ili će
oženiti robinju, osramoćenu staru ženu ili bludnicu.
Drugi astrolog, Retorije Egipćanin, isto je sastavio koristan priručnik, u kojem, među ostalim,
iznosi temeljan opis svake kuće. Evo dijela rasprave o osmoj kući:
53
BENSON BOBRICK
To je znak okrenut od ascendenta; zbog toga i zato što je njeno značenje smrt, ona označava
prekretnicu u životu. Ako se dogodi daje ondje sretna točka, i njen vladar, i vladar ascendenta, to
donosi nesreće i nepravilnosti. A ako su ti [vladari] zloćudni planeti, tim gore, jer to daje nesretne
osobe, a ako su [one] pod Sunčevim zrakama [u konjunkciji sa Suncem], onda žive kratko. Merkur
kao vladar [točke] Demona, [i] u osmoj kući, [daje] neinteligentne, nepismene i lijene osobe.
Merkur kao vladar osme, dvanaeste ili šeste kuće, a smješten u osmoj pod Sunčevim zrakama sa Sa-
turnom i Marsom [daje] gluhe i nijeme osobe. Ako je tamo Mjesec u rastućoj fazi pa čini noć
svjetlijom, pogotovo ako je Jupiter u jedanaestoj kući [natus] će imati koristi u poslovima vezanim
uz mrtve i nasljedstvima. Ako je vladar četvrte u osmoj, umrijet će u inozemstvu. Isti se učinak
dobije ako je vladar osme u padajućoj kući. Venera u osmoj daje bijedne i sramotne osobe. Ako je
vladar osme u desetoj kući, jedanaestoj ili petoj, [natus] će se obogatiti na poslovima s mrtvima,
osobito ako je vladar u domicilu ili egzaltaciji, te nije pod Sunčevim zrakama, niti im se približava.
No ako je pod Sunčevim zrakama, tada nema nasljedstva jer bi ono odmah bilo potraćeno. Vladar
treće u osmoj prvo uništava braću. Ako je tamo vladar pete, osoba nema djece. Vladar dvanaeste ili
šeste ondje [daje] smrt neprijatelja i robova.
I tako dalje.
Početnice i udžbenik koje su sastavili rimski astrolog Julije Firmik Matemo i njegov bliskoistočni
kolega Vetije Valens, još su opširniji. Potonji je vodio astrološku školu u Aleksandriji u 2. stoljeću,
sastavio je izvanrednu Antologiju uputa, prepunu primjera za svoje učenike, koja obuhvaća sve
aspekte umijeća. Knjiga sadrži sto dvadeset tri stvarna horoskopa, uključujući horoskop cara
Nerona. Evo što Valens piše o pet egipatskih terminusa (nejednake podjele znaka na petine) Bika,
od kojih svaki ima svoga planetarnog vladara: »Prvih osam [stupnjeva] pripada Veneri: plodni,
bogati, vodeni, razbludni, za svaku osudu, mrze sukob. Sljedećih šest su Merkurovi: oštroumni,
razboriti, zlotvori, s malo potomaka, slabovidni, uzročnici smrti. Idućih osam su Jupiterovi: širokog
uma, muževni, sretni, vladarski i dobročiniteljski, velikodušni, umjereni, vole skromnost. Sljedećih
pet su Saturnovi: jalovi, bez djece, poput eunuha, skitnice, pokudni, teatralni, žalosni, mučni. A
posljednja tri su Marsova: muževni, tiranski, vatreni, grubi, ubojiti, pljačkaši hramova, krajnje zli,
ne neplodni ali rušilački i kratkog vijeka.«
54
SUDBONOSNO NEBO
Na drugim mjestima, na primjeru jedne natalne karte, Valens je objasnio kako predvidjeti dobitak ili
gubitak bogatstva pomoću vladara tri-pliciteta Mjeseca i sretne točke zajedno s vladarom znaka u
kome se točka nalazi. U tom je slučaju Mjesec bio u Strijelcu, u vatrenom elementu kojim vladaju
Jupiter i Sunce. Oba planeta imala su slučajan dignitet jer su bili smješteni na uglovima, što ukazuje
na bogatstvo; ali, nažalost, bili su i u suprotnim znakovima, što znači gubitak. Sama sretna točka
bila je u Škorpionu, pod vladavinom Marsa, pa je stupanj blagostanja pokazan (sukladno toj
metodi) Marsovim stanjem kao i stanjem jedanaeste kuće brojano od sretne točke, što je u ovom
slučaju ispala dvanaesta kuća. Ondje je našao Marsa u Djevici »kako pada od ascendenta i oštećenje
kvadratom sa Satumom«, u jadnom stanju.
Mathesis ili Drevna astrologija: teorija i praksa Firmika Materna zahtijeva jednaku pozornost kao
najiscrpnije astrološko djelo sačuvano iz klasičnog doba. Za Firmika kao i za Manilija, astrologija
djeluje prema nepromjenjivim zakonima i pravom adeptu dopušta »da prisluškuje tajne svemira«
ako se strogo pridržava pravila umijeća. Držao je daje horoskop toliko fino ugoden da »uz najmanji
pomak stupnja ascendenta i sjenku prisutnosti planeta natus može od slavne karijere spasti na
prezren i mukotrpan rad.« Ciceronov kolega Nigidije Figul, da bi prikazao kakvu razliku može
izazvati mali interval, brzo je dvaput uzastopno udario lončarsko kolo i potom pokazao razmak
između tragova. Sam Firmik kaže: »Ako je pri rođenju Mjesec pun i kreće se po danu od Merkura
prema Saturnu, natus će imati naporno zanimanje, poput onih koji iznajmljuju svoja tijela da bi na
leđima i ramenima nosili teret. Ako su zloćudni planeti u aspektu s tom kombinacijom, može
završiti u zatvoru ili umrijeti u prljavštini, zapušten i izobličen.« Isto tako, »ako je Mjesec u
praznom hodu, mimo aspekta s bilo kojim planetom, i bez povlastica kardinalnih [uglova], natus će
biti siromah koji prosi i uvijek treba pomoć stranaca.« Nadalje: »S Venerom u Jarcu i sa Satumom u
opoziciji [u horoskopu muškarca] natusa će žene mrziti... U seksualnim vezama doživjet će prezir i
postati predmetom sablazni zbog svojih niskih nagona... Mjesec, Saturn i Venera u sedmoj kući, što
znači na desecendentu, u kvadratu s Marsom čine ženskaste pervertite i sodomite.« Takve prosudbe
dobivaju se tek najtočnijim izračunima u skladu sa starostavnim pravilima. Firmik je također
utemeljio divljenja dostojan etički kod za profesionalne astrologe, koji je takoreći postao njihova
Hipokratova zakletva:
55
BENSON BOBRICK
Proučavaj i slijedi sve oznake vrline... Budi skroman, čestit, trezven, jedi malo, budi zadovoljan
skromnim, tako da sramotna ljubav prema novcu ne zagadi slavu ove božanske znanosti... Potrudi
se da svoje odgovore daješ javno, jasnim glasom, tako da od tebe ne zatraže ono što nije dozvoljeno
pitati ili odgovoriti... Imaj ženu, kuću, mnogo iskrenih prijatelja; budi stalno dostupan javnosti...
izbjegavaj spletke... Pri izradi horoskopa ne pokazuj previše otvoreno loše stvari o čovjeku, no kada
dođeš do toga odgovaraj suzdržano, da se ne bi činilo kako ne samo da objašnjavaš nego i
potvrđuješ ono stoje zla putanja zvijezda namijenila čovjeku.
Nepotrebno je reći da se nisu svi njegovi kolege i sljedbenici pridržavali postavljenih mjerila. I
njegova mjerila analize bila su izuzetno visoka. Evo što Firmik navodi o izračunu sretne točke u
horoskopu:
Ona pokazuje kvalitetu života, nasljedstvo i tijek sudbine... Stoga promotri vladara znaka i stupanj
na kojemu je ta točka, to jest u čijem je termi-nusu. Isto tako u kojoj se kući nalazi svaki taj vladar,
bilo u prvom ili drugom uglu, u povoljnim ili nepovoljnim kućama, u svojoj egzaltaciji ili padu. Je
li bilo koji vladar u aspektu sa sretnom točkom i, ako su na uglovima, jesu li u aspektu jedan s
drugim.
Kad si sve to pažljivo istražio, pogledaj tko je (po terminusu) vladar Mjesečeva stupnja (u noćnom
horoskopu) ili Sunca (u dnevnom horoskopu) i pogledaj je li taj vladar u aspektu sa sretnom
točkom. Ako otkri-ješ da je samo jedan planet vladar svih tih stupnjeva i povoljno je smješten u
znaku u kojem uživa, ili je egzaltiran, ili je u vlastitoj kući, to ukazuje na sretan horoskop. Ako je taj
planet dobro smješten sa Suncem i Mjesecom i u aspektu je sa sretnom točkom, taj višestruki aspekt
pokazuje još sretniju sudbinu. Ako je sretna točka najednom od uglova u aspektu s Mjesecom, to još
jače ukazuje na isto. Ako ne postoji jedan [čvrsti] vladar znaka u kojem je ta točka, a ni vladar
njenog terminusa kao i terminusa Sunca i Mjeseca, onaj s najvećom moći morao bi biti najznačajniji
u predviđanjima; a ako je taj dobroćudni planet i u povoljnom znaku, u svojoj egzaltaciji ili vlastitoj
kući, ili na prvim uglovima i u aspektu s Točkom, sve to čini horoskop velikim i plemenitim.
Ako nije tako, onda je obrnuto. I tako nadugačko nastavlja, s još više pojedinosti, dok ne zaključi
značajnim upozorenjem da se mora silno paziti na duodecatemorion [podjela znaka na dvanaestine]
sretne točke i njenog vladara — »da nam ne bi promaknulo značenje horoskopa«.
56
SUDBONOSNO NEBO
Može se reći da je s tim istančanim riječima astrologija antičkog svijeta nestala, jer je Firmikovo
djelo bilo labuđi pjev ere i posljednje poznato djelo na tu temu prije no stoje učenje o kojemu je
ovisilo bačeno u sjenu.
Rim je na svome vrhuncu i u svojim najboljim danima bio utočište tom znanju. Na područjima pod
svojom upravom nametnuo je oblik vojnog društva, pružajući zaštitu svim svojim građanima, bilo
onima po rođenju, pokorenim ili slobodnjacima. Glavninu utjecaja carski je glavni grad provodio
preko modela civilne uprave, koja je značila dobro održavan red, odlične sanitarne uvjete, centralno
grijanje (bar za dobrosto: ječe), tekuću vodu i druge pogodnosti civiliziranog života. O siromašnima
je često skrbila država. Umjetnost je cvjetala, premda nijedna tako dobro kao umjetnost ratovanja.
Pa ipak, za vrijeme Antonina i Hadrija-na, primjerice, rimske trupe su rijetko bile viđene daleko od
granica Carstva, a relativan mir i stabilnost vladali su širom rimskog svijeta.
No tada se počela spuštati noć. »Propast Rima«, piše Edward Gibbon, »bila je prirodna i neizbježna
posljedica neumjerene veličine. Blagostanje se pretvorilo u siromašenje; uzroci raspada umnožavali
su se brojem osvajanja i čim su vrijeme ili slučaj uklonili umjetno stvorene potpore, golemo tkivo
popustilo je pod vlastitom težinom... Pobjedničke legije, koje su u dalekim ratovima usvojile poroke
stranaca i plaćenika, prvo su zatirale slobodu republike a kasnije kršile dostojanstvo« carske krune.
Propast je započela s Komodom, Hadrijanovim ludim i razuzdanim sinom. Nakon njega, svakog su
cara postavile ili potvrdile samovoljne carske straže, a izniklo je malo sposobnih ljudi, s časnim
izuzetkom Septi-mija Severa. Sever je vodio uspješne pohode protiv Parta i Pikta, no njegov sin
Karakala upleo se u domaće čistke dok je pokušavao smiriti germansku granicu. U 3. stoljeću,
brojni carevi zanemariva statusa - Ela-gabal (prozvan tako zbog štovanja istoimenog boga Sunca u
Emesi), Sever Aleksandar, Filip Arapski, Decije, Valerijan, Klaudije II, Aurelijan i Dioklecijan,
medu ostalima - slijedili su jedan drugoga u slijepoj povorci koja je samo bilježila faze propadanja
Carstva.
Dioklecijan je sudbonosnim potezom provizorno podijelio političku upravu Carstva na istočnu i
zapadnu. Taje podjela zaživjela s Konstan-
57
BENSON BOBRICK
tinom Velikim (Konstantinom I) prvim kršćanskim carem, a postala je trajna nakon Teodozijeve
smrti 395. godine. Kad se središte carske moći preselilo u Konstantinopol na Istoku, ukinuta je
politička važnost Rima. Strane ili barbarske legije vojske koja se stvarala o trošku rimske moći,
sada su se okrenule protiv svojih gospodara i s plemenskom, ako već ne posve etničkom
solidarnošću, iskušale vlastitu snagu. Posljednji zapadni carevi napustili su sada zapušten glavni
grad i našli nova uporišta - Ravenu, Milano ili Trier - koja su pretvorena u vojne logore protiv
najezde germanskih plemena. No plima se nije mogla zaustaviti. Godine 410. Alarik, kralj Vizigota,
projurio je Italijom, odbio pregovore te osvojio i opljačkao Rim. čitava Italija je nakon toga bila
poharana nizom nasrtaja sve dok 476. Got Odoakar nije svrgnuo posljednjega rimskog cara Romula
Augustula. Ono što je ostalo od Carstva urušilo se i započelo je mračno doba Europe.
Zapadna civilizacija kao takva nastavila je tražiti svoj novi sigurni dom u Istočnome rimskom
carstvu, u Bizantu. U 6. stoljeću car Justini-jan nametnuo je jedinstvenu vlast na Mediteranu
učvršćujući luke u Maloj Aziji i Sjevernoj Africi te gradeći stratešku mrežu dvoraca, kula i utvrda
po Italiji i Grčkoj. Bizantski kulturni svijet združivao je rimsku političku tradiciju, helenističku
kulturu i kršćanski nauk, no uvijek je bio tvrđava zbijenih redova, dok su Alarikovi Vizigoti, Atilini
Huni, Os-trogoti, Bugari, Vandali, Avari, Slaveni i Perzijanci na različite načine prijetili dijelovima
njegovih dominiona, pa čak i zauzeli glavni grad. Na koncu, najveća prijetnja stigla je od islamskih
vojski koje su poharale Arapski poluotok u 7. i 8. stoljeću te pripojile područja od Perzije do
Španjolske.
58
četvrto poglavlje
Govorilo se da »u općem sumraku znanja koji je zahvatio zapadnu Europu tijekom prvih stoljeća
kršćanstva, ni jedna znanost nije doživjela veće pomračenje od astrologije«. Da bi napredovala bile
su joj potrebne knjige, instrumenti, astronomske tablice i znanje koje joj je moglo osigurati samo
okruženje blagonaklono visokom obrazovanju. Mračni srednji vijek zasigurno nije imao tih
kulturnih smjernica. Tako je bilo na Zapadu. Na Istoku, u Bizantskom carstvu astrologija se
nastavila proučavati, a arapski svijet ju je preuzeo i prigrlio. Iako Kur'an zabranjuje štovanje Sunca i
Mjeseca, astronomija i astrologija su se razvijale kao i druge znanosti i umjetnosti.
U međuvremenu je na Bliskom i Srednjem istoku islam postao dominantna vjera. Godine 610.
Muhamed, četrdesetogodišnji trgovac iz Meke, imao je viziju u spilji iznad grada koja ga je uvjerila
da ga je Bog izabrao da bude jedinstveni arapski prorok svete istine. U početku je imao nekoliko
obraćenika, dosta neprijatelja pa je, nakon pokušaja atentata, utekao u Medinu u kojoj je osnovao
teokratsku grad-državu. Okupljao je sve veću skupinu pristaša te počeo širiti svoj utjecaj. Tijekom
nekoliko godina Muhamed je vodio otvorene bitke s protivnicima i suparnicima koje je
neočekivano dobio - stekavši time ugled i temelj - i nije prošlo puno vremena prije nego što su se
njegovi misionari proširili diljem arapskog svijeta. Njegovom nauku pristupili su novi sljedbenici,
vojska vjernika je rasla i 630. g. Meka je pala bez borbe.
59
BENSON BOBRICK
Pokazalo se to nagovještajem njegove neosporive moči i u nevjerojatno kratkom vremenu arapska
su se plemena pod islamom ujedinila u vjeri. Dio te vjere bio je osvajački (usporedivo s kasnijim
križarskim ratovima u kršćanstvu), pa sedam godina nakon Muhamedove smrti (632. godine) Arapi
kreću u napad na sjevernu Afriku. Nasrćući istovremeno iz nekoliko smjerova, male konjičke
jedinice revnosnih pristaša prodiru u Bizantsko carstvo i od tog trenutka dobivaju silnu snagu i
brzinu. Palestina, Sirija, Egipat, Cipar, Tripoli, Kartaga i čitava Perzija padaju jedan za drugim i od
711. godine čitava obala Afrike, od Sueza do Gibraltara, pod islamskim je nadzorom. Arapi
napreduju u Španjolsku i nezadrživo kreću na sjever, u Provansu. Njihovo napredovanje na Zapad
zaustavio je tek Charles Martel u Poitiersu 732. godine. Do tada je Bizantsko carstvo već značajno
smanjeno, dok je jedna mala islamska militaristička sekta upravljala desecima milijuna podanika od
Gibraltara do Aralskog mora.
Upravno je središte u početku bilo smješteno u Siriji, u Damasku. Ali, ubrzo dolazi do borbe za
prevlast medu suparničkim plemenima. Nedugo nakon osvajanja, vladajuću dinastiju, znanu pod
nazivom Omejidi, svrgavaju Abasidi te je donesena odluka da se sjedište vlade premjesti dalje na
istok. Godine 762. Abujafar al-Mansur, drugi kalif nove dinastije, putovao je duž obala Tigrisa u
potrazi za prikladnim mjestom. Naposljetku se smjestio u malom selu na zapadnoj obale rijeke, gdje
je ona kanalima bila povezana s Eufratom. Selo je bilo okruženo palmama, bilo je dostupno s obiju
rijeka, kao i za karavane iz Sirije i Egipta; Perzijski zaljev bio je na putu za Bizantsko carstvo a
morskim putem i za Kinu. Izgradnja prijestolnice uslijedila je vrtoglavom brzinom. Sam kalif
položio je prvu opeku, a golema radna snaga od 100 tisuća ljudi dovezena je iz Mosula, Kufe,
Wasita i Basre, kao i iz Sirije, Perzije i drugih zemalja. U osam godina je okrugli grad, kako su ga
nazvali, bio dovršen kao vojna utvrda, opasan trima koncentričnim zidinama i opkopima. U središtu
su bila Zlatna vrata, kalifova palača nadsvodena velikom zelenom kupolom i povezana s Velikom
džamijom. četvora glavna vrata, smještena na pravokutnim osima, otvarala su se poput četiriju
točaka kompasa prema putovima koji su povezivali palaču s područjima koja su bila pod arapskom
vladavinom.
Tako je osnovan Bagdad - poznat kao »Dar es-Salaam«, Grad mira. Brzo se razvijao u veliko
trgovište koje je povezivalo Aziju i Sredozem-
SUDBONOSNO NEBO
lje, a pod vladavinom al-Mansurova unuka Harana ar-Rashlda (786. -809.) - iliti Arona Pravednoga,
kalifa iz Tisuću ijedne noći - nadmašilo je po blagostanju i veličini čak i Konstantinopol. Uprava
grada uredila je da se vode Tigrisa i Eufrata iskoriste za navodnjavanje polja a savršeni sustav
kanala, ustava i spremnika vode isušio je okolne močvare. Doseljenici svake vrsti - Perzijanci,
kršćani, hindusi, zoroastrijanci i drugi -došli su sa svih strana muslimanskog svijeta, ali i iz dalekih
zemalja poput Indije i Španjolske. Većina je bila dočekana dobrodošlicom u ekumenskom duhu, a
mnogo ih je toga mamilo na ostanak. Na izgrađenim obalama bilo je puno bogatih bazara i
natkrivenih trgovina gdje su svakojaki obrtnici i rukodjelci - rezači mramora iz Antiohije, izrađivači
papirusa iz Kaira, lončari iz Basre, kaligrafi iz Pekinga - obavljali svoj posao. Na tezgama s hranom
prodavala se piletina s limunom ili »janjetina na ražnju s kardamomom, ili male savici umočeni u
med, ili tanke kore pite namazane mašću«. Postojalo je veliko sanitarno područje, brojne česme s
pitkom vodom i javna kupališta, a ulice su se (za razliku od ondašnjih europskih gradova i naselja)
redovito prale i mele od otpada. Mnoga su kućanstva imala vodovod, a neka i podzemne odaje
hlađene zavjesama od mokre trstike. Mramorne stepenice vodile su do ruba vode gdje su, duž
široko razvedene obale, bila vezana i usidrena najraz-ličitija plovila - od kineskih džunki do asirskih
splavi - koja su plutala na napuhnutim kožama. Tisuće gondola nakićeno zastavicama prevozile su
ljude gore-dolje. Po rubovima grada nalazila su se brojna predgrađa s parkovima, vrtovima i vilama,
od kojih neke bijahu ukrašene sjajnim freskama u lazuru i cinoberu, ili pločicama od fajanse i
keramike. Golem trg ispred središnje palače služio je za turnire i utrke, vojne smotre i parade.
Gradska vreva danju, osvijetljene noći također su uvelike privlačile mnoštvo. Bilo je tu zabavišta i
gostionica, igračnica za trik-trak i šah, te-atara sjena, koncerata u prostorima hlađenim golemim
lepezama, akro-bata koji su zabavljali prolaznike na pristaništima. Na uglovima ulični pripovjedači
darivali su prolaznike pripovijestima poput onih koje su nadahnule priče iz Tisuću ijedne noći.
U tim slavnim danima uređenog blistavila Bagdada, London i Pariz su još bili blatni i kaotični
gradići sazdani od labirinta vijugavih ulica i uličica nakrcanih drvenim straćarama ili kućicama od
pletera omaza-nog ilovačom. Većina nastambi bila je bijedna i krcata žiteljima koji su
60
Bjftl
61
BENSON BOBRICK
živjeli i umirali na ulicama. Nije bilo nikakva poploćenja, a za odvod je služila tek jama nasred
puta. Ta je jama obično bila začepljena smećem - uključujući otpad iz klaonica kao i onaj ljudski. U
vlažno vrijeme ulice su bile gotovo močvare, pod dubokim blatom. Puteljci duž glavnih ulica bili su
označeni stupićima i lancima. Bilo je, naravno, i trgovina, ali prava trgovina obavljala se većinom
na trgovačkim postajama (poput čuvene Six Dials u Southamptonu, u Engleskoj), gdje se kupovala
ili razmjenjivala stoka i rukotvorine. U Parizu, sve što je ostalo od razvoja trgovine za vrijeme
Rimljana bile su goleme katakombe ispod Montparnassea.
Tek tada je Zapad počeo pomalo obnavljati nekadašnji sjaj i snagu. Dogodilo se to pod Karlom
Velikim, najstarijim sinom Pipina Malog i unukom Charlesa Martela, koji je kod Poitiersa zaustavio
napredovanje Saracena u Europu. Karlo Veliki bio je franački kralj. Godine 773. njegovu je vlast u
Rimu potvrdio papa Hadrijan I, a svoje je kraljevstvo proširio na Pirineje, sjevernu i središnju
Italiju, dio Bavarske i područje sjeverno od Rajne. Godine 778. prešao je u Španjolsku, zauzevši
područja oko Pamplone, Barcelone i Navarre, pa je, nakon zauzimanja Pa-vije u Italiji, preuzeo
željeznu krunu kraljeva Lombardije. Tijekom sljedećih trideset godina okupirao je Sasku,
napredovao na zapad prema Pomeraniji protiv Avara i Slavena, te je oko 800. ujedinio sve
germanske narode zapadne kontinentalne Europe pod svojom vlašću. Iste godine, na sam Božić, u
Rimu ga je okrunio papa Leon III i tako je stvoreno Sveto Rimsko Carstvo.
Kao imperator Zapada, Karlo Veliki je stupio u kontakt s al-Ra-shldom u Bagdadu pa su njih
dvojica tijekom idućih desetak godina otvorili nekoliko poslanstava. »Notker Mucavac«, redovnik
iz Sv. Galla, napisao je izvještaj o jednoj od tih misija, u kojem je ponešto naivnom i
tendencioznom pričom pokušao uzvisiti Karla Velikog na račun al-Rashida. Bagdadski izaslanici,
priča nam on, stigli su u zadnjem tjednu korizme 807. godine, ali je Karlo Veliki odgađao
audijenciju sve do uoči Uskrsa. Na sebi je imao punu kraljevsku odoru - sjajno izvezenu tuniku sa
svilenim resama, ukrašenu dragim kamenjem - stoje, uvjerava nas Notker, prestravilo Arape jer
»njima je izgledao značajnije od svih kraljeva i careva koje su dotad vidjeli.«
Tada ih je Karlo Veliki proveo svojim palačama, a »Arapi nisu bili u stanju obuzdati glasni smijeh
zbog svoje radosti«. U usporedbi s car-
62
SUDBONOSNO NEBO
skim sjajem al-Rashidove Palače Zlatnih vrata, s velikom zelenom kupolom, imanje Karla Velikog
u Aachenu ili Aix-la-Chapelleu - mjestu odabranom zbog ljekovitih para toplih sumpornih izvora -
bilo je prilično skromno unatoč mramornim stupovima i mozaicima koje je za ukras dobio iz
Ravenne i Rima. (Njegova ladanjska kuća u Asnapiumu, koju su arapski izaslanici također možda
vidjeli, bila je, prema jednom tadašnjem opisu, »kraljevska kamena kuća izgrađena u najljepšem
stilu, a imala je tri sobe«. Bez obzira na to kako su te sobe mogle izgledati, njihova raskoš teško ih
je mogla zatraviti.)
Sutradan, nakon uskršnje mise, Karlo Veliki je ugostio izaslanike na banketu, ali, prema Notkeru,
oni bijahu toliko zapanjeni viđenim »da su ustali od stola gladni gotovo koliko i kad su sjeli.« (U
stvari, hrana im je bila odvratna, ali su nastojali biti pristojni.) Međutim, jedne noći za vrijeme
svoga boravka opili su se ječmenim pivom i neizravno odali svoje mišljenje o Karlu Velikom. Evo
Notkerova izvješća:
Izaslanici su bili raspoloženiji nego obično i u šali kazali kralju, koji je kao i uvijek bio staložen i
trijezan: »Care, vaša je moć doista velika, no mnogo manja od glasina što se šire istočnim
kraljevstvima.« »Zašto to govorite, djeco moja?« odvrati on. »Kako vam je ta misao pala na
pamet?« »Svi narodi na Istoku vas se boje«, odgovoriše oni, »više nego mi našega vladara, Harana.
Što se tiče Makedonaca i Grka, što možemo o njima reći? Strahuju od vaše silne veličine više nego
od valova Jonskog mora. Stanovnici svih otoka koje smo prošli na našem putovanju bijahu
pripravni pokoriti vam se baš kao da su odrasli u vašem dvorcu i bili obdareni vašom nemjerljivom
milošću. S drage strane, ili nam se tako samo čini, plemići u vašim zemljama gaje malo poštovanja
prema vama, osim kad su u vašoj prisutnosti. Kad smo stigli na vaš veleposjed i počeli tražiti
Aachen te plemićima koje bismo susreli objasnili da vas nastojimo naći, uopće nam nisu željeli
pomoći već su nas slali natrag.«
Drugim riječima, ljudi mogu izdaleka biti zadivljeni glasinama o vašoj moći, ali izbliza se ona i ne
doima tako silnom. Notker je to, međutim, previdio i vjerovao je da Karla Velikog slave zbog
strahopoštovanja koje uživa u dalekim zemljama.
Protokol je ipak sačuvan i razmijenjeni su lijepi darovi. Arapi su mu donijeli razne začine i ulja,
brončane svijećnjake, šahovske figure od bjelokosti, golem šator s višebojnim zastorima te vodeni
sat koji je od-
63
BENSON BOBRICK
brojavao sate ispuštanjem brončanih kuglica u zdjelu. Kako bi kuglica pala, mehanički vitez ili
konjanik - jedan za svaki sat - izašao bi iza vratašca koja su se za njim zatvarala čim bi zakoračio
naprijed. Notker spominje i bijelog slona (neki raniji dar) koji je nekad pripadao indijskom radži a
kasnije je isklesan u kamenu u trijemu katedrale u Baleu. Ovamo je pripadao i prekrasan astrolab,
kao i niz astroloških knjiga »koje je Karlo Veliki, vladar Francuske i Njemačke, naredio da se s
arapskog prevedu na latinski.« Notker je mislio: »činilo se da su opljačkali Istok da bi sve to mogli
darovati Zapadu.« Karlo Veliki je uzvratio što je bolje mogao izvezenim plastovima iz Frizije, uz
nekoliko španjolskih konja i lovačkih pasa, »posebno odabranih sa svoje okrutnosti i vještine.«
Kad su se arapski izaslanici vratili u Bagdad, al-Rashid je odmah iskušao pse. Pušteni u lov na
divljeg lava, stjerali su ga u kut, a to se (priča Notker) toliko dojmilo kalifa da je držao njihovu
neustrašivost simboličnom za veliku moć Karla Velikog. Kao dokaz, Notker je naveo pismo u
kojemu al-Rashid (sa savršeno ironičnim velikodušjem) dirnut žali što je Sveta Zemlja predaleko da
bi je Karlo Veliki branio pa se nudi da je brani u njegovo ime.
Da je izbio rat između njih dvojice, al-Rashid bi vjerojatno imao premoč. Kao i Karlo Veliki, bio je
sjajan ratnik, a još kao mladić vodio je vojsku od 100.000 ljudi protiv Bizantinaca, kojima je tada
vladala carica Irena. Susreo je i pobijedio glasovitog vojskovođu Niketasa i potom napredovao do
Krisopolisa (danas Uskudar) nasuprot Konstanti-nopolu na azijskoj obali. Razapevši svoje šatore na
uzvisini zaprijetio je gradu pljačkom ako odmah ne pristane na veliki godišnji danak. Smjesta su
pristali i nekoliko godina od tada prigodom svečanosti i parada u Bagdadu je dočekivan s
fanfarama. Godine 802., međutim, bizantski car Nikefor I odbio je obvezu. Njegov je izaslanik
odnio drsku poruku u Bagdad i pod prijetnjom rata bacio snop mačeva kalifu pred noge. Izvlačeći
svoj vlastiti mač ili sablju, kalif je, prema legendi, jednim zamahom prerezao napola rimske mačeve
a da nije okrenuo svoju oštricu. Tada je izdiktirao pismo u kojem je stajalo: »Harun-al-Rashld,
Zapovjednik vjernika, Nikeforu, rimskom psu: Pročitao sam tvoje pismo. Nećeš čuti, nego ćeš
vidjeti moj odgovor.« Odmah se zaputio s velikom vojskom, zauzeo i opljačkao bizantski grad
Herakleju na Crnom moru i ubrzo prisilio Nikefora na predaju. Nakon po-
64
SUDBONOSNO NEBO
vlačenja, al-Rashid je susreo i porazio njegovu vojsku u Frigiji u Maloj Aziji, gdje su Bizantinci
izgubili četrdeset tisuća ljudi.
Početkom 9. stoljeća Bagdad postaje kulturno i intelektualno središte islamskog svijeta. Al-Rashid
je tomu uvelike pridonio, ali veliki procvat arapske kulture dosiže svoj vrhunac pod vladavinom
njegova sina, Abu-al-Abbas al-Ma'muna. On je bio zaslužan za prijevod stotina grčkih djela na
arapski, a osnovao je i Akademiju mudrosti u Bagdadu, s velikom knjižnicom gdje su učenjaci svih
rasa i vjera mogli zajednički istraživati.
S vremenom su prevedeni cjelokupni medicinski i filozofski rad Ga-lena, Aristotelova Fizika, Stari
zavjet (s grčke Septuaginte), Platon, Hi-pokrat, Ptolemej, Dorotej, Arhimed, Euklid i drugi, jer su
slobodne umjetnosti cvjetale usporedo sa znanstvenim istraživanjima. Napredak je postignut u
sfernoj astronomiji, geometriji, algebri, trigonometriji, integralnom računu i na brojnim drugim
poljima. Arapi su otkrili algebarske jednadžbe, izumili ništicu, uveli arapske (zapravo indijske)
brojke, stvorili decimalni sustav, usavršili lunarni kalendar te od Španjolske do Samarkanda
izgradili nove zvjezdarnice koje su im na kraju omogućile da udvostruče razinu nebeskih
promatranja do koje su došli Grci. Štoviše, Arapi su u to vrijeme skovali mnoga imena istaknutih
zvijezda poput Betelgeusea i Rigela te astronomske pojmove poput nadi-ra, azimuta i zenita.
Ako je astrološke ideje koje su nadahnule Kolumba usvojio francuski kardinal, bile su one arapskog
podrijetla, a njihov izvor bile su velike islamske škole. Takve su škole cvjetale u Kairu i
Aleksandriji u Egiptu, u Kainvanu (jednom od prvih središta islama otvorenih kopt-skim Židovima)
južno od Tunisa, te u Cordobi i Toledu u Španjolskoj. No njihovo sjedište bilo je u Bagdadu, i svak
tko želi saznati što astrologija znači za svjetsku povijest mora se upoznati s intelektualnom
prijestolnicom svijeta u 9. stoljeću, gdje su sve astrološke ideje starine -babilonske, grčke, rimske,
perzijske i egipatske - sazdale svoj blistavi dom. U vrijeme kalifa islamskoga zlatnog doba
inovacije su bujale: Arapi su izumili sunčev povratak kao prediktivnu tehniku za natalnu
astrologiju, ingresiju Ovna za mundanu prognozu (javna događanja) i
65
BENSON BOBRICK
dodatno razvili perzijsku teoriju konjunkcije. Od 622. zajedno napreduju islamski, židovski,
perzijski, grčki i hinduski učenjaci. Ono što danas zovemo »arapskom astrologijom« zapravo je
korpus astroloških učenja - uz snažan grčki utjecaj i oblikovanje - koja su od 8. do 12. stoljeća
sakupili Arapi, Židovi i Perzijanci u arapskim zemljama. Poimence, veliki arapski astrolozi kao što
su Masha'allah, al-Kindi, al-Biruni i Abu Ma'shar postupno su dodali grčka učenja arapskima,
budući da su im grčka djela postala dostupnija za proučavanje.
Rođen u Basri na ušću Perzijskog zaljeva, Masha'allah (na Zapadu znan i kao Messahalla) bio je
arapski Židov koji je imao udjela u astro-loškim savjetovanjima koja su dovela do osnivanja
Bagdada 31. srpnja 762. Jedan od njegovih poznatih kolega u tom pothvatu bio je veliki graditelj
Ibrahim Fazari, koji je bio i konstruktor prvog astrolaba u arapskom svijetu. Tijekom svoje karijere
Masha'allah je pisao o Sunčevu povratku, ingresijama, konjunkcijama, elektivnoj astrologiji, no
posebno gaje zanimalo kako astrologiju primijeniti na povijest. Prema Ibn Hibinti, kršćanskom
astrologu iz 9. stoljeća, rad Masha'allaha na tom području uključivao je i stručnu analizu horoskopa
nastanka islama, Kristova dolaska (koji je ukazivao na to da će ga »nasilje zadesiti od vlastita
naroda«) i Muhameda (kojega je Mjesec u desetoj kući poštedio Kristove sudbine). Napisao je i
komentar o Ptolemeju i astrološki udžbenik koji je u arapskom svijetu postao mjerilom za sva takva
izučavanja.
Slijedi dio njegove cijenjene rasprave o »recepciji«, koja je povezana s utjecajem planeta (prema
položaju u znaku) i njihovom sklonošću djelovanju:
Morate znati da se recepcija oblikuje preko egzaltacija i domicila [znakova], no u oba slučaja radi
se o istome: na primjer, ako se jedan od sedam planeta nalazi u egzaltaciji drugog ili u njegovom
domicilu, a isto je i kad je s drugim u važnom aspektu; ili, ako su oba u istom znaku a jedan od njih
je u egzaltaciji drugoga i s njim povezan, utoliko se radi o vezi tijela (konjunkciji). Na primjer,
Saturn na 20 stupnjeva Ovna i Mars na 15 stupnjeva Ovna; u tom slučaju, Mars se tijelom združuje
sa Saturnom, a Mars ugošćuje Saturna u svom domicilu, ali potonji nije u recepciji s Marsom... Još
jedan primjer spoja i recepcije: kad je Saturn na 20 stupnjeva Ovna a Mars na 10 stupnjeva Jarca, a
nijedan drugi planet nije bliži Mar-
66
SUDBONOSNO NEBO
su u jedinstvu sa Saturnom, to jest unutar par stupnjeva. Ako je Mars združen sa Saturnom unutar
stupnja, tada se oni nalaze u uzajamnoj recepciji po domicilu, jer Mars prima Saturna zato stoje on
u njegovom domicilu, a Saturn prima Marsa jer je on također u njegovom domicilu. Isto tako, iz
istog razloga, egzaltacija je kao i domicil: ali egzaltacija ima veću važnost u kraljevstvu; tj. ako je
pitanje u vezi s kraljem [zato jer je] vladar egzaltacije jači od vladara domicila. Stoga, kad je Sunce
na 10 stupnjeva Ovna i Mars na 10 stupnjeva Jarca, Sunce je povezano s Marsom a Mars prima
Sunce, jer je u njegovom domicilu; ali Sunce ne prima Marsa jer nije u svome domicilu. Na isti
način svaki drugi planet može biti povezan sa svojim sudrugom po domicilu ili egzaltaciji, važnim
aspektom ili položajem u istom znaku...
U međuvremenu je, 777. godine, židovski učenjak Jakob ben Tarik u Bagdadu osnovao prvu
astrološku školu. Na čelo te škole kasnije su stali al-Kindi i Abu Ma'shar. Al-Kindi je bio Arapin iz
Kufua te je, kao i Masha'allah, stekao obrazovanje u Basri. Oduševljen Aristotelom, bio je plodan
znanstvenik začudnog dosega. Pripisuje mu se oko dvije stotine radova različitih tematika od
magije, filozofije i metafizike do matematike, meteorologije i optike. Al-Kindi je preveo
Aristotelova djela na arapski, a njegov rad o teoriji velike konjunkcije sadrži najstarije opise
uporabe devedeset sedam »dijelova« ili »točaka« koje su, poput sretne točke, aritmetički izračunate
točke na ekliptici obdarene posebnom silom. (Mnoge od tih takozvanih arapskih točaka grčkog su
podrijetla, druge pak predstavljaju izvorni arapski doprinos umijeću.)
Abu Ma'shar (na Zapadu znan i kao Albumasar) postaje profesor astrologije na Bagdadskom
sveučilištu za kalifata al-Ma'muna. Karijeru je započeo kao proučavatelj Hadisa, odnosno kazivanja
i tradicije proroka Muhameda. Ipak, 825. počinje proučavati matematiku u svim njenim oblicima,
uključujući astrologiju. Studirao je s al-Kindijem i stekao neizmjernu slavu kao vodeći astrolog
islamskog svijeta. Nakon preseljenja u Bagdad iz Balkha u Korasanu posvećuje se proučavanju
perzijskih, grčkih i sirijskih tekstova, a njegov eklektički um sjedinio je njihove astrološke doktrine
u jedinstveni sustav, iznesen u njegovu temeljnom djelu Veliki uvod u znanost astrologije,
sastavljenom oko 850. g. Pripisuje mu se još pedesetak knjiga - uključujući radove o teoriji velike
konjunkcije i solarnom povratku - i, kao što i dolikuje
67
BENSON BOBR1CK
najistaknutijem studentu al-Kindi'a, njegov rad bio je enciklopedijskog raspona. Jedna od njegovih
izgubljenih knjiga, Knjiga o tisućama, očito je sadržavala obrise svjetske povijesti. Nije slučajno što
se Abu Ma'shar pobrinuo da se na arapski prevede velika Ptolemejeva rasprava o astronomiji,
kasnije poznata po njenom arapskom naslovu Almagest.
Sve u svemu, njegov ugled »učitelja naroda islama glede utjecaja zvijezda« ostaje neosporen za
njegova života, iako je dopuštajući učenicima da se pačaju u »krivovjema gledišta« srdio
ekstremiste, a za kalifata al-Musta'ina - izopačenog monarha - šibali su ga jer nije uvijek inzistirao
na njihovu striktnom pridržavanju vjerske dogme.
Medu njegovim sačuvanim djelima je i mala rasprava naslovljena Kratki uvod u astrologiju -
najstariji takav priručnik preveden na latinski i dobar sažetak načela njegova umijeća. To je umijeće
bilo pedantno, kao što to oprimjeruje treće poglavlje u kojemu je nabrojao i objasnio dvadeset pet
»stanja planeta« koja određuju njihovo zdravlje i snagu. To su redom: domena, napredovanje,
povlačenje, konjunkcija, aspekt, aplikacija, separacija, prazni hod, silovitost, premještaj, sabiranje,
odraz svjetla, zabrana, nametljiva narav, nametljiva snaga, nametljive dvije naravi, nametljivo
vijeće, vraćanje, refranacija (priječenje konjunkcije zbog retrogradnosti nekog planeta, prev.), otpor,
izbjegavanje, rezanje svjetla, naklonost, naknada i prihvaćanje. Mnogi od tih pojmova suvremenim
su astrolozima potpuno nepoznati. Na primjer, »nametljiva snaga« znači da, ako je neki planet u
vlastitoj kući ili u egzaltaciji, ili u dignitetu na neki drugi način, zbog dijela znaka ili stupnja na
kojem se nalazi, a približava se drugom planetu, on drugome nameće vlastitu snagu. »Refranacija«
se, s druge strane, odnosi na planet koji se počinje približavati ili se kreće prema drugome, a zatim
napušta taj aspekt jer započinje obrnuti hod putanjom. Ta razlikovanja nisu bila beznačajna, a u
nekim slučajevima određivala su procjenu horoskopa.
Sačuvane su brojne su anegdote iz života Abu Ma'shara. Na primjer, »Jednom sam, s još nekim
putnicima«, navodno je ispripovijedao jednom učeniku,
otišao u Bagdad i odsjeo kod prijatelja koji je znao nešto malo o astrologiji. Pitao me kakav će
sutradan biti Mjesec, a ja sam mu odgovorio: »U kvadratu s Marsom.« U tom slučaju ne smiješ
sutra otići«, reče mi, a ja mu odgovorim: »Nemam namjeru odlaziti na takav dan. Ali drugi putni-
68
SUDBONOSNO NEBO
ci ne žele čuti moje upozorenje.« »Iskušajmo ih«, reče. Stoga sam im rekao: »Sutra je nepovoljan
dan. Pričekajte malo povoljniju priliku, a ja ću se pobrinuti i da vaše životinje budu nahranjene.«
Ali nisu htjeli slušati. Iduće jutro pripremili su se za polazak. Za to vrijeme uočio sam da je
ascendent u Biku, Mars blizu ascendenta, a Mjesec u Lavu u kvadratu s Marsom. Rekao sam im:
»Za ime Božje, ne krećite u ovaj sat«, no oni su me ismijali i u prezrivoj nevjerici krenuli na put.
Okrenuo sam se prijatelju i rekao: »Istinski žalim ove nerazumne ljude.« Jutro smo proveli u
dokonom obroku, i još smo pijuckali kad se jedan iz družine posrćući vratio unutra. Bili su
opljačkani, ostali su bez sve svoje robe, a neki su i ubijeni. Začudo, neki preživjeli sada su
okrivljavali mene - »To se dogodilo zbog vašeg praznovjerja«, kazali su i zaprijetili da će me
nasmrt prebiti. Za dlaku sam to izbjegao. Tada sam se zakleo da nikad više neću raspravljati o
astrologiji s tako neukim svijetom.
Većina drevnih astrologa, bez obzira na ugled, nastojala se držati tog pravila, znajući daje njihovo
znanje moćne i svete naravi. Medu istaknute ubrajaju se Muhammad ibn al-Biruni, Haly Rodoam,
Haly Aben-ragel (kadšto zvan Albohazen), Alcabitius i Abu Ali al-Khayyat. Aben-ragel je bio
privatni učitelj prijestolonasljednika Tunisa u Kainvanu a napisao je Razlikovnu knjigu horoskopa
prema sazviježdima. Alcabitius, znan i kao al-Qabisi prema rodnome mjestu Qabisi, selu blizu Mo-
sula u Iraku, bio je sredinom 10. stoljeća dvorski astronom i astrolog u Aleppu u Siriji, a napisao je
Uvod u umijeće astrologije, uglavnom posvećen natalnim kartama. Al-Khayyat bio je pak učenik
Masha'allaha i uz mnoga druga djela napisao knjižicu Procjene natalnih karata, s dragocjenim
odjeljcima o tome kako iz natalnog horoskopa odrediti hoće li osoba napredovati, pa sve do toga
kako će živjeti nečija braća. Ovako počinje njegov priručnik »Bogatstvo pojedinca i njegovi izvori,
i stvari što ih označuje druga kuća«:
Pogledaj drugu kuću od ascendenta, jer ako su sretni planeti [Jupiter i Venera] u njemu ili u aspektu
prema njemu, a zlosretnih [planeta] nema i ne čine nikakav aspekt, a njen je vladar na dobrom
mjestu u krugu i u odnosu na Sunce, to znači veliku sreću. Ali, ako je njihov položaj obrnut, to sluti
na gubitke u bogatstvu. I opet, ako se vladar druge približava vladaru ascendenta, to upućuje na
stjecanje bogatstva bez velikog rada; no ako se, obrnuto, vladar ascendenta približava vladaru druge
kuće, vidi se naporan rad.
69
BENSON BOBRICK
Još je dojmljiviji bio al-Biruni, s kojim se malo tko mogao usporediti. Rođen 973. godine pokraj
Khive u Khwarizmu na Aralskome moru, već je prije svoje dvadesete bio vrstan astronom i
matematičar. Uspješno je izračunao zemljopisnu širinu rodnoga grada pomoću promatranja najveće
visine Sunca. Veliki znanstvenik Abu Nasr Mansur, koji je razvio trigonometrijske funkcije, uzeo
gaje pod svoje okrilje i ubrzo ga smatrao sebi ravnim. U dobi od dvadeset dvije godine al-Biruni je
napisao raspravu o crtanju karata, u kojoj je objasnio kako točno prenijeti hemisferu na ravninu, no
njegov znanstveni rad ubrzo je bio prekinut nemirima koji su počeli prožimati islamski svijet.
Godine 994. potražio je utočište u perzijskom gradu Rayyu, nedaleko od današnjeg Teherana. Tu je
upoznao i pomagao astronomu al-Kujandiju, koji je na vrhu brda podigao zvjezdarnicu opremljenu
golemim sekstantom, pomoću kojeg je izračunavao zakrivljenost ekliptike i solsticijske tranzite
Sunca. Sljedećih desetak godina al-Biruni je služio kao dvorski astronom i astrolog kod brojnih
kalifa i sultana, odredio zemljopisne dužine različitih gradova uspoređujući podatke o pomrčinama
dobivene s različitih lokacija. Napisao je tri knjige o astrologiji, dvije o povijesti i po jednu o
astronomiji, decimalnom sustavu i astrolabu. Godine 1022. kalif kod kojeg je službovao, Mahmud
od Ghaznija, prodro je u sjevernu Indiju i pozvao al-Birunija da mu se pridruži. Pohod je trajao
četiri godine, tijekom kojih su arapske trupe napredovale prema Indijskom oceanu. Al-Biruni je
iskoristio okolnosti i odredio zemljopisne širine dvanaest gradova oko Pandžaba i granica Kašmira.
Tijekom istraživanja tog područja ovladao je i sanskrtom, zapisao opsežne bilješke o indijskoj
kulturi, običajima, znanosti, zemljopisu i povijesti. Kasnije je sve to uklopio u golemu knjigu zvanu
Indija, djelo neprocjenjive vrijednosti za upoznavanje potkontinenta u to doba. U drugim značajnim
radovima pisao je o »sjenama« u svim njihovim vidovima, uključujući »povijest tangencijalnih i
sekantnih funkcija primjenjivih na astrolab«, ideji da je ubrzanje povezano s nejednolikim
gibanjem, o uporabi pravokutnih koordinata za određivanje točke u trodimenzionalnom prostoru,
iracionalnim brojevima, teoriji proporcija, trisekciji kuta, algebarskim jednadžbama, mjerenju
vremena, hidrostatici, brzini svjetlosti, sijamskim blizancima, čak o cvijetnim laticama te
funkcioniranju prirodnih izvora i arteških bunara. Također je vodio polemičku prepisku s velikim
arapskim znanstvenikom Ibn Sinom (na Zapadu znanim pod
70
SUDBONOSNO NEBO
imenom Avicena) o toplini i svjetlosti, filozofiji, astronomiji i fizici; mnogo stoljeća prije teleskopa
koji bi to potvrdio, opisao je Mliječnu stazu kao magličasti zbir bezbrojnih zvijezda. Avicena je
danas poznatiji na Zapadu, jer su njegove enciklopedijske kompilacije iz znanosti, medicine i
filozofije postale primarnim izvorom znanja za latinski Srednji vijek. Ali al-Biruni je bio još veći
um.
Ne iznenađuje stoje njegov udžbenik Knjiga naputaka o elementima umijeća astrologije brižljivo
sastavljen i ima izrazito znanstveni, odnosno matematički značaj. Sadrži on ne samo podrobna
objašnjenja temeljnih elemenata nego i algebarske i geometrijske demonstracije njihovih svojstava.
Napisan 1029., prava je početnica iz znanosti 11. stoljeća, s poglavljima o geometriji, astronomiji,
geografiji, aritmetici i kronologiji, o uporabi astrolaba u astronomske i astrološke svrhe, o tome
kako odrediti širinu ili dubinu izvora i tako dalje. Al-Biruni je bio uvjerenja da se nitko ne može
smatrati astrologom ako temeljito ne poznaje tu disciplinu. Njegova jezgrovita rasprava o
naslijeđenoj tradiciji također je zadivljujuće jasna. »Ima određenih znakova«, piše on,
koji su opisani kao mjesta egzaltacije planeta, poput kraljevskih prijestolja i drugih visokih pozicija.
U takovim znakovima egzaltacija se smatra posebno povezanom s određenim stupnjem, ali tu je
mnogo različitih mišljenja; neki govore da se to proteže na nekoliko stupnjeva ispred ili iza tog
stupnja, dok drugi smatraju da se proteže od prve točke toga znaka sve do tog stupnja, a neki opet
daje egzaltacija prisutna u čitavom znaku bez nekog posebnog stupnja. Slijedi popis znakova i
stupnjeva prema Perzijancima i Grcima: Saturn, 21. stupanj Vage; Jupiter, 15. stupanj Raka; Mars,
28. stupanj Jarca; Sunce, 19. stupanj Ovna; Venera, 27. stupanj Riba; Merkur, 15. stupanj Djevice,
Mjesec, 3. stupanj Bika; Zmajeva glava, 3. stupanj Blizanaca; Zmajev rep, 3. stupanj Strijelca.
Suprotni znaci i stupnjevi smatraju se mjestima padanja planeta, jer se veli da su ondje u padu.
Slijedi njegov komentar o tome kako procijeniti neki aspekt kuća:
Prosperitet je vezan uz kardinalne točke, jer one ukazuju na sreću; nedaće s padajućim kućama, koje
ukazuju na razaranje i prekomjerje; ako su u kućama koje slijede iza kutova, znači da su na pola
puta do napretka, jer tvore put koji odvodi od zle kobi. Ali napredak ili nedaće nisu
71
BENSON BOBRICK
uvijek isti, baš kao što kardinalne točke nisu iste, već su više ili niže u sjaju i dignitetu. Štoviše,
padajuće kuće nisu slične ni po svome razornom utjecaju, jer, iako su 3. i 9. kuća padajuće, 6. i 12.
nisu samo padajuće već su i u inkonjunkciji s horoskopom.
Sve je povezano s nebeskim kotačem. Bagdad je utemeljen u vrijeme što gaje vladajući kalif al-
Mansur procijenio povoljnim. Njegov dvorski astrolog, Perzijanac po imenu Naubakt, izračunao je
određeni dan i sat, zatim se savjetovao s pomoćnikom Masha'allahom, koji je za postavljanje
kamena temeljca odabrao rano poslijepodne (dva i četrdeset po lokalnom vremenu) 31. srpnja 762.
godine. Jupiter se u to doba nalazio na istoku i bio točno u konjunkciji s ascendentom, koji je bio u
Strijelcu, njegovu znaku. Sunce u trigonu s Jupiterom bilo je u vlastitom znaku Lava u devetoj kući,
u sekstilu s Marsom u sedmoj, te odmicalo iz kvadrata sa Saturnom u šestoj. Bio je to dobar znamen
za ranu slavu Bagdada, prijestolnicu znanja cijelog arapskog svijeta. No malokad je horoskop samo
dobar ili loš, bez suprotne strane. Tako je u ovom slučaju Jupiter, u ascendentu, bio izravno u
opoziciji spram Marsa u kući otvorenih neprijatelja, što je ukazivalo na to da je Bagdadu bio suđen
procvat (Jupiter u trigonu sa Suncem) u području visokog uče-njaštva, iako je bio osuđen na propast
u ratu.
Abasidska dinastija već je doživjela dvorske prevrate, a smrt velikog al-Ma'muna kao da ih je
nagovijestila. Priča nam govori da je tijekom zadnjeg pohoda protiv Bizantinaca stigao do rijeke
Qushairah u Maloj Aziji i ulogorio se na njenoj obali. Očaran bistrinom i čistoćom rijeke te
ljepotom krajolika odlučio je malo zastati da skupi snagu. Voda je bila toliko bistra da se mogao
vidjeti natpis na novčiću koji je ležao na dnu. No, bila je i iznimno ledena. Odjednom je pred njim
bljesnula riba »poput srebrne pločice«, pratilac koji ju je pokušao uhvatiti poprskao ga je, pa je tako
navukao prehladu. Pomoćnici su ga omotali dekama, ali ubrzo je pao u vrućicu i duboki san. Kad se
probudio, pitao je kako se zove mjesto gdje se nalazi. Rekli su mu: »Qushairah«, što na perzijskom
znači »ispruži noge«. Tada je upitao za arapsko ime, pa mu od-govoriše: »Rakkah«. Odmah je
ustao. Astrolog mu je u mladosti predvidio da će umrijeti u mjestu takvog naziva. Sve vrijeme je
mislio da se
72
SUDBONOSNO NEBO
to odnosi na grad Rakkah u Siriji, kamo je uvijek odbijao ići. Sada je znao svoj usud. Kad je pala
noć, tražio je da ga iznesu van. Promatrao je dugačke linije svoga logora te svjetla baklji i logorskih
vatri koja su svjetlucala u daljini dokle god je sezao pogled. »O ti, čija vladavina neće proći«, tužno
je uzviknuo, »imaj milosti prema onomu čija vladavina završava sada.«
Od osam sljedećih kalifa dvojica su bila ubijena a dvojica umrla u progonstvu, u nemilosti. Na kraju
se središte arapske kulture premjestilo iz Bagdada u Kairo, pod različitim dinastijama, te u Cordobu
i To-ledo u Španjolskoj.
Horoskop Bagdada se ostvario. Godine 1258. grad su opljačkali Mongoli pod Hulagu-kanom,
unukom Džingis-kana, a njegova slavna knjižnica spaljena je do temelja. Znanstvenici, svjetovni
vode i velik dio stanovništva je ubijen i načinjeno je brdo od njihovih lubanja. Kalif al-Musta'sim -
posljednji abasid - zavaravao se da će mu poštedjeti život ako se sam preda, ali je u mongolskom
zatvoru bio »nasmrt izudaran u vreći«. Godine 1401. grad je ponovno opljačkao i opustošio Mongol
Timur Lenk. Ti žestoki nasrtaji prirodno su vodili društvenom raspadu i političkoj zbrci. Nakon
toga, u 15., 16. i 17. stoljeću Bagdad je opetovano bio rascijepljen frakcijskim nasiljem i borbama
pod Perzijancima i otomanskim Turcima. Otomansko carstvo gaje zaposjelo 1638., ali tada on već i
nije bio neki plijen. Izgubio je trgovačku važnost, jer se nekoć ekstenzivni sustav navodnjavanja
urušio. Pastirski plemenski nomadi zaposjedaju ruševine. No to, naravno, nije bio njegov kraj.
Britanci ga okupiraju za Prvoga svjetskog rata, istjeruju ih Turci, no 1917. vraćaju se i osvajaju
grad. Pod njihovim okriljem stvoren je moderni Irak kao neovisna država. Ona je također već bila a
i opet će biti na kušnji. No to je već druga priča.
73
Peto poglavlje
74
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u
Jeruzalem i upitaše: »Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova
zvijezda, i dodosmo mu se pokloniti.«...
Tada Herod potajno dozva mage i pomno od njih istraži vrijeme kad im se ukazala zvijezda.
Zatim ih posla u Betlehem govoreći: »Idite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga pronađete, javite
mi, da bih i ja došao i poklonio mu se.«
Oni, saslušavši kralja, pođoše. 1 gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok
se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu magi se vrlo obradovaše.
Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice i pokloniše mu se...
Poslije toga, u snu primiše uputu od Boga da se ne vraćaju k He-rodu, i vratiše se drugim putem u
svoju zemlju.
Ovaj pripovjedni odlomak iz drugog poglavlja Evanđelja po Mateju jedino je pisano svjedočenje o
Betlehemskoj zvijezdi, koja je postala opći simbol Kristova rođenja. Taj su simbol odmah prihvatili
rani kršćanski vjernici, pa je uživao neosporan ugled tijekom dvije tisuće godina. Tu je i malo znana
ali povezana legenda o istoj zvijezdi koja je početkom dvadesetog stoljeća još kolala Palestinom.
Ona govori o ma-gima koji su vodeni zvijezdom dolazili s Istoka. Konačno stigavši do Betlehema,
izgubili su je iz vida na danjem svjetlu, pa su smeteni i očaj-
75
BENSON BOBRICK
ni lutali selom. Naposljetku, jedan od njih došao je do zdenca da izvuče vode i, kad se nagnuo nad
vodu, »ugledao zvijezdu koja se zrcalila usred bijela dana.« To ih je uvjerilo da su stigli u mjesto
Kristova rođenja.
Taj su zdenac pokazivali hodočasnicima sve do 1910.
Tko su bili magi? I kakva je to bila zvijezda? Jedan od prvih biskupa iz Antiohije u pismu
Efežanima početkom 2. stoljeća n. e. (oko 30 godina nakon što je napisano Evanđelje po Mateju)
kaže: »Svjetlo zvijezde bilo je neopisivo i njena je pojava izazvala divljenje.« A u 3. stoljeću
crkveni otac Origen napisao je da je to bila »nova zvijezda, nimalo nalik ni na koje poznato nebesko
tijelo... već slično tijelima poput kometa koji su se pojavljivali s vremena na vrijeme«. U
apokrifnom Evanđelju po Jakovu čitamo: »1 [Herod] ispitivaše mage i reče im: 'Koji ste znak
vidjeli a odnosi se na novorođenoga Kralja?' Magi odgovoriše: 'Vidjesmo kako neopisivo velika
zvijezda sjaji i zasjenjuje druge zvijezde pa zato znamo daje rođen kralj Izraela'« (21,1).
Pod svjetlom biblijske povijesti zvijezda se pojavila da bi ispunila starozavjetno proročanstvo
proroka Bileama (u Knjizi brojeva 24,17): »...razvija snagu svoju Izrael, Jakov vlada nad
neprijateljima«. U dvije tisuće godina otkako je zasjala vode se beskrajne rasprave o tome -je li to
bio stvarni ili prirodni događaj? Simbolični? Ili čudo koje znanost ne može objasniti? Ako je
prirodni, je li to bio komet, nova, meteor, planetarna konjunkcija ili neki drugi fenomen? Ako je
simboličan, u kojem smislu? Ako je čudo, kako ga protumačiti? Prema istočnom hijerarhu sv. Ivanu
Krizostomu (oko 347. - 407.), »zvijezda uopće nije bila zvijezda... već se neka nevidljiva sila
pretvorila u obličje zvijezde«, kao što se vidi iz njene ekscentrične putanje. »Njena božanska
priroda«, smatrao je, »bila je toliko moćna da je njena puka pojava bila dovoljna da dovede
barbarske mage Kristu pred noge.« Ili, kako je to opisao sv. Augustin:
• Zvijezda koju su magi vidjeli kad se Krist rodio u tijelu nije upravljala njegovim rođenjem već mu
je svjedočila; ona ga nije podvrgnula svojoj moći već je, služeći mu, pokazala put do njega. Ta
zvijezda nije jedna od onih koje od početka stvaranja slijede svoju uobičajenu putanju prema
zakonima Stvoritelja. U vrijeme poroda Djevice pojavila se nova zvijezda, koja je obavljala svoju
službu idući ispred maga u njihovoj potrazi za Kristom sve dok ih nije dovela do mjesta gdje je
ležala Riječ Božja u liku djeteta... Krist se nije rodio zato što je ona zasjala, već je zasjala zato što
76
SUDBONOSNO NEBO
se Krist rodio; ako moramo govoriti o njoj, ne smijemo reći da je zvijezda bila sudbinska za Krista,
već daje Krist bio sudbinski za zvijezdu.
Ukratko, zvijezda je bila ujedno nadnaravni događaj i nadnaravno određen prirodni događaj. U
svakom slučaju, ni u kojem smislu nije upravljala Kristovim životom.
Prvi znani prikaz zvijezde pojavljuje se u 6. stoljeću, u rukopisu poznatom kao Kodeks Egberti;
drugi u 14. stoljeću, na Giottovu Poklonstvu kraljeva, gdje je prikazana kao komet a ne zvijezda.
Većina astrologa (i astronoma) danas drži da se radilo o konj unkcij i Jupitera i Sa-turna koja se
dogodila u Ribama u 7. godini pr. Kr., kao što jejohannes Kepler 1603. i pretpostavio. Dva su se
planeta, misli se, ujedinila u izuzetno blistavo svjetlo, pa je tako nastala »betlehemska zvijezda« iz
biblijskog nauka. Ta se konjunkcija podudarila i s preklapanjem dvaju zodijakalnih ciklusa -
tropskog i sideralnog - što se događa samo jednom u dvadeset šest tisuća godina. To ujedno znači i
svitanje novog doba i početak novog velikog ciklusa era. Kao stoje Kepler napisao: »On [Bog] je
odredio rođenje svoga sina Krista, našeg Spasitelja, točno u vrijeme velike konjunkcije u znaku
Riba i Ovna, u blizini točke ravnodne-vice« - to jest upravo kad se proljetna ravnodnevica, zbog
precesije, pomaknula unatrag u prethodno zviježđe zodijaka. I najbolji biblijski stručnjaci
današnjice smještaju rođenje Isusa u to vrijeme.
Ostale teorije o toj zvijezdi vrijedne spomena varijacije su na istu temu. Jedna je povezuje s
pomračenjem Jupitera Mjesecom koje se dogodilo 17. travnja 6. godine pr. Kr. u zoru i (zajedno s
ostalim čimbenicima) moglo je značiti »rođenje židovskog kralja«. Druga se odnosi na konj unkcij
u Jupitera i Saturna kojoj je bio sklon Kepler s nizom značajnih nebeskih događanja. Židovski
povjesničar Josip, koji je pisao u 1. stoljeću n.e., navodi da je »Herod umro nakon pomrčine
Mjeseca vidljive u Jerihonu, nedugo prije Pashe«, a mi znamo da se takva pomrčina dogodila 13.
ožujka 4. g. pr. Kr., u godini kad je Pasha padala 11. travnja. Kako se pokolj nevine dječice dogodio
u njegovu kraljevstvu ubrzo nakon Kristova rođenja i kratko prije Herodove smrti, proizlazi daje
Krist rođen godinu prije, u proljeće 5. g. pr. Kr. Prema viđenju astronoma Marka Kidgera, čije je
uže područje upravo ta tema, rođenje Krista bilo je najavljeno nizom nebeskog znamenja, a
konjunkcija Jupitera i Saturna koju je Kepler izdvojio tek je prvi u nizu. Za njom je
77
BENSON BOBRICK
uslijedilo, piše Kidger, »gomilanje gotovo svih planeta u Ribama« (u veljači 6. godine pr. Kr.\ zatim
»dva značajna planetarna susreta, također u Ribama, kasnije tog mjeseca - naime pomrčina Jupitera
od Mjeseca, pa konjunkcija Saturna i Marsa.« Nakon toga dolazi plamteča nova (zabilježena u
kineskim i korejskim astronomskim godišnjacima) koja je osvijetlila nebo u veljači ili početkom
ožujka, proglašavajući rođenje Krista djeteta. Kineski ljetopis Ch'ien-han-shu, na primjer, bilježi
daje nova zvijezda bila uočena uz Theta Aquilae u ožujku 5. godine pr. Kr. i ostala je vidljiva
sedamdeset dana. Sedamdeset dana ili deset tjedana dovoljno je, prema toj teoriji, vremena da magi
slijede zvijezdu na svom putovanju od Istoka preko pustinje. Štoviše, »tijekom njihova putovanja,
zvijezda koja je prvi put viđena na istoku postupno bi se na nebu bila okrenula na jug. Kad su magi
krenuli put Betlehema vidjeli su zvijezdu ispred sebe, na jugu, u svitanje.« To može objasniti
neobičnu rečenicu u tekstu Novoga zavjeta. Oni dolaze, rečeno je, s Istoka, iako su vidjeli svoju
zvijezdu »na istoku« - što znači zapadno od mjesta gdje počinje njihovo putovanje. Što to znači?
Prevoditelji kralja Jamesa su pogriješili. Biblijska rečenica na grčkom en tai anatolai ne znači »na
istoku« već, točnije, »u zoru.« Točan prijevod (danas mahom usvojen) glasi: »vidjeli njegovu
zvijezdu gdje uzlazi« - a to se odnosi na helijak-tičko dizanje planeta ili zvijezde.
»Sve zvijezde«, objašnjava Kidger, »osim onih koje su blizu nebeskih polova, u određeno doba
godine su nevidljive. To je zato što Sunce prolazi ispred njih (ako se nalaze na ekliptici) potpuno
zaklanjajući zvijezde koje prolaze iza njega. Inače, ako je zvijezda sjevernije ili južnije od ekliptike
- u određeno doba godine ona će se uzdizati ili zalaziti u isto vrijeme kad i Sunce. To znači da je
zvijezda iznad horizonta samo za danjeg svjetla i noću se uopće ne može vidjeti. Stručnije kazano,
od vremena kad zvijezda zalazi u sumrak do vremena, tjednima ili mjesecima kasnije, kad izlazi u
svitanje, ona je u konjunkciji sa Suncem.« Tada nevidljiva, naposljetku se ponovno javlja na
jutarnjem nebu, u svitanje. Promatranje Siriusa, ne slučajno, u drevno doba koristilo se za
predviđanje poplava Nila. Kad su tako magi rekli da su vidjeli Kristovu zvijezdu »na istoku«,
mislili su »s prvim jutarnjim svjetlom«. To je razlog s kojega Herod nije znao o čemu govore.
Komet ne bi prošao neo-paženo, no skriveniji astrološki događaj, znan astrolozima ali ne nužno i
laicima? Možda.
78
SUDBONOSNO NEBO
Magi koji su došli u Betlehem da se poklone djetetu Kristu nisu bili ni »mudraci« ni »kraljevi«,
kako ih je kasnija priča nazivala, već astrolozi. Biblijski grčki pojam magos odnosi se na posebnu
perzijsku kastu astrologa vidovnjaka. Priča o tri kralja uvedena je kasnije, u 6. stoljeću, a njihov
opis kao »mudraca« također je bio kasniji, pomalo posramljen pokušaj potvrde njihova razbora, uz
zataškavanje toga tko su doista bili. U 9. stoljeću počeli su se pojavljivati pod imenima Gašpar,
Melkior i Baltazar, kao predstavnici triju različitih kontinenata i rasa - Europe, Afrike i Azije - te su
se nadavali kao prvi pogani koji su svjedočili da je Isus bio Krist. (Suvremena biblijska znanost
prihvatila je tu istinu i danas većina prijevoda mage tumači kao astrologe, bilo u tekstu ili u
popratnoj bilješci.)
Ako je rođenje Kristovo najavljeno nebeskim i astrološkim događajem, tako je najavljena i njegova
smrt. Biblija govori da je raspeće bilo obilježeno pomrčinom Sunca - »Bijaše već oko šeste ure«,
prema Luki (23,44), »kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča...« Taje
pomrčina, gledana iz Jeruzalema, morala biti potpuna ili gotovo potpuna, kao što potvrđuje
apokrifno Evanđelje po Petru, u kojem se kaže: »I mnogi su došli s lučima, misleći da je noć, i pali
suničice.«
Rana crkva odbila je zauzeti službeni stav o astrologiji, iako su neki teolozi - Tertulijan, na primjer -
bili sumnjičavi prema njenom »poganskom« podrijetlu. Tertulijan je dokazivao daje astrologija
vrijedila sve do rođenja Kristova, kada ju je istisnula kršćanska objava. To je, prema njegovu
alegorijskom gledištu, bilo »skriveno« značenje sna »poslanog magima, da se vrate kući drugim
putem« - to jest da promijene put. Ali drugi su (uključujući Origena, kao i neoplatonskog filozofa
Plotina) držali da su, ukoliko su zvijezde smještene (prema Knjizi Postanka) na nebesima po
znakovima i godišnjim dobima, njihov umjetnički koreo-grafiran ples i konfiguracija Božja
abeceda. Astrologija je zato bila božanska znanost, a oni koji su savladali njena nebeska slova mogli
su samo uvećati svoju pobožnost i vjeru.
Neki kasniji crkveni oci, uključujući i sv. Augustina, službeno su osudili astrologiju, dok su je drugi
prihvatili kao spojivu s vjerom. Sv.
79
BENSON BOBR1CK
Toma Akvinski, na primjer, potvrdio je utjecaj planeta na ljudski život i pokušao pomiriti
astrologiju s kršćanskom doktrinom slobodne volje. Roger Bacon, franjevac i velikan
srednjovjekovne znanosti, bio je stručnjak u prosudbenoj ili mundanoj astrologiji koja nastoji
povezati planetarne cikluse i obrasce sa svjetskim događanjima, a posvetio se proučavanju
»elekcija«. Drugi srednjovjekovni stručnjak bio je Giovan-ni da Fidanza, poznatiji kao
Bonaventura, jedan od najvećih svetaca srednjeg vijeka. Doista, unatoč svim svojim bojaznima
Crkva nikad nije mogla posve zaobići činjenicu da su astrološki događaji imali tako istaknutu ulogu
u Kristovu životu. Tko bi osudio učenje o zvijezdama kad je sam Duh Sveti uzeo zvijezdu da najavi
dolazak Spasitelja? Ili zanemario činjenicu daje bilo potrebno umijeće trojice astrologa da bi se
pronašle jaslice u kojima je on ležao? Istini za volju, u Svetom pismu nema mnogo toga protiv nje.
Naposljetku, Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su na početku kao »znakovi«, Kristovo rođenje
označeno je zvijezdom, smrt pomrčinom, a drugi dolazak, prema Luki 21, 25, bit će najavljen
»znacima na suncu, mjesecu i zvijezdama«. Gotovo svi odlomci za koje se čini da poprijeko gledaju
na astralnu divinaciju (Izaija 47, 13; Jeremija 10, 2-3; 2 Kraljevi 23, 54; Sefanija 1, 4-5) zapravo
osuđuju idolatriju prirode, to jest obožavanje planeta ili zvijezda kao bogova. Ali ne osuđuju ih kao
znakove ili izraze Božje volje. Tako, prema Božjoj volji, u Knjizi o sucima (6, 19-20) proročica
Debora nam govori da su se »zvijezde na svojim putanjama borile protiv Sisere«, koji je tlačio
Izraelce te su ga na taj ga način ponizile.3
Ipak, Crkva je na kraju doživjela astrologiju kao konkurenta svome autoritetu i osudila je:
Laodikejski koncil zabranio je svećenicima daje primjenjuju a Toledski koncil je zaprijetio
prokletstvom svakome tko vjeruje u astrologiju ili proricanje. To su stajalište potvrdili koncili u
Bragi, Agdi, Orleansu, Auxerreu, Narbonnei i Rheimsu. U međuvremenu, Apostolskom uredbom iz
4. stoljeća zabranjen je obred krštenja onima koji »tvrde da proriču«; Salijski zakon (franački
kazneni zakon) osudio je astrologe zbog »vraćanja«, a prvi kršćanski car Konstantin Veliki (unatoč
vlastitom prigodnom prakticiranju astrologije) prijetio im
3 U našem prijevodu Biblije nismo mogli naći takvo mjesto. Priča o kanaanskom vojskovođi Siseri
i njegovoj pogibiji kazuje se u četvrtom i petom poglavlju Knjige o sucima. (Nap. red.)
80
SUDBONOSNO NEBO
je smrću. Njegov sljednik Konstantin Drugi zakleo se da će ih rasparati željeznim kliještima.
Ali crkvene vlasti nisu mogle iskorijeniti astrologiju. Na Zapadu se pritajila; cvjetala je na Istoku
diljem Bizantskog carstva; u Indiji pak, arapskom svijetu, Kini i Perziji stekla je ne manje izraženu
sporednu važnost. Marko Polo nam u svojim Putovanjima kazuje da je na dvoru Kublaj-kana bilo
pet tisuća astrologa. Hinduski astrolozi djelovali su od rijeke Inda do Cejlona, a islamski kalifi
održavali su škole u svojim velikim učilištima kao što je bila Akademija mudrosti, koju je u
Bagdadu (uz pomoć židovskog upućenika Jakoba ben Tarika) osnovao al-Ma'mun. Oko 1136.
Geoffrev od Monmoutha napisao je da se u sedmom stoljeću northumbrijski kralj Edwin savjetovao
s astrologom Pellitusom iz Španjolske, a legendarni kralj Artur držao u Caerleonu školu za adepte
gdje su »stručnjaci u astronomiji i drugim umijećima marljivo pratili kretanja zvijezda te, u to
vrijeme, pomoću pomnih izračuna, kralju Arturu nagovještali dolazak bilo čega značajnog.«
Redovnici su čitali, prepisivali i potajice učili Mathesis Firmika Materna, unatoč crkvenom
neodobravanju; Gerarda, nadbiskupa od Yorka za Henrika I, njegovi kanonici odbili su kršćanski
ukopati jer je kad je umro pod njegovim jastukom pronađen primjerak Materna.
Zanimanje za astrologiju oživjelo je i za vrijeme karolinške renesanse, a poveo ju je anglosaski
pjesnik i učenjak Alcuin. Njega je Karlo Veliki postavio na čelo velike palatinske škole u Aachenu,
a prije toga je upravljao katedralnom školom u Yorku. Za vladavine nasljednika Karla Velikog, Luja
Pobožnog (vladao 814. - 840.) govorilo se kako »svaki karolinški plemić ima svog astrologa
savjetnika«, kao što gaje imao Vi-lim Osvajač, koji se oslanjao na Gilberta Maminota, biskupa
Lisieuxa.
Do 12. se stoljeća astrologija već otvoreno vratila na Zapad, obogaćena brojnim arapskim
pojmovima, uključujući i teoriju konjunkci-je, dvanaestak novih točaka - kao što su točka prijatelja
ili sretna točka - i detaljnim proučavanjem lunamoga kalendara, uz istraživanje fiksnih zvijezda u
odnosu na stupanj ili »postaju« Mjeseca. Prijevod na latinski arapskih djela (koja djelomično
potječu od Grka) očarao je učenu zajednicu. Tijekom sljedećih pet stoljeća astrologija je prožela
europsku kulturu, upravo kao što je nekoć prožela kulturu carskog Rima. Doskora su mnogi gradovi
(poput Firenze) uzdržavali gradskog astrologa gotovo kao što današnje zajednice drže liječnika, te
teško da se mo-
81
BENSON BOBRICK
gla naći važna osoba - papa, general ili kralj - bez dvorskog astrologa koji bije savjetovao: Henrik II
i Karlo IX Francuski; Katarina Medici (i sama vrsna u tom umijeću, kojim se bavila u zvjezdarnici
kraj Pariza); sveti rimski car Karlo IV; Karlo V Francuski i tako dalje. Kad je 1380. umro Karlo V
Francuski, otkriveno je da se gotovo desetina njegove goleme knjižnice sastoji od astroloških djela.
Najmanje dvanaest papa bilo je naklonjeno umijeću - medu njima Julije II, Pavao III, Siksto IV,
Inocent VIII, Leon X i Urban VIII. Julije II se koristio astrologijom da bi odredio dan svoje
krunidbe; Pavao III da bi odredio pravi sat za svako crkveno vijeće; Siksto IV odredio je sve važne
datume i primanja prema planetarnom satu, a u reformi kalendara pomogao mu je njemački astrolog
Regiomontanus. Inocent VIII je konzultirao horarnu astrologiju u uređivanju svojih vanjskih
poslova; Leon X utemeljio je katedru astrologije pri Sapienzi i ne slučajno pridonio pojavi
Reformacije kad je pokušao financirati Baziliku sv. Petra prodajom indulgencija. Leonov omiljeni
astrolog bio je Franciscus Priulus koji je, rečeno je, »bio toliko zastrašen vlastitom sposobnošću
tumačenja horoskopa i otkrivanja događaja i tajni ljudskih života da je postao neutješno potišten te
je počinio samoubojstvo.« Neki su pape u doba Reformacije tražili astrologe da bi saznali hoće li
Luther prevladati. U Rimu za Urbana VIII »astrologija je medu običnim ljudima bila popularnija od
kartanja ili kockanja. Duž obala Tibra i na Korzu, u uličicama Borga i Trasteverea ulični su
prodavači nudili listove zvane avvisi«, nešto poput današnjih tabloida, »koji su sadržavali sočnu
mješavinu novosti, tračeva i predviđanja«, s naglaskom na to što zvijezde predviđaju u vezi s
velikim i malim događajima.
Što se tiče Luthera, i protestanti i katolici na isti su se način udublji-vali u njegov horoskop
nastojeći otkriti je li on prorok ili Antikrist. To su teško mogli znati, budući da su točna godina i sat
njegova rođenja bili pod upitnikom. Sam Luther nije bio sasvim siguran kad je rođen, a njegova
majka se toga nije mogla sjetiti. To je ostavljalo prostora raznim nagađanjima. Protestanti su davali
prednost 1483. godini, u kojoj konfiguracija planeta ukazuje na »teologa predanog vjeri te čvrsto i
nepokolebljivo usmjerenog cilju«. Katolici pretpostavljaju daje rođen u 1 i 10 ujutro 22. listopada
1484. što ga povezuje sa zastrašujućom ko-njunkcijom pet planeta u Škorpionu u devetoj kući, u
skladu s njegovom osobnošću »bogohulnog heretika, ljutog neprijatelja kršćanstva i
82
SUDBONOSNO NEBO
bezbožnika«. Nijedno od toga nije bilo točno. Ali ni samom Lutheru ništa od toga nije bilo važno.
Iako je prihvatio vladajuće vjerovanje u nebesko znamenje (»što god se na nebesima pokrene na
neuobičajen način sigurnije znak Božje srdžbe«, pisao je) i očekivao da će obilje kometa u obliku
križa najaviti drugi dolazak, s nepovjerljivošću je gledao na astrologiju u cjelini. Ipak, Philipp
Melanchthon, njegov glavni pomoćnik u Reformaciji, bio je vjeran sljedbenik tog umijeća i prijatelj
Jo-achima Camerariusa, koji je 1535. objavio grčko izdanje Ptolemejeva Tetrabiblosa. Melanchthon
ga je pročitao i odlučio dati ovlaštenje za prijevod na latinski te ga 1553. i dovršio.
Da bi se u cijelosti razumio taj silni procvat astrologije na Zapadu treba se vratiti u 12. stoljeće i
ponovno osvojenje muslimanske Španjolske.
Rečeno je da je sv. Jakov apostol, brat sv. Ivana, propovijedao u Galiciji gdje je prema svojoj želji
kasnije pokopan. S vremenom je, na žalost vjernika, mjesto njegova ukopa bilo zaboravljeno ili
izgubljeno, sve dok se jedne noći nije javio Karlu Velikom u snu i rekao mu gdje leži tijelo.
Nagovarao ga je da povede vojsku preko Pirineja da ga zatraži natrag, putem koji će biti označen
zvijezdama. Zvijezda je kasnije odvela nekog biskupa do tog mjesta, i tako je mjesto njegova groba
dobilo naziv Compostela - od campus stellae, polje zvijezde.
Još je veći plijen od svečeve grobnice mamio križare. Dva stoljeća nakon osnutka arapska je
Španjolska postala najbogatija i najnaprednija zemlja u Europi, čiji su najveći gradovi - Cordoba,
Toledo i Sevilla - bili usporedivi s veličanstvenim Bagdadom na svome vrhuncu. U vrijeme kad je
Rim bio u ruševinama a London, Pariz, Venecija i Antwerpen još uvijek neuređeni srednjovjekovni
gradići, Cordoba - »kupola islama«, »minaret pobožnosti« - blistala je poput zlatnog vrča sred
glinenih posuda. Najveća od njenih palača, Azahara, bila je gotovo grad za sebe, a njena velika
džamija, Mezquita, izgrađena od srušenih crkava, bila je obložena svjetlucavim zlatom. Iznutra,
mozaici u svim bojama prelijevali su se i blistali zrakama deset tisuća svjetiljki. Mnoge njene
raskošne kuće bijahu opremljene mramornim balkonima da uhvate i zadrže ljetni povjetarac, a zimi
je topli zrak strujao dovodima ispod podnih mozaika. Više od tri stotine kupališta služilo je
populaciji od pola milijuna žitelja, koji su u vrijeme molitve hrupili u sedam stotina džamija. Ulice
su također bile popločane i osvijetljene. U knjižnici njene Velike akademije znanja, osnovane 948.,
bilo je pohranjeno približno 600.000 rukopisa.
83
BENSON BOBRICK
Brojni zapadni učenjaci bili su fvjesni toga kulturnog bogatstva i dolazili ga kušati, poput Gerberta
d'Aurillaca (kasnijeg pape Silvestra II), koji je studirao u Cordobi i Sevijli prije no što je stao na
čelo katedralne škole u Reimsu. William od Malmesburvja govori nam da je u Španjolskoj, medu
Saracenima, Gerbert proučavao »Ptolemejev astrolab i Sudbinu od Firmika«. Osim stoje bio predan
proučavatelj astrologije, imao je renesansnu širinu učenosti; konstruirao je globuse, astrolabe,
čuveni abakus i »cijevi za promatranje« (preteče teleskopa) te izumio sat s klatnom. Uveo je na
Zapad arapske brojke.
Otkako su je osvojili Saraceni, Španjolska je bila neovisan emirat, osnovan ubrzo nakon što su
svrgnuti Omejidi iz Damaska. Sustavno su je blagoslivljali upraviteljima izuzetne vještine i
mudrosti, uključujući čuvenoga velikog vezira Almanzora (Abu 'Amir al Mansur), koji je proširio i
dovršio Mezquitu prije smrti 1002. godine. Almanzor je usto uspio održati muslimansku Španjolsku
na okupu svojom nedostižnom vještinom. No, nakon njega ona se raspala na sitne feudalne posjede,
stoje kršćanima omogućilo da krenu u ponovno osvajanje. Od planina Asturije i Galicije križarske
vojske ustrajno su utirale svoj put na jug, zauzimajući Toledo, Cordobu, Valenciju, Sevillu i druge
gradove. Mau-ri (kako su nazivali muslimane u Španjolskoj) su se pregrupirali i povratili neke
gubitke, ali do 1248. samo je kraljevstvo Granade ostalo u rukama Saracena. I ono će naposljetku
pasti pred udruženim vojskama Aragona i Castille.
Iako su došli kao osvajači, kršćani su uskoro postali očarani onime što su zatekli. Pokazalo se to na
mnogim poljima, ali nigdje tako silno kao u učenjaštvu, koje je izmijenilo Zapad. Na neki način
zapadna kultura sada je nanovo stekla svoje izgubljeno uporište uz pomoć Arapa, jer je arapska
učenost spasila zapadnu civilizaciju od izumiranja. Kršćanske su vojske u svome napredovanju
otkrivale da goleme arapske knjižnice u osvojenim enklavama sadrže mnoge »izgubljene« radove iz
klasičnog doba, kao i napredna djela iz filozofije i matematike koja su stvorili sami Arapi. Iz
Španjolske su stigle Aristotelova filozofija i prirodna znanost te njegovi arapski komentatori, u
obliku koji će preobraziti europsku misao; antički klasici medicine od Hipokrata do Galena; Eu-
84
SUDBONOSNO NEBO
klid i nova algebra; radovi arapskih liječnika poput Avicene; rasprave o perspektivi i optici, kao i
nove planetarne tablice kralja Alfonsa X Mudrog. Dobivene su novi i izvanredni podaci iz
astrologije, astronomije, farmakologije, psihologije, fiziologije, zoologije, biologije, botanike,
mineralogije, kemije, fizike, matematike, geometrije, trigonometrije, glazbe, meteorologije,
geografije, mehanike, hidrostatike, navigacije i povijesti - da damo tek jedan popis. U jezik zapadne
znanosti i trgovine ulaze arapski nazivi: zero (nula), algebra, cifra, algoritam, almanah, na-dir,
alkemija, alkohol, eliksir, tarifa, arsenal, admiral, alembik. Ponovo stečena bogatstva klasične
jednako kao i arapske kulture bila su zadivljujuća, koliko i izuzetni prevoditeljski napori koji su
uslijedili. Gotovo od trenutka kad je počelo ponovno osvajanje, europski proučavatelji i učenjaci
počeli su prelaziti Pirineje prema Toledu, Cordobi i drugim središtima, gdje su surađivali u
prevođenju sačuvanih tekstova.
Kao u Aleksandriji u helenističko doba, Židovi, kršćani i muslimani blisko su surađivali i
sudjelovali u sveopćoj razmjeni ideja. Gerard Kre-monski preveo je radove Hipokrata i Galena,
Ptolemejev Almagest, Aristotelovo djelo Analitica.posteriora, Teodozijevu Sfernu geometriju, i
šezdesetak drugih djela; Herman Dalmatinac iliti Koroški posvetio se Aristotelovoj Etici, Poetici i
Retorici; Adelard iz Batha (koji je napisao i raspravu o astrolabu) preveo je Euklidove Elemente i
astronomske tablice Muhammada ibn Musa al-Khwarizmija. Teodor iz Antiohije preveo je razna
djela iz zoologije; Platon iz Tivolija, Rudolf iz Brugesa, Hugo iz Santalle, Robert iz Chestera i drugi
preveli su Aristotelovu Fiziku i Metafiziku, Proklovo djelo O gibanju, Pneumatiku Herona iz
Aleksan-drije, Euklidovu Katoptriku i stotine drugih temeljnih tekstova. Barto-lomej iz Mesine,
Burgundije iz Piše, Egidije de Trebaldis iz Parme, Ar-nold iz Barcelone, Blasius Armegandus iz
Montpelliera, Herman Dalmatinac i Robert iz Retinesa jednako su tako posvetili svoj talent toj
zadaći. K tome, do sredine 12. stoljeća većina važnih djela iz astrologije postala je dostupna
latinskom Zapadu. Abu Ma'shara, Alcabitiusa i Mash'allaha preveo je Ivan Seviljski; Halvja
Abenragelajuda ben Moses, koji je preveo tekst s arapskog na starokastiljski, koji je kasnije
preveden s kastiljskog na latinski; Centiloquium - zbirku stotinu aforizama koji se pripisuju
Ptolemeju - preveo je Ivan de Luna Hispalensis, koji je napisao i udžbenik iz umijeća elekcija što ga
je Chaucer koristio pri pisanju Canterburyjskih priča. Abraham Ibn Ezra, sefardski Židov, ob-
85
BENSON BOBRICK
jasnio je uporabu decimalnog sustava u odnosu na kalendar i napisao 1148. vlastiti kratki uvod u
astrologiju pod naslovom Početak mudrosti. Sve to čini dio velike europske renesanse 12. stoljeća,
koja ne samo daje najavila još slavniji procvat u 15. stoljeću nego je predstavljala vrhunac
romaničke umjetnosti, početak gotičke, pojavu pučke književnosti, obnovu grčke znanosti i
oživljavanje rimske klasike, pjesništva i rimskog prava. Zbog tog pritjecanja znanja nastaju prva
sveučilišta, a fakultetski i sveučilišni stupnjevi razvijeni su radi vrednovanja stečenog znanja. Brojni
učenjaci upućeni u arapsko znanje stižu iz Španjolske u Englesku, a otuda i naslov »oksfordski
don«, koji se počeo dodjeljivati profesorima koji su »držali katedru« - to jest onima koji su zaslužili
pravo na akademski tron zbog autoriteta u nekom području.
Budući da je Aristotel bio vodeća ličnost nove učenosti, astrologija je sada uživala njegov
skolastički ugled. Njegova znanstvena misao prvotno je zapravo bila prenesena na Zapad preko
prijevoda jednog djela Abu Ma'shara; a bilo je malo toga u aristotelovskoj znanosti s čime
astrologija nije bila u temeljnom suglasju. Sam je Aristotel govorio u O nastajanju i nestajanju da je
»Zemlja na neki nužni način vezana uz lokalno gibanje nebesa, pa se odozgo upravlja svom moći
koja počiva u ovom svijetu«. U samim znanostima, tri koje su se smatrale najvažnijima -
astrologija, astronomija i matematika -jedva da su se razdvajale. Peter iz Bloisa, koji je učio
teologiju kod Ivana Salisburijskog (tajnika nadbiskupa mučenika Thomasa Becketa, kasnije sveca),
kaže nam: »Matematičari su oni koji iz položaja zvijezda, aspekata na nebu i kretanja planeta
otkrivaju buduće stvari.« A astronomija, kako je vidi Adelard iz Batha, »opisuje cjelokupni oblik
svijeta, putanje planeta, broj i veličinu njihovih orbita, položaj znakova... Tom znanošću stječe se
znanje ne samo o sadašnjem stanju svijeta već i o prošlosti i budućnosti. Jer su bića gornjeg svijeta,
obdarena božanskim dušama, počelo i uzrok donjeg svijeta.« U stvari, astronomija, astrologija i
matematika su jedno.
Na Istoku, Bizantince je zahvatio isti plamen. Iako su istočni carevi, barem u ranije vrijeme,
osuđivali astrologiju, drugi su ju prihvatili, ili su dopustili da se njeguje na dvoru. Prvi kršćanski
car, Konstantin Veliki, bio je spreman pripisati astrološki utjecaj prirodnim katastrofama,
86
SUDBONOSNO NEBO
i navodno je od nekog astrologa zahtijevao da odabere najpogodnije vrijeme za utemeljenje
Konstantinopola kako bi se grad održao. Povjesničar Amijan Marcelin piše daje imperator Valens,
nakon što gaje astrolog Heliodor upozorio na urotu, postavio ovoga u svoj tajni kabinet, a car Ženo
zadužio je astrologe dok je bio na vlasti »da analiziraju izglede političkih protivnika«. Između
bizantskog i arapskog svijeta bilo je znatnih razmjena ideja, uključujući i astrološke. Krajem 8.
stoljeća, na primjer, bizantski učenjak Stjepan Filozof donio je u Konstantinopol blago astroloških
rukopisa iz Bagdada, gdje je studirao s Teofilom iz Edese, grkofonim vojnim astrologom Kalifa al-
Mahdija. Neki su (poput Retorija Egipćanina) imali i arapsko obrazovanje. S vremenom su
sastavljene bizantske antologije astroloških materijala, a početkom 11. stoljeća kolali su grčki
prijevodi djela, medu ostalima, Masha'allaha, al-Kindija i Abu Ma'shara.
Astrologija je stjecala sve više prostora i ugleda za vrijeme bizantske renesanse u 9. stoljeću
(usporedo s karolinškom renesansom na Zapadu) uz grčku astronomiju, koja je dijelom spašena iz
arapskih prijevoda grčkih tekstova. Bizantski car Manuel Komnen (vladao 1143. -1180.) oslanjao se
na astrologiju i branio je na temelju prirodnih znanosti, Biblije i crkvenog učenja. Pod njegovom
vladavinom načinjeni su mnogi prijevodi arapskih i perzijskih rasprava na grčki, a vrijeme njegove
krunidbe u sv. Sofiji 31. ožujka 1143. određeno je postupkom elektivne astrologije (sačuvan je
horoskop događaja), što može i ne mora objasniti uspjeh njegove vladavine. Njegov stalni pratitelj
Ivan Ka-mater, nadbiskup bugarski a kasnije patrijarh Konstantinopola, također je bio adept.
Napisao je dva astrološka spjeva posvećena svome vladaru i predviđao sudbinu svega, od jesenje
žetve do vojnih pohoda. Car Andronik II imao je stručnog astrologa Teodora Metohita, koji je
ujedno bio i »premijer« u većem dijelu vladavine. Metohit je autoritativno pisao o filologiji,
povijesti, filozofiji, retorici, pjesništvu i znanostima; Chaucer je odao priznanje njegovim
astrološkim djelima; pa ipak je nekako uspio uskladiti svoj privatni studij s vođenjem državničkih
poslova. Njegov suvremenik Nikefor Gregoras o njemu je kazao: »Od jutra do večeri bio je u
potpunosti i gorljivo predan javnim poslovima, kao da mu znanstveni rad ne znači ništa, ali uvečer,
nakon što bi napustio palaču, toliko bi se prepustio proučavanjima te biste pomislili da se čitav
njegov život sastoji samo od učenjaštva.« Drugog cara, Andro-
87
BENSON BOBRICK
nika IV (koji je svrgnuo svog oca Ivana V Paleologa), astrolog Ivan Abramije savjetovao je pri
opsadi Konstantinopola, pa je ušao u grad u »elektirano« vrijeme u 8 i 30 ujutro 12. kolovoza 1376.
Do 13. stoljeća astrologija je na istoku i zapadu zaokupljala velike i najutjecajnije ličnosti toga doba
- Mihaela Škota (oko 1175. - 1234.), jednog od prevoditelja Aristotela s arapskog na latinski i
savjetnika svetog rimskog cara Frederika II; Guida Bonattija, savjetnika gibelinskog kondotijera
Guida da Montefeltra, »koji nikada nije poveo bitku a da se nije posavjetovao sa zvijezdama«,
Lutberta Hautschilda, opata sv. Bar-tolomeja u Eeckhoutu i štićenika vojvode de Berrvja, čiji je
glasoviti Tres riches heures ukrašen astrološkim simbolima; Jaquesa Coeura, također i alkemičara;
rođenog jorkširca Ivana Sacrobosca (znanog i kao John od Holywooda, što je engleski prijevod
njegova prezimena), čije je djelo De Sphaera Mundi bilo jedan od izvora koje je Chaucer koristio za
svoju Raspravu o astrolabu, kao i Arnauda de Villeneuvea, autoriteta za hermetičke znanosti koji je
postao rektorom Sveučilišta u Montpellieru prije no što je ušao u spor s Crkvom.
Jedva je ijedan autoritet, ma koje veličine bio, poricao astrologiju. Robert Grosseteste, biskup
Lincolna u 12. stoljeću, napisao je posebnu studiju o kometima. Roger Bacon, čije je
enciklopedijsko znanje obuhvaćalo teologiju, matematiku, geografiju, astronomiju, perspektivu,
fiziku, alkemiju i eksperimentalnu metodu, vjerovao je da se dolazak Antikrista može predvidjeti
pomoću astrologije. Albertus Magnus (Albert Veliki), dominikanski fratar i najistaknutiji učenjak
svoga doba, zagovarao je »utjecaj planeta na svjetska zbivanja« kao i njegov učenik sv. Toma
Akvinski, koji je pomirio astrologiju i crkvenu vjeru.
Toma Akvinski je pak ustrajavao na ulozi milosti. Suprotstavljajući se kruto determinističkom
tumačenju astrologije kao nespojivom s doktrinom slobodne volje, u Summa Theologica tvrdio je
da zvijezde imaju izravan i bitan utjecaj na čovjekovo tijelo, ali neizravan i sporedan utjecaj na
njegovu dušu. Bio je uvjeren da astrologija »funkcionira«, ali je držao da je to tako u mjeri u kojoj
je osoba povezana sa svojom tjelesnom prirodom - sa svojim fizičkim tijelom, njegovim nagonima i
potrebama. Tada, kao i svakim drugim »tijelom«, njime upravljaju zvijezde. Ali kad je čovjekova
duša u skladu s Bogom, njegova se volja oslobađa te spone pa ima moć djelovati iznad i iza te
prinude jer je njegov duh u dodiru s višom moći. S tog razloga, mundana
SUDBONOSNO NEBO
astrologija, koja se bavi društvima, često bude u pravu, jer ljudi u skupinama, poput »svjetine«, ne
mogu posjedovati neovisnu volju već se po naravi kreću kao stado. Ukratko, zvijezde mogu
usmjeravati, ali ne i prisiljavati, jer je volja slobodna da im se odupre. Mudar čovjek koji gospodari
sobom može na taj način gospodariti i zvijezdama. To rješenje problema sudbine i slobodne volje
postati će klasično za kasnije pisce i iskristalizirat će pravovjerni stav srednjovjekovne crkve prema
astrologiji. No još je ostalo raspraviti može li slobodna volja mijenjati ili utjecati na događaje ili je
ona samo stanje duše. Kao što je sv. Ivan od Križa kasnije rekao: »čine me i raščinjaju ne stvari koje
mi se događaju, nego moji odgovori na njih. A Bog mari jedino za to.«
U kasnome srednjem vijeku astrologija je uključena u nastavni plan brojnih europskih sveučilišta i
smatrala se neizostavnim dijelom izobrazbe svakog liječnika u postavljanju dijagnoze i liječenju
bolesti. Katedre za astrologiju uspostavljene su, primjerice, na sveučilištima u Parizu, Padovi,
Milanu, Bologni, Firenzi, Beču i Oxfordu, a držali su ih veliki znanstvenici toga doba kao što su
Pietro d'Abano, Regiomonta-nus i Giorgio Peuerbach. Regiomontanus, profesor astronomije i
astrologije u Beču, čiji je rad cijenio Kolumbo, napisao je najnaprednije knjige toga vremena iz
trigonometrije, sastavio neke od najranijih efemerida i preveo Ptolemejev Almagest.
No, ostala je određena podvojenost. Nju su izazvala zastranjela petljanja oko magije, pokušaji
primjene astrologije na Kristov život (izradom njegova horoskopa) i druge preuzetne uporabe
umijeća. Cecco d'Ascoli, slavni talijanski profesor astronomije i astrologije, spaljen je kao heretik u
Firenci 1327. nakon što je ustvrdio da se iz horoskopa koji je sastavio »mogla predvidjeti Isusova
velika mudrost, njegovo rođenje u štali i smrt na križu.« On je iskupio grijehe mnogih koji su prije i
poslije njega radili takva predviđanja, uključujući, ne slučajno, kardinala Pierrea d'Aillvja, koji je
nekako izbjegao ukor.
