Udžbenik - Govorim, Čitam, Pišem Hrvatski

Jadranka Žderić
GOVORIMO, ČITAMO, PIŠEMO HRVATSKI 4

jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika
za četvrti razred osnovne škole
Izdavač
Sretna knjiga, d.o.o.
Zagreb, Vlaška 102
Recenzenti
dr. Vladimira Štanger Velički
Olieta Horvat Kardoš, prof.
Lektura
Jasenka Ružić
Ilustrirali
Ivana Guljašević
Dubravka Kolanović
Marsela Hajdinjak Kreč
Radovan Domagoj-Devlić
Svjetlan Junaković
Ninoslav Kunc
Ovitak
Zdenko Bašić
Likovno-grafičko oblikovanje
Karmena Šipek
Jadranka Žderić
Govorimo,
čitamo, pišemo
hrvatski 4
jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika
za četvrti razred osnovne škole
Sadržaj
KLJUČIĆ OKO VRATA 7

Ljubica Balog: S osmijehom se moramo roditi 8
Grigor Vitez: Najljepša lađa 9
Pajo Kanižaj: Kuća 10
Mladen Kušec: Kad bi grad bio živ 11
Vesna Miculinić Prešnjak: Kornjača i dan 12
Gustav Krklec: Dva delfina 13
VELIKO SLOVO U PISANJU IMENA STANOVNIKA, MJESTA I POKRAJINA 13
Vesna Kosec-Torjanac: Nisam ja 14
Krešimir Rožman: Moja trgovina 15
Jadranka Čunčić-Bandov: Ludara i Pinkli 16
SPORAZUMIJEVANJE — GOVORNO I NEGOVORNO 18
Grigor Vitez: Gitara jesenjeg vjetra 20
Silva Bajić: Grane 21
Sandra Deisinger: Veliki savršeni ljudi 22
RASPRAVA 23
Nikola Pulić: Ključić oko vrata 24
Mirjana Mrkela: Upoznajte Adama 26
Sunčana Škrinjarić: Magla 27
Sanja Pilić: Šuma 28
IMENICE 29
Dragutin Horkić: Vjetar 30
GLAGOLI 31
PRIČANJE DOŽIVLJAJA IZ OSOBNOGA ŽIVOTA (STVARNO I ZAMIŠLJENO) 32
Tito Bilopavlović: Paunaš 34
Silvija Šesto: Čuvar 36
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR 37
Dragocjeni lijek 38
Grigor Vitez: Spomenik u Hirošimi 39
USPOREDBA FILMA S KNJIŽEVNIM DJELOM 40
PISANJE NAZIVA KNJIGA, FILMOVA, NOVINA I ČASOPISA 41
Astrid Lindgren: Pipi ne može u školu 42
OPISNI PRIDJEVI 43
Jadranka Čunčić-Bandov: Čudesno biće 44
SLIKOVIT OPIS 45
Jörg Steiner: Jorinda i Joringel 46
Sunčana Škrinjarić: Priče o sjeveru 48
Milan Taritaš: Tomislav 49
Mijo Lončarić: Hrvatska – najljepši pridjev 48
Mladen Kušec: Grad s dva imena 51
KRATICE 51
Jagoda Truhelka: Badnja večer 52
Marija Drobnjak: Drvce 54
Marela Mimica: Fritule 54
Marija Đanović: Dubrovačka kolenda 55
KNJIŽEVNI JEZIK I ZAVIČAJNI GOVOR 55
Moja obitelj 56
IZRICANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI 57
Gustav Krklec: Naš Antonez 58
Milan Taritaš: Skupljač 60
Palma Katalinić: Srebrenkin balet i moj nogomet 62
VELIKO SLOVO U IMENIMA NARODA I DRŽAVA 63
Sunčana Škrinjarić: Prva priča o pajacima 64
HRVATSKA NAJLJEPŠI PRIDJEV 67
Draženka Skupnjak: Zlosretne žablje zaruke 68
Vlasta Vuk: Tuga u boji 69
Vera Zemunić: Riječ je o mami i tati 70
Igor Novosel: Reci, aaaaaaaaaaaaaa! 71
Erich Kästner: U gumenom čamcu preko oceana 72
SAMOSTALNO STVARANJE PRIČE 73