Bilo je i skeptika. Rabin Moses ben Maimon ili Majmonid, rođen u Cordobi u Španjolskoj ali
odrastao u Kairu, u Egiptu, držao je da stih Levitskog zakonika 19, 26, »Ne smiješ promatrati
vrijeme«, zabranjuje astrologiju, pa ju je osudio kao »drvo u sjeni iz kojeg bujaju svi oblici
praznovjerja, pa se mora iskorijeniti da bi osobodilo prostor drvu znanja i drvu života«. Kad su neki
rabini u južnoj Francuskoj zatražili njegov savjet o tome može li to umijeće osigurati neke
smjernice u mo-
89
BENSON BOBRICK
litvi, on im je odgovorio: »Prava znanost o zvijezdama je znanje o obliku sfera, njihovoj veličini,
kretanju, vremenu njihove revolucije, njihovoj sjevernoj ili južnoj inklinaciji, njihovoj rotaciji na
istok ili zapad, orbiti svake zvijezde i njihovoj putanji« - ukratko, astronomija. »Ta znanost nas
može uputiti u pomrčine svijetlećih tijela; u to kada i gdje će se one dogoditi; od kojeg se stupnja
[mladi] Mjesec pojavljuje kao rastući do punog, pa se zatim postupno smanjuje; kad je Mjesec
vidljiv ili nevidljiv; zašto postoje dugi i kratki dani; zašto dvije zvijezde mogu zajedno izlaziti ali ne
moraju zajedno zalaziti; zašto se na različitim mjestima dan razlikuje po trajanju, dok je na nekim
mjestima dan jednak noći.« No također je primijetio: »Budući daje Bog stvorio te zvijezde i kugle
da upravljaju svijetom i smjestio ih visoko i udijelio im čast, a one su sluge koje služe pred njim,
dolično je da ih ljudi slave, veličaju i štuju.«
Prevagnuo je stav daje astrologija, unatoč skolastičkom rješenju problema slobodne volje, po naravi
fatalistička. No elekcije, naravno, uopće nisu fatalističke. Albert Veliki otišao je toliko daleko daje
rekao: »Prenagliti i ne odabrati astrološki povoljno vrijeme za djelovanje značilo bi raditi protiv
slobode volje.« Ta se doktrina odnosila i na astralnu magiju - pokušaj da se moć zvijezda kanalizira,
upregne ili usmjeri u predmete njihovim stvaranjem u vrijeme kad je nebo u najboljem rasporedu za
njihovu uporabu. Bilo je uobičajeno da se ljekarije pripravljaju u prikladno vrijeme, jer se vjerovalo
da su tada učinkovitije. Za neke biljke se vjerovalo da imaju »svojstvo« ili snagu planeta koji njima
vlada ili s kojim su u skladu. Nasuprot suvremenoj predodžbi, zamisao da se nebeska moć može
unijeti u likove strogo govoreći nije idolatrija ili praznovjerje, već je povezana s naročitim
poimanjem vremena. To vrijeme je astrološko, kao u elekcijama. U pravom trenutku,
pretpostavljalo se, može se zauzdati snaga ili svojstvo planeta pomoću talismana napravljenih iz
prikladnih materijala koji mogu primiti tu snagu - kao što se danas staklene ploče prave tako da
upijaju energiju Sunca. Hvatajući ta astralna zračenja astrolozi, teoretski, mogu preusmjeriti snagu
nebesa na vlastite ciljeve. Tako su se »ljubavne čini« pravile od bakra (metal Venere) u satu
vladavine Venere, kad je taj planet u dignitetu ili egzaltaciji, a u njih bi se ugravirao prikladan lik ili
simbol koji je izražavao njenu posebnu moć. No to nije uvijek bilo tako jednostavno.
90
SUDBONOSNO NEBO
Jedan od velikih predstavnika astrološke magije bio je astrolog The-bit ben Corat (ili Thabit ibn
Qurrah), koji je služio bagdadskom kalifu a umro je 901. Evo primjera njegova naprednog
postupka. Poradi promicanja političke karijere, piše on,
kad želiš načiniti lik čovjeka koji hoće postati upraviteljem nekog grada ili pokrajine, ili sucem neke
prefekture ili mjesta... izrezbari glavu lika u trenutku kad je Zmajeva glava na ascendentu a vladar
ascendenta neka bude benefik, bez aspekata prema maleficima. Izrezbari tijelo lika pod bilo kojim
uzlazećim znakom u kojem je Mjesec, izrezbari ramena i prsa u vrijeme Venere na ascendentu,
bokove pri izlasku Sunca u jednom od digniteta, bedra uz Merkur u ascendentu u jednom od
njegovih sretnih [dignitetnih] mjesta, ali da ne bude retrogradan ili zapaljiv, ili pak u aflik-ciji; i
stopala pod ascendentom Mjeseca u konjunkciji s Venerom... I nas-toj da je ascendent sretan, kao i
njegov vladar i vladar desete kuće. Male-fici moraju biti daleko od ascendenta i njegova vladara; i
neka vladar desete kuće bude u konjunkciji s vladarom ascendenta u prijateljskoj konjunkciji ili u
potpunoj uzajamnoj recepciji. Kad si to učinio i napravio lik na opisani način, kralj će mu ostvariti
želje i dat će mu mjesto koje traži. Sačuvaj kip kako sam ti rekao i on će djelovati, ako takva bude
volja Božja.
Albert Veliki je, nimalo slučajno, odobravao »graviranje astroloških slika na dragulje i minerale radi
činjenja čudesa«. 1 Roger Bacon je potpisao vjerovanje da su slike i usmene čini, ako su načinjeni
uz poštivanje traženih astroloških uvjeta, obdareni »nebeskom« snagom. Štoviše, bio je uvjeren da
su mnoga čuda svetaca izvedena pomoću tih sredstava, uključujući magijske riječi izgovorene u
pravo vrijeme.
Ipak, utjecaj sv. Augustina nije bilo lako nadvladati. Neobično je što se tako značajnom misliocu
omaklo toliko nespretnih kontradikcija. Tvrdio je da ga je u mladosti astrologija privlačila, ali da ju
je s godinama odbacio; no, u kasnijim kritikama astrologije kao daje neupućen u većinu njenih
tradicija te posuđuje neke zamjerke iz Ciceronovih djela. Na primjer, smatra astrologiju neodrživom
zbog različite sudbine blizanaca i za primjer upućuje na Jakova i Ezava. Kako, pitao se, nebesa
mogu objasniti tako dramatičnu razliku u sudbini dva djeteta -jednoga koji je pustinjski lutalica i
drugoga koji je otac moćnog plemena - rođenih u gotovo isto vrijeme? Astrolog bi odgovorio da je
»gotovo«
91
BENSON BOBRICK
odgovor na to pitanje. Da bi omogućio umijeću da se samo brani vlastitim sredstvima, nijedan adept
u prvom redu ne bi smatrao njihove horoskope identičnima. Svake četiri minute novi stupanj (a tu je
i mogućnost novog dekana, podvladara, fiksne zvijezde i tako dalje) izdiže se iznad horizonta i daje
potpuno različito tumačenje djetetove sudbine. Radijski stručnjaci, kako ističe jedan pisac, »rade s
djelićima sekunda«, izrađivači staklenih leća s »milijuntim dijelovima centimetra«. I opet, »ako
netko zaboravi jednu znamenku kombinacije sefa, može li ga otvoriti?« Tako je i s blizancima, kod
kojih mala razlika u vremenu rođenja može dovesti do »značajne razlike u osobinama i tempiranju
događaja«. No to Augustin na neki način nije pojmio. U Petoj knjizi Države Božje on nam kazuje:
Koliko je do pokušaja [astrologa] da izvedu zaključke iz tog malog intervala vremena između
rođenja blizanaca, na temelju one točke na nebu koja označuje sat rođenja a oni je nazivaju
»horoskopom«, on je ili nesrazmjerno malen u odnosu na razlike koje se pokazuju u naravi,
djelovanju, navikama i sudbini blizanaca, ili je nesrazmjerno velik kad se usporedi sa staležom, bilo
visokim ili niskim, koji je za oboje isti, a u svakom slučaju njihovu najveću razliku oni pripisuju
satu rođenja. Prema tome, nema svrhe iznositi onu slavnu priča o lončarskom kolu, koja nam
prenosi odgovor što gaje navodno dao Nigidije [Figul, rimski astrolog] kad gaje to pitanje smelo...
Zavrtjevši lončarsko kolo svom snagom dvaput ga je najvećom brzinom označio tintom, pa se činilo
da su oznake pale na isto mjesto. No, kad je vrtnja stala, oznake koje je učinio nađene su na obodu
kotača na nemaloj udaljenosti. Tako, kazao je, s obzirom na veliku brzinu kojom se kreću nebeska
tijela, iako su blizanci rođeni u jednako kratkom vremenskom razmakom kao što je bio razmak
između oznaka koje sam napravio na lončarskom kolu, taj kratki vremenski razmak odgovara silnoj
udaljenosti na nebeskoj sferi. Zbog toga, kaže, dolazi do različitosti u navikama i sudbini blizanaca.
U fizici, ili sferičnoj geometriji u svome primjeru, Figul je bio potpuno u pravu. I na kraju je, poput
Cicerona, Augustin sjedio na dvije stolice. Priznao je da astrolozi kojiput pokazuju začudnu moć
predviđanja, što je mogao pripisati samo pomoći demona, iako je kasnije priznao, u Državi Božjoj,
da zvijezde imaju očigledan utjecaj na fizički život (ako ne i na dušu) čovjeka. Ako zvijezde utječu
na zemaljske pro-
92
SUDBONOSNO NEBO
mjene, dodao je, »ne slijedi da je volja ljudi podvrgnuta rasporedu što ga zvijezde mogu odrediti«.
(To je dalo Tomi Akvinskom vlastito polazište za razmatranje teme.) Unatoč tome, bio je bolno
uvjeren da to navodi ljude da se prepuštaju sudbini umjesto da se služe vlastitom slobodnom voljom
u težnji za milošću Božjom. Stoga se gnušao svake prezira vrijedne ovisnosti o tom umijeću. Iznio
je priču o čovjeku koji je tako žarko želio da mu se sin rodi u sretnom trenutku kad su zvijezde, kao
stoje pretpostavljao, bile dobro poredane, daje ženu, kad su je spopali prerani trudovi, stao u panici
nagovarati da nekako odgodi porod.
Kao nasljednici grčke i arapske misli, većina srednjovjekovnih mislilaca, poput Pierrea d'Aillvja,
bili su uvjereni da su povijesne promjene određene planetarnim ciklusima, »počinjući s onima
najkraćeg trajanja, mjesečnim lunarnim ciklusom, koji dobiva na važnosti ako kulminira u
pomrčini, sve do dugih ciklusa konjunkcija Jupitera i Saturna«. Prema d'Aillvjevu gledištu, takva
velika konjunkcija navijestila je ili se podudarila s Potopom, padom Troje, smrću Mojsija,
osnutkom Rima i Kristovim dolaskom. »Element« u kojem su se ti događaji zbili kao da je ukazivao
na patnju koju će donijeti. »Tako, ako želiš saznati kakva će biti nevolja i muka (povezana sa
svakim elementom)«, pisao je Ma-sha'allah, »pogledaj smjenu konjunkcije iz jednog elementa u
drugi u točki tranzita, u kojem god znaku bila, a ako je u vatrenim znakovima, nesreća će stići od
vatre. U vodenim znakovima, od vode, ako je u zračnim, od vjetra, a ako je u zemljanim
znakovima, od klizišta, potresa ili odrona.«
D'Aillvjevo apokaliptično stajalište bilo je dijelom pod utjecajem velikog crkvenog raskola koji je
trajao 40 godina, doveo do postavljanja suparničkih papa i podijelio zapadno kršćanstvo na dvoje.
Cijela Europa bila je zahvaćena kugom, ratom, glađu, pobunama i gospodarskim kaosom, a to je
sve »pridonijelo atmosferi apokaliptičnog ludila«. D'Aillvju je to nalikovalo, prema uobičajenom
tumačenju Druge poslanice Solunjanima, na dolazak posljednjih dana, pa je vjerovao da će sljedeća
velika konjunkcija označiti početak kraja svijeta. Prema D'Ail-lyju, međutim, puni učinak te
sudbonosne konjunkcije neće se pokazati sve do 1789. godine, kada će se pojaviti Antikrist a stari
poredak,
93
BENSON BOBRICK
što znači kraj svijeta, biti potpuno izokrenut. Naravno, nije bio sasvim u krivu, jer je te godine
Francuska revolucija okrenula politički svijet Europe naglavce. »Ako svijet do tada opstane, što
samo Bog zna«, zaključio je D'Aillv, »onda će biti puno velikih i čudesnih izmjena i promjena na
svijetu, poglavito s obzirom na zakone i sekte [religije]«. Oni koji Francusku revoluciju vide kao
početak trijumfa svjetovnosti mogli bi doći u iskušenje da mu daju za pravo.
Slijedeći Abu Ma'shara, d'Aillv je vjerovao da je Jupiter planet koji označava religiju, štovanje i
vjeru te, budući da postoji šest drugih planeta s kojima bi on mogao biti povezan konjunkcijom, »iz
toga je proizlazilo da će svijet vidjeti šest glavnih religija«, svaku sa značajkama njenoga
planetarnog para. Prema tom obrascu židovstvo je označeno konjunkcijom Jupitera i Saturna;
idolopoklonstvo Jupiterom i Marsom; idolopoklonstvo zvijezda Jupiterom i Suncem; islam
Jupiterom i Venerom; kršćanstvo Jupiterom i Merkurom, a sekta Antikrista Jupiterom i Mjesecom.
Druge konjunkcije imale su vlastiti utjecaj. Godine 1186., na primjer, Europom je zavladala panika
zbog pretpostavljene konjunkcije Marsa i Saturna u Vagi (zračnom znaku), za koju se mislilo da
donosi olujni vjetar kataklizmičke snage. U crkvama su održavane posebne mise da pripreme na
najgore, a ljudi su gradili spilje i druga skloništa u planinama, pa čak i podzemne tunele. U
stišavanju straha morala je pomoći viša astronomija jednog arapskog astrologa. Ispravljajući predik-
ciju, on je biskupu od Toleda ukazao na to da na predviđeni dan konjunkcije, 16. rujna, Mars u
stvari neće biti u Vagi, već u Djevici (zemljanom znaku), a kako će Venera biti u Škorpionu, koji je
Marso-va kuća, to će ublažiti ili poništiti Marsovu zloćudnu snagu.
Od 1345. do 1348. kuga je harala Europom i ubila gotovo trećinu njena stanovništva, pa se po istom
načelu smatralo da i za to postoji as-trološki uzrok. Godine 1348. kralj Filip VI Francuski tražio je
od medicinskog fakulteta Sveučilišta u Parizu da objasni katastrofu. Službeni odgovor podnijeli su
u listopadu, a pošast su pripisali konjunkciji Saturna, Marsa i Jupitera u Vodenjaku, pogoršanom
pomrčinom Mjeseca. »Kad je Sunce izravno nasuprot Mjesecu«, pisao je astrolog Geoffrev de
Meaux, »tada snaga svakog od njih dopire do Zemlje pravocrtno, a miješanje utjecaja Sunca i
Mjeseca s važnim planetima stvara jedinstvenu nebesku silu.« Da stvar bude gora, Mars je bio u
Lavu, vatrenom zna-
94
SUDBONOSNO NEBO
ku, zajedno sa Zmajevom glavom u kvadratu s Jupiterom, stoje pokvarilo čitavu atmosferu i učinilo
je zrelom za pošast.
I opet, prije 1524., za predstojeću konjunkciju svih sedam planeta u Ribama vjerovalo se »da će
navijestiti određene promjene i preobrazbe za čitav svijet... za kakve teško da smo mogli čuti
stoljećima prije«. Dvije prethodne Mjesečeve pomrčine 1523. godine pridonijele su općem strahu.
činjenica da se radi o vodenom znaku kao da je najavljivala kišne bujice, možda i poplavu biblijskih
razmjera. Da bi preduhitrili potop, mnogi ljudi prodali su zemlju i drugu imovinu za gotovinu,
podigli šatore na visoravnima i planinama te izgradilo male arke da ih prenesu preko valova.
Stanoviti nadstojnik Bolton iz samostana sv. Barto-lomeja u Smithfieldu - svojevrstan rani »pristaša
preživljavanja« - sam si je izgradio utvrđenu kuću na Harrow Hillu i uskladištio namirnice koje su
mu bile dostatne za godinu dana. Potopa nije bilo, ali je bilo velike seljačke bune u Njemačkoj, koja
je bilo prilično zastrašujuća te je potresla srednju Europu do srži.
Kako je srednji vijek prihvatio teoriju konjunkcije od Arapa, tako je prigrlio i drevni nauk o
kometima i pomrčinama koji pripada astrologiji Kaldejaca i Grka. U drevnom Babilonu komete su
povezivali s nestabilnošću vladavine i smrću kraljeva, a u Grčkoj i Rimu držali su ih za donositelje
svjetskih katastrofa. Homer u Ilijadi govori o kometu koji ispušta nesreću iz svojih »plamtećih«
uvojaka, a njegovu zlokobnu ulogu vidjeli smo u politici carskog Rima. U Kini također, rat,
pogubljenja, smrti generala i članova kraljevske obitelji i svaki veliki prirodni sraz poput potresa -
»sve je jahalo na repu kometa.«
Značenje se razabiralo u njihovim oblicima - različito opisivanima kao »bradati«, »kosmati« (što i
jest značenje grčkoga kometes) ili slični koplju ili maču - kao strašan glasnik i oružje na nebu.
Prema Josipu, padu Jeruzalema 70. n. e. prethodila je pojava kometa iznad grada u obliku »koplja.«
Plinije u svojoj Naturalis Historia pripisuje kometima građanski nemir, a u 1. stoljeću Seneka
primjećuje da su neki kometi »omašćeni krvlju i prijeteći te navješćuju nadolazeće krvoproliće«.
Poput konjunkcija, kometima u zemljanim znakovima pripisuje se suša; u vodenima kišne bujice i
poplave; u zračnima snažni vjetrovi i
95
BENSON BOBRICK
pošasti; u vatrenima - rat. Marko Manilije ih povezuje s ratom, izdajom, pobunom i prirodnim
nepogodama, a kometu se pripisuje i pošast koja je pogodila Atenu na početku Peloponeskog rata.
Kometi su navodno najavili i bitku kod Filipa (42. pr. Kr.) i Akcija (31. pr. Kr.) te uništenje triju
rimskih legija pod Varom u Germaniji 9. g. n. e. Kad se komet pojavio 11. g. n. e. u puku se
vjerovalo daje to znak predstojeće smrti Augusta, koji je objavio svoj horoskop da bi pokazao kako
još nije vrijeme za njegov kraj. Ali njegov kraj se bližio, a kad je četiri godine kasnije umro viđenje
krvavocrveni komet.
Kažu da su se kometi pojavili i 337. godine, u doba smrti Konstanti-na Velikog, 453. kad je umro
Atila Hunski i 455. kad je umro car Va-lentinijan III; 729. u vrijeme upada Saracena u Galiju i smrti
anglosas-kog vladara Osrika i sv. Egberta; 1066. u vrijeme normanskog osvajanja; 1199. u vrijeme
smrti Rikarda I Engleskog; 1477. u vrijeme smrti burgundskog Karla ćelavog; 1515. u vrijeme
pobjede Franje I Francuskog nad švicarskim trupama milanskog vojvode u bitci kod Marignana, a
komet se vidio u Nizozemskoj 15. rujna, na dan kada je bjesnjela bitka; i 1560. u vrijeme smrti
Franje II. Povezuju se i s početkom Tridesetgodišnjeg rata 1618. Kometi su bili ekumenski i
jednako su označavali smrt plemenitaša i moćnika, Arapa, kršćana i Židova. Mu-hamedova smrt,
rečeno je, naznačena je na isti način kao i smrt brojnih papa koji su preminuli pod svjetlom kometa.
Rani crkveni oci (medu inima Origen, Sinezije Sirenski i sv. Jeronim) prihvatili su komete kao
zlokobno znamenje, kao i Izidor Seviljski, sv. Benedikt, Ivan Da-maščanin, Petar Abelard i Robert
Grosseteste. Sv. Jeronim je štoviše mislio da će kometi biti među petnaest znakova koji će
prethoditi Sudnjem danu. Običaj zvonjave crkvenih zvona u podne potječe od papinskog edikta
kojim se trebao udobrovoljiti komet iz 1456. čija se pojava podudarila s najezdom Turaka na
Konstantinopol: »Bože, spasi nas«, pojao je papa Kalisto III, »vraga, kometa i Turaka.« Za komet
koji izlazi prije Sunca govorilo se »da ubrzava događaj koji donosi, a večernji ili noćni komet da ga
usporava«. Boje su se povezivale s planetima, u skladu s babilonskim obrascem: bijela boja,
Venera; narančasta, Jupiter, zagasita ili siva, Saturn; crvena, Mars; promjenjiva, Merkur; žuta,
Sunce; plava, Mjesec.
Solarne i lunarne pomrčine također su se pomno promatrale. Od važnosti su bili datum i sat
događanja (položaj pomračenog tijela na ne-
96
SUDBONOSNO NEBO
bu), trajanje, razmjer, smjer sjene, boja, oblik, znak, dekanat i nebeska kuća, dio pomračenog diska i
aspekt prema planetima i zvijezdama. Babilonski tekstovi o znamenju vežu pomrčine uz smrt
monarha - na primjer: »Šesnaestoga dana dogodila se pomrčina. Kralj je umro.« (1700. pr. Kr.). Ili,
nedugo zatim, »dvadesetog dana dolazi do pomrčine. Kralj na prijestolju je ubijen.« Plinije bilježi
daje Sunčeva pomrčina uslijedila nakon ubojstva Julija Cezara. Anglosaski ljetopis povezuje takvu
pomrčinu iz 664. uz smrt kralja. Ptolemej je pripisivao veliku važnost pomrčinama i predviđao je
mjesta koja će biti pod utjecajem dijela zodijaka gdje će se one dogoditi. Tako Kaska u
Shakespeareovu Juliju Cezaru govori: »Jer vjerujem da ovo zloslutni su znaci / Onomu kraju protiv
kog su upravljeni.«4 Upravo kao što rep kometa pokazuje na dio svijeta koji je pod njegovim
utjecajem, tako, prema tradiciji, pomrčina djeluje na one zemlje iz kojih je »vidljiva u potpunosti ili
djelomično«. Kad pada u fiksnom znaku, jednako kao i u kraljevskom, kaže se da će njen učinak na
te zemlje i njihove dinastije biti trajan. Isto tako, ako je prvi put viđen u Lavu, na primjer, komet
navješćuje bolest monarhu; ako je u Djevici, slabu žetvu. Trajanje pomrčine ukazuje na to koliko će
trajati njen utjecaj: u slučaju Mjesečeve pomrčine sati su se pretvarali u mjesece, a u slučaju
Sunčeve u godine.
Daleko na istoku, astrologa je na mongolskom i kineskom dvoru bila sva sila. Svatko tko je planirao
putovanje ili poslovni pothvat želio se savjetovati s astrologom da provjeri izglede i stanje na nebu
koje bi moglo ukazivati na nebeske namjere. Kometi, konjunkcije, okultacije, »gostujuće zvijezde«
ili nova, »neobičan izgled Sunca i Mjeseca«, solarne i lunarne aureole i tako dalje, piše E. C. Krupp,
nisu bile »dobrodošle vijesti na nebeskoj oglasnoj ploči« te su »dočekivani sa zanimanjem i
zabrinutošću«.
U Kini, kao i u danima carskog Rima, astrolozi su u palačama zauzimali nesigurna mjesta. Znanje o
nebesima bilo je povlastica i svakom je vladaru bilo u interesu nadzirati što astrolog može reći. Na
zalasku dinastije Sui (581. - 618.), na primjer, astrolog Geng Xun je rekao caru Yang Diju da će
vojni pohod koji je upravo započeo završiti propašću. Car se razbjesnio i osudio ga na smrt. No
prije no što je kazna izvršena,
William Shakespeare, Julije Cezar, preveo Mate Maras, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb,
1981.
97
BENSON BOBRICK
izvješće s bojnog polja pokazalo je da je astrolog bio u pravu. Geng je bio oslobođen, nagrađen za
svoje umijeće i promaknut; no nekoliko godina kasnije car je ubijen i uslijedila je borba za
prijestolje. Geng je konzultirao zvijezde da utvrdi ishod i odmah zaključio da se nalazi na pogrešnoj
strani. No, prije no stoje stigao objaviti promjenu svoje odanosti, umoren je unutar palače. Dvjesto
godina kasnije, 840., u nastojanju da zadrži astrološko znanje za državu, car je izdao edikt kojim je
zabranio carskim adeptima razgovor o svojem radu s drugim dvorjani-ma, pa i s ostalim žiteljima.
Godine 1583., kad je Matteo Ricci, slavni isusovački astronom, putovao za Peking, rečeno mu je
daje učenje matematike radi primjene u astrološkim izračunima, a bez carske dozvole, smrću
kažnjiv zločin.
U natalnoj astrologiji pomrčine se tradicionalno smatraju zlokobnima, posebno kada padaju na ugao
ili neki planet u horoskopu. Neki astrolozi vjeruju da je »zadnja pomrčina prije rođenja važna za
dotičnu osobu i da njena putanja može označiti područje na Zemlji koje će joj biti od značaja u
životu«. Na primjer, pomrčina od 29. veljače 357. g. pr. Kr., koja je prethodila rođenju Aleksandra
Velikog, »bila je na zenitu njegova mjesta rođenja, Pelle u Makedoniji. Njen put potpunog
pomračenja prolazio je kroz zemlje koje će on kasnije osvojiti: Egipat, Mezopotamiju i Perziju«.
Slično tome, prema Larousseovoj enciklopediji astrologije, »put pomrčine koja se dogodila na dan
rođenja Karla Marxa (5. svibnja 1818.) izravno je prolazio carskom Rusijom«. Na taj se način, koji
put, presijecaju natalna i mundana astrologija. Prema srodnom obrascu, oni rođeni u vrijeme pojave
kometa često su godinama poslije povezani s epohalnim događajima. »U godini u kojoj je rođen
Mitridat«, bilježi Justin, pisac iz 3. stoljeća, u Povijesti filipika, »kao i u godini u kojoj se popeo na
prijestolje (120. pr. Kr.), pojavio se komet koji je svijetlio sedamdeset dana takvim sjajem te se
činilo da nebo gori. Bio je toliko velik da je zauzeo četvrtinu neba i toliko blještav daje zamračio
Sunčevo svjetlo. Protekla su četiri sata od izlaska do zalaska.« I pri rođenju Aleksandra Velikog
komet je zabljesnuo na nebu.
Neki su, dakako, zamišljali daje Betlehemska zvijezda bila komet, i doista, periodičnost kometa će
kasnije imati ulogu pri određivanju Kristova rođenja. U međuvremenu, velike katedrale
srednjovjekovne Europe pretvorene su u solarne opservatorije, i to u nastojanju da se crkveni
kalendar uskladi s kartom neba. Astronomi su jednako kao i as-
SUDBONOSNO NEBO
trolozi (u početku nije bilo jasne razlike među njima) surađivali na toj zadaći. Tradicija je kao dan
Božića utvrdila 25. prosinca, jer se taj datum podudarao s poganskom proslavom koja se održavala
sredinom zime, a zvala se Sol Invictus, »Nepobjedivo Sunce«. Nastojeći privući poganske
obožavatelje Sunca vjeri, Crkva je usvojila taj dan. Godine 525. Dionizije Egzigus, skitski monah i
crkveni učenjak, odlučio je nazvati prvu godinu Kristova života A. D. 1, iako danas znamo daje
Krist rođen pet do sedam godina ranije. U međuvremenu, datum Uskrsa (koji ima korijene u
židovskome lunarnom kalendaru) određen je dvjesto godina ranije na Koncilu u Nikeji, A. D. 325.,
gdje je predloženo da Uskrs padne na prvu nedjelju nakon prvog punog Mjeseca poslije proljetne
ravnodnevice. Pa ipak, određivanje univerzalnog datuma Uskrsa bilo je mučna zadaća za Crkvu.
Kako se puni mjesec i ravnodnevica mogu dogoditi u različito vrijeme na različitim mjestima na
Zemlji, Crkva je, u ime jedinstva obreda, nastojala odrediti »prosječni« datum koji bi pouzdano
mogao izračunati i unaprijed najaviti. »Sve je ovisilo«, piše J. L. Heilbron, »o točnom prosječnom
izračunu perioda između dvije uzastopne proljetne ravnodnevice i dva uzastopna puna mjeseca«. U
isto vrijeme, zadržavanje zastarjele julijanske godine iskrivilo je normalne izračune, jer je smanjilo
trajanje solarne godine za oko jedanaest minuta - pogreška zbog koje je kalendar došao u nesklad s
godišnjim dobima za čitav dan svakih 125 godina. Tako do 12. stoljeća pretpostavljeni datum
proljetne ravnodnevice - pa stoga i Uskrsa - više nije bio u skladu s nebeskim satom. Da bi se
ispravilo nesuglasje i pravilno izračunalo vrijeme Sunčeva povratka, katedrale diljem Europe - u
Rimu, Milanu, Firenzi, Bologni, Chartresu, Antwerpenu i drugdje - bile su domišljato pretvorene u
solarne opservatorije. Da bi ušli u trag »liniji meridijana« od juga do sjevera (u stvari, od suncostaja
do suncostaja), pratili su ulaz sunčeva svjetla kroz otvor na krovu i tijekom godine na podu
katedrale iscrta-vali liniju njegova kretanja. Vrijeme koje je trebalo Suncu da ponovno dođe do iste
točke - koja se obično označavala znakom od mjedi ili metalnom šipkom - bilo je vrijeme trajanja
jedne godine.
Jedan od onih koji su se sjajno domislili tome i kasnije pomogli usavršiti postupak bio je Paolo
Toscanelli, astrolog koji je Kolumba snabdio kartama. Toscanelli nije bio samo veliki kozmograf
nego, u svoje vrijeme, i astronom gotovo bez premca. Njegova pomna i točna
99
BENSON BOBRICK
promatranja i izračuni putanja različitih kometa (uključujući i Hallev-jev) koji su se pojavili između
1433. i 1472., sačuvani su u rukopisima kao i njegov astrološki komentar o njihovu značenju. U
lijevoj lađi katedrale Santa Maria del Fiore u Firenzi još se može vidjeti slavni gno-mon koji je
konstruirao 1468., a sastoji se od mramorne ploče s otvorom u kupoli, koja mu je omogućila da
pomoću sjene koja je padala od Sunca odredi podne s točnošću unutar pola sekunde.
Mnogi astrološki adepti bili su živopisne naravi. Galeotti Martius, astrolog Luja XI, na primjer, bio
je visok stameni čovjek duge, valovite brade, odjeven u najskuplji baršun, glasoviti hrvač i kapetan
konjičke legije. Izuzetan ali razmetljiv učenjak, zabavljao je svoje moćne klijente u raskošno
opremljenoj radnoj sobi sa srebrnim astrolabom (dar njemačkog cara) te potpornim štapom od
ebanovine optočenim zlatom (dar ondašnjeg pape). No ipak, nijedna karijera za ranog preporoda
nije bila toliko osebujna kao ona Mihaela Škota. Rođen oko 1175. u Bahvearieju kod Kirkcal-dyja u
Fifeu, u Škotskoj, prvo je učio u katedralnoj školi u Durhamu te potom na sveučilištima u Oxfordu i
Parizu, prije no što je prešao Piri-neje na putu za Toledo, gdje je naučio arapski, dovoljno da, u
slavu Zapada, pomogne u prevođenju Aristotela na latinski. Iz Toleda se zaputio na Siciliju, postao
svećenik, adutant dvojice uzastopnih papa, Honorija II i Grgura IX, zatim dvorski astrolog svetoga
rimskog cara Fridrika II. Obojica papa su mu ponudili unaprjeđenje, uključujući istaknuto mjesto
nadbiskupa Cashela u Irskoj i nadbiskupa Canterburv-ja u Engleskoj, ali uspjeh je postigao na
Frederikovu dvoru. Car, koji je vodio redovnu prepisku s arapskim učenjacima, cijenio je Škotovo
sveobuhvatno znanje o arapskim učenjima, a govorilo se da posebno cijeni knjigu, danas
izgubljenu, koju je Škot napisao o algebri. Druga djela koja mu se pripisuju dvojbena su. Jedno je
bilo takozvana Magična knjiga, pomno ispisana žutom, zelenom, crvenom i crnom tintom na
tankom pergamentu od teleće kože, tajnovitim pismom s latinskim komentarom. Slova su bila
nevjerojatno lijepa, ali ni iz jednog znanog jezika, premda arapskog stila. Latinski komentar
sugerira da se radilo o naputku za prizivanje ili otpuštanje duhova i demona unutar kruga pomoću
štapa, mitre, odjeće, pečata i pojanja prikladnih čini.
100
SUDBONOSNO NEBO
Škotov posmrtni ugled strašnog čarobnjaka vjerojatno je nastao kad ga je Dante smjestio u svoj
zamišljeni Pakao. Kasnijih godina taj se mit širio diljem Europe i konačno ušao u mitove i legende
škotskoga graničnog područja, gdje on postaje romantični lik. U Pjesmi posljednjeg minstrela sir
Waltera Scotta opisan je kao moćni čarobnjak koji vlada samom prirodom. Pukim pokretom ruke on
može raskoliti »planinu Eil-don na troje« i »zauzdati [rijeku] Tweed kamenom branom«. U Pjesmi
postaje grof i dobiva pastuha crnog kao ugljen, čiji je topot mogao uzdrmati tornjeve katedrale, a
svoje je prijatelje gostio jelima izuzetnog okusa koja su duhovi donosili iz kraljevskih kuhinja
Francuske i Španjolske.
Nema sačuvanih primjeraka Škotovih astroloških djela, ali se zna da je pretkazao mjesto smrti cara
Fridrika II; sam Fridrik je vjerovao da će to biti Firenza ali je to ispala Florentiola u Apuliji, godine
1250. čini se daje Škot znao da će jednog dana poginuti tako što će mu pasti kamen na glavu. Da bi
se zaštitio, nosio je ispod kapuljače željeznu ćepicu; ali skinuo ju je samo jednom, kad je ulazio u
crkvu za blagoslov hostije, i kobni kamen pao je s krova.
Škot ostaje neuhvatljiv, jer je njegov stvarni život gotovo zasjenjen legendom, a suprotnost mu je
Guido Bonatti, najistaknutiji europski astrolog Srednjeg vijeka. Njegova pisana ostavština iznimno
je važna, premda se o njegovu životu zna razmjerno malo. Rođen u Forliju oko 1200., očito je
astrologiju studirao u Bologni, bio je zemljoposjednik, mnogo je putovao i pridobio povjerenje
brojnih vladara i prinčeva koji su se oslanjali na njegov savjet. Većinu svoje karijere, ipak, proveo je
u talijanskoj politici i trajnom sukobu gvelfa i gibelina. Godine 1246. upozorio je Fridrika II na
zavjeru protiv njega, koja je stoga osujećena; pridružio se pratnji Guida Novella, gibelinskog vode u
Toskani, kojeg je savjetovao u bitkama kod Montapertija i Lucce 1260. i 1261., te kao službeni
astrolog Firenze zaključio primirje sa Sienom kojim je otklonjena ratna prijetnja. četiri godine
kasnije vratio se u Forli, koji od 1275. do 1283. godine pod Guidom da Montefeltrom postaje
gibelinsko uporište u Romagni. U godišnjacima Forlija zabilježeno je za godinu 1282. da je grad
bio pod opsadom vojske kojom je zapovijedao papa Martin IV kao saveznik gvelfa. Bonatti je
predložio da njegov gospodar uvuče u zamku papinsku vojsku povlačeći vlastite snage i tako
dopusti papi zauzeti grad. Tako je učinjeno, i, dok je papinska vojska slavila prividnu pobjedu,
Montefeltro, koji je znao svaku slabu točku obrane grada,
101
BENSON BOBRICK
napao ga je i ponovno zauzeo. Taj je sukob očito uslijedio nakon poučnog ali uzaludnog Bonattijeva
ranijeg pokušaja pomirbe dvaju tabora. Zbog neprekidnog frakcijskog sukoba koji je Italiju
bezrazložno dugo vukao u propast i opsjedao njegov rodni grad, predložio je da se dvije strane
udruže u izgradnji novih gradskih zidina. To je trebalo biti učinjeno u pogodno vrijeme koje je on
odabrao, a sročen je i provizoran sporazum. U dogovoreno vrijeme predstavnici obiju strana došli
su položiti kamen temeljac novih zidina. Kako se bližio svečani trenutak, radnici su čekali sa svojim
alatom dok su dva odabrana člana su-protstavljenih strana podigla svoje kamenove. Bonatti je dao
znak - i gi-belin je odmah položio svoj kamen. No gvelf je oklijevao sumnjajući u podvalu. Trenuci
su prolazili; planeti su se pomaknuli i drukčije rasporedili. »Proklet bio«, ispalio je Bonatti. »Neuka
budalo. Znaš li što si učinio? Ovo je bila više nego prilika života, ovakav se trenutak neće ponoviti
u sljedećih petsto godina!« Ubrzo nakon toga, kažu ljetopisi, u gradu je propala gvelfska frakcija.
»Astrolog«, pisao je Bonatti, »zna sve. Sve što se dogodilo u prošlosti, sve što će se dogoditi u
budućnosti - sve mu je otkriveno jer zna učinke prošlih, sadašnjih i budućih nebeskih gibanja i jer
zna u koje će vrijeme djelovati i koje učinke nebesa moraju proizvesti.« U veličanstvenoj
demonstraciji svoje stručnosti, Bonatti je posvetio posljednje godine života završetku svoga remek
djela, Liber astronomiae, sveobuhvatnoj raspravi o astrologiji temeljenoj na arapskim izvorima,
koju je Robert Hand pravedno opisao kao »vjerojatno najvažniji pojedinačni astrološki rad napisan
u zapadnoj tradiciji od Ptolemeja do Renesanse.« Na tim stranicama sabrana je cjelokupna srž
razumijevanja tog umijeća.
On je uvijek temeljit. Navodimo nekoliko od njegovih 145 slavnih »Razmatranja«, viđenih kroz
klepsidru vremena:
111. razmatranje odnosi se na položaj Zmajeva repa u sedmoj kući natal-nog i horarnog horoskopa,
posebno kod zakonskih tužbi i prijepora. To znači štetu ili poraz neprijatelja i napredovanje natusa
toga natalnog horoskopa ili postavljača upita, jer je Zmajeva glava na ascendentu. Ako je u osmoj,
obznanjuje propast i gubitak imovine ili bogatstva a povećanje imovine natusa. U trećoj, na štetu je
njegove braće. U četvrtoj, na štetu njegovih roditelja. U petoj, njegove djece. U šestoj, njegovih
slugu. U devetoj, na štetu njegovih putovanja. U desetoj na štetu njegovih promak-
102
SUDBONOSNO NEBO
nuća. U jedanaestoj, na štetu njegovih prijatelja. U dvanaestoj na štetu njegove stoke krupnog zuba
itd. Tako je i sa svime stoje označeno u odgovarajućoj kući: na isti način djeluju i Satum i Mars, ali
ne toliko. Slično se zapaža kod drugih loših položaja, koji umanjuju navedena značenja, osim kod
Saturna ili Marsa, osim ako oni sami nisu označitelji nesreća, a onda je velik dio njihova zla
umanjen.
120. razmatranje odnosi se na to nalaze li se vladari nekih od tih osam kuća, naime treće, četvrte,
pete, šeste, sedme, devete, desete, jedanaeste ili dvanaeste, u sedmoj. Koji god od njih bio tamo,
osoba koju označuje bit će neprijatelj natusa, osim ako bude savršene recepcije te ako iskrsne neki
dobar aspekt poput trigona ili sekstila. Ipak, kvadrat ili opozicija s recepcijom umanjit će
neprijateljstvo, ali ne i potpuno ga spriječiti. Ako se radi o vladaru treće, njegova će braća biti
njegovi neprijatelji; o vladara četvrte - njegovi roditelji; pete - njegova djeca itd., niti će toliko
dobiti od ili preko njih niti će izgubiti; ili ako se netko pokaže ljubazan, to će biti neiskreno i za
vlastite ciljeve.
Koji put su se takvim pomnim i zakučastim razmatranjima mogla sastavljati predviđanja o životu i
sudbini. Općenito, iziskivala su ona savršeno znanje matematike i astronomije, kao i srž
tradicionalnoga as-trološkog nauka; tome je valjalo dodati još godine učenja i određenu profinjenu
nadarenost za tumačenje koja je, onkraj načela i pravila, omogućavala astrologu razmrsiti niti
sudbine.
Premda je Bonatti znao biti zastrašujuće podroban, znao je biti i kratak i jezgrovit. Donosimo
njegove naputke za otkrivanje, opet horarnim sredstvima, toga hoće li se prijeteća bitka između
dviju vojski odigrati:
Pogledaj prvu kuću i njenog vladara, Mjesec i sedmu kuću i njenog vladara, zatim vidi jesu li
združeni tijelom ili u bilo kojem uglu, jer to znači da će doći do bitke medu njima. Ali ako nisu
spojeni tijelima, vidi jesu li združeni kvadratom ili opozicijom, jer i to znači da će doći do bitke. Ali
ako nema nijedne od tih konfiguracija, onda vidi prenosi li ijedan planet svjetlo između njih bilo
kvadratom bilo opozicijom, jer to znači da će bitke biti ukoliko medu njima nema recepcije. Ali ako
teži prima onog koji prenosi medu njima svjetlo, to znači da bitke neće biti, ili ako je bude, da neće
trajati dugo... Ako nema planeta koji bi prenosio svjetlo između njih, bitke uopće neće biti.
103
BENSON BOBRICK
Slijedi njegova procjena, na temelju natalnog horoskopa, je li netko predodređen za krunu:
»Pogledaj u horoskope rođenja kraljeva, bogatih i plemenitaša koji su podobni po pravu rođenja,
jesu li oba svijet-leća tijela u stupnju egzaltacije ili u vlastitim kućama, zajedno na istom stupnju i
bez aflikcija? To naime znači da će natusu biti ukazane velike časti, jer će postati carem ili tome
slično; pa će biti takoreći vladar svijeta.«
Svaki predsjednički kandidat mogao bi to željeti naučiti napamet.
Od svih kontinetalnih vladara nijedan nije bio toliko poznat po njegovanju okultnog nauka kao
Karlo V Francuski. Karlo je sakupio biblioteku s više od tisuću knjiga, za to doba golemu zbirku s
velikim izborom u području astrologije i divinacije. Medu njima bilo je djela Ptolemeja, Ibn Ezre,
Abu Ma'shara, Masha'allaha, Guida Bonattija i Ha-lyja Abenragela. Također je naručio prijevode
arapskih komentara mnogih tekstova, premda se ne zna u kojoj se mjeri vodio njihovim savjetom.
Christine de Pizan, kći jednog od njegovih talijanskog astrologa, napisala je u Knjizi o državi daje
Karlo bio opčinjen tom temom, a znamo da su »horama pitanja i elekcije bile uobičajene na njegovu
dvoru«. Isto tako znamo daje glavni vojni zapovjednik u njegovoj službi -Bertrand du Guesclin -
stjecao taktičku prednost u bitkama pomoću vlastitih astroloških analiza i udubljivao se u horoskope
barem dvojice engleskih zapovjednika s kojima se sučelio u Stogodišnjem ratu. Sam Karlo je 1371.
novčano podupro studij astrologije i medicine pri Sveučilištu u Parizu te je očito »sama sebe
smatrao i želio da ga drugi smatraju učenim čovjekom, vještim, uz ostalo, u prirodnim i okultnim
znanostima.«
Iako Englezi nisu tako brzo prihvatili astrologiju poput svojih talijanskih i francuskih pandana
(najstarija sačuvana natalna karta je horoskop Edvarda II, rođenog 25. travnja 1284.), astrologija se
čvrsto ukorijenila na dvoru, u Crkvi i na velikim sveučilištima na tom području za vladavine
Henrika VI (1422. - 1461.). U međuvremenu, to umijeće je
104
SUDBONOSNO NEBO
doživljavalo stalan uspon. Iako su raniji kraljevi pokazali tek ograničeno zanimanje za okultno, neki
plemići, posebno oni u kontaktima s Italijom i Francuskom, već su bili tražili savjet od astrologa o
raznim pitanjima. »Sve veći broj astrologa-liječnika«, kaže Hilarv Carev, »većinom obrazovani u
medicinskim školama velikih talijanskih sveučilišta« - u doba kad je astrologija bila nedjeljivi dio
medicinske dijagnoze i liječenja - »uživao je zaštitu engleskih kraljeva.«
Pedro Alphonso, liječnik engleskoga kralja Henrika I, pisao je: »Pokusi dokazuju da Sunce i Mjesec
i drugi planeti imaju utjecaja na zemaljske stvari... I doista, mnoge od brojnih stvari koje se
događaju na zemlji u skladu su s putanjom zvijezda i prolaze nezamijećene osjetilima većine, ali
otkrivaju ih i razumiju istančano oštroumlje učenih ljudi vještih u tom umijeću.«
Henrik II (vladao Engleskom 1154. - 1189.), sin Geoffreva Planta-geneta, grofa anžujskog,
proučavao je to umijeće i 1158. pozvao arap-sko-židovskog astrologa i liječnika Abrahama Ibn Ezru
iz Toleda da drži predavanja u Engleskoj. Kralj je uzimao na znanje i astrološke savjete Adelarda iz
Batha, koji je preveo Euklida, al-Khwarizm!jeve astronomske tablice i Abu Ma'shara. Edvard III
možda astrologiju nije u potpunosti prigrlio, ali je posjedovao osobni primjerak Secretum
Secretorum iliti Knjige tajni, apokrifni sažetak magijskih, političkih i medicinskih učenja što gaje
navodno napisao Aristotel za Aleksandra Velikog. Sadržavao je on propise iz znanosti vladanja i
obuhvaćao sve vrste okultnih znanosti, svrstanih od astrologije do magijskih svojstava brojeva,
dragoga kamenja i biljaka. Sadržavao je i onomantičku tablicu (oblik gatanja pomoću slova u
imenu) za predviđanje ishoda bitaka, ali nije poznato je li se Edvard time koristio. Ipak, kraljev
kapelan Thomas Bradwardine, nakon bitke kod Crecvja 1346., u kojoj su engleski strijelci pokazali
nadmoć nad oklopljenim francuskih vitezovima, očito se osjećao obaveznim upozoriti kralja u
svojoj propovijedi povodom pobjede koju je držao u Nevill's Crossu, kraj Durhama, da ne pripiše
pobjedu izravno zvijezdama. Izabravši za propovijed Drugu poslanicu Ko-rinćanima 2:14 (»Ali
hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja...«), izjavio je: »Koji bi astrolog to mogao
predvidjeti? Pretkazati takvo što? Postoji pretkazanje koje se nikad neće izjaloviti: što god Bog želi
da se dogodi ili ispuni, to se ispuni: komu Bog želi da bude pobjednik, bit će pobjednik; komu Bog
želi da bude vladar, bit će vladar. I makar nebo i
105
BENSON BOBRICK
zemlja i sve pod nebesima bilo protiv tebe, ako ]e Bog za tebe, što ti može nauditi? A i ako su nebo i
zemlja i sve pod nebesima za tebe, a Bog je protiv, što ti može pomoli?« Teško da bi tako prikazao
stvari da se astrologija nije počela učvršćivati u dvorskim krugovima.
Kao što se doista i jest počela učvršćivati. Kalendar što ga je naručio John od Gaunta, jedan od
Edvardovih sinova, sadržavao je astrološke tablice za liječničke svrhe, a jedan sačuvani horoskop iz
tog vremena jasno pokazuje daje napravljen kao odgovor na pitanje nekog dvorjanina hoće li budući
kralj Rikard II sjesti na prijestolje. U to je vrijeme nasljednik Ed-vard Crni Princ upravo umro, a
vladajući je kralj Edvard III bio na zalasku. Doista, horoskop je ukazivao na to da će Rikard biti
okrunjen. Okrunjen, Rikard je stao uključivati okultne znanosti u bogati i eklektični život svoga
pomodnog dvora. U tome se njegov ukus podudarao s ukusom Karla V Francuskog, češkoga kralja
Venceslasa (»Dobri kralj Venceslas« iz božične pjesmice) i drugih vladara. Rikardova lijepo
ukrašena knjiga divinacija, čiji se veliki dio sastojao od izvadaka iz Secretum Secretorum,
sadržavala je zbirku geomantijskih tablica, temeljenih na raspravama nekog arapskog astrologa, u
kojima je dano 3200 mogućih odgovora na dvadeset pet oglednih pitanja. Među tipičnim pitanjima
koja je klijent mogao postaviti astrologu bila su i: »Trebam li se oženiti?« »Je li moja žena (ili
ljubavnica) trudna?« »Hoće li trudnoća dobro proći?« »Tko će pobijediti u boju?« »Hoću li biti
promaknut na dvoru?«
Astrolozi koji su pravili takva predviđanja ponekad su živjeli na rubu oštrice. Godine 1441.
Richardu Bolingbrokeu i Thomasu Southwel-lu, »uglednim liječnicima i oksfordskim učenjacima«,
suđeno je zbog izdaje jer je ustanovljeno da su sročili horoskop koji je predvidio smrt Henrika VI.
Kako je kasnije dramatizirano u Drugom dijelu Shakespe-areova Kralja Henrika VI, ta je epizoda
uključivala i Eleanor Cobham, ženu Lorda zaštitnika kraljevstva, koja je zajedno sa ženom znanom
kao »Vještica iz Eyea« (Eye je bilo selo kraj Suffolka) »tražila od Boling-brokea i Southwella
astrološku pomoć radi začeća.« Suđenje je završilo osudom Bolingbrokea, koji je obješen i
raščetvoren u Smithfieldu; Southwell je umro u zatvoru; Eleanor Cobham je protjerana; »Vještica iz
Eyea« spaljena. Kralj je u međuvremenu, razumljivo prestrašen, »naručio od dvojice (drugih)
astrologa da naprave drugačije tumačenje horoskopa«, ali prvo se tumačenje ipak pokazalo
točnijim, bar što se tiče načina kraljeve smrti.
106
SUDBONOSNO NEBO
Još je mnogo astrologa toga vremena, poput Johna Holbrokea ijohna Argentinea, također uživalo
znatan ugled. Holbroke, doktor teologije, bio je rektor Peterhouse Collegea u Cambridgeu, kancelar
sveučilišta te glasoviti matematičar i astronom. Njegovo glavno djelo bile su efemeri-de koje su
točnije bilježile stvarno i srednje kretanje Sunca, Mjeseca i planeta, s tablicama uzdizanja znakova,
pa su ispravile i prepravile Al-fonsinske tablice, dotad u uporabi. John Argentine, ne manje ugledan,
bio je nadstojnik Kings Collegea u Cambridgeu, kao i kraljevski liječnik i astrolog Edvarda IV i
Edvarda V. Henrik V također je izučavao rečeno umijeće i naručio je raskošan astrolab od zlata i
srebra za vlastitu uporabu. Henrik VII cijenio je Bonattijev rad i imao je najmanje dvojicu astrologa
na dvoru, Baptistu Boerioa i Williama Parrona. Henrik VIII se savjetovao s astrologom Johnom
Robynsom i inzistirao je da ga Thomas Cranmer obavještava o svakom kometu koji se pojavi. Zet
sir Thomasa Morea, William Roper, pripovijeda kako je s vremena na vrijeme pozivao Morea da
zajedno »razmotre različitosti, kretanja, putanje i djelovanje planeta i zvijezda«. U međuvremenu,
kardinal Wolsey, Henrikov prvi kancelar, nadao se da će proučavanjem kraljeva horoskopa moći
uspješno predvidjeti njegove postupke i »udovoljiti njegovim mušicama«. Wolsey je također
nastojao izabrati pogodno vrijeme za neke od njegovih diplomatskih misija, ali to mu nije uspjelo
svaki put. Sir Willi-am Paget, državni tajnik Edvarda VI, jedva je mogao nešto izvući iz Bo-nattija,
a njegov nasljednik za vrijeme Elizabete, sir Thomas Smith, »jedva da je noću spavao« zbog
proučavanja toga umijeća. Smithov učenik Gabriel Harvey, »prijatelj i savjetnik Philipa Sidneya i
Edmunda Spen-sera«, bio je jednako opsjednut.
Ako je vladavina Marije Tudor bila »ukaljana papinskim praznovjerjem«, Elizabeta se nije stidjela
okultnog. Kad je Elizabeta došla na vlast u listopadu 1558. godine, malo bi tko bio predvidio dugu i
uspješnu vladavinu. Strah i nesigurnost uzeli su maha nakon niza zlosretnih vladara. Gorčina i
neprijateljstva zbog vjerskih sukoba doveli su do ruba građanskog rata. čak ni Ivan Grozni u
Moskvi, uhvaćen u spletke i na čelu podijeljenog carstva, nije englesku krunu mogao doživjeti
stabilnijom od vlastite. Kraljica se sučelila s urotom izvana i u svojoj zemlji te je strahovala da će
Španjolska i Francuska prijeći preko uzajamnog neprijateljstva i ujediniti se protiv njene vladavine.
Astrolozi koji su se priklonili uroti također su djelovali. Oni koji su bili skloni Mariji,
107
BENSON BOBRICK
kraljici Škotske, požurivali su pobunu u zemlji misleći da Elizabeta ne bi mogla preživjeti svoju
prvu godinu vladavine, i doista, Mjesečeva pomrčina 2. travnja 1558., uz koojunkciju Saturna i
Marsa, kao daje navješćivala najgore.
No, tajnovita proročanstva koja su uzrokovala najveću uzbunu kod Engleza bila su ona
Nostradamusa, čije mutne, šifrirane prognoze kao da su se odnosile na Elizabetinu vladavinu.
Prema tijeku javnih događanja, mislilo se da ona pretkazuju vjenčanje škotske kraljice Marije s
francuskim prijestolonasljednikom; nedavnu smrt Marije, kraljice Engleske; smrt Henrika II
Francuskog na viteškom turniru; prijetnju rata Škotske s Francuskom i stupanje same Elizabete na
prijestolje. Elizabe-tin novi kanterberijski nadbiskup Matthew Parker rugao se tim proročanstvima
nazvavši ih »fantastičnom zbrkom«, no »puk je bio zbunjen, a cijelo kraljevstvo u neprilici«,
zahvaćeno strašnom sumnjom.
Sama Elizabeta bila je spremna pružiti astrologiji sve što joj pripada. Prihvatila je shvaćanje, kao
stoje naznačila u pismu Mariji Stuart, »da su naše sklonosti dijelom uzrokovane nadnaravnim
znakovima koji se svakodnevno mijenjaju«, no u isto vrijeme obeshrabrivala je svoje podanike da
sami istražuju taj predmet. Od 1581. tumačenje, pa čak i posjedovanje njezina horoskopa, bilo je
kazneno djelo, a najteži je zločin bio predviđanje njene smrti. Unatoč tome, ona se bojala pretka-
zanja, a ne samih zvijezda. Bila je nepokolebljiva srca. U svibnju 1582., kad je čitavu Englesku
uzbunio komet, njezini su dvorjani »htjeli odvratiti njezino visočanstvo (koje je tada boravilo u
palači Richmond) da [ga] gleda«, no ona je »hrabrošću koja je odgovarala veličini njezina položaja
naredila da prozor bude otvoren i izjavila, 'Iacta est alia, Kocka je bačena'«. Kad ju je uplašena
pratnja pitala: »Zar se ne bi trebalo bojati kometa?«, odgovorila je s primjernom pobožnošću da su
»njezina nepokolebljiva nada i vjera toliko čvrsto ukorijenjene u Božju providnost da je ne mogu
pokolebati ili zaplašiti te zrake svjetla«.
Taj je komet bio tek jedan od nekoliko nebeskih događaja koji su, činilo se, naviještali zlo. Najviše
se mislilo na 1588., kad se trebala dogoditi nova velika konjunkcija Saturna i Jupitera. »Astrologija
me navela na zaključak«, pisao je Richard Harvy, »da ćemo dobiti novi svijet, i to nekom
iznenadnom, žestokom i čudesnom nepoznatom promjenom, koja se do sada uvijek već događala«.
Malo je tko sumnjao da je tako. Godine 1475., uoči svoje smrti, Regiomontanus je objavio go-
108
SUDBONOSNO NEBO
dišnjak u kojem je predvidio da će 1588. biti značajna za europsku politiku. Mislio je da će biti
najavljena Sunčevom pomrčinom u veljači i označena dvama potpunim pomrčinama Mjeseca,
jednom u ožujku i drugom u kolovozu, kad Saturn, Jupiter i Mars budu u prijetećoj ko-njunkciji »u
Mjesečevoj vlastitoj kući«. Nije bio u krivu. Te je značajne godine španjolska armada bila izbačena
i pobijeđena, kralj Danske (Frederik II) je umro, francuski kralj (Henrik III) prognan je iz Pariza, a
za poljsko se prijestolje vodila strašna bitka.
Katkad jedva zamjetno, koji put očito, astrologija je dodirivala gotovo svako područje svjetovnog i
vjerskog života. Unatoč službenom stavu Crkve, progoni astrologa bili su rijetki. Crkva nije našla
prigovora medicinskoj astrologiji i otvoreno je prigrilila »elekcije« budući da je njihovo
prakticiranje predstavljalo »proračunate napore da se budućnost izmijeni nabolje« strateškim
djelovanjem slobodne volje. U samoj nebeskoj hijerahiji Crkve, devet redova anđela također su
astrološki određeni. »Prijestolja su bila pod vladavinom Saturna, jer je Saturn statičan«, govori nam
jedan pisac. »Područja vladanja bila su pod vladavinom Jupitera, jer je Jupiter planet vladara; Moć
se pripisivala Marsu, planetu snage; Vladavine su se pripisivale Suncu, simbolu kraljeva; Vrline
Veneri; Arkanđeli Merkuru a Anđeli Mjesecu. Iznad Prijestolja su Kerubim i Serafim, koji nadziru
fiksne zvijezde i Primum Mobile, što čini Devet.« Taj dostojanstveni sustav, utemeljen na
astrološkom - ne astronomskom - značenju svakog planeta može se vidjeti kao kabalis-tički pandan
proricanju sudbine igraćim kartama, što je astralna metoda proricanja. četiri boje predstavljaju četiri
fiksna znaka kao i četiri godišnja doba, a trinaest karata u svakoj boji predstavlja trinaest lunar-nih
mjeseci. četiri boje 13 karata daje 52 (tjedna u godini). Brojevi 1-13 u zbiru daju 91, umnoženi s 4
daju 364 ili približan broj dana u godini. Džoker je dodan da se dobije broj 365.
Umjetnost Srednjeg vijeka i Renesanse našla je nadahnuće u astro-loškim motivima. Sve do 18.
stoljeća mnoga književna djela, građevine i umjetnička djela gotovo su nerazumljiva bez
poznavanja tih ideja. Nalazimo simbolične likove koji predstavljaju zodijak u mnogim velikim
katedralama - u Notre Dameu, Amiensu, Reimsu, Cremoni i
109
BENSON BOBR1CK
sv. Marku, na primjer - u skulpturama, mozaicima, slikama, freskama, iluminiranim rukopisima,
čak i kućanskom priboru. čuveni astrološki friz krasi Merton College u O^fordu; sam Oxford
nazvan je po znaku zodijaka (od Ox, što će reći nebeski Bik). Mnoge slike Rafaela, Bottice-llija,
Michelangela i Tintoretta, Diirera, Rubensa, Hieronvmusa Boscha i drugih teško se mogu razumjeti
bez upućivanja na astrološke teme. čuvena Rafaelova Ezekijelova vizija, na primjer, prikazuje Boga
okruženog četirima fiksnim zodijačkim znakovima, a njegove dekoracije kupole palače Chigi
prikazuju planete i zviježđa kao božanstva. Guido Reni je portretirao sv. Mihaela Arkanđela s
tezuljom Vage u ruci; Dure-rova Melancholia savršenije portret Saturna egzaltiranog u Vagi, na
kojemu lik melankolije, krilat i okrunjen Venerinim lišćem mirte, »savjetuje strpljenje koje će
značiti pobjedu duše nad tugom kroz prožimanje smisla života i smrti«. Brojne Botticellijeve slike -
uključujući Veneru i Mars - astrološke su alegorije; Holbeinova Poslanikova tajna sadrži kompletan
horoskop u šifriranom obliku.
Djela Chaucera, Dantea, Rabelaisa, Shakespearea i drugih velikana bogata su takvim temama. Na
primjer, čuveni govor u Shakespeareovoj drami Kako vam drago o »Sedam doba čovjeka« temelji
se na planetarnom obrascu. U Božanskoj komediji Dante počinje svoje putovanje kad je Sunce u
Ovnu - početku zodijaka, ali također (kako sam Dante kaže) u znaku koji je vladao kad je Bog
stvarao svijet: »Bijaše jutrom, te se Sunce zače / da diže istim zvijezdama ko tada, / kad božja
ljubav prvi put mače / te stvari divne«.5 Ribe, koje simboliziraju Krista, također se uzdižu iznad
horizonta; Djevica - zviježđe njegove majke, Djevice - nasuprot je, na descendentu, te dvije zajedno
»zibaju Zemlju«. Venera, egzaltirana u Ribama, predstavlja božansku ljubav u prvom pjevanju
čistilišta; u Raju Dante jasno pripisuje vlastitu pjesničku nadarenost zviježđu Blizanaca, znaku koji
vlada njegovim natalnim horoskopom. »O slavno zviježđe!«, kliče on, »O moćne zvijezde
bremenite svetom moći.« Uza sve to smjestio je dva slavna astrologa u svoj poetski Pakao, a njihov
grijeh nije toliko bila astrologija koliko oholost. Sam Dante, u svakom slučaju, nije dvojio o
utjecaju zvijezda na ljudski život. Da nema utjecaja zvijezda, pisao je, djeca bi bila ista kao i
roditelji - što je
1 Dante Alighieri, Božanska komedija, preveo Mihovil Kombol, MH, Zagreb, 1976.
110
SUDBONOSNO NEBO
okrenulo naglavce Augustinov argument o blizancima. »Naš život i život svih živih bića«, pisao je,
»uvjetuju nebesa«, što, kako je napisao u čisti-lištu, »svako sjeme vode k nekom cilju / spram
zvijezda što su pratnja mu u vijeku.«6 Markov govor, upućen pjesniku u šesnaestom pjevanju
čistilišta također je čista izjava pravovjernog nauka o tom umijeću.
čhaucer, visoki dvorski službenik za vrijeme Edvarda III, bio je upoznat s radovima Ptolemeja,
Alkabicija, al-Kindija, Masha'allaha i drugih, te duboko upućen u radove Bonattija i Mihaela Škota.
Njegova Rasprava o astrolabu, napisana oko 1391., za »Malog Lewisa«, deseto-godišnjaka koji bi
mogao biti i njegov vlastiti sin, bavi se astrologijom u svakom smislu, kao i tehnikalijama poput
samog astrolaba. Njegov rad, koji je ostao nedovršen, objašnjava karakteristike znakova, podu-
daranja s dijelovima ljudskog tijela i planetarne sate. Razmatrajući kako procijeniti je li neki
ascendent sretan ili nije, govori da u njemu ne smije biti zloćudnog planeta (Marsa ili Saturna) niti
smije biti u aspektu s njima, ili u konjunkciji sa Zmajevim repom. Ipak, ako se u njemu nalazi sretni
planet (Venera, na primjer), to će biti razlog za »veselje«. (Pojednostavljeno gledište, naravno, ali
taj je njegov rad imao za cilj uvesti u temu desetogodišnjaka.)
Canterbuijjske priče pune su astroloških predaja. Bestidna žena iz Batha pripisuje svoju pohotu
Veneri, smionost Marsu a opću putenost svome ascendentu u Biku. »Vaj!«, zapomaže ona, »zar je
ljubav grijeh tad, reci sada! / Svoj nagon uvijek slijedila sam stoga / Po djelovanju ovog zviježđa
svoga.«7 Učimo da onima s Merkurom u Ribama (znaku u kojemu je taj planet u »padu«) slabo ide
u ljubavi jer su Ribe znak u kojemu je Venera egzaltirana; Venera, pak, pati i u Blizancima i u
Djevici, kojima vlada Merkur. Arcit u »Vitezovoj priči« savjetuje Palamo-nu da prihvati vladavinu
zvijezda nad čovjekovom sudbinom jer je nezaobilazna i savjetuje stoičko prihvaćanje sudbine:
Strpljivo snosi ovdje ropstvo to, Zaboga, jer nam nema druge nade. Fortuna nam je dala ove jade.
Položaj nam slab il upliv zao
' Ibid.
7 Chaucer, Canterburyjske priče, preveo Luko Paljetak, Znanje, Zagreb, 1986.
111
BENSON BOBRICK
Saturnov na nebeska tijela dao Kob nam je ovu, protiv našeg mnijenja; To odredi nam nebo pri
rođenju. Treba izdržat; tako je po svemu.8
Priča također objašnjava planetarne sate i postupak izračuna sretnog ascendenta za elektivni
horoskop. U »Odvjetnikovoj priči« careva kći, gospa Constance zaručena je za turskog sultana ali
njezin otac propušta izabrati povoljno vrijeme za putovanje pa je nesretni ascendent pod kojim ono
počinje dovodi do niza nesreća. Sve je to, rečeno nam je, savjesni astrolog mogao izbjeći. Pravnici
su pitali: »Zar nije bilo filozofa [astrologa] u cijelom tvome gradu [da odaberu bolje vrijeme]?«
Ovan se uzdizao s Marsom, svojim vladajućim planetom, u Raku, znaku svoga »pada«, upravo kad
se Constance ukrcala, a »slabi Mjesec«, na »katastrofalan« je način izlazio iz Ovna, mjesta
uzajamne recepcije, prema konjunkciji s Marsom. Ishod - željeno vjenčanje je »propalo«. Ne
možemo uvijek znati kad Chaucer govori u svoje ime, iako je astrologija u Pričama podcijenjena tek
iz usta sramotnih likova poput Frankli-na, koji se izruguje Mjesečevim postajama. Chaucer sa
žaljenjem zaključuje: »Jer u njima je, ako blistav sjaj / Znadeš im čitat, zapisano, svima / Bez
iznimke, kad umrijeti tko ima.«
Neke pripovijesti, poput »Priče opatičkog svećenika«, kao da su nebeske alegorije u kojima sami
likovi predstavljaju planete ili zvijezde. Na taj način prividno »priprosta seoska priča o nadutom
pjetliću« koji s teškom mukom izbjegne postati lisičji plijen zrcali trenutni položaj zvijezda. Priča
se zbiva 3. svibnja, govori nam Chaucer, sa Suncem u Biku. Točan datum bio je 3. svibnja 1392.
Pjetlić (koji predstavlja Sunce) najavljuje prekid dana sedmerima svojim kokicama (Plejadama).
Toga dana, lisica (Saturn) približila se konjunkciji sa Suncem (dovodeći pjetlića u rizičan položaj),
ali Sunce je spašeno »pravodobnim dolaskom udovice i njezinih dviju kćeri, što odgovara izlasku
Mjeseca i dvostruke tezulje Vage.« Opet, u »Franklinovoj priči« Chaucer nam omogućuje točno
određivanje datuma - Božić, 25. prosinca 1387. - kad je izuzetno visoka plima privremeno potopila
stjenoviti tjesnac britanske obale. U priči, čarobnjak namjerava učiniti da se
1 Ibid.
112
SUDBONOSNO NEBO
obala pojavljuje pa nestaje, unaprijed razumijevajući utjecaj Mjeseca na plimu.
U Troilu i Kresidi, drugom Chaucerovu poetskom remek djelu, smještenom u vrijeme Trojanskog
rata, trojanski astrolog Kalkas bježi kad po »izračunima« otkrije da će Grci pobijediti. Troilo je
živio u ljubavi sve dok je Venera bila u Kresidinoj sedmoj kući; Pandarus je odabrao prenijeti
poruku Kresidi kad je Mjesec bio »u dobrom položaju«; ljubavnici su konzumirali svoju strast kad
su se Jupiter, Saturn i Mjesec sastali u Raku da uzrokuju bujice kiše; a te noći Troilo se mogao samo
nadati da će »loši aspekti« malefika u njegovu horoskopu kao i njegova »spaljena Venera« nekako
biti prevladani pod Jupiterovim blagotvornim zrakama. Jupiter ga iznevjeruje, Kresida je prisiljena
napustiti Troju u razmjeni zarobljenika, i na odlasku žali zbog »prokletog zviježđa« pod kojim je
rođena.
Gotovo svi koji su bilo što znali o astrologiji bili su učeni, kao što njena znanost nalaže. No nešto
od te učenosti znalo je procuriti u pojednostavljenom obliku. Najpopularnija dio predaje bio je
lunarni te se bavio tumačenjem Mjesečevih mijena. Naravno, sadnja prema mjesečevim fazama bila
je uobičajena. Brzi ili rastući Mjesec, »sve sjajniji, dobro smješten i aspektiran«, obično je
pogodovao većini pothvata ili prigoda - osim ako bi tko krvario; umni napor bilo je najbolje ulagati
kad su Mjesec i Merkur bili u prijateljskom aspektu ili obojica u znakovima kojima vlada Merkur.
Držalo se da će frizura trajati ako Mjesec opada.
113
DRUGI DIO
»Ima u astrologiji (priznajem) plitkih potoka kroz koje mladi početnici mogu gacad; ali ima u njoj i
dubokih gazova preko kojih i divovi moraju plivati.«
ELIASASHMOLE
114
115
Šesto poglavlje
116
Petnaesto i šesnaesto stoljeće s pravom su nazvani »zlatno doba astrologije« na Zapadu. Do kraja
renesanse astrologija je prožela sve društvene slojeve - od seljaka koji je provjeravao ljetopis kako
bi sadio prema Mjesečevim mijenama do papa i kraljeva koji su se oslanjali na smjernice složenih
proračuna okultnih vidovnjaka na dvoru.
Jedan je učenjak lijepo opisao ozračje tipične konzultacije u doba časnijih godina umijeća. »Poput
pacijenta koji posjećuje ordinaciju modernog zubara ili oftalmologa«, piše, »klijent koji prelazi
preko praga astrologovih odaja u petnaestom ili šesnaestom stoljeću stupa u predjel koji mu se
istovremeno čini neobičnim i poznatim, prepun moćnih simbola i opremljen dojmljivim alatima.«
Soba za konzultacije sadržavala je referentna djela i instrumente kako bi učvrstila astrologo-vu
profesionalnu vjerodostojnost - nebeski globus, na primjer, ili astro-lab i armilarnu sferu, kao i
ljetopis s planetarnim tablicama i tablicama ascenzije (»neophodna stolna referenca«) rastvoren na
stalku. Tehnički podaci prikupljeni uz njihovu pomoć »bilježili su se na obrascu u kojem su bili
razvrstani po kategorijama. Oni su pomagali astrologu da odabere, organizira i zabilježi značajne
činjenice« prema uvriježenoj shemi koja podatke okuplja u smislenu mapu - bilježeći znakove,
kuće, planete i njihove aspekte, Mjesečeve čvorove, fiksne zvijezde, dekanate (potpodjele svakog
znaka), paranatellonte (zvijezde koje se uzdižu s pojedinim stupnjem zodijaka), uglove karte i tako
dalje.
117
BENSON BOBRICK
Ta mapa je, naravno, horoskop, što znači pogled na sat - a napose onaj trenutak u satu kad se
stupanj znaka uzdiže iznad horizonta na nekom mjestu na Zemlji. Precizne^ ga se može usporediti s
nebeskim satom koji pruža sveobuhvatnu sliku osobe, njezina života i sudbine. Nezgode ili razvoj
tog života obilježeni su tranzitima i progresijama planeta, Mjesečevih čvorova, uglova i drugih
osjetljivih točaka, kao i smjerom zvijezda. Prije konačne prosudbe, astrolog bi promotrio horoskop
kao cjelinu, temperament osobe koji horoskop otkriva i način na koji se taj temperament izražava.
Ascendent i njegov vladar (ili vladajući planet) smatrao se tih dana važnijim od Sunca i njegova
znaka i osnovnog digniteta planeta (osnaženog znakom, egzaltacijom, triplici-tetom, terminusom i
faciesom), važnijim od kuća i aspekta. Astrolozi su priznali da naslijede, okolina i obrazovanje
igraju ulogu, ali u konačni-ci vlada vrijeme rođenja. Nagrada za trud nije bila samo prodorna
analiza nečijih najskrovitijih osobina, s vrlinama i manama, već i predviđanje kakav će biti život.
Kako ćete ga vi živjeti (ako vjerujete u slobodnu volju) ovisilo je o vama.
Sve se to činilo za svaku osobu posebno. Stručno govoreći, sukladno sistemu kuća horoskopa, ne
postoji dvoje ljudi, osim onih rođenih u razmaku od četiri minute na istome mjestu, koji bi mogli
polagati pravo na istu sudbinu. čak je i medu blizancima takva istovjetnost rijetka.
Druge dvije vrste konzultacija, kao što smo vidjeli - zvane »horama« i »elektivna« - bile su
uobičajene dok je astrologiju još odlikovala stručnost i ugled. Horarni horoskopi daju odgovore na
pitanja - bilo koje vrste, od ishoda bitke do izgleda za putovanje - na temelju položaja nebeskih
tijela u vrijeme kad je pitanje postavljeno ili primljeno. Elekcije su pružale sredstvo izbora
povoljnog trenutka za bilo koju vrstu djelovanja ili poduhvata.
Kad se sve to uzme u obzir, izračuni su zahtijevali stručno znanje matematike, sferne geometrije,
astronomije, trigonometrije, geometrije i tako dalje, te stalno učenje u trajnom procesu, premda su
zračili nekom magičnom aurom svećeničkog čina i čarolije.
To ne znači da su astrolozi uvijek znali o čemu govore. »U svim boljim obiteljima«, bilježi Jakob
Burckhardt u svome velikom djelu Kultura renesanse u Italiji,9 »podrazumijevala se izrada
horoskopa djece, a
1 V. u nas prijevod Milana Preloga, Matica hrvatska, Zagreb, 1953. (Red.)
SUDBONOSNO NEBO
ponekad bi se dogodilo da čovjek proživi pola života progonjen uzaludnim očekivanjima događaja
koji se nikad neće dogoditi.« Nesumnjivo, mnoga se predviđanja nisu obistinila, premda ta
predviđanja, da zbune povijest, nisu brižno sačuvana poput onih koja su se obistinila. Astrologija je,
naravno, imala svoje protivnike, premda oni, koliko god bili briljantni, nisu bili toliko uvjerljivi.
Talijanski ljubavni pjesnik Frances-co Petrarca, na primjer, imao je osobne zamjerke na astrologiju,
što umanjuje snagu njegove kritike. Godine 1350. pripala mu je čast, čini se, da održi službeni
govor prilikom postavljanja novog vojvode od Milana, te se on, prema svom običaju, »teško
namučio sastaviti savršen govor na latinskome«. Bio je napol govora kad ga je službeni astrolog
-čija je zadaća bila najaviti točan trenutak nastupa novog vojvode - pokušao prekinuti jer se govor
odužio. Pred zapanjenim pogledom okupljenog mnoštva, njih su se dvojica stala nedostojno
prepirati, no astrolog je, naravno, pobijedio: bez obzira na to koliko je vojvoda možda cijenio
Petrarcinu rječitost, želio je biti siguran da će na svoj položaj stupiti u povoljnom trenutku. Ishod je
bio taj da su »Petrarci ostali raz-derani ostaci njegova govora.«
Značajniji protivnik bio je Pico della Mirandola, renesansni humanist i čovjek enciklopedijske
naobrazbe, koji je nakon lutanja velikim sveučilištima Europe - gdje je studirao grčki, latinski,
hebrejski, sirijski, arapski, filozofiju, znanost i kabalu - odlučio održati devet stotina teza protiv svih
pridošlica u javnoj raspravi u Rimu. Kad je trinaest od tih teza papa Inocent VIII osudio kao
heretičke, pognuo je svoju kažnjenu glavu, »uništio svoja poetska djela, odrekao se bezbožne
znanosti i odlučio posvetiti starost obrani kršćanstva od Židova, muslimana i astrologa«. Piću je
prorečeno (od astrologa Luciusa Bellantiusa iz Sie-ne) da će umrijeti u trideset prvoj godini. Poput
Cicerona, Pico je takvo proročanstvo smatrao nepoželjnim i ono ga je odvratilo od astrologije.
Obasuo ju je bujicom pogrda, koristeći sve stare argumente, od kojih je neke probrao od Augustina,
no opet, kao i u Ciceronovu slučaju, to nije spriječilo ostvarenje predviđanja. Niccolo Machiavelli,
pak, bio je jedan od onih oštroumnih realista koji su prihvatili astrologiju a da nisu bili sasvim
sigurni kako ona djeluje. »Odakle dolazi, ne znam«, napisao je, »no drevni i suvremeni primjeri
dokazuju da se nikad nije dogodio velik događaj ni u kojem gradu ili zemlji a da ga nisu pretka-zali
ga taci, najavila otkrivenja ili predznaci i drugo nebesko znamenje.«
118
i
119
BENSON BOBR1CK
Astrologija toga doba bila je na strani »znanosti«, a njeni protivnici često su se služili
praznovjernim predrasudama koje su brkale matematiku s magijom, a proučavanje neba s
idolopokloničkim obožavanjem zvijezda. »Neki od najvećih znanstvenih umova toga doba vjerovali
su u to umijeće«, bilježi neki posramljeni povjesničar, »i dok prelistavamo njihove knjige, primijetit
ćemo, na svoje iznenađenje, da su većina tih astrologa oštroumni pisci; s druge strane, prečesto
susrećemo anti-as-trologe koji su istovremeno neznalice i glupani. Postoje brojni razlozi za to. Biti
uvršten medu profesionalne astrologe u šesnaestom stoljeću značilo je ovladati astronomijom i
matematikom... Da biste bili protivnik astrologije, morali ste samo znati dovoljno latinskog da
pročitate Pića i sažmete njegove argumente.« No, kao stoje razborito rekao jedan astrolog iz
šesnaestog stoljeća, astrolog »nije božanski prorok, već jednostavno učen i obrazovan čovjek, koji
može pogriješiti poput drugih ljudi. Tko se ne bi izgubio između mnogobrojnih sjena; tko ne bi
zalutao u zavijucima takva zakrivljenog labirinta?'«
Medu onima koji su rijetko zalutali bio je Marsilio Ficino, jedan od najvećih likova talijanske
renesanse. Rođen u Figlineu u Italiji, 19. listopada 1433., Ficino je učio pravo, medicinu, teologiju i
glazbu. Rano se proslavio obnovom klasičnog obrazovanja pod patronatom Cosima de'Medicija
(Cosima Starijeg). On gaje mudro izabrao za glavara svoje nove Platonske akademije u Firenzi,
koja je postala samo središte onodobne znanosti i umjetnosti. Širokogrudnošću od koje bi moderni
znanstvenici pozelenjeli od zavisti, Cosimo gaje smjestio u vilu u Ca-reggiju, na rubu grada, i
podmirivao troškove njegovih znanstvenih pregnuća dovoljno darežljivim iznosima da ga oslobodi
svake materijalne brige. Od 1459. nadalje, Ficino se mogao baviti svojim neprocjenjivim radom u
udobnom i idiličnom okruženju te se posvetiti prevođenju mnogih novootkrivenih tekstova.
Na Cosimovu molbu, Ficino se prihvatio latinskog prijevoda svih Platonovih djela; preveo je niz
hermetičnih tekstova (duboko prožetih astrologijom) pripisanih Hermesu Trismegistosu,
legendarnom egipatskom mudracu; djela Sinezija iz Kirene, Psela, Jambliha, Porfirija, Prok-la,
Plotina, Teona iz Smirne i Dionizija Areopagita, Homerske himne, Hesiodovu Teogoniju i
Pitagorine Zlatne misli. Njegov vlastiti rad obuhvaća Tri knjige života, Kršćansku religiju i
nedovršen komentar na Poslanicu svetog Pavla Rimljanima, uz razna izdanja obilne prepiske
120
SUDBONOSNO NEBO
objavljene po njegovoj smrti. Zaređeni svećenik i kanonik firentinske katedrale, Ficino je ustrajao u
uvjerenju da ne postoji nesklad između klasičnog učenja i kršćanske objave te je u vlastitim spisima
spajao svoja vjerska uvjerenja s astrologijom, alkemijom i magijom. Održavao je »vječni plamen«
pred Platonovom bistom u svojoj radnoj sobi i smatrao da Platona treba čitati u crkvama, a Sokrata
je smatrao Kristovim prethodnikom. Na neki je način začarao cjelokupni intelektualni život Firenze,
a mnogi učenjaci i umjetnici, koji su utjelovljivali renesansnu umjetnost i misao na njihovu vrhuncu
- Lorenzo de Medici (kojemu je bio privatni učitelj), Alberti, Poliziano, Landino, Botticelli,
Michelangelo, Rafael, Tizian, Dtirer (u Njemačkoj) i drugi - bili su nadahnuti Ficinovim radom. On
je bio njihovo središte, a oni su bili središte renesanse.
U inozemstvu se dopisivao sjohnom Coletom, dekanom Katedrale svetog Pavla u Londonu,
kancelarom francuskog parlamenta, kraljem Matijom Korvinom u Mađarskoj i s njemačkim
humanistom Johan-nom Reuchlinom. Premda Ficino nije prvi oživio proučavanje Platona, Europa
se prvenstveno preko njega potpuno probudila za platonsku misao.
Nizak, sitan čovjek plave kovrčave kose, visoka čela i glatke ali rumene puti, Ficino je u svakom
slučaju bio istančan i umjeren čovjek jednostavnih ukusa, s nepcem za dobro vino. Premda prirodno
rječit, neznatno je zamuckivao i šušljetao izgovarajući slovo s, a s vremenom postao i lagano
pogrbljen od znanstvenog rada. Premda »srdačan i veseo u društvu«, ponekad bi se »umrtvio« u
samoći, udubljen u sjetne misli, koje je pokušao odagnati energičnim posvećivanjem poslu. Većina
njegovih bliskih prijatelja bili su muškarci, no čini se da je u privatnom životu čeznuo za
sublimacijom svojih strasti, koje su, navodno, bile homoerotske prirode. Upravo je Ficino »skovao
izraz 'Platonska ljubav'« kako bi izrazio temeljnu čestitost sjedinjenja kojem je težio.
Ficinova misao bila je temeljno oblikovana djelom čijoj je obnovi i oživljavanju pridonio. Njegov je
život u tom smislu bio od jednog komada. U Timeju Platon govori o planetima kao utjelovljenjima
duhovnih inteligencija, koje ih obdaruju božanskom vlašću i moći. »Nesmetan tok« njihova gibanja,
piše on, postavljenje kao znak i obrazac na nebesima, »koji usmjerava nemirne obrate u našem
razumu, koji su
121
BENSON BOBRICK
srodni njima«, tako da steknemo predodžbu o tome kakvi bismo trebali biti. To je tvorilo dio
Ficinova uvjerenja. Kod Plotina je pak našao: »O planetima možemo misliti kao p slovima koja se
uvijek iznova ispisuju na nebu. Oni koji znaju čitati tu vrstu pisma... mogu pročitati budućnost iz
njihovih oblika, otkrivajući što je naznačeno.« A tako je vjerovao i Ficino. U mitu o postanku u
Corpus Hermeticumu, pak, pronašao je sliku čovjeka kakvog je stvorio ili zamislio Božanski um, s
utisnutim svojstvima sedam planeta koji upravljaju njegovom sudbinom na zemlji. Ipak, u prirodi
tog stvaranja je apsolutna sloboda od božanskog u kojoj sudjeluje i čovjek te, djelujući iz besmrtnog
dijela svoje duše, teži ostvarenju neposrednije spoznaje Boga. Bila je to potajna nada Ficinova
života.
Ficino je, kao vješt astrolog, točno predvidio da će Giovanni de'Me-dici, praunuk njegova prvog
velikog pokrovitelja, jednog dana postati papa (1513. ustoličen je kao papa Leon X), i redovito je
davao astro-loške savjete prijateljima. Bio je zaokupljen snagom Satuma u vlastitom horoskopu te
je čitav ugođaj i tijek svoga života pripisao njegovu utjecaju, u dobru i u zlu. Jednom se u pismu
požalio prijatelju: »čini se da je Saturn utisnuo u mene pečat melankolije od samog početka.«
Mučio se pod njegovom težinom, no napokon je otkrio da mu samo duboka predanost donosi
nadahnuće i oslobađa ga njegove zloćudne moći. I doista, obdario gaje ozbiljnom naravi, snažnim
osjećajem odgovornosti i odveo ga u pravcu znanstvenog i kontemplativnog života. U tome
navlastitom smislu, Ficino je vjerovao da svatko treba »slijediti svoju zvijezdu«, ili surađivati sa
svojom nebeskom moći: »Nebesa će poduprijeti tvoje pokušaje«, piše prijatelju, »i nagradit će tvoj
život u o noj mjeri u kojoj budeš slijedio pokroviteljstvo vladara svog rođenja, osobito ako je taj
platonski nauk točan... da svaka osoba pri rođenju dobiva jednog posebnog demona, čuvara svog
života, koji joj je dodijeljen kao osobna zvijezda i pomaže mu u svakom zadatku koji su mu nebesa
pri rođenju namijenila.«
Na koncu, sama astrologija »bi mogla... biti opravdana samo ako osigura neka sredstva ili smjernice
kojima bi ljudska duša počela spozna-vati sebe kao sliku Boga.« Ništa od toga nije bilo nespojivo s
astralnom magijom, koju je Ficino također prigrlio. Jer, mislio je da nije moguće »da neki
materijalan čin, pokret ili događaj postigne potpunu ili savršenu učinkovitost osim ako ga sa svih
strana ne vodi nebeski sklad«.
122
SUDBONOSNO NEBO
Pomoću rituala koji usmjeravaju astralne sile, ljudski se duh može povezati s duhom nebesa i
»primiti darove svoga navlastitog planeta koji vibrira u suglasju, poput dviju struna na lutnji«.
Potrebna je svojevrsna domišljatost da bi se horoskop protumačio s dosljednom točnošću, ali
vjerodostojnost i točnost ne daju uvijek ispravno tumačenje. To je tako u svim znanostima, naravno,
pa i u medicini - kao što svatko zna iz pogrešnih dijagnoza bolesti. Neki astrolozi, poput Abu
Ma'shara, Guida Bonattija i Luče Guarica, čini se da su znali što rade, barem u vlastitim okvirima.
Drugi su bili jedva, ili jedino domišljati - bez potrebnog znanja i vještine. Ipak, literatura obiluje
zapanjujućim pričama.
Na primjer, 1514., pet godina prije nego što se spremio oploviti kuglu zemaljsku sa svojih pet
brodova, Ferdinand Magellan sreo je astrologa Ruya Faleira u sjevernom Portugalu, pa su
zajednički pokušali odrediti gdje bi se mogli nalaziti Molučki otoci. Njihova astronomska i
zemljopisna nagađanja smjestila su ih u područje otkrivenog svijeta što gaje papa Ugovorom iz
Tordesillasa dodijelio Španjolskoj, pa su se zaputili u Španjolsku po podršku. Dobivši je, opremili
su svoje brodove, a u rujnu 1519., tik pred ukrcaj, Magellan je pozvao Faleira da se pridruži
pohodu. Faleiro je to odbio. Nedugo prije toga sastavio je horar-ni horoskop putovanja pomoću
kojeg je predvidio ne samo njegovu konačnu slavu već i krvoproliće koje će snaći posadu pri
jednom iskrcavanju, na nekom od morskih otoka. Dne 20. rujna brodovi su odjedrili, a u sljedećih
osamnaest mjeseci njihov odlučni kapetan otkrio je tjesnace koji su ponijeli njegovo ime, nazvao
ocean Pacifikom, prebrodio zatišja i oluje, spasio se od izgladnjivanja jedući sirovu goveđu kožu i
piljevinu te se, obnovivši zalihe na otoku Guamu, iskrcao sredinom ožujka na Filipinima. Ondje se
Magellan nepromišljeno umiješao u sukob suparničkih plemena i 27. travnja 1521. na otoku
Mactanu bio ubijen zajedno s mnogim svojim drugovima.
Osim takvih izvještaja od povijesnog značaja, postoji nepresušno obilje upozoravajućih priča (od
kojih su neke i bajkovite, naravno) što podržavaju uvjerenje u neizbježnost sudbine.
Svi znaju, ili su nekoć znali, za priču o bagdadskom trgovcu koji je jednog dana poslao svoga slugu
na tržnicu, gdje je ovaj doznao kakav
123
BENSON BOBRICK
ga usud čeka. Sluga je pohitao ponešto kupiti, ali se ubrzo vrati dršćući, blijed kao krpa. »Što se
dogodilo?« upita ga gospodar. Sluga odgovori: »Na bazaru sam naletio na ženu,. No kad sam se
okrenuo i pogledao je, vidio sam lice Smrti. Pogledala me ravno u oči i priprijetila mi. Gospodaru,
molim vas, posudite mi svoga konja, jer moram hitro pobjeći.« »Kamo ćeš otići?« upita ga. »U
Samaru, gdje neće ni pomisliti da me traži.« I tako uzme konja i odjaše najbrže što je mogao.
Sutradan gospodar sam ode na bazar i ugleda Smrt u gomili. »Zašto si zaprijetila mom slugi?«
odvažno je upita. Ona ga pogleda i nasmiješi se: »O, to nije bila prijetnja, nego izraz iznenađenja.
Začudila sam se što ga vidim u Bagdadu, jer večeras imamo sastanak u Samari.«
Postoji neka ironična fasciniranost takvim pričama koju nitko ne može izbjeći, jer je ugodno i u isti
mah strašno zamišljati da prividnim kaosom života upravlja točan i zakučast plan. Tommaso
Campanella, u djelu objavljenom 1629. u Lyonu, kaže nam da je znameniti astrolog Valentin
Naibod predvidio vlastitu nasilnu smrt i uzaludno je pokušao izbjeći zaključavši se u kuću. Lopovi
su, vidjevši da je kuća potpuno zatvorena, pomislili da nikog nema kod kuće i provalili. Zatekavši
Nai-boda, proboli su ga prije nego što su pobjegli s njegovim stvarima. Drugi adept toga doba,
Bartolommeo della Rocca, jednako je tako, prema pričanju, predvidio da će biti ubijen udarcem u
glavu. Kako se približavao taj dan, dakako, smanjilo mu se pouzdanje u vlastitu vještinu i, u strahu
od događaja, u nadi da će ga izbjeći, počeo je (poput Mihae-la Škota) nositi metalnu pločicu ispod
kape. To ga nije spasilo, jer se dogovorenog dana na njegovim vratima pojavio prodavač triješća, za
kojeg je mislio da ga poznaje, a ovaj ga je iz nepoznatog razloga udario štapom po sljepoočici. Ta
neobična priča slična je onoj o učenjaku Jo-hannesu Stoeffleru, koji je predvidio da bi određenog
dana mogao biti zgniječen. Iz sigurnosnih razloga odlučio je taj dan provesti kod kuće, a da mu
prođe vrijeme, pozvao je neke učene prijatelje na razgovor uz kalež vina. Tijekom rasprave
posegnuo je za teškim sveskom da riješi neko pitanje, kad čitav zid knjiga popusti i poklopi ga.
Nauk koji se veže uz Nostradamusa - liječnika Henrika II, Franje II i Karla IX od Francuske - od
upitnog je interesa, djelomice stoga što se u vezi s njegovim navodnim moćima predviđanja
pretjerivalo posljednjih petsto godina. U nejasnim i nezgrapnim stihovima navodno je prorekao
uspon Olivera Cromwella u Engleskoj, Veliki požar u Londonu
124
SUDBONOSNO NEBO
1666., rođenje Napoleona i brojne današnje ratove. S obzirom na Veliki požar, njegovo
proročanstvo glasi: »Krv pravednih traži / što se iz Londona širi, / koji mora vatrom zbrisan biti. / U
godini koja triput dvadeset i šest...« Za druge stihove, u to doba neshvatljive, kasnije se smatralo da
su proročanstvo Krimskoga rata.
U triput sto godina Medvjed Napast će Polumjesec; No ako Pijetao i Bik se udruže Medvjed neće
prevladat; Za dvaput deset godina opet Nek islam znade i strahuje; Križ će stajat, Polumjesec
gasnut, Rasplinut se i nestat.
Godine 1853. Rusija (Medvjed) napala je Tursku (Polumjesec) a Pijetao i Bik (Francuska i
Engleska) udružili su se da spase Tursku. Unatoč tome, Polumjesec se ugasio. Takva proročanstva,
ipak, nije moguće smatrati vjerodostojnima samima po sebi. Dovoljno zagonetna da mogu značiti
bilo što, ili ništa, njihovo predviđanje nije se razlikovalo od gatanja iz životinjskih iznutrica, kao što
su to radili proroci republikanskog Rima.
Nostradamus je isto tako sastavio predviđanja za Katarinu Medici dok je ova bila kraljica
Francuske, no ona je bila sklonija savjetu Rug-gierija Starijeg, koji je predvidio glavne događaje
njezina života, »s točnošću«, piše francuski romanopisac Honore de Balzac, »koja će i nevjernike
dovesti u očaj«. Ruggieri je predvidio nesreće koje su, za opsade Firenze, utjecale na njezinu
mladost, kao i na udaju za francuskog princa, njegov neočekivani uspon na prijestolje te broj i spol
djece koju će roditi. Tri njezina sina, bilo joj je rečeno, vladat će nakon nje, a njezine će dvije kćeri
također postati kraljice. No nitko od njih neće imati djece. »I to se pokazalo potpuno točnim«, piše
Balzac, pa su »mnogi povjesničari to smatrali proročanstvom izrečenim nakon događaja.«
Drugi veleugledan astrolog u to doba bio je Luča Guarico, koji je još očiglednije dokazao svoju
vještinu u_ brojnim slučajevima, a služio je kao dvorski savjetnik Katarine Medici, kao i nekolicine
papa. Predvidio
125
BENSON BOBR1CK
je poraz Franje I u bitci kod Parije; smrt vojvode od Bourbona na zidinama Rima tijekom pljačke
1527.; pad Giovannija Benđvoglija (Signo-rea Giovannija II), tiranina iz Bojogne; izbor Alessandra
Farnesea za papu; kao i promiskuitetno papinstvo Giulija de Medicija, koji je kao Klement VII bio
otac brojnoj vanbračnoj djeci. Do danas, povjesničari su ih otkrili dvadeset devetero. U
međuvremenu, kad je Farnese postao papa Pavao III, imenovao je Guarica biskupom od Giffonija, i
u travnju 1543. dao mu zadatak da odredi povoljan trenutak polaganja kamena temeljca za novo,
Farneseovo krilo vatikanskog kompleksa u Rimu. Trenutak je određen, i čim je astrolog uzviknuo
da gradnja može početi, »Ennio Verulano, veleuvaženi kardinal Albana, odjeven u bijelu stolu s
crvenom tijarom na glavi, smjesta postavi u temelj veliki mramorni blok, prekrasno uglačan i s
ugraviranim papinskim grbom.«
Ipak, Guaricova pronicavost nije bila uvijek cijenjena, a njegova ga je iskrenost dovodila u
opasnost. Jedan nezadovoljni klijent, Giovanni Ben-tivoglio, doznavši da će mu uskoro netko
preoteti vlast, Guarica je vezao uzetom i puna dva dana ostavio da se ljulja nad zavojitim stubama
kule, udarajući o zidove. Unatoč tome, Guarico je 1552. prilično hrabro tiskao svoje tumačenje
horoskopa brojnih znamenitih ljudi, uključujući pape, kardinale, vladare i znamenite umjetnike i
učenjake - od kojih su neki još bili živući. Knjiga horoskopa slavnih pokrenula je običaj i ubrzo su
uslijedile slične knjige Francisca Giuntinija iz Firenze i Girolama Carda-na iz Milana. Potonji je
analizirao horoskope stotinu istaknutih pojedinaca, uključujući Erazma, Albrechta Diirera i Henrika
VIII.
Godine 1555. nastalo je možda najznamenitije Guaricovo proročanstvo. Na zahtjev kraljice
Katarine Medici, upozorio je kralja Henrika II Francuskog, tada starog trideset sedam godina, da će
otprilike u četrdeset drugoj godini života biti u opasnosti da bude ubijen »u pojedinačnoj borbi u
zatvorenom prostoru ranjavanjem u glavu«. Dogodilo se da je iste godine francuski astrolog
Nostradamus također predvidio način na koji će kralj umrijeti. To je zanimljivo zato što je to bilo
njegovo jedino dokazano proročanstvo. Međutim, bilo je dovoljno potanko da nas zapanji. Godine
1555. u njegovoj se slavnoj knjizi proročanskih stihova pojavila sljedeća ka trena: »Le Lyon jeune
le vieux surmontera, / En champ bellique par singulier duelle, / Dans cage d'or les yeux lui crevera,
/ Deux classes une puis mourir mort cruelle.« (»Mladi će lav nadvaladati staroga na turniru u
pojedinačnoj borbi.
126
SUDBONOSNO NEBO
Kroz zlatni kavez svojih očiju bit će proboden. Dvije će rane postati jedna, a uslijedit će strašna
smrt.«) Henrik nije bio spomenut poimence, no »bio je smjesta prepoznatljiv, ne samo zbog svoje
pozlaćene kacige već i zbog zlatnog lava na svome grbu«.
Kobna godina je stigla, i u lipnju 1559. kralj je slavio udaju svoje kćeri Elizabete Valois za kralja
Filipa II Španjolskog. Kao dio svečanosti, odlučio je održati trodnevni viteški turnir u kojem je i
sam želio sudjelovati. Za tu je priliku ulica St. Antoine ispred Tournellesa raščišćena, njen je
pločnik raskopan i podignut je veliki drveni amfiteatar za gledatelje. Prvi srpnja bio je posljednji
dan gozbi, i nakon niza natjecanja stigao je veliki događaj. Henrik se osobno pojavio u svome
kraljevskom oklopu, s prepoznatljivom zlatnom kacigom, na turskome pastuhu što ga je netom bio
dobio na poklon od vojvode od Savoje. Pridruživši se nekolicini plemića koji su se prijavili za
natjecanje, Henrik je sudjelovao u tri propisana kruga, i u prva dva je pobijedio. No u trećem krugu,
protiv Gabriela Montgomervja, kapetana njegove vlastite škotske garde, gotovo je oboren s konja.
Odlučan da se pokaže boljim, ustrajao je na drugom pokušaju, premda gaje kraljica preklinjala da
prestane, a Montgo-mery se sam ponudio odstupiti. No kralj nije želio popustiti.
Još jednom njih dvojica zauzela su položaje, propela i zatim podbo-la konje, U bijesnom srazu,
obojica su skrhali koplja, ali pritom se kraljev vizir otvorio, a iverje Montgomervjeva koplja
probolo mu je oči sve do mozga. Dok je urlao u agoniji odnijeli su ga s polja, a glasnik je smjesta
pozvao poznatog anatoma Andreasa Vesaliusa iz Bruxellesa da mu pokuša spasiti život. Versalius je
stigao 3. srpnja, no nije znao što učiniti. U pokusnoj operaciji bilo mu je dozvoljeno otvoriti lubanju
nedavne žrtve ubojstva, kako bi srebrnom iglom prošao kroz mrtvačevo oko. No kraljev je slučaj
bio očigledno beznadan. U poludeliričnom stanju, skrušeno se udarao u prsa, zaklinjao da će
iskorijeniti herezu, zavjetovao se otići na hodočašće u Bogorodičino svetište pokraj Orlean-sa i
zazivao svoju ljubavnicu Dianu od Poitiersa, koju je kraljica odlučno izbacila iz prostorije. Ujutro
10. srpnja primio je posljednju pomast i u jedan sat poslije podne umro.
Kralj Francuske poginuo je u godini koju je predvidio Guarico i na način koji je opisao
Nostradamus. Što su to njih dvojica vidjeli u kraljevu horoskopu? Jedna suvremena astrologinja
pokušala je tome ući u trag djelomice temeljeći svoju analizu na Firmiku Maternu. Henrikovo
127
BENSON BOBRICK
Sunce i Mjesec, kaže nam ona, bili su u kvadratu sa Satumom, što uvijek nagoviješta nasilnu smrt, a
Mars u kvadratu s Jupiterom u šestoj kući (koja opisuje bolest). U godini njegove smrti ascendent je
u primarnoj direkciji ili progresiji došao u konjunkciju s Marsom, koji je bio u kvadratu s njegovim
Suncem u Ovnu i u opoziciji Saturnu, koji usto vlada osmom kućom. Saturn u tranzitu bio je točno
u konjunkciji sa sretnom točkom i Zmajevom glavom, sjevernim čvorom Mjeseca. Napokon,
kraljev je ascendent bio blizu Plejada, a Mars na maglici zvanoj Račje oko u Raku, koji oboje,
tradicionalno, ugrožavaju vid. Kad sve zbrojimo, ti čimbenici po znaku i aspektu ukazuju na ranu na
glavi koja uzrokuje sljepilo. Štoviše, ranije te godine dogodila se pomrčina u vrijeme kraljeva
rođendana, koja je pala na njegovu konjunkciju Sunca, Mjeseca i Venere u dvanaestoj kući.
Prosudbu točnosti te analize moramo prepustiti onima koji bi to mogli znati.
Ipak, da se moglo dobiti drugo mišljenje, nitko u to doba ne bi bio pozvaniji za to od Girolama
Cardana iz Milana. Astrolozi su često bili ljudi velikih sposobnosti i izvan svoga područja, no po
obuhvatnosti svoga genija Cardano je vjerojatno nadmašio sve svoje kolege. Osim stručnosti u
divinaciji, pomogao je postaviti temelje moderne algebre, rastumačio pravila rješavanja kubnih
jednadžbi, ovladao područjima od filologije do perspektive i izumio univerzalni zglob. Uživao je
dobar glas i kao liječnik. Medu prijatelje i pokrovitelje mogao je ubrojiti kardinale, nadbiskupe,
generale i vladare: Andreu Alciatija, vodećeg pravnika toga doba, Vesaliusa najistaknutijeg
anatoma; protestantske plemiće engleskog dvora Edvarda VI, francuskog veleposlanika u Engleskoj
i Johna Hamiltona, posljednjega katoličkog nadbiskupa St. Andrevvsa u Edinburghu. Također je
napisao niz popularnih knjiga, a neki od njegovih učenika izgradili su istaknute karijere, poput
Ludovi-ca Ferrarija, profesora matematike na milanskom sveučilištu. Različiti su ga europski
dvorovi - danski, škotski, mantovski i francuski medu inima - pokušali namamiti u svoju službu
unosnom plaćom, a mogućnost promaknuća stigla je i od pape Pavla III i pape Pija IV. Iz njegove
autobiografije doznajemo i da je bio vješt mačevalac, dobar ribič, dobar zborski pjevač, i da je
nadvladao brojne tjelesne nedostatke svakodnevnim predanim vježbanjem. Izrazito je pazio na
prehranu i, ispred svoga doba, naglašavao važnost voća, povrća i ribe.
128
SUDBONOSNO NEBO
Pa ipak, čaša gorčine uvijek je bila puna. Rođen u Paviji kao izvanbračni sin, Cardano je bio
neželjeno dijete. Majka gaje pokušala pobaciti i kad se rodio točno na vrijeme nakon tri dana
poradanja, izašao je »gotovo mrtav«. Liječnici su ga smjesta uronili u lavor toplog vina da ga ožive,
a kad je zaplakao s prvim dahom - u 6 i 40 ujutro 24. rujna 1501. - »oba svijetleća tijela [u njegovu
horoskopu] bila su u padu«, kaže nam, »i nijedno nije bilo aspektom povezano s ascendentom, a
bila su u šestoj i dvanaestoj kući.« Da stvari budu gore, Mars je bio u kvadratu s Mjesecom. Ipak,
»Sunce, oba zloćudna planeta te Venera i Merkur bili su u ljudskim znakovima«, dodaje, »pa barem
nisam rođen kao čudovište.« Ipak je, poput Ficina, mucao (značajka naslijeđena od oca), imao je
neobično oblikovane ruke i stopala, i neku nasljednu slabost koja mu je priječila normalan seksualni
život prije trideset prve godine.
Mladost mu je bila grozničava i od početka mu je zdravlje bilo krhko. Roditelji su ga davali od
jedne dadilje drugoj, a kad je jedna dadilja umrla od kuge, umočili su ga u ocat radi dezinfekcije
prije nego što su ga dali drugoj. Kad je imao osam godina gotovo je umro od dizente-rije, i budući
da je bio sklon nezgodama pao je niza stube i slomio lubanju. Nekoliko mjeseci kasnije u glavu ga
je pogodio kamen. Bio je pomalo hipohondar, tijekom života na razne načine pogođen lošom
probavom, bronhitisom, gnojnim upalama, gihtom, hemoroidima, lupanjem srca, nesanicom,
mokraćnom infekcijom, ekcemom, vrbancem i dvaput je obolio od kuge. Mučila ga je, kako nam
kaže, »tragična strast, tako junačka« koja ga je navodila na samoubojstvo. Njegova majka bila je
pomalo hladna, iako naglašeno pobožna; njegov otac, istaknuti pravnik, bio je pažljiviji i pokušao je
prenijeti sinu svoja znanja. Od desete godine Cardano je služio kao njegov paž, naučio latinski,
grčki, klasičnu astrologiju i prvih šest Euklidovih knjiga pod njegovim vodstvom, a na sveučilištima
u Paviji i Padovi stekao je diplome iz medicine i umjetnosti.
Nijedan student nije više obećavao. Ipak zbog njegova nezakonitog rođenja Liječnički zbor u
Milanu ga je isključio, pa je postao otrovni kritičar te medicinske elite i godinama je morao
zarađivati za život kao siromašni seoski liječnik. S vremenom su mu njegovi talenti prokrčili put, no
dok je stjecao položaj zbog razdražljive je naravi nizao neprijatelje. Imao je brojne bliske susrete sa
smrću, Inkvizicija gaje uhitila jer je nesmotreno napravio Kristov horoskop, i imao je dva
samovoljna si-
129
BENSON BOBRICK
na, od kojih se jedan snalazio kao sitni lopov, a drugi je osuđen na smrt te mu je odrubljena glava
jer je otrovao ženu kolačem ukrašenim bijelim arsenovim trisulfidom. Card^ano je bio osjetljiv na
znamenje, a prisjetio se daje na dan rođenja svoga sina zabrinuto opazio djetetove »male, bijele,
nemirne oči«, dva spojena prsta na lijevoj nozi, kao i to da je dijete bilo gluho na jedno uho. U
trenutku kad su ga podigli iz krstionice, u sobu je uletjela velika osa, dvaput preletjela bebinu
kolijevku i glasno zujala »kao da udara u bubanj«. Cardano se sjeća i da je imao mučan predosjećaj
da će mu sin doživjeti nasilnu smrt. Godinama kasnije, na dan kad je njegov sin uhapšen, najednom
prstu njegove ruke pojavila se crvena mrlja u obliku bodeža.
Sve u svemu, Cardano je bio sklon usamljeničkom životu, koliko god mu je to javna karijera
dopuštala, i uživao je u svome domu nakrcanom kućnim ljubimcima, medu kojima je bilo kunića,
koza i roda. Šahovski majstor, volio je igre na sreću, i po vlastitom je priznanju bio rođeni kockar -
premda vjerojatno nitko živ nije bio bolji od njega u izračunu vjerojatnosti u kartaškim igrama i
kockanju. Iako je jednom prokockao ženin nakit, dobivao je jednako često kao stoje gubio, a
povremeno se i uzdržavao kockarskim dobicima. Kad je gubio, bilo gaje bolje izbjegavati. Jednom
prilikom, u dobi od dvadeset osam godina, u Veneciji »za svetkovine Bogorodičina rođenja«,
pripovijeda nam, »ošinuo sam mačem lice čovjeka koji me prevario na kartama. Bio sam u njegovoj
kući, a on je imao dva pratioca. Dva su koplja visjela s grede a ulazna su vrata bila zaključana.
Uperio sam mač prema dvojici [pratilaca] i zaprijetio im da ću ih ubiti ako ne otključaju vrata.«
Car-danova knjižica o znanosti igara puna je zanimljivih podataka o kockarskim trikovima (poput
uporabe nasapunanih karata) i opisuje naj-različitije kartaške igre - španjolske, francuske, njemačke
i talijanske -koje su se igrale u to doba. Iz raznih je razloga volio svijet kocke. Za kockarskim
stolom, zapisao je, čovjek ne samo da zaboravlja svoje brige i osvježava duh, već »prijatelji i
poznanici nesvjesno otvaraju svoje duše, kako tijekom igre njihove strasti i sklonosti izbijaju na
površinu. Tada ih vidite kakvi jesu«. Kockarski stol, osim toga, piše on, »izjednačuje koliko i smrt«,
te se ondje lako mogu susresti kraljevići i prosjaci.
130
SUDBONOSNO NEBO
U Cardanovo se doba medicinska astrologija razvila do visokog stupnja. Hipokrat, veliki grčki
liječnik i tvorac liječničke zakletve, inzistirao je na tome da njegovi studenti savladaju astrologiju
jer ona pomaže u određivanju vremena kad je pacijent u najvećoj opasnosti. To mu se činilo toliko
važnim te je ustvrdio da je »liječnik koji ne razumije astrologiju - budala«. Liječnik je dijelio svoje
pacijente prema četiri tjelesna soka - na kolerike, sangvinike, melankolike i flegmatike - kao stoje
određeno općom osobinom njegovog znaka, razmatrao je položaj Sunca i Mjeseca te nastojao
odrediti bilo koji štetan planet koji mu je mogao pomoći u objašnjenju bolesti. Kod oboljenja grla,
ramena ili vrata mogao je potražiti Marsa u Biku; kod srčanih tegoba Saturna u Lavu; konjunkcija
Jupitera i Saturna u Škorpionu ukazivala je na venerične bolesti. čak i sitnice poput pčelinjeg uboda
mogle su se liječiti - u jednom slavnom slučaju i učinkovito - uz pomoć horoskopa. Na Sveučilištu
u Bologni, geslo medicinske škole je glasilo: »Liječnik bez astrologije je poput oka koje ne vidi.« U
to je doba student koji bi izašao na ispit najprije dobio pitanje: »Gdje tražiš bolest?« Točan odgovor
je bio: »U šestoj kući.« U nekim je pogledima medicina bila vezana uz alkemiju i njen uobičajeni
proces povezivanja sa znakovima zodijaka: Ovan - kalcinacija, Bik - kongelacija, Blizanci -
fiksacija, Rak - solucija, Lav - digestija, Djevica - destilacija, Vaga - sublimacija, Škorpion -
separacija, Strijelac - ceracija, Jarac - fermentacija, Vodenjak - multiplikacija, Ribe - projekcija.
Cardanova liječnička vještina bila je bez premca, a u godinama dok je predavao na Sveučilište u
Bologni se gledalo s divljenjem. Govorilo se daje izliječio više od stotinu pacijenata koji su bili
beznadni slučajevi, ne samo u Bologni već i u Rimu i Milanu. Izgleda da se njegov prvi uspjeh
dogodio u njegovim ranim tridesetim godinama, dok je bio izdvojen iz medicinskog svijeta, koji je
razgnjevio malom raspravom o medicinskim zlouporabama. Tom su prilikom pozvana tri liječnika
-medu njima i Cardano - uz bolesničku postelju jednog djeteta (sina senatora Francisca Sfondrata)
koje je zbog grčenja u groznici ostalo djelomice paralizirano. Dvojica drugih liječnika imali su dulji
staž, no nijedan od njih nije mogao dijagnosticirati uzrok. Kad je došlo vrijeme da Cardano dade
svoje mišljenje, bez oklijevanja je rekao: »Ovo je slučaj opistotonosa«, stoje značilo ekscesno
djelovanje jedne skupine mišića
131
BENSON BOBRICK
od kojega se uvijaju udovi. Jedan od dvojice liječnika tupo je zurio jer nikad prije nije čuo tu riječ.
Drugi je upitao: »Kako znate?« Cardano je tada pokazao daje djetetova glaYa snažno zabačena i
daje nije moguće vratiti u normalan položaj. Njegovi su kolege »pohvalili njegovo oštroumlje« i
složili se s njime. Terapija koju je Cardano propisao očito je također djelovala, jer je zahvalni
senator (kasnije kardinal, zamalo i papa) nakon toga učinio sve što je bilo u njegovoj moći da
pomogne Cardanu u karijeri.
Sfondrato je bio na položaju s kojeg je mogao mnogo učiniti. Postavši kardinalom, imenovanje u
Tajno vijeće Svetoga rimskog cara Karla V, a nakon smrti Pavla III papinstvo mu je izmaklo za
samo tri glasa. Bio je krupan čovjek, prema jednom opisu, »visok, prostodušna izgleda, debeo i
rumen, vedar, elegantan, vesele naravi i ne bez mudrosti i erudicije. U poslu je bio oprezan,
razborit, točan i uspješan. Uživao je u kockanju, i to također za velike svote. Vjerovao je u sudbinu i
u Sor-tes Virgilianae (divinacijska upotreba Eneide srodna I Chingu), za koje je tvrdio da su često
bile u pravu.« Godine 1550., godinu dana nakon što se kandidirao za papu, otrovan je i umro umro
u dobi od pedeset sedam godina. Cardano je u to vrijeme bio jedan od pet ili šest najpoznatijih
liječnika na svijetu.
Cardanova medicinska astrologija bila je preistančana da bi ostala pri jednostavnijim oblicima
umijeća. »Je li točno ili nije«, jednom je napisao, »daje glava ugrožena kad je Mjesec u Ovnu, vrat
kad je u Biku, prsa kad je u Raku i srce kad je u Lavu, a utroba kad je u Djevici, ja... ne mogu ni
potvrditi ni zanijekati.« No »medicina«, objasnio je, »jest mnogostrano umijeće«, a prakticiraju je
razni specijalisti - kirurzi, »okulisti«, »specijalisti za kosti« (osteopati), travari (farmaceuti) i tako
dalje, i »svako od tih posebnih područja dijele mnoge grupe posvećene nekoj pojedinačnoj fazi«
svoga zanata. Liječnik opće prakse trebao bi biti upućen u sve njih, kaže on, i znati se učinkovito
ophoditi sa »bolničarkama, pomoćnicima i ljekarnicima«, čak i brinuti se da bolesnička soba bude
čista, dobro zagrijana (zimi) s mnogo vode, te da pacijentova hrana bude pravilno pripremljena. Po
savjesnoj pažnji spram svega toga, Cardano je bio ispred svog vremena.
Astrologija je, naravno, također bila dio njegova umijeća. Evo Cardanova izvještaja o nastupu i
uzroku bolesti koja je snašla stanovitog
132
SUDBONOSNO NEBO
Giovannija Antonija de Campionija 23. svibnja 1553. u 3 sata poslije podne.
Od početka je pacijent imao Mjesec u kvadratu s Venerom. Manjak umjerenosti u jelu i piću učinio
ga je bolesnim, a njegovo se stanje ubrzo pogoršalo zbog brzog kretanja Mjeseca. Sedmoga dana
osjećao se znatno lošije, jer je Mjesec bio sa Zmajevim repom, i bez ikakva aspekta s Jupiterom, te
se kretao prema opoziciji s Venerom, a Sunce je bilo oslabljeno kvadratom sa Saturnom. Osmoga
dana činilo se da mu je krvarenje iz nosa donijelo olakšanje, no opala mu je snaga zbog opozicije
Mjeseca i Venere. Devetoga dana činilo se da slabo diše jer je Mjesec bio u trigonu sa Suncem.
Deseti danje zauzeo mjesto jedanaestog, jer je Mjesec dosegnuo ugao, to jest početak Riba, u
opoziciji s Jupiterom i Marsom. Jedanaestog dana bilo je za očekivati da umre, jer je Mjesec došao
u konjunkciju sa Saturnom u deseti sat, u kvadrat sa Suncem u osamnaesti sat. Umro je 5. lipnja, u
tri sata prije podne, a to je bio početak četrnaestog dana, kad je Mjesec stigao na točku točno
nasuprot svome [početnom] položaju.
Suvremenom čitatelju ovo se može činiti pomalo zamršenim. No posrijedi je jednostavan opis,
posve u duhu tradicionalne astrologije. Poput crte pulsa na bolničkome monitoru, hod ili putovanje
Mjeseca duž ekliptike opisuje ritmičnu terapijsku crtu.
Godine 1552. Cardano prihvaća ponudu da ode u Škotsku radi liječenja Johna Hamiltona,
nadbiskupa St. Andrevvsa, koji je patio od zagonetne bolesti. Nakon stoje izradio prelatov
horoskop, otkrio je boljku (oblik astme) i izliječio je, za što mu je zahvalni nadbiskup dao
čistokrvnog konja, nakit velike vrijednosti i devet stotina zlatnih kruna. Ipak, Cardana su zamolili
da pogleda u Hamiltonovu budućnost i on je, uz uslužnu iskrenost, otišao s riječima: »Mogao sam
vas izliječiti od bolesti, no ne mogu promijeniti vašu sudbinu - niti spriječiti da vas objese.«
Osamnaest godina kasnije toga je prelata regentica Škotske optužila za izdaju i dala ga objesiti na
vratima svoje palače. Cardano je iz Škotske produžio u Englesku, na dvor Edvarda VI, gdje je bio
gost u londonskome domu sir Johna Chekea. (Dok je bio ondje, načinio je jednu od svojih
malobrojnih pogrešaka u predviđanju, previdjevši da će boležljivi kralj uskoro izdahnuti.) Cardanov
povratak kroz Europu -preko Brugesa, Ghenta, Bruxellesa, Louvaina, Antwerpena, Liegea, Aix--la-
Chapellea, Kćlna, Basela i Ztiricha - bio je slavodobitno napredova-
133
BENSON BOBR1CK
nje, jer je sa svih strana bio obasipan priznanjima za svoje sposobnosti, pa su pljuštale ponude,
pozivi i pokloni.
U svojoj je praksi Cardano nastojao slijediti etički kodeks što ga je postavio Firmik Materno,
naglašavajući jasnoću i preciznost, i savjetujući suzdržanost u procjenama »o beznačajnim
stvarima... [I] neka sam astrolog bude razborit, blag, odmjeren u govoru, elegantan, dobro odjeven,
ozbiljan, odan i pošten, primjeran na svaki način. Jer često umjetnik može ukrasiti umijeće.« Isto
tako je razumno savjetovao protiv »sigurnog predviđanja« nekog »velikog zla« vladaru ili nekoj
drugoj moćnoj osobi, osim pod pritiskom, jer je astrolog lako mogao potaknuti klijentov bijes ako
ne bi dopustio neku odstupnicu. Istodobno, Cardano je bio opravdano ponosan na svoju vještinu, i
radosno je navodio primjere kad bi zasjenio nekog kolegu ili suparnika. U knjizi Aforizmi stječemo
uvid u to kako je oštrouman umio biti. Na primjer, 21. ožujka 1546. kolega astrolog donio mu je
pokusni horoskop na tumačenje: »Gledajući ga, rekao sam: 'Ovaj je čovjek saturnovski i
melankoličan tip.' On mi odgovori; 'Odakle ti to?' Odgovoriti mu: 'Zato što Saturn vlada
ascendentom, nalazi se na istom stupnju u opoziciji, i gleda ga. A Saturn je u Lavu, što dodaje tugu.
No,' dodao sam, 'ponaša se zavaravajuće mirno i blago te je sposoban tečno i lagano govoriti.' 'A
odakle ti to?' 'Otuda, odgovoriti, što je Vodenjak [na ascendentu] ljudski znak, a Saturn [njegov
vladar] daje ljude koji tako govore, dok je Zmajeva glava -stoje vrlo važno - isto tako na
ascendentu, i daje držanje koje sam opisao.' Njegov kolega, očigledno zapanjen, usklikne: »Opisao
si čovjeka savršeno... No molim te nastavi.« Na to sam odgovorio: 'Pa, sigurno je da će umrijeti
nasilnom smrću.' 'Ali kako to znaš?' 'Ima Saturna koji je osuđen Zmajevim repom u sedmoj kući'
'Dakle kako?' 'Vješanjem.' 'Kako to znaš?' 'Stoga što su Saturn i Zmajev rep u sedmoj kući i
pokazuju da će biti obješen.'« Tako je i bilo. Horoskop je pripadao krivotvoritelju imenom
Francesco Marsili - kojega je zadesila opisana sudbina.
Drugom mu je prilikom kolega pokazao natalnu kartu jedne bludnice i varalice. Pogledavši je, vidio
je Mjesec u Škorpionu, Mars sa Satur-nom u Lavu u opoziciji prema Veneri, no u trigonu s
ascendentom, što mu je pak (kako je detaljno obrazložio) odmah pokazalo tko je ona. Zatim je tu
bio Paolo Sforza, plemić koji se nadao postati vladarem Milana. Sforza je drugog astrologa upitao
za svoje izglede; ovaj je pak upitao Cardana za mišljenje. »Kad mije pokazao horoskop«, prisjeća se
134
SUDBONOSNO NEBO
Cardano, »rekao sam da će Sforza umrijeti te godine. Jer Mjesec je bio medu Plejadama u šestoj
kući, u kvadratu s Marsom i Jupiterom, koji su se kretali kroz fiksnu kuću Saturna.« To se i
dogodilo.
Neki od Cardanovih Aforizama su britki i dojmljivi. Evo četiriju »koji se odnose na horoskope«:
»Kad se Jupiter nade u desetoj kući, jak i u trigonu s Marsom, Sunce je sa Zmajevom glavom a
Mjesec s Cor Le-onisom [jednom od fiksnih zvijezda], takav natus, makar bio sin najnižeg seljaka,
bit će čudesno uzdignut.« Ili: »Kad su Venera i Jupiter u sedmoj kući, Mjesec ih gleda iz svojih
digniteta [pet osnovnih digniteta: triplicitet, znak, egzaltacija, terminus i facies], a Zmajeva glava je
s njima ili s Merkurom, natus će steći velike posjede preko svojih žena.« Zatim: »Kad je Venera sa
Saturnom i gleda vladara ascendenta, natus je sklon sodomiji ili će u najmanju ruku voljeti stare
neprivlačne žene ili siromašne prljave bludnice.« I konačno: »Mars je rijetko združen s Merkurom u
dobru, jer čini ljude nepristojnima i nerazboritima, no ipak radišnima u umjetnosti, a otuda se i
zbiva da su najbolji umjetnici često najgori ljudi.«
Cardano je napisao više od stotinu knjiga i rasprava o raznim temama - od geometrije i čitanja iz
dlana do otrova i snova, kao i života svetog Martina i oko sedam tisuća stranica učenih komentara o
Galenu i Hipokratu. Također je iscrpno pisao o glazbi - o njenoj strukturi, ritmu, instrumentima i
raznolikosti oblika. Jedno djelo pak govori o mehaničkim izumima, o polugama i crpkama, o
originalnoj napravi za podizanje potopljenih plovila i napravi koja je prethodila telegrafu. Napisao
je i bogato ilustriranu studiju u više svezaka o metoposkopiji, umijeću tumačenja crta na čelu
pomoću astroloških metoda. čitavo je čelo, prema toj shemi, zamršeno podijeljeno poput grafikona,
sa sedam vodoravnih crta povučenih na jednakim udaljenostima, jedna iznad druge, a koje počinju
iznad oka i čine planetarne zone. Druga njegova djela nisu sačuvana. Dva -jedno o slini, a drugo o
veneričnim bolestima - uništena su mačjim urinom (»amba hi libris corrupti urina felis«), a kad mu
je bilo trideset sedam godina sam je spalio devet rukopisa, »jer sam znao da su isprazni i da će biti
beskorisni.« Godine 1552. pas ljubimac koji je bio predugo ostavljen sam kod kuće, skočio je na
stol i njegova javna predavanja razderao na komadiće.
Jedna od Cardanovih poznatijih knjiga, filozofska rasprava O utjesi, kasnije je prevedena na
engleski kao Cardano's Comforte na zahtjev
135
BENSON BOBRICK
SUDBONOSNO NEBO
vojvode od Oxforda 1573. Knjiga ima čudan uvod što gaje napisao neki Thomas Churchvard, koji
upozorava čitatelje da ne zadrijemaju nad knjigom i »slinavim prstima ili glavom ne zamrljaju ili
nagrde ljepotu ove knjige«, zbog čega se doimala neprimamljivom. Zapravo ju je resila rječitost
koja se zadržala i u prijevodu. »Ljudi su na ovome svijetu poput drveća«, piše on,
neki vitki, neki krupni, neki cvjetaju, neki donose plodove, neki sahnu, neki rastu, neki su oboreni,
kao u žetveno doba kad se skupljaju na gomilu... Samo poštenje i vrlina uma čini čovjeka sretnim, a
samo kukavička i pokvarena savjest donosi ti nesreću. Jer ono najgore čega se dobar čovjek može
bojati jest najbolje što zao može željeti, a to je uništenje duše u smrti. Ali dok se ovaj ne treba tome
nadati, drugi se ne treba toga bojati. Jer Bog, vječni otac, poslao nas je na ovaj svijet kao djecu i
nasljednike svoga kraljevstva te u potaji gleda kako se borimo i branimo protiv naših osjećaja,
svijeta i Vraga. I tko se u borbi tako hrabro borio, bit će pozvan i smješten među prinčeve
nebeskoga kraljevstva. Onaj pak tko se lijeno i kukavički ponašao, kao rob po svojim osobinama,
bit će zauvijek sapet.
Cardano je danas možda najbolje znan po svojim pionirskim zapisima o matematici, koji su još
uvijek zanimljivi jer je bio silno nadaren. U pojedinim je trenucima volio razrađivati zakučaste
probleme poput: »Napravi mi od deset četiri kvalitete u jednakom omjeru čiji zbroj kvadrata daje
šezdeset.« Ili: »Dvije osobe bile su u društvu i imale su ne znam koliko dukata. Dobile su kubus od
desetine svoga kapitala, a ako bi dobile tri manje od onoga što jesu dobile, stekle bi svotu jednaku
svome kapitalu. Koliko su dukata imali?« Jednom prilikom ovako je izgrdio kolegu matematičara:
Gdje si ikad pronašao [kako si uopće mogao pretpostaviti] da otkriće korijena pronica media, koji je
konačno rješenje svih trideset pitanja [koje je zadao kolega] a temelji se na osmom problemu šeste
Euklidove knjige, može razriješiti problem jednadžbe trećeg stupnja i broja jednakog cen-susu
[vrijednost predstavljena s x na kvadrat], a u tom odjeljku treba biti navedena proporcija koja kaže:
»Nadi četiri vrijednosti, u kontinuiranoj proporciji, od kojih druga treba biti dva, a prva i četvrta
zajedno čine deset.« Govorim na isti način o drugima, pa dok si se prodavaču knjiga
želio prikazati kao čudo znanosti, prikazao si se kao veliki neznalica onima koji su u te stvari
upućeni; ja te pak ne držim neukim, nego oholim; kao stoje to bio Messer Zuanne da Coi [drugi
matematičar], koji je mislio da će steći ugled zbog znanja koje nije imao, a izgubio gaje zbog znanja
koje je imao.
Ova žučljiva kritika upućena je Niccolou Tartalei, matematičaru besmrtne slave. Nekoliko godina
ranije on je otkrio rješenje jednadžbi trećeg stupnja, no odbio gaje objelodaniti, a Cardano gaje
ispipavao. Tartalea je bio bijesan i apsurdno je ismijavao Cardanove stručne primjedbe kao »tako
slabašne i loše postavljene da bi ih i slaba ženica mogla oboriti.«
Dovoljno je reći daje Cardano s vremenom otkrio Tartaleinu tajnu, jer je i sam bio na rubu otkrića, a
u svojoj velikoj knjizi Algebra koja je objavljena 1545., odao je priznanje ondje gdje je trebalo. No
isto je tako otišao dalje od svega što je Tartalea ikad napravio. Jer, on je prvi izložio pravila za
jednadžbe trećeg stupnja u svim njihovim oblicima, »sa svim njihovim članovima, ili bez nekog od
njih, kao i u svim mogućim varijantama znakova«. Potom je prikazao svako pravilo geometrijski, i
»na dotad nepoznat način« primijenio algebru na rješavanje goemetrij-skih problema. Tako je prvi
put u svijetu objavljen cjelokupni nauk o jednadžbama trećeg stupnja.
Cardano je jednom primijetio da »matematika samu sebe objašnjava;... jer je uvid u to daje nešto
takvo kakvo jest uzrok na kojemu temeljimo dokaz«. Negdje je naveo primjer: »Razmotrimo li
pretpostavku da je vanjski kut jednak zbroju dvaju nasuprotnih unutarnjih kutova - vidimo da nema
razloga zašto bi bilo tako, ali to da jest tako jednostavno je činjenica.« Astrolozi, drevni kao i
suvremeni, povremeno su isto to tvrdili za svoje umijeće. Jedan od suvremenih, John Frawley,
duboko upućen u tradiciju, primjećuje: »Ne postoji očigledan razlog zašto bi položaj planeta trideset
šest dana nakon rođenja pokazivao iste događaje kao solarni povratak koji se događa toliko godina
kasnije, i lunami povratak, koji se događa svakog mjeseca tijekom te iste godine. Pa ipak, oni to
čine jer u svojoj je beskonačnoj mudrosti Svemogući oblikovao svemir čiji su dijelovi dobro
uklopljeni u cjelinu. Jedan od brojnih užitaka što ih donosi proučavanje astrologije jest prilika da se
divimo preciznosti i zamršenosti tog ustroja u njegovu okretanju.«
136
137
..........j
BENSON BOBRICK
Za Cardana se govorilo da »nijedan drugi čovjek njegova doba nije za sobom mogao ostaviti djela
koja bi pokazivala prisnu upoznatost s tolikim područjima«, premda je njihova neobična raznolikost
navela jednog pisca da groteskno usporedi njegov »polu-srednjovjekovni, po-lu-modemi« um s
»veličanstvenim noćnim leptirom napola izmiljelim iz ličinke, čija se glava, noge i prednja krila
probijaju prema slobodnom prostoru i višem zraku, no sve ostalo vezano je nekim nezdravim prija-
njanjem za mračnu čahuru«. To je moderna predrasuda. Za Cardana, svijet i sve u njemu bilo je
povezano i od jednoga komada.
Umro je samo četiri dana prije svoga sedamdeset petog rođendana, 20. rujna 1576., i pokopan je u
Crkvi svetog Marka u Milanu.
Cardano je bio jedan od onih koji su uzeli k srcu Ptolemejevo upozorenje da »znanost [astrologije]
zahtijeva silno učenje i pozornost stalno usmjerenu na mnoštvo različitih točaka«. Također je dijelio
gledište svoga prethodnika o skepticima. »Pretpostavlja se«, pisao je Ptolemej,
da se čak i takvi događaji koji su istinski predviđeni događaju samo slučajno, a ne zbog bilo kojeg
djelatnog uzroka u prirodi. No, treba zapamtiti da se takve pogreške javljaju ne zbog manjkavosti ili
nedostatka snage same znanosti, već zbog nestručnosti neobrazovanih osoba koje hine daje
primjenjuju... Takve zamjerke... znanosti potpuno su neopravdane, jer bilo bi jednako pravedno
osuditi sve grane filozofije [znanstvene discipline] zato što su brojni među njenim zagovornicima
pakosni varalice.
Tako je bilo u klasično doba, tako je ostalo u vrijeme Cardana - a i današnje.
Cardanov engleski pandan u učenosti bio je John Dee. Rođen 1527., Dee je bio sin Rovvlanda
Deeja, plemića u službi Henrika VIII, koji je vukao porijeklo sve do Rodericka Velikog, drevnog
princa od Walesa. Malo se zna o njegovu djetinjstvu, no 1542. počeo je pohađati St. John's College
u Cambridgeu, gdje su ga, prema vlastitim riječima, »tako žestoko tjerali na učenje« da je noću
spavao samo četiri sata. Isticao se na svim područjima; nastavio je studirati matematiku uz
stipendiju na Tri-nity Collegeu u Cambridgeu kod velikog humanista sir Johna Chekea.
138
SUDBONOSNO NEBO
U svibnju 1547. otputovao je u inozemstvo »da bi razgovarao i raspravljao s učenim ljudima.«
Njegova preuranjena potraga dovela gaje u Nizozemsku, Italiju, Francusku, gdje je skupljao
rukopise i knjige i uspostavio kolegijalne veze s nekima od najsvestranijih ljudi toga doba. Sreo je
velikog Gerarda Mercatora, poznatog kartografa, Gemmu Fri-siusa, velikog kozmografa i
savjetnika cara Karla V, Pedra Nunesa, portugalskoga kraljevskog kozmografa i profesora
matematike u Coimbri, kao i Oroncea Finea, profesora matematike na College Rovalu. Na idućem
je putovanju posjetio Antwerpen, gdje gaje primio poznati kartograf Abraham Ortelius, i Pariz, gdje
je na sveučilištu predavao o Euklidu okupljenom mnoštvu u prostoru za stajanje. Deejeva
kontinentalna putovanja bila su itekako plodonosna. Od Frisiusa, prvaka u uporabi triangulacije u
zemljomjerstvu, Dee je naučio upotrebu mjer-ničkog štapa, astronomskih prstenova i drugih
instrumenata; od Mercatora znanost izrade karata u najnaprednijem obliku. Mercator je u to vrijeme
radio na nizu globusa i zemljovida koji su bili revolucionarno oblikovani. Dok su srednjovjekovne
karte opisivale svijet kao disk ili polukrug s trima kontinentima »razdijeljenima Mediteranom, s
Azijom na vrhu, Europom s lijeve i Afrikom s desne strane, a Jeruzalemom u središtu«, Mercator je
uključio većinu nedavnih otkrića istraživača, i matematički projicirao zakrivljenu površinu Zemlje
na pravokutnu ravninu.
Dee se vratio u Englesku odlučan (na način na koji je to u ono doba još bilo moguće) svladati sve
što se tada znalo o astronomiji, astrologiji, matematici, algebri, geografiji, navigaciji, alkemiji i
kabali, poput svojih uzora Rogera Bacona i Alberta Velikog. No zvijezde je volio više od svega.
Svake vedre noći, kaže nam, pod nebeskim svodom postavio bi svoj kvadrant ili mjernički štap i
»bilježio (u sat i minutu) nebeske utjecaje i trenutačna djelovanja... kojih sam zabilježio na tisuće u
sljedećim godinama«. Nekoje vrijeme bio privatni učitelj u domu grofa od Pembrokea, »žestokog,
ratobornog čovjeka« koji »nije znao ni čitati ni pisati i koristio je pečat umjesto potpisa«. Nakon
toga pridružio se kućanstvu vojvode od Northumberlanda, koji je tada vladao u ime mladog kralja
Edvarda VI.
U tim burnim vremenima naglih smjena na prijestolju, Dee je bio dragocjen izvor znanja i bilo je
neizbježno da vladari hlepe za njegovim vještinama. Bio je na dvoru za kratke vladavine Edvarda;
Marija Tudor
139
BENSON BOBRICK
ga je zadržala nakon Edvardove smrti (iako su ga optužili za čarobnjaštvo) i nastavio je služiti
Elizabeti I. Za njezine vladavine Dee je uživao znatnu kraljevsku naklonost i medu svoje
pokrovitelje mogao je ubrojiti mnoge moćne ljude - Williama Cecila, lorda Burghlevja, vojvodu od
Leicestera, sir Christophera Hattona i sir Francisa Walsinghama.
Bio je duboko zahvalan. Premda je Deejev otac za vrijeme Henrika VIII napredovao kao carinski
službenik, kraljica Marija mu je oduzela sve svjetovne stečevine. To je Deeja ostavilo gotovo bez
nasljedstva - ili »primjerenog uzdržavanja«, kao što je napisao u pismu lordu Burghle-yu - ali mu je
Elizabeta I ubrzo priskočila u pomoć. Poznavala ga je i prije nego je postala kraljica, jer su tri
mjeseca bili zajedno zatočeni u Hampton Courtu i bila je zahvalna za njegova ondašnja nastojanja
daje obodri. U tim mračnim danima napravio je njen horoskop i uvjerio je da će sve izaći na dobro.
Kad je došla na vlast, Dee je izračunao najpovoljniji datum i vrijeme njezine krunidbe te predvidio,
unatoč općem očekivanju, da će vladati dugo i slavno. Također je djelovao kao njezin
»obavještajac« ili tajni agent, odlazio na zadatke u inozemstvo, prikupljao opise novootkrivenih
zemalja kako bi ona bila u njih upućena, razrađivao šifre za njezinu tajnu službu i na brojne druge
načine bio koristan njezinoj vladavini. Dee je, ne slučajno, imao zanimljiv običaj da potpisuje svoja
izvješća s »007«, s »vrhom sedmice koji se protezao iznad nula kako bi uputio na predodžbu da
služi kao kraljičine oči«. (Romanopisac lan Fleming kasnije je posudio tu šifru za svoga junaka Ja-
mesa Bonda.) Jednom prilikom, kad su pod nekim drvetom u Lincoln's Inn Fieldu pronašli
kraljičinu sliku probodenu svinjskim čekinjama poput vudu lutke, Krunsko vijeće je zatražilo od
Deeja da »suzbije svaku štetu namijenjenu kraljici« astrološkim ili magijskim sredstvima.
U zapanjujućoj demonstraciji svojih dometa, u jednom svom djelu Dee je objasnio pojavu nove
zvijezde 1572.; napravio izračune kako bi olakšao usvajanje gregorijanskoga kalendara u Engleskoj;
ispitao je teoriju magnetizma koju je (kao Newtonov prethodnik) pridružio optičkoj znanosti;
podržao je Kopemikovu heliocentričnu teoriju i pokušao je učiniti »prihvatljivom znanošću« u
Engleskoj; pisao je o plimi i oseki; postavio hipotezu (prije Galileja) da dva tijela nejednake težine
padaju na tlo istom brzinom; uveo je u Englesku Euklidovu geometriju i klasični arhitektonski
nauk. Sir Philipa Sidneva i sir Edwarda Dyera podučavao je kemiji, a sir Humphrevja Gilberta
moreplovstvu; davao je
140
SUDBONOSNO NEBO
neprocjenjive savjete velikim moreplovcima poput Richarda Chancel-lora, Johna Hawkinsa,
Stephena Borougha, Martina Forbishera i Sebas-tiana Cabota pri njihovim istraživanjima novih
zemalja i putovanjima u Kinu iliti Kitaj. On je skovao frazu »Britansko carstvo« kako bi otjelo-vio
nadu i očekivanja kraljičinih dalekosežnih trgovačkih ciljeva. Godine 1575., u radu sastavljenom u
njezinu korist, Dee je predložio da Engleska razvije snažnu mornaricu kao »glavni ključ« svoje
ekspanzije i predvidio da će jednog dana ugroziti Španjolsku, kolonizirati sjevernu Ameriku i
utemeljiti prekomorsko carstvo.
Dee je bio strastveni bibliofil. Pod kraljicom Marijom zagovarao je osnivanje kraljevske ili
nacionalne knjižnice i, kad je ona umrla, a protestantski fanatici poharali samostanske knjižnice i
druge arhive da bi izbrisali svaki trag »papinstva« i iskorijenili sve »katoličke« tekstove, Dee je,
premda protestant, intervenirao i spasio što se spasiti dalo. S vremenom je knjižnica u njegovoj kući
u Mortlakeu u Surrevu - razbacanom zdanju kojemu je neprestance dodavao prostorije - postala
jedna od najvećih i najraznoliki]ih na svijetu. Sadržavala je knjige o znanosti i neznanstvenim
temama, religiji, filozofiji, anatomiji, medicini, glazbi, arhitekturi, geografiji, navigaciji,
književnosti, povijesti i okultizmu. Imao je djela Ficina, Cardana (kojega je Dee i osobno upoznao),
Pića i drugih renesansnih humanista, kao i spise crkvenih otaca i židovskih učenjaka, te posjedovao
rasprave Luthera i Calvina, brojne primjerke Biblije i čak primjerak Kur'ana.
Uz knjižnicu, Dee je sakupio znamenitu zbirku znanstvenih instrumenata - nebeskih i zemaljskih
globusa, kvadranata, mjerničkih štapova, pomorskih kompasa, čak i »džepni sat« ili prenosivi
mjerač vremena, »točan u sekundu«; održavao je alkemijski laboratorij »s pet ili šest kotlova u
kojima je ključalo«; arhive vezane uz njegovo proučavanje starina i brojne posebne zbirke,
uključujući velške i irske zapise, genealogije i drevne pečate. Bila je ondje i tamna komora u kojoj
je jednom zabavljao djevojčicu iz susjedstva pokazujući joj »sliku pomrčine Sunca projiciranu kroz
malen otvor«.
Kraljica i njezino Krunsko vijeće posjetili su Deeja u Mortlakeu u više navrata, kao i drugi istaknuti
posjetitelji, uključujući većinu vodećih likova engleske renesanse. Kako je njegov ugled rastao, Dee
je »uživao u gotovo općem odobravanju« i tijekom života brojni su mu moćnici, poput Ivana
Groznog, Borisa Godunova i cara Karla V nudi-
141
BENSON BOBRICK
li velike svote da dođe na njihov dvor. Godinama kasnije, Deejev sin Arthur, također astrolog,
izgradio je uspješnu karijeru u Moskvi kao liječnik cara Mihajla I.
Ipak, pratile su ga glasine da je neka vrsta čarobnjaka. Tako je bilo još od vremena kad je studirao
na Trinitv Collegeu i izumio leteći stroj koji je zbunio gledatelje na izvedbi Aristofanova Mira.
Kasnije je »izvodio 'čudesne pothvate i majstorije' koje je javno mnijenje pripisivalo dijaboličkim
moćima, premda su bile »prirodno, matematički i mehanički napravljene i izvedene«. Ipak, bilo je
to doba u kojemu su se brkale magija i matematika - sama riječ »kalkulirati« opisivala ih je obje.
Štoviše, tijekom ikonoklastičkog divljanja protestantskih reformatora za Edwarda VI, dostajao je
jedan matematički dijagram pa da se rukopis osudi kao »dijaboličan« tekst. John Aubrev je mnogo
godina kasnije pisao o »tim mračnim vremenima [koja su] astrologa, matematičara i čarobnjaka
smatrala jednakima«. Prisjetio se da su Tho-masa Allena, oksfordskog matematičara i astrologa
vojvode od Leicestera, smatrali đavlom jednostavno zato stoje u svojoj sobi imao neke matematičke
instrumente i staklene bočice. Allenov osobni sluga nije mu u tome odviše pomogao, jer je običavao
govoriti (da namami lakovjerne) kako u kući svoga gospodara ponekad »susreće duhove koji se
penju stubama poput roja pčela«. Dee je ipak uživao kraljičinu posebnu zaštitu - »veliku sigurnost«,
kako mu je rekla, »od bilo koga u njezinom kraljevstvu« - kako bi po volji nastavio sa svojim
proučavanjima.
Povremeno je iskušavao granice dozvoljenog. Šest se godina u Europi (od 1583.) bavio alkemijom i
proricao budućnost iz kristala i, sa sa-moproglašenim medijem po imenu Edward Kellev, astečkim
ogledalom od opsidijana i kristalnom kuglom pokušavao prizivati duhove i potčinjavati ih svojoj
volji. Zbog takvih mračnih rabota car Rudolf II (i sam alkemičar) prognao ga je iz Praga te ga je
1589. kraljica pozvala kući.
Deejeva astrološka teorija bila je eklektična, prikupljena iz svih mogućih izvora, arapskih kao i
rimskih i grčkih. Astrološke simbole smatrao je univerzalnim riječnikom - »znakove prožete
besmrtnim životom« - a astrologiju »matematičkim umijećem koje razumski demonstrira djelovanje
i učinke prirodnih zraka svjetlosti i tajni utjecaj zvijezda i planeta na svaki element i tijelo
sastavljeno od elemenata u
142
SUDBONOSNO NEBO
svako doba i za svaki dodijeljeni horizont«. Na neki načinje opkoračio dva doba. Pitagorejac po
sklonosti, možda, u srcu je bio empirijski znanstvenik i čini se da nikad nije bio siguran gdje leži
srce astrologije. Rimski stoik iz 1. stoljeća Gemin s Rodosa primijetio je daje »zvijezda često znak
nekog vremena a ne njegov uzrok, kao što je kriješ simbol ali ne i uzrok rata. Ljudi misle«, zapisao
je, »da Sirijus stvara pasje vrućine, dočim Sirijus samo obilježava godišnje doba« kad je sunčeva
vrelina na vrhuncu. Položaj planeta u vrijeme rođenja, po njegovu viđenju, samo ukazuje na igru
različitih sila koje djeluju u tom trenutku, pa je dijete rođeno u tom trenutku više slika slike - dio
kozmičkih sila u tom trenutku, a nije izravno oblikovano njihovom moći. Bila je to možda
tradicionalnija (ili klasičnija) ideja o tome što znači nebeski obrazac, premda su mnogi držali da
ipak postoji i neka vrst izravnog učinka - putem zraka svjetlosti itd. Drugi su pak bili uvjereni daje
astrologija zapravo »pitagorejsko umijeće«. Njen temelj, kao što objašnjava Robert Zoller, »nije
fizičko kretanje planeta ili neko 'zračenje' zvijezda, već ezoterijska narav geometrije i broja.« U tom
smislu, ona se u osnovi bavi stupnjevima i »aritmetički izvedenim točkama« na eklipti-ci, kao i
takozvanim arapskim točkama.
Dojmljiv lik prema svim mjerilima, Dee je bio visok i vitak, nosio je odjeću »sličnu umjetnikovoj
halji« sa širokim razrezanim rukavima, imao je rumeno lice i bradu »bijelu poput mlijeka«. Njegov
vlastiti horoskop, koji je sam izradio, sačuvan je i daje podatke o rođenju dne 13. srpnja 1527. u 4
sata i 2 minute poslije podne u Londonu ili u njegovoj blizini, na 51 stupanj i 32 minute sjeverne
širine. To stavlja Strijelca (4 stupnja i 54 minute) na njegov ascendent koji je u konjunkciji s
Antaresom, moćnom fiksnom zvijezdom. Unatoč svojoj slavi, Dee je posljednje godine života
proveo u sjeni. Za vrijeme Jamesa I otjeran je sa skromnog položaja upravitelja koledža u
Manchesteru (koji mu je 1596. dodijelila kraljica Elizabeta) te se vratio u obiteljski dom u Mor-
tlakeu, gdje je umro u siromaštvu u prosincu 1608. godine.
James I bio je pomalo praznovjeran vladar, a njegovo vjerovanje u neprijateljsku moć vraga bilo je
neobično žestoko. Ponekad je krivio zle duhove za nesreće svog života, i bio je uvjeren, na primjer,
nakon što se brod na kojem je plovio gotovo razbio o obale Sjevernog mora, da su vještice bacile
crne mačke u valove kako bi stvorile oluju. Nije odviše razbijao glavu astrologijom, no u drugim
pogledima nije se razlikovao
143
BENSON BOBRICK
od pape Urbana VIII, koji je u nju vjerovao. Premda se Urbanov izbor za papu dogodio u
povoljnom trenutku - kad je Sunce bilo u konjunk-ciji s Jupiterom u Lavu, koji je«najsnažniji znak
vode - nebesko znamenje ipak je progonilo njegovu svakodnevnu vladavinu. Svaka naznaka ili
znamen božanskog nezadovoljstva - u obliku kometa, okultacija, »gostujućih zvijezda« ili čudnih
pojava na Suncu ili Mjesecu -jako bi ga uznemirili; jednom prilikom je, prestravljen nadolazećom
pomrčinom Sunca, pustio dominikanskog maga Tommasa Campanellu iz na-puljskog zatvora i u
papinskim odajama u Vatikanu uz njegovu pomoć napravio umjetni svemir od kristala, u kojemu su
njih dvojica pokušala stvoriti povoljne konfiguracije planeta i zvijezda. Ta ga je simpatička magija
spasila, kako je mislio, i ulila mu takvu sigurnost daje, ironično, kad je neki astrolog lutalica
predvidio da će 1631. godine umrijeti, osudio umijeće u cjelini. Unatoč tome, predviđanje je bilo
široko prihvaćeno i »znatan broj stranih kardinala doputovao je u Rim, uvjereno iščekujući izbor
novog pape«.
144
Sedmo poglavlje
U uvriježenom smislu, nebo je nebeski sat i prema njemu određujemo uvriježeno vrijeme - njime
mjerimo svoje živote u godinama, mjesecima i danima, prema kretanju Sunca i Mjeseca. »Kojoj
svrsi onda služe«, pitao je Tycho Brahe »pet planeta koji kruže svojim putanjama?... Ako je Bog
smjestio nebeska tijela tamo gdje stoje u svojim znakovima, ona sigurno nešto znače, pogotovo
čovječanstvu, zbog kojega su poglavito i stvorena.« Astrologija i astronomija izvorno su bile jedno.
Svi veliki astrolozi antike (Hiparh, Ptolemej, Manilije, Firmik Materno i drugi) bili su vrlo vješti
astronomi, dok su mnogi medu zaslužnima za najveće napretke u astronomskom znanju —
uključujući Nikolu Kopemika, Brahea, Jo-hannesa Keplera, Galilea Galileja i Isaaca Newtona - bili
u dodiru s astrologijom. Kopemik je postavio teoriju da se Zemlja dnevno okreće oko svoje osi a
planeti se okreću na putanjama oko Sunca; Brahe je znatno usavršio umijeće promatranja neba;
Kepler je otkrio zakone koji vladaju eliptičnim putanjama planeta, a Newton je odredio zakon
univerzalne gravitacije djelomično utemeljen na Keplerovu radu. Neka od pionirskih djela Brahea i
Keplera - primjerice, o planetarnim putanjama - nastala su kako bi pribavila točne podatke za
astrološke karte. Nijedan od istaknutih umova rane moderne astronomije, istinu govoreći, nije bio
imun na čari astrologije. Naprotiv, okultne i mistične čežnje Kopernika, Brahea, Keplera i Galileja
pomogle su nadahnuti njihov znanstveni rad.
145
BENSON BOBRICK
Ne znamo što je točno Kopemik mislio o astrologiji, no neko vrijeme je proučavao to umijeće, što
nam je poznato iz zabilješki što ih je sam unio u svoj primjerak Ptojemejeva Tetrabiblosa.
Posjedovao je i djela arapskog astrologa Halvja Abenragela (ili Albohazena), koja je cijenio;
zadubljivao se u rad Regiomontanusa, dvorskog astrologa mađarskoga kralja i astrologa kardinala
Bessariona u Rimu; tiskanje svoga revolucionarnog djela povjerio je astrologu Georgu Joachimu
Rheticusu, čije je djelo Narratio Prima iz 1540. bilo najraniji tiskani prikaz nove astronomije. U
Narratio Rheticus je uključio opažanja o životu carstava i njihovoj povezanosti sa zvijezdama,
osudio je Pića della Mirandolu zbog napada na astrologiju i držao da Kopernikov sveobuhvatni
prikaz nebeskih pojava podupire astrološka shvaćanja. Tako je nova astronomija donesena na svijet.
Sam Kopernik bio je štošta - liječnik, kanonski pravnik, slikar, nu-mizmatičar i službenik u
katedrali, kao i astronom. No njegovo poimanje svemira s heliocentričnim uređenjem bilo je
nadahnuto neoplaton-skim obožavanjem Sunca, a ne matematičkim izračunima. »U središtu svega
na prijestolju sjedi Sunce«, pisao je. »Zar bismo u tome najljepšem hramu mogli to svijetleće tijelo
smjestiti na bolje mjesto s kojeg obasjava sve odjednom? Ono se s pravom naziva Luč, Um, Vladar
svemira. Hermes Trismegistus nazvao gaje Vidljivim Bogom, Sofoklo-va ga Elektra zove
Svevidećim. Tako, dakle, Sunce sjedi na kraljevskom prijestolju vladajući svojom djecom,
planetima, koji kruže oko njega.« Kopernik je bio posve obuzet onime što je nazivao »zbornim
plesom zvijezda«, a čitajući astrologa Manilija prvi se put susreo s idejom da se Zemlja okreće oko
osi i kruži oko Sunca.
Kopernik je većinu života proveo kao povučeni kanonik katedrale u istočnopruskom gradu
Frauenburgu, danas Fromborku u Poljskoj. Brahe je bio posve drugačija osoba i najveći astronom
promatrač nakon Hiparha iz 2. stoljeća n. e., Grka koji je razvio trigonometriju i razvrstao više od
tisuću zvijezda. Falstafski »div od čovjeka s nosom od metalne legure« (jer mu je pravi bio nos
odsječen u dvoboju), Brahe je bio rođen u Knudstrupu u Danskoj, u bogatoj i uglednoj obitelji.
Njegov je otac bio upravitelj dvorca u Halsingborgu i član krunskog vijeća za to područje; majka
mu je bila grofica i kraljičina dvorska dama. No pod svoje okrilje gaje uzeo ujak, strogi gospodar
dvorca Tostrup. Pod njegovim vodstvom Brahe je studirao matematiku na Sveučilištu u Kopen-
146
SUDBONOSNO NEBO
hagenu, pravo u Leipzigu i pripremao se za karijeru u vladi. Astronomija i astrologija također su ga
privlačile. Godine 1560., kad je imao četrnaest godina, jedna potpuna pomrčina Sunca pobudila je
njegovo zanimanje za zvijezde, jer su mu se predviđanje toga događaja kao i sam događaj činili
»nečim božanskim«. Tri godine kasnije, iz istog gaje razloga očarala konjunkcija Jupitera i Saturna.
Ujak je pokušao potisnuti to novo oduševljenje i dodijelio mu skrbnika koji je ujedno bio njegov
doušnik. No Brahe je uspio potajno zadržati neke knjige, čak i nekoliko astronomskih instrumenata,
kao i maleni globus veličine naranče na kojemu je uz pomoć efemerida ucrtao glavna zviježđa.
Braheov ujak je na koncu popustio pod pritiskom i pružio mu podršku, pa je tako započela velika
Braheova karijera.
Brahe je studirao astronomiju s Bartholomewom Schultzom u Leipzigu; čitao je Ptolemeja,
Kopernika, Regiomontanusa i Sacrobosca, izumio je nove instrumente i usavršio ih kako bi lakše
promatrao nebo, uključujući golemi kvadrant koji je postavio na brdo iznad Leipziga. Počeo je
graditi zvjezdarnicu u danskoj opatiji Herrevad, upotpunjenu alkemijskim kotlom za destilaciju. U
zviježđu Kasiopeje 1572. godine pojavila se nova zvijezda ili nova, i Brahe ju je jedne večeri kad se
zaputio na pecanje prvi opazio. Sunce je upravo bilo zašlo kad je pogledavši uvis svojim savršeno
uvježbanim okom na nebu vidio »sjajnu zvijezdu koja se isprva činila jednako istaknutom kao
Venera«. »Svojim je sjajem nadmašila sve ostale zvijezde«, zapisao je, »i sjajila je gotovo
neposredno iznad moje glave. Budući da sam od djetinjstva savršeno poznavao sve nebeske
zvijezde, odmah mi je bilo jasno da na tom mjestu na nebu nikad nije bilo zvijezde, čak ni
najmanje, a da ne govorimo o toliko vidljivoj i sjajnoj zvijezdi poput ove.« Nova je bila toliko jasna
da je se golim okom moglo gledati šesnaest mjeseci, a prva dva tjedna nakon što se pojavila mogla
se vidjeti i danju. Na kraju je počela blijedjeti i mijenjati boju, od sjajnobijele u žutu pa do slabašne
ružičaste boje, dok zauvijek nije nestala u vječnoj noći. No pažljivim proučavanjem Brahe je
dokazao da nova pripada, kako se vjerovalo, nepromjenjivom kraljevstvu fiksnih zvijezda. To je
narušilo prihvaćeno učenje utemeljeno na aristotelovskoj teoriji i poklopilo se s Kopernikovim
razmišljanjima, te staru astronomiju potreslo do temelja.
Nova je nadahnula Brahea da ostatak života posveti astronomiji, dok je u srodnom poduhvatu
odlučio preispitati i poboljšati planetarne ta-
147
BENSON BOBRICK
blice koje su bile u općoj uporabi. One su bile toliko očajno neprikladne da je prema njihovim
zastarjelim izračunima konjunkcija Jupitera i Saturna, koju je sam vidio 1563., trebala završiti
mjesecima ranije. To gaje strašno razljutilo i otad se laćao vlastitih preciznih promatranja kako bi ih
ispravio. Nekako je u to doba počeo sastavljati i vlastitu, jedinstvenu kozmološku shemu - domišljat
kompromis između koperni-kanskog i ptolemejskog sustava - držeći da se, dok se Sunce i Mjesec
okreću oko Zemlje, drugi planeti okreću oko Sunca. To se činilo posve vjerojatnim ondašnjim
astronomima i bilo je općeprihvaćeno.
Do 1574., u dobi od dvadeset osam godina, Brahe je već stekao ugled. Objavljena su njegova
revolucionarna otkrića o novi, o njegovim se teorijama naširoko raspravljalo, a rad na planetarnim
tablicama počeo je buditi velika očekivanja medu astronomima i astrolozima. Danski kralj Frederik
II smatrao ga je nacionalnim blagom i izjavio je da nema tog prostora koji bi bio preskup ili odveć
veličanstven da udomi njegov rad. Brahe se složio i sagradio Uraniborg, polu-podzemnu
zvjezdarnicu na otoku Hvenu (danas Ven) u tjesnacu 0resund i krstio je Stellberg, odnosno Grad
zvijezda. Dne 8. kolovoza 1576., kad su se Sunce i Jupiter uzdizali, položio je temelje, navještajući
slavu projektu. Pročešljao je Europu u potrazi za najboljim astronomskim instrumentima, na
rotirajuću platformu na vrhu tornjića veličanstvene utvrde (opremljene komunikacijskim sustavom,
toaletima s tekućom vodom i drugom naprednom opremom) postavio je kvadrante i armilarije koje
je sam konstruirao i izradio. Krunski dragulj zvjezdarnice bio je »nebeski globus od sjajne mjedi,
promjera pet stopa, na koji je Tycho, nanovo praveći kartu vidljivog neba, upisivao jednu po jednu
tisuće zvijezda«.
U Uraniborgu - nazvanom po Uraniji, muzi astronomije - Brahe i njegova četa pomoćnika
pridržavali su se iscrpljujućeg rasporeda, radeći od sumraka do zore, uz dugačke poslijepodnevne
konzultacije u kojima je Brahe često strogo kritizirao njihov rad. Kako su prolazili dani, mjeseci i
godine, prikupljali su »nemjerljiv niz brojeva, datuma i vremena ispisanih uzduž i poprijeko glatkih
stranica koje su se gomilale na drvenim policama prostorija zvjezdarnice koje su gledale na more.«
Bio je to neprekidan i iscrpljujući rad. Kepler će se kasnije diviti opažanjima - odreda provedenima
prije izuma teleskopa - koja su bila točna do unutar lučne minute.
148
SUDBONOSNO NEBO
No u ostalim pogledima Brahe je živio veličanstveno poput renesansnog princa. Sama zvjezdarnica
nalikovala je dvorcu, a njegove su privatne odaje bile raskošne, s ručno izrađenim namještajem,
bogatim tapiserijama i drugim simbolima njegova bogatstva. Osnovao je vlastitu tiskaru da tiska i
uvezuje svoje rukopise, te odabrao nizozemske i talijanske umjetnike da ukrase njegove
astronomske prostorije. Masivna kamena vrata čuvala su istočni i zapadni ulaz na bedemima, gdje
su mastifi u štenarama upozoravali na pridošle goste. Prostrani posjed obuhvaćao je »prostor za
privatne igre, šest umjetnih ribnjaka, ogromne vrtove i herbarije te botanički vrt s tri stotine vrsta
drveća«. Brahe je večeri provodio u pijančevanju na gozbama, na kojima je okružen četom pratilaca
volio isticati važnost svoga rada. Imao je patuljka imenom Jeppe (s kapom i zvončićima), svoju
vlastitu dvorsku ludu iliti la-krdijaša. Poput kakva kraljevića, Brahe je bio okružen učenjacima koji
su mu se divili. Dolazili su mu iz čitave Europe, medu njima i radoznali plemenitaši poput Jamesa
VI Škotskog, koji je kasnije postao engleski kralj James I.
čitavo je to vrijeme Brahe služio kao dvorski astrolog danskoga kralja. Braheova odanost tom
umijeću bila je strastvena. Bio je uvjeren u medicinsku vrijednost astrologije; držao je da Biblija ne
osuđuje astrologiju, već samo idolatriju zamaskiranu u štovanje zvijezda; odbacio je Augusti-nove
argumente protiv astrologije utemeljene na različitoj sudbini blizanaca (Brahe je i sam bio blizanac,
ali je brata izgubio pri rođenju). Iz čuvenog predavanja o astronomiji na Sveučilištu u Kopenhagenu
u rujnu 1574. pamtimo izjavu: »Ne možemo poreći utjecaj zvijezda a da ne po-reknemo vjeru u
Božju mudrost.« Isto tako nije dvojio da »nove zvijezde« (nove), kometi, pomrčine, konjunkcije i
ostala nebeska zbivanja obilježavaju značajne zemaljske događaje. Kad se 1572. pojavila nova,
»čitava je Europa«, prisjeća se jedan pisac, »stala zuriti, željno iščekujući čudnije i strasnije
promjene nego što su se ikad dogodile od početka svijeta«. Brahe je kao astrolog, u skladu s
vlastitim protestantskim uvjerenjem, mislio da ona označava kraj prevlasti Rimokatoličke crkve.
Vjerovao je i da kometi navješćuju bune, rat i pad onih na visokim položajima. »Takva neprirodna
rođenja na nebu«, pisao je, »uvijek rađaju nešto veliko u ovom donjem svijetu.« »Plamteću
zvijezdu« ili komet koji se odjednom materijalizirao sredinom studenog 1577. vidio je kao Božje
proročanstvo. On se najprije pojavio »tik iznad Jarčeve
149
BENSON BOBRICK
obratnice«, no »za tri se dana pomaknuo iznad glave Strijelca, sjajeći jasnim, bijelim svjetlom. Bio
je okružen bezbojnom grivom i imao je dugačak, zakrivljen rep, poput turske sablje.« Njegov je
oblik zakrivljene sablje potaknuo strah od turskog napada, premda je glava kometa bila usmjerena
prema zapadu, »navodeći na pomisao da bi njegov utjecaj mogao krenuti u tom smjeru, prema
Novom svijetu«. Brahe je, međutim, uočio da »njegov rep pokazuje prema sjeveroistoku, gdje će
'izbaciti svoj otrov' na Ruse i Tatare.« (Bio je to isti komet koji je, nimalo slučajno, unio onakvu
pometnju na engleskom dvoru i od kojega je kraljica Elizabeta bila ponukana odvratiti pogled.)
Što se tiče pomrčina, Brahe je također slijedio pravila tumačenja koja je davno prije postavio
Ptolemej. Shakespeare će napisati: »Repatice se ne viđaju kad ubogari umiru.« Isto je tako,
objašnjava Brahe, s pomrčinama: »Pomrčine više utječu na kraljeve i prinčeve nego na obične ljude
(što sam i sam primijetio), jer su Sunce i Mjesec prinčevi medu planetima. Učinak će trajati onoliko
mjeseci koliko je pomrčina trajala sati, a njen početak ovisi o mjesečevoj udaljenosti od horizonta
na početku pomrčine.« Naveo je nekoliko skorašnjih primjera: pomrčinu Mjeseca od 3. travnja
1558. kad je umro Karlo V; pomrčinu Sunca 18. travnja 1558. koja nije počela djelovati sve do
kraja godine, kad je umro danski kralj Kristijan III; i ubrzo nakon toga, pomrčinu Mjeseca od 7.
studenoga 1565., u blizini Plejada, koja je navijestila kišnu bujicu. Pomrčina Mjeseca od 28.
listopada 1566. blizu Oriona izazvala je izuzetno vlažnu zimu, kao što je Brahe i predvidio.
Predviđanje vremena silno gaje zanimalo, kao i Keplera, i vjerovao je, kao što su seljaci vjekovima
vjerovali, da helijaktičko dizanje i za-laženje određenih zvijezda stvara kišu, vjetar i druge
atmosferske promjene, osobito kad planeti udruže svoj utjecaj sa zvijezdama. Mislio je daje konj
unkcij a Jupitera i Saturna iz 1563., koja se dogodila pokraj Praesaepe, krupne skupine zvijezda u
Raku, koju je Ptolemej smatrao pogubnom, označila dolazak kuge.
Ipak, Brahe je također redovito ispravno shvaćao i astronomiju fenomena. Pokazao je da je nova
bila stvarna zvijezda jer nije imala paralaksu, odnosno nije prividno mijenjala položaj promatrana iz
dva različita kuta ili točke; i da, suprotno tradiciji ili aristotelovskom vjerovanju, komet iz 1577.
nije bio sublunarno isparenje Zemljine atmosfere, nego je bio udaljeniji od Zemlje nego Mjesec. U
njegovo je doba
150
SUDBONOSNO NEBO
još uvijek bilo moguće istovremeno biti empirijski astronom i uvjereni astrolog.
Kao dvorski astrolog Brahe je sastavljao godišnja predviđanja za dansku kraljevsku obitelj, koja je
bilježio u širokom kvarto formatu lijepo uvezanom u zeleni baršun s pozlaćenim hrptom. Kad se
rodio sin Fre-derika II, Kristijan IV, pozvali su Brahea da napravi analizu i životno predviđanje
temeljem horoskopa. Prilikom izrade koristio je dva izvorna i starostavna sistema za predviđanje
budućih uvjeta i vremensko određivanje budućih događaja. Jedan, poznat kao primarna direkcija,
uzimao je u obzir stupanj rektascenzije kao ekvivalent godini života; drugi, poznat kao sekundarna
direkcija (ili progresija), uzimao je dan života kao jednak godini. U prvom sistemu, broj stupnjeva
za koji planet (ili točka, poput ascendenta) napreduje kroz horoskop odgovara godinama života
rođenog, dok se u drugom izračun pravi po danima. Na primjer, položaj planeta tridesetog dana
nakon rođenja, kao i aspekti koji se mogu formirati s natalnim planetima, predstavljaju uvjete u
tridesetoj godini života. Prvi se temelji na prividnom kretanju planeta (svi se kreću jednakom
brzinom i u istom smjeru) kao rezultatu Zemljine rotacije oko osi; drugi, stvarni i promjenjivi,
temelji se na orbitalnom kretanju planeta duž ekliptike. (Ukratko, sekundarne progresije smatraju
značajnom vezu između dnevne Zemljine rotacije oko njene osi i njene godišnje putanje oko
Sunca.) U praksi, ta dva sistema bila su blisko povezana i često su davala iste rezultate.
Kepler je bio skloniji sekundarnoj progresiji. Brahe se držao primarnih direkcija i stoga upozorio
kralja da greška od četiri minute u navedenom vremenu rođenja stvara razliku od jednog stupnja ili
grešku od jedne godine života. Njegovo predviđanje za novorođenog princa glasilo je ovako: godine
njegova djetinjstva proteći će bez opasnosti, budući daje Venera povoljno smještena u devetoj kući.
Premda opozicija Mekura i ascendenta u drugoj godini života ukazuje na bolest, ona neće biti
ozbiljna. Kada dječaku bude dvanaest godina, međutim, ascendent će biti u kvadratu sa Saturnom,
ukazujući na neku opasnost. Opasnost će se ponovo javiti s dvadeset devet godina, kada Sunce bude
u kvadratu sa Saturnom, a Saturn i Venera u opoziciji. S pedeset šest godina princ bi mogao
umrijeti, smatrao je Brahe, kad Venera, vladarka horoskopa, bude u osmoj kući, a Sunce u direkciji
sustigne Marsa. No ako preživi, doživjet će sretnu starost.
151
BENSON BOBRICK
Isprva odredivši vjerojatnu duljinu života, nastavio je opisivati narav čovjeka. Iz položaja planeta,
snage i aspekata, zaključio je da će Venera učiniti princa »ugodnim, pristalim i putenim, ljubiteljem
glazbe i umjetnosti«; Mars »hrabrim i ratobornim«; Merkur »pametnim i pronicavim«. Bit će
prirodno veseo, »darežljiv i ambiciozan«, imat će »sreće u pothvatima«, ali će »previše uživati u
putenim užicima« i upustiti se u borbu s Crkvom. Brojne i važne fiksne zvijezde koje će mu biti
sklone, poput Blizanaca u desetoj kući, Špice u prvoj, i Južne krune na vrhu četvrte, podarit će
princu obilje časti i dostojanstva. Zdravlje mu je pak bilo osigurano time što je sretna točka bila u
konjunkciji sa Suncem. Međutim, Škorpion na vrhu druge kuće pokazuje da će bogatstvo steći u
ratu.
Što se tiče prinčeva braka, može očekivati dosta sukoba, na što ukazuju nepovoljni aspekti između
Venere i Marsa te Venere i Saturna, pogotovo s Mjesecom u šestoj kući. Nije vjerojatno da će imati
puno djece, jer je Saturn vladar pete kuće i u sterilnom znaku. S druge strane, imat će brojne
izvanbračne veze. Što se tiče prijatelja, oni će biti »sunčam ljudi«, poput kraljeva i vladara, jer
Sunce vlada jedanaestom kućom prijatelja. Njegovi neprijatelji, pak, bit će svećenici i ratnici. Kako
to? Zato što je Jupiter nesretno smješten u dvanaestoj kući, a Merkur koji vlada dvanaestom je u
sedmoj, gdje je zamijenio svoje mjesto s Marsom i poprimio njegovu prirodu. Merkur je u kvadratu
sa Satur-nom, što stvara opasnost od zarobljavanja ili progona, no princ će na kraju pobijediti svoje
neprijatelje, jer je Venera, njegov vladajući planet, na apogeju svoje ekscentrične putanje i mnogo
viša na nebu od Marsa. Ništa nije ukazivalo na nasilnu smrt, pa je Brahe predvidio da će princ
umrijeti od bolesti izazvane neumjerenošću, u skladu sa svojom ljubavi prema užicima.
Na ovome mjestu nećemo pretresati Kristijanov život, no svatko upoznat s njegovim tijekom može
prosuditi daje Brahe prikladno ocrtao njegovu karijeru.
Frederik II umro je 1588., i pod njegovim sinom Kristijanom IV, čiji smo horoskop upravo opisali,
Braheovje utjecaj opao. Kad je novi kralj postao punoljetan, Brahe - koji je dva desetljeća bio
gospodar svoga vlastitog malog lena - ostao je bez kraljevske podrške. Isprva se činilo da se njih
dvojica slažu. Godine 1592. budući kralj je došao u Urani-borg izraziti svoje poštovanje, i »nakon
ugodnog dana provedenog u
152
SUDBONOSNO NEBO
razgledavanju i prijateljskog razgovora o raznim temama«, Brahe mu je darovao mehanički mjedeni
globus, koji se pokretao pomoću zupčanika i prikazivao dnevno okretanje neba. Mladi princ je
smjesta uzvratio ovjesivši Braheu oko vrata zlatni lanac s gravurom svoga lika. No Kris-tijan nije
dovoljno cijenio Braheov rad i druge su se stvari s vremenom ispriječile između njih. Brahe, koji je
bio žestoke prirode i ne uvijek pokoran kralju, prepirao se sa zakupcima kojima je dao dio svog
posjeda u najam i zanemario je primjereno održavanje svjetionika koji mu je bio povjeren na brigu.
Što je možda još važnije, zanemario je održavanje kapele Tri kralja u Roskildeu, gdje je bio
pokopan Kristijanov otac. Kralj se poslužio tim propustima da obustavi dotok kraljevskih sredstava,
što Brahe u svojem osjećaju veličine jednostavno nije mogao podnijeti. Nakon nekoliko teatralnih
prijetnji da će napustiti domovinu (koje je Kristijan otvoreno ignorirao), Brahe je 1597. napustio
Hven -odvukavši svoj tiskarski stroj, namještaj, knjižnicu, slike te članove obitelji i osoblje, medu
kojim i Jeppea, svoga patuljka. Nakon kraćeg zadržavanja u Rostocku i Hamburgu, smjestio se u
češkoj, gdje je postao carski matematičar cara Rudolfa II. Rudolf je bio veliki pokrovitelj nauke i
jedva je mogao povjerovati svojoj sreći, te je Braheu dao na raspolaganje dvorac Banetek,
sjeveroistočno od Praga. Ondje mu se kao pomoćnik pridružio Kepler, 4. veljače 1600., a njegovo je
naukovanje potrajalo osamnaest mjeseci.
Uza svu svoju silnu razmetljivost, Brahe je katkada znao biti i previše susretljiv, na vlastitu štetu.
Jedne je večeri ujesen 1601. predugo ostao na svečanoj večeri i uljudno pustio da mu se rasprsne
mjehur, radije nego da ranije napusti večeru i uvrijedi domaćina. Delirij je potrajao nekoliko dana -
a Brahe je uvijek iznova vapio: »Ne dajte da moj život bude uzaludan!« - prije nego je 24. listopada
1601. umro. Kepler je bio uz njega i zabilježio daje Brahe izdahnuo kad je Mjesec bio u opoziciji
Saturnu i u kvadratu s Marsom. Da mu se prikladno oduže, Braheu su u usvojenoj domovini
priredili državni pogreb u Pragu, gdje je uz oružanu pratnju pokopan u praškoj crkvi Teyn. Njegova
nekoć raskošna, a sada nenastanjena zvjezdarnica na Hvenu naposljetku se urušila, a 1623. ostaci su
prodani kao građevni materijal.
Kepler je naslijedio Brahea na položaju carskog matematičara, i čudesnim stjecajem povijesnih
okolnosti, brojni izračuni koje je Brahe prikupio povjereni su jedinoj osobi sposobnoj da ih ispravno
sastavi.
153
BENSON BOBRICK
Braheu je nedostajala sposobnost da iz njih izvuče opću teoriju. Ipak, svi podaci koji bi je
podupirali bili su ondje. Temeljem tih podataka, Kepler je otkrio tri velika zakqna planetarnih
kretanja koja upravljaju eliptičnim putanjama planeta, što je kasnije dovelo do Newtonova zakona
opće gravitacije. Danas nitko ne dovodi u pitanje Keplerovo pravo da bude nazivan ocem moderne
astronomije; no takva slava teško bi se mogla predvidjeti iz njegova života.
Rođen u gradiću Weil der Stadtu u Njemačkoj, 27. prosinca 1571., Kepler je bio pravi čudak -
krivih nogu, kratkovidan, nagrden čirevima i drugim boljeticama. Prema vlastitom opisu sličio je
psiću koji je ulagi-vački želio udovoljiti drugima. Otac mu je bio plaćenički vojnik i pijanica; majka
je bila umobolna žena koju je, prema Timothvju Ferrisu, »odgojila teta koju su živu spalili kao
vješticu«. Veći dio svojih dvadesetih Kepler se mučio. Radio je kao perač posuda, podučavao
matematiku u mjesnoj srednjoj školi u Grazu i pokušavao zarađivati izradom horoskopa za smiješno
malu naknadu. »Pa ipak, bio je to čovjek«, piše Ferris, »koji će razabrati arhitekturu Sunčeva
sustava i otkriti fenome-nološke zakone koji upravljaju gibanjem planeta«. Immanuel Kant će ga
nazvati »najpronicavijim ikad rođenim misliocem«.
Kepler nije uživao pogodnosti bogatstva i ugleda poput Brahea; bio je odgojen u pretrpanom i
kaotičnom domu djeda po očevoj strani, uz vojsku bliskih rođaka koji su dolazili i odlazili
nepredvidivo poput prolaznika u pansionu. Mnogi od njih bili su bizarni i nestabilni, a njegovi su se
roditelji neprestano svađali i nasrtali jedan na drugoga. Godine 1576. obitelj se preselila u obližnji
Leonberg, gdje je njegov otac, koji se nakratko vratio iz rata, otvorio gostionicu. Kad je ona prema
očekivanjima propala, pošao se boriti u Nizozemsku i nikad ga više nisu vidjeli.
Unatoč kaosu tih godina, Kepler je stekao solidnu naobrazbu. U dobi od osam godina krenuo je u
njemačko-latinsku Schreibschule u Leonbergu, napredovao do nižeg sjemeništa samostanske škole i
1586. do visoke škole u Maulbronnu, gdje je pola stoljeća ranije studirao povijesni doktor Faust.
Početak je bio nespretan - u osnovnoj školi druga su djeca svladavala latinski dvostruko brže od
njega - no poboljšao
154
SUDBONOSNO NEBO
je ocjene i u vrijeme kad je krenuo na Maulbronn postao je poznat po svojim sposobnostima.
Godine 1588. dobio je najvišu nagradu akademije, a 1589. osvojio je žudenu stipendiju za
Protestantsko sveučilište u Tubingenu, gdje je studirao latinski, grčki, hebrejski, geometriju,
teologiju, filozofiju, matematiku, astronomiju i glazbu. Učitelj astronomije bio mu je Michael
Maestlin, uvjereni kopernikanac istaknut u to doba, a u Kepleru je prepoznao savršenog učenika te
ga uzeo pod svoje okrilje. U vrlo kratkom roku Kepler je stekao diplomu i doktorat i napredovao u
svim predmetima - uključujući latinski, na kojemu će sjajno pisati, u prozu kao i u stihu.
Kao student, nije bilo toga što nije umio. Bio je nadaren za pjesništvo i strastveno je volio
zagonetke i akrostihove. Napisao je, kao stoje sam rekao, mnoge skladbe o »neobičnim temama«,
poput »prizora Atlanti-de u oblacima«. Volio je matematiku, filozofiju i glazbu i bio je opsjednut
razradom alegorija »do najsitnijih pojedinosti«. čini se daje uživao u svemu što je bilo intelektualne
prirode, »raspravljao s ljudima svih zvanja na dobrobit svog uma«, u istraživanju matematike
njegov se um obogatio, prisjećao se, kao daje ona bila njegov izum, a u tom je procesu sam nanovo
otkrivao njena počela i unutarnje ustrojstvo. I astronomija je očaravala Keplera. Knjižica pod
naslovom Somnium ili San, koja je objavljena ppsthumno, ali je njen nacrt djelomično nastao u to
vrijeme, bila je prva moderna znanstveno-fantastična priča, o svemirskom putovanju na Mjesec.
Uza svu raznolikost njegovih interesa nije bilo dvojbe oko toga što je bila njegova prava strast. No
još nije mogao slobodno započeti vlastitu karijeru. Sukladno uvjetima znanstvene stipendije
obvezao se pripremiti za Crkvu pa se 1593. predao teologiji, koju je također počeo podučavati.
Ipak, 1594. uplela se sudbina. Promijenio je tijek svoje karijere, napustio sve izglede i preuzeo
slabo plaćeno mjesto srednjoškolskog učitelja na Luteranskom sjemeništu u Grazu. Ondje je, kao
okružni matematičar i sastavljač kalendara, dopunjavao svoju bijednu plaću objavljivanjem
astroloških almanaha.
Kao razredni učitelj u početku je bio loš, prekidao je svoja predavanja udaljujući se od teme te
mumljao o nečemu što bi mu iznenada palo na um, a što je samo on razumio. Uglavnom su to bile
digresije mistične naravi. Nadahnut pitagorejskim naukom o glazbi sfera, vjerovao je da kretanje
planeta orbitama stvara eteričan sklad, a da su intervali između tih putanja matematički povezani i
da odgovaraju frekvenciji
155
BENSON BOBRICK
tonova glazbene ljestvice. Razvio je taj koncept i konačno postao uvjeren da svaki planet ima svoju
posebnu melodijsku liniju. Shakespeare je istu općenitu zamisao izrazio u Mletačkom trgovcu:
Gle kako je
Ravnica neba gusto načičkana
Ko pločicama sva od suhog zlata
I nema niti najmanjeg kruga,
Što tu ga gledaš, a da ne bi pjevo
Ko anđeo u svom kretanju
U vječnom skladu pojuć s kerubima
Bistrookim. Da, takva harmonija
I sklad u dušama je besmrtnih!10
Jednom je prilikom Kepler prekinuo svoje predavanje objavom da postoji suglasje između
astronomskih i glazbenih intervala, koje se temelji na broju. Drugo otkriće bilo je nadahnuto
promatranjem dijagrama koji je prikazivao geometrijski obrazac uzastopnih konjunkcija Jupitera i
Saturna, u obliku uglatog »gnijezda«. To je navelo Keplera da iznenada izjavi kako »pet platonskih
tijela, smještenih jedno u drugom, određuju relativnu udaljenost šest planeta u njihovim putanjama«
oko Sunca. »Dogodilo se to 19. srpnja 1595.«, prisjetio se kasnije,
dok sam u učionici pokazivao kako velike konjunkcije Saturna i Jupitera postupno prelaze iz jednog
trigona [tripliciteta] u drugi, tako da sam u krug ucrtao mnogo trokuta, ili kvazi-trokuta, od kojih je
kraj jednog trokuta bio početak sljedećeg. Na taj sam način na manjem krugu nacrtao točke u
kojima se trokuti presijecaju ... I tada mije sinulo... Zemljina orbita je mjera svih stvari: opisi oko
nje dodekaedar i krug koji ga opisuje bit će Mars; opisi oko Marsa tetraedar i krug koji ga opisuje
bit će Jupiter; opisi oko Jupitera kocku, i krug koji ga opisuje bit će Saturn. Zatim unutar Zemlje [tj.
Zemljine putanje] upiši ikosaedar, i upisani krug bit će Venera; upiši u Veneru oktaedar i upisani
krug bit će Merkur.
10 William Shakespeare, Mletački trgovac, preveo Milan Bogdanović, Matica hrvatska,
Zagreb, 1947.
156
SUDBONOSNO NEBO
Ono što je započelo kao astrološka postalo je astronomska misao, premda oblikom još mistična.
Njegovi studenti, vjerojatno neupućeni u »pet platonskih tijela«, zbunjeno su slušali - što je bilo
razumljivo, jer Kepler je iznjedrio potpuno novu ideju.
Na koncu je bio u krivu. No isto tako je bio i u pravu, jer je krenuo putem koji će ga na kraju
dovesti do cilja. Dvije godine kasnije, 1597., Kepler je objavio svoje prvo važno djelo, Tajanstveni
kozmos, u kojem je objasnio tu hipotezu i razradio neka druga nova shvaćanja. No tek 1619., u
sljedećem djelu naslovljenom Harmonija svijeta, izložit će zamisao da svaki planet odgovara tonu
glazbene ljestvice: Sunce je C, Saturn D, Merkur E, Mjesec F, Mars G, Venera A i Jupiter H. U
zborskom smislu, čak je opisao Satuma i Jupitera kao basa, Marsa kao tenora, Veneru kao kontraalt,
a Merkura kao soprana »nebeskog zbora.«
Keplerov rani rad u teorijskoj astronomiji bio je dobro primljen te je uvelike pridonio prihvaćanju
kopernikanskog sustava, koji je on oduševljeno prigrlio. Isto tako je objavio astrološki almanah za
nekoliko godina i smjesta se proslavio zbog točnosti predviđanja dvaju glavnih događaja: rekordne
hladnoće tijekom zime 1595.-96. i nakon toga turske invazije na Austriju. Kao što je te godine pisao
bivšem profesoru astronomije Michaelu Maestlinu: »Dosad su se predviđanja iz almanaha pokazala
točnima. U našoj zemlji vlada nečuvena hladnoća... Koliko je do Turaka, prvoga siječnja su
opustošili čitavu zemlju od Beča do Neustadta, sve su zapalili.« U iduća tri desetljeća Kepler će
objaviti osamnaest takvih almanaha, a umro je upravo dok ih je sabirao u jednu knjigu.
Kepler je bio omalen čovjek, očiju crnih poput ugljena, crne kose te krhke ali skladne grade. Bio je
boležljivo dijete, a u odrasloj dobi često su ga hvatale groznice, želučani problemi, različite kožne
bolesti, te je »patio od dvostruke slike u jednom oku«. Hranio se oskudno, čak spartanski, bio je
sklon odricanju i volio je suhi kruh i ljutu hranu; vježbu je zamišljao ladanjski jednostavno - kao
veranje strmim planinskim
157
BENSON BOBRICK
puteljcima ili dobru šetnju padinama obraslim guštikom. Prema vlastitim riječima bio je pomalo
zajedljiv, a ipak sluganski poslušan zbog mahnitog straha od siromaštva i zaduženja.
Bio je zaokupljen svojom obitelji, i kad mu je bilo dvadeset šest godina opisao je neke njene
članove prema njihovim horoskopima. Opisao je djeda i baku kao nepodnošljive ljude; majku kao
»sitnu, mršavu, crnomanjastu, zlobnu i mrzovoljnu«; oca kao opakog, strogog, zle ćudi i »osuđenog
na loš kraj«. »Saturn u sedmoj kući odveo gaje u topnike«, piše Kepler, »dok je Marsovo stanje
pojačalo njegovu zloću. Spaljeni Jupiter (u konjunkciji sa Suncem) na vrhu descendenta učinio ga je
siromahom, no dao mu je prihode preko žene«. Teta imenom Kuni-gunda bila je otrovana (»Mjesec
joj nije mogao biti gori«), a ujak isusovac »lutao je u krajnjem siromaštvu Francuskom i Italijom«,
predstavljao se kao liječnik i vodio »nečist« život. Ako se Keplerove prosudbe čine strogima, on je
isto tako bio strog i prema sebi te je ne trepnuvši priznao da je i sam satkan od iste nebeske tkanine.
Smatrao je samoga sebe nevjerojatno nesmotrenim (»zbog Marsa u kvadratu s Merkurom u trigonu
s Mjesecom«); razbacivao je vrijeme i uvijek žalio za tim gubitkom; bio štedljiv preko svake mjere;
željan okajati svako zlo koje je učinio nekom podlom javnom izjavom; a pa ipak kvaran u srcu.
Njegov prvi seksualni susret (u dobi od dvadeset jedne godine) bio je katastrofa. »Na novogodišnju
noć ponuđeno mi je sjedinjenje s djevicom«, kaže nam. »To sam ostvario uz najveće moguće
teškoće, trpeći oštre bolove u mjehuru.«
Kepler je imao mlađeg brata Heinricha, čija mu je životna priča bila upozorenje kako stvari mogu
poći po zlu. U neko doba djetinjstva, Heinrichje bio strašno opečen, zatim se gotovo utopio, te gaje
teško ozlijedio podivljali pas. U dobi od dvanaest godina, »pobjegao je od kuće kad je otac
zaprijetio da će ga prodati«, a idućih godina »vukao se po vojnim taborima dok se mađarska vojska
borila s Turcima, zatim je bio ulični pjevač, pekar, sobar nekog plemenitaša, prosjak, svirač doboša
u regimenti i helebardaš. U svemu tome ostao je bespomoćna žrtva jedne nezgode za drugom -
uvijek bolestan, sa svakog posla su ga najurili, lopovi su ga opljačkali, istukli ga drumski razbojnici
- dok se na kraju nije predao, prosio je kako bi se mogao vratiti kući, svojoj majci i držao se
njezinih skuta dok nije umro u dobi od četrdeset dvije godine.«
158
SUDBONOSNO NEBO
U Keplerovu se djetinjstvu ističu dva trenutka obiteljske topline i sjaja. Oba su ga usmjerila prema
njegovoj karijeri. Godine 1577. majka ga je odvela na vrh brda i pokazala mu komet na nebu; tri
godine kasnije otac ga je jedne noći izveo van da mu pokaže pomrčinu Mjeseca.
U Grazu je Kepler učinio sve da uspostavi normalan život. Pristao je predavati Vergilijevo
pjesništvo kako bi zadržao posao (kad se nitko nije pojavio na satu astronomije), oženio se i
zasnovao obitelj. No činilo se da se ništa ne može održati. Brak je bio težak, a nekoliko mu je djece
umrlo odmah po rođenju. Tada je 1600. godine protureformacija protutnjila njegovim okrugom i
otjerala ga iz Graza. Tycho Brahe, koji je pročitao Keplerova djela, nije se slagao s njegovim
teorijama, no cijenio je oštroumlje kojim su izložene, pa je svjesno iskoristio njegovu nevolju i
pozvao ga u Prag za pomoćnika, premda pod vrlo skromnim uvjetima. Kepler je u pregovorima
tražio veću plaću i bolje radne uvjete, no s punim poštovanjem prema Braheovom položaju i
postignućima u sebi je jedva dočekao priliku.
Po Braheovu nalogu, Kepler je isprva radio na putanji Marsa i povezujući podatke opažanja s
vlastitom hipotezom o eliptičnoj putanji aritmetičkim je formulama ispisao tisuće stranica. S
Braheom je surađivao i na velikoj novoj zbirci zvjezdanih i planetarnih tablica, koje su na koncu
nazvane Rudolfovim tablicama (u čast cara Rudolfa), a po zakašnjelom objavljivanju 1628. postale
su točno mjerilo za idućih stotinu godina. Kao Braheov nasljednik nakon 1601., Kepler je također
objavio znamenito djelo (O novoj zvijezdi u stopalu Zmijonosca) o zvijezdi koja se rasprskavala,
sjajnijoj od Jupitera, a koja se pojavila 1604. - danas zvanoj »Keplerovom zvijezdom«, posljednjoj
vidljivoj novi u Mliječnoj stazi; dao je teorijsku suvislost bar onom dijelu podataka koji su mu bili
povjereni, a 1609. u Novoj astronomiji postavio je svoja prva dva zakona planetarnih kretanja: (1)
da se planet kreće eliptičnom putanjom, a jedno od žarišta elipse je Sunce; i (2) da spojnica planet -
Sunce opisuje jednake površine u jednakim vremenima. Isto tako je tiskao djelo podrške Galileju na
temu Jupiterovih mjeseca; započeo je raspravu o kronologiji kršćanske povijesti, u kojoj je ispravno
naglasio da kršćanski kalendar odstupa za pet godina; i napisao prvu raspravu o djelovanju
teleskopa.
159
BENSON BOBR1CK
No marljivost i talent nisu davali nikakva jamstva. Godine 1612., nakon stoje Rudolf odstupio s
prijestolja (zbog ludila) i ubrzo nakon smrti njegove žene i sedmogodišnjeg sina, Kepler je morao
napustiti Prag i otići u Linz u Austriji, gdje je idućih šesnaest godina još jednom radio kao »okružni
matematičar« podučavajući na mjesnoj školi. Rudolfovi nasljednici Matthias i Ferdinand II dali su
mu simboličnu stipendiju, no sve u svemu je životario. Idućih se godina ponovno oženio i - takav je
bio njegov inventivni um - na temelju usputnog promatranja zapre -mine pivskih bačava na svome
vjenčanju stvorio je revolucionarnu metodu izračuna volumena čvrstih tijela, što je prethodilo
infinitezimalnom računu. U narednim je godinama iznio prvi matematički pristup bliskom
prilijeganju jednakih sfera (stoje dovelo do objašnjenja oblika ćelija u pčelinjoj košnici); prvi je
dokazao - na temelju Pete knjige Eu-klidovih Elemenata - kako djeluju logaritimi; napisao je
priručnik o kopernikanskoj astronomiji (dok je nastojao ishoditi puštanje svoje majke iz zatvora, jer
su je optužili kao vješticu); a u Harmoniji svijeta postavio je treći veliki zakon planetarnog kretanja
- da je za različite planete kvadrat razdoblja njihove putanje proporcionalan trećem korijenu njihove
srednje udaljenosti od Sunca.
Sam princip gravitacije također mu je očito bio nadohvat. U stvari, čini se da ga je i uočio - no iz
nekog razloga nije ga primijenio na svoje planetarne zakone. U uvodu Nove astronomije čitamo:
»Ako su dva kamena smještena bilo gdje u prostoru jedan blizu drugog i izvan dosega sile trećeg
srodnog tijela, onda će se spojiti kao što se spajaju magnetska tijela na središnjoj točki, svaki će se
približiti drugome razmjerno masi toga drugog.« Na primjer, »kad Zemlja i Mjesec ne bi bili
zauzdam svaki svojom putanjom, Zemlja bi se pomaknula prema Mjesecu, a Mjesec bi se spustio
prema Zemlji i oni bi se spojili.«
čitavo to vrijeme nastavljala su se Keplerova astrološka razmatranja. U pismu napisanom 1599,
(kad je imao dvadeset osam godina) Johan-nu Henvartu, njegovu prijatelju i češkom kancelaru,
Kepler razmišlja o utjecaju planetarnih obrazaca na karakter čovjeka pri rođenju. »Njihov utjecaj na
ljudsko biće«, piše on, »traje čitavog života... kao što seljak veže vezice oko bundeve, zbog čega
bundeva ne raste, već joj vezica određuje oblik.«
S obzirom na svoj slučaj mislio je da je trigon Sunca i Saturna odredio ne samo njegov položaj,
sklonosti i ukus već i fizički izgled. Potpu-
160
SUDBONOSNO NEBO
no je prihvatio teoriju velike konjunkcije povijesnih razdoblja (pogotovo onih koja su obilježena
promjenom elementa), mislio je da konjunk-cija Marsa i Saturna vodi građanskim sukobima i da
planetarni aspekti imaju utjecaj na vremenske uvjete svih vrsta: primjerice, da Venera u konjunkciji
s Marsom donosi oluju ili da konjunkcija Jupitera i Marsa u srpnju donosi vedro nebo. Kao što
Mjesec utječe na plime i oseke oceana, tako pulsiraju i tjelesni sokovi, a svaki liječnik vrijedan
svoje plaće, mislio je, pazit će na Mjesec. »čitava stvar oko krize [u bolesti]«, zapisao je, »ovisi o
povratku Mjeseca i o njegovim konfiguracijama s ostalim planetima, i uzaludno je tome tražiti
objašnjenje bilo gdje drugdje.«
Ponekad se kaže daje Keplerovo zanimanje za astrologiju oslabilo s godinama. No istina je upravo
suprotna. U pismu napisanom 1601., na vrhuncu svoga profesionalnog života, objavio je da
»vjerovanje u učinak zviježđa u prvom redu potječe iz iskustva, koje je toliko uvjerljivo da ga mogu
odbacivati samo oni koji ga nisu propitali« i držao se tog uvjerenja do kraja. U astronomskim
knjigama taje Keplerova strana mahom podcijenjena; no, bar za povjesničara, to je budalaština. Jer
time se također krivotvori povijest ideja. Kepler je, primjerice, vjerovao da duša svakog pojedinca
sadrži geometrijski otisak zodijaka pri rođenju. »Posredna svjetlost odražena pod pravim kutem od
planeta u pokretu upisuje trokute, kvadrate i heksagone u dušu, oblikujući tako izravnu i blisku vezu
između planetarnih gibanja i čovjeka.« Baš kao što su Hiparhova astrološka razmišljanja dovela do
razvoja trigonometrije - a ona Johna Napiera, baruna od Merchistona, do logaritama, koje je prvi
put opisao 1614. - tako je Keplerova teorija o prelamanju planetarne svjetlosti, u svome fizičkom
smislu, dovela do moderne optike, jer on je prvi oblikovao teoriju zraka svjetlosti da bi objasnio
kako djeluje vid. Također je dao prvo točno objašnjenje o gradi ljudskog oka.
Njegova privrženost astrologiji tijekom čitavog života je nesumnjiva. Godine 1601., na primjer, kad
je imao trideset godina, Kepler je napisao knjigu Temelji astrologije, za koju se nadao da će
reformirati neka načela tog umijeća. Umanjio je naglasak na podjelu horoskopa na dvanaest
jednakih dijelova ili kuća; postavio je pitanje o tradicionalnim vladarima znakova; ali je veličao
planetarne aspekte kao temeljnu silu. »Smatraj ovo sigurnim«, pisao je prijatelju 1602.: »Mars mi
nije nikad prešao preko puta a da me nije uvalio u razmirice i doveo me u svadlji-
161
BENSON BOBRICK
vo raspoloženje.« Uveo je tri nova planetarna aspekta - kvintil (72 stupnja), bikvintil (144 stupnja) i
seskvikvadrat (135 stupnjeva) - na temelju djeljivosti kruga s brojem pet.
Dvije godine kasnije, u Izvještaju o vatrenom trigonu, koji se bavio teorijom velike konjunkcije,
napisao je: »Filozofija, a stoga i prava astrologija, svjedočanstvo je Božjeg djela, i otuda je sveta.
To nipošto nije bezvrijedna stvar. I što se mene tiče, jaje ne želim obeščastiti.« Tri godine kasnije, u
raspravi O novoj zvijezdi u stopalu Zmijonosca (1606.), napisao je: »Premda se na nebu neprestano
događaju svakovrsne promjene - ipak je očuvan značaj te konfiguracije, naime konfiguracije koja je
bila na nebu kad je pri rođenju zaiskrio ljudski život te se, takoreći, ulio u kalup... Nekako su te
slike nebeskih stvari utisnute u unutrašnjost ljudskog bića, nekom skrivenom metodom apsorpcije
... Karakter neba ulijeva se u nas pri rođenju.« I opet je 1610. u Posredovanju trećeg čovjeka (djelu
u kojem se usto narugao nepokolebljivim skepticima), objasnio kako progresivni horoskop predviđa
budući razvoj:
Narav ljudskog bića u početku života prima ne samo trenutačnu sliku neba već i njegovo kretanje,
kakvim se ono čini odavde sa zemlje, kroz nekoliko idućih dana; i iz tog kretanja izvodi način na
koji će istjecati ovaj ili onaj tjelesni sok; a vrijeme kad će ta narav to ispuniti vrlo je točno određeno
direkcijama utemeljenim na prvih nekoliko dana života. To je doista čudesna stvar, nalik slici ili
pretakanju prirodnih proporcija dana
mu.
Zatim je stručno opisao kako se to čini:
Sunce treba direktirati na ekliptici prema njegovu dnevnom kretanju; Medium Coeli [zenit ili vrh
desete kuće] rektascenzijom; ascendent kosom ascenzijom; i uvijek, u odnosu na vrijeme rođenja,
rektascenzijom direkcijskog položaja Sunca; tako se horoskop valja uvijek nanovo iscrta-vati.
Mjesec isto tako mora biti direktiran na ekliptici, u skladu s dnevnim kretanjem Sunca, ali ne i
sretna točka, jer ona nije nebesko tijelo niti dio neba. Ostale planete ne treba direktirati, jer one
nemaju same po sebi ništa zajedničko s kretanjem Zemlje.
162
SUDBONOSNO NEBO
Objašnjavajući kako je slika nebeskih bića utisnuta u novorođenče, on piše: »Taj karakter [nebesa]
ne prima se tijelom, koje je posve neprikladno za to, već više naravlju same duše, koja je poput
točke.« Deset godina kasnije, u Harmoniji svijeta (istom djelu u kojem je izložio svoja prva dva
zakona planetarnog kretanja), objavljenoj kad je imao četrdeset osam godina, nastavlja tu istu
misao: »Prirodna duša ljudskog bića nije veća od jedne točke, a u tu je točku moguće utisnuti oblik i
karakter čitavog neba.« Kako to? »Jednako tako kao što duša u sebi nosi ideju zodijaka, bolje
kazano njegova središta, isto tako osjeća koji planet u koje doba stoji na kojem stupnju zodijaka i
mjeri kutove zraka koje se sreću na Zemlji.« U progresivnom horoskopu, stoga, »novorođenče je
obilježeno za čitav život zvjezdanim obrascem u trenutku kada dolazi na svijet, te ga nesvjesno
pamti i ostaje osjetljivo na povratak konfiguracija [to jest ponavljanje određenih obrazaca] slične
vrste.«
U istom djelu, Kepler izražava i čvrsto uvjerenje u astralno nasljeđivanje.
Vjerujem da pri rođenju djece, pogotovo prvorođene, planeti kao i ascendent i zenit obično
zauzimaju isti stupanj zodijaka, ili su u kvadratu ili opoziciji prema tom području, kao i pri rođenju
oca ili (osobito) majke. Također vjerujem da se javljaju slični ili isti aspekti... Ja sam rođen kad je
Mjesec bio četrdeset stupnjeva dalje od opozicije sa Suncem. Kod moga prvorođenog djeteta
Mjesec je bio gotovo jednako udaljen od konjunkcije sa Suncem. Kod drugog djeteta Mjesec je
prošao opoziciju sa Suncem za isti broj stupnjeva. Kod četvrtog djeteta Mjesec je bio 38 stupnjeva
udaljen od opozicije sa Suncem. Ni kod trećeg djeteta nije bilo drugačije, jer se Mjesec odvajao od
Sunca za četrdeset stupnjeva plus jedan dan lu-namog kretanja: rođenje se očekivalo prethodnog
dana. Navodim daljnje primjere koji to potvrđuju.
Takva su uvjerenja s vremenom jačala. U pismu iz 1588. upućenom skeptičnom prijatelju čitamo:
Razmotri vezu između rođenja. Ti si rođen pod konjunkcijom Sunca i Merkura, baš kao i tvoj sin.
Merkur je bio iza Sunca u trenutku obaju rođenja. Rođen si s trigonom Saturna i Mjeseca; tvoj sin je
umalo rođen sa Mjesec-trigon sekstilom. U času obaju rođenja praktički je na djelu bio trigon
Saturna i Sunca. Ti si rođen pod Saturnom, dok je tvoj sin rođen
163
BENSON BOBR1CK
pod Suncem i Merkurom. Venera je bila u opoziciji u vrijeme tvog rođenja kao i u vrijeme rođenja
tvoga sina.
Budući da genetika, kao što znamo, pruža analogan obrazac ili sustav nasljednih osobina, možemo
se početi pitati nije li ljudski svemir, u konačnici, dvorana zrcala, u kojoj jedna stvar odražava drugu
kao i sebe samu.
Za Keplera je astrologija - koliko god mogla biti iskrivljena u svakodnevnoj primjeni - bila
božanski oblik filozofije prirode. Osuđivao je njene nestručne pristaše zato što su dopustili da
postane »raskalašena mlada kći astronomije, koja se prodaje ama baš svakom klijentu spremnom
platiti«, i smatrao daje zbrka nezrelog nauka, u njegovu popularnom izrazu, načinila takav nered od
njenog učenja da je postalo gotovo nemoguće »odvojiti žito od kukolja«. U vlastitom pokušaju da
to učini, usporedio se s »marljivom kokoši koja prebire zrnje u potrazi za kukuruzom«. Ipak, »nitko
ne bi trebao smatrati nemogućim da iz ludosti i bogohuljenja astrologa izroni razumno i korisno
znanje, ili da iz blata i prljavštine izađu ostrige, mušule, jegulje, dobra hrana«. Znanstvenici bi teško
pogriješili, upozorava Kepler, kad bi »s pravom odbacujući praznovjerje promatrača zvijezda, bacili
s vodom i dijete«. Pod »praznovjerjem« nije mislio na njenu moć opisivanja i predviđanja, već na
budalasta uopćavanja koja je zatiru, nalik današnjim tumačenjima utemeljenim na znaku Sunca.
Naprotiv, smatrao ju je vrijednom obimnog proučavanja - kao što svjedoče njegova pisana djela -
jer, kao što je napisao, osoba »može posvetiti jednako toliko marljivosti astrologiji kao stoje
botaničar posvećuje travarstvu... Štoviše, toliko je mara i potrebno. I svakog se dana nalazi novi
dokaz«. Nitko ne zna koliko je horoskopa izradio Kepler, no medu tisućama koliko ih je zacijelo
napravio sačuvano ih je najmanje osam stotina. Godine 1999. pojavio se još jedan u zbirci
astronomskih spisa u arhivama Kalifomijskog sveučilišta u Santa Cruzu.
Znanstvenicima je danas mahom neugodno zbog svega toga - zbog Keplerove ljubavi prema
neoplatonskoj i pitagorejskoj teoriji, ili njegova vjerovanja u glazbu sfera. Kad bi mogli, ponovo bi
ga stvorili prema vlastitoj predodžbi. Ipak, kad se pogleda cjelina onoga stoje imao reći, jasno je da
ju on ne bi bio odbacio usprkos određenom preziru prema tome kako astrologija može biti
prikazana. I usprkos svim njegovim
164
SUDBONOSNO NEBO
ograđivanjima od šarlatana i nevještih praktičara umijeća, u konačnici je pokušao reformirati ili
dotjerati tradiciju, a ne odbaciti je. Bilo je to tako sve do njegovih posljednjih dana, kad je mislio
daje vlastitu smrt jasno iščitao iz zvijezda.
Kepler je živio u vrijeme velikih političkih i vjerskih sukoba. čitava karta Europe se mijenjala.
Kako su se sukobljavale snage protestanata i katolika, pojavile su se nove države, a raseljeni ljudi
bili su u stalnom pokretu. Godine 1618. propast Svetoga Rimskog Carstva nagnala je razne države i
stranke da se time okoriste i uvuku čitav kontinent u Tridesetogodišnji rat. Kepler je pridavao stoje
bilo moguće manje pozornosti tim previranjima oko sebe, vjerujući, kao što je sam rekao, da »kad
oluja bjesni i državi prijeti brodolom, ne možemo učiniti ništa vrednije no da spustimo sidro svoga
mirnog izučavanja na tlo vječnosti«. Pa ipak, teško je mogao izbjeći vrtlog događaja. U mnogim je
prilikama bio iseljen iz svoga doma i činilo se da dobrobit njegove obitelji, stabilnost njegova
života, pa čak i nastavak njegova rada, vise o niti. Ne iznenađuje stoga što su njegove astrološke
vještine bile tražene. Svakojaki ljudi željeli su znati što im nosi budućnost, uključujući Rudolfa II,
koji je zatražio predviđanje o ishodu rata između Mletačke republike i pape Pavla V.
Kepler je, naravno, umio laskati. Rudolf je svojim pokroviteljstvom nad znanošću od Praga stvorio
kulturnu oazu, a Kepler je čestitao njemačkom caru na njegovu horoskopu, jer tako lijepo »sadrži«
Mars. Mars, objasnio je, vlada znakom na njegovu zenitu (Škorpionu), egzaltiranje u znaku
ascendenta (Jarac), kod kuće je u znaku Sunca (Lav) -jer su Lav i Ovan, kojime Mars također vlada,
vatreni znakovi - i zato što Ovan vlada Njemačkom, kojom (pazi sad!) vlada Rudolf. Laskavo, ali
vješto učinjeno. Godine 1608. kontaktirao gaje predstavnik »neimenovanog gospodina« koji je
naručio horoskop. Kepler je prihvatio narudžbu, protumačio horoskop i također, uz pomoć
progresija, predvidio okolnosti njegova života.
Kao tumačenje na slijepo, ono zaslužuje naše najveće poštovanje. »Mogu iskreno opisati tog
čovjeka«, pisao je Kepler, »kao nemirnog, radišnog, brzog, pozornog, nestrpljivog prema svim
konvencijama, prezrivog prema ljudskim zakonima i običajima, varavog, hrabrog, krajnje
ratobornog, surova srca.« Tijekom karijere mogao bi ostvariti »velika djela« piše Kepler, no »žed za
slavom i žudnja za svjetovnom
165
BENSON BOBR1CK
časti i moći« će mu »stvoriti niz ljutih neprijatelja«, a s »Merkurom u tako egzaktnoj opoziciji s
Jupiterom, čini se da će se upustiti u sulude planove«. Kepler je bio iskren, aji njegov se klijent
mogao uvrijediti. To je za Keplera sigurno bio rizik, jer je »neimenovani gospodin« bio grof
Albrecht von Wallenstein, koji će uskoro postati moćna osoba, premda je u tom trenutku bio tek
dvadesetpetogodišnji kapetan carske straže. Keplerovo je tumačenje čuvao uza sebe gotovo čitavo
desetljeće, stječući sve više činove, dok nije postao najveći i najokrutniji njemački general u
Tridesetogodišnjem ratu.
Rođen u Hermanicama u češkoj, 24. rujna 1583., Wallenstein je pripadao češkoj aristokraciji. Od
mladosti je pokazivao snažnu sklonost prema vojničkom životu, pridružio se vojsci i zaslužio svoj
dio časti, te je 1621., tri godine nakon stoje Tridesetogodišnji rat započeo, dogurao do neovisnog
zapovjedništva. Službovanjem protiv transilvanijskog princa omilio je caru Ferdinandu II pa je
nakon odlučujuće pobjede u bitci kod Bijele planine zaposjeo sjevernu češku - otada zvanu
Friedland - i njome vladao željeznom rukom. Kao prvak Habs-burgovaca i Katoličke crkve u
carstvu, skupio je pričuvnu vojsku od dvadeset tisuća ljudi, a zahvalni ga je car proglasio
»kapetanom svih carskih snaga« i vojvodom. Njegova je zvijezda i dalje sjala. U drugom dijelu
1625. zaposjeo je Magdenburg i Halberstadt, dvije bogate i strateški važne pokrajine, te u travnju
1626. pobijedio u značajnoj bitci nad protestantskim snagama na mostu Dessauu nad Elbom. Nakon
neočekivanog ali brzog obrata u Šleskoj, višestruko je povećao svoju vojsku, na prepad zauzeo
Šlesku, ujedinio se s drugom snagom za pohod protiv Holsteina, i napredujući sve do Jutlanda
zauzeo Macklen-burg. U siječnju 1628. car mu je kao doživotno leno predao vojvodstvo
Macklenburg.
Drugi su se katolički vladari smrtno bojali rastuće Wallensteinove snage, pogotovo kad se počeo
smatrati diktatorom svih zemalja koje je zauzeo. No kao što je Kepler predvidio, bilo mu je suđeno
da pokvari svoja postignuća prepuštanjem »ludim planovima«. Medu njima je bilo sklapanje
bezbožnog saveza između katoličkih i protestantskih država; prokopavanje kanala do Baltika;
podizanje flote koja bi se mogla mjeriti sa švedskom; preotimanje Konstantinopola od Turaka, za
stoje izjavio da bi mu bile potrebne tri godine. U izmaglici ambicije, njegova se sreća počela
preokretati. U ljeto 1628. nije uspio osvojiti Stralsund;
166
SUDBONOSNO NEBO
propao je pokušaj zauzimanja Gluckstadta. Šveđani su napredovali. Kad ih nije mogao zaustaviti,
oduzeto mu je zapovjedništvo. Iduće je tri godine pothranjivao gorčinu dok ga preokreti sudbine
nisu vratili na bojno polje. U iznimnom je pothvatu natjerao Švedane da se povuku u Lutzen, no
tada je stupio u pregovore koji su završili izdajom carskog prijestolja.
Mnogo prije toga, međutim, dok je grofa još služila sreća, Kepler je na svoje zaprepaštenje u
prosincu 1624., šesnaest godina nakon tumačenja naslijepo, primio natrag horoskop s bilješkama na
margini ispisanima VVallensteinovom rukom. "VVallenstein, sada vojvoda od Friedlanda, tražio je
da Kepler proširi svoja predviđanja i priložio je popis pitanja za koja se nadao dobiti Keplerov
odgovor. Kepler je poslušao, onoliko koliko se usudio, no nije želio proširiti svoje izračune nakon
konca veljače 1634., jer je za to razdoblje predvidio »strašan događaj«. To je svakako bilo
dalekovidno. Jer, Wallenstein je bio ubijen 25. veljače. Stoje Kepler vidio? Možemo samo nagađati.
Wallensteinje rođen u 4 sata i 36 minuta poslije podne 24. rujna 1583., a u to je vrijeme imao Marsa
u Ovnu u osmoj kući, dok mu je zenit u progresiji ravnom ascenzijom bio u kvadratu s položajem
Marsa pri njegovu rođenju. Prema Ptolemejevu Tetrabiblosu, taj spoj snažno ukazuje na iznenadnu
smrt od bodeža. A tako je "VVallenstein i umro.
Tada ni Kepler više nije bio medu živima. Tridesetak godina ranije, u svome je almanahu iliti
kalendaru za 1601. napisao: »Gotovo svaki pokret tijela ili duše u svom prijelazu u novo stanje
nastaje u trenutku kad obrazac neba odgovara obrascu pri njegovu rođenju.« To je moglo značiti
štošta. Jedno od značenja bila je smrt. U prosincu 1630. Kepler se zaputio iz Sagana (u Pruskoj, u
današnjoj Poljskoj) u Linz da bi pokupio neke isplate i kamate na obveznice, i čini se da je znao da
će mu to biti posljednje putovanje. Štoviše, svjesno je nastojao urediti svoje poslove i prikupio »sve
dokumente vezane uz svoje financijske poslove«. Bio je tako turobno raspoložen, prisjeća se njegov
zet, da su »njegova žena i djeca očekivala Sudnji dan prije negoli njegov povratak«. Biografi vole
reći daje Kepler imao »predosjećaj«. Zapravo, astrološki govoreći, mislio je da zna. Početkom
svake godine Kepler bi izračunao direkcije i »revolucije« svoga horoskopa, pa je to učinio i za
svoju pe-desetdevetu godinu. Taj je horoskop sačuvan uz zabilješku da će planeti zauzeti isti položaj
koji su imali pri njegovu rođenju.
167
BENSON BOBR1CK
Stigao je do Regensburga, prešao Kameni most i srušio se. Neki su mu liječnici uzaludno pustili
krv, postao je deliričan od groznice i u podne 15. studenoga umro^-Njegova posljednja svjesna
gesta bila je upiranje kažiprsta u glavu, a potom u nebo. Njegovi su posmrtni ostaci pokopani na
protestantskom groblju Svetog Petra 18. studenoga -»dan nakon kojega je, posve prikladno,
uslijedila pomrčina Mjeseca«, kako piše jedan štovatelj. Premda je bio siromašan, pratila gaje slava,
pa su mu mnogi, iz visokih i nižih slojeva, došli odati počast. Nadgrobni natpis ispravno ga opisuje
kao »princa astronomije«; ispod toga stajao je epitaf što gaje nedugo prije sam sastavio: »Mensus
eram coelos, nunc terrae metior umbras / Mens coelestis erat, corporis umbra jacet.« (Moja duša
bijaše nebeska, pa sam mjerio nebo ozvjezdano; / Sad mjerim izdubljeni komad zemlje gdje sjena
moja leži.)
Ni grob ni nadgrobni spomenik nisu sačuvani. Godinu i pol nakon Keplerove smrti, Bavarskom je
protutnjala vojska Gustava Adolfa i razorila groblje. Nitko ne može reći čak ni na kojem dijelu
zemljišta leže njegove kosti.
U stanovitom smislu, u usporedbi s eklektičnom širinom i dubinom njegova razumijevanja, nitko od
Keplerovih nasljednika nije mu bio ravan. No u povijesnom panteonu ima jednako istaknutih
velikana. Po glasovitosti, dakle, ako ne i po našoj priči, sličnog je statusa bio Galileo - »risooki
astrolog«, kao što ga je nazvao jedan isusovac - čiji su rad o zemaljskoj dinamici (prema legendi
voden s vrha kosog tornja u Piši), eksperimenti s njihalom i astronomska opažanja učinili od njega
diva svog doba. Galileo je bio zaslužan za konačno javno prihvaćanje koper-nikanske teorije
svemira, izradio je prvi praktični teleskop stvarne moći, otkrio je kratere na Mjesecu, Jupiterove
mjesece, Saturnove prs-tenove, Sunčeve pjege i činjenicu daje Mliječna staza načinjena od
bezbrojnih zvijezda.
I on je sastavljao horoskope. Galileo je isprva došao do astronomije potaknut oduševljenjem što
gaje u njemu izazvala konjunkcija Marsa i Jupitera; pravio je horoskope za svoje kćeri kao i za
bogate klijente te pokušao odrediti točno vrijeme svoga rođenja »rektifikacijom« natalne karte. U
posveti svoje znamenite knjige Poruka sa zvijezda, o Jupitero-
168
SUDBONOSNO NEBO
vim mjesecima, nije mogao naći bolji način zahvale svome pokrovitelju (Cosimu de'Mediciju, ili
Cosimu Velikom) nego hvaleći njegov horoskop. U njemu Jupiter - »najdobroćudni]a zvijezda,
nakon Boga izvor sveg dobra« - zauzima ponosno mjesto. »Jupiter je, tvrdim, pri rođenju Vaše
Visosti, prošavši već kroz mutne maglice horizonta, smjestivši se na zenit i iz svoje kraljevske kuće
obasjavajući istočni kut, pogledao s toga visokog prijestolja na Vaše sretno rođenje i izlio sav svoj
sjaj i veličinu u najčišći zrak, tako da se Vaše nježno tijelo svojim prvim dahom i Vaša duša, koju je
Bog već uresio plemenitim ukrasima, mogla napajati iz toga sveopćeg autoriteta i moći.« Nakon
Galileove smrti, na poleđini jednog od njegovih crteža Mjesečevih planina pronađen je jedan
horoskop. Danas ga se, međutim, obično pamti po pokušaju da pomiri kopemikanski sustav s
kršćanskom teologijom, što gaje dovelo u sukob s Crkvom. Inkvizicija gaje zatočila u Rimu i nakon
senzacionalnog suđenja se povukao. Umro je, uvelike obeshrabren, 1642. godine, kad je rođen Isaac
Newton.
169
Osmo poglavlje
170
U čitavoj Europi gotovo do konca 17. stoljeća znanost i astrologija ostale su blisko povezane.
Valentin Naibod, koji je danas ostao zapamćen najviše po izračunu prosječnoga godišnjeg kretanja
Sunca, načinio je taj izračun kako bi pomogao astrolozima u umijeću izrade progresivnih
horoskopa; Cvprian Leowitz, matematičar izbornoga kneza palatina, pripremio je povijest svijeta
utemeljenu na teoriji konjunkcije, počevši od Rima pa sve do svoga doba; John Napier, barun od
Merchistona kraj Edinburgha, izumio je logaritme, koji su se izvorno zvali »Napierove kosti« ili
»šipke«, kako bi pojednostavnio izračune potrebne za izradu horoskopa. (Napier je također izradio
prototipove motornog bojnog broda i tenka.)
U vrlome novom svijetu koji je označio svitanje nove znanosti, astrologija se proširila i na druga
područja. Robert Burton, autor velike Anatomije melankolije, objavljene 1621., bio je svećenik
Anglikanske crkve koji se latio astrologije kako bi dokazao svojim župljanima da je lažna. No,
proučavanje astrologije uvjerilo gaje u njenu istinitost. Primijenio je svoje novootkriveno umijeće
na psihološku analizu u kojoj je bio stručnjak, kao i na predviđanje događaja vlastitog života.
Njegov glavni doprinos bila je zbirka opažanja o mentalnim bolestima. Zabilježio je da konjunkcija
Satuma i Jupitera u Vagi izaziva sklonost blagoj melankoliji, dok Saturn i Mjesec (vladari suprotnih
znakova) u Škorpionu vode težoj boljci iste vrste. Za usporedbu, konjunkcija Mjeseca i
171
BENSON BOBRICK
Marsa u opoziciji Saturnu i Merkuru izaziva manično stanje; Venera u Lavu u aspektu s Mjesecom
pothranjuje požudu, a nekontrolirana iz-opačenost nastaje kad su Venera i Merkur u konjunkciji s
ascendentom ili je Merkur u konjunkciji s Mjesecom.
Astrologija je potaknula oštru raspravu. Početkom 17. stoljeća sir Christopher Hevdon, proglašen
vitezom za hrabrost iskazanu u opsadi Cadiza kojeg je Essex poharao, napisao je Obranu astrologije
kao odgovor na Raspravu protiv prosudbene astrologije, koju je pak napisao anglikanski kanonik
John Chamber iz Windsora. Chambers je bio nadjačan (ili je tako mislio) i u očaju se ubio. Mnogo
ustrajniji skeptik bio je William Fulke, puritanski bogoslov koji je bio izvanredno »moderan« u
poricanju alkemije, magičnih osobina kamenja, medicinske vrijednosti astrologije i utjecaja kometa
na civilne i političke poslove. »Bolest i zdravlje ovise o božanskim uzrocima«, piše, »a nipošto o
kretanju zvijezda jer, bez obzira na smjer kojim zvijezde hode, ako u tijelu postoji višak ili manjak,
ili vanjska infekcija pokvarenim zrakom, ono će se morati razboljeti, a ako se ništa od toga ne
dogodi, usprkos svim zvijezdama na nebu koje se sa svim svojim opozicijama i zlim znamenjem
nalaze u kući bolesti, tijelo će ipak biti krepko i zdravo.« Slično tome, rugao se svakom oslanjanju
na zvijezde u zemljoradnji ili trgovini: »Dobri dani za kupnju ili prodaju su svi tržni dani i svi drugi
u kojima čovjek sklopi dobru pogodbu. Mislim da će mnogi trgovac izgubiti svoje tržište čekajući
nebesku pomoć zvijezda.« Pa ipak, Fulke je jednom nogom ostao u suparničkom taboru. U Knjizi o
meteorima objasnio je da vidljivi prstenovi oko Sunca i Mjeseca - poput duge ili fatamorgane -
imaju moralnu svrhu i »ne događaju se slučajno, već ih je poslao Bog, kao čudesne znakove kojima
objavljuje svoju moć«. Na kraju se složio s moralizirajućim viđenjem astronomije što ga je izrazio
tudorski matematičar Robert Recorde: »Nikad nije bilo velike promjene u svijetu, niti smjene
carstava, niti i jednog pada glasovitog vladara, ni nevolje i oskudice, niti smrti i smrtnosti a da Bog
nije znacima na nebu upozorio čovjeka, kako bi se pokajao i na vrijeme pripazio.«
Astrologija se i dalje miješala u sva područja. John Perrin, kapelan St. John's Collegea u Oxfordu,
profesor grčkoga na kraljevskoj katedri i (nekoliko godina kasnije) član skupine koja je sastavila
ovlaštenu verziju Biblije ili Bibliju kralja Jamesa, zamolio je mladog astrologa Roberta
172
SUDBONOSNO NEBO
Fludda za pomoć u potrazi za novcem ukradenim iz njegove sobe. Fludd je izradio horami horoskop
za to pitanje, razotkrio kradljivca i našao zlatnike. Nekoliko godina kasnije Fludd je otputovao u
Avignon, gdje je njegova sklonost astrologiji naljutila neke isusovce. Odvukli su ga pred papinskog
legata i optužili kao mogućeg heretika no, na njihovo iznenađenje, legat je odbacio optužbe
izjavivši: »Zar u Italiji postoji ijedan kardinal koji nije dao izraditi svoj horoskop?« Nakon toga
isusovci se nisu mogli naužiti njegove poduke i nukali su ga da ostane. Ipak, ubrzo se vratio u
Englesku, gdje je stekao doktorat iz medicine na Christ's Church u Oxfordu, te je postao
predavačem na Kraljevskoj visokoj školi za liječnike, a s njime se konzultirao sir William Paddy,
liječnik kralja Jamesa I. Drugi kraljev glavni liječnik, također blizak Fluddu, bio je William Harvev,
koji je otkrio cirkulaciju krvi. Harvev-jeva hipoteza o krvotoku očigledno je bila nadahnuta
astrološkom zamisli - upravo kao što planeti na nebu čine krugove, tako se i kod čovjeka, koji je
slika nebesa, može naći paralelno kretanje ili cirkulacija krvi kroz arterije i vene. U posveti svoje
velike rasprave kralju nije ostavio ni najmanje sumnje u svjetonazor iz kojega je to otkriće iznjedre-
no. »Presvijetli vladaru!« počinje posveta, »Srce životinja je temelj njihova života, vladar svega u
njima, Sunce njihova mikrokozmosa o kojemu ovisi sav rast, iz kojeg proizlazi sva moć...«
Medu plemstvom astrološka znanost bila je, kao i uvijek, »poštovana, prihvaćana i usvajana«. U
Elizabetino doba u astrologiju su duboko uronili grof of Leicestera, William Cecil, lord Burghlev,
grof od Es~ sexa; sir Christopher Hatton i grof od Oxforda (da nevedemo samo neke), kao i mnogi
koji su ih naslijedili na dvoru kralja Jamesa. U njegovo vrijeme, na početku sjednice Parlamenta
često se izrađivao horoskop da se vidi kako će ona proteći. Taj se običaj nastavio i za vrijeme
Charlesa I. Dne 17. ožujka 1628. godine kraljev protokatolički nadbiskup "VVilliam Laud ukazao je
na tu činjenicu u propovijedi prilikom otvaranja Parlamenta. »Pridružite se i zadržite jedinstvo
duha, jer ja ne osjećam opasnost iako je u ovom trenutku Mars gospodar ascendenta i nalazi se u
drugoj kući, te je združen ili u aspektu s gospodarom druge kuće, što bi, prema Ptolemeju, ipak
moglo nanijeti mnogo štete državi.« Pa ipak je morao osjetiti opasnost, jer kralj samo što nije
krenuo smjerom kojim će Parlament pretvoriti u svoga smrtnog neprijatelja.
173
BENSON BOBRICK
Astrološki almanasi različitih oblika poticali su komešanje u javnosti. Neki od njih pripadali su,
poput današnjih tabloida, najnižim slojevima svoje vrste, s »iskrivljenim astrološkim
nadrilijekovima prikupljenim iz ozbiljnijih astroloških tekstova«. Drugi su bili mnogo ozbiljniji, a
savjetovali su trgovce kao i domaćice, kraljeve kao i lopove. U svome najboljem vidu almanah,
poput suvremenih travarskih knjiga, bio je oblikovan tako da zadovolji zahtjeve većine i prosvijetli
ih u stručnim pitanjima. Time je »stvorio temelje za nepreglednu literaturu o popularnoj znanosti«
koja otad plijeni pažnju javnosti (i podučava je). U doba kad je većina ljudi i dalje »živjela u
bliskom kontaktu sa zemljom i njenim cikličkim promjenama godišnjih doba, ciklusa sadnje i žetve,
u stalnom društvu sa suncem, mjesecom i zvijezdama,« ljetopis je navodio astronomske događaje
nadolazeće godine, poput pomrčina, konj unkcij a i kalendarski promjenjivih blagdana, crkvenih
svetkovina, praznika, sajmova, plima i oseka i tako dalje. Sve je to bilo popraćeno vjerskim i
političkim komentarima, predviđanjima vremena (često vezanim uz Mjesečeve faze) i
predviđanjima važnih događaja. Prvi takav engleski almanah pojavio se 1545. godine, do 1600. bilo
ih je tiskano više od šest stotina, a do kraja stoljeća četiri milijuna primjeraka dvije ili više tisuća
ljetopisa preplavit će kraljevinu. U tom je razdoblju ljetopis nadmašio čak i prodaju Biblije i imao je
značajan utjecaj na javno mnijenje. »Postoji li itko«, pita se jedan suvremenik, »tko se posve ne
pouzdaje u svoj almanah za praćenje dana i vremena, godišnjih doba, te vođenja svojih poslova uz
najveću korist i zaradu?« Ili, kao što kaže Kraljević u Shakespeareovu Henriku IV, 2. dio: »Ove su
godine Saturn i Venera u konj unkcij i! Što kaže kalendar o tome?«11 Većina je to željela znati.
Savjeti su često bili pojednostavljeni - kao u ovome zvjezdanom naputku za začinjanje muškog
djeteta: »Ako želiš nasljednika ili muško dijete da naslijedi tvoj posjed, prati vrijeme uzdizanja
muških planeta i znakova kad su u punoj snazi i zamahu, i tada uzmi svoju ženu i ubaci u nju svoje
sjeme.«
Druga iskrivljena astrološka ideja bila je ta da su neki dani u mjesecu sami po sebi povoljni, dok
drugi donose zlu sreću. To se ponekad prikazivalo u obliku tablica s naputcima, poput tablice
pripisane Tychu
11 William Shakespeare, Henrik IV, u: Historije, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb,
2006.
174
SUDBONOSNO NEBO
Bracheu, koju je on navodno objesio na samostanski zid na Hvenu. Sastojala se ona od trideset dva
dana u godini u kojima »ne bi trebalo poduzeti ili završiti ništa važno«.
Bili su to
l.,2.,4.,6., 11., 12. i 20. siječnja
11., 17. i 18. veljače
1., 4., 14. i 24. ožujka
3., 17. i 18. travnja
7. i 8. svibnja
17. lipnja
17. i 21. srpnja
20. i 21. kolovoza
10. i 18. rujna
6. listopada
6. i 8. studenoga
6., 11. i 18. prosinca
Rođendan na bilo koji od tih dana također bi osudio nesretnika na kratak život u siromaštvu.
Protestantska je reformacija po svoj prilici bila djelomično odgovorna za to. Katoličanstvo je uvijek
bilo gostoljubivije prema astrologiji (i magiji), jer su crkveni rituali, a medu njima i
transsupstancijacija - kojom se kruh i vino na pričesti čudesno preobraze u tijelo i krv Kristovu -
činovi »bijele magije«. Gdje god su imali prevlast, protestanti su se rugali takvim »ho-kus-pokus«
ritualima (zlobno izrugivanje sakramentalnim riječima hoc est corpus, »ovo je moje tijelo«) te se
svaka vrsta »magije« na neki način smatrala dijaboličnom, baš kao što su izjednačavali »papinstvo«
i praznovjerje. Stoga su se obični ljudi, koji su se oslanjali na »bijelu« crkvenu magiju, anđele
čuvare ili duhove i svece zaštitnike, sada obraćali astrolozima iz susjedstva i drugim »mudracima«,
kako su ih nazivali, a koji su, činilo im se, posjedovali tajna znanja koja će im pomoći i zaštititi ih u
životu.
Istovremeno, kad je nekad zakučasta doktrina astrologije postala dostupna javnosti u popularnom
obliku, ona je podigla - baš kao i Biblija na narodnom jeziku - sveopću raspravu i prepirke. Ideja da
je umijeće astrologije plemenita grana znanosti našla je odjeka u narodu, iako je njena stručna
strana bila izvan dosega puka. Treba samo pogledati s kakvim se povjerenjem i lakoćom u svojim
djelima onodobni
175
BENSON BOBRICK
Astrološki almanasi različitih oblika poticali su komešanje u javnosti. Neki od njih pripadali su,
poput današnjih tabloida, najnižim slojevima svoje vrste, s »iskrivljenim astrološkim
nadrilijekovima prikupljenim iz ozbiljnijih astroloških tekstova«. Drugi su bili mnogo ozbiljniji, a
savjetovali su trgovce kao i domaćice, kraljeve kao i lopove. U svome najboljem vidu almanah,
poput suvremenih travarskih knjiga, bio je oblikovan tako da zadovolji zahtjeve većine i prosvijetli
ih u stručnim pitanjima. Time je »stvorio temelje za nepreglednu literaturu o popularnoj znanosti«
koja otad plijeni pažnju javnosti (i podučava je). U doba kad je većina ljudi i dalje »živjela u
bliskom kontaktu sa zemljom i njenim cikličkim promjenama godišnjih doba, ciklusa sadnje i žetve,
u stalnom društvu sa suncem, mjesecom i zvijezdama,« ljetopis je navodio astronomske događaje
nadolazeće godine, poput pomrčina, konj unkcij a i kalendarski promjenjivih blagdana, crkvenih
svetkovina, praznika, sajmova, plima i oseka i tako dalje. Sve je to bilo popraćeno vjerskim i
političkim komentarima, predviđanjima vremena (često vezanim uz Mjesečeve faze) i
predviđanjima važnih događaja. Prvi takav engleski almanah pojavio se 1545. godine, do 1600. bilo
ih je tiskano više od šest stotina, a do kraja stoljeća četiri milijuna primjeraka dvije ili više tisuća
ljetopisa preplavit će kraljevinu. U tom je razdoblju ljetopis nadmašio čak i prodaju Biblije i imao je
značajan utjecaj na javno mnijenje. »Postoji li itko«, pita se jedan suvremenik, »tko se posve ne
pouzdaje u svoj almanah za praćenje dana i vremena, godišnjih doba, te vođenja svojih poslova uz
najveću korist i zaradu?« Ili, kao što kaže Kraljević u Shakespeareovu Henriku IV, 2. dio: »Ove su
godine Saturn i Venera u konjunkciji! Što kaže kalendar o tome?«11 Većina je to željela znati.
Savjeti su često bili pojednostavljeni - kao u ovome zvjezdanom naputku za začinjanje muškog
djeteta: »Ako želiš nasljednika ili muško dijete da naslijedi tvoj posjed, prati vrijeme uzdizanja
muških planeta i znakova kad su u punoj snazi i zamahu, i tada uzmi svoju ženu i ubaci u nju svoje
sjeme.«
Druga iskrivljena astrološka ideja bila je ta da su neki dani u mjesecu sami po sebi povoljni, dok
drugi donose zlu sreću. To se ponekad prikazivalo u obliku tablica s naputcima, poput tablice
pripisane Tychu
11 William Shakespeare, Henrik IV, u: Historije, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb,
2006.
174
SUDBONOSNO NEBO
Bracheu, koju je on navodno objesio na samostanski zid na Hvenu. Sastojala se ona od trideset dva
dana u godini u kojima »ne bi trebalo poduzeti ili završiti ništa važno«.
Bili su to
l.,2.,4.,6., 11., 12. i 20. siječnja
11., 17. i 18. veljače
1., 4., 14. i 24. ožujka
3., 17. i 18. travnja
7. i 8. svibnja
17. lipnja
17. i 21. srpnja
20. i 21. kolovoza
10. i 18. rujna
6. listopada
6. i 8. studenoga
6., 11. i 18. prosinca
Rođendan na bilo koji od tih dana također bi osudio nesretnika na kratak život u siromaštvu.
Protestantska je reformacija po svoj prilici bila djelomično odgovorna za to. Katoličanstvo je uvijek
bilo gostoljubivije prema astrologiji (i magiji), jer su crkveni rituali, a medu njima i
transsupstancijacija - kojom se kruh i vino na pričesti čudesno preobraze u tijelo i krv Kristovu -
činovi »bijele magije«. Gdje god su imali prevlast, protestanti su se rugali takvim »ho-kus-pokus«
ritualima (zlobno izrugivanje sakramentalnim riječima hoc est corpus, »ovo je moje tijelo«) te se
svaka vrsta »magije« na neki način smatrala dijaboličnom, baš kao što su izjednačavali »papinstvo«
i praznovjerje. Stoga su se obični ljudi, koji su se oslanjali na »bijelu« crkvenu magiju, anđele
čuvare ili duhove i svece zaštitnike, sada obraćali astrolozima iz susjedstva i drugim »mudracima«,
kako su ih nazivali, a koji su, činilo im se, posjedovali tajna znanja koja će im pomoći i zaštititi ih u
životu.
Istovremeno, kad je nekad zakučasta doktrina astrologije postala dostupna javnosti u popularnom
obliku, ona je podigla - baš kao i Biblija na narodnom jeziku - sveopću raspravu i prepirke. Ideja da
je umijeće astrologije plemenita grana znanosti našla je odjeka u narodu, iako je njena stručna
strana bila izvan dosega puka. Treba samo pogledati s kakvim se povjerenjem i lakoćom u svojim
djelima onodobni
175
BENSON BOBR1CK
pjesnici, pisci i ostali slobodno na nju pozivaju i poigravaju njenim načelima. Postoji, primjerice,
više od dvije stotine astroloških navoda samo u Shakespeareovim komadima, od kojih je većina
nejasna. Astrologija je često iskrivljena - kao, na primjer, u komediji Na Tri kralja, kad se Andrija
Groznica i Tobija Podrig, dva klaunska viteza, prepiru vlada li Bik grudima i srcem ili nogama i
bedrima. Obojica su u krivu. Bik vlada vratom i grlom. Većina publike morala je to znati da bi ih
Bardovo iskrivljavanje moglo nasmijati. Nekoliko redaka dalje, vitez Andrija aludira na neku
pseudo-astrološku besmislicu koju je vitez Tobija rekao prethodne večeri dok je bio pijan; »Bome si
sinoć sjajno ludovao kad si govorio o Pigrogromitu, o Vapijevcima, koji su prešli preko ekvatora od
Quebusa.«12 Moglo bi se misliti da Shakespeare ovdje ismijava astrologiju, no vjerojatnije je da
ismijava one koji od nje prave zbrku, jer se upravo tome i ruga.
Njegovi likovi, podsjeća nas stručnjak za Shakespearea Johnstone Parr, govore o zvijezdama,
planetima, kometima, meteorima, pomrčinama, planetarnim aspektima, prevlasti, konjunkciji,
opoziciji, retrogradnom kretanju i tako dalje. Oni znaju
da Zmajev rep vrši loš utjecaj, da Merkur upravlja laganjem i lopovlukom, da Luna [Mjesec] vlada
lutalicama i dokoličarima, da je Saturn zloćudan a Jupiter dobroćudan, da planeti utječu na gradove
i narode, da svaki trigon ili triplicitet pripada jednom elementu, da zvijezde vladaju u svakom
trenutku kao i pri rođenju. Oni također često izražavaju shvaćanje da različite nebeske pojave -
kometi, meteori, pomrčine - navješćuju dolazak strašnih događaja.
U Rikardu III, dio kraljeve vojske hitro se razbježi kad »meteori otjeraju fiksne zvijezde s neba«, jer
se vjeruje da oni navješćuju Rikardo-vu smrt; u Henriku IV, 1. dio, Worchestera, kad napusti kralja,
uspoređuje se s meteorom i »zlogukim znamenjem nesreće«, a u Henriku VI, 1. dio prizivaju se
kometi da budu nebeski posrednici osvete: »Nek' se nebesa zastru crninom, neka / dan ustukne pred
noći. O, repatice što / navješćujete mijenu carstava i vremena, / uzmahnite pletenicama svo-
12 NVilliam Shakespeare, Na Tri kralja, preveo Milan Bogdanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.
176
SUDBONOSNO NEBO
jim sjajnim / po nebu, bičujte zle pobunjene zvijezde / na Henrikovu smrt što pristadoše!«13 Na
ovaj ili onaj način, vrijedilo je kao aksiom da kometi znače pad moćnika, kidanje društvenog tkiva
ili opasnost za državu. »Repatice se ne viđaju«, piše Shakespeare, »kad ubogari umiru.«14 Ili, kako
je Cvril Tourneur, njegov kolega, to sročio u Osvetni-kovoj tragediji: »Kad nose uvojke, zvijezde
prijete glavi velikana.«
Grozni događaji u Kralju Learu popraćeni su nizom pomrčina; u Juliju Cezaru, Antonije vjeruje da
pomrčina Mjeseca pretkazuje njegovu propast. Otelo je uvjeren da pomrčina mora popratiti njegov
zločin, a u Hamletu Mjesec »bolestan od pomrčine gotovo do sudnjeg dana« navješćuje događaje
koji će uslijediti. Također se treba bojati planeta u lošim aspektima, kao što to objašnjava Odisej u
Troilu i Kresidi:
...no, kad planeti,
U zbrci zlokobnoj zalutaju u nered Kakvi sve jadi, kobni znaci, kakve bune, U moru kakav bijes, na
zemlji potresi, Poremećenje vjetrova, strah, preokreti, Grozote, razvrću i trgaju i krše Jedinstvo,
skladni mir i stalnost država!15
Tako Periklo pripisuje gubitak čitavoga svog bogatstva »gnjevu ljuti-tih zvijezda«; Romeo i Julija
su beznadni ljubavnici »ukleti od zvijezda«; Hermione u Zimskoj priči objašnjava svoju nevolju
»vladavinom nekog zlog planeta«.
Je li sam Shakespeare u to vjerovao? Možda. Oni koji ga svrstavaju u protivnike astrologije moraju
uzeti u obzir glas njegova najpodlijeg zlikovca - Edmunda u Kralju Learu. U Learu, napaćeni
Gloucester za svoje stanje i sav nered u državi optužuje »nedavne pomrčine Sunca i Mjeseca«.
Edmund načuje te primjedbe i ruga se:
U tom je svijet osobito glup, da onda, kad nam
13 VVilliam Shakespeare, Henrik Šesti, u: Historije, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb,
2006.
14 VVilliam Shakespeare, Kralj Lear, preveo Milan Bogdanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.
15 William Shakespeare, Troilo i Kresida, preveo Josip Torbarina, Matica hrvatska, Zagreb, 1990.
177
BENSON BOBR1CK
sreća stane kunjati - često zato što smo je sami presitili - bacamo krivnju zbog svojih nevolja na
Sunce, na Mjesec i na zvijezde, kao da baš moramo Biti nitkovi, kao da nas nebo nagoni na ludost,
Kao da nas moć planeta tjera da budemo pijanice, Lasci i preljubnici, kao da nas bogovi potiču na
Sve ono u čemu smo zli. Sjajan je to izgovor za čovjeka bludnika da zbog svoje jareće ćudi
optužuje Zvijezde!16
Kao dokaz nudi svoj primjer: »Moj otac se združio s mojom materom pod Zmajevim repom, a ja
sam se rodio pod Velikim Medvjedom, pa sam zato tvrd i bludan. - Koješta! Ja bih bio postao kakav
jesam pa da je i najdjevičanskija zvijezda blistala na nebeskom svodu kad sam se začeo... Fa, sol, la,
mi!«17
Shakespeare je ovdje stručnjak za astrologiju i daje učenom čitatelju na znanje da je Edmund rođen
upravo pod takvim aspektima koji dobro opisuju ono što on jest - nastrana i izopačena duša. Za
razliku od sir Andrewa i sir Tobvja, Shakespeareova astrologija je ovdje točna. Ed-mundov položaj
odgovara položaju suvremenog »realista«: osoba rođena s bilo kojim drugim horoskopom bila bi
ista. To nama zvuči razumno, jer se Edmundovo gledište danas cijeni. No Lear može objasniti posve
različite karaktere svojih triju kćeri jedino astrološkom razlikom pri rođenju. »Da, zvijezde,
zvijezde nebeske«, kliče on, »nam ćud određuju.« Daje Shakespeare želio ocrniti astrologiju, dao bi
Edmun-du sasvim drugačiji horoskop. Kad već sve to propitujemo, moglo bi nam biti korisno
zapamtiti Julijinu čuvenu rečenicu: »Ime nije ništa! Što nazivljemo ružom, slatko bi / Mirisalo i s
drugim imenom.«18 Današnji čitatelji to uzimaju zdravo za gotovo. No i ovdje Shakespeare igra
drugu igru. U komadu se ispostavlja da ime jest itekako važno: u Veroni se zbog imena
»Montecchi« ili »Capuletti« moglo poginuti. Vrlo često on potiče publiku da ponovno promisli o
pretpostavkama što ih tako lako usvaja.
16 William Shakespeare Kralj Lear, preveo Milan Bogdanović, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.
17 Ibid.
18William Shakespeare, Romeo ijulija, ibid.
178
SUDBONOSNO NEBO
Napokon, kao što primjećuje Johnstone Parr: »Sva se astrološka predviđanja kod Shakespearea
obistinjuju.«
Sličnu istančanost nalazimo u Byronovoj uroti Georgea Chapmana, elizabetinskoj tragediji o
propasti vojvode od Bvrona, miljenika kralja Henrvja od Navarre (Henrika IV Francuskog).
Vojvoda se u jednom trenutku odlučio posavjetovati s astrologom o zavjeri protiv prijestolja. Stiže
inkognito s horoskopom u ruci, no astrolog (La Brosse) ga smjesta prozre i prorekne mu sudbinu:
BYRON:
Preklinjem vas, za krune što vam nosim,
Da sud svoj date o karti ovoj,
Da po horoskopu njeg'vom doznam
Kakav kraj tu osobu će stići
Što poslala me k vama i čije to je rođenje...
LA BROSSE:
Sinko moj, vidim daje onaj, čiji
Kraj zacrtan je ovim likom, plemenita roda,
Te hrabrošću se vojničkom uzdigao
Do prinčevske časti i mogao bi kraljem postati;
No ovdje vidim Caput Algol
Koji, bojim se, to priječi.
BYRON:
Caput Algol?
Što je to, molim vas?
LA BROSSE:
Suzdrži se tog pitanja, sinko; Tražiš od mene da govorim o onome što mi strah nalaže da skrijem...
Bolje bi ti bilo ništa ne znat.
Vojvoda, međutim, prijeti da će ga ubiti ako se ne izjasni. Astrolog popusti: »čovjek taj nedavno
učini / Djelo zbog kojeg izgubit će glavu.« Razbješnjeli vojvoda pretuče astrologa, a potom prkosno
izjavljuje:
179
BENSON BOBRICK
Unatoč zvijezdama, i svoj astrologiji, Neću izgubiti glavu; ako je pak izgubim, Prije moje past će
stotinu tisuća glava. Plemenitije sam grade ja od zvijezda, Pa zar će lošiji nadvladati bolje?... Ja
imam volju i moć izbora, Učiniti ili ne učiniti: i razlog s kojeg činim to il ne činim; zvijezde ga
nemaju. One ne znaju zašto sjaje ko ni ova voštanica, Niti kako ili što rade; ja ću svojim putem. Dio
po dio sastavit ću okvir sviju misli svojih, I ubacit svoju volju u drugi kalup: I gdje su svi vaši
Caput Algoli tada? Svi vaši planeti, pod zemljom budući Pri rođenju: što mogu oni? Zloćudni
aspekti? Krvave kuće? Nek ih proguta vatrena stihija!
Kao i iz Edmundova govora u Kralju Learu, iz ovoga solilokvija doz-najemo da vojvoda ima gadan
horoskop (»zloćudne aspekte«, »krvave kuće«), iako njegove izjave o slobodnoj volji - »Plemenitije
sam grade ja od zvijezda« - našim romantičnim ušima zvuče kao podsjetnik na Hamletovu
rapsodičku usporedbu čovjeka s anđelom ili bogom. No unatoč volji, vojvoda slijedi svoju zvijezdu.
Ta zvijezda je »Caput Algol« - bijela binarna i varijabilna fiksna zvijezda u zviježđu Perzeja, koja
ocrtava gorgonsku glavu Meduze. Indijcima je bila poznata kao »al Ghul«, Demonova glava;
Kinezima kao »Tsieh she«, ili »nagomilana trupla«; a drevnim Židovima ona je Lilith - noćna
vampirica za koju se smatra da je bila Adamova prva žena. Ona je jedna od dvije ili tri naj-
zloćudnije fiksne zvijezde, povezana je s ubojstvom, nasiljem gomile, odrubljivanjem glave, a u
horoskopu Karla I uskoro će biti povezana s njegovom groznom sudbinom. U vojvodinom
horoskopu ona se nalazi na vladajućem (premda nenaznačenom) položaju - zacijelo u konjunk-ciji s
njegovim Marsom ili Suncem. Ptolemej je to davno objasnio: »Ako se Mars nade u nesavršenim
znakovima ili blizu Gorgone (Caput Me-dusae) Perzeja, izazvat će smrt odrubljivanjem glave ili
sakaćenjem udova. Ako se Sunce nade združeno s Gorgoninom glavom (Caput Me-dusae), i ako
nije aspektirano nijednom dobroćudnom zvijezdom te
180
SUDBONOSNO NEBO
ako nema dobroćudnog planeta u osmoj kući, ako je vladar svijetlećeg tijela [u ovom slučaju Sunce]
u opoziciji Marsu ili u kvadratu s njime, natus će ostati bez glave.« I upravo se to dogodilo vojvodi.
Shakespeareovo gledište o svemu tome nije posve fatalistično. Prije je klasično, u astrološkom
smislu. U Juliju Cezaru Kasije primjećuje: »Ljudi su katkad gospodari svoje sudbe: / U zvijezdama
nam nije krivnja, mili Brute, /Već je u nama, kad smo roblje.«19 Shakespeare ovdje citira Manilija,
gotovo od riječi do riječi: »Ne čudi se teškim nesrećama koje se događaju čovjeku i njegovim
poslovima jer greška je često u nama: nemamo povjerenja u nebeske poruke.« Stoje Shakespeare
mislio? Vjerojatno isto što i Manilije, a to je upravo suprotno onome stoje suvremeni čitatelj sklon
misliti: ne daje sve u našoj moći, nego da ako zanemarimo što nam nebo govori, možemo za razvoj
stvari kriviti samo sebe. I Prospero u Oluji navodi da su u trenutku brodoloma neprijateljskih
brodova planeti smješteni povoljno za ispunjenje njegove osvete: »Vidovitošću svojom / znam da
mi zenit ovisi o jednoj / vrlo povoljnoj zvijezdi, koje utjecaj / ako sad propustim, ne iskoristivši ga, /
vječno će moja sreća naopako.« 20
Drugim riječima, treba iskoristiti priliku koju zvijezde pružaju. Najglasovitiji stih na tu temu
možemo naći u Juliju Cezaru: »Ima plime i oseke u ljudskim poslovima: / tko dotok uhvati, taj
plovi prema sreći; / tko promaši, svi puti njegova života / ograničeni su pličinama i bijedom.«21
Većina književnih likova engleske renesanse nalazi uporište u astrologiji. Povremeno kao da
zagovaraju pojedino načelo njenog učenja; katkad je pak naprosto ugrađuju kao nešto dato u tkivo
svoga djela. U dvadesetšestom sonetu djela Astrofel i Stela, sir Philip Sidnev nam kaže, u kontekstu
duhovite usporedbe, da samo budale sumnjaju u astrologiju - da »tijela na nebu vladaju onima na
zemlji«. U Spenserovoj Vilinskoj kraljici, kao što ističe Thomas Allen u svojoj nezaobilaznoj studiji
Zvijezdama ukleta renesansa, kad Saturn zasjedne »u kuću agonije« (to jest u dvanaestu) rada se
odbojna osoba. Sir Walter Ralegh je
19 William Shakespeare, Julije Cezar, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, Zagreb, 1981.
20 NVilliam Shakespeare, Oluja, preveo Antun Šoljan, Matica hrvatska, Zagreb, 1979.
21
Julije Cezar, ibid.
181
BENSON BOBRICK
u Historiji svijeta podržao skolastički nauk tvrdeći da zvijezde »imaju potpunu moć nad svim
bezumnim bićima u nižem svijetu. One imaju presudan utjecaj na narav čovjeka te već pri rođenju
određuju prirodu njegova života«. Pod »bezumnim bićima« Ralegh misli na životinje, biljke i
minerale - i one ljudske duše bez svjesnog smjera u svome životu. One su, u tom smislu, »tupe«.
Možda na to misli Shakespeareova Helena u Sve je dobro što se dobro svrši kada tvrdi: »Spas koji
mi pripisujemo nebu / često u nama leži; kobno nebo hoće / slobodu da nam dadne, al nas koče /
nakane naše spore, glupost vlastita.«22
Naravno da je žargon astrologa nailazio na podsmijeh. U Nezadovoljnicima Johna Marstona
bludnica daje sljedeći savjet: »Udvaraj se bilo kojoj ženi u pravom znaku i nećeš pogriješiti: no
moraš je uzeti u pravom duhu: kad je znak Riba, ribareva žena je vrlo druželjubiva; u Raku je žena
puri tanca vrlo prilagodljiva; u Jarcu se trgovčeva žena teško suzdržava; u Vagi je odvjetnikova žena
vrlo povodljiva, osobito ako je njezin muž na ročištu: samo u Škorpionu »miješanje je vrlo opasno«
(jer se Škorpion povezuje s veneričnim bolestima). Takvih igara riječima ima posvuda. U Morskom
putovanju Johna Fletchera jedan lik govori drugome: »Silno sklon si sjeti: a to mi govori / Da mrki
Saturn prevlast imaše / Pri rođenju tvome, zloćudni planet / A neumekšan ko-njunkcijom slatkom
[tj. kopulacijom] / S nekom oblom i rumenom curom, rođenom pod Venerom, / Kobnim se pokazat
može.«
Ipak je većina aluzija izrasla na tradiciji standardnih tekstova. U Vojvotkinji od Malfija Johna
Webstera, gledajući u horoskop novorođenčeta (vojvotkinjina djeteta), astrolog glatko primjećuje
»Vladar prve kuće spaljen je na ascendentu i označava kratak život: a budući da je u ljudskom
znaku, spojen sa Zmajevim repom u osmoj kući prijeti nasilnom smrću.« To je bilo kratko i jasno!
U drugom prizoru istoga komada sastavlja se horami horoskop. »Ah, kako glasi vaše pitanje?«
netko upita. »Smatrate li ga korjenitim?« To je bilo tajanstvenije. To znači da takav horoskop mora
biti u skladu s »radiksom« - »korijenom« ili natalnom kartom - da bi bio točan.
i
Valjkasti pečat od zelenog škriljevca iz Mezopotamije, oko 2300. pr. Kr. Venera (Babiloncima
znana kao Ištar) je drugi lik s lijeva. (Uz dozvolu British Museuma)
22William Shakespeare, Sve je dobro što se dobro svrši, preveo Antun Šoljan, Matica
hrvatska, Zagreb, 1979.
Planisfera u klinastom pismu (oko 800. pr. Kr.) koja prikazuje planete i zvijezde (Uz dozvolu
British Museuma)
182
Rimski novčić iskovan za Cezara Augusta (63. pr. Kr. - 14. n. e.) s njegovim likom. Na naličju je
Kozoriba iliti Jarac, znak u kojem se nalazi carev Mjesec i kojega je usvojio kao svoj amblem. Nosi
globus kako bi obznanio daje August gospodar svijeta. (Uz dozvolu British Museuma)
Klaudije Ptolemej (oko 100. - 178.), jedan od najistaknutijih astronoma i astrologa antičkoga doba.
Njegov Tetrabiblos, napisan na grčkom u Aleksandriji, u Egiptu pod rimskom vlašću, jedan je od
temelja klasične astrologije.
Ovaj detaljni horoskop -jedan od najstarijih sačuvanih u rukopisu - izradio je Retorije Egipćanin
497. godine (Uz dozvolu Tamsyn Barton, Ancient Astronomv, Routledge, 1994.)
'I
Muhamed ibn Ahmad al-Biruni (973. - oko 1048.), jedan od najvećih arapskih astrologa, čija je
svestrana učenost bila primjer širokog znanja što ga ta disciplina zahtijeva.
Dva zodijačka znaka kako ih opisuje turska rasprava o astrologiji iz 16. stoljeća. Ovan (lijevo) i Bik
(desno). Također su prikazana tri dekana ili faciesa obaju znakova.
Prikaz Strijelaca u perzijskoj Knjizi zvijezda i sazviježđa, 1630.
Geoffrev Chaucer (1342. - 1400.), vodeći engleski pjesnik Srednjeg vijeka, čije se stručno znanje o
astrologiji odrazilo u njegovu djelu.
Astrolab, oko 1400. Astrolabi su se koristili u antičko i srednjovjekovno doba za promatranje
položaja nebeskih tijela i za određivanje njihove visine.
Iluminacija (oko 1250.) iz udžbenika De Sphaera Johna Sacrobosca iliti Ivana od Holywooda.
Ovdje je Mjesec prikazan kao vladar znaka Raka i vodenog svijeta. Slika čovjeka kao
mikrokozmosa (oko 1300.) (desno), pokazuje kojim dijelom tijela vlada pojedini znak zodijaka.
(Knjižnica Monacensia, Miinchen)
Stranica iz takozvane Magične knjige divinacija, pripisane Mihaelu Škotu (oko 1175. - 1235.),
astrologu cara Frederika II. Znakovi, premda izgledaju poput arapskih slova, ne pripadaju nijednom
poznatom jeziku.
Marsilio Ficino (1433. - 1499.), veliki učenjak, prevoditelj, filozof 1 astrolog 15. stoljeća kojeg neki
smatraju središnjim likom talijanske renesanse.
Na ovom drvorezu (iz oko 1500.) klijent konzultira astrologa, koji crta horoskop. Obratite pažnju na
to daje sam horoskop nacrtan u kvadratu, koji je pak podijeljen na dvanaest jednakih trokutastih
polja koja predstavljaju kuće. Bio je to uobičajeni oblik horoskopa sve do modernih vremena.
Horoskop bi mogao biti natalna karta,
no budući da astrolog pokazuje prema planetima i zvijezdama koje se u tom
trenutku nalaze na nebu, vjerojatno je riječ o horamom ili elektivnom horoskopu
koji odgovara na pitanje koje je klijent postavio.
Girolamo Cardano (1501. - 1576.) iz Milana. Vrhunski matematičar (prvi je svijetu predstavio
cjelokupan nauk o kubnim jednadžbama), Cardano je također bio jedan od vodećih astrologa i
liječnika svoga doba.
Drvorez s pamfleta o konjunkciji svih sedam planeta u Ribama 1524. godine. činilo se da ta
konjunkcija prijeti obilnom poplavom, a kasnije su je okrivili za veliku seljačku bunu koja je te
godine potresla srednju Europu. (Uz dopuštenje British Library, 8610.eA)
Engleski matematičar, alkemičar i astrolog John Dee (1527. - 1608.) (lijevo), koji je odredio dan
krunidbe kraljice Elizabete I, služio joj je u raznim svojstvima i pridonio poticanju znanstvenih
studija na svim područjima u doba
engleske renesanse. (Ashmoleam Museum, Oxford)
Drvorez (desno) (oko 1525.) prikazuje Merkura, vladara Blizanaca i Djevice, koji su prikazani kao
ukrasi na kotačima njegove kočije. Prikazane su i djelatnosti poput umjetnosti, glazbe, matematike i
astrologije, kojima Merkur vlada.
Deejev horoskop što gaje on sam nacrtao, a koji prikazuje fiksnu zvijezdu Antares u konjunkciji s
njegovim ascendentom. Kao i u gotovo svim horoskopima, istok je lijevo, zapad desno, jug je gore,
sjever dolje - oblik
koji je konačno izveden iz drevnih egipatskih karata. (The Bodleian Library, University of Oxford,
MS. Ashmole 1788, fol. 137r)
Tycho Brahe (1546. - 1601.) (lijevo), najveći astronom promatrač nakon
Hiparha i dvorski astrolog danskoga kralja Frederika II.
Johannes Kepler (1571. - 1630.) (desno), možda najveći matematički astronom svih vremena i
uvjereni astrolog. Kao astronom otkrio je zakone koji upravljaju eliptičnim orbitama planeta i u
bitnome pojmio zakone gravitacije, koje je kasnije
definirao Isaac Newton. Kao astrolog izradio je stotine horoskopa, pokušao je reformirati neke
aspekte umijeća i točno predvidio smrt svoga pokrovitelja, grofa Albrechta von Wallensteina, kao i
godinu vlastite smrti.
Ioannem Kepplenim
i6o8.
XI. X, IX.
vin.
ili. XV.
Slavni horoskop koji je Kepler izradio za von Wallensteina 1608. godine. Iz njega je Kepler očitao
tijek grofova spektakularnog života i njegovu strašnu smrt.
William Shakespeare (1564. - 1616.), čija su djela prožeta astrološkim naukom o kometima,
pomrčinama, natalnim kartama, znakovima i odlikama planeta, te planetarnim satima. Postoji u
njegovim djelima više od 200 aluzija na astrologiju, a sva su se astrološka predviđanja u njima
ispunila.
Simon Forman (1553. — 1611.) liječnik i astrolog Londončana iz visokih i nižih staleža. Kraljevski
zbor liječnika učinio gaje žrtvenim janjetom, djelomično zbog vlastitih pogrešaka, no on ga je na
kraju nadmudrio.
William Lilly (1602. - 1681.) {lijevo) možda najbolji astrolog kojeg je Engleska ikad
imala i vodeći lik Srebrnog doba astrologije. Njegova je vještina u horarnoj astrologiji
bila nenadmašna, no gotovo je jednako vrstan bio i u elektivnoj i natalnoj astrologiji.
Među njegovim znamenitim javnim postignućima je predviđanje ishoda nekoliko
bitaka za Engleskoga građanskog rata, sudbine krnjega parlamenta, odrubljivanje
glave Karlu I, kuga i Veliki požar koji su pogodili London 1665. i 1666. Horoskop koji je izradio
Lilly (desno) u vrijeme kraljeve smrti da bi predvidio budući tijek državnih poslova.
Drvorez iz jednog od Lillvjevih letaka iz 1648. koji pokazuje Blizance (znak zodijaka koji je na
ascendentu Londona) kako naglavce padaju u vatru. To se smatralo potvrdom njegova predviđanja
Velikog požara koji će zahvatiti grad »u godini 1665... ili blizu te godine... raznoraznih požara i
harajuće kuge.»
Elias Ashmole (1617. - 1692.) (lijevo), Lillvjev prijatelj, sunarodnjak i kolega adept koji je služio
kao neslužbeni astrolog na dvoru Karla II. Ashmoleove revne studije o starinama kao i prikupljeni
predmeti pohranjeni su u slavnom
Ashmolean Museumu u Oxfordu.
Jean-Baptiste Morin (1583. - 1656.) (desno), profesor matematike na College de France i najvrsniji
francuski astrolog svih vremena. Prisustvovao je rođenju Luja XIV, predvidio spektakularan
razmjer njegova kraljevanja i predstavljao moć na dvoru za njegove vladavine.
Siblvjev slavni horoskop Američke revolucije, objavljen oko 1788. Predvidio je da će mlada nacija
na koncu postati međunarodna sila i svjetionik slobode za svijet. (5 dopuštenjem British Library C.
71.h.l4)
OF THE NHHETEENTH i
!"/.**¦ »TlreS-tikM>tn.i!naAtrm
MAJDEMOM0EI.UE LE NORMAKđ,
H.R. 11. THE PHiNCESS OLIVE OF CUMBERtAN'P, THE KJUTOR OF T«E PKOPHSTK?
AlSUNACK,
HOROSCOPč OF tllS MAJESTY CKORGR IV.
Jl. ltR».-nr«-p">«.
Naslovnica prvoga ikad objavljenog astrološkog tjednika - u Londonu 1824.
Alan Leo (1860. - 1917.) (lijevo), sljedbenik teozofskog učenja madame
Blavatskv i otac suvremene astrologije Sunčeva znaka. Walter Gorn Old (desno), također poznat
kao »Sepharial«, prijatelj i mentor Alana Lea, kasnije je napustio teozofiju i pokušao ponovo
»prizemljiti« astrologiju.
Evangeline Adams (1868. - 1932.) (lijevo). Navodno izravni potomak predsjednika Johna Quincyja
Adamsa, bila je najpopularnija i najuspješnija astrologinja u Americi tijekom prve trećine 20.
stoljeća. Ova je fotografija snimljena
nekoliko godina prije njezine smrti.
Carl Gustav Jung (1875. - 1961.) (desno), slavni psiholog koji je ponekad izrađivao horoskope
svojih pacijenata kao pomoć u analizi.
Louis de Wohl (lijevo), neslužbeni astrolog Odbora za propagandno ratovanje
Winstona Churchilla za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Primjerak lažnoga njemačkog astrološkog
magazina Der Zenith (desno), koji je de Wohl pomogao objavljivati u sklopu dezinformacijske
kampanje tijekom rata.
William D. Gann (1878. - 1955.) možda najuspješniji trgovac u povijesti Wall Streeta, koji je
koristio astrološke proračune kao pomoć u predviđanju cijena roba i općih kretanja na tržištu.
Tipičan današnji kompjutorski izrađen horoskop (u ovom slučaju Win*Star Express softverom).
Znakovi zodijaka prikazani su u krugu, s planetima u kućama i sa stupnjem i minutom vladajućeg
znaka kuće koji je označen na vrhu kuće. Aspekti između planeta označeni su u sredim crtama
ispresijecanim poput niti prediva.
SUDBONOSNO NEBO
Kad je astrologija ušla u svoje srebrno doba, pojavile su se pojedine istaknute figure. Jedna od njih
bio je Simon Forman, »ozloglašeni astro-loški liječnik iz Londona«, kako su ga neki nazivali,
premda su ga drugi visoko cijenili. Ako je John Dee svoju klijentelu prvenstveno nalazio na dvoru,
ona njegovog sunarodnjaka obuhvaćala je sve slojeve. U razna doba Formana su konzultirali
biskupi, vitezovi, trgovci, glumci, prostitutke i admirali. Izrađivao je horoskope za članove
Shakespeare-ove trupe, pomogao je kapetanu Elizabetine mornarice u borbi sa Španjolcima na
otvorenome moru te bio upleten u najsenzacionalnije umorstvo toga doba.
Rođen 30. prosinca 1532. u selu Quidhamptonu u "VViltshireu, kao sin slobodnih seljaka zakupnika
iz »zdrave loze seoskih maloposjedni-ka«, Forman je bio revan učenik, odrana mu je u školi išlo
dobro, a kad je ušao u pubertetske godine počeo je težiti višim stvarima. Obiteljski prihod,
međutim, nije mogao pratiti njegovo napredovanje, a iznenadna smrt oca natjerala gaje da se zaposli
kao pomoćnik mjesnog trgovca mješovitom robom koji je pripravljao lijekove i trave. To mu je
otvorilo oči za »liječništvo«, u kojemu je stekao pristojne temelje, no nakon šest godina pomaganja
zaključio je daje naučio sve što mu je taj čovjek mogao prenijeti i sam se zaputio dalje. Pet je
mjeseci proveo kao ravnatelj škole u samostanu sv. Gilesa, nakon čega se zaputio u Oxford s nadom
u gospodsku karijeru. Upisao se na Magdalen College no, kako bi spojio kraj s krajem, zaposlio se
kao sluga dvojice aristokratskih raspikuća koji su, kako nam kaže, rijetko otvarali knjige. Dok se
iscrpljivao udovoljavajući njihovim željama, oni su sve vrijeme provodili u lovu, na gozbama i u
ganjanju djevojaka. Jedan od te dvojice, Forman je kasnije zajedljivo primijetio, postao je biskup.
Nakon godine dana Formanu je bilo dosta. Napustio je Oxford, nakon čega je uslijedio niz loše
plaćenih učiteljskih poslova u seoskim školama. Izgleda daje u jednom trenutku otputovao u
inozemstvo kako bi usavršio svoje obrazovanje, i čini se daje u Nizozemskoj pokušao steći diplomu
iz medicine. Za to je vrijeme sam proučavao medicinu i astrologiju. S vremenom se uspio nametnuti
kao stručnjak na oba područja te je otvorio ordinaciju u predgrađu Londona, gdje je stekao odanu
klijentelu. Njegov se ugled širio i od 1580. (stoje ozlojedilo Kra-
183
BENSON BOBRICK
ljevski zbor liječnika, pridružen Oxfordu) njegova je neovlaštena praksa evala. Zbog toga su ga
godinama proganjali, povremeno mu uspjeli zabraniti djelovanje, stigmatizirali ga kao »drskog i
besramnog varalicu«, te su ga barem dvaput dali uhititi i zatvoriti. No 1592., dok je kuga harala
Londonom, Forman je stekao zahvalnost puka kad je odbio pobjeći iz grada u sigurnija područja,
poput mnogih liječnika s dozvolom. I sam je Forman bio medu tisućama zaraženih, no uspješno je
izliječio sebe i pomogao mnogim drugima.
Kad su se liječnici vratili, zahtijevali su objašnjenje »s čijom se ovla-šću miješao u njihovo
područje« i optužili ga daje »nadriliječnik«. Ali Forman se nije dao zastrašiti. Rugao se njihovoj
»bapskoj medicini«, kako ju je nazivao, i razumno je dovodio u pitanje praksu puštanja krvi i
klistiranja kod plućnih tegoba. U nekim je stvarima zacijelo »bio u pravu«, no 1594. godine, nakon
što je radio šesnaest godina, Kraljevski zbor ga je još jednom pritegnuo da dođe na ispit znanja.
Ispitivali su ga o medicini i astrologiji, ocijenili ga nestručnim u objema, globili ga i obilježili kao
šarlatana. No on je odlučio nadmudriti svoje klevetnike i nakon mnogo truda napokon je od
Cambridgea dobio dozvolu (27. lipnja 1603.), stoje razbjesnilo oksfordske profesore. Nakon godina
poruge iz njega su provalili veseli stihovi:
Diljem svijeta pečat njihov nosim Da radim gdje volja me sada A ja se u Lambeth vratih I puknut
htjeli su od jada!
U međuvremenu se njegova praksa u Londonu širila, pa je kupio kuću, uložio u nekretnine i (kao
što su gospoda u to doba običavala) dao naslikati svoj portret. Na njemu se, prema jednom opisu,
kočilo »sitno lice ispod čupave brade i nakostriješenih obrva; mala i profinjena usta; velik,
istraživački nos; široko čelo i magnetski, opsjednut pogled u krupnim očima«. Nekoć odbačen, sada
stilski dotjeran, dao je kod krojača sašiti ljubičaste halje s baršunastim hlačama do koljena i plašt od
tafta, pustio je kosu i bradu (prema tadašnjoj modi), kupio je mač u izvezenim koricama, optočen
srebrnim ukrasima i imao dovoljno novca »da posuđuje svote u zalog za srebrninu ili dragulje«.
Sva ta nova udobnost nije bila nezaslužena. Uz kugu liječio je sifilis,
184
SUDBONOSNO NEBO
kozice, ginekološke poremećaje, prehlade, gonoreju, išijas, žuticu, vodenu bolest, bolesti mokraćnih
puteva (polagano i bolno mokrenje) i druge bolesti. Zapravo se čini da je bio jednako dobar liječnik
poput većine, i bolji od mnogih s visokim diplomama. Naglašavao je, poput svih liječnika tog doba,
četiri tjelesna soka i nužnost ispravljanja neravnoteže medu njima kako bi se sačuvalo zdravlje. I
bio je savršeno sposoban za sve osnovne stvari koje rade liječnici: mjerio je bilo, podvezivao vene,
rezao čireve, stavljao udlage, obrađivao rane, puštao krv i znalačkim pogledom pregledavao urin.
Kao mladić s pouzdanjem je usvojio većinu onoga čemu su učili standardni udžbenici. No s
iskustvom postajao je sumnjičaviji i na koncu je razvio vlastitu terapiju za brojne bolesti. U svome
je pristupu bio izrazito eklektičan i spreman uzeti ponešto iz svake tradicije, ako je bilo djelotvorno.
No u dijagnosticiranju se uvelike oslanjao na medicinsku astrologiju ili dekumbiturske horoskope.
To samo po sebi nije bilo u suprotnosti sa službenom medicinskom praksom, kakvu je, na primjer,
usvojio Kraljevski zbor liječnika, čija bi većina članova na pitanje gdje potražiti bolest smjesta
odgovorila: »U šestoj kući.«
Formanov vlastiti opći savjet o tome kako najbolje postupati sadržan je u pjesmici koju je napisao
1594.:
Dobar liječnik ako želiš biti I o bolesti ispravno prosuditi Upamti što ću ti ovdje napisati Jer urin je
od slabe vajde, Al astronomiju dobro prouči, Tijek nebesa dobro znaj Jer ona će ti sigurno reći Ono
što urin pokazat neće.
Pa ipak, očigledno je pratio medicinsku literaturu, kakva je već bila, kao i nove eksperimente i
teorije. Zasigurno je bio sposoban, bez obzira na to kakve bile njegove metode, jer je toliko
istaknutih ljudi - koji su mogli otići bilo kojem ovlaštenom liječniku - dolazilo kucati na njegova
vrata. Njegove zabilješke, doista, sadrže odlične opise brojnih stanja, mentalnih kao i fizičkih,
uključujući ludilo, koje je on zvao »mah-nitošću«, i skorbut, bolest pomanjkanja vitamina. Njegov
izvještaj o »mahnitosti«, kao stoje primijetio jedan učenjak, može dobro poslužiti
185
BENSON BOBRICK
kao uputstvo šekspirijanskoj glumici u usavršavanju uloge Ofelije u prizoru ludila: »Oni će pjevati i
recitirati stihove i nikad se neće prestati igrati rukama i lamatati njim,a jedni oko drugih, & mnogo
će se smijati i goli će ustajati iz postelje, lutati kućom i penjati se na vrh kuće ako se oslobode... &
ponekad su prestrašeni i iznenada će brižnu ti u plač & dozivati & dizati silnu graju, & govoriti
svima oko sebe da ih ljube... i ispričati 20 bestidnih priča. I oni malo jedu i uopće ne spavaju. Vidio
sam mnogo žena i muškaraca s tom bolesti.« Njegov opis skorbuta jednako je pogođen:
Oboljeli od skorbuta imaju bolove u glavi, u vilici, desnima i zubima, njihove su desni natečene a
meso im raste preko zuba, jako je upaljeno i puno vodenaste krvi, tako da jedva mogu jesti ili
stisnuti zube. Dah im zaudara i imaju jake bolove u trbuhu, osjećaju bockanje u glavi kao da ih
bodu iglama, imaju rane posvuda po tijelu te grčeve u zglobovima i nogama. Ponekad imaju kvrge u
mesu i ponekad im se čitavo tijelo od tjemena do stopala grči u bolovima. A u onih koji imaju tu
bolest najčešće se mogu primijetiti modrice na tijelu i udovima, kao da su ih štipali.
Kao lijek, Forman propisuje osam žlica limunova soka na dan - i to cijelo stoljeće prije nego su
limun, limeta i drugi anti-skorbutici bili prepoznati kao lijek.
Forman je liječio bogate i siromašne, a pri naplati je primjenjivao prilagodljiv cjenik. Ponekad, ako
lijekovi nisu pomogli, ne bi naplatio ništa. U tome je bio dosljedan, kao i u mnogo čemu drugom,
uz to što je bio marljiv, neumoran i posvećen svome poslu. No nije se ustručavao spavati s
pacijenticama, ili klijenticama, te je pomoću svojih crnoma-njastih draži, čini se, u svoju postelju
privukao beskonačan niz žena. Formanov ljubavni život bio je doista grozničav. U seksualnom se
smislu probudio kasno, no to je nadoknadio nezasitnom požudom nakon tridesete godine,
»seksualnim apetitom jarca«.
Znatan dio njegovih zabilješki tvore opisi njegovih avantura, pogotovo mučne ljubavne afere s Avis
Allen, nepokornom katolkinjom, ženom trgovca sirom. Njihova četverogodišnja veza uništena je
neobuzdanim čežnjama, cjelonoćnim preznojavanjima i ljubomornim ispadima, a žestoka strast
mogla se usporediti samo s žestinom nepovjerenja. Prigovarala mu je »kad bi u njegovoj kući
pronašla pregaču druge žene ili seksom umrljane plahte na njegovoj postelji, ili kad bi srela
186
SUDBONOSNO NEBO
ženu koja se sumnjivo motala oko vrata njegova vrta«. On se uzrujavao kad bi pomislio da joj se
sviđa jedan od njegovih slugu, da ga vara s drugim, ili da pokušava prikriti gdje je bila. Povremeno
bi njihove svađe postale nasilne, ali bi se pomirili zagrljajima.
Nakon njezine smrti, koju je predvidio dvije godine ranije, točno gotovo u dan, zapisao je sljedeći
nekrolog:
Začeta je oko 4 poslije podne pod brezom u petak nakon Dana svetog Jur-ja. Bila je u majčinoj
utrobi 270 dana ijedan i pol sat... bila je udana za trgovca. Bila je katolkinja & nije odlazila u
[anglikansku] crkvu. Umrla je od [moždanog udara] 1597. godine, 13. lipnja oko 7 sati ujutro i nije
pokopana po kršćanskom obredu. Njezina je majka nikad nije voljela. Imala je silnih nevolja zbog
svoje vjere. Imala je dvoje djece, djevojčicu i dječaka, i 11 ili 12 [spontanih] pobačaja uz to.
Njezina su djeca umrla prije nje. Bila je povisoka žena, dobroga majčinskog i lijepog lica te dobre
naravi i držanja.
Imala je težak život.
Ako je Forman ikad brinuo zbog skandala, nikad to nije pokazao; no u seksualnim običajima toga
doba bilo je slobode jednake današnjoj. Nitko se, ni u kojem slučaju, nije bojao doći na njegova
vrata. Medu onima visoka roda medu njegovim klijentima ili pacijentima bili su kraljevski vitezovi,
vladini službenici, istaknuti trgovci, barem dvojica kanonika, jedan biskup, istaknuti puritanski
teolog i sir William Monson, najveći mornarički zapovjednik u godinama potkraj vladavine kraljice
Elizabete. Dne 13. travnja 1595. dok se spremao odjedriti s moćnom flotom koja bi dokrajčila
Španjolsku, Monson je upitao Formana je li vjerojatno da će se sigurno vratiti iz Cadiza. Forman je
izradio horoskop i zaključio da će se Monson naći u škripcu, ali će povratak biti siguran. Monson je
na pohodu služio kao Essexov zastavnik na brodu Rainbow, iskrcao se u Cadizu i bio je zamalo
ubijen dok se probijao kroz grad. Ipak, kao stoje i predviđeno, sigurno se vratio kući.
Drugi redoviti klijent bio je dekan Rochestera koji »je jedva išta poduzimao« ako ne bi dao
napraviti horoskop za svoja djela. Dekan je propovijedao pred samim kraljem Jamesom (koji je sad
naslijedio prijestolje), imao je brojne unosne poslove uključujući tri rektorata, i bio je kraljičin
kapelan. No više od svega želio je postati biskup i steći sav pripadajući javni ugled. Od početka su,
međutim, njegovi izgledi za napredovanjem bili potkopani ispadima njegove žene. Bila je ona
mlada i
187
BENSON BOBRICK
lijepa, širokih usta i crvenkaste kose, no »ohola i nestalna«, protratila je muževo bogatstvo
neobuzdanim kupovanjem i »prepustila se požudi i mnoštvu muškaraca«. Uvijek je bila zaljubljena
u nekoga, a čak je imala vezu s muževim kolegom dekanom. Sam Forman s njom je spavao dvaput,
u lipnju i srpnju 1593.
U to gaje vrijeme posjećivala i Martha Webb, ljubavnica sir Thoma-sa Walsinghama; željela je znati
hoće li joj sir Thomas biti odan. For-manu je bila privlačna - bila je »vrlo lijepa, skladna stasa,
bucmasta lica, malih usta, nježna i ljubazna; željela je biti vesela« - te ju je uzeo, unatoč riziku
petljanja s plemićevom ljubavnicom, kao što nam kaže, 15. ožujka u »2 i 10 popodne plene et
volenter [potpuno i svojevoljno]«, bilježeći točno vrijeme iz astroloških razloga, u slučaju daje
začela. Ipak, čini se daje to spajanje za oboje bilo puka razonoda, jer je Martha i dalje venula za sir
Thomasom, a kako bi joj pomogao osigurati njegovu ljubav, Forman joj je napravio talisman od
kositra (Juptferov metal) kad se Jupiter jednog jutra uzdignuo na nebu.
Hugh Broughton, istaknuti proučavatelj Biblije i puritanski bogoslov, također se nadao
promaknuću, a do njega bi i došao da svojim netaktičnim jezikom i čangrizavošću nije pokvario
svaku priliku koja mu se nudila. Broughton je želio postati biskupom od Chestera i zatražio je od
Formana da odredi vrijeme u kojem bi bilo najbolje pristupiti lordu Burghlevu s pismom zamolbe.
Forman je pogledao u zvijezde i vidio da »on neće biti biskup« i daje najbolje »da ide kući«.
Broughton je ipak Burghlevu podnio molbu i bio odbijen. (Nekoliko godina kasnije, kad je birano
vijeće za prijevod Biblije kralja Jamesa, Broughton, koji je nekoliko godina radio na svome
prijevodu, nije izabran.)
Zanimljivo je da se i Elizabetin nadbiskup od Canterburvja, John Whitgift, s kojim se Broughton
često sukobljavao, i sam u tajnosti savjetovao s Formanom o svojim boljeticama.
Tu je zatim bila i kći vikonta Howarda od Bindona. Prvi put se savjetovala s Formanom kad je
imala devetnaest godina i rečeno joj je da će se udavati tri puta. Kasnije se pokazalo da se redom
udala za dobrostojećeg vinara po imenu Henry Pranell, zatim za grofa od Hartforda te konačno za
vojvodu od Richmonda. U međuvremenu je progonila grofa od Southamptona (Shakespeareova
pokrovitelja) ijednom upitala Formana hoće li ga uspjeti osvojiti. On joj je rekao da neće, i opet je
bio u pravu, jer se krajem godine grof oženio drugom.
188
SUDBONOSNO NEBO
Kao što su drugi dolazili tražiti odgovore na svoja pitanja, tako je i on izrađivao horoskope za
odgovore na svoja. Izrađivao ih je da odredi najbolje vrijeme za svoje trgovačke transakcije, da
osigura lojalnost slugu, da sazna boravište ljubavnice, kojeg od dva pomoćnika zaposliti, da
pronađe izgubljene stvari kao i da dijagnosticira i izliječi bolest. U vezi sa svojim prognozama,
ponekad bi izrađivao skupocjene talismane kako bi upregnuo i usmjerio snagu zvijezda. Jednom,
kad mu se svidjela neka djevojka koju je sreo na ulici, napravio je horoskop da vidi kakva bi ona
bila supruga. Odgovor je bio uznemirujući: »Pokazat će se bludnicom.« Drugom su se prilikom
izgubile neke škare. Horoskop je pokazao da ih je uzela sobarica. I stvarno, nađene su u njezinoj
sobi.
Zanimala su ga i šira pitanja od javnog značaja. Godine 1599., na primjer, uspio je zapanjujuće
točno pogoditi tragičnu sudbinu Roberta Devereuxa, grofa od Essexa, kad je izradio horoskop da bi
saznao kako će završiti Essexov pohod na Irsku. Odgovor na to pitanje bio je zamršen, ali se
pokazao točnim: »čini se da ga na kraju puta čeka nemar, izdaja, glad, bolest i smrt... Kraj će za
njega biti loš, jer će biti zatočen ili će se naći u velikoj nevolji. Naići će na mnoge neprijatelje na
povratku i izgubit će veliko bogatstvo i čast; podlosti i izdaje dovest će njegov život u opasnost.«
Nakon neuspjelog pohoda na irske pobunjenike, Essex je sklopio nepovoljno primirje. Po povratku
u Englesku pokušao se opravdati pred kraljicom, no ona mu je oduzela sve počasti i stavila ga u
kućni pritvor. Pokušao je nahuškati stanovništvo Londona protiv nje, no nije uspio, te mu je zbog
izdaje 25. veljače 1601. odrubljena glava.
Većina Formanovih klijenata bili su vjerojatno trgovci, »osobito oni koji su se bavili prekomorskom
trgovinom, s velikom mogućnošću gubitaka«, kao i majke, žene i djevojke moreplovaca, zabrinute
za njihovu sigurnost na moru. Jedan od tih trgovaca bio je Nicholas Leate, trgovac željezom koji je
prvi uspostavio izravnu trgovačku rutu do Indije preko Rta Dobre Nade i čiji su brodovi morali kroz
tjesnace bježati pred gusarima da doplove do Levanta. On se često savjetovao s Formanom o
njihovim izgledima, jer je siguran povratak uvijek bio upitan. Izgleda daje Forman baš u svakom
slučaju točno pročitao njihovu sudbinu.
Nije bilo pitanja koje ne bi prihvatio. Jedna gaje djevojka upitala je li muškarac koji joj je ponudio
brak učinio to s dobrim namjerama; druga je došla zbog izgubljenog prstena. Jedan je čovjek želio
znati
189
BENSON BOBR1CK
hoće li ponovno sresti ženu koju je sreo na sajmu u Sturbridgeu. Odgovor je bio dvojak: srest će je,
no možda će mu zbog toga biti žao! Doista, klijenti nisu uvijek dobivali odgovore kojima su se
nadali. Jedna je žena željela znati kad će se njezin muž vratiti s putovanja. Forman je izradio
horoskop i ustanovio da se čovjek vratio prije nekoliko dana.
Forman se družio i s nekim poznatim londonskim kazalištarcima. U jednom je razdoblju stanovao
na sjevernom rubu grada - »iza Cripple-gatea, uz Red Cross Street« - nedaleko od kuće u Silver
Streetu u kojoj je živio Shakespeare. S njime se savjetovao Richard Field, koji je tiskao
Shakespeareovu Veneru i Adonisa i Spenserovu Vilinsku kraljicu; kao i Philip Henslowe,
najpoznatiji kazališni intendant toga doba, te Richard Burbage, glavni glumac Shakespeareove
trupe. Dne 22. studenoga 1597. Shakespeareova stanodavka došla gaje vidjeti zbog nekih
dragocjenosti ukradenih iz njezine torbice. Druga pak klijentica mogla je biti »Tamna dama« iz
Shakespeareovih soneta (navodno stanovita Emi-lia Bassano), ako se može vjerovati učenjaku A. L.
Rowseu. Svratio je i unuk sir Thomasa Morea, kao i Jane Sonders, žena sir Thomasa Flud-da,
ratnog rizničara Nizozemske, i ljubavnica sir Thomasa Gatesa. Ga-tes je kasnije postao upravitelj
Virginije, a upravo je brodolom njegova admiralskog broda u uraganu na Bermudskom otočju dao
Shakespea-reu ideju za Oluju i njenu astrološku temu.
Forman je i sam često odlazio u kazalište, a 1611. je medu ostalim vidio četiri Shakespeareova djela
- Cymbeline, Rikarda II, Zimsku priču i Macbetha. Nije čudo što se Forman i sam pojavljuje u
nekim ondašnjim komadima. Ben Jonson ga osobito nije volio, pa mu se rugao u djelima Epicoene
ili Mučaljiva žena, Alkemičar i Vrag je magarac. U potonjem podrugljivo povezuje Formana s
onima koji »imaju svoje kristale, znam, i prstenje / I djevičanski pergament i svoje mrtvačke
lubanje / Svoja gavranova krila, svoja svjetla i pentagrame / Sa znakovljem: Sve sam ja to vidio.« U
Alkemičaru (možda više nadahnut Johnom Deejem) junak, ili zlikovac, liječnik je skromna umijeća
koji svoje nedostatke prikriva okultnim uresima svog zanata: »taj Doktor... on je Faust / Što
horoskope pravi i čarat umije, liječi / Kugu, šuljeve i osip pomoću efemerida / A iz triju okruga
doušnici mu / Svi svodnici i primalje.«
Ovi stihovi napisani su nekoliko godina nakon Formanove smrti, kad je bio posthumno (i
nepravedno) umiješan u glasovito političko umorstvo te mu je ugled uništen. To ubojstvo je bilo
trovanje sir Tho-
190
SUDBONOSNO NEBO
masa Overburvja koje je udesila lady Frances Howard, grofica od Esse-xa, na dvoru kralja Jamesa.
Okolnosti su bile ovakve: u dobi od trinaest godina lady Frances se nesretno udala za maloljetnog
sina grofa od Essexa. Sam kralj bio je pokrovitelj te veze, no ona je prezirala svoga supruga i na
sablazan dvora uporno odbijala dijeliti s njime postelju. To je trajalo neko vrijeme, unatoč
preklinjanjima s mnogih strana; no ona nije mogla nadići svoje osjećaje, a potom se zaljubila u
kraljeva miljenika Roberta Carra. U mahnitom stanju kontaktirala je Formana preko neke Anne
Turner, alkemičareve žene, tražeći čarobni talisman da »iznudi Carrovu ljubav«. Ipak je dvojbeno je
li ga ikad isporučio, jer je ubrzo potom - u utorak 8. rujna 1611. - Forman umro.
Za to je vrijeme opsjednuta grofica uspjela ishoditi poništenje svoga braka - nakon što ju je »porota
matrona pregledala pod oblakom velova« i odredila da je još djevica - a Carr joj je počeo uzvraćati
ljubav. Njih su se dvoje nakon toga mogli oženiti. Planovi za vjenčanje su uznapredovali, ali se
tome oštro protivio sir Thomas Overburv, Carrov prisni prijatelj i pratilac. Dogodilo se daje
Overburv zatočen u Towe-ru jer je odbio postati novi poslanik Engleske u Rusiji (što se tada s
pravom smatralo teškim položajem), a kontesa je iskoristila njegovo zatočeništvo kako bi mu
spletkama osigurala propast. Tijekom četiri mjeseca u njegovu su se hranu kradomice stavljali
rosalger (sastojak arsena), sublimat žive i bijeli arsen. Kad je konačno podlegao, njegova je smrt
isprva pripisana sifilisu zbog brojnih plikova i rascjepina koje je otrov izazvao na njegovoj koži.
Prošle su dvije godine prije nego što je zločin otkriven i krivci optuženi. Uslijedilo je državno
suđenje. Tijekom suđenja »iskrsnulo je« Formanovo ime i »uspomena na njega izvrgnuta je
gnušanju vrhovnog suca Edmunda Cokea«. Izloženi su razni ljubavni predmeti, slike i talismani,
kao i popis navodnih preljubnica na dvoru. Coke gaje otvorio, no odbio gaje naglas pročitati kad je
navodno na vrhu popisa vidio ime svoje žene. Kao što je A. L. Rowe primijetio: »činjenica da su
neki od tih ljudi bili Formanovi klijenti u ljubavnim pitanjima nije imala nikakve veze s njihovim
nedjelima vezanim uz Overburvja dvije godine nakon Formanove smrti.« Pa ipak, posthumna
ozloglašenost koju je stekao na suđenju obilježila ga je kao svojevrsnog Fausta. Dvjesto godina
kasnije Havvthorne će je iskoristiti u Grimiznom slovu, u kojem se Formana usput povezuje s likom
Rogera Chillingwortha, mračnog zlikovca iz te pripovijesti.
191
BENSON BOBR1CK
Sve bi to za nj bilo silno razočaranje. čitavog života Forman je težio društvenom ugledu koji mu je
bio zanijekan skromnim podrijetlom. Vjenčao se sa ženom na visokom položaju (nećakinjom
viteza, s viteškim grbom), izmislio svoju obiteljsku povijest ne bi li joj dao dašak aristokratskog
sjaja, a u svojoj se autobiografiji prikazao na biblijski način, s genealoškim pretenzijama vladara ili
sveca:
Ovo je knjiga o životu i naraštaju Simona, sina Williama, sina Richarda, sina sir Thomasa Leedsa,
sina sir Thomasa Formana od Fumivalovih i Anne, njegove žene, kćeri sir Anthonvja Smitha itd.
Rođen u godini od rođenja našeg gospodina Isusa Krista 1552. 31. prosinca, u subotu i na
Silvestrovo, 45 minuta poslije 9 sati navečer, iz zdravog tijela Mary, žene gorespome-nutoga
Williama Formana i kćeri Johna Fostera, seoskog plemića, uz pomoć Marian Hallam, njegove žene.
U selu zvanom Quidhampton u okrugu Wilts, smještenom u dolini na sjevernoj strani rijeke između
Wiltona i Salisburyja. Roditelji mu bijahu uglednog podrijetla i na dobru glasu.
U nedjelju prije smrti, Forman je hladno obavijestio svoju ženu: »Ja ću umrijeti u četvrtak navečer.«
Prema riječima jednog suvremenika: »Stigao je ponedjeljak i sve je bilo u redu. Došao je utorak-
nije bio bolestan. Srijeda - i dalje je bio zdrav, što mu je njegova žena drsko predbacivala.« U
četvrtak nakon večere »spustio se na obalu i uzeo par ve-sala da obiđe zgrade koje je posjedovao na
pristaništu Puddle. Našavši se nasred Temze, smjesta se srušio i samo rekao [veslaču]: 'Dažbina,
dažbina', te je izdahnuo.«
Do Formanovih rukopisa došao je njegov prijatelj i učenik Richard Napier, rektor Great Linforda u
Buckinghamshireu i nećak baruna koji je otkrio logaritme. Napier ih je predao Eliasu Ashmoleu,
uvaženom osnivaču Ashmoleova muzeja u Oxfordu. Poznati bibliofil i znanstvenik, Ashmole je bio
i predani astrolog, koji se bavio »magijskom praksom prizivanja duhova« i čovjek, piše Rowe, koji
je »mnogo vremena provodio u izradi horoskopa, graviranju talismana, a kad je za svoje potrebe
skupljao korijenje božura i jelensku travu, činio je to za punog Mjeseca uz doličan obred.«
Davno prije no stoje Robert Carr pao u nemilost kraljaJamesa, u naklonosti ga je zamijenio George
Villiers, kasnije prvi vojvoda od Buc-
192
SUDBONOSNO NEBO
kinghama. James mu je dao nadimak »Steenie« jer je, poput svetog Stjepana, imao »anđeosko lice«,
te ga je nagradio brojnim visokim položajima i titulama, uključujući titulu dvorskoga konjušara i
admirala flote, a vrhunac je bila titula vojvode 1623. godine. Villiers je imao jake katoličke veze,
oženio je Katherine Manners, katoličku kćer grofa od Rutlanda, pokušao je dogovoriti savez sa
Španjolskom putem braka Ja-mesova sina Charlesa I s infantkinjom Marijom, a odmah potom
ugovorio je brak Charlesa s Henriettom Marijom, sestrom Luja XIII. Od 1625. do 1628. on je bio
moćnik iza prijestolja, nadzorom nad kraljevskim pokroviteljstvom obogatio je svoju obitelj i svim
je svojim djelima izazivao nepovjerenje i neprijateljstvo Parlamenta. Nakon bijedne propasti
pohoda na Cadiz, Parlament ga je pokušao smijeniti pod optužbom za korupciju, no umiješao se
kralj i raspustio to tijelo prije glasovanja. Tada nastupa astrolog John Lambe. Baš kao što su
kraljeve pogreške pripisivali vojvodi, tako se utjecaj na vojvodu pripisivao Lam-beu, kojeg su pak
krivili za svaku odluku koju bi Buckingham donio. Uza svu svoju navodnu moć, Lambe je ostao tek
ime u sjeni, bez ijed-nog poznatog horoskopa koji je izradio, a koji bismo danas mogli proučiti, i
nema načina na koji bismo mogli ocijeniti vrsnoću njegova savjeta ili prosudbe, osim kleveta
njegovih neprijatelja. Sve što se zna o njegovim ranim godinama, na primjer, jest to da je studirao
»li-ječništvo« i bio privatni učitelj djeci brojnih plemića prije nego je postao Villiersov povjerljivi
pomoćnik. Ipak, prema anonimnom pamfletu tiskanom u Amsterdamu 1628. pod naslovom Kratki
opis zloglasnog života Johna Lambea, optuživali su ga za čarobnjaštvo i čaranje (kako inače
objasniti Villiersov meteorski uspon?) i druge »zle, dijabolične i ogavne vještine«. Posebno je
navedeno daje začarao Thomasa, lorda Windsora »da bi onemogućio, oslabio i iscrpio njegovo
tijelo i snagu«; daje pretkazao smrt utapanjem trojice sinova grofa od Mulgravea te da je iz hira
razne muškarce učinio impotentnima. Na kraju bi, kažu nam, sigurno bio obješen da »najviši sudac
grofovije, predsjednik porote te drugi suci i prisutna gospoda i [članovi] porote, njih četrdeset, nisu
umrli«. Zatim je 1627. Lambe, čini se, ipak bio zatočen u londonskom zatvoru King's Bench zbog
navodnog silovanja jedanaestgodišnje djevojčice. Dokazi su bili dvojbeni, no suđenje je bilo
politički obojeno, pa je stoga ipak osuđen na smrt. Kralj je ishodio njegovo oslobađanje, no Lambe
je već bio ozloglašen. Sljedećeg lipnja napala ga je nahuškana
193
BENSON BOBRICK
rulja, gomila šegrta - nazivajući ga »vojvodinim viagom« - i nasmrt ga pretukla na londonskoj ulici.
Lambeova orkestrirana smrt bila je upozorenje vojvodi. Nakon stoje Lambe ubijen govorilo se:
Što god učinili Charles i George, Vojvoda će umrijet ko Doktor Lambe.
U kolovozu 1628. godine mladi mornarički časnik imenom John Felton, potaknut javnim
osjećajima, preuzeo je na sebe izvršenje volje naroda te na smrt izbo vojvodu u Portsmouthu, gdje
se ovaj pripremao osloboditi hugenote iz La Rochellea.
194
Deveto poglavlje
Lambe ostaje enigmom. Jasno je da je Forman, unatoč svoj ozlo-glašenosti i greškama, mnogo
učinio da siromasima Londona priskrbi pristupačnu zdravstvenu skrb. To je za mnoge bilo dovoljno
da okaje svoje grijehe. Sljedeći u tom plemenitom nizu bio je engleski botaničar, liječnik i astrolog
Nicholas Culpeper, koga cijene svi moderni zagovaratelji biljne medicine. Rođen u Sussexu 1616.
kao sin i unuk puritanskih bogoslova, Culpeper je bio čudo od djeteta, studiozno načitan znatno
prije vremena, te je do dvanaeste godine ovladao latinskim i grčkim. Tada je već bio svjestan
astrologije zahvaljujući čitanju velike rasprave sir Christophera Hevdona u obranu tog umijeća, a
očarao ga je i Novi bilinar Williama Tumera, objavljen 1551., s upečatljivim crtežima trava i bilja.
U to je vrijeme počeo istraživati botanička čuda iz svoje okolice i učiti anatomiju uz pomoć slika i
teksta Thomasa Vicarv-ja, brijača-kirurga Henrika VIII. Sa šesnaest godina krenuo je na Cam-
bridge studirati klasike te se, prema očekivanjima svoje obitelji, pripremiti za crkvenu karijeru. No
to nije bila želja njegova srca. Nakon nekoliko godina mladenačke raspuštenosti, pokušao je s
bogatom nasljednicom pobjeći u Nizozemsku, no ona je poginula na putu prema mjestu sastanka od
udara groma u kočiju. Obitelj ga se odrekla, pa je napustio Cambridge i smjestio se u Londonu, gdje
je radio kao apotekarski pomoćnik prije nego je otvorio vlastitu trgovinu u Red Lion Streetu, u
jednoj londonskoj sirotinjskoj četvrti. Godine 1624. kratko
195
BENSON BOBR1CK
SUDBONOSNO NEBO
su ga vrijeme sumnjičili za čarobnjaštvo jer je prakticirao medicinu bez dozvole, no on je, poput
Formana, u stvari bio više liječnik-praktičar, za razliku od mnogih članova Kraljevskoga zbora.
»Malo su toga naučili nakon Hipokrata«, bilježi Culpeper, te se »služe puštanjem krvi za tegobe
iznad ošita, a klistiranjem za one ispod ošita«. Držao je da takva praksa ostavlja mnogo željenog
slobodnog prostora. Za to vrijeme je, uz istraživanje biljnih lijekova, počeo proučavati astrologiju,
»umijeće koje iz knjige stvorenja«, zapisao je, »podučava o tome kakav je um nebeske providnosti i
Božja namjera prema čovjeku«. Hipokrat, veliki grčki liječnik, ustrajao je na tome da njegovi
učenici ovladaju astrologijom, pa ju je i Culpeper smatrao neizostavnom i jednom je primijetio daje
»medicina bez astrologije kao svjetiljka bez ulja«.
Nakon stoje u Engleskome građanskom ratu služio kao vojni liječnik i pješadijski zapovjednik na
strani Parlamenta, otvorio je kliniku u Spitalfieldsu, izvan Londona, gdje je »liječio sve, čak i one
koji nisu mogli platiti«. U svojoj praksi ujedinio je klasičnu Galenovu anatomiju i nauk o četirima
tjelesnim sokovima sa srednjovjekovnim naukom o simpatiji ili korespondenciji medu svim živim
bićima. Astrologija je bila ključna. »Sagledaš li čitav svemir«, piše on, »kao jedinstveno tijelo, a
čovjeka kao jezgru toga tijela, samo će luđacima i budalama biti čudno što zvijezde imaju utjecaj na
tijelo čovjeka, s obzirom na to da je on (čovjek) jezgra stvaranja i mora u sebi imati zapisan nebeski
svijet... Svakim nižim svijetom vlada njegov viši svijet i podložan je njegovom utjecaju.«
Culpeper je u medicinskom svijetu bio još omraženiji od Formana. Navukao je na sebe njegovu
vječnu mržnju kad je preveo standardni medicinski udžbenik toga doba - Liječničko kazalo Hiti
londonska farmakopeja - s latinskoga na engleski. Poput prijevoda Biblije na narodni jezik, taj je
buntovni čin odjednom učinio svima dostupnim nekoć tajno znanje. Razbješnjeli Kraljevski
liječnički zbor proglasio gaje ateistom (što nipošto nije bio) te pokušao osujetiti prodaju
Culpeperova prijevoda napadajući njegove vještine. Prijevod je zapravo bio stručan i točan, premda
sije uzeo slobodu dodavanja vlastitih komentara prema podacima koje je prikupio o uporabi i
svojstvima svakog lijeka. Dvije godine kasnije objavio je važan priručnik, Astrološka procjena
bolesti, kao i Priručnik za primalje, koje je savjetovalo žene i majke u svim fazama plodnih godina.
Njegov magnum opus pojavio se 1653. Bio je to
Engleski liječnik, Hiti Astro-fizikalna rasprava o uobičajenom bilju ovoga naroda, sažeta astrološka
početnica o biljnim lijekovima. Danas je poznata kao Culpeperov bilinar i jedina je knjiga u
Engleskoj, osim Biblije kralja Jamesa, koja se neprestano iznova tiska od 1600. godine kad se i
pojavila.
»Najprije razmotri koji planet uzrokuje bolest«, napisao je. »Drugo, razmotri koji je dio tijela
napadnut bolešću te je li ona u mesu, u krvi ili u utrobi... Treće, razmotri koji planet vlada
napadnutim dijelom tijela. četvrto, u ovoj knjizi imaš ljekovito bilje prikladno za razne bolesti, a
bolesti su, da bi ti bilo lakše, smještene na marginama, pa prema njima možeš osnažiti dio tijela,
kao što mozak možeš osnažiti Merku-rovim travama, grudi i jetra Jupiterovim travama, srce i
vitalne organe Sunčevim travama itd.« Sve je to bilo u skladu s jedinstvenom teorijom iz prakse o
međusobnoj povezanosti ili korespondenciji, kako ju je sir Walter Ralegh lijepo objasnio u svojoj
Historiji svijeta: »Zašto da prekrasnim zvijezdama otmemo njihovu moć djelovanja?« pitao se. »Jer
kad vidimo koliko su brojne i kako je znatna njihova ljepota i veličina, možemo samo pomisliti
kako u riznici Njegove beskonačne mudrosti ne nedostaje posebne vrline i djelatnosti, čak ni za
svaku zvijezdu napose; baš kao i za svaku travku, biljku, voćku i cvijet koji krase lice zemlje.«
Napokon, kretanje nebesa stvara dnevni ciklus dana i noći, kao i tok godišnjih doba, Mjesec
kontrolira plimu i oseku, cvjetovi se otvaraju da pozdrave izlazeće Sunce.
U medicinskoj astrologiji natalna se karta koristi da bi se odredio pacijentov temperament, što
pomaže liječniku odrediti odgovarajuće liječenje, dok se dekumbiturna karta - od latinskog
decumbo, što znači »pasti ili leći« - izrađuje za početak bolesti (ili za trenutak kad je pacijent
odlučio posjetiti doktora) a služi kao pomoć u dijagnosticiranju bolesti, kao i tome da pokaže njen
tijek ili razvoj i da uputi na lijek. Držalo se da raznim dijelovima tijela vladaju različiti znakovi -
glavom vlada Ovan; malim mozgom i vratom Bik; rukama i plućima Blizanci; želucem Rak; srcem
i leđnom moždinom Lav; probavnim traktom Djevica; bubrezima Vaga; spolnim organima i
rektumom Škorpion; bedrima i bokovima Strijelac; koljenima Jarac; gležnjevima Vodenjak i
stopalima Ribe. Držalo se da različitim travama vladaju različiti znakovi prema srodnoj shemi.
Prema nauku o signaturama, pojavnost često označuje funkciju. Na primjer, učilo se da su četrun,
lavanda, metvica i
196
.A, JA-
197
BENSON BOBRICK
peršin, koji imaju srcolik list, srodni srcu. Stoga je u medicinskoj astrologiji njima vladalo Sunce.
Bilje kojim vladaju Blizanci javlja se u obliku pluća, poput kadulje i plućnjaka, pa se učilo da je
dobro za plućne tegobe. Pa ipak, bilo bi pogrešno misliti da su slučajno povezani. Oni su (vjerovalo
se) suštinski povezani, jer pojavnost odaje Ideju.
Culpeperov holistički pristup, kao što piše John Frawley, barem »ima tu vrlinu ... da tretira pacijenta
a ne bolest - to jest da gleda pacijenta kao zaseban organizam sa zasebnim osobinama, a ne kao
jedan od identičnih strojeva s mehaničkom greškom«.
Nakon pregleda pacijenta i njegova horoskopa Culpeper bi primijenio odgovarajuće trave. Kopriva
se pokazala korisnom za upaljeno grlo; rabarbara je hladila opekline od sunca; kumin je
poboljšavao probavu; mirta je ublažavala proljev; bubrege su pročišćavali štipavac i žutilovka;
livadna zečina (močvarna biljka koja djeluje kao sredstvo za zatvaranje) pomagala je pri kožnim
oboljenjima. Culpeper je lutao čitavom Engleskom skupljajući i razvrstavajući biljke i trave koje je
pronašao i »za svaki primjerak je točno bilježio svojstva, uvjete u kojima je pronađena, vrijeme
cvjetanja, njenoga zodijačkog vladara i bolesti koje može liječiti«. Najbolji dani za puštanje krvi, za
pročišćavanje i za pripravljanje određenih napitaka ili lijekova također su bili astrološki uvjetovani,
posebno prema Mjesečevim fazama. U medicinskoj je astrologiji važilo kao aksiom, na primjer, da
se zahvat ne izvodi (ako se moglo birati) kad je Mjesec u rastućoj fazi (da se ne pojača krvarenje) i
da se ne operira određen dio tijela kad je Mjesec u znaku koji vlada tim dijelom tijela.
Unatoč dokazanom uspjehu u liječenju drugih, Culpeper je izgubio bitku s vlastitim slabim
zdravljem. Bio je ranjen u bitci kod Readinga u Engleskome građanskom ratu, i dok je bio u bolnici
zarazio se tuberkulozom koju nije mogao izliječiti. Kad je umro 10. siječnja 1654. bilo mu je samo
trideset osam godina.
Culpeperove metode koriste se i danas za liječenje svega, od zakazivanja srca do pčelinjeg uboda.
»U svakom dekumbiturnom horoskopu«, objašnjava jedan moderni praktičar, »pogledaj ascendent i
planet koji njime vlada te vidi kako simboli opisuju pacijenta, njegovo zdravlje i vitalnost. Zapamti
također element vezan uz znak zodijaka, te kako se narav planeta - vruća, hladna, vlažna ili suha -
slaže s nara viju elementa znaka u kojem se nalazi«. Stanje vladajućeg planeta naročito
198
SUDBONOSNO NEBO
opisuje pacijentovu vitalnost - ako je u dignitetu ili egzaltaciji, pacijent je snažan; ako je u
detrimentu ili padu, onda je slab. Nadalje, bit će oslabljen ako je planet retrogradan ili u aspektu sa
Saturnom ili Marsom. Suncu i Mjesecu (ako nisu vladajući planeti) treba pristupiti na isti način. Sve
to otkriva opću snagu pacijenta. Da bi se odredila bolest, treba pogledati znak na vrhu šeste kuće,
planet koji tim znakom vlada i znak u kojem se on nalazi. Opet, stanje (prema dignitetu) toga
planeta ukazuje na snagu bolesti. Razni planeti mogu ukazati na njenu prirodu - Saturn (kronična),
Mars (akutna) - a kvadrati pokazuju njen vjerojatni tok: kardinalni znakovi ukazuju na brz razvoj
bolesti u jednom ili drugom smjeru, fiksni upućuju na ukorijenjenu bolest a promjenjivi na bolest
koja raste i opada. Može lije pacijent svladati (bez terapijske njege) ili ne, obično se određuje prema
tome koji je planet u boljem stanju - vladar ascendenta ili vladar šeste kuće.
Koliko god trajan bio Culpeperov ugled, još se veća slava mora priznati Williamu Lillvju,
»Engleskom Merlinu«, koji se općenito smatra jednim od najistaknutijih ikad živućih astrologa.
Upravo je Lilly dao Cul-peperu prvu poduku iz astrologije kad je ovaj s devetnaest godina stigao u
London, posudio mu je efemeride i knjigu »aforizama za liječnike« da ga usmjerava u učenju; i
upravo su Lillvjev rad mnogi talentirani astrolozi u idućih stotinu godina smatrali mjerodavnim.
Lilly je bio rođen u selu Diseworthu u Leicestershireu 1. svibnja 1602., a počeci su mu bili slični
Formanovima. Obećavao je kao nadareni sin seoskog maloposjednika, žudio je za višim
obrazovanjem, za koje se činilo da će ga i dobiti, no tada su njegovi mladenački izgledi propali.
Dok je još bio mladić njegova su oca zatvorili zbog dugova, i premda je prodano nešto zemlje da se
podmire troškovi, obitelj se borila s oskudicom. Unatoč tome Lilly je stekao dobro temeljno
obrazovanje - »majka je uvijek željela da postanem učenjak« - te je naučio latinski, grčki i malo
hebrejskog. čitao je Katona, Cicerona, Ovidija, Horacija, Vergilija i Homera. »Mogao je
improvizirati stihove« u svakom metru i na svaku temu. Također je, kako se čini, bio zvijezda
školske debatne grupe. »Ako bi došao bilo koji učenik iz kakve udaljene škole na raspravu«, kaže
nam, »ja sam bio kolovođa u raspravi; a ako
199
BENSON BOBRICK
bi nas neki svećenik došao ispitivati, mene bi doveli pred njega, i s njim bih raspravljao na
latinskom, na kojemu su, kako sam ustanovio, tek malobrojni mogli dobro govoriti bez kršenja
gramatičkih pravila.«
Kad mu je umrla majka Lilh/je godinu dana podučavao u školi, što je odgovaralo njegovim
knjiškim sklonostima. No to je uzrujalo njegova oca, koji je trebao pomoć na imanju. Lilly je
oklijevao, djelomice i zbog izrazite odbojnosti prema »seoskim poslovima«, kako je on to nazivao,
ali i zato što nije vidio »nadu u oporavak propalog imanja priprostim gospodarenjem«. Ne
iznenađuje što gaje otac proglasio beskorisnim i izbacio iz kuće. Lilly je prihvatio svoju sudbinu,
kupio je za putovanje novo odijelo od grube tkanine i (poput Dicka Whittingtona i njegove mačke) s
dvadeset šilinga u džepu zaputio se u London da si prokrči put u svijetu. Pješačio je čitavim putem,
kroz vjetar i oluje, i stigao u London s preostalih sedam šilinga i šest penija. Pa ipak, njegovi izgledi
nisu bili tako loši kao što su izgledali. Preko obiteljskog je prijatelja dobio pismo preporuke za
Gilberta Wrighta, istaknutog trgovca solju koji je bio i »viši sluga sir John Puckeringa, čuvara
velikog pečata, povremenog predsjedatelja Donjeg doma i velikoga kraljičinog miljenika«. Lilly je
postao njegov glavni pomoćnik, stoje, na njegov jad, povlačilo za sobom sve vrste služinskih
kućnih poslova uz činovničke zadatke. Morao je čistiti Wrightove cipele, mesti pločnik ispred kuće,
svakog jutra u vjedru nositi vodu iz Temze, plijeviti vrt, prazniti njegove noćne posude i »nedjeljom
ceremonijalno hodati pred njim na putu do crkve«. Prema Lillvjevom sjećanju, za vrijeme trajanja
ugovora o sedmogodišnjem službovanju njegov je gospodar imao tri žene. Druga od njih triju, koja
je umrla od raka dojke, očigledno se u jednom trenutku savjetovala sa Simonom Formanom, jer je
medu njenim stvarima nakon smrti pronađen jedan od njegovih talismana.
Wrightova treća žena, Ellen Whitehaire, ipak ga je nadživjela, a Li-llyja je dopalo da sredi
Wrightove poslove i plati njegove dugove. Lilly je to vrlo sposobno obavio i sačuvao posjed
nedirnutim, pa gaje uz divljenje zahvalna Wrightova udovica odlučila učiniti svojim. »Imala je
mnogo udvarača«, kaže nam Lilly, »staraca koje je odbila, nešto propale gospode koja joj se nisu
svidjela, jer je bila gramziva i štedljiva«, no Lillvjev spoj domišljatosti i mladosti bio je
najprivlačniji. Vjenčali su se 8. rujna 1627., i premda je Lilly bio gotovo dvostruko mladi od nje,
živjeli su prilično sretno idućih šest godina. Ona je uživala u njegovoj mla-
200
SUDBONOSNO NEBO
denačkoj snazi, a on je »uživao u mogućnosti udobnog života« u kojem nije morao raditi. Tko bi ga
mogao okriviti? Nakon što je crnčio za Wrighta, sad je odlazio pecati na Temzu, provodio vrijeme
igrajući karte, redovito je posjećivao kazališta i sajmove. Ponekad bi odlazio u Lincoln's Inn Field
gledati kako strijelci s dugačkim lukovima gađaju metu ili dokono šetao sa svojim slugom. Pa ipak,
on nije bio dokona duša. Njegova strast za učenjem bila je golema te je uz privatni studij medicine
(preuranjeno započet kad je umirala Wrightova druga žena) nastavio s klasičnim studijem i
održavanjem znanja latinskog i grčkog.
Jedne subote 1632. Lilly je u crkvi sreo sudskog službenika koji ga je kasnije upoznao s jednim
astrologom. Taj je astrolog bio John Evans, bogoslov iz "VValesa koji je morao napustiti svoju župu
u Staffordshireu zbog nekog prijestupa. Bio je čudna osoba i ne baš jedan od boljih svoje vrste. Kad
gaje Lilly prvi put sreo patio je od »monumentalnog mamurluka« i živio u ruševnoj kući u
Gunpowder Allevu, iza Shoe Lanea. Svojom je pojavom Evans bio pomalo izobličen - »zdepast i
nizak čovjek, tamnoput i nakostriješenih obrva, pačjeg hoda i spljoštenog nosa« - pronicav ali
razdražljiv, lupež koji je često upadao u ulične tučnjave i gostioničke kavge.
Ipak, Lilly je bio radoznao i krenuo je na poduku kod Evansa, te je nakon sedam ili osam tjedana
intenzivnog učenja mogao »sasvim dobro izraditi horoskop«. To nije bio mačji kašalj, jer je u
Londonu u to doba, prema Lillvju, dubinsko akademsko znanje o astrologiji bilo prilično rijetko.
Sam Evans, zapravo, nije imao znatniju zbirku knjiga i uglavnom se oslanjao na Procjenu zvijezda
Halvja Abenragela, dvorskog astrologa tuniskog vladara iz 11. stoljeća. Lilly je kružio u potrazi za
drugim upućenicima, no nije imao sreće. Primjerice, postojao je stanoviti Alexander Hart, koji je
živio u Houndsditchu, »pristao starac ugodne vanjštine. Bavio se astrologijom pitanja [horarnom
astrologijom] i pomalo medicinom. Njegova je najveća vještina bila odabir prikladnog vremena za
kockanje, tako da bi mlada gospoda pobijedila i dobila novac. Odlazio sam k njemu u nekoliko
navrata radi odgovora na tri pitanja, no on je svaki put pogriješio. Trezveno govoreći, bio je
varalica.« Hart je kasnije optužen kao prevarant, no spasilo gaje upli-tanje Johna Taylora, »Vodenog
pjesnika«, koji je nagovorio glavnog suca da ga pusti uz jamčevinu. Kad su ga pustili, Hart je
pobjegao u Nizozemsku, gdje je i umro. Drugi varalica bio je neki »Kapetan Bubb«
201
BENSON BOBRICK
koji je živio u Lambeth Marshu. Bio je tu i William Poole, »prigodni astrolog, povremeno vrtlar,
tkalac, štukater i zidar. često bi se hvalio da je imao 17 zanimanja, bio je odlično društvo, uglavnom
za zbijanje šala« i imao je sklonost prema opscenim stihovima.
Nekolicina drugih adepata bila je bolja. Bio je tu Jeffrev Neve, negdašnji gradonačelnik Yarmoutha,
koji je »površno poznavao astrologiju, a mogao je riješti pitanja krade, ljubavna pitanja i ponešto o
bolesti«, što nije bilo loše. Još je bolji bio William Bredon, vikar iz Thorntona, koji se strogo držao
Ptolemeja, »kojeg je dobro razumio«, i bio je »apsolutno najpogodnija osoba za tumačenje natalnih
karata u to doba«. Bredon je surađivao sa sir Christopherom Hevdonom na njegovoj Obrani
astrologije i bio je časna duša, no toliko ovisan o duhanu da je jednom, u nedostatku duhana,
odrezao konopce zvona svoje crkve kako bi ih popušio u luli.
Nedugo nakon stoje Lilly sreo Evansa, umrla je njegova žena Ellen i ostavila mu pristojan prihod,
što je iskoristio da iznajmi svoju kuću i kupi udio u trinaest kuća na Strandu. To mu je dalo slobodu
da se potpuno posveti zvijezdama. Kupio je sve stoje o toj temi mogao pronaći te je naposljetku
njegova knjižnica sadržavala gotovo svaku važnu knjigu koja je ikad tiskana. Većinu je nabavio od
velečasnog Arthura Bedwella, bivšega kapelana sir Henrvja Wottona, čija je zbirka sadržavala
mnoga birana djela, uključujući Komentar o Alkabiciju Valentina Naiboda, koji je Lilly osobito
cijenio. Studij astrologije posve gaje zaokupio, prema njegovim riječima i do osamnaest sati
dnevno, a tada je počeo eksperimentirati i s raznim oblicima okultizma, uključujući astralnu magiju
i gledanje u kristale, no to je kasnije ipak napustio.
Od Evansa je naučio osnove: kako izraditi i protumačiti natalnu kartu, odgovarati na horama pitanja
i elekcije, protumačiti solarni povratak, horoskope ingresija i ostalo, kao i važnost oštroumne
procjene u ispravnom tumačenju horoskopa. Sam Evans je, prema Lillvju, »imao najpronicavije
prosudbe, naravno, u pitanjima krađa i mnogih drugih pitanja s kojima sam se usto susreo«, stoje
bila vrijedna pohvala s obzirom na to kakav je majstor postao Lilly. Ipak, njih su se dvojica razišli
kad je Lillvju postalo jasno da je Evans za novac spreman prila-godavati svoja tumačenja. Jednog je
dana, čini se, Evansu došla neka žena, »a ja sam stajao sa strane i promatrao horoskop«, priča nam
202
SUDBONOSNO NEBO
Lilly, »pa sam ga upitao zastoje dao takvo tumačenje kad su signifika-tori pokazivali upravo
suprotno, te sam mu za to dao svoje razloge. Kad je promislio, zazvao me: 'Momče', i upitao me
zašto mu takav početnik proturječi? No kad se njegov bijes stišao rekao je daje želio udovoljiti ženi
jer mu inače ne bi platila, a on mora uzdržavati ženu i obitelj.«
I Lilly je možda imao oportunističku crtu, no u astrologiji je bio čistunac, a pravila koja je usvojio
učinila su ga nepogrešivim u primjeni njegove vještine. Godinama kasnije postavio je etički kod za
buduće astrologe i ponudio sljedeći razborit ali uzvišen savjet: »Budite čovječni, uljudni, prisni sa
svima, lako pristupačni. Nemojte opteretiti jadnike strahom od oštre prosudbe [predviđanja]. Takve
uputite da zazovu Boga, kako bi s njih otklonio usud što im ga je namijenio. Budite pristojni,
trijezni, ne žudite za imanjima. Siromašne savjetujte besplatno, ne dopustite da zbog svjetovnoga
bogatstva date pogrešnu prosudbu ili takvu koja bi obeščastila umijeće.«
Na vlastitu čast, Lilly se držao svojih savjeta, te je mnoge godine posvetio prakticiranju astrologije
prije nego je počeo tiskati svoja djela. Do tada je već stekao znatno ime. Njegova klijentela, poput
Formanove, bila je šarolika, od plemića i visokih državnih službenika do sobarica. Tijekom karijere
napravio je na desetke tisuća horoskopa (samo u razdoblju od dvije godine njih četiri tisuće)
obuhvaćajući sve vrste pitanja, no sve veći broj horoskopa bio je vezan uz pitanja koja su se
odnosila na građanski rat. Godine 1640. privukao je pozornost i prijateljstvo brojnih moćnih ljudi,
uključujući Bulstrodea Whitelockea, kasnije čuvara Velikog pečata, sir Philipa Stapeltona
(istaknutog parlamentarnog vode), Roberta Revnoldsa, sir Roberta Pyea, Anthonyja Ashleyja
Coopera, kasnije prvoga grofa od Shaftesburvja, Philipa, četvrtog grofa od Pembrokea, te sir
Christophera Wraya. Svi ti ljudi dolazili bi mu u neko doba radi astrološkog ili medicinskog savjeta.
Boležljivi Whiteloc-ke, na primjer, donio mu je uzorak urina, i izrađujući horoskop za trenutak kad
gaje primio, Lilly je odredio (čini se točno) pravilno liječenje bolesti. Doista, Lillvjeva praksa je već
uvelike cvjetala kad je 1644. objavio svoj prvi almanah, skromno nazvan Merlinus Anglicus Junior,
nakon kojeg je slijedilo Objašnjenje proročanstva o Bijelome kralju i strašnim mrtvacima. Otada pa
sve do smrti svake bi godine objavio novi almanah.
203
BENSON BOBRICK
Medu svim priručnicima s predviđanjima koji su tih godina preplavili knjižare, njegovi su bili
daleko najpopularniji i široko cijenjeni. Pa ipak, izdavanje prvog almanaha bilo je popraćeno
određenim teškoćama. Dogodilo se daje državne dozvole za izdavanje svih takvih tekstova izdavao
John Booker, također astrolog, »koji je stekao određen ugled točnim predviđanjem smrti Gustava
Adolpusa i izbornoga kneza pala-tina«. Booker je i sam objavljivao svoj godišnji almanah i isprva
je bio oprezan prema Lillvju kao mogućem suparniku. Stoga je prije nego što je pristao odobriti
Lillvjev rad »brojne dijelove drsko izbrisao«, kako prenosi Lilly, zbog čega je tekst okljaštren i
skraćen. Također je dao tekst nekim vjerskim cenzorima koji su strogo ispitivali Lillvja o njegovim
osobnim uvjerenjima. Unatoč tome almanah je bio pun pogodak te su ga pohlepno čitali članovi
Parlamenta kao i svekolika javnost, pa ga je Booker morao ponovo tiskati, ovaj puta u cijelosti.
U međuvremenu je 1642. Engleska ušla u građanski rat. I astrolozi su, naravno, zauzeli strane, a
njihova su predviđanja često korištena kao propaganda - svaki od njih naglašavao je ona planetarna
kretanja za koja se činilo da idu u prilog njegovoj strani. Lilly se opredijelio za Parlament, a utjecaj
koji je vršio svojim predviđanjima pokazao se toliko moćnim da je kralj obznanio kako bi mijenjao
pola tuceta svojih regimenti da ga pridobije na svoju stranu. Jednog dana kad se Crormvello-va
vojska u Škotskoj pripremala za boj, jedan je vojnik s Lillvjevim almanahom u ruci dovikivao
trupama u prolazu: »čujte i počujte što kaže Lilly, ovog vam je mjeseca zajamčena pobjeda; izborite
je, hrabri momci!«, što im je dalo pouzdanja koje bi inače samo Cromvvell mogao potaknuti. Medu
važnim bitkama, uspješno je predvidio poraz rojalista kod Nasebvja u lipnju 1645. i kapitulaciju
rojalističkog uporišta u Col-chesteru 1648. godine. George Wharton, astrolog rojalista, svaki je put
pokušao osporiti Lillvja, no u nadmetanju predviđanja gotovo je uvijek bio u krivu. Lilly, istina, nije
osobito cijenio Whartonovu vještinu. Jednom kad je Wharton počeo kritizirati Lillvjeve primjedbe o
konjunkciji Marsa i Saturna u Biku, Lilly mu je prezrivo napisao: »Vi tek svladavate abecedu; kad
naučite morfologiju moći ćete brbljati, no ni tada ne točno.« To je samo razbuktalo Whartonov
bijes. Godine 1647. ponovno su se sukobili. Lilly je javno obznanio: »Bog je na našoj strani.
Nebeska će zviježđa nakon nekog vremena potpuno pristupiti Parlamentu. Izazvat će užas, stravu,
prepast i bojazan u svih tih rojalista koji se sada
204
SUDBONOSNO NEBO
bore protiv nas.« Wharton se požurio s objavom: »Zvijezde su sada tako očigledno na našoj strani a
tako nesklone i razorne za njihovu... da nam pobjeda ne može izmaknuti.« Ipak, Parlament je
prevladao.
Lilly je odbio brojne pokušaje rojalista da ga privuku na svoju stranu i u jednoj je takvoj prilici
izjavio da bi »radije jeo kruh i vodu s Parlamentom nego pečenku s rojalistima«. Pa ipak, za sve
vrijeme sukoba ostao je naklonjen kralju. I stvarno, dok je savjetovao Cromwellova generala
Thomasa Fairfaxa (koji je priznao da »ne zna ništa o astrologiji«, ali se nada daje »ispravna i
prihvatljiva Božjoj riječi«) nije mogao odbiti zamolbu da pomogne spasiti kraljev život. Dogodilo
se daje, nakon što su ga zarobili, Karlo I uputio k Lillvju izaslanika kako bi astrološkim sredstvima
saznao »u kojem dijelu ove zemlje može biti najsigurniji« ili kamo da krene ako uspije pobjeći.
Lilly je priredio horoskop s odgovorom na to pitanje. Ukazivao je na to da bi bilo mudro potražiti
utočište u Essexu. Umjesto toga kralj se zaputio u Southampton, odakle je želio pobjeći brodom u
Francusku. No nije bilo brodova, pa je otplovio na otok Wight, gdje su ga uhvatili. Lilly je kasnije
primijetio: »Rekao sam mu da ode na istok, a on je otišao na zapad.«
Lilly je bio upućen u sve grane astrologije - horarnu, natalnu, elek-tivnu i mundanu - kao i u utjecaj
kometa, pomrčina i parhelija na javne poslove. Bio je zapanjujuće točan. U svome djelu Merlinus
Anglicus Junior iz 1644., na primjer, analizirao je odnos između kralja i Parlamenta prema
horoskopu za ulazak Sunca u znak Ovna te godine. Planetarni obrazac pokazivao je obostranu želju
za mirom (jer su planeti koji vladaju dvjema stranama bili u povoljnom aspektu). S druge strane, ti
su planeti sami po sebi predstavljali članke mirovnog ugovora, a zatim su u pregovorima prevagnuli
na kraljevu stranu. (Planeti o kojima se govori, čini se, bili su u trigonu prema desetoj kući, »koja
predstavlja Njegovo Veličanstvo«, a ne prema ascendentu koji predstavlja Parlament.) S vremenom
su članci odbačeni upravo zato stoje kralj, temeljem njihovih navoda, tražio nepravedne uvjete. U
drugom pamfletu objavljenom iste godine - Proročanski vidovnjak Engleske - Lilly je povezao
Građanski rat s nedavnom konjunkcijom Jupitera i Saturna, premda je pomrčina Sunca, koja se
dogodila u Blizancima 1639. godine, nagovijestila kraljevu propast. čini se da su to potvrdila dva
lažna sunca ili parhelija, koji su se mogli vidjeti s obje strane Sunca na kraljev rođendan 19.
studenoga 1644.
205
BENSON BOBR1CK
Lažna sunca odavno su zanimala astrologe i filozofe prirode. Aristotel je smatrao da nastaju
prelamanjem sunčevih zraka kroz ledene kristale u »gornjem zraku«, drugi su mislili da nastaju
nekim isijavanjem sa Zemlje. Gotovo su svi mislili da označavaju neke događaje. Plinije izvještava
o parheliju iznad Rima za krunidbe Augusta. Godine 1434. tri vidljiva Sunca navodno su najavila
pad Konstantinopola 1453. Dne 2. veljače 1461. godine u bitci kod Mortimer's Crossa za vrijeme
Rata ruža, Edvard IV je također vidio tri sunca, što Shakespeare prepričava u Henriku IV, 3. dio.
Edvard kaže: »II mi se oči mute il tri Sunca vidim?« Rikard, vojvoda od Yorka, odgovara:
Tri sjajna sunca, svako savršeno sunce; Nerazdvojena zgomilanim oblacima, Nego na
blijedosjajnom nebu svako za se. Gle, spajaju se, grle, regbi da se ljube, Ko da se zaklinju na sveti
savez: sad su Tek jedna svijeća, jedno svjetlo, jedno sunce. Tim nebo neki događaj objavljuje.23
Nitko nije sumnjao da je Sunce prirodni simbol kralja, pa se činilo posve prirodnim da će se
njegova sudbina ocrtati u solarnim pojavama. Lažna su se Sunca mogla pokazati dobrim ili zlim.
Kod Mortimer's Crossa stopila su se u nenadmašivom sjaju kako bi prestrašila neprijatelje Edvarda
IV. No, Lilly je u Astrološkom predviđanju (1648.) napisao: »Kad lažna sunca poput gardista
opkole pravo Sunce«, kao na rođendan kralja Karla, to znači njegovo »zarobljavanje«, što se ovome
i dogodilo u daljnjem razvoju događaja. Lilly je također dao sljedeću procjenu horoskopa što gaje
izradio 1647. za kraljevu sudbinu: »Luna je s Antaresom, nasilnom fiksnom zvijezdom za koju se
kaže da označava nasilnu smrt, a to najavljuje Mars koji se približava Caput Algo-lu, za koji se kaže
da označava odrubljivanje glave.« U to vrijeme samo je nekolicina pomislila da bi moglo doći do
takvog razvoja događaja. Dvije godine kasnije kraljeva glava pala je na panju.
Godine 1647., usred građanskog rata, Lilly je objavio Kršćansku astrologiju, golemo djelo od 841
stranice koje je bilo prvi sveobuhvatni
23 William Shakespeare: Henrik četvrti, Treći dio, u: Historije, preveo Mate Maras, Matica
hrvatska, Zagreb, 2006.
206
SUDBONOSNO NEBO
priručnik iz teorije i prakse umijeća na engleskom. Na njegovim se stranicama zrcalila cjelokupna
tradicija, a u tri dijela bila su sažeta temeljna pravila, umijeće horarne astrologije te natalne karte.
Njegov je prikaz planeta i znakova najčešće sadržajan i jezgrovit. Kao stručnjak za horarnu
astrologiju vjerojatno je bio neusporediv. Knjiga je puna primjera horoskopa, mnogi od njih su
izuzetni, a pažnja je uvijek usmjerena na upadljive točke. Ako astrologu postave pitanje: »Hoće li se
odsutni vratiti i kada?«, on nam kaže: »Razmotrite kojom je kućom označena odsutna osoba i kojim
planetom« (u ovom slučaju to je vladar ascendenta), »a ako je putovanje kratko, pogledajte treću
kuću, ako je nešto dulje petu kuću. Dugo putovanje je deveta kuća, a najdulja putovanja su
dvanaesta kuća... No ako se nalazi u padajućoj kući [trećoj, šestoj, devetoj ili dvanaestoj] i ne gleda
svoj ascendent, odsutni ili ne mari za svoj povratak, ili o tome razmišlja, ili se ne može vratiti čak i
kad bi htio.« Zatim, da doznate »je li dama kreposna ili nije, pogledajte vladara sedme, vrh sedme i
Sunce. Ako su u fiksnim znakovima i dobro aspektirani, možete prosuditi daje čestita.«
Njegovi opisi planeta bili su istovremeno jetki i zabavni. Na primjer, Merkur, »ako je u dobrom
dignitetu, predstavlja čovjeka istančana i političkog uma, intelekta i razmišljanja; odličnog
diskutanta ili logičara, koji raspravlja znalački i diskretno, vrlo je rječit i traga za svim vrstama tajni
i učenja, oštar i duhovit, gotovo sve uči bez učitelja«. U slabom dignitetu ili loše smješten, pak,
označava »neugodan razbor, jezikom i perom usmjeren protiv svih, veoma sklon brbljanjem
protratiti svoje vrijeme i posjede te okušavati svoje zaključivanje bez ikakve svrhe. Veliki lažac,
hvalisavac, brbljavac, zabadalo i dvoličnjak.« Zatim, ako je Mars dobro smješten odnosno ako je u
dignitetu, »u ratnim podvizima i junačkim djelima je nepobjediv, omalovažava svakog tko ga
pokuša nadmašiti, neprijemčiv za razloge, smion, samouvjeren, nepokolebljiv, svadljiv, osporava
svaku čast, hrabar, ljubitelj rata«. U slabom dignitetu, upućuje na »blebetalo bez skromnosti i
čestitosti koje voli pokolj i svađe, ubojstvo, pljačku, podstrekač pobune, tučnjave i nemira, nestalan
poput vjetra, nemirnog duha, krivokletnik, besramnik, nagao, neljudski« .
Horama se astrologija mahom bavila izgubljenim predmetima, a prema pravilima koja je postavio
Lilly, da bi se ustanovio kradljivac i mjesto na kojem se predmet nalazi, ascendent je u većini
slučajeva označa-
207
BENSON BOBRICK
vao mjesto odakle je predmet ukraden, vladar ascendenta pokradenu osobu, Mjesec i vladar druge
kuće označavali su predmet, četvrta kuća i njen vladar označavali su gdje je predmet skriven, a
sedma kuća i njen vladar - lopova. Izgledi za pronalazak izgubljenog predmeta bili su dobri ako se
Mjesec kretao prema vladaru ascendenta, prema vladaru dvanaeste kuće ili prema vladaru kuće u
kojoj se Mjesec nalazi. Inače nije bilo izgleda - osim ako je Mjesec bio na ascendentu ili u drugoj
kući.
Evo kako je Lilly procijenio jedan horoskop vezan uz kradu novca. »Pitanje: Ukraden novac. Tko
gaje ukrao? Može li se vratiti? 24. svibnja 1647. godine, 5 sati popodne.« Rezultat:
Škorpion se uzdiže i djelomice opisuje osobu koja postavlja pitanje; Mars, vladar ascendenta,
pokazuje njegov stav i položaj... Merkur se nalazi na uglu, ali nema osnovnog digniteta te se nalazi
u razdvajajućoj konjunkci-ji sa Saturnom i u kvadratu s Marsom, pa sam ga izabrao za signifikatora
kradljivca... Mjesec je bio u muškom znaku, približavajući se muškom planetu (Marsu), a Merkur je
bio u konjunkciji sa Saturnom, oba u muškom znaku; iz toga zaključujem daje kradljivac muškoga
spola. Budući da Merkur uvijek označava mladost... zaključio sam da se radi o mladiću, između 15 i
16 godina. Opisao bih ga kao osobu razumnih stavova, uskog lica, obješenih obrva, s ožiljkom ili
nekom nepravilnošću na licu, jer je Mars u kvadratu s Merkurom. Lošeg je vida jer je Merkur sa
zlim fiksnim zvijezdama (Plejadama) koje imaju narav Marsa i Lune [Mjeseca]; tamnokos je zbog
blizine Saturna, podlog izraza lica, već je prije optuživan za lopovluk i kradu. Budući da je
signifikator mladosti u konjunkciji sa Saturnom, vladarom treće i četvrte kuće, procjenjujem daje
dijete nekog susjeda, a budući da je Luna u Blizancima a Merkur u Biku u sedmoj kući, rekao bih
da živi ili nasuprot pokradenog, ili malo jugozapadno.
Lilly je u tom slučaju bio potpuno u pravu. K tome, »budući da Luna ulazi u sekstil s Marsom,
vladarom ascendenta, i nalazi se četiri stupnja udaljena od aspekta, zaključujem da će [žrtva
krade]... povratiti svoj novac za četiri dana«. I upravo je u tom roku novac vraćen.
Njegov je rad bio općenito cijenjen, premda bi ga s vremena na vrijeme napali vjerski fanatici -
čemu se on čudio jer je čvrsto vjerovao da je astrologija u skladu s kršćanskim vjerovanjem. Kad
gaje stanoviti velečasni Thomas Gataker prozvao zbog nekog savršeno običnog za-
208
SUDBONOSNO NEBO
pažanja, Lilly se u pismu prijatelju našalio: »Samo sam napisao 'senes bis pueri' [starci su dvostruka
djeca], a on je napisao 42 stranice protiv astrologije i protiv mene.«
No javnost je najviše zapanjio nevjerojatnom vještinom u političkim predviđanjima. Nema »ničeg
što pripada ljudskom životu na ovom svijetu«, piše Lilly u Kršćanskoj astrologiji, »a što ovako ili
onako nije povezano s jednom od dvanaest nebeskih kuća«. Na primjer, član Donjeg doma upitao je
Lillvja 1646. godine: »Hoće li se prezbiterijanci održati?« to jest, hoće li kalvinistička
prezbiterijanska frakcija u vladi uspjeti u preuzimanju vlasti. Rojalisti su se u tom trenutku povukli,
no oni na drugoj strani bili su podijeljeni: sjedne strane bili su Neovisni, koji su vjerovali u slobodu
bogoštovlja svih protestanata, a s druge strane u to nisu vjerovali prezbiterijanci. Neovisni su svoje
uporište potražili u Cromwellu i njegovoj vojsci. Prezbiterijanci su na svojoj strani imali Donji
dom. Lilly je izradio horoskop. U njemu su svi uglovi bili u promjenjivim znakovima, a jedini je od
svih planeta Saturn bio »fiksni«. To je ukazivalo na nepostojanost situacije koja se mogla razviti u
oba smjera. Zatim je provjerio devetu kuću (kuću religije), što mu je dalo tri moguća planeta za
ispitivanje: Jupitera, prirodnog vladara devete kuće i »općeg signifikatora religije«, Saturna koji se
nalazio u devetoj kući i Veneru, vladarku Bika koji se nalazio na vrhu devete kuće. Iako egzaltiran u
Raku, Jupiter je slabio na samom ulasku u znak Lava, gdje će aspektirati zloćudne fiksne zvijezde i
naći se po terminusu i faciesu u padu. Venera je bila u padu u Ovnu u dvanaestoj kući od svoje
vlastite (kad se broji u suprotnom smjeru od kazaljke na satu, počevši od devete kuće kao prve) i
morat će proći kvadrat s Jupiterom i Marsom prije nego stigne u svoj znak. Konačno, i Saturn (koji
predstavlja prez-biterijance) bio je u lošem stanju: bio je »peregrin, zapadni, bez bitnih digniteta«,
nije bio u aspektu sa sretnom točkom i, što je bilo najvažnije, nije bio u aspektu s Mjesecom (koji
predstavlja narod). Iz svega je toga Lilly zaključio da prezbiterijanci neće uspjeti u svom pokušaju
da steknu podršku javnosti.
S obzirom na razvoj događaja, bio je u pravu. Isto tako je ispravno predvidio da će »za tri godine«
kralj (tada još na životu) otići i da će »vladati mnogo otvorenija vlada«. Tri godine kasnije, 30.
siječnja 1649. Karlu I je odrubljena glava i stvorena je republika (pod nazivom Common-wealth). Iz
drugog horoskopa, pripremljenog na dan kraljeva pogubljenja
209
BENSON BOBRICK
- koji je uzeo kao natalnu kartu samoga Commonwealtha - pokazalo se da će Commonwealth biti
smijenjen novim vladarom za dvanaest godina. Upravo tako je i bilo: završio je krunidbom Karla II
23. travnja 1661.
Mogao je, naravno, biti i u krivu, no to se rijetko događalo. Povremeno je služio švedskom kralju
Karlu Gustavu, koji gaje nagradio medaljom i zlatnim lancem (dok je usluga još bila dobra). Posve
sigurno je promašio kad je 1659. predvidio da će Cromwellov sin Richard biti sposoban nastaviti
očevim stopama. Bar jednom, također, Lillvjevo oštroumlje dotaknulo je rub zakona. Uporaba
astrologije u medicini bila je općeprihvaćena, a u horarnoj astrologiji mali broj pitanja nije bio
dopušten. No 1655. Lillvje optužen daje »nezakonito dao prosudbu a uzvraćeno mu je isplatom s
obzirom na pronalaženje ukradenih dobara«. Sudac je prihvatio priziv u Lillvjevu korist i slučaj je
odbačen.
Tijekom tih godina Lilly je održavao praksu u svojoj kući na Stran-du, a usluge je naplaćivao prema
platežnoj moći. Od onih koji su si to mogli priuštiti naplaćivao bi pola krune; šiling od onih slabijih
mogućnosti. Ponekad bi siromašnima besplatno davao medicinske savjete i preporučivao je
kolegama da čine isto. U međuvremenu je 1648. od vlade primio pristojnu mirovinu (koju je kasnije
opozvao »Krnji parlament«, čiji je pad predvidio), ponovno se oženio (nakon smrti druge žene) i
prebrodio povratak monarhije na vlast. Lilly je prihvatio smjenu bez žaljenja i gorljivo je dijelio
nade kancelara lorda Clarendona, koji se u svom govoru Parlamentu o činu pomilovanja molio da
nacionalni horoskop sad poprimi vedriji oblik. »Astrolozi su nam ponudili dobar izgovor«, rekao je
Clarendon, »i iskreno se nadam istinit: sva kretanja posljednjih dvadeset godina bila su neprirodna i
proizlazila su iz utjecaja zloćudne fiksne zvijezde, a nemojmo previše prezirati utjecaj zvijezda. Isti
nas astrolozi uvjeravaju daje zloćudnost zvijezde istekla: nadvisio ju je dobri duh ovoga kraljevstva
i svladao je tu zloću, pa nad nama opet vladaju naše dobre stare zvijezde.«
No vrhunac Lillvjeve slave tek je predstojao. Najslavnije njegovo predviđanje nastalo je 1648. kad
je predvidio kugu koja će 1665. poharati London i Veliki požar koji će ga gotovo progutati 1666.
»U godini 1665.«, zapisao je, »ili blizu te godine... više ili manje u to vrijeme u ovom će se
kraljevstvu pojaviti tako čudan obrat sudbine, tako velika katastrofa... kakve još nikad nije bilo... bit
će kobna za London... za sve slojeve ljudi... zbog svakojakih vatri i razorne kuge.« Zagonetna
najava te
210
SUDBONOSNO NEBO
dvojake strave nakon toga se pojavila i u njegovom pamfletu pod naslovom Monarhija ili bez
monarhije, objavljenom 1651. godine: slike »koje predstavljaju veliku bolest i smrt; na njima
možete vidjeti prikaz ljudi u mrtvačkim pokrovima, osobe koje kopaju grobove i pogrebe, lijesove
itd.« Na sljedećoj stranici, »nakon lijesova i trnokopa prikazuje se veliki grad, sav u plamenim
jezicima«. Na naslovnici se nalazio i dojmljiv drvorez blizanaca (koji predstavljaju Blizance, znak
na ascendentu Londona) koji naglavce padaju u veliki požar a ljudi ga pokušavaju ugasiti.
Trinaest godina kasnije, počeli su se pojavljivati zloslutni znakovi same kuge u uzavrelom
londonskom ljetu 1664., kada su muhe hrupile u rojevima. Visjele su u tamnim grozdovima sa
stropova i gomilale se u gnijezdima na prozorima, gredama i vratima. Prve prijavljene smrti sa
strašnim, crnim limfnim oteklinama dogodile su se u St. Gilesu i Drury Laneu, no zaraza se ubrzo
širila iz jedne župe u drugu, sve dok u proljeće 1665. nije dosegla vrhunac od 400 umrlih tjedno.
Kuga se zatim proširila na istok, obuhvativši srce grada prije nego što je prešla Temzu te zahvatila
Rotherhithe i Deptford. U uzaludnom pokušaju da se zaustavi, gostionice i kazališta su zatvorena, a
sva sportska natjecanja i događaji u kojima se okupljalo mnoštvo zabranjeni su. Uveden je
redarstveni sat u devet sati, no smrti su se širile eksponencijalno svakoga mjeseca, dok krajem ljeta
nije svakodnevno stalo umirati četiri do pet tisuća ljudi. Svi koji su mogli pobjegli su iz grada - kralj
i njegov dvor u Oxford, plemići na svoja seoska imanja, činovnici, liječnici, dobrostojeći trgovci u
druga utočišta. Do rujna nije ostalo dovoljno sposobnih muškaraca da pokapaju mrtve. Nastambe u
kojima je dijagnosticirana zaraza bile su obilježene crvenim križem i riječima »Neka im se Bog
smiluje« načrčkanim iznad vrata. Svake noći praznim su ulicama prolazila kola sakupljajući leševe,
a vozač je izvikivao: »Izbacite svoje mrtve«. Gomilani su u velikim pogrebnim jamama i zalijevani
vapnom. Premda su, naravno, štakori krcati buhama bili pravi prenositelji zaraze, gradonačelnik je
proveo kontraproduktivnu i pogrešno usmjerenu mjeru - potaknutu idejom da kućni ljubimci
pridonose širenju zaraze - te izdao naredbu da se u gradu ubiju svi psi i mačke. No to je samo
stvorilo više prostora za štakore, sada kad nije bilo njihovih prirodnih neprijatelja.
Iz nekog se nejasnog razloga vjerovalo da će mirisna kitica cvijeća odagnati klice, pa su mnogi koji
su podlegli bolesti pronađeni s nježnim cvijetom u ruci. Odatle zagonetna rima:
211
BENSON BOBRICK
Kruži vjenčić ružica Džep je prepun kitica. Apćiha! Apćiha! Svi mi padamo.
Vjenćić ružica bio je okrugli crveni znak izdajničkog osipa; kitice su bile cvjetne kitice; »apćiha« je
bilo snažno kihanje koje bi pred kraj spopalo žrtve kuge; a »svi mi padamo« bila je sveopća
sudbina. Prije nego što je kuga potpuno jenjala u zimi 1666. umrlo je oko sto tisuća Londončana.
Godinu dana kasnije, uvečer 2. rujna u kući i dućanu Thomasa Fa-rvnora, kraljevskoga pekara u
Pudding Laneu, počeo je Veliki londonski požar. Farvnor prethodne večeri nije ugasio ugljen u
svojoj peći, pa je rasuta žeravica zapalila triješće za potpalu pokraj peći. U jedan ujutro sluga se
probudio i zatekao kuću u plamenu. Iskre su s kuće padale na sijeno i slamu u dvorištu susjednog
konačišta: odatle su plamenovi poput lave potekli preko slamnatih krovova londonskih gusto
zbijenih koliba, pa zahvatili skladišta na Thames Streetu prepuna lako zapaljive mješavine konoplje,
špirita i ulja. Probudili su gradonačelnika, sir Thomasa Bloodwortha, no on, odavno iscrpljen od
borbe s kugom, nije tome posvetio pažnju te je jednostavno rekao: »I žena bi ga ugasila
mokrenjem.« Međutim, za pet sati požar je postao pakao, potaknut snažnim istočnim vjetrom.
Divljao je kućama izgrađenima uglavnom od drva i izoliranima katranom i smolom. Zahvatio je
katedralu Sv. Pavla, čije su opeke pucale poput granata. Sutradan, piše kroničar John Evelyn,
»vidjeli smo žalostan prizor, čitav grad u strašnim plamenovima, duž rijeke; sve kuće od mosta, sve
ulice uz Temzu gore prema Cheapsideu i dolje prema Three Cranesu... Ljudi su bili toliko zapanjeni
da su se na početku, ne znam uslijed kakva to malodušja ili sudbine, jedva pokrenuli gasiti požar, pa
se nije moglo čuti ništa osim krikova i žalopojki dok su trčkarali okolo poput rastresenih stvorenja
čak ni ne pokušavajući spasiti svoju imovinu.« Zakašnjeli pokušaji stvaranja prepreka požaru
rušenjem kuća na putu vatri nisu uspjeli zadržati požar, pa je do četvrte, posljednje noći »cijelo
nebo bilo u plamenu, poput vrha užarene peći«, a London je u radijusu od šesnaest kilometara bio
osvijetljen kao daje dan. Većina preživjelih stanovnika sklonila se na obližnja polja kod Highgatea,
gdje su, najbolje što su
212
SUDBONOSNO NEBO
mogli, sklepali privremena skloništa. Ukupno 80% grada, uključujući 13.000 kuća i 89 crkava,
spaljeno je do temelja. Gotovo čitav Shake-speareov London je nestao.
Nakon što su prošle obje katastrofe, Lilly je pozvan da se pojavi pred odborom Donjeg doma, gdje
su ga opsežno ispitivali o tome stoje znao o Velikom požaru i njegovom uzroku. (Teško su ga mogli
osumnjičiti za izazivanje kuge.) No uspio se potpuno obraniti jer, kako je kasnije napisao: »Odbor
se činio posve zadovoljnim onime što sam im rekao.« S obzirom na svoj vidoviti pamflet rekao je
Odboru da ga je smatrao »najprikladnijim za označavanje svojih namjera i shvaćanja putem formi,
oblika, hijeroglifa i ostalog, bez ikakva komentara, tako da moja prosudba ostane skrivena običnom
puku, a obznani se samo mudrima... Kad sam otkrio, sir, da će London biti tragično pogođen
Velikom kugom, a nedugo zatim bezmjernom vatrom, oblikovao sam ta dva hijeroglifa koji su
prikazani u knjizi, što se u konačnici pokazalo posve točnim.« Lillvje dodao daje nekon toga
pokušao pomoću astroloških sredstava otkriti je li vatra namjerno podmetnuta, no činilo se da to
nije bio slučaj. Zaključio je stoga daje to bio »prst Božji«.
Kako je Lilly predvidio požar? Ovdje moramo povući granicu između natalne i mundane
astrologije. U natalnoj se astrologiji konjunk-cija Sunca i Mjeseca ili jednog od četiriju uglova
horoskopa s moćnom fiksnom zvijezdom smatra silno značajnom - na primjer, kad je rođen Karlo I
Sunce se nalazilo na 8 stupnjeva i 3 minute Strijelca i time u konj unkcij i s Antaresom, zloćudnom
fiksnom zvijezdom koja je ukazivala na »naglu, proždrljivu i tvrdoglavu osobu, destruktivnu prema
samoj sebi zbog svoje samovolje«, što je kralj, malo tko se ne bi složio, i bio. U mundanoj
astrologiji prosudba od ascendenta prema fiksnoj zvijezdi ima još veću težinu. Zašto? Kao stoje
Guido Bonatti objasnio: »Fiksne zvijezde se sporo kreću i zbog toga sporo mijenjaju, no prilikom
svoga prolaska ostavljaju traga na istovrsne subjekte i pacijente, što znači one dugotrajnije [poput
gradova, država ili naroda] i usklađuju se s njima da bi usavršile ili postigle svoj učinak.« U
predviđanju Velikog požara 1666. Lilly je primijetio blizinu Bikova sjevernog roga - zvijezdu druge
magnitude, »Marsove prirode« - na londonskom ascendentu (na 17 stupnjeva i 54 minute
Blizanaca) te je izračunao vrijeme točne ko-njunkcije 1666. (Slično tome je i tranzit Saturna preko
londonskog ascendenta slutio na zlo. Pobune i boleštine pratile su takve tranzite
213
BENSON BOBRICK
1408., 1439. i 1554.; poklopile su se s Engleskim građanskim ratom; u moderno doba sa zračnim
napadima na London.)
Nakon tog odrješenja, Lilly je dobio medicinsku dozvolu za liječničku praksu i povukao se u
Hersham u Surrevu, gdje je u svojim pos-ljednim godinama nastavio praksu u nešto skromnijem
obimu te bio na dužnosti čuvara župne crkve sv. Marije. Izuzev kratke i ogorčene prepirke sa
Johnom Gadburvjem (uglednim astrologom kojemu je pomogao učvrstiti karijeru), mirno se
povukao uz veliku pomoć Henrvja Co-leyja, sposobnoga mladog astrologa koji mu je postao
usvojeni sin i pisar. Od 1676. godine Coley je svakog ljeta dolazio u Lillvjev dom u Hershamu da s
njime radi na ljetopisu, a kad je Lillvja počeo izdavati vid radio je i na engleskom izdanju izvadaka
iz klasičnih tekstova. Oni su objavljeni 1676. kao Anima astrologiae, Hiti Vodič za astrologe,
razmatranja Guida Bonatusa [Bonattija] i odabrani aforizmi Cardana [Gi-rolama Cardana]. U
međuvremenu se Lillvjevo zdravlje naglo pogoršalo i 9. lipnja 1681. umro je od moždanog udara.
Svugdje su ga oplakivali, veličali ga kao »engleskog Atlasa« zbog njegova zakučastog zanata i
ceremonijalno ga pokopali ispod crnoga mramornog kamena (koji je nabavio njegov prijatelj i
kolega Elias Ashmole) blizu ograđenog prostora pred glavnim oltarom njegove crkve. George
Smallridge, kasnije biskup od Bristola, pobrinuo se za epitaf na latinskom.
214
Deseto poglavlje
Astrolozi su se mogli međusobno prepirati o temama u rasponu od politike do stručnih pitanja
svoga umijeća, no svi su oni pripadali istom bratstvu te povremeno prekidali neprijateljstva radi
građanskog okupljanja na astrološkim svečanostima u organizaciji Društva astrologa. Bili su to
apolitični, nestranački susreti na kojima se četrdesetak astrologa, inače sukobljenih, družilo uz
dobro jelo, »ponešto cehovskog ogovaranja« i »utapalo svoje razlike« u vinu. Sam bi gradonačelnik
Londona ponekad predsjedavao tim skupovima, koji su se obično održavali u poznatim klubovima
ili gostionicama - poput White Harta u Old Bailevu, Painter's Halla ili Three Cranes u Chancerv
Laneu. Sam se Lilly (unatoč svađama s Gadburvjem, Bookerom i Whartonom) uglavnom odlično
slagao s većinom svojih kolega. Premda se tijekom rata priklonio strani Parlamenta, uspostavio je
prijateljstva i na drugoj strani. Štoviše, nakon rata, kad je Crormvell zatočio Georgea Whartona te je
ovome prijetilo vješanje, za pomoć mu se obratio veliki prijatelj i kolega Elias Ashmole. Lilly je
milostivo zaboravio Whartonove prijašnje uvrede i s uspjehom posredovao kod Bulstrodea
Whitelockea, sada izabranog za predsjednika Državnog savjeta. Najčvršću vezu Lilly je zapravo
uspostavio s nepokolebljivim rojalistom Ashmoleom.
Ashmole je rođen 23. svibnja 1617. u Lichfieldu kao sin sedlara, studirao je matematiku u Oxfordu,
pravo pod patronatom sir Jamesa Pa-gita, baruna od državne riznice, i borio se na strani rojalista. Za
vrijeme
215
BENSON BOBRICK
Građanskog rata upoznao je Whartona koji gaje prvi uveo u astrologiju, a godinu kasnije (1646.)
upoznao je Lillvja preko Jamesa Moorea, privatnog učitelja matematike vojvode od Yorka. Upravo
je Moore kasnije uvjerio Karla II da za Johna Flamsteeda, prvoga kraljevskog astronoma, sagradi
Kraljevski opservatorij u Oxfordu.
Prema ondašnjem kroničaru Johnu Evelvnu, Ashmole je bio »ovisan o astrologiji«. Nema sumnje,
okusivši ju jednom, nikad je se više nije mogao zasititi. S vremenom je ovladao svim njenim
aspektima i postao dovoljno upućen da (poput Lillvja) za petnaestak minuta sastavi horoskop.
Začarale su ga i alkemija i magija. Ashmoleova zrela dob bila je posve u znaku tih interesa te je
stalno bio u potrazi za knjigama i raspravama o toj temi. S vremenom je došao do biblioteka Johna
Deeja, Johna Napiera, Simona Formana i samoga Lillvja, medu ostalima, stoje činilo dio jezgre
velike zbirke uz pomoć koje je kasnije osnovan Ashmoleov muzej u Oxfordu, jedinstveno središte
za znanstvena istraživanja i proučavanja starina.
Ashmole je osobito volio elekcije, a u svome djelu Theatrum Chemi-cum, uglavnom posvećenom
alkemiji, nadobudno je napisao: »Pomoću elekcija možemo upravljati poretkom i stvarati stvari po
vlastitoj volji.« To je, naravno, ovisilo o vještini. Ponekad se činilo da ima dara. Godine 1647.
Ashmole je počeo pripremati indeks za Lillvjevu Kršćansku astrologiju, pa je izabrao vrijeme za
koje je mislio da će osigurati dobro napredovanje posla: »Oko 10 uvečer počeo sam raditi indeks za
ovu knjigu«, zabilježio je u svome dnevniku, »Vodenjak se uzdizao, Mjesec je ulazio u sekstil s
Merkurom, vladarom [planetarnog] sata / on je [Mjesec] bio u sedmoj kući / a Merkur je ponirao u
petu kuću / Mjesec se odvajao iz kvadrata sa Saturnom, vladarom ascendenta i približavao se
Merkuru. Dugo sam se odlučivao ovo načiniti, no sve dosad nisam krenuo. No sada kad je Merkur
ušao u Djevicu i kreće se sporo, a između nje i Merkura postoji recepcija, a on je vrlo spor,
vjerujem da ću kroz to proći vrlo brzo« - stoje i učinio (na ravnanje svima koji sastavljaju indekse!).
Ukratko, Merkur je kao planet pisanja u tom izabranom trenutku bio povezan sa Saturnom, preko
Mjeseca koji je ušao u Djevicu, »znak povezan s pažnjom prema pojedinostima, kojim Merkur
(pisanje) također vlada«.
Njegov izbor dana za vjenčanje nije bio tako dobar. No to nije bilo zato što se nije trudio. Ashmole
je u prvi brak stupio iz ljubavi. Za svo-
216
SUDBONOSNO NEBO
ju je drugu nevjestu izabrao bogatu udovicu, dvadeset godina stariju od sebe, da bi mogao živjeti »u
uvjetima koje sam uvijek želio, što znači da mogu živjeti za sebe i svoja proučavanja, bez prisile na
muku oko svjetovnog uzdržavanja«. Nekoliko se stvari ipak moralo poklopiti da bi to bilo moguće.
Razmotrio je tri moguća datuma za sklapanje braka kao najbolja, ili ona koja najviše obećavaju,
unutar tri dana (14. - 16. studenoga 1649.). Na koncu se odlučio za 8 sati ujutro 16. studenoga
-doduše »neugodno rani sat«, kao što je sam rekao, za razdraganosti i svadbenu tortu. No Mjesec se
upravo tada odvajao od trigona s Merkurom i ulazio je u sekstil s Venerom, Saturnom i Jupiterom -
dajući time, kako je mislio, »dobre aspekte između Mjeseca i dobroćudnih planeta, Venere i
Jupitera, kao i Saturna«. Međutim, nije uzeo u obzir direkcije ili progresije vlastitoga natalnog
horoskopa za tu godinu, kao stoje kasnije istaknuo Lilly. Brak je bio katastrofa, a njegova žena tako
nepopravljivo mrzovoljna da ju je u svojim bilješkama počeo označavati simbolom Saturna 0?).
Astralnom magijom bili su zaneseni mnogi učeni ljudi toga doba. Thomas Hyde, predavač
hebrejskoga na Queens's College u Oxfordu i kasnije kustos knjižnice Bodleian, 1661. godine
pribavio je Ashmoleu podatke o izradi talismana utemeljene na islamskim tekstovima, a Lilly mu je
poslao jednu zbirku, iako ih je ubrzo i sam naučio izrađivati. Jedan zbir, načinjen za konjunkcije
Saturna i Marsa, trebao je očistiti njegovu kuću od gamadi poput buha i miševa. Strateški
razmješteni po kući - u kuhinji, na tavanu, u spremištu i drugdje - činilo se da odlično djeluju, pa je
stekao »visok ugled u uklanjanju gamadi« te su mu se i drugi obraćali za pomoć. Kako bi poboljšao
svoje izglede za parlamentarnog kandidata za Lichfield 1678. godine napravio je magični talisman
(u tom slučaju neuspješan) »za povećanje vlastita ugleda i poštovanja kod moćnih ljudi«. Oni su se
zapravo mogli načiniti za bilo koju svrhu. Drugi je astrolog 1690-ih godina napravio talismane koji
su se prodavali za četiri šilinga »protiv začeća služavki«.
Za vrijeme Karla II Ashmole je postao istaknuti dvorski službenik, služio je kao windsorski glasnik,
revizor i nadzornik trošarina za London, te kao doživotni tajnik i činovnik Surinamskog dvora. Bio
je također jedan od osnivača Kraljevskoga društva utemeljenog 1662. te je napisao djelo Ustanova,
zakoni i obredi Reda podvezice, »plod dugotrajnog i marljivog istraživanja«. Kao neslužbeni
dvorski astrolog davao
217
BENSON BOBRICK
je žuđene savjete, a konzultirali su ga mnogi službenici kabineta, medu kojima je bio rizničar a
povremeno i sam kralj - primjerice, za određivanje trenutka držanja pojedinjh govora u Parlamentu.
Njegovi su profesionalni standardi bili visoki. Poput Lillvja, smatrao je da je služba astrologa
svećeničke prirode i u svome je etičkom kodu naglašavao čestitu i trezvenu odanost umijeću. Guido
Bonatti, kojega su i Lilly i Ashmole cijenili, ustrajao je na tome da ga klijenti konzultiraju samo o
ozbiljnim pitanjima. Lilly je, pak, zabilježio da će »oni koji krenu tim putem naći istinu o tome što
pitaju: no tko god radi drugačije, vara i sebe i umješnika [astrologa]; jer budalasti pitalac može
izazvati pogrešku mudrog odgovaratelja«. Ipak, od astrologije se čak i pod najboljim okolnostima
teško moglo očekivati da uvijek bude u pravu. »Planeti i zvijezde su oruđe, a ne gospodari«,
podsjetio je jednom prilikom Lilly svoje čitatelje. »Ne očekujte da će se svi događaji dogoditi točno
u dan ili tjedan.« Ipak, brinuo se da će se neznalice u svojim gorljivim zahtjevima za
nepogrešivošću izrugivati greškama. Nikakvo pozivanje na časnu tradiciju astrologije tu ne bi
pomoglo, jer teško da bi većina išta znala o njoj. Kao stoje primijetio George Wharton - u tome se
slažući s Lillvjem - »S obzirom na to koliko oni znaju o tome, Ptole-mej bi mogao biti neko jelo.«
Ashmole se pak grozio astroloških šarlatana - »mnogobrojnih varalica koji su pošast ovoga doba« -
i bio je siguran da će njihove nepromišljene, neuke izjave u konačnici izvrgnuti predmet umijeća
»poruzi i osudi.« U Theatrum Chemicumu upozorio je čitatelje da »ne vjeruju svim astrolozima...
Ima u astrologiji (priznajem) plitkih potoka kroz koje mladi početnici mogu gacati; ali ima u njoj i
dubokih gazova preko kojih i divovi moraju plivati«.
Takva su upozorenja bila potpuno uzaludna za uvjerene skeptike, naravno, i anatema satiričarima
koji bi jedva dočekali priliku da se na-rugaju slabostima astrologije. Nitko je nije s više zanosa
dočekivao te svojim perom sipao obilje »poruga i osuda« kojih se Ashmole bojao, od Samuela
Butlera. U Hudibrasu, satiričnoj poemi u oktosilabičkim dvostisima, izvrgnuo je bespoštednoj
poruzi sve vidove svakodnevnog života, uključujući sektaške svađe prezbiterijanaca i Neovisnih,
popularne razonode poput lova na medvjede te navodne vještine astrologa u pitanjima ljubavi i rata.
Za Butlera su svi astrolozi bili lopovi, lažljiv-ci, skitnice i nitkovi. Kao rojalist i aristokratski
zastupnik (potekao iz skromne loze), čini se da je za lik Sidrophela odabrao Lillvja zbog nje-
218
SUDBONOSNO NEBO
govih raznovrsnih »buntovnih« predviđanja iz vremena Građanskog rata:
Nisu li nam reformatorske veličine Služile se Sidrophelom da proriče novine; Da piše o budućim
pobjedama, I dvorcima osvojenim, al u nadama? O bitkama pomorskim i potopljenom Brodovlju
doskora? O pomrčini posljednjoj? O kralju što naglavce s trona slijeće U Cornwallu, na iduće
pramaljeće...?
U jednom od upečatljivih prizora poeme, junak Hudibras konzultira Sidrophela o izgledima da
osvoji neku udovicu, a ovaj onda dobiva batina kad se njegova prosudba pokaže promašenom. Kao
što je sažeto u »Radnji« za Drugi dio, 3. pjevanje:
Vitez, kojeg dvojbe tište, Da osvoji tu damu ište Od Sidrophela, Rozikrucijanca Odgovore
sudbinskog lanca; A raspru, s kobi kada se sretnu
0 znanstvu astrološkom zametnu, Dok od svađe ne nastane boj, Opsjenaru u glavi zvijezda je roj.
Butler je ipak morao uzeti u obzir činjenicu da je Lilly često bio u pravu. On je mislio daje Lilly
jednostavno imao sreće u svojim javnim predviđanjima, a s privatnim klijentima je imao uspjeha
samo zato što bi unajmljivao privatne istražitelje da unaprijed istraže živote klijenata. Stoga
Sidrophel u pjesmi ima pomoćnika imenom Whachum, čiji
Posao bijaše da laskom se dodvori,
1 da ljude njihovim ključem otvori; Da privoli ih da odgovore sami daju, Za koje vidovnjacima
plaćaju;
Da dozna i donese obavijesti Kome će što, gdje i kad se des'ti...
219
BENSON BOBR1CK
Tako si Whachum razbija glavu Kako da gospodaru donese slavu.
Tome slično posvemašnje odbacivanje astrologije može se naći u Varalicama Johna Wilsona, satiri
iz doba obnove monarhije u kojoj je i sam popis astrologovih tvrdnji smišljen tako da izazove
smijeh. Jedan nevaljalac izjavljuje:
Ovdje rješavam sljedeća astrološka pitanja: hoće li se bolesnici oporaviti ili ne; je li odsutna stranka
živa ili mrtva; koliko će žena imati muževa i djece; hoćeš li se oženiti osobom koju želiš ili ne, je li
ona djevica ili nije. Hoće li ti biti vjerna u braku i hoće li njezin miraz biti dobar. Hoće li čovjek biti
mudar ili glup, je li dobro obući novu odjeću i hoćeš li postati dvorjanin ove ili sljedeće godine.
Slute li snovi na dobro ili na zlo; hoće li dijete biti na ponos ocu ili neće i hoće li biti sretno ili
nesretno. Hoće li brodovi na moru biti sigurni ili ne, trebaš li se preseliti ili ne; koja će strana bolje
proći u sudskom sporu i, općenito sva astrološka pitanja.
Takva vrsta poruge nije prestajala. Pjesnik John Drvden imao je spretniji pristup i bacio je svjetlo na
astrologe koji su mudro »predvidjeli« prošle događaje. I ponovno je Lilly zbog svoje istaknutosti
postao metom šale. »Tako, gospodo, mi kano Lilly predvidat znamo / No kakav bit će nam usud
upitaš li nas samo, / Mi do sutra sudbinu ćemo svoju doznat /Jer on kaže sve kad godina već je
pozna.« To, naravno, nije bila Lillvjeva praksa, stoje Drvden dobro znao, no u iskorištavanju Li-
llvjevog imena vidio je unosnu priliku. Tako je Drvden sebi stvorio izliku, jer je i sam bio astrolog.
Koristio je tu temu za svoje drame, svoj Annus Mirabilis u počast Restauraciji utemeljio je na
astrološkoj ideji, a o svom se horoskopu konzultirao s Ashmoleom. U Annus Mirabilis (»Godina
čuda«, 1666.) Drvden aludira na kugu iz 1665. i Veliki požar iz 1666. koje su obilježili kometi te
daje Londonu astrološku odgodu smrtne kazne:
Sad najcrnja zloća zvijezda je prah, A dva strašna kometa, od kojih sve strada, U kugi su i ognju
zadnji ispustila dah, II tek mrko još motre spram grada.
220
SUDBONOSNO NEBO
Sad česti su trigoni med sretnijim lučima Jupiter iz negvi je odriješen u visinu, Planet sad njegov
diše olakšanim plućima, I nova će mu djela u slavi žarkoj sinut.
Kad mu se rodio sin Charles, Drvden je zabilježio točni trenutak njegova rođenja, a, nakon stoje
izradio horoskop, »sa žaljenjem je primijetio da se rodio u zao čas«. Kao stoje objasnio svojoj ženi,
Jupiter, Venera i Sunce odreda su bili »pod Zemljom«, to jest ispod horizonta, a vladar ascendenta
bio je u kvadratu s Marsom i Saturnom. Kad je napravio progresivni horoskop, Drvden je vidio
opasnost od nasilne smrti svog sina u njegovoj osmoj, dvadesettrećoj, tridesettrećoj i tride-
setčetvrtoj godini. To se pokazalo točnim. Kad je Charlesu bilo osam godina, Drvden gaje poveo na
odmor na seosko imanje grofa od Berk-shirea, koji je priredio lov na jelene da zabavi svoje goste.
Da zaštiti dijete od nesreće, Drvden mu je »zadao dvostruku zadaću iz latinskog sa strogim
upozorenjem da ne smije napustiti kuću«. No dogodilo se da je potjera otjerala jelena ravno prema
kući, dok je mladi Charles mozgao nad svojim deklinacijama. Sluge su pohitale za plijenom, a jedan
je od njih uzeo Charlesa za ruku. Upravo kad su stigli do vrata, jelen i psi preskočili su stari zid,
koji se odmah srušio i zatrpao krhotinama Dry-denova sina. Premda teško ozlijeđen, Charles je
preživio. U dvadesettrećoj godini ponovno je umalo poginuo kad je na proputovanju Italijom pao s
ruševnog tornja u Vatikanu. U tridesettrećoj godini života utopio se plivajući Temzom.
Astrologija je u Engleskoj uživala javni ugled dulje nego drugdje, a isti kralj Karlo II koji je
ohrabrio i novčano podupro Butlerov satirički rad, nije bio sklon odriješiti Ashmolea i druge
dvorske astrologe od njihovih privatnih obaveza prema Kruni. U to se doba činilo da su svi nekoga
konzultirali. Astrolog Richard Saunders (čije će ime kasnije Benjamin Franklin prisvojiti za svoj
Almanah ubogog Richarda) savjetovao je sir Waltera Copea, kapetana dvorske straže; John Booker
lorda Berkelevja, grofa Riversa, sir Edwarda Haringtona, zeta Olivera Cromwella, i brojne dame s
titulama. Ashmole je savjetovao sir Roberta Howarda, sir Johna
221
BENSON BOBRICK
Hoskinsa (predsjedavajućeg Kraljevskoga društva), liječnika Thomasa Whartona i jezikoslovca
Johna Ogilbvja, koji je Ashmolea upitao za najbolje vrijeme da počne učiti grčki. Vrijeme je bilo
dobro odabrano, jer je Ogilbv postao proslavljeni prevoditelj homerskih pripovijesti.
Sam kralj je od početka bio vezan za umijeće. U vrijeme njegova rođenja 1630. Venera i Plejade
(prozvane »Karlovim kolima« u pučkom jeziku) mogle su se vidjeti i danju, a na nebu se pojavila
»podnevna zvijezda«, što su neki protumačili kao nebeski blagoslov i dokaz da je rođen s
božanskim pravom da vlada. Jer, »čim se rodio, Nebo gaje primijetilo i pogledalo zvijezdom koja se
pojavila prkoseći Suncu u podne da označi kako će mu život sjati poput zvijezde; ili pak kao dokaz,
ako se dovede u pitanje jesu li nam vladari dodijeljeni slučajno ili rukom Svemogućeg, daje ovaj
princ došao s Neba.« Kad je Karlo okrunjen, ro-jalisti su usporedili tu zvijezdu s betlehemskom
zvijezdom koja je označila Kristovo rođenje, jer se sama Restauracija smatrala neko vrsnim
uskrsom u kojemu se Karlo pojavio kao spasitelj svoga stada. Kralj je sve to prihvatio, dijelom iz
političkih razloga. I prije kraljeva uspona, sir Ke-nelm Digby napravio je njegov horoskop dok su
zajedno bili u izbjeglištvu u Francuskoj i predvidio njegov povratak na prijestolje.
činjenica da je Karlo primao astrološke savjete bila je poznata Luju XIV, koji je imao vlastita
dvorskog astrologa, Jean-Baptistea Morina. Morina je prije toga zaposlio Lujev otac, a pri rođenju
prijestolonasljednika prokrijumčaren je u odaje Versaillesa da zabilježi djetetov prvi plač. Iz
horoskopa koji je izradio, Morin je očigledno predvidio mnogo toga što se ostvarilo za vladavine
Kralja Sunca.
Morin je rođen 23. veljače 1586. u Villefrancheu, studirao je medicinu u Aixu i Avignonu te je
došao na glas kao vrhunski matematičar i liječnik. Godine 1630. imenovanje kraljevskim
profesorom matematike na College de France. Bio je iznimno oštrouman, a jedno od njegovih prvih
postignuća bio je razvoj pouzdane metode izračunavanja zemljopisne dužine na moru. Uzdizanje
Mjeseca, kao što objašnjava jedan učenjak, »mjerilo se od zvijezde čiji je položaj bio točno poznat i
iz toga se dobivala rektascenzija i širina, kao i njena dužina i deklinacija. Zatim je trebalo pomoću
vremenskih tablica izračunati vrijeme kad je Mjesec na tom istom položaju na nebu, na mjestu za
koje su tablice bile pripremljene i čija je dužina bila poznata. Razlika u vremenu pretvorila bi se u
stupnjeve i dala bi položaj broda«.
222
SUDBONOSNO NEBO
Kao astrolog, Morin je postao neovisna vlast na francuskom dvoru. U različitim je razdobljima
služio biskupu od Boulognea, vojvodi od Luxembourga, vojvodi od Effiata i kardinalu Mazarinu.
Razvio je blizak iako nelagodan odnos s kardinalom Richelieuom (koji je i sam imao svoga
dvorskog astrologa Jacquesa Gaffarela, kraljevskoga kapelana). Birao je za grofa de Chavignvja,
francuskoga državnog tajnika, najpovoljnije vrijeme za početak službenih putovanja. Prema
Larousseovoj enciklopediji astrologije Morin je također točno predvidio datum smrti kralja Luja
XIII i kraj kardinala Richelieua »do unutar deset sati«. Malo je tko tako dobro poznavao tu znanost
kao on, što je obilato pokazao potkraj života u golemoj astrološkoj raspravi nazvanoj Astrologia
Gallica, ili Francuska astrologija, objavljenoj 1661., koja se ponekad po svojem značaju uspoređuje
s Lillvjevom Kršćanskom astrologijom. Evo njegove analize nekih aspekata solarnog povratka:
Što je oblik revolucije, bilo solarne ili lunarne, sličniji radikalnom položaju znakova i planeta, to će
učinkovitije izraziti značenje natalnog horoskopa, bilo dobro ili loše, a pogotovo ono koje će biti
označeno sličnom direkcijom. Jer ta sličnost nije uvijek poželjna i ne obećava neko veliko dobro,
nego samo pokazuje iste stvari kao i oblik natalnog horoskopa, bilo dobre ili loše. Inače planeti ne
bi djelovali u skladu sa svojim odrednicama... A pogotovo treba paziti na one revolucije u kojima se
ascendent nalazi na istom stupnju ekliptike kao ascendent radiksa. Tada svaki planet vlada istom
kućom u revoluciji kao što je vladao i u radiksu. To se obično ne događa bez nekog zamjetnog
učinka na natusa, jer će sila sig-nifikatora znaka biti udvostručena, bar u mjestu rođenja ili u
blizini... [S druge strane,] kad su ascendent radiksa i revolucija u opoziciji, to je loše i
uznemiravajuće, a još je gore kad su [sami] stupnjevi u opoziciji, pogotovo u slučaju solarnog
povratka. Jer, budući da revolucija ili unapređuje ili koči djelovanje rođenja, a unaprijediti ga može
samo na temelju sličnosti oblika, jasno je da će ta suprotnost položaja Sunca i čitavog neba, zakočiti
radikalno pritjecanje i spriječiti ga da stupi u akciju, pogotovo u dobru. Donijet će samo neuspješne
napore u vezi s dobrim stvarima označenim u direkcijama za tu godinu, s mnogo otpora, štete,
tjeskobe, bolesti i opasnosti po život. A razlog je taj što su znakovi tada određeni signifikacijama
suprotnima radiksu.
223
BENSON BOBR1CK
Morin i Lilly pripadali su izumirućoj vrsti. Nakon Restauracije, unatoč zanimanju engleskoga
kralja, mnogi su rojalisti sumnjičavo gledali na astrologiju jer je, konačno, ona »odigrala važnu
ulogu u poticanju 'Ošišanaca'24 na pobjedu nad rojalistima«. Stoga je bila »neizbrisivo umrljana
aurom subverzije«, pogotovo otkako su Lilly i drugi »demokratizirali« neke tehnike svoga zanata.
Govorilo se s užasom da svaki postolar, pokućarac, kovač i krovopokrivač tvrdi da ima moć
predviđanja. Njihova nevjesta predviđanja - poput svake glasine u koju se naširoko vjerovalo -
mogla su potaknuti društvene nemire. Kako ističe jedan pisac, »predvidjeti vrijeme značilo je
predvidjeti žetvu; predvidjeti žetvu značilo je predvidjeti nezadovoljstvo koje prati manjak hrane, i
pobunu koja može slijediti nezadovoljstvo.« Zakupnik u Macbet-hu koji »se objesio u očekivanju
obilne žetve«25 (jer bi ona oborila cijene) bio je primjer kako se neki mogu prevariti; drugi je bio
prikladno nazvani Sordido26 u Koliko ljudi, toliko ćudi Bena Jonsona, koji je temeljem predviđanja
u svome almanahu odlučio stvarati zalihe žita. Tako je grof od Northamptona bio u pravu kad se
požalio: »Pamfleti koji predviđaju glad upravo su njen uzrok; to nije zloćudnost planeta... već
pohlepa seoskih gazda koji, prestrašeni nekom olujom... unaprijed pokupuju... i potajnim
stvaranjem zaliha žita povisuju cijene u strahu od nestašice.« No, vrijedilo je i obratno. Rojalistički
astrologjohn Gad-bury tvrdio je, na primjer, da bi bolje znanje astrologije moglo spasiti narod od
njegove kobi. Kako? Pa, jedna od mogućnosti bila je da kralj uvidi kako prijete previranja i
poduzme mjere da ih spriječi. A kad je rat već započeo, rojalisti su mogli izbjeći bitke koje im je
bilo suđeno izgubiti.
Iako je naklonost prema astrologiji počela jenjavati, malobrojni su je medu onima koje se veže uz
rođenje moderne znanosti otvoreno odbacili. Predvodnici učene i znanstvene zajednice u cjelini su
ostali uvjere-
24 Engl. Roundheads, pristaše parlamenta, odnosno protivnici monarhije u engleskome
građanskom ratu. (Nap. red.)
25 William Shakespeare, Macbeth, prev. Josip Torbanna, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 58.
26 Engl. sordid znači, uz ostalo, »lakom«. (Nap. red.)
224
SUDBONOSNO NEBO
ni u njenu valjanost, no neki su tražili njenu reformu; ali većina je mislila da u njoj ima nečega i
smatrala je disciplinom koju tek treba potpuno razviti i istražiti. U svome vrednovanju ili
prevrednovanju nadali su se da neće (prema Keplerovu izrazu) s vodom baciti i dijete. čak je i medu
skepticima to dugo vremena bio trend. U svom eseju O uvećanju znanja sir Francis Bacon, »otac
moderne znanosti«, je napisao: »Koliko je do astrologije... radije bih je pročistio nego potpuno
odbacio... Konačno pravilo (kojega su se mudriji astrolozi uvijek pridržavali) glasi da nema
sudbinske nužnosti u zvijezdama već da one više navode nego prisiljavaju. Dodat ćemo još jednu
stvar (pri čemu će se sigurno činiti da stajem na stranu astrologije, ako bi se ona reformirala):
sigurni smo da nebeska tijela imaju i drugačiji utjecaj osim svjetlosti i topline. Neka se ta astrologija
koristi s više pouzdanja u predviđanju, no opreznije u elekcijama i u oba slučaja s doličnom
umjerenošću.« Veliki pisac, istraživač starine i liječnik sir Thomas Browne zalaže se u svojoj Pseu-
doxia Epidemica za »trezvenu i uređenu astrologiju«, premda je njegov rad prožet odobravanjima
tog umijeća.
Za intelektualce općenito astrologija je ostala tema od žarkog interesa, koja je privlačila različite
likove poput Samuela Hartliba, društvenog reformatora i zagovornika općeg obrazovanja,
Anthonvja a Wooda, istraživača starine koji je napisao iscrpnu povijest Oxforda, društvenog
filozofa Johna Lockea (ideološkog mentora osnivača Sjedinjenih Američkih Država) koji je, ne
slučajno, »vjerovao u astrološki odabir vremena za branje medicinskih trava«, i Roberta Hookea,
fizičara koji je otkrio zakon elastičnosti, objasnio povezanost disanja i sagorijevanja (preko kisika) i
izgradio prvi gregorijanski reflektirajući teleskop. Wil-liam Gilbert, pionir teorije magnetizma,
rugao se ideji da planeti vladaju metalima, no nije sumnjao da na djecu pri rođenju utječu zvijezde.
Kao što Patrick Curry ističe u Proročanstvu i moći, Christopher Wren je 1657. u svome pristupnom
predavanju profesora astronomije pri Greshamovoj katedri izjavio da »treba otkriti pravu astrologiju
propitivanjem filozofa, što će biti od znatne koristi fizici«, ako bi se ona mogla ispravno utvrditi.
Mnogi osnivači Kraljevskoga društva bili su jednako tako zainteresirani. Robert Boyle, otac
eksperimentalne kemije, mislio je da mora biti nečega u astrologiji, inače »bismo znali za planete
tek toliko da ih znamo«, što mu se činilo apsurdnim. U eseju naslovljenom »O nebeskim
225
BENSON BOBRICK
utjecajima ili isparavanjima u zraku« ustrajao je u tvrdoglavom uvjerenju da »nebeska tijela (ovisno
o uglu koji tvore jedno s drugim, a pogotovo sa Suncem ili Zemljom jli našim meridijanom, ili
nekom drugom točkom na nebu) mogu imati snagu da uzrokuju takve... promjene i izmjene... koje
će se na koncu osjetiti u svakom od nas.« Kad je John Wilkins, osnivač Kraljevskoga društva i
nakon toga biskup od Cheste-ra, 19. studenoga 1672. umro, njegov kolega Hooke zapisao je u svoj
dnevnik: »Umro je oko 9 ujutro zbog potiskivanja urina... konjunkcija Saturna i Marsa... Kobni
dan.« William Ramsev, liječnik Karla II, smatrao je astrologiju neizostavnom u svojoj praksi, iako
je osudio demokratizaciju tog umijeća.
Učeni kroničar John Evelyn bio je isto tako dvojakog mišljenja. Dne 12. prosinca 1681. zapisao je:
»Nedavno smo imali nekoliko kometa, a iako vjerujem da se pojavljuju zbog prirodnih uzroka i ne
djeluju sami po sebi, ipak ih ne mogu ignorirati. Oni bi mogli biti upozorenje od Boga, jer su obično
prethodnici njegove osude.« A kad se komet pojavio na zimskom nebu 1680. John Tillotson, kasnije
nadbiskup od Canter-burvja, napisao je: »Što on navješćuje samo Bog zna: markiz od Dor-chestera i
moj lord Coventrv umrli su ubrzo potom.« Lord Brouncker, prvi predsjedatelj Kraljevskoga društva,
izradio je horoskop Waltera Charletona, bivšeg predsjedatelja Kraljevskog zbora liječnika, na
njegov zahtjev. Istraživač starina John Aubrev bio je uvjeren da »nama upravljaju planeti, kao što
kotačići i utezi pokreću kazaljke sata«, no u potpunosti je poštivao beskonačne hirove ljudske
osobnosti, kao i potrebu za astrološkim rječnikom kojim bi se one točno izrazile. Sukladno tome,
kad je prikupljao biografske podatke što ih je kasnije uvrstio u svoje Kratke živote pazio je, kao što
i dolikuje članu Kraljevskoga društva, da točno zabilježi rođenje svojih likova kad god je to bilo
moguće. Tijekom istraživanja uspio je dobiti podatke, medu inima, za sir Kenelma Digbvja, Roberta
Burtona, Johna Drvdena, Johna Evelvna, Ti-tusa Oatesa, "VVilliama Penna, Anthonvja a Wooda,
Thomasa Hobbesa, Waltera Charletona, Roberta Hookea, Edmonda Hallevja i Christophe-ra Wrena.
Većina njih »zanimala se više nego usputno za svoje horoskope, kao i za 'revolucije' utemeljene na
njima«, iz godine u godinu. Aubrev je pak vlastite životne borbe pripisao »obilju loših direkcija«
(progresivnih aspekata) za koje je mislio da objašnjavaju brojna svjetovna razočaranja koja je
doživio.
226
SUDBONOSNO NEBO
Jeremv Shakerlev, astronom koji je točno predvidio solami tranzit Merkura u listopadu 1651.,
prihvatio je astrologiju baš kao i akademski astronom Vincent Wing, koji ju je branio kao
»božansko umijeće« i sastavio je astrološki almanah kao i brojne horarne horoskope. Njegov kolega
Thomas Streete, koji je radio s Hookeom i Hallevjem, razvio je metodu izvođenja zemljopisne
duljine prema kretanju Mjeseca, upravo u času dok se mučio oko nekog astrološkog udžbenika jer
je, prema Currvju, bio »uvjeren« da »astrološki aspekti imaju veliku snagu«. Još u poodmaklom 18.
stoljeću, u londonskom Popisu umrlih za one koji bi umrli iznenadnom smrću od tajanstvene bolesti
ponekad se aludiralo da su bili »pogođeni planetom.«
Premda je prvi kraljevski astronom John Flamsteed sumnjao u astrologiju i mrzio almanahe -jer ih
»svjetina cijeni poput... proročišta«, a njihova su se predviđanja često koristila za poticanje nemira -
iz opreza je izabrao povoljan trenutak (10. kolovoza 1675. u 3 i 45 poslije podne) za polaganje
kamena temeljca čuvene zvjezdarnice u Greenwi-chu, a horoskop za taj događaj stavio je iznad
vrata. Doduše, tu je gestu možda smatrao šalom; pa ipak, tri godine kasnije, 4. srpnja 1678. povjerio
se prijatelju: »Ti znaš da ne držim do astrologije, no ne usuđujem se potpuno odbaciti utjecaj
zvijezda, jer one previše zamjetno utječu [na nas].« Sve u svemu, mislio je da je bolje kladiti se na
obje strane. Isto je mislio i osamnaest godina kasnije, jer je 30. lipnja 1696., kad se spremao položiti
kamen temeljac za Kraljevsku bolnicu u Greenwichu, pažljivo »instrumentima pratio točno
vrijeme« i precizno zabilježio vrijeme kad se odigrao taj događaj.
U arhivima bogatoga engleskog trgovca Samuela Jeakea iz Ryea, koji je umro 1699., možemo
nazreti kakav učinak može imati podijeljen pogled na stvari. Jeake je održavao poznanstvo ili
prijateljstvo s Flam-steedom, Hallevjem i drugim poznatim znanstvenicima, uvelike je dijelio
njihove interese i pratio učene izvještaje Kraljevskoga društva, no veći je dio života vodio astrološki
dnevnik. Premda je Jeake bio skeptičan prema Kopemikovim heliocentričnim teorijama,
pretpostavljajući (još 1670.) da bi, »ako se Zemlja okreće, bilo razumno zaključiti da čovjek koji
trči prema istoku pretrči više nego ako trči prema Zapadu« - nije u tome bio dogmatičan.
Znanstveno se zanimao za vremenske uvjete i povezivao ih s Mjesečevim fazama a kao poslovni
čovjek, primjerice, bio je posve moderan. Brinuo se da njegova ulaganja budu raz-
227
BENSON BOBRICK
nolika, bavio se dionicama, vješto se nosio s fluktuacijom cijena dviju glavnih roba kojima je
trgovao (lanenim sjemenom i hmeljom) - sve to, međutim, uz pomoć horarnih i elektivnih
horoskopa. Jeake je u stvari bio čovjek novog doba, potpuno usklađen s.novim težnjama kasne stju-
artovske Engleske, no svaki put kad bi lupio glavom ili se spotaknuo na stubama, objašnjenje je
tražio u zvijezdama.
»Dan 16. srpnja, četvrtak, oko 11 sati uvečer. Ulazeći u sobu koja je mračna... pao u podrum koji je
do polovice u vodi. No dobrom Božjom Providnošću ne upadam u korito niti udaram glavom o
zidove podruma, premda su blizu, pa nisam ni najmanje ozlijeđen. Promatram položaj neba za taj
trenutak.« Za to je izradio horoskop: »Ove osobitosti treba razmotriti. Prvo, Saturn se upravo uzdiže
u Ribama, vodenom znaku, i blizu stupnja na kojemu se nalazi vrh kuće smrti u radiksu (kao kad
sam [prošlog siječnja] zamalo slomio nogu).«
Opet: »Dan 24. prosinca (1672.), utorak, oko 9 i 45. Odlazim s Joh-nom Weeksom mladim i
drugima u društvu u Westfield. Oko 1 i 50 popodne, dok prelazim preko živice, primam slučajan
udarac u desnu obrvu od sluge jednog iz društva, što mije ogulilo kožu a mjesto je na-teklo i
pocrvenjelo, te je nakon toga dva tjedna bilo crno. No Božjom providnošću udarac me nije pogodio
u oko. Sunce blizu vrha 8. kuće u opoziciji položaju Marsa u radiksu i u kvadratu s Jupiterom i
Marsom i u opoziciji s Mjesecom. Sve u kardinalnim znakovima.«
Još jednom: »Dan 14. svibnja (1677.), ponedjeljak. Oko 8 uvečer. Silazeći sa susjedova potkrovlja
(gdje sam bio da bih spriječio požar itd.) stao na posljednju stubu, koja je bila polomljena; noga mi
se okliznula, slomio sam lijevu goljenicu i bila je velika milost da nisam slomio nogu. Saturn i
Sunce u konjunkciji na početku Blizanaca u opoziciji vrhu 1. kuće.«
Sve je to bio pokušaj pridavanja objektivne suvislosti njegovu životu. U tom smislu umio je biti
razoružavajuće iskren u opisu sebe sama: »Niske sam grade... sjetna izraza, lica blijeda i mršava.
čelo visoko, oči sive, nos dugačak, zubi loši i okrnjeni, kosa tamnosmeda i kovrčava... Nakon 20.
imao sam je mnogo, no otada se prorijedila i stanjila. Glas mi je promukao otkad sam imao kozice.
Tijelo mi je uvijek bilo mršavo, ruke i noge sitne, djelomice sam ljevoruk, a djelomice vješt s
objema rukama. Na mojemu desnom dlanu nalazi se [to je sada čitanje iz dlana] savršen trigon
sastavljen od vitalne crte [života], kefalne
228
SUDBONOSNO NEBO
[glava] i hapatičke crte [srce], i sve su cijele; no kefalna crta na lijevom dlanu je prekinuta.«
Povremeno se Jeake bavio tranzitima, progresijama i solarnim po-vratcima; na njega je silno utjecao
francuski astrolog i matematičar Jean-Baptiste Morin, istraživao je čitanje iz dlana, čarobnu moć
brojeva, talismane, pa čak (nakratko) i kućne duhove. U svjetlu njegovih raznolikih iskustava i
stručnosti, čudno je da, poput Ashmolea, nije odabrao povoljniji trenutak za brak. Njegova
astrološka (naknadna) analiza tog trenutka je zajedljiva no iskrena:
»Dan 1. ožujka, utorak. Oko 9 i 35 ujutro. Oženio sam se gospođicom Elizabeth Hartshorn u Ryeu,
a vjenčao nas je gospodin Bruce... Sunce je zasjalo upravo kad smo vezali bračni čvor«, ali »položaj
neba nije se činio baš sretan za... Jupiter je u padu i u opoziciji s Mjesecom, u kvadratu s Marsom,
Merkur oslabljen u opoziciji s Marsom i u kvadratu s Mjesecom. čini se da to označuje razne
nevolje i nezadovoljstva, kao što Saturn u 2. kući najavljuje promjene u... novcu. Mars... aspek-tiran
u 5. kući: smrt ili nezgode koje se događaju djeci.« Avaj!
Medu vodećim astrolozima, najistaknutiji zagovornik reforme bio je John Gadburv, nekoć Lillvjev
protivnik. Rođen 1627., studirao je matematiku na Oxfordu, u mladosti se pridružio sekti »slobodne
ljubavi«, za Građanskog rata bio je naklonjen Parlamentu (no nakon toga roja-listima), a 1652. učio
je astrologiju s matematičarem Nicholasom Fis-keom kao mentorom. Godine 1659. objavio je Nauk
o horoskopima, »općenitu raspravu o natalnoj astrologiji s nizom astronomskih tablica koje su
omogućavale sastavljanje i tumačenje horoskopa bez ikakva drugog priručnika.« Gadburv je tiskao
i brojne almanahe, no danas ga se uglavnom pamti po djelu Collectio Geniturarum iliti Znameniti
horoskopi, u kojem je objavljeno 150 horoskopa (većinom istaknutih osoba, uključujući i autora).
Za svaki horoskop »obično je naveo glavne nezgode u životu osobe, uz komentare o natalnom
horoskopu i primarnim direkcijama povezanim s ključnim događajima«. Poput Au-breya, nastojao
je uspostaviti astrologiju kao legitimnu znanost, prema empirijskim principima, nadajući se da se
njena »vjerodostojnost može pokazati objektivnim proučavanjem uzroka i posljedica. Jedan pravi
229
BENSON BOBRICK
eksperiment', izjavio je, 'više vrijedi i treba ga više cijeniti nego stotinu pompoznih predviđanja.'«
Istovremeno, budući daje u nekim stvarima bio vrlo tradicionalan, Gadburv je komete smatrao
»svjetionicima čija je svrha i zadaća da čovječanstvo upozore na dolazeće opasnosti«. Također je
slijedio neobičan ogranak prenesenog nauka koji je držao da horami astrolozi mogu koristiti fizičke
osobine pitaoca kako bi procijenili horoskop. »Jer ako ma-deži itd. postavljača pitanja točno
odgovaraju izračunatoj shemi, astrolog sa sigurnošću može donijeti sud.« Pravila su bila razrađena i
obuhvaćala su veličinu, oblik, boju i položaj različitih biljega:
1) Kad si postavio horoskop, razmotri znak koji se uzdiže, te kojim dijelom ili udom čovječjeg tijela
on vlada, ima li osoba koja pita madež, biljeg ili ožiljak na tom dijelu tijela. Primjer, ako je uzdižući
znak Djevica, to može biti na trbuhu, ako je Vaga na slabinama; ako je Škorpion na skrivenim
mjestima itd. 2) Zatim razmotri na drugom mjestu u kojem se znaku od njih dvanaest nalazi vladar
ascendenta i recimo da postavljač pitanja ima madež i si. na tom udu ili dijelu tijela koji je tim
znakom prikazan. 3) Promotri položaj Mjeseca i reci postavljaču pitanja da ima još jedan madež i si.
u dijelu tijela prikazanom znakom u kome se on nalazi. 4) Razmotri znak 6. kuće i znak u kojem se
nalazi vladar 6. kuće; jer je obično postavljač pitanja obilježen na udovima koje prikazuja taj znak.
5) Kad Saturn označava biljeg i si. obično je to izraslina tamne ili crne boje. Ako je Jupiter, obično
se radi o ljubičastom madežu itd. Ako je Mars, obično je to ožiljak, rasjeklina ili posjekotina,
uglavnom u vatrenim znakovima; ponekad je to crvenkasti ožiljak ili točkice baruta. Ako je Sunce,
obično je boja maslinasta ili kestenjasta. Ako je Venera, boja meda. Ako je Merkur ponekad je
bjelkast, ponekad blijedoolovan. Ako je Mjesec, često je bijel, ali mnogo puta poprima boju planeta
s kojim je u aspektu. 6) Ako su planet i znak koji predstavljaju biljeg, madež ili ožiljak muški, Mars
itd., nalaze se na desnoj strani tijela; ako su ženski, prosudi suprotno.
I tako dalje. Premda je Gadburv naglašavao polumoderni statistički pristup, drugi su, naprotiv,
vjerovali da se astrologija previše udaljila od svojih klasičnih korijena. Oni su svoga vodu pronašli
u Johnu Partrid-geu, Gadburvjevu buntovnom učeniku. Rođen 1643. u Mortlakeu nedaleko od
doma predaka Johna Deeja, Partridge je započeo život kao postolar, sam je naučio latinski,
hebrejski i grčki, počeo se zanimati za
230
SUDBONOSNO NEBO
astrologiju, studirao je kod Gadburvja i stekao medicinsku diplomu u Levdenu, prije nego stoje
1679. objavio vlastito astrološko djelo. S vremenom se zaljubio u Ptolemejev Tetrabiblos (mjerilo
svih njegovih prosudbi); »prezrivo je odbacio horarnu astrologiju kao arapski izum, iskvaren
divinacijom«, veličao je natalnu astrologiju kao »racionalni oblik znanja«; stoga nije podnosio
Gadburvjeve baconovske reforme.
Partridge je u svome Opus Reformatum, iliti Raspravi o astrologiji u kojoj su uobičajene greške tog
umijeća skromno izložene i odbačene (1693.), odlučio ispraviti »razne pogreške u učenju i
prakticiranju astrologije, pogotovo onog dijela koji se tiče natalne astrologije«, strogim
pridržavanjem ptolemejskih metoda, i poput Ashmolea, bio je ogorčen na šarlatane koji su okaljali
Umijeće. Osobito nije volio one koji su se petljali u magiju i koji su »hinili da vraćaju odsutne ili
odbjegle ljude«, ili koji su izrađivali astrološke talismane »da omoguće ili spriječe kopu-laciju,
prema željama njihovih klijenata, koji su to željeli bilo iz ljubavi ili iz zlobe, s obiljem sličnih stvari
koje bih još mogao ispripovijedati, a koje družina skandaloznih prevaranata radi pod izlikom
astrologije.« Izložio je vlastito umijeće u nizu oglednih horoskopa. Jedan od njih bio je horoskop
Olivera Cromwella, »s tablicom direkcija od njegova rođenja do smrti; za svaki luk njegova prava
mjera«, u kojem je pokazao daje ovaj morao umrijeti upravo tada kad je umro.
S obzirom na Cromvvellovo rođenje na dan 25. travnja 1599. u 1 sat i 5 minuta ujutro u
Huntingtonu, Engleska, 52 stupnja sjeverne širine, otkrivamo: Vodenjak se uzdiže, Saturn je u Vagi,
Jupiter u Raku, Mars u Ovnu, Venera u Biku, Merkur u Biku, Sunce u Biku, Mjesec u Djevici,
Zmajeva glava u Vodenjaku, Zmajev rep u Lavu. U solarnom povratku za posljednju godinu
njegova života Partridge nalazi:
Saturn i Jupiter su se vratili na svoja radikalna mjesta; isto tako i Mars i Mjesec u kvadrate sa
svojima; Merkur i Venera su u Biku, gdje su bili i u radiksu, i nisu daleko od svojih radikalnih
položaja. Tako vidimo da su se svi planeti vratili na svoja vlastita mjesta, osim Marsa i Mjeseca koji
su u kvadratu. Dakle, revoluciju ću upotrijebiti na sljedeći način: Mjesec, Mars i Saturn su svi
promisori [primatelji aspekta] u direkciji; Mars je u kvadratu sa Satumom, vladarom radiksa, koji se
vratio na svoje radikalno mjesto; a Mjesec, premda Hyleg [davatelj života] ovdje je ipak promi-sor i
ulazi u direktnu opoziciju spram mjesta direkcije i u kvadrat s vlas-
231
BENSON BOBRICK
titim mjestom; uz to Mars ulazi u mundanu paralelu sa Suncem. I da to sve zbrojimo, i Mjesec i
Mars su u nasilnim sazviježdima, Mjesec s Alde-baranom, koji je Marsove prirode, a Mars s onim
zvijezdama na početku Raka koje zovemo Kastor i Poluks a koje su Saturnove naravi. Tako iz
Sunčeva povratka i usporedbe njegovih konfiguracija s direkcijama, možemo zaključiti da prema
drugom uzroku to ne moje biti drugačije nego smrtonosno.
Da potvrdi svoju dijagnozu, provjerio je i sekundarne direkcije i progresije horoskopa, »jer ako se
sve složi, sa sigurnošću možemo procijeniti da ga samo čudo može spasiti«. Sve se, kao stoje
ustanovio, podudarilo. »Pod ovom revolucijom nalazimo da je ascendent sekundarnog pomaka u
opoziciji Jupiteru, Sunce u kvadratu sa Saturnom... Mjesec u opoziciji Jupiteru, Mjesec u opoziciji
Marsu, kojeg je dotaknuo upravo u trenutku njegove bolesti, no svi su oni bolesni i pokazuju lošu
godinu.«
Brojni drugi primjeri horoskopa - Nostradamusov, onaj Cardanova nesretnog sina, poznatog
geografa Gemme Frisiusa i tako dalje - na sličan su način izloženi da pokažu neumoljivo djelovanje
sudbine. Iako se Partridgeove metode čine nevjerojatno složenim, one su bile rukovođene
starostavnim pravilima. Kepler bi, primjerice, vjerojatno došao do istih zaključaka - a zapravo i jest,
kad je za svoju posljednju godinu života tužno uočio analogni obrazac u svojoj natalnoj karti.
Još uvijek uobičajeno mišljenje, da je do Newtonova doba prosvijećena znanstvena zajednica
jedinstveno odbacila astrologiju, nije potvrđeno. William Whiston, koji je 1707. držao predavanja u
spomen na Bovlea, i Newtonov nasljednik kao profesor matematike pri Lucasovoj katedri na
Cambridgeu, na primjer, smatrao je vjerojatnim daje komet označio biblijski potop. Isto tako je
smatrao da »sveznajući Bog može sinkronizirati redovite povratke kometa kako bi bacio grešnike
na koljena«, tako da periodičnost nije bila argument protiv značenja događaja. Stoga mu nije bilo
teško vjerovati da će komet jednog dana označiti razaranje Zemlje vatrom. U medicini, istaknuti
liječnici poput Richarda Meada, potpredsjednika Kraljevskoga društva koji je liječio Newtona i
Halleva, povezao je epileptične napade, menstruaciju i drugo s »kvadratima Mjeseca«.
232
SUDBONOSNO NEBO
Propast astrologije obično se pripisuje trijumfu Kopernikove helio-centrične hipoteze, Keplerovim
zakonima, Newtonovoj mehanici, otkriću novih planeta poput Urana i Neptuna i na koncu,
»posljednje no ne i manje važno, zdravom skepticizmu modernog čovjeka«. Ipak, »uz iznimku
otkrića novih planeta«, kako ističu John West i Jan Toonder, »ta znanstvena otkrića nisu nipošto
naštetila ni principima niti prakticiranju umijeća«. »Sam astrolog ne mari«, već je odavno izjavio sir
Christopher Hevdon, »je li (kao što Kopemik kaže) Sunce u središtu svijeta.« Doista, to u tom
smislu nije se ništa mijenjalo na stvari ni za Kopemika kao ni za Brahea, Deeja, Galilea, Keplera,
Lillvja ili Morina. Pa opet se govorilo daje nakon pojave »novih zvijezda« na nekoć
nepromjenjivom nebu ili otkrića Jupiterovih mjeseca astrologija osporena; no astrologija je bila
zatvoren sustav koji je djelovao prema neopla-tonskim i pitagorejskim načelima. Govorilo se da
poznata periodičnost povratka kometa, koju je utvrdio Hallev, od astroloških predviđanja čini
besmislice, jer je »postalo teže promatrati komet na nebu kao nebesko upozorenje na konkretnu
nesreću«. No ne i astrologu, koji se, naposljetku, oduvijek bavio cikličkim ili povratnim nebeskim
događanjima.
Sam Newton bio je ponešto upoznat s astrologijom. Raspravljao je
0 njenom podrijetlu u svojoj Ispravljenoj kronologiji drevnih kraljev-stava iz 1728. - u kojoj je
»pretpostavio vezu između povijesti naroda
1 zvijezda« - i smatrao je da bi neki davni povijesni datumi mogli biti »rektificirani« ili točno
određeni pomoću astrologije. Prema njegovu rođaku Johnu Conduittu, koji se oženio Newtonovom
nećakinjom, Newton je započeo ozbiljno studirati matematiku tek nakon što je imao problema s
matematikom u astrološkoj knjizi koju je kupio na sajmu u Sturbridgeu. Bio je i kabinetski
alkemičar, napisao je više od milijun riječi o retortama i kamenu mudraca te je »koristio astrološke
koncepte i način razmišljanja« u svome alkemijskom radu. Na primjer, »držao je da se najbolja
voda za to djelo dobiva 'snagom sumpora koji leži skriven u Antimonu. Jer, drevno ime Antimona je
Ovan. Ovan je prvi astrološki znak u kojemu se Sunce počinje uzdizati, a Bog je najviše uzdignut u
Antimonu.'« Ideja gravitacije također je bila nadahnuta (barem djelomice) astrološkom idejom - o
djelovanju jednog tijela na drugo s udaljenosti, stoje Newton počeo smatrati »duhovnom silom«.
233
BENSON BOBRICK
Astrologija je oslabjela ne zato stoje imala »razlog« za to, u Doba razuma ili razložnosti, već stoga
što je Bog napustio svijer to jest, neopla-tonski Bog kozmičkoga sklada i korespondencije, spojiv s
kršćanskim Bogom, kao paradigmom. Premda je samog Newtona očigledno privlačilo okultno,
naposljetku je mehanička priroda znanosti koju je podupirao neopipljivom ostavila premalo
životnog prostora. »Divlji ples sjena koje bacaju zvijezde na zidu Platonove pećine«, piše Arthur
Koestler, »smirivao se u pristojnom i staloženom viktorijanskom valceru. činilo se da su sve tajne
protjerane iz svemira, a božansko je svedeno na ulogu ustavnog monarha, koji se održava na životu
iz razloga pristojnosti, ali bez stvarne potrebe i bez utjecaja na tijek događaja.«
TREćI DIO
Bogovi poprimiše tuđinski oblik, Divlji seljaci što u čudnom kraju Svinje gone. Kroz garava lica
Zvjezdolika lica blistaju.
Pod sivim dronjcima neba naprežu se i posrću: No posvema prikrit ne mogu Veličanstvo i ljepotu,
krasotnost, Vatru što sjaji u oku palom bogu.
Noću se u blatnim kolibicama zgure;
I, a da ni sami to ne znaju,
Sa sobom krunu i žezlo nose
I od prijestolja do prijestolja hodaju.
A. E., »Progonstva«
... Ovaj nered, ova neprekidna pomutnja Prizemnih htijenja i težnji k plafonu Vode se zvijezdom što
ne doseže je slutnja, I neotkritim planetom na nebosklonu.
I ko što mjesec iz oblačnih dveri dobrodi Pa nad more baca most svjetlosti trajne, Po čijim daskama
drhtavim mašta nam hodi Prema kraljevstvu tom noći i tajne -
Tako iz svijeta duhova se spušta Most svjetlosti, s onim tvoreći sponu, I blude naše misli ponad
bezdana sušta Preko poda što ljulja se ko da će tonut.
Henry Wadsworth Longfellow, »Kuće duhova«
234
235
Jedanaesto poglavlje
Godine 1680. neki je oksfordski astrolog uznemireno pisao kolegi: »Jesi li čuo novosti s Alme
Mater? Svekolika astrologija mora se prognati, tako te će ostati tek u uobrazilji ljudi!« Do tada se
susrela s cenzurom i otporom na Sorbonni kao i na Francuskoj akademiji znanosti, dok se u Rimu
protiv nje pripremala papinska bula. Slične su se zabrane proširile čitavom Europom - Njemačkom,
Mađarskom, češkom i drugim zemljama. I u Engleskoj se počela povlačiti u ilega-lu. Jedan od
posljednih visokih dužnosnika koji su se pouzdavali u astrologiju bio je sir John Trenchard, državni
tajnik Vilima III. Tren-chard je »na samrtnoj postelji priznao da se obistinilo sve što mu je njegov
astrolog predvidio«. Posljednji engleski vladar za kojeg se zna da je primao astrološke savjete - od
Nizozemca imenom Von Galge-broh - bila je kraljica Ana, koja se popela na prijestolje početkom
18. stoljeća. Na njeno inzistiranje, nevoljko joj je otkrio vjerojatni datum njezine smrti,
objašnjavajući da će 17. kolovoz 1714. za nju biti vrlo težak dan. Toga je dana umrla. No astrologija
je na većini frontova bila pod opsadom. Oni koji su je prakticirali potpali su pod Zakon o skitnji,
poput lupeža, gatara i »sijača razdora i pobune«, često su izjednačavani s vješticama, ili su im se
rugali kao praznovjernim budalama. Daniel Defoe (u svome Dnevniku kugine godine), Jonathan
Swift i Samuel Johnson svojim su se utjecajnim glasovima pridružili poruzi. U svome velikom
Rječniku Johnson - koji je ipak vjerovao u
236
237
BENSON BOBRICK
čarobnjaštvo i cijenio Culpeperov Bilinar- definirao je astrologiju kao »praksu predviđanja pomoću
zvijezda, umijeće danas općenito odbačeno kao iracionalno i lažno«. Na sličan način Encyclopaedia
Britan-nica iz 1771. odbacuje astrologiju kao »znanost nagađanja« koja je odavno »s pravom
postala predmetom prezira i poruge«.
Dok je Butler Lillvja razapeo posthumno, Jonathan Swift je Johna Partridgea pokopao živog.
Početkom 1708. Swift je napravio tobožnji astrološki almanah pod pseudonimom Isaac Bickerstaff,
u kojem je važno predvidio da će »Partridge, pisac almanaha, sasvim sigurno« umrijeti 29. ožujka,
»oko jedanaest uvečer, od strašne groznice«. Dan 29. je došao i prošao, a 30. je Swift, kako se i
priliči, objavio potpun i detaljan »Izvještaj o nagloj smrti g. Partridgea, autora almanaha«, u obliku
»pisma ugledne osobe« koje donosi navodnu ispovijed na samrtnoj postelji. Neslana šala okrunjena
je »Elegijom o smrti g. Partridgea« ukrašenom zlobnim rimama. Početak joj je glasio: »Ovdje, na
metar i po od zemljina lica, / Leži postolar, trgovac zvijezdama i varalica.«
Dne 1. travnja Partridgea je probudio mjesni crkvenjak zakucavši na njegov prozor i, misleći da mu
je on neki rođak, upitao ima li obitelj ikakvih želja glede pogrebnih tužaljki. Kasnije toga jutra stigli
su po-grebnikovi ljudi da izmjere kuću radi pogrebnih priprema. Zatim je stigla skupina balzamera.
A toga popodneva, kad je Partridge izašao u šetnju, zaustavljali su ga ljudi da mu kažu kako
nalikuje nedavno preminulome kojega su poznavali. U tiskari su, misleći daje mrtav, izbrisali
njegovo ime s popisa klijenata, tako da iduće godine nije mogao tiskati svoj rad. A nekoliko je
idućih godina neprestano morao dokazivati da je još živ.
Partridge je s vremenom ponovno učvrstio prijašnji ugled a Swift je umro u ludilu, no pakosna
poruga potonjega upućena čestom izdavanju almanaha bila je opravdana, jer su se oni općenito
srozali - kao što je i poštovanje prema umijeću opalo - i bili su isprazni poput današnjih astroloških
kolumni u tabloidima. »Njihove opaske i predviđanja su takva da jednako odgovaraju svakom dobu
ili zemlji na svijetu«, žalio se jedan čitatelj. »Ovoga mjeseca [kažu] da nekoj značajnoj osobi prijeti
smrt ili bolest. A krajem svake godine vidimo da nije prošao nijedan mjesec a da nije umrla neka
značajna osoba. I bilo bi čudno da nije tako, jer u ovom kraljevstvu ima bar dvije tisuće značajnih
ljudi, od kojih su mnogi stari.« Ili, »ovog će mjeseca biti unaprijeđen istaknuti
238
SUDBONOSNO NEBO
svećenik; takvih ima više stotina, a polovica njih je jednom nogom u grobu.« Istovremeno, kako se
znanost primarno počela baviti mjerenjem materijalnih pojava, astronomija se, koja se bavi
promatranjem zvijezda, odvojila od astrologije, koja tumači njihov utjecaj na čovjeka. Prisiljena
povući se u sjenu, astrologija je pronašla djelomično, skriveno utočište u polutajnim društvima
poput Slobodnih zidara ili Reda ruže i križa, gdje se sačuvala u simboličnom obliku. U masonskoj
tradiciji, ukorijenjenoj u gradnji velikih srednjovjekovnih katedrala, napose je odjekivao njen nauk s
obzirom na strukturalni naglasak na astronomiju i astrologiju vremena. Primjerice, »Mason
kraljevskog luka« nazvan je tako u slavu luka ekliptike koji se proteže od jedne ravnodne-vice do
druge - od nultog stupnja Ovna do nultog stupnja Vage - čiji je vrh (ili središte) u ljetnom suncostaju
(nulti stupanj Raka), mirnoj točki u vječnom kruženju Sunca.
Bavljenje astrologijom nije posve zamrlo, premda su mnogi njeni predstavnici u nedostatku znanja i
obuke bili očigledni sumnjivci i stoga su - posve opravdano - potpadali pod Zakon o skitnji. »Teško
je pojmiti«, piše Joseph Addison u Spectatoru, »koliko je mnogo čarobnjaka, Cigana i mudrijaša
raspršeno diljem svih grofovija i trgovišta Velike Britanije, a da ne spominjemo gatare i astrologe.«
Njihove sumnjive radnje po svoj su prilici bile utjelovljene u djelovanju seoskih vještica. Tipičan
slučaj iz tog doba izgleda ovako:
Prije nekoliko dana Robert Ashworth iz Marlanda u Castletonu posjetio je u Rochdaleu ženu
imenom Alice Platt, gataru i prodavačicu vradžbina, uroka i lijekova, s nadom da će ga izliječiti od
epileptičnih napada. Prepisan mu je sljedeći lijek: Za punog mjeseca treba nabaviti crnog mačka,
kojeg mora staviti u mrežu. Zatim mu mora izvući rep i odrezati ga u četvrtom zglobu. Naloženo
mu je da uhvati trideset kapi krvi u čašu najboljega holandskog džina i popije mješavinu u ponoć
kad Mjesec bude pun. Odmah zatim mora otići u krevet i pod jastuk staviti zapečaćen papir koji mu
je dala vještica, te ne smije ustati prije šest sati ujutro. Žena, koja je imala oko pedeset godina i
nosila je muški kaput, uvjerila je Ashwortha da, bude li slijedio njezine upute i ponavljao Očenaš
ujutro kad ustane iz postelje, neće više imati napadaje.
Drugi su, međutim, činili sve da sačuvaju dostojanstvo umijeća i njegovu tradicionalnu primjenu. U
tom su smislu dvojica možda najistak-
239
BENSON BOBRICK
nutijih i najsposobnijih astrologa kasnoga 18. stoljeća bili Ebenezer Si-bly i John Worsdale, koji su
(premda nisu osobito voljeli jedan drugoga) pripadali izumirućem bratstvu adepata. Rođen 1766.,
"VVorsdale je bio Partridgeov učenik. Poput svoga mentora i on je odbacio Gadburv-jev
reformirani, empirijski pristup. Divio se Lillvju i njegovu horamom umijeću (premda je prezirao
neke Lillvjeve metode koje su se kosile s tradicijom). Isticao je Ptolemeja kao prvaka svega onog
što je u astrologiji autentično. »Besmrtni učitelju ovog božanskog umijeća, / Pravila tvoja blistaju
ko najsjajnija svijeća.« Worsdaleova strogo »racionalna« vrsta astrologije obuhvaćala je, prema
riječima jednog pisca, »vrlo detaljne matematičke izračune, posebno u odnosu na direkcije i tajne
pojmove tumačenja poput aphete i hylega«, koji su se bavili duljinom života. U mračnoj tradiciji
Balbila - dvorskog astrologa Klaudija, Nerona i Vespazijana, čija se jedina poznata astrološka
rasprava Astrologumena, čini se (prema sačuvanom sinopsisu), u cijelosti bavi pitanjem kako
utvrditi kada i na koji način će osoba umrijeti - Worsdale je iskoristio svoju stručnost da u Zbirci
znamenitih horoskopa... Koji dokazuju istinitost i vjerodostojnost astrologije pokaže, sa
zastrašujućom točnošću, mogućnost horoskopa da precizno predvidi vrijeme i okolnosti nečije
smrti.
U pogledu vlastitih vještina nije bio ni najmanje skroman. U Sadržaju svoje Nebeske filozofije Hiti
Genetlealogije, na primjer, izjavljuje: »Ovo djelo sadrži nepristrano izlaganje o greškama svih
drevnih i modernih autora, koje dokazuje da već nekoliko stoljeća nije objavljeno nijedno
originalno djelo o ovoj grani astronomije, te da su sve moderne publikacije o horoskopima
plagirane od drevnih autora.« Obećao je da će sam pisati ispravno i osigurati »pravu metodu
donošenja prosudbi za sve slučajeve... bez ikakve varave hipoteze«. Potkrijepio je to primjerom
»horoskopa trideset značajnih suvremenih osoba, koji dosad nisu objavljeni, uključujući« (iz
nepoznatog razloga posebno naglašen) »horoskop novorođenog vojvode od Bordeauxa«. Tumačeći
horoskop za horoskopom, u nastavku je prorekao smrt svakoga klijente ili osobe s trajnim
uspjehom. Evo, na primjer, sudbine stanovite Mary Dickinson, rođene 1. veljače 1798. u 3 i 48
ujutro, na širini od 53 stupnjeva:
240
SUDBONOSNO NEBO
Kad mi se obratila ta nesretna osoba odmah sam uvidio da prevladavaju upozoravajuća
svjedočanstva koja se nalaze na svim dijelovima neba. Bio sam uvjeren da joj se bliži nasilna smrt
te da nema ničega što bi moglo umanjiti bijes tih neprijateljskih konfiguracija koje su se udružile s
anaretskim direkcijama na odgovarajućim mjestima i smrtnim postajama. Ascendent je oštećen
tijelom Marsa (koji je pored srca Škorpiona) i... taj važni kut je isto tako oštećen Mjesecom... dva
svjetla svijeta su u opoziciji a Mars, koji se u vrijeme rođenja upravo uzdizao, oštećuje Sunce i
Mjesec s mrskih [zloćudnih] mjesta i terminusa, što redom navješćuje nasilnu smrt.
Također bilježi da je Jupiter bio na nadiru horoskopa, oštećen Marsom i Saturnom, »Venera je
ulazila u kvadrat sa Saturnom... oba bene-fika bila su lišena svojih prirodnih i dobroćudnih osobina,
zbog položaja i smjera«, i tako dalje. Nastavivši u tom stilu još neko vrijeme, pretkazao je smrt
utapanjem. I doista, doznajemo da se uboga djevojka pet mjeseci kasnije utopila.
Worsdale nije bio elegantan stilist, njegov okultni žargon gotovo se mogao zamijeniti za parodiju iz
Swiftova pera. No ispod bombastičnog jezika bila je željezna logika koja je, barem medu njegovim
sljedbenicima, poticala strah i prepast.
Premda je smrt bila njegovo uže područje, znao je biti u pravu i na drugim frontovima. Jedanaest
godina prije Napoleonova poraza kod Waterlooa, Worsdale je predvidio da će, ako se Napoleon
Bonaparte i vojvoda od Wellingtona ikad sukobe, Napoleon izgubiti. Tako je mislio jer je
Wellingtonov Jupiter u desetoj kući bio točno u konjunkciji sa Saturnom u Napoleonovu horoskopu.
Wellingtonje volio reći daje bitka bila dobivena znatno ranije, na sportskim igralištima Etona; u
astro-loškom smislu bila je dobivena odvajkada. »Jupiter u desetoj kući, kući časti, autoriteta i
promaknuća«, čitamo, »podupire dostojanstvo pojedinca; Saturn u desetoj svojim dominantnim
magnetizmom dosnosi uzdizanje, no budući da je zemljan, vodi prema materijalnoj ambiciji da se
uzdigne iznad svoje održive moći. Sam simbol tog planeta ukazuje na očiglednu prevlast materije
(+) nad sublimiranim esencijama duše (rastući Mjesec), preokrenuto stanje koje samo neko vrijeme
može održati privid sigurnosti.« U Wellingtonovu horoskopu Jupiter i sretna točka također su bili u
konjunkciji, dok su mu u sedmoj kući otvorenih neprijatelja ili suparnika Mars i Satum (zapravo
Napoleon) bili u Raku, znaku njihove slabosti, stoje ukazivalo na Wellingtonov uspjeh.
241
BENSON BOBRICK
SUDBONOSNO NEBO
Ebenezer Sibly pripadao je drugačijoj školi. Masonski meštar rodom iz Bristola i liječnik pod
utjecajem Primum Mobilea Placidusa de Titu-sa, astrologa redovnika i profesora matematike na
Sveučilištu u Padovi (i nekoć savjetnika Leopolda Wilhelma, austrijskog nadvojvode i brata svetog
rimskog cara Ferdinanda III), Sibly se u mladosti tako zaljubio u astrologiju da je dvije godine
proveo zaključan na tavanu, gdje su mu sve obroke slali kroz otvor na podu. Postao je istaknuti
liječnik i tijekom duge karijere objavio je brojne knjige, uključujući stručno izdanje Culpeperova
Bilinara, bilješkama popraćenu Zbirku trideset znamenitih horoskopa Placidusa de Titusa, općenit
prikaz Liječništva i okultnih znanosti i sredinom 1780-ih svoje remek-djelo u četiri sveska Nov i
potpun prikaz nebeske znanosti astrologije, koje je do 1817. doživjelo dvanaest izdanja.
Siblvjeva stručnost pokrivala je sve grane astrologije. Dok je Wors-dale temeljio svoj rad na onome
stoje smatrao čistom klasičnom tradicijom, Sibly je potpuno prigrlio njenu takozvanu magijsku
stranu divi-nacije (oprimjerenu u horarnoj i elekcijskoj astrologiji) te se bavio i horoskopima
ingresija i solarnim povratcima. U drugom dijelu svoga Novog i potpunog prikaza, on kozmičkim
pojmovima objašnjava zašto »umijeće odgovaranja na horama pitanja« djeluje: »Pitanje od važnosti
za našu dobrobit ne stvara se u umu, već u točci vremena kad planeti i znakovi koji upravljaju
rođenjem osobe djeluju na samu tu osobu te zaokupljaju njezine misli i pažnju. Dakle, rođenje
nekog pitanja, kao stoje horoskop djeteta, prenosi priču o čitavoj stvari na njegovo čelo. Iz toga
slijedi i ona vještina prirodnih predviđanja pomoću koje umjetnik može pokazati zahtijevane
pojedinosti događaja.« Štoviše, za one koji nisu sigurni u vrijeme svoga rođenja »nauk o horarnim
pitanjima« može popuniti prazninu. »Ozbiljno postavljena pitanja o koječemu mogu biti jednako
zadovoljavajuća kao daje poznato vrijeme rođenja.« Bonatti i Lilly, medu ostalima, sigurno bi se
složili. Sibly u svom djelu daje potpun prikaz pravila za izračun i tumačenje horarnih horoskopa
spretno obrađenim primjerima za pitanja poput: »Je li odsutni sin živ ili mrtav?, »O izgledima za
bogaćenje«, »O sudbini broda na moru«, »Hoće li pitalac doći do željenog promaknuća?«, »Hoće li
muž biti proglašen krivim ili će ga osloboditi?« itd. - sve tipična pitanja. No opseg njegova rada bio
je potpun. U Lillyjevu duhu uvrstio je i vodič za planete u znakovima, »umjetnost izračunavanja
horoskopa«, astrološke
rasprave o »Djeci«, »Prijateljima i neprijateljima« i »Braku«, poglavlje o progresijama i
direkcijama, i na kraju tablice rektascenzije za sjeverne širine, deklinacije za sjeverne širine, kose
ascenzije i tako dalje. Evo primjera na temelju kojega možemo steći dojam o njegovu načinu i
metodi: »Jupiter u Škorpionu predstavlja osobu srednjeg stasa, čvrstog tijela, smeđe kose, mesnatog
lica, tamnog tena, no ponašanjem uzvišenu, ponosnu, ambicioznu osobu. To je osoba koja želi i
nastoji nametnuti svoja pravila onima koji su joj jednaki, odlučna je, zlobna, gramziva i odgovorna
za pretjerano cjepidlačenje u svim svojim postupcima. Stoga s takvim osobama treba postupati
pažljivo.«
Evo što Sibly piše o seksualnim sklonostima muškaraca:
Jesu li njihove navike čestite ili poročne uvelike ovisi o položaju i konfiguraciji Marsa, jer ako se on
razdvaja od Satuma i Venere i približava se Jupiteru, ljudi rođeni u tom trenutku bit će diskretni i
skromni, pristojni u susretu sa suprotnim spolom i raspoloženi samo za prirodno ponašanje. Ako su
Jupiter i Venera u konfiguraciji sa Saturnom i Marsom, osoba će se biti agilna i imati skrivene želje
za ljubavnim djelovanjem, ali će izvana pokazati čestitost i napor da izbjegne sramotu. Ako su samo
Mars i Venera konfigurirani ili ako Jupiter tome svjedoči, osoba će biti otvoreno lascivna i
prepuštati se najraskalašenijim užicima sa suprotnim spolom.
Siblvja su često konzultirali o ljubavnim pitanjima. Jednom gaje prilikom neka žena upitala treba li
nastaviti sa svojim zarukama. Sibly je proučio horoskop, usporedio ga s horoskopom budućeg
mladoženje i izjavio da »ne može pronaći ni najmanju konfiguraciju koja bi imalo bila skladna ili
slična s onim drugim horoskopom... Dobroćudne zvijezde u uglovima jednog horoskopa u opoziciji
su zloćudnim planetima drugog. Muški temperament jači je u ženskom horoskopu... dok je kod
muškog i odviše očigledno mekuštvo ženskog utjecaja«. Stoga joj je savjetovao da prekine zaruke.
No muškarac je, čini se, bio vrlo bogat i ona je bila odlučna da se uda iz financijske koristi. Oženili
su se, a brak se iznenada raspao. Seks se pokazao važnijim nego stoje mislila. »Mla-dence su stavili
u postelju - gdje su se trebali ispuniti ljubav i užitak: no [budući da ih nije bilo] mladenka je ustala
sa suncem, pa kad nije našla nikakve draži koje bi nadomjestile taj nedostatak, smjesta je napustila
supruga koji se nije ni potrudio daje vrati. Nakon toga je imala djecu s dvojicom drugih
muškaraca.«
242
..i*.
243
BENSON BOBRICK
Sibly je svoje vještine primjenjivao i na svjetovne poslove. Neka od njegovih mundanih odnosno
političkih predviđanja zapravo su bila izvanredna. Kad je započela Američka revolucija, analiza
horoskopa in-gresija za 1776. vrlo mu je jasno rekla kako će se odvijati borba između Krune i
kolonija. Većina je očekivala da će pobuna biti ugušena, a Sibly je glatko predvidio njen trijumf i
rezultat rata koji će biti »potpuno razdvajanje dviju strana«. Desetljeće kasnije, u trećem dijelu
svoga Novog i potpunog prikaza objavljenog 1787. zaključio je (gledajući unaprijed) iz horoskopa
ingresije za ulazak Sunca u Ovna 1789.: »Svi su izgledi, iz rasporeda signifikatora u ovom
horoskopu, da će se u francuskoj politici dogoditi neki vrlo važan događaj, koji bi mogao svrgnuti
ili na neki drugi način dotaknuti život kralja, te učiniti žrtvama mnoge velike i znamenite ljude iz
crkve i države, i to prije revolucije ili promjene u poslovima carstva, koja će zapanjiti i iznenaditi
susjedne narode.« Dvije godine kasnije dogodila se Francuska revolucija (prema rasporedu, 1789.),
koja je poprimila predviđeni »zapanjujući« karakter, upravo kao što je opisano.
Sibly je još poznatiji zbog horoskopa koji je sastavio ranije, 1784., da utvrdi sudbinu Amerike
nakon revolucije - to jest kad je revolucija trijumfirala, ali su se pobjedničke kolonije još borile za
ujedinjenje. Na 53. ilustraciji u trećem svesku njegovoga velikog djela, prikazanje horoskop
Amerike podignut u desnoj ruci anđela s trubljom koji lebdi u oblacima iznad željene federalne
unije, koja je prikazana kao dijete na zemlji. Na temelju horoskopa Sibly je izjavio da će Amerika
jednog dana »imati obimnu i plodnu trgovinu, napredan i sveobuhvatan promet sa svim dijelovima
svijeta te veliku sigurnost i blagostanje svojeg naroda« te da će, štoviše, na kraju utemeljiti »novo
carstvo koje će prije ili kasnije davati zakone čitavom svijetu«. Za nestabilnu, eksperimentalnu
demokraciju -još jedva naciju - kakva je Amerika tada bila, to je bila izvanredno optimistična
najava, kad se uzme u obzir da ni Washington još nije imao u vidu Ustavnu konvenciju koja će se
dogoditi tri godine kasnije u Phila-delphiji. (Worsdale, ne želeći zaostati, kasnije je napisao da
»uzdignuti i dostojanstveni« položaji planeta u vrijeme Američke neovisnosti »jasno najavljuju da
će doći vrijeme kad će TO CARSTVO dati zakone svim narodima i uspostaviti NEOVISNOST i
SLOBODU u svim dijelovima nas-tanjivog svijeta.« Premda je to napisao nakon rata 1812., bila je
to prilično odvažna izjava.)
244
SUDBONOSNO NEBO
Siblvjevo je predviđanje ipak mnogo zanimljivije, jer je povezano s konkretnim horoskopom. A to
je horoskop osnutka Sjedinjenih Država. Kad su točno rođene Sjedinjene Države? To je pitanje
pobudilo mnoge rasprave. Horoskopi su sastavljani za prvo kolonijalno naselje (u Roanokeu, u
Virginiji), za Bostonsku čajanku, za Prvi kontinentalni kongres, za Deklaraciju neovisnosti, ustavne
članke o konfederaciji, za britansku predaju u Yorktownu, za Pariški ugovor, za Ustavnu konvenciju
u Philadelphiji, za inauguraciju Georgea Washingtona kao prvog predsjednika Sjedinjenih Država.
Većina astrologa prihvaća kao ključni trenutak Deklaraciju neovisnosti - što treba razlikovati od
»Proglašenja neovisnosti« koje se dogodilo u podne 8. srpnja kad je Deklaracija pročitana na trgu
ispred vijećnice u Philadelphiji - no pokazalo se da je taj »trenutak« vraški teško odrediti. čak ni 4.
srpnja nije dan oko kojeg se svi slažu. John Adams piše u jednom od svojih pisama da se glasovanje
za neovisnost - »za to da te Ujedinjene kolonije jesu, i s pravom trebaju biti, slobodne i neovisne
države« - nije dogodilo 4., već 2. srpnja, na dan koji će, kako je on predvidio, »slaviti idući naraštaji
kao veliku godišnju svečanost... s vatrometima i predstavama... pompom i paradom.« No na koncu
je slavu ponio 4. srpnja. čini se da nitko ne zna kad je sam dokument potvrđen. Dne 2. srpnja, kad je
predložena odluka o neovisnosti, sam dokument, koji je pripremio Jefferson a ispravio Franklin,
poslužio je samo kao formalna objava potpore odluci. Tako je na neki način usvojen, a na neki i
nije. Dva dana kasnije, međutim, Journal of Congress objavljuje: »Malo nakon podneva, 4. srpnja
1776. trinaest kolonija se jednoglasno izjasnilo slobodnim i neovisnim državama.« Moglo bi se
činiti da je to konačno riješilo stvar. No kopija dokumenta koji to potvrđuje nije objavljena u to
vrijeme u Journalu. Zapravo, donja polovica stranice ostavljena je prazna. Kopija Deklaracije
umetnuta je tek kasnije i pričvršćena pomoću triju naljepnica. Ipak, smatralo se daje Deklaracija
potpisana na taj dan. Nije bilo tako. Godine 1817. pojavilo se pismo koje je tri godine ranije
Thomas McKean, sudionik Drugoga kontinentalnog kongresa, napisao Johnu Adamsu. U njemu
McKean izjavljuje da »nijedna osoba« toga dana nije potpisala Deklaraciju - premda je Jefferson
tvrdio da njegove bilješke pokazuju da su to učinili gotovo svi članovi.
Jefferson je vjerojatno pogriješio. Ni nepotpun, pa ni ispravljen kongresni Journal ne spominju
potpisivanje. No, s pravnog stajališta,
245
BENSON BOBRICK
to je možda samo tehnička pojedinost. Kongresna odluka dobiva legalni status kada dokument
potpiše predsjednik Kongresa, a John Hancock, tada na toj dužnosti, potpisao ju je 4. srpnja.
Charles Thomson, tajnik Kongresa, također ju je potpisao kako bi ovjerovio Hancockov potpis.
Time datum 4. srpnja nema samo veliku tradicionalnu težinu već i snagu legalnog dokumenta.
Postoji i dokument koji je 20. lipnja 1782. prošao u Kongresu, a definira izgled Velikog pečata
Sjedinjenih Država. U posljednjem članku stoji: »Ovaj datum [4. srpnja 1776.] ispod [Piramide, na
naličju pečata] je datum Deklaracije neovisnosti, a riječi ispod njega [Novus Ordo Seclorum]
označavaju početak nove američke ere, koja započinje tim datumom.«
čini se da to rješava pitanje datuma, no ne i sata. Predložen je rano-jutarnji sat, što nije vjerojatno,
jer je prethodne večeri sjednica odgođena a u Journalu je zabilježeno da je početak sastanka
zakazan za devet sati. Nema razloga pretpostaviti da se Kongres nije okupio u taj sat. Prema
Philadelphijskom povijesnom društvu, »prvi potpis na Deklaraciju [Hancockov] štavljenje otprilike
u pet sati poslije podne, nakon čega su svi članovi krenuli na večeru.« Pokazalo se daje to vrijeme
uzeo Ebenezer Sibly za izradu horoskopa Deklaracije, s londonskim vremenom 10 sati i 10 minuta
uvečer, što odgovara 5 sati i 10 minuta u Philadelphiji, kada se Hancock potpisao.
Kako je Sibly dobio pravo vrijeme? Odgovor se vjerojatno krije u njegovim masonskim vezama. U
drugoj polovici 18. stoljeća dogodila se eksplozija Slobodnog zidarstva u zapadnim društvima te su
mnogi (vjerojatno većina) osnivači Amerike pripadali masonskim ložama i uzdigli se do visokih
položaja. Bar devetorica potpisnika Deklaracije neovisnosti bili su masoni, uključujući Benjamina
Franklina i Johna Hancocka, a George Washington bio je Veliki meštar Sjedinjenih Država. »Loža
sv. Ivana« u Philadelphiji, kojoj je pripadao Benjamin Franklin, osnovana je 4. srpnja 1730. i tri je
godine kasnije zatražila službeno priznanje Velike londonske lože. Masoni u Engleskoj i Americi
bili su povezani unatoč političkoj podjeli, djelomice i zbog toga što je većina engleskih masona
simpatizirala američku revoluciju. Sibly, masonski meštar, zacijelo je točno vrijeme dobio od nekog
svog američkog kolege.
Naposljetku, jedina poznata potvrda vjerojatnog vremena osnutka nacije jest jedna astrološka karta.
246
SUDBONOSNO NEBO
Što taj horoskop opisuje? Dne 4. srpnja 1776. u 5 i 10 u Philadelphiji uzdiže se Strijelac kojim
vlada Jupiter. Fiksna zvijezda Regulus - koja označava kraljeve - na zalasku je, a Sunce u Raku je u
konjunkciji sa sretnom fiksnom zvijezdom Sirijusom, koja tradicionalno donosi uspjeh u ratu i
poslu kao i vjernost i odanost, čast i slavu. Slučajno ili smišljeno, trenutak u kojemu je Hancock
primio pero istovremeno je bio zapanjujuće povoljan i simbolički prikladan, jer je odlično povezao
revoluciju s energijom i poduzetništvom te padom kraljevske moći.
Osnivači Sjedinjenih Država uistinu nisu bili posve neskloni ezoteri-ji. Veliki pečat Sjedinjenih
Država, naravno, obiluje masonskim simbolima i - u počast trinaest kolonija - neizravnim
priznanjima broju 13: postoji 13 pruga na štitu, 13 zvijezda u krugu slave iznad orlove glave, 13
grana i 13 maslina na grani u orlovoj desnoj pandži, 13 strelica u lijevoj, 13 slojeva kamenja u
nedovršenoj piramidi, čak i 13 slova u dva natpisa, Annuit Coeptis i JE Pluribus Unum. Općenitije,
glavni simboli pečata - svežanj strelica i maslinova grančica - simboli su Manašea, sina biblijskog
Josipa, za čiji se rod kaže da je činio trinaesto izraelsko pleme. Deklaraciju neovisnosti Hancock je
zapravo potpisao kad je Sunce u Raku bilo na 13. stupnju tog znaka.
Ponekad je teško razlikovati numerološku koncepciju od unutarnje dosljednosti kabalističke ideje.
Odgovor na pitanje je li posrijedi nešto više od nategnutog shvaćanja prepustit ćemo drugima.
Američka kultura je još uvijek bila primarno britanska, što znači daje astrologija pripadala tkivu
kolonijalnog života. Davno prije nego što je Amerika iznjedrila vlastiti stalež profesionalnih
adepata, astrologija se ukorijenila kod prvih doseljenika, koji su »sadili prema znakovima«, bilježili
dobre ili loše aspekte planeta i pratili bolesti prema Mjesečevim mijenama. Astrolozi su od početka
živo poslovali u lukama, gdje su kapetani američkih brodova poput svojih kolega u Bristolu ili
Calaisu željeli saznati sudbinu svojih brodova i tereta, a rođaci su se nadali saznati sudbinu dragih
osoba. S vremena na vrijeme astrolog bi izračunao najbolje vrijeme za porinuće broda ili početak
puta na Barbados ili u Maroko, te savjetovao putnike o rizicima utapanja ili poslovne ljude o tome
treba li njihov brod biti osiguran. Posebno su oni koji su se bavili trgovinom robljem iz istog
razloga često odbijali zaploviti prije nego što bi dali izraditi horoskop.
Pratilo se i nebesko znamenje. Na primjer, prije Baconove pobune u Virginiji, koja je prethodila
kasnijoj velikoj kolonijalnoj pobuni, komet
247
BENSON BOBRICK
u obliku »konjskog repa« protezao se preko neba i činilo se da navješćuje nemire ili rat.
Onima koji su željeli dublje istraživati temu astrološki tekstovi bili su nadohvat. Izdanja Bonattija,
Cardana, Lillvja, Gadburvja i ostalih uvozili su se iz Engleske u velikim kovčezima, a prva tiskana
knjiga pionirske tiskare "VVilliama Bradforda iz 1685. bila je Američki glasnik, astrološki almanah.
Druge koje su se pojavile u to vrijeme bile su Holwellova predviđanja: O mnogim značajnim
stvarima koje će se vjerojatno dogoditi i Mjesečna zapažanja i predviđanja Johna Partridgea za
1692. Utemeljeno je astrološko društvo u Philadelphiji - osnivač Johannes Kelpius pripadao je Redu
ruže i križa - kao i astrološka knjižnica i konzervatorij na Wissahickon Creeku. Pothvati su se
također povremeno poduzimali u odabrano vrijeme - na primjer izgradnja švedske luteranske crkve
u Wi-sacou, u Pennsvlvaniji 1698. godine. Revolucionarni rat nipošto nije označio podjelu. Stalni
dotok tiskanih ili uvezenih knjiga nastavio se tih godina i kasnije popularnim prvim izlaskom Nove
knjige znanja, koja pokazuje učinke planeta i drugih astronomskih zviježđa, na primjer, godine
1789., ili Predviđanjima Johna Noblesa, astrologa i liječnika iz 1793. Disertacije na koledžima
povremeno su se bavile astrologijom, a privržen joj je bio John Winthrop, profesor matematike i
prirodne filozofije pri Hollisovoj katedri na Harvardu. On je imao knjigu punu praznih karata za
svoje horame ili dekumbiturne horoskope i cijenio je kao prave reference Tablicu 12 astroloških
kuća na nebu (objavljenu u Londonu 1654.) i Astrologica aphoristica Ptolemaei Hermetica
(Ptolemejevi okultni astrološki aforizmi, objavljeni u Ulmu 1641.) Smatrao je da kometi imaju
moralnu i prirodnu svrhu, ne bez odnosa, kao što je rekao, spram »minuta božanske pravde«
oslikane na nebu. Kalvinist iz Nove Engleske, Jonathan Edwards je slično tome smatrao komete
»pogrebnim bakljama koje osvjetljavaju kraljeve u njihovim grobovima«. Thomas Jefferson
posjedovao je glavno Gadburvjevo djelo, Zbirku znamenitih horoskopa, a Benjamin Franklin bio je
upoznat s astrologijom, premda nitko ne zna što je o njoj stvarno mislio.
Franklinov Almanah ubogog Richarda na koricama je imao »Astro-loške znakove, planete i
aspekte« s odgovarajućim simbolima, a »ubogi Richard« naveden kao autor bio je Richard
Saunders, poznati engleski astrolog (i autor almanaha Apollo Anglicanus) koji je živio stoljeće
ranije. Franklin gaje pisao i tiskao tijekom dvadeset pet godina, a Ubo-
248
SUDBONOSNO NEBO
gi Richard bio je zbirka izreka i poslovica — »Bog pomaže onima koji pomažu sebi«, »Svakog
gosta tri dana dosta« i tako dalje - ispresijecana vremenima dizanja i spuštanja Sunca i Mjeseca,
položajima planeta i predviđanjima pomrčina i drugih nebeskih događaja. Ponekad bi hrabro
uključio dugoročne vremenske izvještaje. Pri tome je smislio duhovitu doskočicu: »Osobito me
raduje znati da moje predviđanje vremena pruža takvo sveopće zadovoljstvo; i doista, izračuni na
kojima se temelji predviđanje napravljeni su s takvom pažnjom da bih se gotovo usudio reći kako će
se svako od njih, bilo za snijeg, kišu, tuču, inje, maglu, vjetar ili grmljavinu, ispuniti točno i
precizno na rečeni dan, na ovom ili onom mjestu na tom našem malom svijetu.« Možda se samo
zabavljao.
Nešto zagonetnije, arhitektura američkoga glavnog grada ozvjezdana je zodijacima. Na brončanim
ulaznim vratima Kongresne knjižnice nalazi se zodijački krug, u njenoj glavnoj rotondi zodijački
sat, zodijaci u jugoistočnom paviljonu i na mramornom podu Velike dvorane. Brončani kip ispred
Nacionalne akademije znanosti prikazuje Einstei-na kako promatra mramorni horoskop posut
zvijezdama za 22. travnja 1979., a desna mu noga počiva na dvama zviježđima, Volaru i Herku-lu.
U samoj Akademiji znakovi zodijaka ugrađeni su u strukturu metalnih vrata. U susjednoj zgradi s
istočne strane - gdje se sastaje Federalni odbor za rezerve - velika Steuben Glass Companv urezala
je druga dva zodijaka kao ukrasni obod svjetiljki.
Sve su to možda puki ukrasni motivi, iako se čini da su neke vošing-tonske ceremonije (bar
simbolično) astrološki određene. Primjerice, u srijedu 18. rujna 1793., kad je George Washington
kao predsjednik i ujedno Veliki meštar masona Sjedinjenih Država položio kamen temeljac za novu
zgradu Kapitola, učinio je to sa svim masonskim počastima - u skladu s Velikom ložom Marvlanda i
Ložom br. 22 iz Alexan-drije u Virginiji. Nosio je masonsku pregaču koju mu je za tu priliku
darovao Lafavette, a na kojoj su bili brojni simboli reda - oko koje isijava ili »oko Providnosti«,
Sunce i Mjesec, sedam stepenica, otvorena knjiga, kompas, kutomjer i tako dalje, zajedno s dvama
legendarnim stupovima o kojima govori Josip, a na kojima je urezano tajno znanje astrologije.
Sunce je, prikazujući rođenje nove nacije, bilo u Djevici; novootkriveni planet Georgium Sidus
(kasnije Uran), nazvan prema pobijeđenom kralju Georgeu III, bio je točno u konjunkciji s fiksnom
249
BENSON BOBRICK
zvijezdom Regulusom, koja znači »mali kralj«. Tijekom ceremonije, Georgium Sidus je zalazio na
zapadu - baš kao što je zalazio Regulus pri potpisivanju Deklaracije - Uako simbolički označio kraj
kraljevske moči. I opet, u četvrtak, 19. travnja 1883. u 4 sata poslije podne, otkriven je brončani
spomenik Josephu Henrvju, osnivaču i direktoru Smithsonova instituta, u trenutku kad je Jupiter,
najsretniji od svih planeta, bio točno iznad njega.
Drugdje, diljem Europe, estetsko divljenje takvim kozmičkim rasporedima - po kojima se zemaljski
i nebeski događaji mogu koordinirati oblikom - nastavilo je poticati maštu umjetnika, a djela
Goethea, Schi-llera, Bvrona, Blakea i sir Waltera Scotta, medu ostalima, obilovala su as-trološkim
idejama. Scott je zamislio astrološki okvir za svoj drugi roman iz »škotskog ciklusa« tj. »skupine
Waverley« Guy Mannering. Blakeje surađivao sa slikarom i astrologom Johnom Varlevjem kako bi
povezao svoje vizionarske crteže sa stupnjem zodijaka koji se tada uzdiže. Goet-he je smatrao
prikladnim započeti svoju autobiografiju astrološkim koordinatama svoga rođenja. U Americi,
pjesnik Henry Wadsworth Long-fellow udubio se u djela Abu Ma'shara.
Varlev se, nimalo slučajno, posebno zanimao za Uran, koji je otkriven za njegova života, 1781.
godine. Prema njegovu sinu Albertu, »provodio je mnogo vremena proučavaj uči taj planet u svome
vlastitom i u horoskopu drugih ljudi, pažljivo promatrajući kakve događaje on uzrokuje«. Jednog je
jutra objavio obitelji da će tog dana ostati kod kuće jer će se dogoditi nešto vrlo ozbiljno, pa je želio
biti kod kuće kad se to dogodi. U podne je kuću zahvatio plamen. Odmah je sjeo da to zapiše (kao
primjer nepovoljnog aspekta Urana prema Marsu), i premda je na kraju u požaru izgubio sve,
»smatrao je to sitnicom u odnosu na otkriće moći tog planeta«.
Goetheova autobiografija započinje ovako: »Bio je 28. kolovoza 1749. i upravo je odbilo podne,
kad sam došao na svijet u Frankfurtu na Majni. Konstelacije su bile povoljne: Sunce u Djevici bilo
je na vrhuncu toga dana. Jupiter i Venera su ga prijateljski gledali a ni Merkur nije bio neprijateljski
nastrojen. Saturn i Mars držali su se neutralno. Samo je Mjesec, koji je tada postajao pun, bio u
položaju da izazove suprotne sile,
250
SUDBONOSNO NEBO
jer je upravo počeo njegov planetarni sat. On se, doista, opirao mom rođenju, koje se nije dogodilo
dok taj sat nije prošao.«
Byron je također bio vješt astrolog. Poput Drvdena, izradio je horoskop svoga sina i, opet poput
Drvdena, točno predvidio glavne događaje njegova života. U Hodočašću Childea Harolda možemo
čuti njegov glas pun poštovanja:
Vi zvijezde! što ste poezija neba!
Ako po vama čitamo sudbinu
Ljudi i carstva - tad oprostit treba
Što želje, da bi' stekli veličinu,
Ništavnost našu smrtnu često minu
1 traže srodnost s vama; jer tu gnijezde
Tajna se i ljepota, kroz daljinu
Štovanje tako i ljubav nam jezde,
Stog sreću, slavu, život i moć zovu: zvijezde.27
U njegovu komadu Sardanapalus kralja izdaje astrolog koji izjavljuje: »Ti sunce koje zalaziš i vi
zvijezde koje se uzdižete / Nad vama ja sam bdio, čitajući zraku po zraku / Proglase vaših
putanja...«
Ipak, opće je razumijevanje tradicije bilo slabo. Scott je u uvodu svoga Guy Manneringa o tome
zapisao: »Zamišljena se shema može pratiti u prva tri ili četiri poglavlja djela, no daljnja su
razmatranja navela autora da odloži svoju nakanu. činilo se, nakon zrelog promišljanja, da
astrologija, premda je njen utjecaj nekoć prihvatio i cijenio i sam Bacon, više nema dovoljan utjecaj
na opće mnijenje da stvori glavni izvor ro-manse.« Scott se na koncu odrekao svoje izvorne sheme
da prikaže živote svojih likova sukladno njihovim horoskopima. »Shvatio sam«, zapisao je, »da bi
pravičan pristup temi iziskivao ne samo veći dar od onog što gaje autor svjestan, već da bi to
uključilo nauke i rasprave koji su preozbiljne naravi za njegovu svrhu i za značaj pripovijesti.«
Ponovno ušavši u javni govor, rečene su se doktrine pomalo iskrivile. U tom smislu može se reći da
je popularno oživljavanje astrologije započelo u Engleskoj objavljivanjem različitih almanaha,
poput Vox Stellaruma (Glasa zvijezda) Francisa Moorea, koji je do 1803. imao
27 Hodočašće Childea Harolda, 3. pjevanje 88, preveo Luko Paljetak, Znanje, Zagreb, 1988.
251
BENSON BOBRICK
ogromnu nakladu od 200.000 primjeraka. Godine 1824. časopis The Straggling Astrologer prvi je
donosio tjedna predviđanja - o ljubavi, braku, poslu, putovanjima i tako dalje - poput današnjih
astroloških kolumni. Nakon toga je slijedio Proročanski glasnik, koji je doživio još veći uspjeh i
uveo predviđanja za svaki dan u godini. Slijedile su druge publikacije, a glad za astrologijom se
širila.
Vodeći predstavnik tog razvoja bio je Robert Cross Smith, koji je sebe prozvao »Rafaelom«. (Iz
nekog su razloga brojni astrolozi 19. stoljeća, u potrazi za eteričnom aurom, sebe nazivali prema
anđelima ili duhovima - Sefarial, Karubel, Aforel, Rafael, Zadkiel i tako dalje - kao da su željeli
potvrditi svoju povezanost s duhovnim svijetom. Smith je za pseudonim uzeo ime »Rafael«, čime je
odredio svoj ton.) Rođen u Bristolu, u London je došao 1802. U astrologiju gaje uputio G. W. Gra-
ham, poznati profesionalni letač u balonu. Godine 1824. postao je urednik časopisa Straggling
Astrologer i nakon toga Prophetic Messen-ger, čiji gaje uspjeh potvrdio kao »osnivača modernoga
popularnog as-trološkog novinarstva«.
Na tom je području Smitha naslijedio Richard James Morrison, poznat i kao »Zadkiel.« čovjek iz
otmjene obitelji - djed mu je bio pomorski kapetan, otac rentijer - Morrison je bio bivši časnik
obalne straže i mornarički poručnik koji je rano otišao u mirovinu nakon vjenčanja s nećakinjom sir
Joshue Paula, irskog baruneta. Godine 1830., oponašajući Smitha pokrenuo je svoj prvi almanah s
predviđanjima koji je najprije nazvao The Herald ofAstrology a nakon 1836. Zadkiel's Altna-nac.
Prvi se broj potonjeg pojavio u siječnju 1849. i sadržavao je članke o astrologiji, frenologiji,
hipnotizerstvu, meteorologiji i novootkrive-nom planetu Neptunu. Dok je Old Moore's Almanac (ili
Vox Stellarum) privlačio jednostavniji puk, almanasi Smitha i Morrisona bili su omiljeni u srednjem
staležu.
Morrison je razvio stanovitu vještinu i bio je naročito uspješan u predviđanju potresa. U broju iz
1852. iz nadolazeće potpune pomrčine 6. lipnja 1853. naslutio je da, »budući da su Mars i Saturn u
Biku u uglu prethodne pomrčine u Panami, ne sumnjam da će se tamo dogoditi zastrašujući broj
potresa kao i oko Darienske prevlake, a udari će se protezati do Carthagene, uzduž sjeverne obale
Južne Amerike do Hondurasa i Kalifornije, Floride itd. te Indije. Ti se događaji mogu očekivati u
srpnju 1853. oko šesnaestoga.« Sručilo se da se strašni potres dogodio
252
SUDBONOSNO NEBO
16. srpnja u Cumani, na Karibima. Godine 1864. Morrison je također predvidio da će Američki
građanski rat završiti idućeg proljeća i da će »mir biti povezan s pomrčinom Mjeseca. To se
dogodilo kad se 10. travnja 1865., na dan pomrčine, Robert E. Lee predao generalu Grantu«. Od
drugih djela Morrison je 1835. objavio skraćenu verziju Lillvjeve Kršćanske astrologije, vlastitu
Gramatiku astrologije i Priručnik za astrologiju u dva sveska. Godine 1844. osnovao je Britansko
udruženje za promicanje astralnih i drugih znanosti (koje je nadahnulo slična udruženja u Britaniji i
inozemstvu) i počeo je (u Deejevom duhu) eksperimentirati s proricanjem budućnosti iz kristala i
divinacijom pomoću kristalne kugle. Seansama u njegovoj kući prisustvovali su brojni istaknuti
ljudi, uključujući groficu od Errolla, baruna Bunsena (pruskog veleposlanika), admirala
FitzClarencea, markizu od Ailesburvja, biskupa od Litchfielda, vojvodu od Effinghama, lady
Egerton od Tattona, vojvodu od Wiltona i romanopisca sir Edvvarda Buhvera Lvttona.
Zadkielov almanah za to se vrijeme nastavio objavljivati iz godine u godinu, povremno burkajući
valove svojim predviđanjima i uzbuđujući maštu javnosti povremenim aluzijama o članovima
kraljevske obitelji kao i o tekućim događajima. Obično su bile neškodljive ili bezazleno
neodređene, no s almanahom iz 1861. Morrison je upao u ozbiljne neprilike zbog neizravnog
upozorenja suprugu britanske kraljice o njegovu zdravlju. To vjerojatno ne bi privuklo mnogo
pažnje da kraljičin suprug nije neočekivano umro kasnije te godine, u dobi od četrdeset dvije
godine. Daily Telegraph, razljućen uspjehom almanaha (koji su pripisivali pukoj sreći), napao gaje
kao »zbrku bezvrijednog smeća« i zahtijevao da se autora optuži kao »lupeža i skitnicu« prema
Zakonu o skitnji. Sutradan je otkriven Morrisonov pravi identitet u pismu novinama koje je napisao
kontraadmiral sir Edward Belcher, koji je pak s njim imao neke nesuglasice i optužio ga za
prijevaru. Morrison je zahtijevao ispriku, a kad je Belcher nije želio dati podnio je tužbu. Sljedećeg
lipnja održano je suđenje pred posebnom porotom na sudu Queen's Branch u Guild-hallu, kojim je
predsjedao vrhovni sudac sir Alexander Cockbum. Belcher se pojavio sam, bez ikakve potpore.
Morrison je imao popis istaknutih svjedoka, na kojemu su bili »razni vitezovi, lordovi i plemkinje,
jedan biskup, vojvoda, markiza i razni pomorski velikani«. U publici su također bile »brojne
istaknute osobe, plemići i vlastela kojima je izradio horoskope«. Vrhovni sudac, međutim, prema
osobnoj je sklonosti pre-
253
BENSON BOBR1CK
sudio u korist Belchera. Prezrivo je Zadkielov almanah nazvao »besmislenom i štetnom«
publikacijom i narugao se čitavoj astrologiji:
Od svih neobičnih zabluda koje su ikad zavele čovjekov um, vjerojatno je najčudnija zamisao da na
našu sudbinu utječu kombinacije zvijezda. Drevni su astronomi iz praktičnih razloga utvrdili
određena imena za određene zvijezde, posudivši ta imena iz poganske mitologije, a onda su
astrolozi, u svom neznanju, pripisali zvijezdama osobine božanstava čija su imena nosile. Zatim su,
zato što se jedna sjajna zvijezda zove Venera, a druga plameno crvena Mars, zamislili da osobe
rođene »pod« tim zvijezdama imaju osobine tih određenih poganskih bogova. Ništa ne može biti
apsurdnije i to su besmislice kojima je ovaj almanah ispunjen. Doista je začuđujuće kako ljudi
mogu biti navedeni vjerovati da planeti imenovani prema poganskim bogovima mogu imati utjecaj
na njihovo rođenje i sreću.
Nakon stoje naglas pročitao nekoliko odlomaka iz almanaha, stao je iza svakog ponavljati pitanje
»Ima li većeg apsurda?« i zaključio je pozivom poroti »da u donošenju presude razmotri narav
publikacije s obzirom na količinu štete koju ćete joj pripisati«. Porota je shvatila sučev mig i nakon
što je Belchera proglasila krivim zbog proceduralne greške osudila ga je na dvadeset šilinga kazne,
što doista nije bila kazna. Ukratko, Morrisonje dobio parnicu ali je izgubio rat u odnosima s
javnošću.
Poput Raphaelova almanaha koji je nadživio Smitha, i Zadkielov]t nadživio smrt svoga osnivača
1875. i nastavio se uspješno prodavati sve do 1931. No sam se Morrison nikad nije posve oporavio
od suđenja.
Engleski su viktorijanci imali, naravno, svoje američke pandane, od kojih je najistaknutiji
vjerojatno bio Luke Broughton, engleski emigrant. Rođen u Leedsu 29. travnja 1828., Broughton je
pripadao staroj lozi astrologa i bio je jedan od nekoliko braće (koji su svi dobili imena po
evanđelistima) koji su došli u Ameriku 1850-ih kako bi se bavili svojim umijećem. Godine 1854.
naselio se u Philadelphiji, gdje su dvojica njegove braće, Matthevv i Mark, već uspostavila skromnu
praksu i surađivala u mjesečniku zvanom Horoscope. Broughton im se pridružio u naporima, radio
je na efemeridama, studirao za liječnika i 1858. stekao diplomu. Te je godine počeo objavljivati i
vlastiti Monthly Planet Rea-der. Nakon toga napisao je priručnik nazvan Elementi astrologije, koji
je pridonio ponovnom uspostavljanju astrologije u američkom životu.
254
SUDBONOSNO NEBO
Broughtonova astrologija bila je matematička i prediktivna. U svome Planet Readeru za siječanj
1861. (kad je većina očekivala da će Građanski rat biti gadan, brutalan i kratak) predvidio je da mir
neće nastupiti »prije ljeta 1865«. Godinu dana kasnije predvidio je da general George McClellan
neće uspjeti kao zapovjednik Unije i da će ga smijeniti krajem godine, kad Saturn u tranzitu preko
njegovog ascendenta bude u kvadratu »sa svojim položajem u desetoj kući. Njegovi će ga
neprijatelji svim silama htjeti ukloniti i sve pokazuje da će u tome uspjeti.« McClellan je udaljen iz
zapovjedništva 7. studenoga. Broughton je, čini se, naslutio i sudbinu predsjednika Abrahama
Lincolna. U listopadu 1864. točno je predvidio Lincolnov ponovni izbor, no napisao je: »Neka
predsjednik pazi na tajne neprijatelje, kao i na pokušaj umorstva tijekom ovog i nekoliko sljedećih
mjeseci.« Ptolemej je napisao: »Ako jedno od svijetlećih tijela bude ugroženo Marsom iz
kardinalnih znakova a Mars je u isto vrijeme uzdignut, osoba će doživjeti nasilnu smrt.« Lincoln je
imao uzdignutog Marsa u Vagi, kardinalnom znaku, u kvadratu s natalnim Mjesecom. Broughton se
jednostavno »držao knjige«. Kad se približila 1865. vidio je i daje Lincolnovo progresivno Sunce u
egzaktnoj opoziciji Marsu, za što je mislio da bi moglo pokrenuti događaj. U ožujku 1865. upozorio
je da će sredinom travnja »neki visoki dužnosnik umrijeti ili biti smijenjen«. Dne 14. travnja
Lincoln je ubijen u Fordovu kazalištu i izdahnuo je sljedećeg dana.
Ta su predviđanja podigla njegov ugled, ali ga istovremeno učinila očiglednom metom za one koji
su astrologiju smatrali izopačenom. Bro-ughtonov dom u Philadelphiji opljačkala je razbješnjela
gomila, pa se 1866. preselio u New York, gdje je zaposlio pomoćnika po imenu W. H. Chanev (ili
Chenev, prema izvornoj grafiji), »niskog, čvrstog muškarca nagle ćudi« i oca romanopisca Jacka
Londona. Pomalo neprilagođen, Chanev je u mladosti bio divlji skitnica, potucalo s gusarskim
težnjama; postao je državni nadglednik; bio je novinski urednik a nakon studija prava služio je kao
okružni tužitelj u Iowi i Maineu. Premda odličan matematičar (i astrolog dokazanih vještina), živio
je na rubu, upleo se u brojne skandale, od kojih su neki bili vezani uz seksualne afere, i upustio se u
dugačak i ogorčen sukob s Katoličkom crkvom.
U svojoj Astrološkoj početnici i drugim knjigama Chanev je težište polagao na »primarne direkcije«
ili progresije (jedan stupanj za jednu godinu) i proveo posljednje godine života mučeći se nad
ogromnim
255
BENSON BOBR1CK
efemeridama koje bi točno pokrile čitavo 19. stoljeće. Brougton je glede svoga kolege kasnije
primijetio : »Nitko tko ne razumije astrologiju i matematičku astronomiju nema pojma koliko je
truda potrebno da se za pedeset ili sto godina unatrag izračuna širina, dužina i deklinacija Mjeseca,
Merkura, Venere, Marsa, Jupitera, Saturna i planeta Urana u stupanj i minutu za svaki dan tog
razdoblja.«
Godine 1866. Chanev se preselio u New York i ondje gaje, u listopadu, Broughton, koji je imao
poprilično široku klijentelu, zaposlio da mu pomogne u matematičkim izračunima koji su mu počeli
oduzimati vrijeme. Zajedno su otvorili ured na Broadwayu 814, gdje su predsjedali Eklektičkim
medicinskim sveučilištem, nekom vrstom »New Age« škole gdje su podučavali astrologiju, čitanje
iz dlana, travarstvo i druge takve discipline. Njihov relativni uspjeh izazvao je neželjenu pozornost
Jamesa Gordona Bennetta, urednika New York Heralda, najmoćnijih novina u zemlji u to vrijeme,
koji je odlučio napasti školu. Na Bennettov poticaj vlasnik zgrade je gornji kat iznajmio goropadnoj
skupini Fenijana (društvu posvećenom oslobođenju Irske od britanske vlasti) koji su lupali
stolicama o pod i »svrdlali čizmama« dok su Broughton i Chanev pokušavali u prizemlju održavati
nastavu.
Sveučilište je raspušteno, no Chanev je ostao u New Yorku do 1869. predavajući astrologiju,
frenologiju i prirodnu teologiju, pišući pamflete i izrađujući horoskope. Teško je živio i često su ga
ometali na predavanjima; jednom je zbog bogohuljenja bio zatočen šest mjeseci bez mogućnosti
jamčevine u zatvoru u Ludlow Streetu. Kad su ga pustili krenuo je na zapad i od 1871. do 1872.
živio je u Salemu, u Oregonu, gdje je, kako se kasnije prisjetio, »uživao u 'privatnom' društvu
senatora, kongresmena, guvernera, sudaca vrhovnog i nižih sudova... Mnogima sam pomogao da
dođu na položaj, radeći u tajnosti, no oni se nisu usudili javno me nagraditi, premda su privatno bili
moji najbolji i odani prijatelji.« U tom razdoblju postao je i povjerenik gradonačelnika koji je i sam
bio »spiritualist« i u čijem je domu prvi put sreo Floru Wellman, kćer Marshalla Wellmana, žitnog
tajkuna. Flora je bila odrasla na velikom očevom imanju u »gradu žita« Massillonu u Ohiu (gradu
što gaje pomogao izgraditi njezin otac), no zarana je počela pokazivati boemske sklonosti a u dobi
od šesnaest godina pobjegla je od kuće. Nekoje vrijeme davale satove iz glasovira, a zatim je
postala (ili se smatrala) medijem i posvetila se svijetu duhova. Upoznavši Chanevja postala
256
SUDBONOSNO NEBO
je njegova ljubavnica i poslovna partnerica, a par se u listopadu 1873. preselio u San Francisco,
gdje su održavali seanse. On je podučavao astrologiju, astronomiju, »astro-teologiju« i tome slično,
a ondje je rođeno njihovo »dijete ljubavi«, Jack London. »Tih su dana u San Franciscu u modi bili
vrlo labavi društveni odnosi«, kasnije je zapisao Chanev, »i nije se smatralo sramotnim da dvoje
ljudi žive zajedno izvan braka. Mislim na spiritualiste i one koji su sebe držali reformatorima.«
Njihova veza nije dugo trajala. Dne 4. lipnja 1875. u San Francisco Chronicku objavljenje članak
pod naslovom: »Odbačena žena. Zašto je gospoda Chanev dvaput pokušala samoubojstvo. Otjerana
od kuće jer nije željela ubiti nerođeno dijete - poglavlje o bezdušnosti i obiteljskoj bijedi.« Slijedila
je mračna priča:
Gospođa Chanev, žena »profesora« W. H. Chaneva, astrologa, prekjučer se pokušala ubiti popivši
laudanum. Kad u tome nije uspjela, jučer se pokušala ustrijeliti pištoljem u čelo. Metak se odbio
nanijevši joj samo površinsku ranu a prijatelji su se umiješali prije nego je uspjela ostvariti svoju
samoubilačku namjeru.
Povod strašnog čina bila je obiteljska nesreća. Bračni je par protekle godine bio poznat kao središte
male skupine ekstremnih spiritualista, od kojih je većina zagovarala, ako već ne i primjenjivala,
gnusni nauk o slobodnoj ljubavi razvratne [Victorije] Woodhull.
Priča se daje život bračnoga para bio obilježen samoprijegorom i odanom privrženošću sa ženine
strane te oštrim riječima i ružnim ponašanjem sa strane muža. On je prakticirao astrologiju,
izračunavao horoskope radi tumačenja, podučavao kemiju i astronomiju, hulio na kršćansku vjeru,
objavljivao časopis posvećen hibridnom nauku zvanom platomatejski i tobože izrađivao »jeftine
horoskope« za tranzite planeta, 10 dolara po komadu...
Žena mu je pomagala u poslovnim pojedinostima, održavala kuću, mučila se s pranjem rublja, za
novac se brinula o tuđoj djeci i velikodušno mu davala sav novac koji bi zaradila i koji bi uzmogla
uštedjeti mimo svakodnevnih troškova. Nikad se nije tužila niti pričala o svojim najnovijim
nedaćama, osim najbližim prijateljima. Kaže daje prije tri tjedna zatrudnjela. To je rekla mužu i
zamolila daje na dva ili tri mjeseca poštedi čuvanja djece kojim je pridonosila njihovu zajedničkom
uzdržavanju. Odbio je njezin zahtjev i uslijedile su srdite riječi.
257
BENSON BOBRICK
Tada joj je rekao da je bolje da ukloni svoje nerođeno dijete. To je ona s gnušanjem odbila učiniti...
On ju je tada napustio, i ubrzo nakon toga ona se prvi put pokušala ubiti...
Dvadeset jednu godinu nakon što je članak objavljen, Jack London je u knjižnici u San Franciscu
kopao po starim novinama tražeći zapis o svom rođenju, i tada je otkrio tko mu je pravi otac. U
izdanju Chro-niclea od 13. siječnja 1876. pročitao je: »Rođeni: Chanev - u ovom gradu, 12.
siječnja, sin »supruge« W. H. Chaneva.« Tražio je još dalje dokaz o razvodu ili rastavi te našao gore
navedeni članak o ružnom kraju njihove veze.
London je u zao čas odlučio stupiti u kontakt s Chanevjem (koji je tada bio u Chicagu) da sazna
više. Dne 28. svibnja 1897. u pismu gaje upitao kakva je bila njegova majka u mladosti i je li
Chanev doista njegov otac. Chanev, koji je vodio »Astrološki koledž« u svome stanu u Calumet
Avenue na broju 2829, smještaje zanijekao očinstvo bojeći se da bi morao plaćati nekakvu potporu
te je na druge načine pokušao odbiti Londona u dugačkom (i pomalo uvrnutom) odgovoru. U pismu
od 4. lipnja 1897. priznao je daje živio godinu dana s Florom izvan braka, no »u to sam doba bio
impotentan zbog teškog života, oskudice i previše posla«. Ipak, sugerirao je da je Flora spavala
uokolo. Na primjer, u kući je tog proljeća bio sustanar koji joj se sviđao - »Vrijeme je bilo toplo i
prozori otvoreni. Ja sam rano ujutro odlazio u ured a on je spavao dokasna« - a tamo je bio i »vrlo
uglađen gospodin, mešetar« (jedan od njegovih klijenata), čije su »žena i kći, mlada dama, tada bile
u Europi. Rečeno mi je da je Flora od njega tražila deset tisuća dolara za šutnju. On je tada
financijski bio u vrlo neugodnom položaju, jer je imao dionice s niskom maržom... Kasnije sam u
nekim novinama iz San Francisca pročitao da se ubio.« No, Chanev je rekao da se ne može sjetiti
imena nijednog od te dvojice, niti mu može pomoći u pokušaju da ih pronađe. Što se tiče njegove
veze s Florom, »u jednom sam razdoblju prema njoj gajio vrlo nježne osjećaje, no došlo je vrijeme
kad sam je mrzio svom silinom svoje nagle naravi i čak sam pomišljao da ubijem i nju i sebe...
Vrijeme je ipak zaliječilo rane i ja više ne osjećam ništa ružno prema njoj, a toplo suosjećam s vama
jer mogu zamisliti kako bih se osjećao na vašem mjestu.« No, gorčina njihova rastanka još gaje iz-
258
SUDBONOSNO NEBO
jedala: »Taje nevolja uništila deset godina mog života«, rekao je Londonu. »[Lažne optužbe protiv
mene] kopirane su i raspačane širom zemlje. Moje sestre u Maineu su ih pročitale i dvije od njih
postale su mi ne-prijateljice. Jedna je umrla u uvjerenju da sam kriv. Druga bi mogla biti mrtva,
nisam se s njom čuo već mnogo godina. Svi moji ostali rođaci, osim jedne sestre u Portlandu, u
Oregonu, još uvijek su moji neprijatelji i smatraju me sramotom.« I doista, unatoč policijskom
izvješću što ga je sastavio policijski detektiv, a »koje pokazuje da su mnoge optužbe protiv mene
bile lažne«, nikad nije uspio sprati ljagu sa svoga imena. »Tada sam se prestao braniti i godinama
mije život bio teret. No na koncu je stigla reakcija i sad imam nekoliko prijatelja koji me cijene. Sad
imam 76 godina i dosta sam siromašan... Iskreno vaš, W. H. Chanev.«
To je strašno pismo šokiralo Londona. Sadržavalo je više nego stoje želio znati, a manje nego što se
nadao, bar što se tiče njegova rođenja. U drugi zao čas ponovno je pisao Chanevju i dobio još
mučniji odgovor. Ovaj puta Chanev objašnjava da je »otuđenje između njega i Flore počelo kad ga
je počela ispitivati bi li bio spreman na to da ona ima dijete s drugim muškarcem, jer je željela
uživati u radostima majčinstva a on je bio prestar da joj pomogne začeti.« Rekao je da je nevoljko
na to pristao, pod uvjetom da otac takvog djeteta plaća za njegovo uzdržavanje. U međuvremenu je
njezina nevjera već sablaznila pansion u kojemu su živjeli. Naveo je njezino podlo priznanje i
molbu za oprost koji joj je dao, kao i moralno gnušanje ostalih stanara kuće. »Da sam slijedio svoj
prvi dojam«, nastavlja Chanev, »tada sam je trebao ostaviti i to bi mi prištedilo godine jada. No moj
je život bio slomljen i, raz-mislivši, oprostio sam joj.« Nedugo nakon toga počela je tvrditi daje
trudna sa samim Chanevjem. On u to nije želio vjerovati i rekao joj je daje s njima gotovo. Postala
je histerična i pošla po pištolj, a vratila se »s ranom na lijevoj strani čela, a po licu joj je curila krv«.
Ipak, dodao je, pokušaj samoubojstva bio je lažan jer »pištolj... nije opalio« i nije bilo tragova
opeklina od baruta na njezinu licu.
To je bio kraj veze. Godinu ili dvije kasnije kazao je kako mu je rečeno »da je Flora otišla s
udovcem koji je imao malu djecu i vodio svratiste za ljubavne parove«. Također je rekao daje od
nekog negdje čuo da je oboljela od venerične bolesti. »Moj je život bio vrlo tužan«, piše na kraju,
»više nego što će, mislim, biti tvoj«, no izrazio je suosjećanje s Londonovom nevoljom.
259
BENSON BOBRICK
Bila je to zasigurno hladna utjeha. London je kasnije svog oca opisao u priči koju je napisao 1899.
kao »vrlo učenog čovjeka i proslavljenog proučavatelja starina [koji] nije mario za obitelj jer je
stalno bio izgubljen u apstrakcijama svojih proučavanja... Mogu samo reći daje bio naj-abnormalniji
primjerak hladnokrvne okrutnosti koji sam ikad vidio«. No i London je bio sin svog oca. Drugdje je
napisao, u skladu s vlastitom fatalističkom nastrojenošću: »Život je gulikoža. Nikad nisam imao ni
najmanjeg izgleda... Bio sam krivotvoren pri rođenju i obma-nut s majčinim mlijekom. Kocke su
bile otežane olovom kad ih je bacila, a ja sam rođen kao dokaz gubitka.«
260
Dvanaesto poglavlje
Ponešto tužna saga o nestabilnom životu W. H. Chanevja, kao i sramno rasipanje njegova talenta,
mogu poslužiti kao parabola za konfuzni smjer kojim je pošla sama astrologija pokušavajući naći
uporište u modernom svijetu. Neki će za to okriviti jednog čovjeka. Taj je čovjek bio Alan Leo,
»putujući prodavač slatkiša iz Londona«, koji je 1890. pokrenuo Astrologov mjesečnik. Njime se na
šaljiv način trebao natjecati s Almanahom staroga Moorea, Raphaeolovim proročkim almanahom,
Zadkielovim almanahom i drugim komercijalnim pothvatima te vrste. Njegov časopis ipak nije
daleko dospio, pa ga je preinačio u Modernu astrologiju, kako bi izgledao potpuno drugačije od
suparničkih i privukao nove čitatelje. U isto vrijeme promijenio je ime iz William Allen u Alan Leo,
»u skladu sa svojim Sunčevim znakom«. Tako se astrologija Sunčeva znaka, u njegovoj osobi i u
vrsti astrologije kojom se bavio, počela brkati sa samom astrologijom. Doskora će postati
najslavniji i najutjecajniji astrolog na svijetu.
Rođen u Londonu 7. kolovoza 1860., Leo je bio sin vojnika povratnika iz službe u škotskoj
regimenti u Indiji koji je nastavio raditi u londonskoj ljekarni za sirotinju. Nekoliko godina kasnije
tajanstveno je netragom nestao. U to je doba Leo još bio dijete, pa se kasnije požalio kako je bio
prisiljen rano početi raditi. Do šesnaeste godine bio je šegrt u nekoliko zanata u Liverpoolu, gdje je
spavao na ulici. Nakon toga doživio je dramatične uspone i padove, jedne godine bio bi unosno za-
261
BENSON BOBRICK
SUDBONOSNO NEBO
poslen (kao dobro plaćen voditelj trgovine živežnim namirnicama, na primjer), a iduće godine ostao
bi bez ičega.
Za to se vrijeme Leo preko nekog travara u Manchesteru upoznao s astrologom koji gaje potom
predstavio jezikoslovcu i kabalistu Walteru Gornu Oldu. Old je bio član nekoliko elitnih
astronomskih društava u Britaniji i Francuskoj te je studirao brojne orijentalne jezike, uključujući
koptski, asirski, sanskrt, kineski i hebrejski kao i egipatske hije-roglife. No njegova strast je bila
numerologija. Još u dvadesetima upoznao je madame Blavatskv, rusku okultisticu plemenita roda
koja je 1875. osnovala Teozofsko društvo. Prema njezinim knjigama Razotkrivena Izida (1877.) i
Tajni nauk (1888.), bilježi jedan autor, »sve su svjetske religije poduprte istom božanskom
mudrošću, koja je prenesena iz davnine. Te su drevne duhovne istine bile skrivene kako bi se
izbjegao progon Zapadne crkve, a sad se ponovno pojavljuju zajedno s tajnama Istoka.« Kao njihov
medij, Blavatskv je tvrdila daje »u dodiru s 'tajnim učiteljima' koji s njom komuniciraju astralno i
preko 'materijaliziranih' pisama koja joj se dostavljaju kroz eter iz planinske utvrde tih učitelja na
Tibetu.« Uskoro su pokusne »lože« osnovane u zemljama širom svijeta.
"VValter Gorn Old žustro je zastupao teozofiju i postao je član Blavat-skyne unutarnje skupine
»Inicijata«, koja mu je od milja nadjenula ime »astralnog lutalice« (zbog sklonosti izvantjelesnim
iskustvima). Old (koji se kasnije prozvao »Sefarijal«) vodio je Lea na teozofske sastanke koje je
vodila madame Blavatskv te je Leo uskoro i sam postao član društva. Nekoliko godina kasnije
oženio je kolegicu teozofkinju »i odrekao se karijere prodavača kako bi se potpuno posvetio
astrologiji.« Tijekom sljedećih pet godina njegov je časopis Moderna astrologija postao iznimno
popularan, djelomice zbog pogodnosti za sve pretplatnike koji bi za jedan šiling dobili »pokusni« ili
skraćeni horoskop. Leo je uskoro bio zatrpan narudžbama za horoskope. Proširio je osoblje
činovnicima i matematičarima, započeo je dopisni tečaj, osnovao izdavačku kuću i otvorio
podružnice u Parizu i New Yorku.
Premda su njegove profesionalne aktivnosti imale mnogo aspekata, njegov je relativno brz i
značajan uspjeh uvelike počivao na masovnoj izradi jeftinih horoskopa koji su tumačili Sunce,
Mjesec, ascendent i položaje planeta u znakovima na generički način. Doskora su tiskane hrpe
gotovih materijala koji su se spajali i kompletirali, a svake je godi-
ne slano i do petnaest tisuća »osobnih« horoskopa. Istovremeno, kako bi astrologiju učinio
pristupačnijom masama, »Sunčevom znaku dao je univerzalnost koju on ima i u današnjoj
astrologiji«. »Za njega je«, kako primjećuje Neil Spencer, »Sunce bilo 'opće načelo', 'prvotni izvor
postojanja', kojemu su sva ostala planetarna načela podložna. Bilo je to u suprotnosti s glavninom
prijašnjeg astrološkog razmišljanja, po kojemu je Sunce samo jedna od sedam planetarnih energija,
i to ne nužno dobroćudna, budući da 'spaljuje' planete u blizini.«
To je bila istaknuta značajka astrologije koje se pridržavao. No, Leo je bio i uvjereni teozof te je na
neobičan način spajao svoje elementarno razmišljanje i djelovanje s gotovo nedokučivo zakučastom
predodžbom o tome stoje astrologija. Njegova je vrsta astrologije bila obilno prožeta učenjem
madame Blavatskv i »degradirala je predviđanja a umjesto toga naglašavala 'duhovnu dimenziju'
zanata«. Kao rezultat, »teozofsko učenje o inkarnaciji, karmi i evoluciji duše kroz mnoge živote -
ideje koje je madame Blavatskv preuzela iz hinduizma i budizma - sad su postale dijelom moderne
astrologije.«
Leo je ponovno rastumačio čitavu tradiciju u svjetlu toga vjerovanja. U članku objavljenom 1903.
napisao je: »Nije pretjerano reći da su svi astrolozi koje sam sreo na početku karijere bili zadovoljni
samim horoskopom... bilo je jasno da nisu pravilno shvatili značenje simbola u horoskopu... te sve
dok svjetlost Religije mudrosti [Teozofije] nije rasvijetlila drevnu simboliku, samo je nekolicina
astrologa, usmjeravajući zrake tog svjetla na astrološke simbole, bila u stanju proniknuti iza vela.«
Time je tradicija ponovno definirana kao šifrirani jezik koji samo teozofsko učenje može dešifrirati.
Umjesto metode predviđanja, »horoskop možemo smatrati nekom vrstom ezoteričnog dokumenta [u
teozofij-skom smislu] a njegovo tumačenje okultnom vježbom«. U skladu s tim uvjerenjem, Leo je
1915. osnovao Astrološku ložu Teozofskog društva, koja je postala uporište za širenje njegovih
ideja. Napisao je i niz pozamašnih udžbenika o matematici astrologije i tehnici tumačenja:
Astrologija za svakog, Izrada horoskopa, Progresivni horoskop, Ključ za vašu natalnu kartu, Kako
protumačiti horoskop, Umijeće sinteze i Ezoterična astrologija. No u njima se to učenje uvelike
udaljilo od klasičnih tekstova. Okolnosti njegova života navele su ga da se još više od njih udalji jer
je, unatoč svome spiritualiziranom poimanju astrologije, Leo dvaput bio optužen za gatanje - prvi
put u svibnju 1914., kad je oslobođen zbog
262
i
263
BENSON BOBRICK
proceduralne greške i ponovno u srpnju 1917., kad je osuđen. Zbog toga je, čini se, odlučio
»revidirati sve svoje publikacije prema savjetu pravnika da psihološkim indikacijama zamijeni
predviđanja budućih događaja«. Nakon Lea, mnogi su astrolozi odbacili predviđanja kako bi
izbjegli sud. I tako je rođena »psihološka astrologija«.
Što god se inače moglo reći o Leu, međutim, bio je on intelektualno privlačan i, čini se, potpuno
iskren. Jedan je njegov štovatelj gledajući unatrag rekao: »Imao je dara da privuče svakojake ljude,
a mnogi medu njima imali su vrhunske intelektualne sposobnosti i bili su spremni učiti astrologiju,
stoje značilo da su učili sve stupnjeve više matematike, sfer-ne geometrije i astronomije kako bi
mogli temeljito razumjeti što zapravo rade kad izrađuju horoskope.« To je nesumnjivo pomoglo u
očuvanju dijela tehnike na životu. No umjetnost umijeća bila je izgubljena.
Doista, što je astrologija postajala proizvoljnija, uhvaćena u zamku ezoterijske teorije, pojavljivalo
se sve više šarlatana koji su je svojatali. -U tom je smislu bio tipičan stanoviti dr. Karr. Karrov vodič
prema uspjehu i sreći, objavljen 1900., na koricama je prikazivao astrologa s turbanom koji je
izgledao poput Carmen Miranda u Cesti za Rio. »Autor, nudeći javnosti ovo djelo«, počinje knjiga,
»ima u vidu samo jedan glavni cilj, naime da u najvećoj mogućoj mjeri služi svijetu i
čovječanstvu.« Na poleđini pamfleta od dvadeset četiri stranice bili su oglasi za »nepatvorene
magnete« (koji zajamčeno privlače bogatstvo), čarobno korijenje, Knjigu zabranjenog znanja, (koja
objašnjava čini, znakove, hipnozu, divinaciju, »orijentalnu električnu psihologiju«, praznovjerje
vezano uz boje, uroke, sretne i nesretne dane te druge »skrivene tajne starih«), kao i oglasi za
pamflete koji objašnjavaju značenje snova, čitanje iz dlana, analizu rukopisa, gatanje iz karata,
gledanje u kristal i fre-nologiju. Astrologija u samom Vodiču bila je generička, te je sadržavala
neizbježan popis znamenitih ljudi rođenih pod određenim znakovima - na primjer, u znaku Ovna:
Thomas Jefferson, Otto von Bismarck, William Wordsworth, J. Pierpont Morgan i Mary Pickford; u
znaku Riba: George Washington, Victor Hugo, Voltaire, Frederick Chopin, Kopernik, Geraldine
Farrar i »ALLA RAGAH, čovjek koji vidi budućnost«, možda dr. Karr osobno.
U međuvremenu, iako je Sefarijel (Walter Gorn Old) uputio Lea u te-ozofiju, sam je od nje odustao
vjerujući da »što prije spustimo znanost astrologije s oblaka gdje su je tobožnji ezoterici bezobzirno
poharali,
264
SUDBONOSNO NEBO
tim prije će ona steći dolično priznanje u praktičnom svijetu«. Posebno ga je zanimalo može li se
astrologija koristiti za zarađivanje novca, pa je svoje teorije o tome primjenjivao na trgovanje
dionicama i raznom robom, i to s određenim uspjehom. Također je razvio nekoliko sistema - s
privlačnim imenima kao što su »Vrhunac«, »Zlatni ključ«, »Snimak«, »Bljeskalica« i »Proljeće« -
za predviđanje ishoda konjskih trka i drugih natjecanja. U svome Priručniku iz astrologije iznio je
progra-matsku prognozu smrti utemeljenu na planetu u osmoj kući i položaju Saturna u znakovima:
Fiksni znakovi ukazuju na smrt od krvarenja (Vodenjak), poremećaje u grlu (Bik), bolesti srca (Lav)
i reproduktivnih organa (Škorpion). Promjenjivi znakovi ukazuju na prehlade i plućna oboljenja
(Blizanci), bolesti mjehura (Djevica) i nervnog sistema (Strijelac i Ribe). Kardinalni znakovi
naznačuju smrt zbog bolesti glave, moždane groznice itd. (Ovan), želuca (Rak), bubrega i jetre
(Vaga) te zbog crvenog vjetra i kožnih bolesti (Jarac). Ako je Saturn u osmoj smrt će biti polagana i
mučna, ako je ondje Mars brza i bolna, s Uranom iznenadna i neočekivana, s Jupiterom lagana i
očekivana, s Venerom mirna i bezbolna. Merkur i Mjesec su pasivni i djeluju u skladu s prirodom
planeta s kojim su u najbližem aspektu; no Mjesec označuje smrt u javnosti, na ulici ili u prisustvu
stranaca, u bolnicama ili drugim javnim mjestima, kada druga svjedočanstva na to ukazuju.
Prema tom tumačenju, onaj tko ima Saturna u Lavu kao i Mjesec u osmoj kući (u sekstilu s Marsom
kao najbližim aspektom) trebao bi umrijeti odjednom, iznenada, od srčanog udara, i to na javnome
mjestu.
Evo Sefarijelova navoda o preranoj smrti predsjednika Jamesa A. Garfielda. »U horoskopu se
Saturn nalazi u dvanaestoj, ukazujući na tajne neprijatelje; Mars je u Škorpionu u opoziciji Mjesecu,
a Uran u petoj kući u kvadratu s Mjesecom koji je paralelan s Marsom. Mars vlada osmom i
ugrožen je Uranom i Jupiterom iz pete kuće, koja vlada kazalištem. On je umro u kazalištu i
nastrijeljen je u utrobu (Saturn u Djevici).« Horoskop kralja Georgea VI, pak, pruža
savršen primjer mirne, dobroćudne vrste vladara koji je stupio u savršen brak i bio silno zaljubljen u
svoju dražesnu kraljicu... U njegovom se horoskopu uzdiže Vaga, izvanredan zodijački znak koji
vlada ljubavlju, prijateljstvima i brakom. To je znak »ravnoteže« pa ukazuje na karakter
265
BENSON BOBRICK
vrlo prikladan za upravljanje bračnom kao i nacionalnom sudbinom. Venera, vladajući planet, nalazi
se s Mjesecom i Uranom u znaku Škorpiona, gdje ukazuje na njegovu snagu volje i osobnu
čvrstoću. Odličan trigon Jupitera u Lavu i Marsa u Strijelcu ukazuje na njegovu prijaznost, prirođen
šarm, dobro raspoloženje i velikodušnost. Sunce i Merkur u Strijelcu čine Njegovo Veličanstvo
demokratičnim i filozofičnim te pokazuju njegovo veliko zanimanje za sve oblike društvenog i
filantropskog rada.
I, naposljetku, evo stoje zapisao o životu lorda Byrona: »Lord Byron rođenje 22. siječnja 1788., u 1
i 18 ujutro. Venera se nalazi u Vodenjaku, u konjunkciji sa Saturnom, Mjesec je s Marsom u Raku u
opoziciji Merkuru, Sunce u Vodenjaku je u opoziciji Uranu u Lavu. četiri planeta su u fiksnim
znakovima, a tri u kardinalnim. Položaj Venere oštećene Saturnom, te Mjesec oštećen Marsom i
Merkurom vrlo prikladno pokazuju razočaranje i teškoće koje je doživio taj helenski junak: osu-
jećenost njegove ljubavi, otuđenje od roda i domovine te kritika kojoj je bio izvrgnut cijelog života,
čak i nakon smrti.«
Zakonski progon koji je demoralizirao Alana Lea dotaknuo je i američke obale. Astrologija je u
Engleskoj bila zabranjena 1736. zakonskom odredbom o čarobnjaštvu, te ponovno 1825. Zakonom
o skitnji, koji je astrologe svrstao u istu kategoriju s »lupežima i skitnicama«. Početkom 20. stoljeća
u New Yorku je donesen sličan zakon koji je astrologe obilježio kao »poremećene osobe«, zajedno s
»akrobatima, cirkuskim jahačima i muškarcima koji napuštaju svoje žene«. Taj je zakon stavljen na
odlučujuću kušnju 1914. kad je tajni agent uhapsio Evan-geline Adams, uglednu astrologinju koja je
tvrdila daje potomak Joh-na Quincyja Adamsa, šestog predsjednika Sjedinjenih Država. Premda se
Adamsova mogla izvući s globom, ustrajala je na suđenju. Na sud je došla oboružana referentnim
knjigama, naširoko je sucima izložila principe astrologije i praktično pokazala svoj rad tumačeći
nasumično izabran horoskop za koji se kasnije pokazalo da pripada sučevu sinu. Sudac John J.
Freschi bio je toliko impresioniran njezinom analizom da je kategorički presudio u njezinu korist,
zaključujući da je ona svojim radom »uzdigla astrologiju na razinu dostojanstva egzaktne znanosti.«
266
SUDBONOSNO NEBO
Njezin odvjetnik Clark L. Jordan odlično ju je zastupao. U svojoj je obrani objasnio:
Astrologija je znanost koja opisuje utjecaj nebeskih tijela na zemaljske poslove i na ljudski karakter
i život. U pitanju je matematička odnosno egzaktna znanost utemeljena na astronomiji koja opisuje
nebeska tijela i objašnjava njihovo kretanje itd. Ona je primijenjena znanost utoliko što u ocrtavanju
ljudskog karaktera kao vodilju koristi utvrđene astronomske principe, a sve se njene prosudbe
temelje na metematičkim izračunima. Ona je empirijska znanost jer se njeni zaključci temelje na
preciznim podacima koji se prikupljaju tisućama godina. Astrologija je najstarija postojeća znanost.
Ona nije samo pretpovijesna nego je i pred-tradicio-nalna i ne smije se staviti u isti koš s gatanjem
ili nekim od brojnih oblika demonologije kakva se primjenjivala kako u davnim, tako i današnjim
vremenima.
Sudac Freschi se složio. Objašnjavajući svoju presudu, naznačio je da je Adamsova u svome
tumačenju »do svojih zaključaka došla apsolutno mehaničkim, matematičkim procesom... Temeljeći
svoj horoskop na poznatoj i utvrđenoj znanosti astronomije, ona nije prekršila zakon... Jednostavan
cilj zakona je zaštita budala i lakovjernika od lopovluka onih koji tvrde da su mudri i koji
pribjegavaju obmanama i svakojakim prepredenim sredstvima kojima mogu na neki način steći
korist... Zadovoljan sam time što u ovom slučaju ne postoji element prevare koji obično nalazimo u
slučajevima proricanja sudbine.«
Adamsova je u mladosti učila astrologiju kod J. Hebera Smitha, indologa i profesora medicine na
Bostonskom sveučilištu, koji je bio ijedan od vodećih medicinskih dijagnostičara Nove Engleske u
to doba. Smith je često koristio astrologiju u svome medicinskom radu, a kasnije je postao stručnjak
u analizi psihe zatvorenika prema njihovim horoskopima. Imao je veliko povjerenje u Adamsovu,
koja se prvotno smjestila u hotelu Copley u Bostonu. No na glas je došla po predviđanju strašnog
požara koji je 1899. razorio hotel Windsor u New Yor-ku. Nedugo nakon požara novine su bile pune
zapanjenog svjedočanstva vlasnika hotela koji je priznao daje zanemario njezino upozorenje o
predstojećoj nevolji u kojoj će vatra odigrati ulogu.
Adamsova je na koncu otvorila atelje u Carnegie Hallu, gdje su je konzultirali bogati i slavni.
Posjećivali su je ljudi poput engleskoga kra-
267
BENSON BOBRICK
lja Edvarda VII, Enrica Carusa, prirodoslovca Johna Burroughsa; brojni slavni kazalištarci
(Geraldine Farrar, Lillian Russel, Tallulah Bankhead, Eva Le Gallienne, Charlie Chaplin i Mary
Pickford, medu ostalima); pisci Eugene O'Neill i Anita Loos; Joseph Campbell, veliki mitologičar,
dobio je u dobi od 21 godine tumačenje cijeloga životnog puta koje se (izjavio je kasnije) obistinilo.
Voditelj detektivske agencije Pinkerton O. M. Hanscom konzultirao se s njome o najtežim
slučajevima. Poznati kirurg iz Nove Engleske, A. M. Thaver, želio je znati koji su mu najbolji dani
za izvođenje operacija. Dolazili su i istaknuti poslovni ljudi i bankari, uključujući Fritza Heinzea,
»kralja bakra iz Montane«, Jamesa T. Hilla, predsjednika Velike sjeverne željeznice, Johna P.
Drvdena, koji je bio na čelu Osiguravajućeg društva Razborit život, Charlesa Schwaba (starijeg) i J.
P. Morgana, kojemu je objasnila opći utjecaj planeta na posao i politiku. Morgan, isprva skeptičan,
počeo je istinski vjerovati, a prema njegovim riječima njezina su mu predviđanja pomogla da
postane tako bogat čovjek. Dva predsjednika newyorške burze, Sevmour Cromwell i Jacob Stout,
slijedili su njegov primjer i otvoreno su se zapanjili njezinim vještinama. Ona se čak nakratko
uključila u predsjedničku kampanju. John W. Weeks iz Massachusettsa, vodeći kandidat za
republikansku nominaciju 1920. godine, odlučio ju je konzultirati o svojim izgledima, da bi odustao
nakon što mu je rekla da će Harding pobijediti. Isto tako je predvidjela izbor Calvina Coolridgea
1924. kao i neočekivanu pobjedu Ala Smitha kao guvernera New Yorka u istoj kampanji.
U travnju 1930. Adamsova je postala prva astrologinja na mjestu voditelja radijske emisije, koja se
davala tri puta tjedno. Slušatelji su je zatrpavali upitima za horoskope (na koje je teško mogla
odgovoriti), no njezina je slava učvršćena s nekoliko popularnih knjiga - autobiografijom Nebeska
zdjela i trima priručnicima, Astrologija za svakoga, Vaše mjesto u Suncu i Vaše mjesto među
zvijezdama. Sjedne strane Adamsova je iskoristila prednost potražnje za astrologijom Sunčeva
znaka, koju je pomalo prezrivo prozvala »solarnom biologijom«. S druge strane, čini se da je vrlo
vješto prakticirala umijeće. Kao horarni astrolog razvila je vlastite posebne metode koje su
uključivale istovremeno razmatranje natalnog i horarnog horoskopa te horoskop koji je smještao
natalne planete u kuće horarnog horoskopa. Također je bilježila stupanj uzdižućeg znaka u trenutku
klijentova dolaska, koji je postao »slučajni ascendent« horoskopa koji bi izradila. Kao vrsna čitačica
iz
268
SUDBONOSNO NEBO
dlana, upravo je Adamsova otkrila da će dlan premazan tiskarskom tintom, a ne čadom, dati bolji
otisak crta i izbočina na dlanu - ponekad bi spajala čitanje iz dlana s astrološkim tumačenjima,
premda je u tome bila manje uspješna.
Astrologe ponekad njihovi klijenti mogu navesti na pogrešan trag, naravno, stoje već i Lilly
priznao; no Adamsovu nije bilo lako prevariti. Jednog dana došla je žena s horoskopom za koji je
Adamsova pretpostavila daje djetetov. Žena je zatražila tumačenje životnog puta (analiza karaktera i
općeniti izgledi za budućnost). Adamsova je proučila horoskop i rekla ženi da je osoba rođena u
sirotinjskoj četvrti, da će s vremenom živjeti otmjeno i uvelike profitirati u vezi s nekom ženom,
biti mudra, možda se pojaviti na pozornici, mnogo putovati i doživjeti duboku starost. Žena je tada
prezrivo otkrila da podaci rođenja pripadaju jednom psu ljubimcu. Ipak, pokazalo se da pas pripada
poznatoj glumici koja gaje kupila od te žene. Naučila gaje trikovima, pa se pas pojavljivao s njom
na pozornici u jednoj njezinoj uspješnoj predstavi te je pratio na turnejama. K tome, živio je dulje
od osamnaest godina, što je za psa duboka starost.
Adamsova je bila istinska vjernica. Na kraju Nebeske zdjele ona us-klikuje: »Astrologija mora biti
u pravu. Ne može biti priziva protiv Beskonačnog.« Umrla je mirno, u snu, 10. studenoga 1932. u
dobi od šezdeset četiri godine.
Do tada je i novinska astrologija uzela maha. U ljeto 1930. London Sunday Express pozvao je
astrologa R. H. Navlora da izradi i analizira natalni horoskop novorođene princeze Margarete,
rođene 21. kolovoza, kćeri budućega kralja Georgea VI. članak objavljen na pola stranice privukao
je veliku pozornost, pa su novine idućeg tjedna objavile drugi. Uskoro je Navlor redovito pisao, a
naklada je rasla. Tada je, 5. listopada, napisao članak koji navješćuje daje Britansko zrakoplovstvo u
opasnosti, a upozorenje se obistinilo kad se veliki zrakoplov R-101 na putu od Cardingtona za
Indiju srušio u Francuskoj. Sljedeće nedjelje Express)e na naslovnici masnim slovima pretiskao
predviđanje svog astrologa, a Navlor je stekao slavu kazališne zvijezde. I druge su novine počele
objavljivati vlastite astrološke kolumne i nedugo zatim one su postale dio popularnog tiska širom
svijeta. Većina nije bila tako traljava poput današnjih, a nekoliko njih (poput Navlorovih) ponekad
bi pogodile. U ožujku 1936., kad je većina astrologa predviđala mir, Navlor
269
BENSON BOBRICK
je predvidio izbijanje Drugoga svjetskog rata. U listopadu 1938. predvidio je treći mandat Franklina
Roosevelta, 1944. predvidio je da će Sjedinjene Države doživjeti unutarnje previranje između 1966.
i 1970. u vezi s ratom u Aziji što se, naravno, ostvarilo u Vijetnamu. Engleski astrolog Edward
Lvndoe, koji je pisao tjednu kolumnu za The People, imao je bar jedan značajan uspjeh. Nakon
stoje točno predvidio smrt Georgea V, objavio je da će, ako ga naslijedi princ od Walesa (kasnije
Edvard VIII i nakon toga vojvoda od Windsora), njegova vladavina biti kratka i završiti
abdikacijom, što se i dogodilo. U međuvremenu, godine 1937. u Indiji, u listopadskom izdanju
Astrološkogmagazina B. V. Raman, koji se danas smatra ocem indijske astrologije 20. stoljeća,
predvidio je da će 1939. u Europi izbiti rat, nakon čega je uslijedila Hit-lerova nemilosrdna agresija
i konačni poraz.
Pod utjecajem Alana Lea i njegovih glavnih učenika - Charlesa E. O. čartera, C. C. Zaina, Marca
Edmunda Jonesa i Danea Rudhvara - moderna je astrologija dobila svoj oblik. Svi su oni bili
svojevrsni teozofi koji su zaogrnuli njen nauk i praksu srodnim idejama. Dok je astrologija postajala
uglavnom opisna, njen sve maglovitiji karakter utirao je put psihologiziranoj verziji koja je zapravo
internalizirala planete na način koji bi Ficino (kojeg ponekad prizivaju kao sveca zaštitnika tog
procesa) teško mogao predvidjeti. U to je vrijeme Teozofsko društvo pod vodstvom Annie Besant,
nasljednice madame Blavatskv, izdavalo tromjesečnik Astrologija i održavalo tečajeve s dodjelom
diplome ili titule. Godine 1926. Llewellyn George osnovao je Nacionalno astrološko udruženje,
koje je postalo Američka federacija astrologa. U Engleskoj je 1948. osnovan Fakultet astroloških
studija.
Nakon što je umro Alan Leo, njegovu je uspješnu astrološku ložu preuzeo Charles čarter, koji je bio
skloniji izbjegavanju teozofskog žargona u korist praktičnijeg pristupa. Pa ipak, Leove ideje su se
posvuda čvrsto ukorijenile. U Americi je Leov glavni apostol bio Mare Edmund Jones,
prezbiterijanski svećenik, urednik i učitelj koji se u mladosti pridružio skrovitom Redu ruže i križa,
a kasnije razvio vlastiti »sabejski sustav« astrologije kao »moje ime za rekonstrukciju kaldejske ili
babilonske znanosti, u mjeri u kojoj sam ovdje ili ondje mogao ući u trag
270
SUDBONOSNO NEBO
njihovim izvorima. To jest, riječ je o mojoj obnovi, a ne o mom izumu«. Pa ipak, bio je ovo
posljednje. Sabejski simboli za svaki stupanj zodijaka bili su razaznati na psihičkoj razini bez
dokazive reference u bilo kojem znanom drevnom sistemu, premda je narod znan kao »Sabejci«
nastavao drevni Jemen osamstotinjak godina prije Krista. U Jonesovim rukama astrologija je
postala sredstvo istraživanja pojedinčeva potencijala za ispunjenje, »psihološka metoda za
bilježenje ili mjerenje iskustva«, kao što je napisao u Astrologija: Kako i zašto djeluje. Pod motom
iz Cervantesa: »Napravimo sijeno dok sunce sja«, Jones poglavlje o Biku započinje ovako: »Bik je
fiksni znak u zemljanoj skupini, a to znači da u svakom horoskopu otkriva karakteristični način na
koji osoba koristi svoja neizravna iskustva kako bi stekla praktičnu, svakodnevnu i vanjsku
stabilnost u životu. Ključna riječ za tu vrstu djelovanja je INTEGRACIJA. Ovdje je definitivno
najveći naglasak na fizičkom od svih znakova u horoskopu, koji pokazuje obrazac oslobađanja
energije u pojedinačnom slučaju, kao što odmjerava stanovitu neukrotivost ili jednostavno korijen
postojanosti za koju je osoba sposobna.«
Jones se također više zanimao za obrasce planeta nego za njihovu narav. Tako je u svom Vodiču za
tumačenje horoskopa iz 1941. izložio originalnu teoriju o sedam planetarnih grupacija ili obrazaca,
za koje je vjerovao da izražavaju (ili simboliziraju) bitni karakter koji svaki horoskop ima. Ti tipovi
ili obrasci su: pljuskac, svežanj, lokomotiva, zdjela, vjedro, klackalica i kosina. Svaki je obrazac
ilustriran horoskopom neke slavne osobe za koju se kaže da oprimjeruje prirodu tog obrasca. Na
primjer, »pljuskac« Jacoba Boehmea, »svežanj« Mussolinija, »lokomotiva« Isaaca Newtona,
»zdjela« Olivera Cromwella, »vjedro« Napoleo-na, »klackalica« Percvja Bvsshea Shellevja i
»kosina« Henrika VIII. Tu su maštovitu inovaciju (s imenima koja zvuče poput Motovvnovih hito-
va) općenito prihvatili moderni astrolozi (koji su skloni takvim tipovima), premda je njena
praktična vrijednost upitna, jer ima primjera istog obrasca kod vrlo različitih života.
Unatoč tome, Jonesov rad je doveo do »humanističke« astrologije Danea Rudhvara, koji je 1936.
napisao Astrologiju osobnosti. U knjizi tumači »natalnu kartu«, prema riječima jednog zajedljivog
promatrača, kao »'mapu psihe' koja omogućuje astrologu da poput terapeuta prodre u najtamnije
zakutke sebstva i da pod vidom planetarnih tranzita shvati psihološke krize. Nije čudo što vas
progoni vaš odnos s majkom,
271
BENSON BOBR1CK
objašnjava astro-psihić, Pluton upravo prelazi preko vašega natalnog Mjeseca.« Psihološka
astrologija, doduše, može biti i zanimljivija od toga, a nerijetko ćete u radovima njenih pobornika
naići na ovakav odlomak: »Lunarni simbol, mjesečev srp, opisuje djelomičnu svijest podsvjesnog,
onu našu stranu koju poznajemo samo u snovima. To poluos-vijetljeno stanje je život našeg tijela i
instinkata prije nego dosegnu područje logike ego-svijesti, a to je stanje Freud opisao kao id.«
Naspram toga, ponešto bombastičan žargon nekih starijih astrologa zvuči izrazito razgovijetno.
Za to je vrijeme astrologija nastavila privlačiti umjetnike - posebno one s mističnim sklonostima -
uključujući Arnolda Schonberga, Aleksandra Skrjabina i Gustava Holsta; slikare Paula Kleea,
Vasilija Kandin-skog i Pieta Mondriana, arhitekta Waltera Gropiusa i pjesnika Williama Butlera
Yeatsa (koji je i sam bio stručnjak za astrologiju te je razradio poetsku sliku povijesti u kojoj se
ljudski život razvija u velikim obrascima analognima Mjesečevim mijenama). Henry Miller
posvetio je velik dio svoje knjige Kolos iz Maroussija raspravi o Satumovim obilježjima, pjesnik
Louis MacNeice sastavio je astrološki udžbenik, H. G. Wells, T. E. Lawrence, Thomas Hardy, Edith
Sitwell, Anais Nin, Aldous Huxley, William Carlos Williams, Lawrence Durrell, Katherine Anne
Porter i drugi pisci učinili su astrologiju dijelom svog života.
Raznorazni slavni ljudi iz kazališnog svijeta također su posvećivali pažnju svojim zvijezdama,
uključujući (medu modernima) Sušan Strasberg, Fanny Brice, Johna Barrvmorea, Dannvja Kayea,
Isadoru Duncan i Lillian Gish. Ako ništa drugo, takav popis ukazuju na raširenu privlačnost
astrologije. Barrymore je pratio planetarne sate, a ljubavne je prizore izvodio samo za vladavine
Venere - ili borilačke scene pod Marsom. Margaret Mitchell neke je svoje likove iz Zameo ih vjetar
dijelom temeljila na znakovima zodijaka. Tako je Ovan, kojim vlada Mars, »crveni planet«,
nadahnuo lik Scarlett O'Hara, odakle i njezino ime.28
William Butler Yeats spajao je tumačenje tarot karata s astrološkim predviđanjima (ponekad
izračunavajući horarni horoskop za trenutak tumačenja karata) a u šezdesetosmoj godini, pet godina
prije smrti, i dalje je izračunavao svoje sekundarne progresije za iduću godinu. Vir-ginia Woolf
zabilježila je u svoj dnevnik: »[Yeats] u potpunosti vjeruje
28
Od engl. scarlet, grimizan. (Nap. red.)
272
SUDBONOSNO NEBO
u horoskope« i »ne želi ni s kim poslovati« prije nego mu ispita horoskop. Nakon što se 1917.
oženio s Georgie Hyde-Lees, Yeats se počeo zanimati i za automatsko pisanje, no uglavnom je
astrologija prožimala njegov rad.
Dok se u tradicionalnom astrološkom tumačenju zvijezde smatraju objektivnim silama koje
određuju našu sudbinu, psihološka ih je astrologija, ne tako deterministički, ubrzo počela smatrati
predstavnicima psiholoških aspekata našeg ustroja koji nas navode prema ciljevima do kojih
dolazimo ili prema životu kakav vodimo. U tom smislu njen moto je glasio: »Karakter je sudbina.«
S vremenom su je usvojili mnogi psiholozi, koji su smatrali korisnim opisivati razne planetarne
utjecaje (ili utjecaje koje oni simboliziraju) pod vidom psihologije. Planete su smatrali samostalnim
entitetima, otprilike kao što su Platon i drevni Grci smatrali dvanaest bogova arhetipovima: Saturn
ili Kronos bio je princip ograničenja i zabrane, na primjer, a Venera ili Afrodita ljubavi i žudnje. Ovi
su pak bili pridruživani bogovima. »Mjesec odražava ego sliku osobne svijesti«, čitamo u jednom
opisu. »Merkur je princip utjelovljen u arhetipu varalice, Venera je djevica u snovima, Mars
herojski element psihe« i tako dalje. U svemu tome je utjecaj švicarskog psihologa Carla Gustava
Junga bio veoma velik.
Jung je vrlo rano u svojoj praksi pacijentima počeo izrađivati horoskope, koji su mu pomagali u
analizi. U pismu Freudu od 11. lipnja 1911. piše: »Moje večeri su uvelike posvećene astrologiji.
Izrađujem horoskopske izračune kako bih pronašao ključ za psihološku istinu. Pokazale su se neke
izuzetne stvari koje će ti se sigurno činiti nevjerojatnima... Usuđujem se reći da ćemo jednog dana u
astrologiji pronaći velik dio znanja koji je intuitivno projiciran na nebesa. Na primjer, čini se da su
znakovi zodijaka slike karaktera.« Freud, koji je netom posjetio nekog medija u Berlinu, odgovara:
»U pitanjima okultnog postao sam ponizan... Obećajem da ću vjerovati u sve što može izgledati
razumno. To ne činim rado, kao što znaš. No moja je oholost uzdrmana.« Njih su se dvojica ubrzo
razišli zbog Freudove teorije seksualnosti, a Freud je zaključio daje astrologija samo oblik
»prenošenja misli« - kao
273
BENSON BOBRICK
kad »gatara« na primjer, postaje poput medija »prijemnik« klijentovih misli. Kako to objašnjava
tumačenje horoskopa naslijepo i s udaljenosti, Freud nikad nije ni pokušao objasniti.
Jung je za to vrijeme nastavio stjecati uvid u astrologiju, sve do svojih posljednjih dana. Godine
1947. napisao je hinduskom astrologu B. V. Ramanu: »Kao psihologa poglavito me zanima to
posebno svjetlo što ga horoskop baca na određene komplikacije karaktera. U slučajevima teških
psiholoških dijagnoza obično izradim horoskop kako bih imao dodatno gledište iz sasvim drugog
kuta. Moram reci da vrlo često otkrijem kako astrološki podaci razjašnjavaju određene stvari koje
inače ne bih mogao razumjeti.« U jednom je eksperimentu napravio statističku studiju o
povezanosti između horoskopa 483 bračna para i otkrio da većina onih koji imaju dobar brak imaju
planetarne aspekte (Sunca i Mjeseca, Mjeseca i ascendenta ili Mjeseca i Mjeseca) koji na to
upućuju.
Uvijek su postojale različite teorije o tome kako astrologija »djeluje«
- neki misle putem zraka, drugi putem gravitacije, a treći putem nekakve elektromagnetske sile.
Najstarije shvaćanje, koje nalazimo u Knjizi postanka i drugdje, govori o planetima kao znakovima,
a ne uzrocima
- oni su dio Knjige prirode ili Božje abecede. čini se da je Jung 1930. govorio nešto slično: »Sve što
se rodi ili učini u ovom trenutku vremena ima osobine ovog trenutka.« On je to nazvao
»sinkronicitetom« ili »smislenom podudarnošću«, što podrazumijeva neuzročni zakon prirode koji
bi objasnio povezanost. »Smislena podudarnost« ipak je protuslovlje, a klasični tekstovi prije
govore da se sve događa ondje gdje se događa i upravo kad se događa zbog shematskih koordinata
vremena i prostora (ili mjesta). Zatim postoji svojevrsna teorija matrice, koju je smislio bivši
urednik magazina Znanost i astrologija:
U trenutku neposredno prije rođenja dijete nema zasebno postojanje, nego se sastoji od skupa živih
stanica koje se mogu smatrati dijelom majčinog organizma. No u trenutku kad udahne svoj prvi dah
događa se vitalna promjena. Jer, u tom kritičnom trenutku dijete kao da oživljava -što je rezultat
životnih sila koje ulaze u njega. U istom trenutku silnice magnetskog polja koje okružuje Zemlju
(kao produkt ili rezultanta složenih magnetskih polja Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda) prolaze
djetetovim tijelom postavljajući putanje elektrona unutar atoma tvari koja
274
SUDBONOSNO NEBO
čini djetetovo tijelo u utvrđen i konačan obrazac koji, čini se, postoji za čitavog trajanja života.
Junga bi to možda zaintrigiralo. Gotovo bi sigurno bio prestrašen načinom na koji se psihološka
astrologija ponekad primjenjuje na njegov život. Evo jednog sretno otkrivenog opisa njegovih
godina nakon jeseni 1909., kad je započeo privatnu praksu u Sjedinjenim Državama:
Jung je bio u pokretu, duhovno i intelektualno, a posebno se počeo mijenjati njegov odnos prema
ženama. Kad je Neptun okončao drugi tranzit preko njegove natalne Venere, Jung je u šali rekao
Freudu daje »preduvjet dobrog braka dozvola za nevjeru«. Početkom godine Venera je prešla u
Djevicu a Toni Wolff, Djevica, postala je njegova pacijentica. Ona će mu postati ljubavnica i ostati
»druga žena« do kraja njegova života... Jung je nedvojbeno bio ženskar, imao je vatreni Mars u
promiskuitetnom Strijelcu, slatkorječivu konjunkciju Merkura i Venere te Sunce u Lavu u 7. kući.
Do 1911. već su se četiri žene natjecale za njegovu naklonost... a uz njegovo Sunce u kvadratu s
Neptunom, strogo poštivanje analitičkih okvira nije mu bilo jača strana.
Jedan od onih na vrhu toga novog, dvojbenog razvoja bio je Grant Le-wi, iznimno popularan
astrolog koji je predavao englesku književnost na Dartmouth Collegeu i na Sveučilištu North
Dakota prije nego što je profesorsku kapu i talar zamijenio astrološkim plaštem. U 1930-ima i '40-
ima bio je pomoćni urednik Horoscope Magazinea, preselio se u Ari-zonu, osnovao vlastiti časopis
koji je nazvao The Astrologer, napisao dva romana - Zvijezda carstva i Bogovi stižu - kao i dvije
uspješnice, Astrologija za milijune i Samo nebo zna. U njima je objasnio svoj vlastiti sistem
tumačenja horoskopa, temeljen na izjednačavanju znaka i kuće, te svoju isključivu uporabu tranzita
u predviđanju budućih događaja. Također je razvio teoriju koja povratke Saturna (koji se događaju
prosječno svakih dvadeset osam godina) drži središnjim trenucima u ljudskom životu. Lewi je
jednom primijetio, s određenom pitagorejskom duhovitošću, da vjeruje u astrologiju iz istog razloga
iz kojeg drugi vjeruju u tablicu množenja - zato što funkcionira. Govorilo se daje namjerno odbijao
izvaditi policu životnog osiguranja dok nije vido da mu se bliži kraj, a tada je, s četrdeset devet
godina (unatoč naizgled savršenom zdravlju), kupio policu, »uplatio jednu premiju i umro«.
275
BENSON BOBRICK
Lewijevo shvaćanje astrologije pripadalo je svome vremenu. »Glavna korist od horoskopa«,
napisao je, »jest njegova pomoć pri otkrivanju sama sebe... Ovo je, medu ostalim, Doba
psihijatrije«. U knjizi Samo nebo zna, objavljenoj 1937., pisao je o kombinacijama Sunca i Mjeseca
na vrlo prisan, brbljav način koji je na neki način odredio ton današnjih savjetodavnih kolumni. Evo
njegova opisa osobe koja je imala i Sunce i Mjesec u Ovnu:
Vi pripadate pozitivnoj ili izvršnoj skupini... Nitko za vas ne bi mogao reći da ne znate što vam je
na umu. Zapravo, vjerojatnije je da bi za vas rekli da to i predobro znate, te da ste spremni izraziti
sve što vam padne na um, jer neovisnost je izražena crta vaše prirode - neovisnost u intelektualnim i
materijalnim pitanjima. Vi ste individualist, od početka do kraja i zauvijek; vjerujete u sebe i svoju
sposobnost da svladate sile neba i zemlje, ljudi i Boga, kako biste ostvarili cilj osobne ambicije koji
je tako jasno definiran u vašem umu kao daje već ostvaren. Vjerojatno ste ponešto netolerantni
prema različitim mišljenjima drugih ljudi. Ne samo da ih ne tolerirate već ih vjerojatno i ne
razumijete, jer razumijevanje nije vaša jača strana. Ne zanimaju vas osobito teškoće drugih ljudi,
premda, paradoksalno, od drugih ljudi redovito očekujete da slušaju o vašim teškoćama koje
nadugo prepričavate.
Ipak, nemojte očajavati, kaže on, jer »ova će vas kombinacija odvesti daleko, jednom kad
nadvladate usmjerenost na sebe koja je svojstvena vašoj prirodi i kad naučite biti objektivni«. Grant
Lewi bio je nadaren, no takva besmislena uopćavanja - od tako malo prema tako mnogo - postala su
prilično uobičajena.
Lewijeva Astrologija za milijune, objavljena tri godine kasnije, sadrži poglavlja: »Zašto vjerujem u
astrologiju«, »Vječna potraga: ljudsko traganje za samim sobom«, »Obrazac života: kako ga
prikazuje astrologija u vitasferi«, »Sudbina ili slobodna volja? Odgovor astrologije«, dva odjeljka o
»Snažnim ljudima sudbine« (s astrološkim portretima Lin-colna, Woodrowa Wilsona, Hitlera,
Mussolinija, Staljina i F. D. Roose-velta, medu inima); poglavlje o »Samouništenju« te članke o
planetima i njihovu značenju u znakovima. Stranica o Mjesecu počinje ovako: »Dok položaj Sunca
u znaku određuje koji motivi i nagoni dominiraju vašim životom i uočljivi su, znak u kojem se
nalazi Mjesec govori o željama vašeg srca, koje mogu a ne moraju biti izražene ili ostvarene u
276
SUDBONOSNO NEBO
vašem životu. Kad 'znate što hoćete a ne možete to reći«, onda je to Mjesec koji zna, a Sunce ono
koje to ne može reći. 'Misli koje često leže preduboko za suze'29 misli su vaše Mjesečeve prirode.
Ekstaza bez riječi, nijema tuga, tajni san, ezoterična slika vas samih koju ne možete prenijeti u
svijet, ili koju svijet ne shvaća ili ne cijeni - sve je to djelovanje Mjeseca u vašoj vitasferi.«
Lewijev stil bio je nevjerojatno utjecajan, a njegov odjek nalazimo u većini otad napisanih
astroloških knjiga. Evo opisa »Sunca u Ribama« iz jedne novije knjige: »Ribe su višeslojne i
višestruko nadarene. One su posljednji znak... intuitivne i maštovite, obdarene su uvidom u ljudsku
prirodu, suosjećanjem i stavom 'drugi ispred mene.' Ribe su empa-tičan znak okrenut ljudima. Kao
teoretski znak one pokazuju, hrane i izražavaju svoj ego kroz druge ljude.« Doznajemo i da Ribe
»pobiru vibracije drugih«, što može biti »mentalno i emocionalno iscrpljujuće«; trebaju samoću, a
ipak se boje biti same«. Ponekad žele ugoditi drugima »iz straha da ne budu odbačene«. Mogu biti
»lijene, nejasne i lišene koncentracije«; bit će »ovisne o zamišljenim emocionalnim povredama«, pa
ipak »dobro obrazovane, samosvjesne i hrabre, mogu biti kreativne, umjetničke i stvaralačke«. U
obaveznom popisu »Poznatih Riba« okupljeni su uobičajeni osumnjičenici: »Elizabeth Tavlor,
Albert Ein-stein, Michelangelo, Frederic Chopin, Victor Hugo, Rudolf Nurejev, George Washington
i John Steinbeck« - nabrojeni tako da se čitatelj --Riba može okupati u njihovoj svjetlosti.
Neki su astrolozi jednakiji od drugih, naravno, a različite niti tradicije uvijek su se ispredale.
Mundana astrologija, nesputana zakonskim propisima, također je prisvojila svoje prediktivno
područje. Nastavila je cvjetati, u i izvan novinskih kolumni, a nauk o kometima i eklipsama zadržao
je svoje počasno mjesto. Na neki način, »službena« astrologija - to jest astrologija kakvom se
koriste javni ili državni službenici - nikad nije posve izumrla. Otto von Bismarck i njegov glavni
general Hel-muth von Moltke navodno su se savjetovali s astrologom prije izbijanja Francusko-
pruskog rata. Njegov kasniji tok tako se dobro odvijao za
29
Stih Williama Wordswortha. (Nap. red.)
277
BENSON BOBRICK
njih da su, stigavši do Versaillesa, astrologu poslali pozamašnu nagradu. »Državnik ne može ništa
stvoriti sam«, jednom je primijetio Bis-marck. »On mora čekati i slušati sve dok ne začuje kako
Božji koraci odjekuju u događajima; tada skače i grabi skute njegove halje.« Nakon još jednoga
svog trijumfa ustvrdio je: »Zadovoljan sam kad vidim kamo Gospodin želi ići a ja mogu stupati za
njim.« Godine 1904. japanski su astrolozi pomogli odrediti vrijeme za vojne akcije koje su dovele
do neočekivanog poraza Rusa u Rusko-japanskom ratu. Među ostalim znamenjem (da se vratimo u
prošlost), komet koji se vidio 1704. poklopio se s raspadom Poljske i engleskim osvajanjem
Gibraltara u ratu za španjolsko nasljedstvo. Komet iz 1807. poklopio se s Na-poleonovom
invazijom na Portugal, onaj iz 1812. s francuskom invazijom na Rusiju i ratom između Sjedinjenih
Država i Britanije; onaj iz 1858. (Donatijev komet) s nevoljama u Kansasu koje su prethodile
Građanskom ratu.
Astrolozi su bili zaokupljeni i znamenjem koje je dovelo do Prvoga svjetskog rata. Tijekom 1914.
Sunce je slijedilo Marsa poput psa, dok se na Božić nisu spojili u konjunkciji. Tom je događaju
prethodila, četiri mjeseca ranije, Sunčeva pomrčina 21. kolovoza, koja se dogodila u zadnjem
dekanatu Lava, »s velikom fiksnom zvijezdom Regulu-som na ramenu Lava« koja, prema riječima
Katherine Craig, »označuje zastrašujući aspekt za careve, kraljeve, prinčeve i autokracije«. Prema
tradiciji, pomrčina utječe na one zemlje iz kojih je »potpuno ili djelomično vidljiva«, a kad se
dogodi u fiksnom znaku, pogotovo kraljevskom, njen će učinak biti trajan na države i dinastije na
koje se odnosi. Oni koji su konzultirali Raphaelovu knjižicu Mundana astrologija mogli su pročitati,
određenije, da pomrčina u zadnjem dekanatu Lava znači: »Zatočeništvo, pljačkanje i osvajanje
gradova, haranje i skrnav-ljenje svetih mjesta... progonstvo, zatočenje ili ubojstvo nekog kralja,
ugledne osobe ili velikog vladara. Mnogo nezadovoljstva među ljudima. Pokreti vojski, borbe,
vatre, groznice, boleštine i oskudnost plodova zemlje.«
U kolovozu 1914. središnji put pomrčine protezao se od Baltičkog mora kroz Istočnu Europu,
azijski potkontinent, Perziju, Afriku i države sjevernog Atlantika. Za trajanja pomrčine, Sunce se
nalazilo na istome mjestu na kojem je bio Mars u trenutku prvog mladog mjeseca nakon ljetnog
suncostaja 22. lipnja. Tada su se, 26. lipnja, Merkur,
278
SUDBONOSNO NEBO
Mjesec, Sunce i Jupiter pridružili Uranu u istom znaku. Craigova je to protumačila neobično rječito:
Jednom ranije u povijesti slična planetarna konfiguracija uzburkala je izopačeni stari Rim, a
previranja su izronila na površinu u likovima Sule, Marija i Katiline, u ubojstvu Julija Cezara i
propasti Rimske republike. Iz Rima, velikog srca civilizacije, virus anarhije i pobune potekao je
venama svijeta. Kult boga Mitre je skršen, Azija se raspala, a od Grčke je preživjelo samo njeno
ime; Španjolska, Britanija i Galija poklonile su se Rimu; Egipat je doživio bitku kod Akcija a
Izidine je svećenike izdao hir bludnice. Tada su se previranja smirila, Marsov ciklus je prošao i
uslijedilo je svjetlo... Poraz Britanije, Galije i Španjolske otvorio je put novim i jačim narodima;
Rim je zablistao u Augustovo doba, a iz jednih jaslica u okovanoj Judeji zasjalo je svjetlo koje će
otkupiti svijet.
Astrološka predviđanja u to doba bila su gotovo jedinstvena u nagovještaju Kaiserova poniženja i
poraza, djelomično zato što su u njegovu horoskopu Mars i Saturn bili u kvadratu. Pod istim
aspektom, koji se oblikovao na nebu u kasno ljeto 1914., Kaiser je započeo rat i time zapečatio svoj
poraz.
Astrologija je odigrala ulogu među glavnim snagama Drugoga svjetskog rata, Saveznicima i silama
Osovine. U 1930-im godinama postojalo je nekoliko ozbiljnih njemačkih časopisa na tu temu, no
Hitler ih je smjesta ukinuo čim je došao na vlast. Heinrich Himmler je to objasnio: »Ne možemo
dopustiti astrolozima da se bave svojim pozivom, osim ako rade za nas. U nacionalsocijalističkoj
državi astrologija mora ostati privilegium singulorum. Ona nije za mase.«
Hitler je imao razloga biti oprezan. Godine 1923., ubrzo nakon što je došao na čelo Nacističke
stranke, astrologinja gospođa Elsbeth Eber-tin, koja je uređivala popularni godišnjak Ein Blick in
die Zukunft (Pogled u budućnost), javno ga je upozorila da u studenome ne poduzima »ništa
važno«. U broju objavljenom u srpnju 1923. napisala je: »čovjek od akcije, rođen 20. travnja 1889.,
koji u vrijeme rođenja ima Sunce na 29. stupnju Ovna [pogriješila je za nekoliko stupnjeva], može
se suviše neopreznom akcijom izložiti osobnoj opasnosti i vrlo lako bi mogao pokrenuti nezadrživu
krizu. Njegove konstelacije pokazuju da tog čovjeka treba uzeti vrlo ozbiljno; suđeno mu je da u
budućim bitkama odigra ulogu Vođe... [i] žrtvuje se za njemački narod.« Nije bilo
279
BENSON BOBRICK
dvojbe da se to odnosi na Hitlera, no kad su njemu pokazali članak izjavio je: »Kakve veze sa
mnom, zaboga, imaju žene i zvijezde?« Dana 8. studenoga poduzeo je neuspjeli puč u munchenskoj
pivnici, nakon čega je uhapšen i zatvoren na devet mjeseci.
Godinama kasnije, 1939., nakon što je Hitler proglašen za kancelara, švicarski astrolog Karl Ernst
Krafft (za kojeg se kaže da je uspješno predviđao trendove u robnoj trgovini) u pismu od 2.
studenoga upozorio je njemački Glavni ured za državnu sigurnost da će Hitlerov život tog mjeseca
između 7. i 10. biti u opasnosti zbog »eksplozivnog materijala«. Igrom sudbine, tri mjeseca ranije
švicarski je urar imenom George Elser počeo mirno prikupljati različit alat i opremu potrebnu za
postavljanje tempirane bombe u stup munchenske pivnice u koju se Hitler 8. studenoga svake
godine vraćao da obilježi svoj puč. Elser je doputovao u Munchen 5. kolovoza i zaposlio se kao
drvodjelac u grupi radnika koji su renovirali pivnicu, te se primio posla. U svojoj kutiji s alatom
imao je velik izbor blanja, čekića, kutomjera, škara za lim, klesarskog pribora, pila, libela, škarica,
kliješta, drvenih štipaljki te nekoliko običnih i finih drvenih turpija. Drugije komplet sadržavao
pedeset kilograma eksploziva, šest satova, izolirane žice i baterije od šest volti, sve lijepo
zapakirano u 180-milimetarsku mjedenu artiljerijsku cijev koju je nekako nabavio. Iz noći u noć
vraćao se skrivenim prolazom u zgradu, skrivao se na galeriji dok ne bi svi otišli, a zatim »radio uz
slabo svjetlo baterije prekrivene plavom maramicom«. Pažljivo je odvalio komadić žbuke sa stupa,
uložio finu stolarsku pilu u sitnu rupicu koju je prosvrdlao u uglu panela, te bi vrlo sporo, po tri ili
četiri sata u komadu, bušio tek nekoliko milimetara drva. Konačno je pomoću čekića i bušilica
prilagođenih svome zadatku uspio u stupu izdubiti šupljinu potrebne veličine. Istovremeno je počeo
sklapati dva petnaestodnevna alarma, mehanizam okidača, detonatore, punila, zupčanike i poluge u
bombu, koja se mogla tempirati 144 sata unaprijed. U noći 4. studenoga bomba je bila povezana
žicama i tempirana na 8. studenoga u 9 i 20 uvečer. Te je večeri Hitler stigao u pivnicu u 8 i 10,
popeo se na pozornicu ispred stupa - urešenu velikom zastavom sa svastikom - i započeo govor.
Govor je trebao trajati barem sat i pol. No u 9 i 12 odjednom je »završio, hitro nacistički salutirao i
napustio pivnicu«. Osam minuta kasnije Elserova je bomba eksplodirala, ubivši sve koji su se
zatekli na pozornici.
280
SUDBONOSNO NEBO
Smjesta su uhitili Kraffta pod sumnjom za suučesništvo u zavjeri, a zatim ga primorali da radi za
njemačku propagandnu mašinu. To je nevoljko činio - i životom je platio svoju otvorenost. U
međuvremenu, 1931. "VVinston Churchill počeo je koristiti usluge astrologa Louisa de Wohla, koji
je »precizno predvidio izbijanje rata i invaziju na Poljsku na večernjoj zabavi na kojoj je bio i lord
Halifax.« De Wohl je kasnije napisao: »Bilo mi je jasno, kao i svakom proučavatelju astrologije koji
je poznavao Hitlerov horoskop, da će on pokrenuti svoj veliki napad na Zapad kad Jupiter stupi u
konjunkciju s njegovim Suncem, u svibnju 1940.«
Kad su Britanci doznali za Krafftove usluge, pogrešno su zaključili da je on osobni Hitlerov
astrolog. De Wohl je bio upoznat s Krafftovim radnim metodama, a poznavao je i druge adepte koji
su navodno bili u Hitlerovoj službi. Tako su ga pozvali ne samo da bi iznosio predviđanja, već da bi
predvidio što će oni predvidjeti ili savjetovati. U svome prvom izvještaju britanskome Ministarstvu
obrane iz 1940. izjasnio se sigurnim da Nijemci neće napasti Englesku ako Hitler bude slušao
savjete svojih astrologa. Kasnije, kad je Hitler saznao da neki astrolozi misle da će njegova invazija
na Rusiju završiti propašću (poput Napoleonove), bio je toliko bijesan daje nekolicinu dao ubiti. U
međuvremenu je Ru-dolf Hess, po savjetu svoga osobnog astrologa Ernsta Schulte-Strathau-sa,
pobjegao malim avionom u Škotsku, a prije nego rat završi gospoda Elsbeth Ebertin poginut će od
savezničke bombe koja će izravno pogoditi njezinu kuću. Krafft će umrijeti na putu za Buchenwald.
Hitler je zapravo mrzio astrologe i gnušao se njihovih savjeta. Prema Hughu Trevor-Roperu (u
knjizi Hitler's Table Talk) na večeri 19. srpnja 1942. potužio se nekim generalima kako je dovoljno
da jednom pogode i sva će njihova pogrešna predviđanja biti izbrisana.
U međuvremenu, u britanskome Ministarstvu obrane de Wohl je dodijeljen tajnom odjelu Britanske
obavještajne službe nazvanom Uprava za političko ratovanje, koja se specijalizirala za
dezinformacijske kampanje. U stanovitom je smislu on bio prikladan za taj posao jer je bio
nedokučiva ponašanja, krokodilskih očiju i imao čudan dar da piše istovremeno objema rukama,
pišući unatrag lijevom rukom iste riječi koje je desnom pisao normalno. Jedan od njegovih
uspješnih projekata bilo je tiskanje lažnog njemačkog astrološkog magazina imenom Der Zenith,
čijih je šest brojeva tiskano u pravilnim razmacima u 1942.- 43.
281
BENSON BOBR1CK
Svi su sadržavali uznemirujuća predviđanja za Hitlera i njegove snage. Bili su datirani ranije nego
što su tiskani, nakon nekih događaja, pa su se činili nevjerojatno točnim i groširili uzbunu. Zenit je
očito stigao i u ruke nekih članova njemačkoga Vrhovnog zapovjedništva. Kad su Britanci doznali
da admiral Karl Donitz obraća pozornost na savjete iz prethodnog broja o »nepovoljnim danima«,
raspačali su primjerke sa strateški odabranim datumima kako bi ga odgovorili od porinuća
podmornica dok su saveznički brodovi na moru. čitatelji su u broju od ožujka 1943., na primjer,
zamoljeni da »razmotre tužni slučaj podmornice 335. To je plovilo imalo dobar horoskop pri
porinuću, no horoskop njegova zapovjednika, kapetana-poručnika H. Pelknera, bio je loš.
Posljedica toga bilo je potonuće podmornice nakon četiri dana na moru - dne 3. kolovoza 1942. -
kad je tranzitni Mjesec bio u kvadratu sa Suncem i Plutonom u njegovu horoskopu.« Napravljena je
nova tablica s povoljnim i nepovoljnim danima za podmorničke operacije. Suvišno je reći da u
ožujku 1942. nije bilo mnogo povoljnih dana za njemačke patrole.
Medu drugim takvim projektima Uprave za političko ratovanje bili su tiskanje lažnih kupona za
opskrbu, uputa njemačkim vojnicima kako izaći iz vojske glumeći bolest, članaka o raširenoj
nevjeri njemačkih žena te sličnih stvari koje su trebale demoralizirati njemačke trupe. Krivotvoreni
dokumenti koristili su se i za širenje glasina »o Hitlerovu narušenom fizičkom i mentalnom
zdravlju«. Jedan je takav dokument, primjerice, tvrdio da Hitler zbog problema s prostatom uzima
lijek na osnovi kokaina zvan Cvcloform, kao i »velike količine ženskih hormona.« Dokument daje
naslutiti da su lijekovi izazvali manično stanje, zbog čega je Hitler donio niz katastrofalnih vojnih
odluka, uključujući otpuštanje dvadesetak vrhunskih generala kao i naglu odluku da osobno
preuzme zapovjedništvo na ruskom frontu.
Za to je vrijeme u ulozi savezničkog vidovnjaka de Wohl točno predvidio ishod mnogih bitaka,
uključujući i onu u El Alameinu 1942. (uspoređujući horoskope Rommela i Montgomervja), a čak
je i Joseph Go-ebbels očajavao nad mračnim predviđanjima koja su zatrpala njegove izvještaje.
Napokon, u travnju 1945. Goebbels je iskopao dva horoskopa koji su točno predvidjeli pobjede i
poraze koje je Reich doživio, no oni su isto tako predviđali mir do kolovoza 1945. Odlučio ih je
pokazati Hitleru u kontekstu povijesnog argumenta koji je išao u prilog nji-
282
SUDBONOSNO NEBO
hovu beznadnom slučaju. Kad je Prusija bila na rubu poraza na kraju Sedmogodišnjeg rata, objasnio
je, neočekivano je umrla ruska carica, pa je Prusija izbjegla svojoj očiglednoj sudbini. Isto tako,
rekao je Goebbels, dva horoskopa koja je proučio ukazuju na sličan ishod. Predstoji smrt glavnoga
savezničkog vode, koja će preokrenuti tok zbivanja. I doista, Roosevelt je ubrzo umro, pa je
Goebbels telefonirao Hitleru da mu kaže kako se sve odvija upravo onako kao što su se nadali.
Hitler se tome sigurno čudio, jer se već povukao u betonski bunker koji će mu postati grob. »Moj
Fuhreru, čestitam vam«, rekao je Goebbels. »Roosevelt je mrtav. Zapisano je u zvijezdama da će se
u drugoj polovici travnja za nas dogoditi preokret. Danas je petak, 13. travnja. Ovo je točka
preokreta.«
Zvijezde su bile u pravu, no Goebbels ih je krivo protumačio. Mir je došao u kolovozu, no stigao je
sa Saveznicima.
Ispravno ili pogrešno, većina astrologa danas prihvaća ulogu vanjskih planeta, medu kojima Uran
(otkriven 1781.), Neptun (otkriven 1846.) i Pluton (otkriven 1930.) predstavljaju silu ili princip
nepredvidljivih ili revolucionarnih promjena, maglovito i okultno, odnosno oslobađanje strahovitih
podzemnih moći. Od tih triju planet Uran je najbolje proučen i kaže se da i u materijalnim i u
društvenim pitanjima ukazuje na nasilne promjene, iznenadne dobitke i gubitke, impulzivne i
neuračunljive postupke i tako dalje. U mundanoj astrologiji za njegove se tranzite kaže da ukazuju
na mučna razdoblja. Neki je astrolog, retroaktivno razmatrajući astrologiju Drugoga svjetskog rata,
zapazio da se tranziti Urana poklapaju s nizom kriza u nacističkoj državi. Kao trenutak rođenja te
države uzeo je 30. siječnja 1933. uli prije podne, kad je Adolf Hitler postao kancelar. Uran je bio u
kvadratu s Merkurom (od svibnja 1935. do travnja 1936.) kad je Hitler zauzeo Austriju i okupirao
Porajnje. Zatim je bio u kvadratu sa Saturnom (od svibnja 1936. do svibnja 1940.) kad je napadnuta
Poljska i kad je započeo Drugi svjetski rat. Tada je, tijekom 1940., Pluton došao u opoziciju skupini
planeta prema kojoj je Uran prethodno bio u kvadratu. Niz aspekata nastavio je držati korak s
događajima. S Plutonom u opoziciji Merkuru Hitler je napao Rusiju, s Plutonom u opoziciji Satumu
(od listopada 1942. do lipnja 1945.) Hitlerove su snage pretrpjele niz katastrofalnih obrata na
terenu.
283
BENSON BOBRICK
Sve nacije, znale to one ili ne, imaju svoj horoskop koji se temelji na trenutku njihova osnutka, a
neke su od njih, uključujući Tajland, Mian-mar (bivšu Burmu) i Šri Lanku (bivši Cejlon) namjerno
osnovane u trenutku izabranom pomoću astrologije. Dvanaest znakova zodijaka vidno su utisnuti na
poleđini izraelskoga službenog državnog pečata, a Izraelska tajna služba (poznata kao Mossad)
navodno koristi horoskop utemeljen na datumu osnutka države kako bi joj pomogao predvidjeti
prijetnje po sigurnost države. Pokojna indijska premijerka Indira Gandhi bila je sklona astrologiji i
očigledno je unaprijed znala za opasnost od atentata. Theodore Roosevelt primio je na znanje svoj
horoskop - posebno opoziciju Mjeseca u sedmoj kući s Marsom u prvoj - i »stalno gaje imao na
oku«. Taj je horoskop bio reljefno izdubljen na drvenoj ploči koja je stajala na stolu u njegovoj
radnoj sobi. Inauguracija Ronalda Reagana za guvernera Kalifornije održana je, iz strogo astro-
loških razloga, usred noći - u 12 i 16, da budemo precizni, kad je Jupiter bio visoko na nebu.
Njegova iduća kampanja za Bijelu kuću vođena je na sličan način. Prema riječima Donalda Regana,
predstojnika osoblja predsjednika Reagana, »Reagan je doslovno svaki veći potez ili odluku
donosio« prethodno je pretresavši s astrolozima, osobito vrijeme objave da će se ponovo
kandidirati, invaziju na Grenadu, napad na Libiju i osjetljive pregovore o razoružanju koje je vodio
s Mihailom Gorbačovim.
Nije slučajno da se takozvani dvadesetgodišnji ciklus koji upravlja smrću službujućih američkih
predsjednika - Harrisona, Lincolna, Gar-fielda, McKinleva, Hardinga, Roosevelta i Kennedvja -
odnosi samo na one koji su izabrani za vrijeme konjunkcije Saturna i Jupitera u zemljanim
znakovima. U vrijeme kad se Kennedv natjecao za predsjednika, očigledna podudarnost bila je
dovoljno publicirana da mu zaokupi pažnju. No odbacio ju je primjedbom da će on prvi »prekinuti
nesreću«. Ta veza nije slučajna (za astrologe), već je objašnjena utjecajem te konjunkcije na
nacionalni horoskop, u kojem su Jupiter i Saturn u kvadratu.
Reaganovo navodno oslanjanje na astrologiju pobudilo je rasprave, djelomice i zato stoje prva dama
njenu ulogu prikazala nevažnom. No medu političkim vodama on sigurno nije bio jedini. U
kolovozu 1944.
284
SUDBONOSNO NEBO
Charles de Gaulle sastao se u Toulonu s vojnim kapelmajstorom i astrologom Mauriceom Vassetom,
i od tog se trenutka pa do kraja karijere s njime savjetovao. Frangois Mitterand se pak sedam godina
savjetovao s francuskom astrologinjom Elizabeth Teissier, a u istom je razdoblju Boris Jeljcin
odlazio po savjete u moskovsku Astrološku akademiju.
Teško je znati jesu li savjeti što su ih dobivali imali veću vrijednost. Zapisi su naprosto odveć
nejasni.
Neki današnji proučavatelji pokušali su astrologiju iskušati statističkim metodama u duhu
reformatora s kraja 17. stoljeća koji su se nadali povezati astrološke podatke s karakternim
osobinama. Prve statističke studije od ikakve važnosti načinjene su u Francuskoj pod vodstvom
Paula Choisnarda, artiljerijskog časnika i inženjera s kraja 19. stoljeća, koji je tvrdio da su aspekti
Sunca i Marsa istaknuti u horoskopima onih koji su umrli nasilnom smrću. Tvrdio je da aspekti
Merkura i Mjeseca snažno obilježavaju horoskope filozofa i vizionarskih umova te da se aspekti
Sunca i Mjeseca ističu u horoskopima kazališnih zvijezda. Pola stoljeća kasnije, druga dva
francuska znanstvenika, Michel i Frangois Gauque-lin, povezani sa Sorbonneom, prikupili su
tijekom dvadeset godina podatke o rođenju tisuća pojedinaca iz registara širom Europe i proučili
ugaone položaje planeta s obzirom na karijeru. Sa statističkom učestalošću prevelikom da bi bila
slučajnost (zapravo čak 1.000.000:1), pokazalo se da sportski prvaci imaju istaknut Mars - što znači
na uzlazu (blizu ascendenta) ili na donjoj kulminaciji (blizu zenita), znanstvenici imaju istaknut
Saturn, pisci Merkur i tako dalje. Te su rezultate provjerili vrlo sumnjičavi belgijski znanstvenici,
koji su potrošili četiri godine u pokušaju diskreditacije rada svojih francuskih kolega. Na kraju su i
njihovi podaci dali iste rezultate. Za to su vrijeme Gauquelinovi nastavili sa svojim radom i
naposljetku 1976. objavili rezultate svojih otkrića u trinaest svezaka. Ta otkrića, ma koliko
impozantna, manje su dokaz astrologije, a više njihove paradigme.
Pa ipak, izuzetan procvat astrologije, sa svim njenim inovacijama, možda pokazuje njenu protejsku
raznolikost i snagu. Mogli bismo je isto tako smatrati, sa stanovitim pravom, nekom vrstom
čudovišta s glavom Hidre, bez dosljedne doktrine i bez ičega »utvrđenog« od čega se
285
BENSON BOBRICK
ne bi mogla i udaljiti. Modem?, astrologija uključuje jungovsku psihologiju, »kozmobiologiju«
(tehničko proučavanje utjecaja svemira na pojedinca izraženog u njegovu »kozmogramu«),
francusku simbolis-tičku školu (prema kojoj je astrološki simbol »jedino dostupno sredstvo za
izražavanje složene emocionalne stvarnosti koja se ne može jasno pojmiti«), humanističku
astrologiju s naglaskom na analizu osobnosti, sideralnu astrologiju, heliocentrični zodijak, utjecaj
pretpostavljene skupine još neotkrivenih transneptunskih planeta, vibracije različitih asteroida
(poput »Lilit«, tamnog oblaka sitnih čestica prašine koji navodno kruži oko Zemlje poput drugog
mjeseca). Tu su i novi vladari znakova - vanjski planeti (Uran vlada Vodenjakom, Neptun Ribama, a
Pluton Škorpionom), teorija sredine, razne konfiguracije poput T-kvadrata (u kojem su dva planeta
u opoziciji a treći na njihovoj sredini), jodovi (u kojima su dva planeta u sekstilu a treći u opoziciji
spram njihova poluzbroja, tvoreći s oba planeta kvinkunks), veliki ili kozmički križ (kojeg tvore
četiri ili više planeta i u kojem svaki planet uzastopno tvori kvadrat s prethodnim planetom). Zatim
su tu i novi, sporedni aspekti, poput seskvikvadrata (135 stupnjeva), polusekstila (30 stupnjeva),
bikvintila (144 stupnja) i decila (36 stupnjeva).
Uslijedio je kaos, zajedno sa zbrkom iranske, indijske, vedske, as-tečke, kineske i ostale astrološke
grade pomiješane s ezoteričnim teozo-frjskim i New Age idejama. Iz te su mješavine također
proizišla proizvoljna pravila i reforme. U drevnom sistemu uvijek se postavljalo pitanje: koliko je
jak planet u nekom znaku? U 19. stoljeću astrolozi su se pomalo počeli baviti »slobodnim
asocijacijama« i izjednačavati prirodu znaka s planetom koji njime vlada, što je posve različit
koncept a danas je prevladao. Iz toga je proizišlo ono što J. Lee Lehman zove »iskrivljenim
značenjem planeta u dignitetu« i gubitak značenja pet osnovnih digniteta: znaka, egzaltacije,
tripliciteta, terminusa i faciesa. Štoviše, ona navodi da su »zbog moderne prakse izjednačavanja
planeta, kuće i znaka mnogi astrolozi čak izgubili sposobnost razlikovanja tih kategorija«. Nadalje,
tradicija smatra da svaki planet ima svoju vlastitu putanju. Alan Leo uveo je koncept da aspekti
imaju putanje, što je nešto sasvim drugo.
Moderna astrologija, koja se ravna prema modernoj psihologiji, smatra planete i planete u
znakovima vrstama energije ili čak »simbolima« energije, što može biti točno. Međutim, to ima
malo osnove u tradiciji, koja ima
286
SUDBONOSNO NEBO
razumljivu strukturu kojom upravljaju matematička pravila. Nasuprot tome, moderna astrologija
sklona je asocijacijama, više je impresionistička i drži se pojma »unutarnjeg« ili »subjektivnog
neba«. To dopušta određenu proizvoljnu širinu u analizi, tako da se čak i prema njenim vlastitim
pravilima rijetko kad može iscrtati jasan psihološki portret.
Naravno, postoji mjesto, i uvijek je postojalo, za psihološku astrologiju (ili astrološku psihologiju)
koja identificira tipove i otkriva proturječja ljudske osobnosti u svoj njenoj raznolikosti, i to, mogli
bismo ustvrditi, mnogo istančanije i nijansiranije od sirovosti psihoanalize i njenih posve
beskorisnih kategorija superega, ega i ida. Za to u tradiciji nalazimo obilatih potvrda, posebno medu
onima koji su pisali i prakticirali u doba renesanse, kad je rođena ideja »unutarnjeg« ili podsvjesnog
sebstva. Možemo je slijediti u razvoju Shakespeareovih drama, u kojima se javlja unutarnji
monolog, i u novim razmišljanjima renesansnih astrologa poput Marsilija Ficina, koji je napisao:
»Ova nebeska tijela ne trebamo tražiti izvan nas, na nekom drugom mjestu; nebesa su u cijelosti u
nama, gdje prebiva svjetlo života i izvor neba.« Valentin Wiegel u Teologiziranoj astrologiji, djelu
iz 16. stoljeća, također iznosi ideju da su nebesa pri rođenju objektivno zrcalo bića. »Izreku da će
mudar čovjek vladati svojim zvijezdama«, piše on, »ne treba shvatiti samo u odnosu na vanjske
zvijezde na nebu ili nebeski svod iznad velikog svijeta, već u odnosu na unutarnje zvijezde...
Zvijezde nad kojima trebamo vladati ako želimo biti mudri, jesu sva razmišljanja, nagađanja,
pohlepe, sklonosti itd. koje se maštom uzdižu iz naših srca... i smjeraju uz pomoć slobodne volje i
razuma prema zadovoljstvima i zlouporabama.« Nijedan od njih nije, naravno, mislio da su same
zvijezde psihološki fenomeni ili »projekcije«, već objektivni fenomeni utisnuti u nas.
Ako astrologija još povremeno pokušava predvidjeti budućnost, to, medu ostalim disciplinama, čine
i meteorologija, medicina i ekonomija. Meteorolog prognozira vrijeme (ne uvijek točno) prije nego
što se dogodilo, ekonomist (ne uvijek točno) ekonomske trendove, liječnik (ne uvijek točno) tijek
bolesti. Uspješnica Jess Stearn Vrijeme za astrologiju sadrži sljedeću anegdotu:
287
BENSON BOBRICK
Bio je vedar lipanjski dan 1970. u sunčanoj Kaliforniji. Kate Lyman je sjedila i pila na svom trijemu
pod zrakama sunca te lijeno motrila svoj osobni horoskop, kad je iznenada poskočila. U
progresivnom horoskopu ugledala je nadolazeći aspekt koji joj se činio nevjerojatnim dok je
pogledavala mirne pošumljene brežuljke svoga dragog Malibua.
A ondje su neumoljivo - u četvrtoj kući njezina horoskopa, kući doma, u znaku tuge i propasti -
ondje su Mars, koji predstavlja požare i nesreće, i Saturn koji predstavlja ograničenja i gubitke, bili
u točnoj ko-njunkciji, stapajući se na istom stupnju, što je dodavalo snagu svemu onome što
predstavljaju.
Kao revna proučavateljica astrologije... Kate Lyman nimalo nije dvojila o tome što znače Saturn i
Mars zajedno u četvrtoj kući... Smještaje odložila horoskop, ušla u kuću, posegnula za telefonom i
nazvala svoga osi-guravateljnog agenta. »Želim povisiti svoju policu osiguranja protiv požara«,
rekla je.
Tri mjeseca kasnije, kad su plamenovi koje je donio suhi vjetar iz pustinje zahvatili brežuljke
Malibua, gospoda Lyman je zgrabila svoje šestogodišnje blizance, malu menažeriju mačaka i
nekoliko sitnica te pred plamenovima pobjegla autocestom uz pacifičku obalu prema sigurnosti.
Kao što je predvidjela, opasnost je bila u njenoj četvrtoj kući, a ne u prvoj, što bi označavalo nju
osobno, ili u petoj, koja označava njezinu djecu. Njezin dom u prekrasnom Sierra Retreatu u
Malibuu s pogledom na Tihi ocean bio je sravnjen, sav njezin namještaj i stvari uništene...
Zadržavala je suze dok je pogledom prelazila ruševine koje su se još uvijek dimile... Zaputila se,
uzdignute brade, po pougljenjene ostatke svoga života i plan za novi dom koji će trebati - kao i
dodatni novac od osiguranja što joj gaje osigurala odanost astrologiji.
Aspekti koji su je uzbunili mogli su zapravo značiti štošta, no ne možemo naći zamjerku njezinoj
pretpostavci osobe upućene u astrologiju.
Gdje završava predviđanje a počinje analiza? U staroj astrologiji oni su bili odijeljeni samo
pitanjem koje astrolog unosi u horoskop. Prokrusto-va postelja modernog pristupa zamjenjuje jedno
drugim, što se može vidjeti u astralnim portretima u većini horoskopa slavnih. Astrološke su ih
knjige prepune. Pokojna princeza Diana bila je vječna ljubimica, dok njezina iznenadna smrt nije
zatekla struku. Otada se njezin drastični kraj fleksibilno objašnjava na stotine različitih načina.
Drugi je primjer Adolf Hitler, čiji se često psihologizirani horoskop, ako ga uzmemo za primjer,
pokazao kao hrid na kojoj se nasukala većina modernih astrologa.
288
SUDBONOSNO NEBO
»Poznat ćeš ih po njihovim plodovima.« Taje bibilijska izreka iznimno prikladna za razlikovanje
onih koji znaju što rade i onih koji to ne znaju. Jedan od adepata koji to dokazuju s ubojitom
oštrinom je John Frawley, engleski astrolog koji je učinio mnogo u oživljavanju starih učenja. U
usporednom testu sposobnosti drevne i modeme tehnike da odredi što je važno u horoskopu - i što
te važne stvari znače - pogledao je kako bi kod svakog od njih moglo izgledati tumačenje Hitlerova
horoskopa naslijepo.
Rođen 20. travnja 1889., Hitler ima Vagu koja se uzdiže. Sunce, Venera, Merkur i Mars su u Biku,
Mjesec i Jupiter u Jarcu a Saturn u Lavu, visoko u desetoj kući. Od aspekata, Satum je u
dvostrukom kvadratu prema Veneri i Marsu. Tipični suvremeni vodič, naglašava Frawley, kaže nam
daje čovjek rođen s Vagom u ascendentu »ležerna, šarmantna i ljubazna osoba, diplomatična,
spremna na suradnju i voljna učiniti sve za mir i sklad. Inteligentna je ali sklona neodlučnosti pa
drugi lako utječu na nju.« Kad je Venera vladarica ascendenta te se nalazi u Biku i u sedmoj kući,
osoba će biti »ugodna, ljubazna, vjerna, cijenit će uglađeno ponašanje, volit će raskoš, osobito dom,
imat će ugodan glas, dobar ukus, zanimat će je vrtlarenje, može biti vrlo posesivna«, no imat će
problema u bliskim vezama. Mjesec u Jarcu daje »rezerviranu i opreznu narav... Ambiciju i
spremnost na težak rad... Poriv za uspjehom«, a budući daje u trećoj kući pokazuje »snažno
razmišljanje kojim upravljaju emocije, sklonost sanjarenju« i »osobu koja se brzo umara od
monotone rutine«. Istovremeno, kvadrat Saturna i Venere ukazuje na čežnju za »pažnjom i
poštovanjem«. I tako dalje. Ta smjesa osobina potom se, prema Frawleyevim riječima, sintetizira
prema ukusu astrologa.
Tradicionalni astrolog, s druge strane (u ovom slučaju temeljeći tumačenje naslijepo na Ptolemeju),
najprije će odrediti temperament -»tvar od koje je osoba sazdana«. Taj temperament (određen
tradicionalnim metodama) pokazao se u ovom slučaju »koleričnim«, a ne »zemljanim« kao što bi
rekli moderni astrolozi (prema pukom brojanju planeta u znakovima). Frawley se pita kako će taj
kolerični temperament pronaći svoj izraz? »Snažan, dobro smješten Mars [najprikladniji da ga
izrazi]... upućuje na to da osoba može uspješno uključiti svoju narav u društvo... Hitlerov Mars je,
međutim [po dignitetu i aspektu] u strašnom stanju.« Štoviše, prema antisciju (drevnom
matematičkom izračunu koji »daje... sjenu svakog planeta«) Saturn »pada točno« na istu
289
BENSON BOBRICK
konjunkciju Venere i Marsa s kojom je u kvadratu. Satum, veliki male-fik, tako je njihovo sjenovito
ja. Taj zlokobni razvoj pogoršanje činjenicom da
u Hitlerovu horoskopu nema snažnog planeta... Jupiter je u padu, Mjesec i Mars su slabi, Merkur i
Sunce su peregrini. To je snažan pokazatelj izopačene naravi. čak je i Venera, koja ima snagu time
što je u svome znaku Bika, teško hendikepirana time što je retrogradna i u neposrednom dodiru s
dvama zloćudnim planetima, Marsom i Satumom. Taj je dodir još ozbiljniji jer su oba malefika
slaba, a što su malefici slabiji, to je njihov učinak gori. Sve se to događa u fiksnim znakovima, što
daje trajnu bolest. S većinom planeta iznad horizonta (horizontalne osi horoskopa) i u ugaonim
kućama, bolest će pronaći izlaz u svijet: da su planeti ostali skriveni ispod horizonta, Hitler bi
proveo svoj život s groznim mislima a ne bi ih ostvario... [No] sa svim tim teško oštećenim
planetima, ishod nije tako povoljan. Ptolemej sugerira da u takvim slučajevima nastaju »lopovi,
gusari, preljubnici, ljudi koji se potčinjavaju sramotnim postupcima (sjetimo se Hitlerovih
seksualnih sklonosti), uzimaju nečasnu dobit, bezbožnici, bez srca, uvredljivi, prepredenjaci,
kradljivci, krivokletnici, ubojice, trovači, pljačkaši crkava i grobova, i potpuni izopačenjaci.« Sve će
se to pokazati kroz degenerirano kolerični temperament. Osjećamo da nam je Ptolemej dao nešto
bližu sliku osobe od miroljubiva vrtlara što ga je stvorilo moderno tumačenje naslijepo - što nije
loše za nekoga tko je pisao gotovo 2000 godina prije Hitlerova rođenja.
Nauk o fiksnim zvijezdama ptolemejske tradicije popunit će portret. Sunce, Mjesec i zenit (ili
vrhunac karijere) Hitlerova horoskopa, piše Frawley, u konjunkciji su sa zloćudnim fiksnim
zvijezdama. One su povezane s »gomilanjem leševa«, razaranjem vatrom i ratom, »beskrupuloznim
porazom i nasilnom smrću«. Ukratko, moderni astrolozi daju nam zemljanu, vedru dušu,
ambicioznu i s potrebom da ugodi gomili. Ptolemej nam daje potpuno izopačenu osobu čija će
karijera voditi masovnom pokolju, »gomilanju leševa«, »beskrupuloznom porazu« i »nasilnoj
smrti«.
Pogledamo li vanjske planete, vidjet ćemo daje Uran u konjunkciji s Hitlerovim ascendentom u
opoziciji Merkuru, što ukazuje na nasilno histeričnu narav i nepostojan um.
290
Trinaesto poglavlje
Na dan 21. svibnja 2000. Saturnje ušao u konjunkciju s Jupiterom, što prema starostavnom gledištu
nekih astrologa znači da će se svijet promijeniti. Predviđanja o tome što bi to moglo značiti bila su
zlokobna od samog početka jer se Saturn također približavao konjunkciji s Aldeba-ranom, fiksnom
zvijezdom koja je poznata kao uzročnik gladi, razaranja i rata. Taje konjunkcija počela djelovati
2002. godine, ponavljajući nebeski aspekt koji se posljednji put podudario s Prvim svjetskim ratom
1914. - 18. Brojni astrolozi predvidjeli su prije desetak ili više godina da će se idući svjetski rat
voditi između Zapada i islamskog svijeta. A to bi se i moglo dogoditi.
Kardinalni događaj u tom sukobu dosad je nedvojbeno samoubilački napad na Ameriku 11. rujna
2001. pod vodstvom Osame bin Ladena, bogatog saudijskog fundamentalista koji nesmiljeno mrzi
Sjedinjene Države. Retroaktivno, taj je sukob podvrgnut brojnim pouzdanim analizama. Mjesec
dana nakon događaja zabilježeno je u Today's Astrolo-geru (od 16. listopada 2001.) da se 1. srpnja
2000. dogodila »iznimno moćna pomrčina Sunca« točno u konjunkciji s Marsom koji je bio u svom
padu u Raku, a kojim vlada Mjesec. Pomrčina je trajala dva sata i pedeset jednu minutu, što je
(tradicionalno) ukazivalo na to da će se njen učinak osjećati dvije godine i deset mjeseci. Mjesec je
u tom trenutku bio na perigeju ili u najbližem položaju u odnosu na Zemlju, a budući da on općenito
upravlja javnošću, u mundanoj astrologiji nje-
291
BENSON BOBRICK
gova konjunkcija s Marsom znači nasilje i rat. Budući da se pomrčina također dogodila u devetoj
kući inozemnih poslova, »s aktiviranim Marsom, bilo je vjerojatno da će prije isteka te dvije godine
i deset mjeseci Sjedinjene Države doživjeti napad izvana, a same napasti strane zemlje i sile«. I to
se, naravno, dogodilo. Teroristički agenti Al-Qaede prekomorskog podrijetla napali su teritorij
Sjedinjenih Država. Sjedinjene su Države pak napale Afganistan, a u travnju 2003. napale i
okupirale Irak, a sve to u vremenskom okviru određenom duljinom trajanja pomrčine.
U istom broju Toda/s Astrologera, u drugom članku piše:
Svi dobroćudni Merkurovi aspekti pokazuju uspjeh terorističkih napada. Na zračne letove ukazuje
Merkur u konjunkciji s ascendentom u zračnom znaku. Merkur se nalazi u dvanaestoj kući
skrivenih neprijatelja. Također vlada devetom kućom putovanja i stranaca. Mjesec je u Blizancima
u devetoj kući, u opoziciji Marsu u Jarcu u trećoj kući kratkih putovanja, pri čemu Mars vlada
sedmom kućom otvorenih neprijatelja. Sunce je u konjunkciji s natalnim zenitom Sjedinjenih
Država. Saturn je u osmoj kući u Blizancima i ukazuje na smrt iz zraka. činjenica daje tranzitni
Merkur vladar natalne sedme kuće i u razdvajajućoj konjunkciji sa Saturnom u desetoj kući, otkriva
namjeru neprijatelja da iz zraka uništi vladu i predsjednika (Djevica vlada desetom kućom).
Bez obzira na to čiji se horoskop za 4. srpnja prihvati - uz Siblvjev postoje i drugi za različita
vremena toga dana - tranziti 11. rujna 2001. za nacionalni horoskop »pokazuju tri vrlo značajna
aspekta: tranzitni Saturn u konjunkciji s Marsom i Uranom, eksplozivno nasilje i frustracija;
tranzitni Pluton u opoziciji Marsu koji sve to naglašava, i tranzitni Uran u konjunkciji s Mjesecom«.
Mjesečev aspekt ukazuje na »emocionalni šok stanovnika zemlje«. Budući da Mjesec vlada i
horoskopom grada New Yorka (koji je osnovan kao New Amsterdam 16. svibnja 1626. u 8 i 52
ujutro, na 74. stupnju zapadne dužine te na 40 stupnjeva i 43 minute sjeverne širine) u kojem se
uzdiže Rak, »taj moćni tranzit donosi neočekivano emocionalno previranje i razdor«.
Sve se to čini uvjerljivim i domišljatim. Pogotovo nakon što se dogodilo. Retroaktivno, sve se može
smisleno uklopiti.
Što se tiče predviđanja, čini se da je jedan astrolog točno znao o čemu se radi. Učenje Sinedrija (ili
Vijeća židovskih starješina) iz drevnih vre-
292
SUDBONOSNO NEBO
mena kaže nam da »astrolog može prema svojim izračunima odrediti pod kojim će planetom, u
kojem mjesecu i na koji točno određen dan narod pretrpjeti napad«. Za takve astrologe, ako postoje,
može se reći da su rijetki, no čini se da oni malobrojni koji prihvaćaju tradicionalne (matematički
stroge i zahtjevne) tehnike što su ih njegovali Grci i Arapi, a u svom radu saželi Guido Bonatti,
Girolamo Cardano, William Lilly i drugi, doista kadri pogoditi, barem povremeno. Dogodilo se da
je astrolog Robert Zoller, latinist, stručnjak za srednji vijek i (za slučaj prikladno) specijalist za
arapsku astrologiju, posve jasno vidio dolazak napada 11. rujna. Njegovo se predviđanje razvijalo
kroz niz prognoza, od kojih je svaka bila oštrije fokusirana od prethodne. U svome Nuntiusu,
mjesečnom biltenu od četiri stranice posvećenom »predviđanjima iz mun-dane astrologije i kratkim
člancima o srednjovjekovnoj filozofiji i modemom okultizmu«, u broju iz srpnja 1999. napisao je:
»Ako se Sjedinjene Države ne prestanu nekompetentno ponašati, izazvat će pustošenje avanturista
poput Osame bin Ladena, Saddama Husseina, Slobo-dana Miloševića [koji još nije bio svrgnut s
vlasti] i drugih. Ovo je poziv na buđenje. Na kocki su naš način života i naše kulturne vrijednosti (i
naši životi).« Opasnosti su, kako ih je on protumačio, bile naznačene nadolazećom pomrčinom
Sunca koja se dogodila 11. kolovoza 1999. i koja će, prema ptolemejskim principima, s obzirom na
svoje učinke trajati oko dvije i pol godine. Godinu dana kasnije, u Nuntiusu iz kolovoza 2000.
napisao je: »Prisutna je sve veća prijetnja građanima Sjedinjenih Država, a pogotovo onima na
Istočnoj obali.« A sljedećeg mjeseca: »Ponovno skrećem pozornost na rastuću prijetnju od
islamskog terorizma koja će se osjetiti na tlu Sjedinjenih Država. Razdoblje najveće opasnosti je
rujan 2001.... Pratim islamski terorizam koji je ukorijenjen u islamskom fundamentalizmu i
usmjerenje na običnog građanina koji obavlja svakodnevne poslove u našim gradovima. Razaranje i
gubitak života sve će nas šokirati, [dodan kurziv] Ponavljam svoje upozorenje sad već treći put: ako
Sjedinjene Države ne ostanu budne, bit će uhvaćene nespremne i uzdrmane do same srži. Bit će to
ratni čin, no sasvim drugačiji od svih dosadašnjih u našoj povijesti. Naša kultura, način života i
sami životi su u opasnosti.« U post scriptumu napomenuo je da će u rujnu 2001. posljedično i burza
»doživjeti velike poremećaje nakon kojih će uslijediti strmoglavi pad«. To je predviđanje izneseno,
naravno, točno godinu dana prije nego što se dogodio napad na Sjedinjene Države.
293
BENSON BOBRICK
Reklo bi se daje priprost ali sposoban astrološki učenjak zadubljen u nekoliko indikativnih
horoskopa - koristeći metode mundanog predviđanja Ptolemeja, Masha'allaha, Abu Ma'shara i
Bonattija - znao više o tome što će se tog dana dogoditi od svih obavještajnih stručnjaka u FBI-u i
CIA-i zajedno.
Možda se ipak, nakon svega, »tradicionalna astrologija« može primijeniti na naše vrijeme.
Možda nije neumjesno istaknuti da su Sjedinjene Države odabrale ožujak 2003. za napad na Irak,
kad je Saturn (veliki malefik) bio u ko-njunkciji s Marsom u sedmoj kući (otvorenih neprijatelja) u
nacionalnom horoskopu. Oba su pak bila u konjunkciji ili združeni s »dvostrukom fiksnom
zvijezdom« znanom kao El Nath - od Al Natih, što u arapskom znači »Onaj koji udara« - na vrhu
Bikova Sjevernog Roga. Ta značajna trostruka konjunkcija označavala je opasnu vojnu situaciju i
odlučnu silu. Mars je, k tome, bio egzaltiran u Jarcu (što se može smatrati dobrim za kampanju
»prepasti i strave«), ali bez ijednog dobrog aspekta s Jupiterom ili Venerom »da ga smire«. Otuda bi
astrolog mogao reći - razvučen rat. Merkur, vladar sedme kuće (vanjskih poslova) također je bio u
Ribama (u svom padu), u aspektu s Caput Algolom, fiksnom zvijezdom koja znači obezglavljenost -
što može pomoći objasniti zašto je kampanja započela gromoglasno najavljivanim a na brzinu
organiziranim »napadom obezglavljenja« na irački režim (kako ga je sam Pentagon hvalisavo
nazvao), i zašto su strašni prizori odrubljiva-nja glave otada postali istaknuto obilježje rata.
Nadalje, nasuprot Antaresu, jednoj od četiri Kraljevske zvijezde Perzije, znanoj kao »čuvar
Zapada«, stoji drugi »Nebeski čuvar«, najsjajnija zvijezda u zviježđu Bika, Aldebaran, od arapske
riječi koja znači »slijedeći« jer slijedi iza Plejada. Ptolemej je prije dvije tisuće godina zapisao da
bilo koji aspekt između Aldebarana i Marsa znači vojnu akciju bremenitu opasnošću. Oni su bili u
opoziciji, s Marsom u egzaktnoj konjunkciji s Antaresom 31. siječnja 2003. kad je, kako nam je
rečeno, Bushova administracija donijela odluku da krene u rat.
Trenutak nije bio najbolji. Astrolog bi se mogao pitati (s Chaucerom u »Odvjetnikovoj priči«):
»Astrologa zar nema Rim ti grad? / Zar nisi bolji čas izabrat znao?«30
30 Chaucer, Canterburyjske priče, preveo Luko Paljetak, Znanje, Zagreb, 1986.
294
SUDBONOSNO NEBO
Na nesreću, horoskop predsjednika Georgea W. Busha bio je, čini se, u skladu sa strašnim
događajima. Kad padne na moćnu fiksnu zvijezdu, ascendent može osjetno utjecati na sudbinu
osobe. Ascendent Sal-vadora Dalija bio je na fiksnoj zvijezdi Propusu, koja daje istaknutost,
Freudov na Poluksu, koji daje istančan um, Einsteinov na Sirijusu, koji daje čast i slavu, Bushov na
Prezepi, jednoj od najzloćudnijih skupina fiksnih zvijezda na nebu. Već smo se s njome susreli.
»Kad je Marsove i Mjesečeve naravi, uzrokuje avanturizam, drskost, obijest, brutalnost i sramotu.«
Povezuje se i sa sljepilom (fizičkim i drugim), pa ukazuje na osobu koja ne može jasno sagledati
posljedice svoga djelovanja. To ne znači da predsjednik nije, na neki način, osobno »ugodan
čovjek« ili čak »dobronamjeran«, koliko god bio sirov (Prezepa i sirovost su ne-raskidivo
povezani). To znači, astrološki gledano, da teži sijanju užasa. Postoji nada u konjunkciji njegovog
Sunca s Kanopusom (bijelom zvijezdom u jednom od Argusovih vesala), koja donosi »pobožnost i
konzervativnost« s potencijalom za »pretvaranje zla u dobro«. S druge strane, njegov Mjesec je u
konjunkciji sa Seginusom (malom zvijezdom smještenom na lijevom ramenu Volara), koja daje
»nezakonita promaknuća za kojima često slijede propast i sramota«. Ili bi barem tako mogao reći
astrolog. Ja nisam jedan od njih, a ovo nisu moje proizvoljne procjene već ptolemejski nauk.
»Vrijeme vlada vladarima, vladari vladaju ljudima«, rekao je Cardano. »Potraži svršetak vremena«:
Povijest će ispričati svoju priču.
Taje priča, u određenom smislu, već zapisana. Evo političkog predviđanja nastalog u ožujku 2004.
na horami način, za ishod predsjedničke utrke između Johna Kerrvja i Busha. Pitanje je autor, kao
eksperiment, 17. ožujka (kad je Kerry bio izjednačen ili u neznatnoj prednosti po broju glasova)
postavio astrologu u Škotskoj koji je bio stručno školovan u tradicionalnim tehnikama. Horoskop je
postavljen za 8 i 33 ujutro po Greenwichu, pa je ascendent bio na 12 stupnjeva i 19 minuta
Blizanaca, sa strukturom koja daje sljedeće: Bush, koji je bio na predsjedničkom položaju, označen
je desetom kućom; Kerry, kao izazivač i stranka izvan vlasti, označen je četvrtom. Druga kuća
označava ekonomiju, sedma vanjske poslove. (Ovo je sve prema pravilima.) Budući da je znak na
vrhu desete kuće bio Jarac, Bush osobno je u horoskopu prikazan Saturnom (koji vlada tim
znakom). Na vrhu četvrte je Rak, pa je Kerry predstavljen Mjesecom. Astrolog je ovdje ci-
295
BENSON BOBRICK
tirao Bonattijev aforizam: »Saturn dobiva kraljevstva ili prevlast radom, prijevarom i podlošću.« U
svakom slučaju, tako kaže tradicija.
Na prvi pogled činilo se da horoskop označava kraj mandata, što je izgledalo dobro za Kerrvja, jer
su vrhovi desete i četvrte kuće bili na posljednjim stupnjevima znakova. No nakon Jarca slijedi
Vodenjak -kojim također tradicionalno vlada Saturn - »pa vladar ostaje isti«. To je samo po sebi
ukazivalo na to da će Bush ostati na vlasti. Nadalje, Mjesec (Kerry) je bio »slab« ili »peregrin« (to
jest u neodređenom stanju), premda je i Bushevom Saturnu »nedostajalo snage« (jer je bio u Raku,
znaku svoje slabosti). To je pokazivalo daje »nekompetentan« (ponovno navodim riječi astrologa
prema tradicionalnom tumačenju), a Mjesec (koji u horarnom horoskopu također označava
»javnost«) je bio pod dominacijom Saturna jer se nalazio u Vodenjaku, znaku tog planeta. Dakle,
Bush će osvojiti glasove javnosti. Dogodilo se da su dva suparnička planeta bila smještena svaki u
znaku kojim onaj drugi vlada, pa su tako bili povezani »uzajamnom recepcijom«. To je značilo
općenitu izjednačenost u nadmetanju i pokazivalo da »Busha brine Kerry«, dok Kerry »uopće nije
bio siguran da će pobijediti«. Horoskop je usto pokazivao da će se u kampanji koristiti taktika
ocrnjivanja, da će utrka biti izjednačena, ali će Bush ipak pobijediti zbog terorizma i stabilne
ekonomije - što pokazuje Saturn u drugoj kući (ekonomija) u sekstilu s Jupiterom u sedmoj (vanjski
poslovi). Presuda je zatim potvrđena usporedbom horoskopa solarnog povratka za njih dvojicu.
Kerrvjev nije ukazivao ni na što povezano s trijumfom; Busha je pak, čini se, pratila sreća. Mars u
njegovu solarnom povratku padao je točno na njegov natalni ascendent, ali i (»snažan znak
pobjede«) vladao desetom kućom oba horoskopa. činilo se da nikako ne može izgubiti.
Većina je »modernih« astrologa, ne slučajno, predviđala Kerrvjev trijumf temeljen na »povoljnim
tranzitima«. Pa ipak, ma kako to željeli objasniti, sve stoje predvidio »tradicionalni« astrologu
ožujku, sedam i pol mjeseci prije izbora, bilo je točno. •
Jednom su Aldousa Huxleyja upitali što bi moderni znanstvenici rekli kad bi neki njihov istaknuti
član objavio da vjeruje u astrologiju. Odgovorio je: »Rekli bi, 'evo velikog znanstvenika s manom.'«
Iznimno
296
SUDBONOSNO NEBO
popularni astronom Carl Sagan smatrao je astrologiju beskorisnom, no ipak je odbio staviti potpis
na proglas protiv astrologije koji su potpisala 192 znanstvenika, uključujući devetnaest dobitnika
Nobelove nagrade, a koji se pojavio u časopisu Humanist u broju od rujna/listopada 1975. U pismu
uredniku je objasnio:
Ne mogu poduprijeti priopćenje pod naslovom 'Prigovori astrologiji', ne zato što mislim da
astrologija ima ikakvu vrijednost, već zato što sam osjetio i još osjećam autoritaran ton te izjave. Bit
nije u tome daje porijeklo astrologije zastrto praznovjerjem. Isto vrijedi i za kemiju, medicinu i
astronomiju, da ih navedem samo nekoliko. Raspravljati o psihološkoj motivaciji onih koji vjeruju u
astrologiju čini mi se posve sporednim u procjeni njene valjanosti. To što nam je nezamisliv
mehanizam po kojemu bi astrologija djelovala važno je, ali neuvjerljivo. Nije bio poznat ni
mehanizam djelovanja kojim bi se moglo protumačiti razdvajanje kontinenata kad je svoju teoriju o
tome iznio [Alfred] Wegener. Ipak, vidimo daje Wegener bio u pravu, a oni koji su prigovarali zbog
nepoznatog mehanizma bili su u krivu.
U astrološkoj praksi neka su se predviđanja obistinila, a neka nisu. Jacques Gaffarel, astrolog
jednog od najlukavijih francuskih državnika, kardinala Richelieua, nazvao ju je »rukopisom na
nebeskom zidu«, a Louis de Wohl je opreznije primijetio: »Astrologija nije proricanje. Ona se bavi
težnjama, a ne izvjesnostima. Ima vrlo veliku mogućnost pogreške - ali djeluje.« Slično je napisala
Evangeline Adams: »Horoskop ne donosi presudu... on daje upozorenje.«, ali je dodala:
»Astrologija mora biti u pravu. Ne može biti priziva protiv Beskonačnog.« O njenoj se
vjerodostojnosti u svakom slučaju može raspravljati. Kao što je sir Isaac Newton navodno jednom
rekao Edmundu Hallevju koji je usputnom primjedbom omalovažio astrologiju: »Ja sam, sire,
proučavao astrologiju, a vi niste.« Priča je možda i izmišljena, ali je u srži istinita.
Vidovitosti je zacijelo bilo poprilično, kao što smo vidjeli. U Stogodišnjem ratu između Francuske i
Engleske, francuski su astrolozi točno predvidjeli ishod bitke kod Crecvja 1346. godine,
zarobljavanje francuskoga kralja Ivana II u bitci kod Poitiersa 18. rujna 1356. i njegovo oslobađanja
iz ruku Engleza četiri godine kasnije, smrt Edvarda, Crnog princa, 1376. i svrgnuće Rikarda II
1399. godine. Engleski biskup sv. Andrewsa je 1552. konzultirao slavnog astrologa i matematičara
Giro-lama Cardana u vezi s teškom bolešću, a nakon što je izradio biskupov
297
BENSON BOBRICK
horoskop (koji je dao točnu dijagnozu i liječenje) Cardano je otišao s riječima »Mogao sam vas
izliječiti od bolesti, no ne mogu promijeniti vašu sudbinu, niti spriječiti da vas objese.« Osamnaest
godina kasnije regentica Škotske optužila gaje za izdaju i dala objesiti na vratima svoje palače.
Johannes Kepler točno je predvidio smrt svoga pokrovitelja grofa Albrechta V/allensteina potkraj
veljače/početkom ožujka 1634. (horoskop za to predviđanje je sačuvan). William Lilly,
najznamenitiji engleski astrolog, predvidio je 1648. približan dan izbijanja Velikog požara 1666.
Lillvje ovako protumačio horoskop koji je 1647. izradio za Karla I: »Luna je s Antaresom, nasilnom
fiksnom zvijezdom za koju se kaže da znači nasilnu smrt, a Mars se približava Caput Algolu, za koji
se govori da znači obezglavljivanje.« Dvije godine kasnije kraljeva je glava pala na panju. Neki je
njemački astrolog u broju Berliner Aus-kunftbogena iz prosinca 1958. točno predvidio smrt pape
Ivana XXIII 1963. godine - kada će, objasnio je, Mars doći u opoziciju prema Sa-turnu i Uranu u
papinom horoskopu, a Pluton će biti u kvadratu s njegovim Suncem.
Kako god se odnosili spram draži tog umijeća, astrolog, napokon, može reći da stoji u društvu
Brahea, Galilea, Keplera i Newtona u astronomiji, Dantea, Chaucera, Shakespearea, Drvdena,
Goethea i Bvrona u književnosti, Platona i Ficina u filozofiji, Tome Akvinskog i Bonaventu-re u
teologiji, J. P. Morgana i raznih drugih taj kuna u financijama, kraljice Elizabete, Charlesa de
Gaullea i Ronalda Reagana u politici, Botti-cellija, Tintoretta, Albrechta Durera i Hieronvmusa
Boscha u slikarstvu, Carla Junga u psihologiji, Aleksandra Velikog, Darija od Perzije, Ha-driana, al-
Rashida, Lorenza de'Medicija i brojnih drugih generala i osvajača u ratu. To je zastrašujuć popis.
Niz promjena u povijesti znanosti pomogle su astrologiji da se donekle vrati na prijašnji položaj.
»Nova fizika« predstavlja značajan izazov učenju znanstvenog materijalizma; društvene znanosti
nanovo su istaknule ljudsko ponašanje kao prikladan predmet istraživanja; psihoanaliza je ukazala
na skrivene, »okultne« sile u strukturi ljudske psihe koje vode ljudsko ponašanje neovisno o
svjesnoj volji; a možda je najvažniji razvoj genetike, koja je počela opisivati, na polu-
deterministički način, biološku kartu ili otisak s kojim smo rođeni. Njena analogija s astrologijom
pokazala se začudno preciznom. Nedavna statistička istraživanja pokazala su da se'astrološki
obrasci u horoskopima roditelja
298
SUDBONOSNO NEBO
često ponavljaju u horoskopima njihovih potomaka, s učestalošću koja slijedi Mendelov obrazac
nasljednih osobina. Ukratko, kao što je in-zistirao Kepler: »Dijete koje se sprema ući u svijet vodi
tajni razgovor s planetarnim bogovima«, te se čini da iskazuje nasljednu sklonost da se rodi u istim
kozmičkim uvjetima koji su prevladali pri rođenju njegovih roditelja.
Analogija je, k tome, astrološki potkrijepljena fenomenom »astralnih blizanaca«. Jedan takav slučaj
dogodio se između engleskog podanika i njegova kralja. Na dan 4. lipnja 1738. u župi St. Martins-
in-the-Field, rodila su se dva dječaka u razmaku manjem od minute. Jedan je bio "VVilliam
Frederick, kasnije okrunjen kao engleski kralj Juraj III, a drugi James Hemmings, sin trgovca
željeznom robom. Posve razdvojeni staležom, a ipak povezani paralelnom sudbinom, ta su dvojica
živjela svaki u svojoj društvenoj sferi prema proglasu svojih zvijezda. U listopadu 1760., kad je
Juraj III naslijedio oca na prijestolju, time ispunjavajući svrhu svoga rođenja, Hemmings je preuzeo
očev posao. Obojica su se oženila 8. rujna 1761. i imali su isti broj djece (čak, začudo, i isti broj
sinova i kćeri), doživjeli su iste nezgode, bolovali od istih bolesti i umrli u razmaku manjem od
jednog sata, u subotu, 29. siječnja 1820. godine.
Druga poznata priča o kraljeviću i prosjaku spojila je dimnjačara i princa od Walesa (kasnije kralja
Jurja IV). E. Oakes-Smith u knjizi Zemlja sjena, Hiti Vidovnjak (1852.) piše:
O karijeri princa od Walesa nije potrebno govoriti - njegove mane, njegove ludosti i njegova
krivokletstva bila su kraljevska, a njegov drug, dimnjačar, nije nimalo zaostajao za njim. Metla i
četka jednako su loše pristajale rukama jednoga kao žezlo rukama drugoga. Dimnjačarevi roditelji,
umorni i posramljeni zbog njegove razuzdanosti, napokon su sina uspjeli zaposliti kao svjećara.
Istog dana Jurju IV odobrili su kraljevsku rentu, i njih su dvojica započeli razdvojene ali slično
zloglasne živote kockara, preljubnika i rasipnika - no na posve različitim financijskim i društvenim
razinama. Pučanin je nabavio staju magaraca i vodio je najbolje utrke magaraca u to doba. Juraj IV
držao je rasne ponije i vodio najbolje konjske trke u zemlji. Jednog je dana »princa Jurja« magarac
udario u bedro, a Jurja IV konj je udario u rebra. Obojica su bili ozlijeđeni i onesposobljeni na
jednako dugo razdoblje. Kad je princ od Walesa izgubio sve i bankrotirao, to se dogodilo i pučkom
»princu«. A kad je kraljev-
299
BENSON BOBRICK
ski prodavač konja prodao sve kraljeve konje, bivši dimnjačar je pod dražbenim čekićem izgubio
svoje magarce.
Kako je gore, tako je i dolje - a, čini se, i unutra. Biblijska ideja daje čovjek stvoren na sliku i
priliku Božju (što je dobar judeokršćanski nauk) nije ništa drugo nego verzija još starijega
shvaćanja prema kojemu je čovjek mikrokozmos ili minijaturna slika kozmosa, po kojoj se otkriva
moć Božja. Jer, i sam nebeski obrazac je slika Boga.
U području predviđanja - kao što govore sva sveta učenja - možemo reći da su mu poznate sve
stvari. U njegovu vječnom umu, prošlost, sadašnjost i budućnost tvore neprekinuti krug. U tom
smislu sudbina i slobodna volja nisu nespojive, jer Bog unaprijed zna ne samo sve stvari koje su
nam »suđene« već i svaku našu slobodnu odluku. Po tom znanju unaprijed, budućnost već postoji i
zapravo se u njegovom umu i dogodila. Svemir je vidljivi izraz tog uma, a sposobnost da ga
pročitamo - astrološkim sredstvima - prozor je u vječnost, vrata što vode k prijestolju.
Počela se javljati nova, složena astralna znanost. U vremenskoj prognozi, na primjer, čini se da
planetarne konjunkcije i opozicije utječu na razvoj tornada (Meteorološki zrakoplovni centar u
Kansas Citvju koristi takve podatke kao osnovu svojih predviđanja), a poremećaji u Sunčevu
sveobuhvatnom magnetskom polju (kad na nj djeluju različite planetarne skupine) prodiru u gornje
slojeve Zemljine astmosfe-re i utječu na prilike na Zemlji. Elektronski istraživački centar u NA-SA-
i koristi planetarne aspekte (pod imenom »gravitacijskog vektoriranja«) da predvidi magnetske
oluje, kao i NATO da spriječi prekidanje radio frekvencija za trajanja oluje. U studenome 1969.
NASA je navodno pozvala desetoro članova Američke federacije astrologa u Cape Kennedv kako bi
prisustvovali lansiranju Apolla XII na Mjesec. Dva dana prije lansiranja bostonska astrologinja
Frances Sakoian objavila je da horoskop lansiranja ukazuje na probleme s gorivom. Na
zaprepaštenje dužnosnika, neposredno prije polijetanja jedan je spremnik za gorivo morao biti
zamijenjen. Jedan je astrolog kasnije objasnio: »Mars je bio u prvoj kući u kvadratu sa Saturnom u
trećoj kući komu-
300
SUDBONOSNO NEBO
nikacija i kratkih putovanja te s Venerom u devetoj kući koja označava duga putovanja.«
U području financija, astrolozi su također bili relativno uspješni u povezivanju tržišnih fluktuacija s
planetarnim ciklusima, a u brojnim londonskim bankama danas su zaposleni »astroekonomisti.«
Astroeko-nomija je stara koliko i sama astrologija. »Prije gotovo 4.000 godina«, kažu nam Nicholas
Champion i Steve Eddy, »Babilonci su koristili planete za predviđanje dobre ili loše žetve, stoje
značilo bolju ili lošiju zaradu za trgovce. U antičkom Rimu te srednjovjekovnoj i renesansnoj
Europi, većina je obrazovanih ljudi konzultirala zvijezde u pogledu svojih financijskih izgleda.
Muslimani su koristili točke na nebu kako bi ispitali pojedine vrste roba.« U cjelini, kaže se da su
solarni, lunarni i planetarni povratci precizniji od direkcija u prediktivnim tumačenjima poslovnih
horoskopa. Jednu od klasičnih izjava na tu temu dao je Clement Hay u Today's Astrologeru 20.
listopada 1941.:
U poslovnom horoskopu solarnog povratka, prva, četvrta, sedma i deseta kuća ključ su prosperiteta
unutar te godine. Planete u četvrtoj kući treba odmjeriti bez obzira na znak u kojem se nalaze. Ako
se u tim kućama nalaze malefici, no samo s dobrim aspektima, tvrtka će prosperirati. Ako se u četiri
glavne kuće nalaze malefici s lošim aspektima, biti će gubitaka i nesreće. Ako su ondje benefici, ali
oštećeni, neće biti dobitka, no ako su benefici dobro aspektirani u četirima glavnim kućama,
prosperitet će biti visok. Ako su Jupiter, Venera i Pluton redom u glavnim uglovima (a ondje nema
drugih planeta) i dobro aspektirani, to će biti zlatna godina.
Razlikuju se mišljenja o tome koji je horoskop najbolje rabiti za newy-oršku burzu. Jedan horoskop
osnutka burze navodi kao polazno vrijeme podne 17. svibnja 1792. po lokalnom vremenu u New
Yorku, kad je »grupa trgovaca«, piše GrahamBates, »zaključila sporazum oreguliranju svojih
aktivnosti«. Drugi, a neki kažu i »pouzdaniji« horoskop izrađenje za 11. svibnja 1869. godine, »kad
su se različite newyorške burze spojile u jednu, a trgovanje je započelo u 10 i 25 ujutro prema
istočnoame-ričkom vremenu«. Možda najuspješniji trgovac u povijesti Wall Streeta bio je
svojevrsni »astroekonomist« po imenu W. D. Gann, koji je djelomično koristio astrološke metode u
stjecanju svoga golemog bogatstva.
Rođen 6. lipnja 1878. na imanju pokraj Lufkina u Texasu, Gann je bio sin krajnje siromašnog
uzgajivača pamuka, gotovo bez izgleda da
301
BENSON- BOBRiCK
izbjegne predodređeni životni put. Kao dječak prodavao je novine i cigarete u vlaku, pa je sretao
poslovne ljude i razgovarao s njima. Tako je pronašao posao u brokerskoj kući u Texarkani, a
uvečer je pohađao poslovnu školu. Godine 1903. preselio se u New York i u ranim tridesetima
počeo stvarati ime. U listopadu te godine »The Ticker and In-vestment Digest« (kućni bilten
newyorške burze) objavio je daje imao 286 dobitaka i 22 gubitka, što je u trgovini za taj mjesec
činilo »dobit-nu stopu od 92%«. Taj izuzetni uspjeh prvotno se smatrao sretnim slučajem, no
nastavio se mjesecima i godinama. Godine 1919. počeo je objavljivati vlastiti dnevni tržišni izbor
članaka, The Supply and De-mand Letter, koji je pokrivao dionice i robnu trgovinu a svojim je
čitateljima davao godišnja predviđanja koja su obično bila točna. Nije potrebno reći da je predvidio
slom burze 1929. Početkom te godine predvidio je da će tržište dosegnuti vrhunac početkom
travnja, potom iznenada pasti da bi ponovno skočilo, a 3. rujna doživjeti potpuni slom. U
međuvremenu, 1927. napisao je proročanski roman nazvan Tunel kroz zrak, u kojem predviđa
iznenadni napad Japana na Sjedinjene Države i zračni rat između tih dviju sila.
Tijekom 1930-ih Gannovje portfelj rastao: stekao je mjesto na raznim burzama, trgovao je za
vlastiti račun, pisao »Wall Street Selector«, »New Stock Trend Detector« i druga kućna glasila za
kontinuirani »nadzor tržišta«. No njegove su metode ostale skrivene. Neke od njih su se uvelike
oslanjale na numeričke odnose, poput 9 na kvadrat, 144 na kvadrat, kao i na horoskope s
planetarnim aspektima - osobito ciklusom Jupitera i Saturna. Također je koristio neke astrološke
formule za određivanje ishoda natjecanja koje je razradio Sefarijal. Do trenutka kad se povukao - u
sjaju, kupivši prvi privatni mlažnjak - zaradio je 50 milijuna dolara (što bi danas bilo dvostruko
više).
Za njim su uslijedili drugi, sa svojim metodama.
Očigledno je da na sav organski život donekle djeluje okretanje Zemlje, njen put i orbita oko Sunca,
promjena godišnjih doba, rast i opadanje Mjeseca. Na koncu, mi živimo u Mliječnoj stazi. Naše
nebesko i zemaljsko okruženje - povezano svjetlom, gravitacijom, čak i ritmičkim obrascima u
biološkom smislu - dio su iste cjeline. To znači da smo
302
SUDBONOSNO NEBO
unutarnjim satom dokazivo vezani uz luname i solarne cikluse. Pokazalo se da metaboličke razine
biljaka i životinja stoje u odnosu spram solarnog i lunamog ciklusa; kemijska taloženja (primjerice
bizmutovog oksiklorida) pod utjecajem su Sunčeve aktivnosti, a »naftalin se najbrže stvrdnjava za
mlađaka«. To se savršeno poklapa s alkemijskom idejom da su planetarni položaji i kemijske
reakcije povezani.
Thomas Hardy napisao je ljupku pjesmu, upućenu proljetnoj ptici pjevici, o instinktivnoj vezi
između prirode i zvijezda:
Kako znaš da trag hodočasnika Duž pojasa zodijaka Što Sunce ga prividnim krugom šiba Slijedit
sad se može do granica Riba Pa do u Ovna, kad oblačni tjedni Umotaju nebo u veo vlažni A nikad
još ni tračak proljeća Pokazala nije Zemljina odjeća: O večernja ptico, kako znaš, Kako znaš?
Sve na svijetu ima svoj obrazac. Zašto ne i ti? Ilija? Imamo ga, naravno, u obliku DNA i drugih
genetskih obilježja. No tempiranje događaja, kao i trajanje namijenjeno svačijem životu, također
pripadaju vremenu samom. Vrijeme kakvo znamo mjeri se kruženjem Sunca i Mjeseca, pa zašto
duljina i obrazac naših života ne bi isto tako bili kalibrirani velikim nebeskim satom? Naravno da
jesu (rekao bi astrolog), jer moraju biti. Kako bismo mi mogli biti iznimke? Sve ima predodređeni
vijek trajanja, baš kao što planeti, zvijezde i dva velika svjetla našega svijeta, Sunce i Mjesec, kruže
svojim predodređenim putanjama. Kepler bi se složio s pjesnikom Georgeom Meredithom, koji je
lirski izrazio srodnu zamisao, s obzirom na glazbu sfera:
čitat ih možemo, i teško hladnima držat: Nit' luči to su leđne što mrtvu prostoru svijetle, Niti tudinci
daleki, a niti bešćutne sile. U njima je oganj iz kojeg rođeni mi smo; Gibanja njihovog glazba
možebit je naša.
303
BENSON BOBRICK
Možda je Paracelzus na to mislio kad je rekao: »Na nebu možeš vidjeti čovjeka, svaki dio za sebe,
jer čovjek je sazdan od neba. I tvar od koje je čovjek stvoren također pokazuje obrazac prema
kojemu je oblikovan.«
Jedan nas noviji pisac o zvijezdama uvjerava: »Želja da se konstruira zodijak motivirana je
prirodnom sklonošću koju svi imamao, da tražimo poznato u nepoznatom, da izrazimo nepoznato
pod vidom onoga što znamo, u ovom slučaju onog što svi možemo jasno vidjeti na nebu.
Pripisujemo svjetovna obilježja neviđenim silama prirode. Izumljujemo svemir prema sebi
samima.« Ja bih ipak pomislio da je svemir izumio nas. Predodžbe koje o njemu imamo potječu iz
našeg sudjelovanja, a ustroj koji mu dajemo - poput urođene strukture koju dajemo jeziku -odražava
stvar čiji smo dio. Prirodoslovac John Burroughs to je ovako sročio: »Sada smo na nebu upravo
koliko to ikad uopće i možemo biti. Ako bi čovjek dospio i do Plejada, ne bi bio u svemiru više
nego što je [pijanac] u jarku.«
BILJEŠKE
Epigraf Prvog dijela: stranica 1 »Svemir, vječnost«: The Heart ofBurroughs's Journals, 13. siječnja,
1882., str. 85.
Prvo poglavlje stranica
4 »Svi se astronomi slažu«: Wedel, The Medieval Attitude Toward Astrology, str. 20; Geneva,
Astrologyand the Seventeenth Century Mind, str. 133.
4 »Ova beskrajna kraljevstva«: Abbot, Makers of American History. Christopher Co-lumbus, str.
19.
5 »nestrpljivo čekati«: Irving, The Life and Voyages of Christopher Columbus, str. 63. 5 »da dođu
vidjeti ljude«: Ferris, Corning of Age in the Milky Way, str. 57.
5 »Božjem daru«: NVatts, »Prophecy and Discovery«, str. 100; Geneva, Astrology and the
Seventeenth Century Mind, str. 133.
6 »Astrologija je prizemljena astronomija«: MacNeice, Astrology, str. 66.
7 »odvajanjem žita«: Negus, »Kepler's Astrology»; West and Toonder, The Case lorAs-trology, str.
87.
7 »vjeruje u astrologiju«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstrology, str. v.
8 »neka bude svjetlost«: Knjiga Postanka 1, 14
8 »Dok po njemu brojimo«: McCafferv, An Astrological Key to Biblical Symbolism, str. 80.
9 »a svaka je štovala«: Hali, The Story of Astrology, str. 123. 9 »slavljeni su u hramu«: Ibid.
10 »Crkva preuzela«: Spencer, True as the Stars Above, str. 119. 10 »sunčevo božanstvo«: Ibid., str.
127. 10 »pojavio se kao Ribar«: Ibid.
10 »Zeusov i Letin sin«: navedeno u McCafferv, Astrology: Its History and Influence, str. 53.
11 »svaki prizor na zemlji«: Ibid.
11 »Što mislite«: navedeno u Grafton, Cardano's Cosmos: Worlds and Works of a Re-
naissance Astrologer, str. 131.
11 »čiji je život opisan«: McCafferv, Astrology: Its History and Influence, str. 38.
11 »pripada Suncu«: Dobin, Kabbalistic Astrology, str. 109.
11 »Osjećamo da će«: navedeno u Wigzell, Reading Russian Fortunes, str. 14.
12 »ulazila u vijeća«: iz J. M. Ashmand, Introduction to Ptolemv, Tetrabiblos, str. xi. 12 »Možete
li vjerovati«: navedeno u Krupp, Skywatchers, Shamans & Kings: Astrono-
my and the Archeology ofPower, str. 223.
12 »intelektualno okruženje povoljno«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 643-44.
304
1
305
BILJEŠKE
13 »tim više opasnom«: Roosevelt, History As Literature, str. 247. 13 »Ima u astrologiji«:
McCaffery, Astrology, str. 276.
Drugo poglavlje stranica
15 »Dubok je zdenac«: Mann, Joseph and His Brothers, str. 1.
16 »svjetlo astrologa"«: Dobin, Kabbalistic Astrology, str. 151. 16 »prorok«: McCaffery,
Astrology, str. 20.
16 »Kadse Venera«: Stevrart, Astrology; What's Really in the Stars, str. 36.
16 »Kad vatrena svjetla«: Sachs, The Astrology File, str. 26.
16 »ako aureola«: Stone, The United States: Wheel ofDestiny, str. 26.
16 »Kad Jupiter stane«: Krupp, Skywatchers, str. 229.
17 »približno odredili«: Cumont, Astrology and Religion Among the Greeks and Ro-mans, str. 7.
17 »točno određivanje«: Ibid., str. 8.
17 »zvijezde na putanji«: Stewart, Astrology, str. 50.
17 »privremena odmorišta«: Cornelius and Devereaux, The Secret Language ofthe Stars,
str. 50. 17 »[U drevno doba] seljaci«: Kepler, Report on the Fiery Triplicity, navedeno u Negus,
»Kepler's Astrologv«, str. 2. 17 »izravno ili posredno«: Cumont, Astrology and Religion, str. 16.
17 »sve one koji se bave proricanjem«: Ibid.
18 »Zvijezdu koju Grci«: Ibid., str.28.
18 »nije bio poznat samo«: McCafferv, Astrology, str. 46.
18 »kad je Sokratu«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 5.
18 »Egipćani naučili«: Campion, Mundane Astrology, str. 48.
19 »mrakpao«: McCaffery, Astrology, str. 54.
20 »Kako su vladari«: Gleadow, The Origin ofZodiac, str. 69.
21 »u isti mah«: Ibid., str. 72.
22 »Gore, veličanstvena«: Maunder, The Astronomy olthe Bible, str. 256.
23 »neupitni autoritet«: navedeno u Steward, The Zodiac and Its Mysteries, str. 5. 23 »Sumerski
se svećenik«: Stewart, Astrology, str. 135.
Treće poglavlje stranica
28 »Unatoč primljenim upozorenjima«: navedeno u Cramer, Astrology in Roman Law and
Politics, str. 5.
29 »Zar svi poginuli«: navedeno u Wendel, The Medieval Attitude, str. 12-13.
29 »zvijezdu koja donosi«: Cicero, Nine Orations and The Dream ofScipio, str. 300. 29 »planeta
koji donosi ljudima zlo«: Ibid.
29 »utemeljeni na empirijskom promatranju«: On Divination: vidi McCafferv, Astrolo-gy, str. 97.
29 »kose duge i raščupane«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 78.
30 »velika i gotovo nevjerojatna«: Suetonius, The Twelve Caesars, str. 103.
30 »kadJupiter u vlastitoj kući«: Firmik Materno, navedeno u Molnar, The Star of Betlehem: The
Legacy ofthe Magi str. 6.
31 »U rukama će imati«: Manilius, Astronomica, Book 4, 549-54; str. 267.
306
BILJEŠKE
31 »uvelo je«: Cramer, Astrology in Roman Lawand Politics, str. 78.
31 »astronomskih izračuna«: Vitruvius, The Ten Books on Arhitecture, str. 89.
31 »Rođen si«: navedeno u Cramer, Astrologyin Roman Law and Politics, str. 89.
32 »Ako želi, sreća«: u Temple Hungad, A BriefHistoryofAstrology, str. 3, i ponovo objavljeno u
Lewis, The Beginnings ofAstrology in America.
32 »stare bludnice«: Barton, Ancient Astrology, str. 173.
32 »Dajte da hodim«: prijevod Johna Drvdena naveden u Annabella Kitson, »Some Va-rieties of
Electional Astrologv«, u Kitson, ur., History and Astrology: Clio and Urania Confer, str. 175.
33 »čini se da moj život«: navedeno u Tacit, The Annals oflmperial Rome, str. 205.
34 »I ti ćeš se jednog dana, sinko«: navedeno u Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str.
131.
34 »ima izgleda«: Suetonius, The Twelve Caesars, str. 158.
35 »priroda nije dovršila«: navedeno u Scramuzza, The Emperor Claudius, str. 35. 35
»nesposoban za dostojanstveno ponašanje«: navedeno u ibid., str. 36.
35 »strašno slinio«: Suetonius, The Twelve Caesars, str. 199.
35 »nerazgovijetan«: Scramuzza, The Emperor Claudius, str. 37.
36 »Njegovo zdravlje«: Suetonius, The Twelve Caesars, str. 200.
36 »O, neka me i ubije«: navedeno u Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 117.
36 »Zamisli da sam«: navedeno u ibid., str. 117.
37 »Što god se dogodi«: navedeno u Schechner Genuth, Comets, Popular Culture, and the Birth
ofModern Cosmology, str. 21.
37 »robovi miljenici«: Dill, Roman Society from Nero to Marcus Aurelius, i str. 15.
38 »komet nije znak«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 18. 38 »nadomjestak«:
Ibid.
40 »toliko smiren«: Ibid., str. 138.
40 »obični ljudi«: Suetonius, The Tv/elve Caesars, str. 293.
41 »točnu godinu, dan, sat«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 140. 41 »Hajde,
mladiću«: Seutonius, The Tv/elve Caesars, str. 305.
41 »Tek mračna, daleka«: Berlinski, The Secrets ofthe Vaulted Sky, str. 73.
42 »Sutra će Mjesec u Vodenjaku biti krvav«: Suetonius, The Twelve Caesars, str. 305. Vidi
Michael Molnar, »Blood on the Moon in Aquarius: The assassination of Domiti-an.»
42 »nije propustio«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 155.
44 »putovao iz jedne provincije«: Cassius Dio, Roman History, Book 69, 1-4.
45 »U toj natalnoj karti Satumje vladar«: Cramer, Astrology in Roman Law and Politics, str. 164.
46 »rođen da«: Ibid., str. 176-177.
48 »Strahove i sumnje careva«: Dill, Roman Society, str. 45-46.
48 »Ako se (Sirijus) uzdiže dok je Mjesec«: Stewart, Astrology, str. 10.
48 »Godine 27. Cezara«: Ibid.
50 »sveobuhvatnu predodžbu«: Campion, »Dorotheus of Sidon: His Life and Significan-
ce«, str. 4.
50 »okružen egzotičnim vrtovima«: Berlinski, Vaulted Sky, str. 42.
50 »smjestivši se«: Ibid.
50 »U skladu s prirodom«: Ptolemv, Tetrabiblos, str. 77-81.
51 »(Moralno) nakaznim«: Ibid., str. 85.
53 »shvaćamo gibanje Sunca«: Berlinski, Vaulted Sky, str. 43.
307
BILJEŠKE
51 »promjene koje [nebesa]«: Ibid.
52 »Nije moguće da određeni oblik«: McCaffery, Astrology, str. 81.
53 »Sudbina vlada svijetom«: Manilius, Astronomica, Book 4,1. 14; str. 223.
53 »Točno je da astrologija«: navedenoj! Mclntosh, Astrology: The Stars and Human Life, str. 20.
53 »Pogledaj gdje se nalazi Venera«: navedeno u Holden, A History ofHoroscopic As-trology, str.
55.
54 »To je znak okrenut«: Ibid., str. 83. 54 »Prvih osam«: Ibid., str. 52.
54 »u padajućoj kući«: Plant, »VettiusValens: An Ancientjudgement ofWealth«, str. 2. 54 »da
prisluškuje tajne svemira«: Bram, Preface to Matemus, Ancient Astrology: Theo-
ryand Practice, str. 3.
54 »uz najmanji pomak stupnja«: Barton, Ancient Astrology, str. 161. 54 »Ako je pri rođenju
Mjesec«: Ibid., str. 161.
54 »ako je Mjesec u praznom«: Ibid., str. 162.
55 »S Venerom u Jarcu«: Ibid., str. 165.
56 »Proučavaj i slijedi«: Maternus, Ancient Astrology: Theory and Practice, str. 68-69.
56 »Ona pokazuje kvalitetu«: Ibid., str. 136-137.
57 »Propast Rima«: Gibbon, The Decline and Fali oiRoman Empire, str. 800.
četvrto poglavlje stranica
59 »u općem sumraku«: Wedel, The Medieval Attitude Tov/ard Astrolog/, str. 25.
61 »janjetina na ražnju«: Berlinski, Vaulted Sky, str. 82.
62 »njima je izgledao«: Notker, »Life of Charlemagne«, u Two Lives of Charlemagne, str. 143.
62 »Arapi nisu bili u stanju«: Ibid.
63 »od kraljevske kamene kuće«: Ogg, A Source Book of Medieval History, str. 127. 63 »da su
ustali«: Notker, »Life of Charlemagne«, u Two Lives of Charlemagne, str. 144.
63 »Izaslanici su bili raspoloženiji«: Ibid., str. 145-146.
64 »činilo se da su opljačkali«: Ibid., str. 146. 64 »posebno odabranih«: Ibid., str. 147.
64 »Harun-al-Rashid, Zapovjednik«: »Harun al-Rashid«, Wikipedia, http://en.wikipe-dia.
org/wiki/Harun_al-Rashid.
65 »Arapi su u to vrijeme skovali«: Kenton, Astrology: The Celestial Mirror, str. 17.
66 »kako astrologiju«: Geneva, Astrology, str. 222. 66 »nasilje zadesiti«: navedeno u ibid., str. 127.
66 »Morate znati da se recepcija«: navedeno u Holden, A History ofHoroscopic Astro-
logy, str. iii. 68 »učitelja naroda«: Abu Ma'shar, The Abbreviation of the Introduction to Astrology,
str. 104-6. 68 »stanja planeta«: Ibid., str. 20-28.
68 »jednom sam, sjoš nekim putnicima«: Holden, A History ofHoroscopic Astrology, str. 113.
(Moje skraćenje i parafraza - Benson Bobbrick)
69 »Bogatstvo pojedinca«: Al-Khayyat, TheJudgements of Nativities, str. 28-30.
71 »Ima određenih znakova«: Al-Blruni, The Book of Instruction in the Elements ofthe
Art of Astrology, str. 256. 71 »Prosperitet je vezan«: Ibid., str. 100.
308
BILJEŠKE
72 »poput srebrne pločice«: Al-Masu'di, The Book ofGolden Meadows, str. 100.
72 »Rakkah«: Ibid.
73 »O ti. čija vladavina«: Ibid.
73 »nasmrt izudaran u vreći«: Huxley, From an Antique Land, str. 188.
Peto poglavlje stranica
75 »Kad se Isus rodio«: Matej 2, 1-2, 7-12.
76 »zvijezdu koja se zrcalila«: Kidger, The Star of Betlehem: An Astronomer's View, str. 34.
76 »Svjetlo zvijezde bilo je neopisivo«: navedeno u ibid., str.17-18.
76 »nova zvijezda nimalo nalik«: navedeno u ibid., str. 18.
76 »zvijezda uopće nije bila zvijezda«: navedeno u George, »Manuel I Komnenos and
Michael Glvcas: A Twelfthe-Century Defence and Refutation of Astrologv«, Part 1,
»Historv and Background«, str. 12.
76 »Zvijezda koju su magi vidjeli«: navedeno u Tester, A History of Western Astrology, str. 112.
77 »On [Bog] je odredio«: navedeno u Hyde, Jungand Astrology, str. 15.
77 »rođenje židovskoga kralja«: Molnar, The Star of Betlehem: The Legacy ofthe Magi, str. 7.
77 »Herod umro nakon pomrčine Mjeseca«: navedeno u Krupp, Beyond the Blue Hori-zon: Myths
and Legends ofthe Sun, Moon, Stars and Planets, str. 307.
78 »gomilanje gotovo svih«: Kidger, The Star of Betlehem, str. 88. 78 »tijekom svog putovanja«:
Ibid., str. 262.
78 »Sve zvijezde osim onih«: Ibid., str. 26.
78 »s prvim jutarnjim svjetlom«: Ibid., str. 28.
79 »poslanogmagima«: George, »Manuel I Komnenos and Michael Glvcas«, Part 1, str. 11.
80 »koji tvrde da proriču »: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstrology, str. 184.
81 »stručnjaci u astronomiji«; Carev, Courting Disaster: Astrology at the English Court and
University in the Later Middle Ages, str. 28.
81 »svaki karolinški plemić«: Campion, Mundane Astrology, str. 53.
82 »astrologija je među običnim ljudima bila popularnija«: Reston, Galileo: A Life, str. 219.
82 »teologa predanog«: Grafton, Cardano's Cosmos, str. 102.
82 »bogohulnogheretika«: Ibid., str. 101.
83 »štogod da se na nebesima pokrene«: navedeno u Berlinski, Vaulted Sky, str. 60.
83 »kupola islama«, »minaret pobožnosti«: Sedgwick, A Short History ofSpain, str. 38-39.
84 »Ptolemejev astrolab«: navedeno u Introduction to Maternus, Ancient Astrology, Theory and
Practice, str. 6.
86 »Matematičari su oni«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 193.
86 »opisuje cjelokupni oblik«: navedeno u Wedel, The Medieval Attitude, str. 49-50.
87 »da analiziraju izglede«: George, »Manuel I Komnenos and Michael Glvcas«, Part 1, str. 11.
87 »Od jutra do večeri«: Vasiliev, History ofthe Byzantine Empire, sv. 2, str. 702.
88 »utjecaj planeta«: Smoller, History, Prophecy, and the Stars: The Christian Astrology ofPierre
dAilly, 1350-1420, str. 30.
309
BILJEŠKE
BILJEŠKE
89 »može nagovijestiti«: Ibid., str. 78
89 »drvo u sjeni«: navedeno u Thejewish Encyclopedia, str. 245.
90 »Prava znanost«: Epstein, Meira B. The Correspondence, str.14-15.
90 »Prenagliti i«: Smoller, History, Prpphecy, and the Stars, str. 30.
91 »Kad želiš načiniti«: Gleadow, The Origin ofthe Zodiac, str. 57.
91 »graviranje astroloških slika«: Smoller, History, Prophecy, and the Stars, str. 30.
92 »rade s djelićima« i »milijuntim dijelovima«: McCafferv, Astrology, str. 137. 92 »ako netko
zaboravi«: Ibid.
92 »Koliko je do«: sv. Augustin, The City oi God, str. 145.
93 »ne slijedi«: Ibid.
93 »počinjući s onim najkraćeg«: Nicholas Champion, »Astrological Historiography in the
Renaissance« u Kinston, ed., History and Astrology, str. 114.
93 »Tako, ako želiš saznati«: Geneva, Astrologyand the Seventeenth Century Mind, str. 124.
93 »pridonijelo atmosferi«: Smoller, History, Prophecy, and the Stars, str. 155.
94 »Ako svijet do tada opstane«: navedeno u ibid., str. 155-156. 94 »iz toga je proizlazilo«: Ibid.,
str. 62.
94 »Kad je Sunce izravno nasuprot«: navedeno u Berlinski, Vaulted Sky, str. 156-157.
95 »da će navijestiti određene promjene«: navedeno u Grafton, Cardano's Cosmos, str. 53.
95 »sve je jahalo«: Cramer, Astrology in Roman Lawand Politics, str. 117. 95 »koplja«: Ryan, The
Bathhouse at Midnight, str. 375.
95 »omašćeni krvlju i prijeteći«: Geneva, Astrologyand the Seventeenth Century Mind, str. 98.
96 »da ubrzava događaj«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ot Astrology, str. 74.
97 »Šesnaestoga dana«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century Mind, str. 98.
97 »Dvadesetog dana«: Ibid. 97 »Jer vjerujem«: čin I, 3. prizor, 31-32.
97 »vidljiva u potpunosti ili djelomično«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstro-logy, str. 101.
97 »gostujuće zvijezde« i »neobičan izgled«: Krupp, Skywatchers, str. 232.
98 »posljednja pomrčina«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstrology, str. 184. 98 »bila je na
zenitu«: Ibid.
98 »put pomrčine«: Ibid.
98 »Godina u kojoj je rođen Mitridat«: navedeno u Larousse Encyclopedia ofAstrolo-gy, str. 73.
99 »Sve je ovisilo«: Heilbron, The Sun in the Church, str. 3.
101 « planinu Eildon na troje« i »zauzdati [rijeku] Tvveed«: Drugo pjevanje, 13. strofa, 9-10.
102 »Prokletnici«: Burckhardt, The Civilization ofthe Renaissance, str. 325. 102 »Astrolog zna
sve«: navedeno u Wedel, The Medieval Attitude, str. 79.
102 »možda najvažniji«: Robert Hand u Introduction to Bonatti, Liber Astronomiae, Part 1, str. i.
102 »111. razmatranje«: Lilly, ur., Anima Astrologiae, str. 48.
103 »120. razmatranje«: Ibid., str. 51.
103 »Pogledajprvu kuću«: navedeno u Holden, A HistoryofHoroscopicAstrology, str. 133.
104»pogledaj u horoskope rođenja kraljeva«: Lilly, ur., Anima Astrologiae, str. 61.
104 »horama pitanja i elektivna«: Laird, »Christine de Pizan and Controversy Concer-ning Star-
Study in the Court of Charles V«, str. 41.
104 »sam sebe smatrao«: Carey, Courting Disaster, str. 107.
105 »Sve veći broj«: Ibid., str. 23.
105»Pedro Alphonso, liječnik«: »Astrology in Medieval Europe«, www.meta-reli-gion.com.
105 »Koji bi astrolog to mogao predvidjeti« .navedeno u Carey, Courting Disaster, str. 83.
106 »Trebam li se oženiti?«: Ibid. str. 105.
106 »tražila od Bolingbrokea«: Whitfield, Astrology: A History, str. 126.
106 »naručio od dvojice«: Ibid., str. 127.
107 »razmotre«: Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 180.
107 »udovoljiti njegovim mušicama«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 287.
107 »prijatelj i savjetnik«: Grafton, Cardano's Cosmos, str. 104.
108 »fantastičnom zbrkom«: Larkey, Astrology and Politics in the First Years ofEliza-beth's Reign,
str. 181.
108 »da su naše sklonosti«: Parker, Familiar to Ali: William Lilly and Astrology in the Seventeenth
Century, str. 56. 108 »htjeli odvratiti«: navedeno u Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 180.
108 »Astrologija me navela«: navedeno u Wooley, The Queen's Conjuror: The Science and Magic
ofDr. John Dee, Adviser to Queen Elizabeth I, str. 141.
109 »u Mjesečevoj vlastitoj kući«: Geneva, Astrologyand the Seventeenth Century Mind, str. 137.
109 »proračunate napore«: Anabella Kitson, »Some Varieties of Electional Astrology«, u Kitson,
ed., History and Astrology, str. 174.
110 proricanju: Ibid., str. 220-21.
110 »savjetuje strpljenje«:Mc Caffery, Graphic Astrology, str. 298-99. 110 »Bijašejutrom«:Dante,
Pakao, 11. pjevanje,! 113.
110 »zibaju Zemlju«: Ovason, The Secret Architecture of Our Nation's Capital, str. 358.
111 »Naš život i život«: Key, Dante's Christian Astrology, str. 4.
111 »svaico sjeme vode«: Dante, čistilište, 21. pjevanje, 109-11; Key, Dante's Christian
Astrology, str. 4. 111 »Vaj!«: Chaucer, prolog za »Wife of Bath's Tale«, 614-16, u The Canterbury
Tales,
u The Works of Geoffrey Chaucer.
111 »Strpljivo snosi«: »Knight's Tale«, 1084-91.
112 »Astrologa zar nema«: »Man of Law's Tale«, 1. 310. 112 »pada«: Ibid., 1.303.
112 »slabi Mjesec« i »lošem stanju«: Ibid., 1. 306.
112 »propalo«: Ibid., 1. 301.
112 »Jer u njima je«: Ibid., 194-196.
112 »priprosta seoska«: Whitfield, Astrology, str. 102.
112 »pravodobnim dolaskom«: Ibid., str. 102.
113 »izračunima«: Chaucer, Troilus and Creseyde, Book 1,1. 71, u Works. 113 »u dobrom
položaju«: Ibid., Book 2,1. 74.
113 »loši aspekti«: Ibid., Book 3,1. 716. 113 »spaljena Venera«: Ibid., 1. 717. 113
»prokletogzviježđa«: Ibid., Book 4,1. 745.
113 »koji pojačava svjetlo«: Anabella Kitson, »Some Varieties of Electional Astrology«, u Kitson,
ur., History and Astrology, str. 176.
310
311
BILJEŠKE
Šesto poglavlje stranica
117 »zlatno doba«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstrology, str. 240. 117 »Poput pacijenta«:
Grafton, Cardano's Cosmos, str. 23.
117 »bilježili su se na obrascu«: Ibid.
118 »U svim boljim obiteljima«: Burckhardt, The Civilization ofthe Renaissance in Ita-ly, str. 325.
119 »teško namučio«: Russel, History ofAstrology & Prediction, str. 56 119 »Petrarcisu ostali«:
Ibid., str. 57-58.
119 »Odakle dolazi, ne znam«: navedeno u Schechner Genuth, Comets, str. 83.
120 »Neki od najvećih znanstvenih umova«: Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 100.
120 »nije bio božanski prorok«: navedeno u ibid., str. 78.
121 »srdačan i veseo«: Clvdesdale, »Marsilio Ficino's Holistic Astrologv«, str. 25. 121 »skovao
izraz«: Ibid.
121 »Nesmetan tijek«: navedeno u ibid., str. 28.
122 »Oplanetima možemo misliti«: Voss, »The Astrologv of Marsilio Ficino«, str. 40. 122 »čini se
daje Saturn utisnuo«: navedeno u Clvdesdale, »Ficino's Holistic Astrolo-
gy«, str. 26.
122 »Nebesa će poduprijeti«: Ibid., str. 94.
122 »bi mogla . . . biti opravdana«: Voss, »The Astrologv of Marsilio Ficino«, str. 40. 122
»materijalno djelovanje«: Ibid., str. 38. 125 »Krv pravednih traži«: navedeno u Russell, History of
Magic and Experimental
Science, sv. 5, str. 100. 125 »U triput sto godina«: u Craig, Stars ofDestiny: The Ancient Science
ofAstrology
and How to Make Use ofk To-Day, str. 85. 125 »takvom točnošću«: Balzac, Catherine de Medici,
str. 101.
125 »I to se pokazalo«: Ibid.
126 »Ennio Verulano«: Thorndike, A History of Magic and Experimental Science, sv. 5, str. 100.
126 »u pojedinačnoj borbi«: Greene, The Astrology ofFate, str. 143.
126 »Le Lyon jeune«: Ibid., str. 144.
127 »bio je smjesta prepoznatljiv«: Ibid.
129 »oba svijetleća tijela«: Cardan (Cardano), The Book ofMy Life, str. 4.
129 »tragična strast«: Ibid., str. 25.
130 »male, bijele, nemirne«: Morlev, Jerome Cardan, sv. 1, str. 120. 130 »kao da udara«: Ibid., str.
121.
130 »na svetkovini Bogorodičina rođenja«: Ibid., str. 77. 130 »prijatelji i poznanici«: Ibid., str. 93.
130 »istinski izjednačava«: Ibid.
131 »Liječnik bez astrologije«: Ibid., str. 252.
131 »Ovan - kalcinacija«: Christianson, This Wild Abyss, str. 110.
131 »Ovo je slučaj«: navedeno u Morlev, Jerome Cardan, sv. 1, str. 165.
132 »pohvalili njegovo oštroumlje«: Ibid.
132 »visok, prostodušna izgleda«: Ibid., sv. 2, str. 72.
132 »Je li točno ili nije«: navedeno u Nancy Siraisi, »Girolamo Cardan and Medical Astrolog}'«, u
Grafton and Newman, ur., Secrets of Nature: Astrology and Alchemy in Early Modem Europe, str.
91.
312
BILJEŠKE
132 »medicina jest mnogostrano umijeće«: Cardan (Cardano), The Book ofMyLife, str. 180-81.
133 »Na početku«: Grafton and Newman, ur., Secrets of Nature, str. 70.
133 »Mogao sam vas izliječiti«: Forman, The Story of Prophecy, str. 120; Allen, The Star-Crossed
Renaissance, str. 52.
134 »o beznačajnim stvarima«: navedeno u Grafton, Cardano's Cosmos, str. 19. 134 »Gledajućiga,
rekao sam«: Ibid., str. 94-95.
134 »Kad mije pokazao«: navedeno u Grafton and Newman, ur., Secrets of Nature, str. 94.
135 »Kadsejupiternađe«:Cardano, »Aphorisms«,uLilly,ur.,AnimaAstrologiae, str. 83. 135 »Kad su
Venera i Jupiter«: Ibid.
135 »Kad je Venera sa Satumom«: Ibid.
135 »Mars je rijetko združen«: Ibid., str. 89.
135 »amba hi libris corrupti«: navedeno u Morlev, Jerome Cardan, sv. 1, str. 76.
135 »jersam znao«: Ibid., str. 223-24.
136 »slinavim prstima«: Ibid., str. 192.
136 »Ljudi su na ovome svijetu«: Ibid., str. 196-97. 136 »Napravi mi od deset«: Ibid., str. 234. 136
»Dvije osobe su bile u društvu«: Ibid.
136 »Gdje si ikad pronašao«: Ibid., str. 132-32.
137 »tako slabašne«: Ibid., str. 238.
137 »navodeći sve njihove članove«: Ibid., str. 275.
137 »na način dotad«: Ibid.
137 »matematika samu sebe objašnjava«: Cardan (Cardano), The Book ofMy Life, str.
246. 137 »Razmatranjem pretpostavke«: Ibid.
137 »Ne postoji očigledan razlog«: Frawley, The Real Astrology, str. 119.
138 »nijedan drugi čovjek«: Morley, Jerome Cardan, sv. 1, str. 90. 138 »veličanstvenim noćnim
leptirom«: Ibid., str. 90-91.
138 »znanost [astrologije]«: Ptolemy, Tetrabiblos, str. 5.
138 »tako žestoko tjerali«: French, John Dee, str. 2.
139 »razgovarao i raspravljao«: Ibid., str. 25. 139 »razdijeljenima Mediteranom«: Ibid., str. 26.
139 »bilježio«: navedeno u Woolley, The Queen's Conjuror, str. 116.
139 »žestokog, ratobornog čovjeka«: Ibid., str. 22.
140 »primjerenog uzdržavanja«: Ibid., str. 27.
140 »vrhom sedmice«: Holden, History of Horoscopic Astrology, str. 172.
140 »suzbije svaku štetu«: French, John Dee, str. 7.
141 »glavni ključ«: navedeno u Woolley, The Queen's Conjuror, str. 116. 141 »sat«: Ibid., str. 85.
141 »s pet ili šest«: Ibid.
141 »sliku pomrčine Sunca«: Ibid., str. 83.
141 »uživao u gotovo općem odobravanju«: French, John Dee, str. 4.
142 »izvodio čudesne pothvate«: Ibid., str. 8. 142 »prirodno, matematički«: Ibid., str. 7. 142
»kalkulirati«: Ibid.
142 »dijabolični«: Thomas, Religion and the Decline of Magic, str. 362. 142 »tim mračnim
vremenima«: Aubrey, Aubrey's BriefLives, str. 5. 142 »susreće duhove«: Ibid. 142 »veliku
sigurnost«: navedeno u French, John Dee, str. 7.
313
BILJEŠKE
142 »znakove prožete«: Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 53.
142 »matematičkim umijećem«: navedeno u Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 53.
143 »zvijezda često znak«: McCafferv, Astrology, str. 61.
143 »pitagorejsko umijeće«: Zoller, T^eArabic Parts in Astrology, str. 2.
143 »nije fizičko kretanje«: Ibid.
143 »aritmetički izvedenim točkama«: Ibid.
143 »sličnu umjetnikovoj halji«: Aubrey, Aubrey's BriefLives, str. 89.
143 »bijelu poput mlijeka«: Ibid.
144 »znatan broj«: Parker, Familiar To AH, str. 186.
Sedmo poglavlje stranica
145 »Kojoj svrsi onda služe«: navedeno u Cowling, lsaac Newton and Astrology, str. 4.
146 »U središtu svega«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century Mind, str.
178.
146 »zbornim plesom«: Thorndike, A History ofMagic, sv. 5, str. 406.
146 »div od čovjeka«: Ferris, Corning ot Age in the Milky Way, str. 74.
147 »nečim božanskim«: Christianson, This Wild Abyss, str. 133.
147 »sjajnu zvijezdu koja se isprva činila«: navedeno u Gleiser, The Prophet and the As-tronomer,
str. 63.
147 »Svojim je sjajem nadmašila«: Ibid.
148 »nebeski globus od sjajne mjedi«: Ferris, Corning ofAge, str. 73.
148 »nemjerljiv niz«: Berlinski, Vaulted Sky, str. 179.
149 »prostor za privatne igre«: Ferris, Corning of Age, str. 73. 149 »Dolazili su mu«: Encyc!opedia
Britannica, Vol. 2, str. 460.
149 »Ne možemo poreći«: Drever, Tycho Brahe, str. 100; Christianson, This WildAbyss,
str. 224
149 »čitava je Europa stala zuriti«: Woolley, The Queen's Conjuror, str. 141. 149 »Takva neprirodna
rođenja«: navedeno u Schechner Genuth, Comets, str. 51.
149 »tik iznad Jarčeve obratnice«,«: Woolley, The Queen's Conjuror, str. 143.
150 »Repatice se ne viđaju«: Shakespeare, Julije Cezar, čin 2, prizor 2,1. 130. 150 »Pomrčine više
utječu na kraljeve«: navedeno u Dryer, Tycho Brahe, str. 55. 152 »ugodnim, pristalim i putenim«:
Christianson, This Wild Abyss, str. 150-52.
152 »nakon ugodnog dana«: Ibid. str. 194.
153 »Ne dajte da moj život«: navedeno u Christianson, This Wild Abyss, str. 224
154 »odgojila gaje teta«: Ferris, Corning of Age, str. 74. 154 »Pa ipak, to je bio čovjek«,: Ibid., str.
75.
154 »najpronicavijim ikad rođenim misliocem«: Ibid.
154 »svladavala latinski«: Koestler, The Sleepwalkers, str. 240.
155 »neobičnim temama«: Ibid. 155 »prizora Atlantide«: Ibid.
155 »do najsitnijih pojedinosti«: Ibid.
155 »raspravljao s ljudima«: Ibid.
156 »Gle kako je«: Mletački trgovac, čin 5, prizor 1, 66-71.
156 »gnijezda« i »pet platonskih tijela«: Nick Kollerstrom, »Kepler's Belief in Astrology«, u
Kitson, ur., History and Astrology, str. 156.
156 »Dogodilo se to 19. srpnja 1595.«: Berlinski, Vaulted Sky, str. 181.
157 »nebeskog zbora«: Christianson, This Wild Abyss, str. 246.
314
BILJEŠKE
157 »Dosad su se predviđanja iz almanaha«: navedeno u Casper, Kepler, str. 63.
157 »patio od dvostruke«: Ibid., str. 369.
158 »sunu, mršavu, crnomanjastu«: Koestler, The Sleepwalkers, str. 227. 158 »Na novogodišnju
noć«: Ibid., str. 232.
158 »pobjegao je od kuće kad«: Ibid., str. 230.
160 »Ako su dva kamena smještena«: navedeno u Koestler, The Sleepwalkers, str. 337.
160 »kad Zemlja i Mjesec«: Ibid., str. 228.
160 »Njihov utjecaj na ljudsko biće«: Ibid., str. 152.
161 »čitava stvar oko krize«: u Kitson, ur., History and Astrology, str. 159. 161 »vjerovanje u
učinak«: navedeno u Koestler, The Sleepwalkers, str. 243-44. 161 »Posredna svjetlost odražena«:
Christianson, This WildAbyss, str. 234.
161 »Smatraj ovo sigurnim«: navedeno u Nick Kollerstrom, »Kepler's Belief in Astrolo-gy«, u
Kitson, ur., History andAstrology, str. 166.
162 »Filozofija, a stoga i«: prevedeno u Negus, »Kepler's Astrology«, str. 3. 162 »Premda se na
nebu neprestano događaju«: Ibid.
162 »Narav ljudskog bića«: Ibid.
162 »Sunce treba direktirati«: Ibid.
163 »Karakter [nebesa]«: Ibid.
163 »Prirodna duša«: Kitson, ur., History and Astrology, str. 154., Negus, »Kepler's As-
trology«, str. 2. 163 »Vjerujem da pri rođenju djece«: Negus, »Kepler's Astrology«, str. 2.
163 »Razmotri vezu«: navedeno u Gauquelin, Cosmic Influences on Human Behaviour, str. 249-
50.
164 »raskalašena mlađa kći«: navedeno u West and Toonder, The Case Astrology, str. 87. 164
»marljivom kokoši«: Negus, »Kepler's Astrology«, str. 2.
164 »nitko ne bi trebao smatrati«:}. Allen Hynek, predgovor za Gauquelin, Cosmic Influences, str.
12.
164 »može posvetiti jednako«: Negus, »Kepler's Astrology«, str. 3.
165 »kad oluja bjesni«: navedeno u Casper, Kepler, str. 248-49. 165 »neimenovanoggospodina«:
Ibid., str. 340.
165 »Mogu iskreno«: Ibid. 167 »strašan događaj«: Ibid., str. 342.
167 »Gotovo svaki pokret tijela ili duše«: navedeno u Nick Kollerstrom, »Kepler's Belief in
Astrology«, u Kitson, ur., History and Astrology, str. 160.
167 »sve dokumente vezane uz«: Casper, Kepler, str. 357.
168 »dan nakon kojega je »: navedeno u Casper, Kepler, str. 358. 168 »princa astronomije«: Ibid.,
p. 359.
168 »Mensus eram coelos«: Ibid.
168 »Moja duša bijaše nebeska«: autorov prijevod.
168 »risooki astrolog«: Reston, Galileo, str. 18.
169 »najdobroćudnija zvijezda«: navedeno u Sobel, Galileo's Daughter, str. 34. 169 kad je rođen
lsaac Newton: Ferris, Corning ofAge, str. 101.
Osmo poglavlje stranica
171 »Napierove kosti«: McCaffery, Astrology, str. 266.
172 »Bolest i zdravlje«: navedeno u Aveni, Conversing with the Planets, str. 129. 172 »Dobri dani
za kupnju«: Ibid.
315
BILJEŠKE
172 »ne događaju se«: Ibid.
172 »Nikad nije bilo velike«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 298
173 »Zar u Italiji postoji ijedan kardinal«: navedeno u Yates, Theatre ofthe World, str. 63. 173
»Presvijetli vladaru!«: Modem Histoij Sourcebook, on-line. http://www.ford-
ham.edu 173 »poštovana, prihvaćena«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 290.
173 »Pridružite se i zadržite«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Cen-tury Mind,
str. 266.
174 »iskrivljenim astrološkim nadrilijekovima«: Stone, The United States, V/heelofDe-stiny, str.
28.
174 »stvorio temelje«: Wright, Middle-Class Culture in Elizabethan England, str. 602.
174 »živjela na zemlji«: Curry, Prophecy and Power, str. 97.
174 »Postoji li itko«: navedeno u Whitfield, Astrology, str. 176.
174 »Ove su godine Saturn i Venera«: Shakespeare, Henrik IV, Drugi dio, čin 2, prizor
4, 286-87; u Complete Works. Svi ostali citati u ovoj knjizi također su iz tog izdanja
njegovih djela.
174 »Ako želiš«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 331.
175 »samostanski zid«: Wigzell, Reading Russian Fortunes, str. 41.
176 »Bome, sinod si«: Na Tri kralja, čin 1, prizor 3, 146-49.
176 »da Zmajev rep«:Johnstone Parr, »Shakespeare's Artistic Use of Astrologv«, u Lynch,
The Coffee Table Book ofAstrology, str. 259.
176 »meteori otjeraju fiksne zvijezde«: Rikard II, čin 2, prizor 2, 1.8. 176 »zloguko znamenje
načete nesreće«: Henrik IV, Prvi dio, čin 5, prizor 1, 1.9.
176 »Nek se nebesa zastru«: Henrik IV, Prvi dio, čin 5, prizor 1, 3-7.
177 »Repatice se ne viđaju«: Julije Cezar, čin 2, prizor 2,1. 30.
177 »Kad zvijezde nose uvojke«: Tourneur, The Revenger's Tragedy, čin 5, prizor 3,
1.23.
177 »bolestan od pomrčine«: Hamlet, čin 1, prizor 1, 1. 132. 177 «... no, kad planeti«: Troilo i
Kresida, čin 1, prizor 3, 85-92. 177 »gnjevu ljutitih zvijezda«: Periklo, čin 2, prizor 1, 1. 9. 177
»preskočile«: Romeo i Julija, Prolog, 1. 6.
177 »vladavinom nekog zlog planeta«: Zimska priča, čin 2, prizor 1, 1.107.
178 »Nedavne pomrčine«: Kralj Lear, čin 1, prizor 2, 98-131. 178 »Da zvijezde«: Ibid., čin 4,
prizor 3, 32-35.
178 »Ime nije ništa!«: Romeo i Julija, čin 2, prizor 2,46-47.
179 »Sva se astrološka«: Parr, Tamburlaine's Malady, str. 62.
179 »Preklinjem vas«: Byron's Conspiracy, čin 3, prizor 3, 38-127.
180 »al Chul«: Robson, The Fixed Stars & Constellations in Astrology, str. 124.
180 »Ako se Mars nađe u nesavršenim znakovima«: Ptolemej, Tetrabiblos, str. 136.
181 »Ljudi su katkad gospodari«: Julije Cezar, čin 1, prizor 2, 139-41.
181 »Ne čudi se teškim«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century
Mind, str. 133.
181 »Vidovitošću svojom /znam da mi zenit«: Oluja, čin 1, prizor 2, 181-84. 181 »Ima plime«:
Julije Cezar, čin 2, prizor 3, 248-52. 181 »tijela na nebu vladaju onima«: Sidnev, Astrophel and
Stella, Sonet 26,1. ll.uBen-
der, Five Courtier Poets ofthe English Renaissance, str. 345. 181 »u kuću agonije«: navedeno u
Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 174.
316
BILJEŠKE
182 »imaju potpunu moć«: navedeno u Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 154. 182 »Spas
koji mi pripisujemo nebu«: Sve je dobro što se dobro svrši, čin 1, prizor 1,
231-34.
182 »Udvaraj bilo kojoj ženi«: navedeno u Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 158. 182
»Siino sklon«: Allen, The Star-Crossed Renaissance, str. 174. 182 »Vladarprve kuće«: Allen, The
Star-Crossed Renaissance, str. 177.
182 »Ah, kako glasi vaše pitanje?«: Webster, The Duchess ofMalfi, čin 2, prizor 2, 29-30.
183 »ozloglašeni astrološki liječnik«: Traister, The Notorious Astrological Physician of London,
passim.
183 »zdrave loze seoskih maloposjednika«: Rowse, Sex and Society, str. 49.
184 »drskog i besramnog«: kako je navedeno u Traister, The Notorious, str. 3. 184 »s čijom se
ovlašću miješao«: navedeno u Rowse, Sex and Society, str. 49. 184 »nadriliječnik«: Ibid.
184 »bapskoj medicini«: Ibid., str. 33.
184 »bio upravu«: Ibid.
184 »Diljem svijeta«: Traister, The Notorious, str. 23.
184 »sitno lice«: Rowse, Sex and Society, str. 93.
184 »da posuđuje svote«: Ibid.
185 »Dobar liječnik ako želiš biti«: navedeno u Traister, The Notorious, str. 37.
186 »Oni će pjevati i recitirati«: Ibid., str. 49. 186 »Oboljeli od skorbuta«: Ibid., str. 58. 186
»seksualnim apetitom«: Ibid., str. 5.
186 »kad bi u njegovoj kući pronašla«: Ibid., str. 150.
187 »Začeta je«: Ibid., str. 151.
187 »sigurno vratiti«: Rowse, Sex and Society, str. 164.
187 »jedva išta poduzimao«: Ibid., str. 120
188 »ohola i nestalna«: Ibid., str. 128. 188 »vrlo lijepa«: Ibid.
188 »2 i 10 popodne«: Ibid.
188 »on neće biti biskup«: Ibid., str. 151.
188 »da ide kući«: Ibid.
189 »Pokazat će se bludnicom«: Ibid., str. 191.
189 »čini se da«: navedeno u Rowse, Sex and Society, str. 220.
189 »osobito oni koji su trgovali«: Ibid., str. 161.
190 »iza Cripplegatea«: Ibid., str. 38.
190 »imaju svoje kristale«: The Devil is an Ass, čin 1, prizor 2,44-48.
190 »taj Doktor... on je Faust«: The Alchemist, čin 2, prizor 3,1. 127.
191 »da iznudi Carrovu ljubav«: Ibid., str. 38. 191 »porota matrona«: Ibid., str. 255.
191 »iskrsnulo je« i »uspomena na njega izvrgnuta je«: Ibid., str. 260.
191 »činjenica da su neki«: Ibid.
192 »Ovo je knjiga o životu«: navedeno u Rowse, Sex and Society, str. 267. 192 »Ja ću umrijeti«:
Ibid., str. 259.
192 »magijskom praksom«: Rowse, Sex and Society, str. 40.
193 »liječništvo«: A Briefe Description ofthe Notorious Life ofjohn Lambe, str. 2. 193 »zle,
dijabolične«: Ibid., str. 4.
193 »da bi onemogućio, oslabio«: Ibid., str. 6-7. 193 »najviši sudac grofovije«: Ibid., str. 14.
317
BILJEŠKE
194 »vojvodinim vragom«: Amundsen. »The Duke's Devil and Doctor Lambe's Darling«,
str. 49. 194 »Štogod učinili«: Ibid., str. 51.
Deveto poglavlje stranica
196 »Malo su toga naučili«: navedeno u Warren-Davis, »Culpeper: Herbalist of the Peo-
ple«, str. 5
196 »umijeće koje iz knjige«: Ibid. 196 »medicina bez astrologije«: Ibid., str. 10. 196 »liječio sve«,:
Kitnev, »Culpeper's Herbal Medicine«, str. 12
196 »Sagledaš li čitav«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 332.
197 »Najprije razmotri koji je planet«: navedeno u Parker, Familiar to Ali, str. 241-43.
197 »Zašto da prekrasnim zvijezdama ukrademo«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline
ofMagic, str. 333.
198 »ima tu vrlinu . . .«: Frawley, The Real Astrology, str. 69.
198 »za svaki primjerak je točno«: Kenton, Astrology: The Celestial Mirror, str. 27.
198 »č svakom dekumbiturnom horoskopu« :Wanm-Davis, Astrology and Health, str. 76.
199 »majka je uvijek željela«: Lilly and Ashmole, Lives ofThose Eminent Antiquaries Eli-
asAshmoleand William Lilly, V/ritten by Themselves, str. 5.
199 »mogao je improvizirati«: Ibid., str. 8.
199 »Ako bi došao neki učenik«: Ibid.
200 »seoskim poslovima«: Ibid., str. 5. 200 »nadu u oporavak«: Ibid.
200 »viši sluga«: Ibid. str. 33.
200 »nedjeljom ceremonijalno hodati«: Ibid., str. 34.
200 »Imala je mnogo udvarača«: Lilly and Ashmole, Lives, str. 27.
201 »uživao u mogućnosti«: Parker, Familiar to AH, p. 13. 201 »patio je od monumentalnog«:
Ibid., p. 45.
201 »zdepast i nizak čovjek«: Lilly and Ashmole, Lives, str. 31. 201 »sasvim dobro izraditi
horoskop«: Ibid. str. 30. 201 »pristao starac«: Ibid., str. 35.
201 »Kapetan Bubb«: Ibid., str. 36.
202 »prigodni astrolog«: Ibid., str. 38. 202 »površnopoznavao«: Ibid., str. 37
202 »kojegje dobro razumio«: Ibid., str. 44. 202 »imao najpronicavije«: Ibid., str. 31.
202 »a ja sam stajao sa strane«: Ibid., str. 34.
203 »Budite čovječni, uljudni«: »To the Student in Astrology«, predgovor za Christian Astrology,
n.p.
204 »koji je stekao«: Parker, Familiar to Ali, str. 89.
204 »brojne dijelove drsko«: Lilly and Ashmole, Lives, str. 64.
204 »čujte i počujte što kaže Lilly«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth
čentury Mind, str. 64. 204 »Vi tek svladavate abecedu«: navedeno u McCaffrey, Astrology, str. 292.
204 »Bog je na našoj strani«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth čen-tury Mind,
str. 64.
205 »Zvijezde su sad«: Ibid.
318
BILJEŠKE
205 »radije jeo«: Parker, Familiar to Ali, str. 153. 205 »nezna ništa o astrologiji« i »ispravna«: Ibid.,
str. 148. 205 »u kojem dijelu«: Lilly and Ashmole, Lives, str. 88. 205 »Rekao sam mu da ide«: Ibid.,
str. 89.
205 »koja predstavlja Njegovo Veličanstvo«: navedeno u Geneva, Astrologyand the Seventeenth
Century Mind, str. 182.
206 »II mi se oči mute«: Henrik VI, Treći dio, čin 2, prizor 1,1. 25.
206 »kad lažna sunca«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century Mind, str. 100.
206 »Luna je s Antaresom«: Lynch, Astrology, str. 32.
207 »Hoće li se odsutni vratiti«: Lilly, Christian Astrology, str. 50. 207 »Je li dama biti kreposna«:
Ibid., str. 132.
207 »ako je u dobrom dignitetu«: Ibid., str. 57-80.
208 »Pitanje: Ukraden novac«: Ibid., str. 395.
208 »budući da Luna ulazi«: Ibid., str. 396.
209 »Samo sam napisao senes«: navedeno u McCaffrey, Astrology, str. 305. 209 »ničeg što
pripada«: Lilly, Christian Astrology, str. 50.
209 »Hoće li se prezbiterijanci održati?«: Ibid., str. 439.
209 »općenitogsignifikatora«: Ibid., str. 440.
209 »peregrin, zapadni«: navedeno u Campion et al., Mundane Astrology, str. 360.
209 »za tri godine«: Ibid.
209 »vladati mnogo otvorenija«: Ibid.
210 »nezakonito dao«: Parker, Familiar to Ali, str. 189.
210 »Astrolozi su nam ponudili«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century
Mind, str. 260.
210 »Ugodini 1665.«: navedeno u Innes, Horoscopes, str. 75.
211 »koje predstavljaju veliku bolest«: navedeno u McCaffrey, Astrology, str. 307.
211 »nakon lijesova«: »The Great Plague 1665«, http://www.historic-uk.com/History-
UK/England-History/GreatPlague.htm 211 »Neka im se Bog smiluje«: Ibid.
211 »Izbacite svoje mrtve«: Ibid.
212 »I žena bi ga ugasila mokrenjem«: navedeno u Cities Guide, London.www.tcono-
mist.com/cities.
212 »vidjeli smo žalostan prizor«: www.pepys.info/fire.html
212 »nebo je bilo u plamenu«: Ibid.
213 »Odbor se činio«: navedeno u Craig, Stars ofDestiny, str. 87.
213 »najprikladnijim za označavanje«: navedeno u Whitfield, Astrology, str. 82. 213 »prst Božji«:
Ibid.
213 »naglu, proždrljivu«: navedeno u Geneva, Astrology and the Seventeenth Century Mind, str.
248.
213 »Fiksne zvijezde se sporo kreću«:Hazt\rigg, »Metaphvsical Astrology«, str. 14; u Le-wis, The
Beginnings ofAstrology in America.
214 »engleski Atlas«: Ashmole, navedeno u McCaffery, Astrology, str. 306.
Deseto poglavlje stranica
215 »ponešto cehovskog ogovaranja«.Parker, Familiar to Ali, str. 164.
216 »ovisan o astrologiji«: McCaffery, Astrology, str. 296.
319
BILJEŠKE
216 »Pomoću elekcija možemo«: Annabella Kitson, »Some Varieties of Electional Astro-
logy«, u Kitson, ed., Histoijand Astrology, str. 171. 216 »Oko 10 uvečer«: Ibid., str. 186.
216 »znak povezan s«: Ibid.
217 »u uvjetima«: Lilly and Ashmole, Lives, str. 304.
217 »neugodno rani sat«: Kitson, ur., History and Astrology, str. 187.
217 »dobre aspekte između«: Ibid.
217 »visok ugled u«: Ibid., str. 189.
217 »za povećanje vlastita ugleda«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 635.
217 »protiv začeća«: Ibid.
217 »plod dugotrajnog«: Sutherland, English Literature ofthe Late Seventeenth Century, str. 285.
218 »oni koji krenu tim putem«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 232.
218 »Planeti i zvijezde su« i »Ne očekujte da će se svi«: navedeno u Parker, Familiar to
Ali, str. 98.
218 »5 obzirom na to koliko oni znaju«: navedeno u Curry, Prophecy and Power, str. 96. 218
»mnogobrojnih varalica«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 296. 218 »poruzi i osudi«: Ibid.
218 »ne vjerujte svim«: Ibid.
219 »buntovna«: Butler, Hudibras, Part 2, Canto 3, 44. 219 »Nisu li nam reformatorske veličine«:
Ibid., 171-78. 219 »Vitez, kojeg dvojbe tište«,: Ibid., 295-300.
219 »Posao bijaše da laskom se dodvori«,: Ibid., Part 2, Canto 3, 335-40, 371-72.
220 »Ovdje rješavam sljedeća«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 383.
220 »Tako, gospodo, mi kano Lilly«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 323.
220 »Sad najcrnja zloća zvijezda je prah«: Annus Mirabilis, strofe 291 i 292, 1161-68,u Poems and
Fables, str. 103.
221 »sa žaljenjem je primijetio«: Luke Broughton, navedeno u McCafferv, Astrology, str. 322.
221 »zadao dvostruku zadaću«: Ibid., str. 323.
222 »podnevna zvijezda«: Schechner Genuth, Comets, str. 84. 222 »čim se rodio«: Ibid.
222 »mjerilo se od zvijezde«: predgovor za Morin, Astrologia Gallica, Book 21, str. ii.
223 »do unutar deset sati«: Brau et al., Larousse Encyclopedia ofAstrology, str. 193.
223 »Stoje oblik revolucije«: Morin, Astrologia Gallica, Book 22, str. 258-59.
224 »odigrala važnu ulogu«: Plant, »John Gadburv: Politics and the Decline of Astrolo-gy«, str. 2.
224 »neizbrisivo umrljana«: Ibid. 224 »demokratizirali«: Ibid.
224 »predvidjeti vrijeme«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 334. 224 »se oslonio na
predviđanja«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 341.
224 »Pamfleti koji predviđaju«: Ibid.
225 »Kolikoje do astrologije«: Hungard, A BriefHistory ofAstrology, str. 7, u Lewis, The
Beginnings of Astrology in America.
225 »trezvenu i uređenu«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 351. 225
»vjerovao u astrološki«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 355.
320
BILJEŠKE
225 »treba otkriti pravu astrologiju«: navedeno u Curry, Prophecyand Power, str. 164.
225 »bismo znali za planete tek toliko da ih znamo«: navedeno u Spencer, True As the Stars Above,
str. 74.
226 »nebeska tijela«: navedeno u Curry, Prophecyand Power, str. 63. 226 »Umro je oko 9«: Ibid.,
str. 140.
226 »Nedavno smo imali«: Ibid., str. 51.
226 »Što on navješćuje«: Ibid., str. 141.
226 »nama upravljaju«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 325.
226 »zanimala se više nego usputno«: North, Horoscopes and History, str. 181.
226 »obilju loših direkcija«: Ibid., str. 329.
227 »božansko umijeće«: Curry, Prophecy and Power, str. 35. 227 »astrološki aspekti imaju«: Ibid.
227 »pogođeni planetom«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 633. 227 »svjetina cijeni
poput«: navedeno u Curry, Prophecy and Power, str. 141. 227 »Ti znaš da ne držim«: Ibid. 227
»instrumentima pratio točno vrijeme«: Ibid.
227 »ako se Zemlja okreće«: Hunter and Gregory, ur., An Astrological Diary, str. 76.
228 »Dan 16. srpnja, utorak«: Ibid., str. 104. 228 »24. prosinca (1672.)«: Ibid., str. 145. 228 »14.
svibnja (1677.)«: Ibid., str. 150.
228 »Niske sam građe«: Ibid., str. 117.
229 »Dan 1. ožujka, utorak«: Ibid., str. 155.
229 »općenitu raspravu«: Holden and Hughes, Astrological Pioneers of America, str. 187.
229 »obično je naveo glavne nezgode«: Ibid., str. 188.
230 »svjetionicima čija je svrha«: navedeno u Schechner Genuth, Comets, str. 151. 230 »Jer ako
madeži«: navedeno u Plant, »John Gadbury.« str. 2.
230 »Kad si postavio horoskop«: Ibid.
231 »prezrivo je odbacio horamu«: Curry, Prophecy and Power, str. 83. 231 »razne pogreške«:
Partridge, Opus Reformatum, str. vi.
231 »hinili da vraćaju«: Ibid., str. xi. 231 »da omoguće ili spriječe«: Ibid. 231 »s tablicama
direkcija«: Ibid., str. 111.
231 »Saturn i Jupiter su«: Ibid. str. 45.
232 »jer ako se sve složi«: Ibid. 232 »Pod ovom revolucijom«: Ibid.
232 »sveznajući Bog«: Schechner Genuth, Comets, str. 111.
232 »kvadratima Mjeseca«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 355.
233 »posljednje no ne i manje važno«: West and Toonder, The Case Astrology, str. 81. 233 »uz
iznimku otkrića«: Ibid., str. 82.
233 »Sam astrologne mari«: Hevdon, A Defence ofjudiciall Astrologie, str. 371. 233 »pretpostavio
vezu«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 326. 233 »u astrološkoj knjizi«: Cowling,
Isaac Newton and Astrology, str. 2. 233 »koristio astrološke koncepte«: Curry, Prophecy and Power,
str. 143. 233 »držao je da se najbolja«: Ibid.
233 »duhovnom silom«: Covvling, Isaac Newton, str. 12.
234 »Divlji ples sjena«: Koestler, The Sleepwalkers, str. 509.
321
BILJEŠKE
Jedanaesto poglavlje stranica
237 »Jesi li čuo«: navedeno u Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 353-54. 237 »na
samrtnoj postelji priznao«: Thomas, Religion and the Decline ofMagic, str. 291.
237 »sijača razdora i pobune«: navedeno u Curry, Prophecy and Power, str. 105.
238 »praksu predviđanja«: Ibid., str. 108. 238 »znanost nagađanja«: Ibid., str. 150.
238 »Partridge, pisac almanaha«: navedeno u Russel, History ofAstrology & Prediction,
str. 72.
238 »sasvim sigurno«: Ibid.
238 »Izvještaj o nagloj smrti«: Curry, Prophecyand Power, str. 90. 238 »Ovdje, na metar i po od
zemljina lica«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 328. 238 »Njihove opaske i predviđanja«:
navedeno u Thomas, Religion and the Decline of
Magic, str. 336.
238 »Ovoga mjeseca«: Ibid.
239 »Teško je pojmiti«: navedeno u Curry, Prophecy and Power, str. 106.
239 »Prije nekoliko dana«: Hood, The World ofAnecdote, str. 314.
240 »Besmrtni učitelju«: Worsdale, Celestial Philosophy or Cenethliacal Astronomy, str. xix.
240 »vrlo detaljne matematičke«: Curry, Prophecy and Power, str. 132. 240 »Ovo djelo sadrži«:
Worsdale, Celestial Philosophy, str. i. 240 »pravu metodu«: Ibid.
240 »trideset značajnih«: Ibid.
241 »Kad mi se obratila«: Ibid., str. 127. 241 »Venera je ulazila«: Ibid.
241 »Jupiter u desetoj kući«: Hungard, »A Brief Historv of Astrologv«, str. 8, u Lewis, The
Beginnings ofAstrology in America.
242 »Pitanje od važnosti«: Sibly, An IUustration ofthe Celestial Science ofAstrology, str. 278.
242 »Ozbiljnopostavljena pitanja«: Ibid., str. 277.
243 »Jupiter u Škorpionu«: Ibid., str. 377. 243 »Jesu li njihove navike«: Ibid., str. 456.
243 »ne može pronaći ni najmanju«: Mclntosh, Astrology, str. 115-16.
243 »Mladence su«: Ibid.
244 »potpuno razdvajanje«: navedeno u Ovason, The Secret Architecture of Our Na-tion's Capital,
str. 145.
244 »Svi su izgledi«: navedeno u Curry, Prophecy and Power, str. 135. 244 »imati obimnu«: Siblev,
Newand Complete IUustration, str. 1053.
244 »uzdignuti i dostojanstveni«: Curry¦, Prophecy and Power, str. 134.
245 »da te Ujedinjene kolonije«: Adams, Familiar Letters ofjohn Adams and His Wife, str. 191.
245 »Malo nakon podneva«: Hazelrigg, »Metaphvsical Astrologv«, str. 23, u Lewis, The
Beginnings ofAstrology in America. 245 »triju naljepnica«: Stone, The United States: Wheel
ofDestiny, str. 53.
245 »nijedna osoba«: Ibid.
246 »Ovaj datum (4. srpnja 1776.)«: navedeno u Rudhvar, The Astrology of America's Destiny, str.
19.
246 »Prvi potpis na Deklaraciji«: navedeno u Stone, The United States, str. 57.
322
BILJEŠKE
248 »minuta božanske«: navedeno u Schechner Genut, Comets, str. 196.
248 »pogrebnim bakljama«: navedeno u Gleiser, The Prophet and the Astronomer, str. 63.
249 »Bogpomaže onima«: navedeno u Steel, Marking time, str. 253.
249 »Osobito me raduje«: Ibid.
250 »provodio mnogo vremena«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 335. 250 »smatrao je to«:
Ibid.
250 »Bio je 28. kolovoza«: navedeno u Sachs, The Astrology File, str. 17.
251 »Vi zvijezde1, što ste«: Byron, Hodočašće Childea Harolda, 3. pjevanje, 88.
251 »Ti sunce koje zalaziš«: Sardanapalus, čin 2, prizor 1, 5-7, u Poetical Works, str. 463. 251
»Zamišljena se shema«: Hungard, »A Brief Historv of Astrologv«, str. 8, u Lewis, The Beginnings
ofAstrology in America.
251 »Shvatio sam«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 338.
252 »osnivača«: Howe, Astrology. A Rečeni History, str. 29.
252 »budući da su Mars i Satum«. Ibid., str. 334.
253 »mir biti povezan s«: Whitfield, Astrology, str. 191.
253 »zbrku bezvrijednog«: navedeno u Curry, »Astrologv on Trial, and Its Historians:
Reflections on the Historiographv of 'Superstition'«, str. 49. 253 »lupeža«: Ibid.
253 »razni vitezovi, lordovi«: Ibid., str. 50.
254 »besmislenom i štetnom«: Ibid., str. 51. 254 »Od svih neobičnih zabluda«: Ibid.
254 »Ima li većeg apsurda«: Ibid.
255 »prijeljeta 1865«: Hazelrigg, »Metaphvsical Astrology«, str. 37,uLewis, TheBegin-nings
ofAstrology in America.
255 »sa svojim natalnim položajem«: Ibid.
255 »Neka predsjednik pazi na«: Ibid.
255 »Ako jedno od slijedećih tijela«: Ibid.
255 »neki visoki dužnosnik«: Craig, Stars ofDestiny, str. 89.
255 »niskog, čvrstog muškarca«: Holden, Astrological Pioneers, str. 29.
256 »Nitko tko ne razumije astrologiju«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 348. 256 »svrdlali
čizmama«: O'Connox,Jack London: An American Myth, str. 7.
256 »uživao u 'privatnom' društvu«: navedeno u Kingman, A Pictorial Life ofjack London, str. 23.
256 »gradu žita«: Ibid., str. 21.
257 »astro-teologiju«: Ibid.
257 »vrlo labavi društveni odnosi«: Ibid. 257 »Odbačena žena«: Ibid., str. 15.
257 »Gospođa Chaney«: Perry, navedeno ujack London: An American Myth, str. 7.
258 »Rođeni: Chaney«. Ibid., str. 8.
258 »Astrološki koledž«: Kingman, A Pictorial Life, str. i8.
258 »u to sam doba bio impotentan«: Ibid.
259 »otuđenje«: navedeno u O'Connor, Jack London, str. 20.
259 »Da sam slijedio svoj prvi«: navedeno u Kingman, A Pictorial Life, str. 20. 259 »s ranom na
lijevoj strani«: Ibid. 259 »pištolj... nije opalio«: Ibid., str. 21. 259 »daje Flora otišla«: Ibid. 259
»Moj je život bio«: Ibid.
323
BILJEŠKE
260 »vrlo učenog čovjeka«: navedeno u Perry, Jack London, str. 9.
260 »Život je gulikoža«: Ibid.
Dvanaesto poglavlje stranica
261 »putujući prodavač slatkiša«: Spencer, True as the Stars Above, str. 79. 261 »u skladu sa
svojim Sunčevim znakom«: Ibid.
261 »netragom nestao«: Howe, Astrology: A Recent History, str. 57.
261 »u Liverpoolu«: Ibid., str. 58.
262 »drže da su sve svjetske«: Spencer, True as the Stars Above, str. 81. 262 »u dodiru s 'tajnim
učiteljima'«: Ibid.
262 »i odrekao se karijere prodavača«: Holden and Hughes, Astrological Pioneers of America, str.
201.
263 »od astrologije Sunčeva znaka«: Spencer, True as the Stars Above, str. 83. 263 »degradirala je
predviđanja«: Ibid.
263 »Teozofsko učenje«: Ibid.
263 »Nije pretjerano«: navedeno u Howe, Astrology, str. 56.
263 »horoskop možemo smatrati«: Ibid.
264 »revidirati sve svoje publikacije«: Holden and Hughes, Astrological Pioneers of America, str.
202.
264 »Imao je dara«: McCafferv, Astrology, str. 350.
264 »Autor, nudeći publici ovo djelo«: Karr, »Dr. Karr's Guide«, str. 17, u Lewis, The Be-
ginnings ofAstrology in America. 264 »orijentalnu električnu«: Ibid., str. 20. 264 »ALLA
RAGHAT«: Ibid., str. 14.
264 »što prije spustimo«: navedeno u Howe, Astrology, str. 65.
265 »Vrhunac«: Ibid.
265 »Fiksni znakovi ukazuju na smrt«: Sepharial, The Manual ofAstrology, str. 128. 265
»Uhoroskopu«: Ibid., str. 134.
265 »savršen primjer«: Ibid., str. 133.
266 »Lord Byronje rođen«: Ibid.
266 »lupežima i skitnicama«: Omarr, My World of Astrology, str. 73. 266 »poremećene osobe«:
Ibid.
266 »uzdigla astrologiju«: Coleman, Astrology and the Law, str. 46.
267 »došla apsolutno mehaničkim«: Ibid., str. 56.
268 »kralja bakra iz Montane«: Christino, Foreseeing the Future: Evangeline Adams and Astrology
in America, str. 81.
268 »slučajni ascendent«: Adams, The Bowl of Heaven, str. 9.
269 »Astrologija mora biti u pravu«: Ibid.
270 »moje ime za rekonstrukciju«: navedeno u Zoller, »Mare Edmund Jones and New Age
Astrologv in America«, str. 51.
271 »psihološka metoda za bilježenje«: Ibid.
271 »Napravimo sijeno«: Jones, Astrology: Howand Why It Works, str. 186. 271 »Bik je fiksni
znak«: Ibid.
271 »mapu psihe«: Spencer, True as the Stars Above, str. 86.
272 »Lunarni simbol«: Merlin, Character and Fate, str. 25.
272 »[Yeats] potpuno vjeruje«: navedeno u Heine, »W. B. Yeats, Poet and Astrologer«, str. 60.
324
BILJEŠKE
273 »Mjesec odražava sliku ega«: Kenton, Astrology, str. 31.
273 »Moje večeri su uvelike posvećene«: Main, ur., Jung on Synchronicity and the Para-
normal, str. 11. 273 »Upitanjima okultnog«: navedeno u Begg, »Jung, Astrologv & the
Millennium«, str.
21.
273 »prenošenja misli«: navedeno u Campion, »Sigmund Freud's Investigation of Astrolog}'«, str.
52.
274 »Kao psihologa«: Main, ur., Jung on Synchronicity, str. 11. 274 »Sve što se rodi ili učini«: Ibid.
274 »sinkronicitet«: Ibid.
274 »U trenutku neposredno prije«: navedeno u Stewart, Astrology, str. 122.
275 »Jung je duhovno i intelektualno«: Hyde, Jung and Astrology, str. 89.
275 »uplatio jednu premiju«: Holden and Hughes, Astrological Pioneers olAmerica, str. 101.
276 »Glavna korist od horoskopa«: Lewi, Heaven Knows What, str. 13. 276 »Vi pripadate
pozitivnoj«: Ibid., str. 25.
276 »Dok položaj Sunca«: Lewi, Astrology for the Millions, str. 141-42.
277 »Ribe su višeslojne«: Aubin i Rifkin, The Complete Book of Astrology, str. 67-70.
278 »Državnik ne može«: navedeno u Tavlor, Bismarck, str. 115 278 »Zadovoljan sam kad vidim«:
Ibid.
278 »s velikom fiksnom zvijezdom«: Craig, Stars ofDestiny, str. 100. 278 »potpuno ili djelomično
vidljiva«: Ibid.
278 »Zatočeništvo, pljačkanje«: Ibid., str. 101.
279 »Jednom ranije u povijesti«: Ibid., str. 103-4.
279 »Ne možemo dopustiti«: navedeno u Avery, The Rising Sign, str. 8. 279 »ništa važno«:
navedeno u Howe, Astrology, str. 90.
279 »čovjek od akcije«: Ibid.
280 »Kakve veze sa mnom«: Ibid., str. 93. 280 »eksplozivnogmaterijala«: Ibid., str. 169.
280 »radio uz slabo svjetlo«: »The Lone Assassin - George Elser (1900-1945)«,
http://www.joric.com/Conspiracy/Elser.htm.
280 »urešenu velikom zastavom«: Ibid.
281 »precizno predvidio«: Avery¦, The Rising Sign, str. 8.
282 »nepovoljnim danima«: Howe, The Black Game: British Subversive Operations Against the
Germans During the Second World War, str. 225.
282 »razmisle o tužnom slučaju«: Ibid.
282 »o Hitlerovu narušenom«: Ibid., str. 215.
282 »velike količine«: Ibid.
283 »Moj Fiihreru, čestitam vam«: iz H. R. Trevor-Rope's The Last Days ofHitler, navedeno u
Mclntosh, Astrology, str. 94-95.
284 »stalno gaje imao na oku«: Stone, The United States: Wheel ofDestiny, str. 33. 284 »Reaganje
doslovno svaki«: Regan, For the Record: From Wall Street to Washing-
ton, str. 3.
284 »prekinuti nesreću«: navedeno u Stearn, A Time for Astrology, str. 275. 286 »jedino dostupno«:
Brau, et al., Larousse Encyclopedia of Astrology, str. 187. 286 »iskrivljenim značenjem«: Lehman,
The Book of Rulership, str. 8.
286 »zbog moderne prakse«: Ibid., str. 12.
287 »Ova nebeska tijela«: navedeno u Clydesdale, »Marsilio Ficino's Holistic Astrology«, str. 26.
325
BILJEŠKE
287 »Izreku da će mudar čovjek«: navedeno u McCafferv, Astrology, str. 251.
288 »Bio je vedar lipanjski dan«: Stearo, Time for Astrology, str. 13-14.
289 »Rođen 20. travnja«: Frawley, The Real Astrology, str. 14. 289 »tvar od koje je«: Ibid., str. 12.
289 »Snažan, dobro smješten Mars«: Ibid., str. 14.
290 »u Hitlerovu horoskopu«: Ibid., str. 15.
290 »gomilanjem leševa«: Ibid., str. 14.
Trinaesto poglavlje stranica
291 »iznimno moćna«: Arens, »Attack on America«, str. 7,
292 »s aktiviranim Marsom«: Ibid.
292 »Svi dobroćudni Merkurovi aspekti«: Horton, »Attack on New York City and the
United States«, str. 14.
292 »pokazuju tri vrlo značajna«: Ruiz, »Chart Comparisons of the U.S.A.«, str. 12. 292
»emocionalni šok«: Ibid.
292 »taj moćni tranzit«: Ibid.
293 »astrolog može«: Dobin, Kabbalistic Astrology, str. 173.
293 »predviđanjima iz mundane astrologije«: Zoller, »Prediction and llth September
2001«, http://www.new-library.com/zoller/features. 293 »Ako se Sjedinjene Države ne prestanu«:
Ibid. 293 »Prisutna je sve veća prijetnja«: Ibid. 293 »Ponovno skrećem pozornost«: Ibid. 293
»doživjeti velike poremećaje«: Ibid. 295 »pobožnosti konzervativnost«: Ibid., str. 150. 295
»nezakonita promaknuća«: Ibid., str. 207.
295 »Vrijeme vlada vladarima«: navedeno u Morley, Jerome Cardan, sv. 2, str. 31.
296 »Satum dobiva kraljevstva«: autorove bilješke.
296 »Rekli bi«: navedeno u Omarr, My World ofAstrology, str. 127.
297 »Ne mogu poduprijeti«: pismo za The Humanist, siječanj/veljača 1976., objavljeno u Today's
Astrologeru od 21. lipnja 2001., str. 10.
297 »Horoskop ne donosi presudu«: Adams, The Bowl ofHeaven, str. 271.
297 »Ja sam, sire, proučavao«: navedeno u West and Toonder, The Case for Astrology, str. 96.
298 »Mogao sam vas izliječiti«: Forman, The Story ofProphecy, str. 120.
298 »Luna je s Antaresom«: Lynch, The Coffee Table Book of Astrology, str. 32.
298 »dijete koje se sprema«: navedeno u Gauquelin, Cosmic Intluences on Human Be-haviour, str.
186.
299 »O karijeri princa«: Goodavage, Astrology: The Space Age Science, str. 9.
300 »Mars je bio u prvoj kući«: Stearn, A Time for Astrology, str. 100.
301 »Prije gotovo 4000godina«: Campion and Eddy, The NewAstrology, str. 254. 301
»Uposlovnom horoskopu solamogpovratka«: Hay, »Business Astrology«, str. 12. 301 »grupa
trgovaca«: Bates, »Cycles in the U.S. Stock Market.« p.51.
301 »pouzdaniji«: Ibid.
302 »dobitnu stopu«: navedeno u Thallon, »The Life and Work of W. D. Gunn«, str. 1.
303 »naftalin se najbrže stvrdnjava«: Ibid., str. 248.
326
BILJEŠKE
303 »Kako znaš«: Hardy, »The Year's Awakening«,l-10, u The Complete Poems, No. 275, str. 225.
303 »čitat ih možemo«: navedeno u Mclntosh, Astrology, str. 116.
304 »Na nebu možeš vidjeti«: navedeno u Woolley, The Queen's Conjuror, str. 256. 304 »Želja da
se konstruira«: Aveni, Conversing with the Planets, str. J53.
304 »Sad smo na nebu«: Burroughs, The Heart of Burroughss Joumals, December 2, 1860, str. 22.
327
RJEčNIK
Afel Točka u kojoj je putanja planeta najudaljenija od Sunca. Usporedi s PER1HEL.
Afeta Doslovno »davatelj života«. Isto što i HYLEG. Dobro aspektiran benefik - dobroćudan
planet.
Aflikcija - Oštećenost Loš, nepovoljan aspekt. Planet je oštećen kad je paralelan, u konjunkciji,
kvadratu ili opoziciji Marsu ili Saturnu, ili kad je u kvadratu ili opoziciji s bilo kojim drugim
planetom.
Anareta Iz grčkog, što znači »razoritelj«. Pojam se odnosi na malefike - zloćudne planete - koji
zauzimaju anaretni položaj (u četvrtoj, šestoj, osmoj ili dvanaestoj kući) ili anaretni stupanj
(posljednji stupanj bilo kojeg znaka) i oštećuju Hyleg. Vidi AFETA i HYLEG.
Antiscij Iz grčkog, što znači »suprotna sjena«. Lučna udaljenost planeta od osi ljetno-zimskog
suncostaja, što znači od osi koja prolazi nultim stupnjem Raka i Jarca, zrcalno je projicirana oko te
osi. Projicirana točka koju smo dobili je antiscij. Stupanj na kojem se nalazi neki planet i njegov
antiscij jednako su udaljeni od osi ljetno-zimskog suncostaja. Planeti povezani antiscijem imaju
snagu konjunkcije.
Aplikacija - Približavanje Približavanje bržeg planeta sporijem prilikom ulaska u aspekt. Utjecaj
planeta koji se približava drugom planetu jači je kod približavanja nego prilikom razdvajanja. Ipak,
ako je sporiji planet retrogradan, tada se za oba planeta može reći da se približavaju jedan drugome.
Utjecaj planeta snažniji je kad se približavaju, nego kad se udaljavaju. Vidi SEPARACIJA i
RETROGRADNO.
Apogej Točka u kojoj je putanja planeta najudaljenija od Zemlje. Usporedi s PERIGEJ
328
329
RJEčNIK
Ascendent Znak i stupanj zodijaka koji se uzdiže na istočnom horizontu mjesta u trenutku rođenja.
Svake četiri minute uzdiže se novi stupanj zodijaka, novi znak uzdiže se otprilike svaka dva sata.
Znak koji je na ascendentu zove se i podznak. Točka ascendenta istovremeno označava vrh prve
kuće. Vidi HYLEG.
Ascenzija - Uspon Postoje znakovi dugog i kratkog uspona, te ravnog i kosog uspona. Znakovi
dugog uspona su Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion i Strijelac. Znakovi kratkog uspona su Jarac,
Vodenjak, Ribe, Ovan, Bik i Blizanci. Zbog nagiba ekliptike znakovi dugog uspona sporije se
uzdižu u sjevernim širinama, što znači duže od prosječna dva sata koliko je potrebno da se svih
dvanaest znakova izmijeni ujednačenom brzinom. Na Južnoj hemisferi znakovi kratkog uspona
postaju znakovi dugog uspona i obrnuto. Dužina se mjeri na ekliptici ili Sunčevom hodu od početne
točke Ovna. Ravna ascenzija mjeri se na ravnodnevnom ili nebeskom ekvatoru.
Aspekt Kutni odnos između dva ili više planeta, te između planeta i ugla ili osjetljive točke. Kutni
odnosi mjere se na ekliptici i izražavaju u lučnim stupnjevima. Glavni aspekti su: konjunkcija 0
stupnjeva, opozicija 180 stupnjeva, kvadrat 90 stupnjeva, trigon 120 stupnjeva i sekstil 60
stupnjeva. Postoji mnogo daljnjih podjela kružnice, čime se dobivaju sporedni aspekti. Aspekt je
egzaktan kad se planeti nalaze na istom stupnju znaka. Aspekt nije egzaktan kad se planeti nalaze
udaljeni jedan od drugog nekoliko stupnjeva, ali se unatoč tome smatra da snažno djeluju jedan na
drugoga i da tvore aspekt. Udaljenost između planeta zove se orbis, a kod glavnih aspekata iznosi 6-
8 stupnjeva. Vidi ORBIS.
Benefik - Dobroćudni planet Planeti: Jupiter i Venera. Aspekti: sekstil i trigon.
čvorovi Vidi MJESEčEV čVOR.
Debilitates - Slabost Položaj planeta u kojem je njegov utjecaj oslabljen. To je položaj planeta u
znaku koji je nasuprot znaku njegova vladarstva - egzil ili izgon, te u znaku suprotnom od znaka
njegovog ushićenja - detriment ili pad.
Dekanat Podjela znaka na trećine, od kojih svaka ima 10 stupnjeva.
330
RJEčNIK
Deklinacija Uglovna udaljenost planeta, sjeverno ili južno od nebeskog ekvatora. Maksimalna
deklinacija Sunca događa se za ljetnog suncosta-ja (sjeverna deklinacija) te za zimskog suncostaja
(južna deklinacija), a iznosi 23 stupnja i 27 minuta. Mars, Merkur i Mjesec dosežu deklina-cije od
27 stupnjeva sjeverno, a Venera u rijetkim prilikama 28 stupnjeva. Jupiter i Saturn imaju približno
jednaku deklinaciju kao i Sunce. Planeti koji se nalaze na istom stupnju i smjeru deklinacije su
paralelni; oni koji se nalaze na istom stupnju ali na suprotnom smjeru su kon-traparalelni.
Dekumbitur U medicinskoj astrologiji, horoskop trenutka u kojem je pacijent prvi put konzultirao
doktora ili trenutka kad je bolestan pao u postelju.
Descendent Točka suprotna ascendentu. Znak i stupanj zalaska na zapadnom horizontu dok se isti
stupanj suprotnog znaka uzdiže na horizontu. Descendent istovremeno označava vrh sedme kuće.
Vidi ASCENDENT
Detriment Vidi DEBILITATES
Dignitet - Dostojanstvo Položaj planeta na kojem je njegov utjecaj učvršćen. Razlikujemo dvije
vrste dostojanstva, temeljno i slučajno. Temeljno dostojanstvo označava položaj planeta u znaku
kojim vlada - domicilu ili u znaku u kojem je ushićen - egzaltaciji. Planet je u temeljnom
dostojanstvu i kad se nalazi u triplicitetu, znaku koji pripada istom elementu kao i znak kojim planet
vlada, te u terminusu ili fa-ciesu kojim vlada. Slučajno dostojanstvo označava položaj planeta u
nekoj od četiri uglovne kuće horoskopa - prvoj, četvrtoj, sedmoj ili desetoj, kao i položaj na najvišoj
točki horoskopa. Vidi ZNAK, TERMI-NUS, FACIES.
Direktno Opisuje kretanje planeta prema naprijed, kroz znak, u prirodnom smjeru kretanja.
Suprotno od RETROGRADAN.
Direkcije Brojne metode koje pomiču planete i uglove natalnog horoskopa prema nekom vremenu
nakon rođenja, obično u skladu sa sustavima koji uzimaju bilo dan bilo stupanj za godinu života.
Efemeride Tablice koje sadrže precizno izračunat položaj svakog planeta svakog dana u godini,
određen njihovom nebeskom dužinom, širi-
331
RJEčNIK
nom i deklinacijom. Astrološke efemeride, za razliku od astronomskih, navode položaj planeta u
geocentričnom smislu, dakle gledano sa Zemlje. Neophodne su za izračunavanje horoskopa.
Egzaltacija - Ushićenje Položaj planeta u znaku kojim ne vlada, ali u kojem je osnažen. Vidi
DIGNITET.
Eklipsa Vidi POMRčINA Ekliptika - Vidi Zodijak
Ekvator Zamišljena linija u ravnini pod pravim kutem sa Zemljinom osi, na pola puta između
sjevernog i južnog pola. On dijeli Zemlju na dvije hemisfere (polutke) sjevernu i južnu. Nebeski
ekvator je projekcija zemaljskog ekvatora u prostor.
Elekcija Astrološki proces odabira najpovoljnijeg trenutka za započinjanje neke djelatnosti ili
pothvata.
Elevacija - Uzdignutost Sunce se u podne nalazi u zenitu, najvišoj točki neba. Što je neki planet
bliže zenitu ili vrhu neba, kaže se da je uzdignu tij i.
Facies Prema suvremenijim autorima, poput Alana Lea, jedna od podjela svakog znaka zodijaka na
manje dijelove u kojem svaki dio ima svog planetarnog vladara. Takvo se tumačenje razlikuje od
Ptolemejevog. U modernoj astrologiji ovaj je pojam zanemaren.
Fiksni znakovi Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak.
Fiksne zvijezde Zvijezde i skupine zvijezda koje su toliko udaljene od Zemlje, da se čini kako stoje
na istom mjestu.
Helijakalni Helijakalni izlazak zvijezde ili planeta je njegovo vidljivo pojavljivanje kad se odvoji od
konjunkcije sa Suncem. »
Horama astrologija Znanost prosudbe razvoja događaja iz horoskopa koji je izrađen za trenutak
postavljanja pitanja astrologu koji na nj može dati odgovor.
Horizont Mjesto rođenja u astrologiji se smatra najvišom točkom na'' Zemlji. Horizont je krug koji
omeđuje naš pogled, a u kojem se prividno spajaju nebo i zemlja.
332
RJEčNIK
Horoskop Karta ili simbolična slika neba, nacrtana za rođenje bilo čega - uključujući osobu, naciju
ili pitanje; također i karta izrađena za vrijeme koje bi bilo najbolje za neko djelovanje ili pothvat.
Suvremeni horoskop iscrtava se u obliku kruga a označava položaj planeta, liniju horizonta i zenita,
te podjelu na dvanaest kuća.
Hyleg Izraz koji su koristili drevni arapski astrolozi za Sunce, Mjesec i ascendent kao glavno
središte životnosti i zdravlja u horoskopu.
Imum coeli - Nadir Od latinskog izraza u značenju »dno neba«. Točka nasuprot Medium coeli ili
zenitu koja tvori vrh četvrte kuće.
Ingresija Ulazak planeta u znak. Sunčev ulazak u kardinalne znakove (Ovan, Rak, Vaga i Jarac)
označava početak svakog godišnjeg doba.
Kardinalni znakovi Ovan, Rak, Vaga i Jarac, znakovi koji se prirodno nalaze na kardinalnim
točkama horoskopa. Označavaju početak novog godišnjeg doba: Proljetna ravnodnevnica poklapa
se s ulaskom Sunca u znak Ovna i označava početak proljeća, a jesen počinje ulaskom Sunca u znak
Vage. Ljetni suncostaj poklapa se s nultim stupnjem Raka s kojim počinje ljeto, a zimski suncostaj s
nultim stupnjem Jarca s kojim počinje zima.
Konjunkcija Aspekt, kutni odnos između dvaju ili više planeta od 0 stupnjeva. To znači da se dva ili
više planeta ili planet i ugao ili osjetljiva točka horoskopa nalaze na istom stupnju istog znaka.
Kratki uspon Proljetni i zimski znakovi na sjevernoj hemisferi trebaju manje vremena od ostalih da
se uzdignu iznad horizonta - Ovan, Bik, Blizanci, Jarac, Vodenjak i Ribe.
Kritični stupnjevi To su stupnjevi koji označavaju približan kraj Mjesečeva dnevnog kretanja
(sukladno njegovu prosječnom dnevnom kretanju) kroz dvanaest znakova. Mjesecu je potrebno oko
27 i pol dana da završi puni obilazak zodijaka, u prosječnom hodu od 13 stupnjeva dnevno. Stoga,
počevši od prvog stupnja Ovna, putovanje prvoga dana završit će na 13. stupnju, putovanje drugog
dana na 26. stupnju i tako dalje. Kritični stupnjevi su stoga 1., 13. i 26. stupanj kardinalnih znakova,
9. i 21. fiksnih znakova te 4. i 17. stupanj promjenjivih znakova.
333
RJEčNIK
Kuće Kuće su podjela neba na dvanaest dijelova u odnosu na mjesto rođenja. U točki mjesta
rođenja određuju se dvije osi: horizont i zenit. Horizont je os koja spaja znak i stupanj zodijaka koji
se uzdiže na istoku, a istovremeno isti stupanj suprotnog znaka zalazi na zapadu. To je os ascendent
- descendent, skraćeno AC - DC ili vrhovi prve i sedme kuće. Os zenita povezuje vrh neba, znak i
stupanj na kojem se Sunce nalazi u podne i dno neba. To je os zenit - nadir, Medium coeli - Immum
coeli, latinski naziv čije se kratice MC - IC najčešće koriste za ovu os koja predstavlja jug i sjever,
vrh desete i četvrte kuće.
Područja koja u tradicionalnoj astrologiji opisuje svaka od dvanaest kuća ukratko su: Prva kuća:
osobni značaj. Druga kuća: pokretna imovina. Treća kuća: braća i sestre, kratka putovanja. četvrta
kuća: svojina, poput zemlje, otac. Peta kuća: djeca, užici. Šesta kuća: bolest, sluge. Sedma kuća:
partneri u braku, poslu ili drugim vezama, otvoreni neprijatelji. Osma kuća: smrt. Deveta kuća:
religija, obrazovanje, duga putovanja. Deseta kuća: društveni položaj, karijera. Jedanaesta kuća:
prijatelji, nade i želje. Dvanaesta kuća: samouništenje, zatvori, bolnice, tajni neprijatelji.
Kuće se dijele na tri skupine. Kardinalne ili uglovne kuće su prva, četvrta, sedma i deseta.
Sljedujuće kuće su druga, peta osma i jedanaesta. Padajuće kuće su treća, šesta, deveta i dvanaesta.
Kulminacija Planet kulminira kad dosegne zenit.
Kvadrat Aspekt, kutni odnos između dva ili više planeta, ili planeta i ugla ili osjetljive točke, od 90
stupnjeva.
Kvadruplicitet vidi ZNAK
LatLtuda U astronomiji, udaljenost planeta sjeverno ili južno od eklip-tike.
Longituda U astronomiji, položaj planeta ili točke duž ekliptike. Kad se taj položaj izračuna na
nebeskom ekvatoru, zove se rektascenzija.
Lunacija Pojam se odnosi na konjunkciju Sunca i Mjeseca koju zovemo mladi Mjesec ili mlađak.
Malefik - Zloćudni planet Mars i Saturn u tradicionalnoj astrologiji, a suvremeni astrolozi u tu
skupinu svrstavaju i Uran, Neptun i Pluton.
334
RJEčNIK
Medium coeli - Zenit Od latinskog, »sredina neba«. Zenit ili najviši stupanj ekliptike.
Mjesečev čvor Točka u kojoj putanja Mjeseca presijeca ekliptiku. Kad se Mjesec kreće od juga
prema sjeveru presjecište se zove uzlazni ili sjeverni čvor, a kad se Mjesec kreće od sjevera na jug
presjecište se zove silazni ili južni čvor. Vidi EKLIPTIKA, ZMAJEVA GLAVA, ZMAJEV REP
Mjesečeve postaje Podjela zodijaka (ili horoskopa) na dvadeset osam kuća ili postaja, temeljenih na
prosječnom Mjesečevom dnevnom kretanju. Vidi KRITIčNI STUPNJEVI.
Mundana astrologija Grana astrologije koja se bavi zbivanjima u javnom životu.
Natalni horoskop Karta neba izrađena za trenutak rođenja neke osobe.
Nebeska sfera Prividna sfera sa Zemljom u središtu, za koju su naizgled pričvršćena nebeska tijela.
Nebeski ekvator vidi EKVATOR
Opozicija Aspekt, kutni odnos između dva ili više planeta od 180 stupnjeva. To znači da se dva ili
više planeta nalaze na istom stupnju nebeske dužine, ali u suprotnim znakovima zodijaka.
Orbis Udaljenost između planeta u aspektu pri kojoj aspekt još uvijek djeluje zove se orbis. Orbis
ovisi o vrsti aspekta i planetima u aspektu, a prosječno iznosi 6-8 stupnjeva. Kod glavnih aspekata,
kon-junkcije, opozicije i kvadrata, dozvoljeni su veći orbisi - oko 8 stupnjeva - pogotovo kad su u
aspektu Sunce ili Mjesec. Kod trigona i sekstila aspekti su manji, oko 5 stupnjeva, a kod sporednih
aspekata orbisi iznose 2 stupnja. Kad je orbis 0 kažemo daje aspekt egzaktan.
Os Zemljina os je zamišljena linija oko koje se planet okreće, uzrokujući pojavu dana i noći. Os je
uvijek usmjerena prema Sjevernjaci u zviježđu Ursa Minor - Mali medvjed.
Pad Vidi DEBILITATES
Padajuće kuće Treća, šesta, deveta i dvanaesta kuća i planeti koji se nalaze u tim kućama.
335
RJEčNIK
Peregrin Planet koji nije u znaku osnovnog digniteta niti je oslabljen. Peregrini planet je poput
lutalice ili beskućnika i u biti mu nedostaje jasna moć djelovanja.
Perigej Točka u kojoj je putanja planeta najbliža Zemlji. Usporedi s APOGEJ
Perihel Točka u kojoj je putanja planeta najbliža Suncu. Usporedi s AFEL.
Pomrčina - Eldipsa Postoje dvije vrste pomrčina: pomrčina Sunca i pomrčina Mjeseca ili solarna i
lunama eklipsa. Kad Mjesec na svojoj putanji prolazi između Sunca i Zemlje, promatrano s
određenog mjesta na Zemlji, privremeno će zakloniti Sunce i izazvati pomračenje. To je pomrčina
Sunca ili solarna eklipsa. Događa se kad se Sunce i Mjesec nalaze u konjunkciji. To ne znači da su
samo na istom stupnju nebeske dužine, kad imamo »obični« mladi Mjesec ili mlađak; da bi došlo
do pomrčine moraju se nalaziti i na istom stupnju nebeske širine. To znači da se konjunkcija Sunca i
Mjeseca događa u blizini Mjesečevog čvora, točno na ekliptici. Mjesec se nalazi na istoj ravnini sa
Suncem i Zemljom.
Kad se Zemlja nade između Sunca i Mjeseca, Mjesec će proći kroz Zemljinu sjenu. Kroz čitav niz
faza u trajanju od nekoliko sati proći će od djelomičnog do potpunog pomračenja i polako izaći iz
Zemljine sjene. To je pomrčina Mjeseca ili lunama eklipsa. Događa se kad se Sunce i Mjesec nalaze
u opoziciji, no za razliku od »običnog« punog Mjeseca ili uštapa Sunce i Mjesec se nalaze na istom
stupnju nebeske širine kad se kao i kod pomrčine Sunca sva tri nebeska tijela nalaze u istoj ravnini.
Godišnje se događaju najmanje dvije pomrčine, a najviše ih je sedam. Uobičajeni broj pomrčina je
četiri: dvije solame i dvije luname. Pomrčina Sunca i Mjeseca uvijek se događa u paru u razmaku
od otprilike četrnaest dana.
Prazni hod Mjesec se nalazi u praznom hodu kad se nalazi pri kraju nekog znaka zodijaka i ne tvori
nijedan glavni aspekt s bilo kojim od planeta. Prazni hod prestaje kad Mjesec ude u novi znak.
Precesija Prividno, postupno gibanje proljetne ravnodnevice unatrag kroz zodijak, brzinom od 50
lučnih sekundi godišnje. Precesija ravno-
336
RJEčNIK
dnevice se događa zbog kolebanja Zemlje na vlastitoj osi, što uzrokuje okretanje pola ekvatora oko
pola ekliptike.
Promjenjivi znakovi Blizanci, Djevica, Strijelac i Ribe. Radiks Isto što i natalni horoskop ili
horoskop rođenja.
Ravnodnevica - Ekvinocij Točka na Zemljinoj putanji oko Sunca u kojoj je nagib Zemljine osi pod
pravim kutem na ravninu u kojoj se nalaze Sunce i Zemlja, zbog čega je trajanje dana i noći
jednako, odakle naziv i potječe. Događa se dva puta godišnje. Proljetna ravnodnevica događa se na
nultom stupnju Ovna, oko 21. ožujka, a jesenja ravnodnevica na nultom stupnju Vage, oko 23.
rujna.
Rektascenzija - Ravni uspon Izmjereni luk na nebeskom ekvatoru istočno od nultog stupnja Ovna,
koji opisuje planetarne položaje u smislu stupnja, minute i sekunde.
Rektifikacija Metoda provjere pravog vremena rođenja proučavanjem planetarnih korespondencija
u vrijeme važnih događaja.
Retrogradno Opisuje prividno kretanje planeta prema natrag, u suprotnom smjeru od svog
prirodnog smjera kretanja, gledano sa Zemlje. Usporedi s DIREKTNO
Separacija - Odvajanje Odvajanje bržeg od dva planeta iz aspekta. Razdvajanjem planeta aspekt
prestaje djelovati. Suprotno: APLIKACIJA.
Sekstil Aspekt koji tvore dva ili više planeta ili planet i ugao ili osjetljiva točka od 60 stupnjeva.
Sideralni zodijak Vidi TROPSKI ZODIJAK
Sljedujuće kuće Druga, peta, osma i jedanaesta kuća koje slijede uglove kuće.
Solsticij - Suncostaj Točka na ekliptici u kojoj je Sunce na najvećoj sjevernoj ili južnoj udaljenosti
od ekvatora. Tada se čini da Sunce stoji. Ljetni suncostaj događaj se na nultom stupnju Raka oko
21. lipnja i njime na sjevernoj hemisferi počinje ljeto. Tada je dan najduži a noć najkraća. Zimski
suncostaj događa se na nultom stupnju Jarca, oko 21. prosinca i njime na sjevernoj hemisferi
počinje zima. Tada je dan najkraći a noć najduža u godini.
337
RJEčNIK
Solarni povratak ili revolucija Horoskop postavljen za točno vrijeme u danoj godini kad se tranzitno
Sunce vrati na isti položaj u znaku i stupnju kojeg ima u natalnom horoskopu.
Stacionarna faza Prividno mirovanje planeta, kad mijenja smjer kretanja iz direktnog u retrogradni
ili obrnuto.
Stupanj Ekliptika je zamišljena kružnica kojom se, gledano sa Zemlje, kreće Sunce. Podijeljena je
na dvanaest znakova zodijaka po trideset stupnjeva. Kretanje planeta Sunčevog sustava prati se
njihovim prolaskom kroz znakove zodijaka, a položaj u određenom trenutku izražava se lučnim
stupnjevima i minutama. Tako se, na primjer, Sunce na prvi dan proljeća nalazi na nultom stupnju
Ovna, kojim zodijak započinje. Stupanj u tom smislu određuje točan položaj planeta kako ga u
određenom trenutku vidimo sa Zemlje.
Svijetleća tijela Sunce i Mjesec.
Tablica kuća Tablični izračun koji pokazuje koji je znak i stupanj zodijaka na vrhu svake od
dvanaest kuća u bilo koje vrijeme, a prema mjestu za koje se izračun kuća radi.
Terminus Jedan od pet nejednakih dijelova znaka, od kojih svaki ima svog vlastitog vladara.
Točka sreće Aritmetička točka izvedena zbrajanjem položaja ascenden-ta i Mjeseca od kojeg se
odbije položaj Sunca. Najčešće je korištena od svih »arapskih točaka«.
Tranzit Dnevno kretanje planeta.
Trigon Aspekt, kutni odnos između dva ili više planeta, ili planeta i ugla ili osjetljive točke od 120
stupnjeva.
Triplicitet - vidi ZNAK. Tropski zodijak Vidi ZODIJAK
Uglovi Prva, četvrta, sedma i deseta kuća. Isto tako ascendent, descen-dent, zenit i Imum coeli -
četiri kardinalne točke horoskopa.
Uzajamno prihvaćanje Dva planeta smještena u znaku u kojem je onaj drugi u temeljnom dignitetu -
primjerice, Mars u Ribama (kojima tradicionalno vlada Jupiter) i Jupiter u Škorpionu (kojim
tradicionalno
RJEčNIK
vlada Mars) - tada se međusobno prihvaćaju, podupiru jedan drugog i skladno su povezani.
Uzdižući znak Ascendent
Vatreni znakovi Ovan, Lav i Strijelac.
Vladar Svaki znak zodijaka ima svog planetarnog vladara. Sunce je vladar Lava, Mjesec vladar
Raka, Merkur vlada Blizancima i Djevicom, a Venera Bikom i Vagom. Mars je vladar Ovna i
Škorpiona. Saturn vlada Jarcem i Vodenjakom, a Jupiter Strijelcom i Ribama. To su tradicionalni
vladari znakova. U modernoj astrologiji Uranu je dodijeljeno vladarstvo nad Vodenjakom, Neptun
vlada Ribama, a Pluton Škorpionom. Kad se planet nalazi u znaku kojim vlada, nalazi se u domicilu
gdje je osnažen i ima temeljni dignitet. Vladar kuće je vladar znaka koji se nalazi na vrhu kuće.
Vladar horoskopa Planet koji je u horoskopu najjači, što znači povoljno smješten u znaku svog
digniteta, temeljnog ili slučajnog, uzdignut ili smješten u jednu od uglovnih kuća, te osnažen
povoljnim aspektima. Takav snažni planet ima najveći utjecaj na horoskop u cjelini. Ako se ne može
jasno prosuditi koji je planet najjači, onda se za vladara horoskopa uzima vladar ascendenta.
Vrh Prvi stupanj kuće ili znaka. Zemljani znakovi Bik, Djevica i Jarac.
Zmajeva glava Od latinskog caput draconis, Mjesečev sjeverni čvor. Vidi MJESEčEV čVOR
Zmajev rep Od latinskog cauda draconis, Mjesečev južni čvor. Vidi MJESEčEV čVOR
Zodijak Zamišljena putanja Sunca, gledano sa Zemlje, zove se ekliptika. To je kružnica koja je
dogovorno podijeljena na dvanaest jednakih dijelova po 30 stupnjeva, počevši od proljetne točke
ravnodnevice ili nultog stupnja Ovna. Svaki dio ima svoje nazive, pretežno prema životinjama.
Naziv zodijak potječe od grčke riječi »zoon« i znači »životinjski pojas«. To je tropski zodijak na
kojeg ne utječe precesija ravnodnevice. Pretežno ga koriste astrolozi na Zapadu. Sideralni zodijak
podijeljen je na dvanaest nejednakih dijelova koji odgovaraju
3