Ivana Brlić-Mažuranić: Radoznala vila 74
Sažimanje pripovjednog teksta. 75
Sanja Pilić: Glava 76
Zvonimir Balog: Gnjavator 77
Salih Isaac: Magaropis 78
Ludwig Bauer: Kako postati veliki pisac od malih nogu 79
Zlata Kolarić-Kišur: Savjesno đače 80
Stjepan Jakševac: Zadaća o pravdi 81
OPISIVANJE KRAJOLIKA 82
Grigor Vitez: Ptičja pjevanka 84
Silvija Šesto: Mačka 85
PETROV LET NA SRETNIM KRILIMA 87
Felix Salten: Prvi put na livadi 88
PROMJENA ZNAČENJA PROMJENOM INTONACIJE RIJEČI I REČENICA/INTONACIJA U ČITANJU 90
Hans Christian Andersen: Heljda 92
NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI 93
J. M. Barrie: Petrov dolazak 94
POSVOJNI PRIDJEVI 95
Ivana Brlić-Mažuranić: Tintilinić se dosjetio 96
PISANJA POSVOJNIH PRIDJEVA IZVEDENIH OD VLASTITIH IMENA 97
Lewis Carroll: Alisa pada u ponor 98
Rudyard Kipling: Ljudsko mladunče će živjeti 100
Jasna Popović-Poje: Vrapci i strašilo 101
Stanislav Femenić: Nitko Nitković 102
Zvonimir Balog: Kotormotač 103
Anto Gardaša: Mogu li tata Leo i Miron spasiti Sanonite? 104
TISUĆU ZAŠTO 107
Dubravko Horvatić: Tisuću zašto 108
Mirjana Mrkela: Vrtna prskalica 110
Enes Kišević: Moja mama 111
Oscar Wild: Moj vrt je moj vrt 112
Ksaver Šandor Gjalski: Hrvati su krenuli 114
Marela Mimica: Proljetnice 116
Tin Kolumbić: Zemlja Hrvatska 117
Josip Kozarc: Bujan život šume 118
Ruška Stojanović-Nikolašević: Iskrica 119
Johanne Spyrri: Što se dalje događalo na pašnjaku? 120
Pisanje-pismo 120
Sanja Lovrenčić: Palača glazbe 122
Edmond de Amicis: Mali domoljub iz Padove 124
Ivan Kušan: Uzbuna na Zelenom vrhu 126
Ivan Novački: Kapljica kiše 128
RJEČNIK 129
Stjepan Jakševac: Školjka 130
Mladen Bjažić: More 131
Slavko Kolar: Pljuska iz mora 132
Hrvatska falkuša 133
MALI PRAVOPISNI RIJEČNIK 134
Ključić oko vrata
Otkrij čudesan svijet
Što najviše voliš crtati? A što ti je teško nacrtati? Odgovore na ista pitanja u priči daje
književnica. Otkrij ih.
S osmijehom se moramo roditi
Jedna je olovka nacrtala najljepši crveni cvijet.

Druga je olovka nacrtala plavu rijeku kako teče.
Treća je olovka nacrtala šumu punu plašljivih srna.
Četvrta je olovka nacrtala Sunce, žuto kao najžući livadni maslačak.
Osmijeh ne zna nacrtati nijedna olovka u carstvu olovaka.
S osmijehom se moramo roditi.
Ljubica Balog
Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu Svuda oko nas – mediji

Slažeš li se s Koji ti se od nabrojenih prizora najviše Promotri sliku Henrija
književnicom? sviđa? Što ti najviše voliš crtati? Matissea Gerber.
Zašto je važno osmjehivati se? Koje osjećaje budi
Kako se osjećaš uz nekoga tko pogled na nju?
je nasmiješen i nekoga tko je
namrgođen?
8
Imaš li neke posebne želje, snove na početku školske godine? Što bi volio/voljela da ti se ostvari?
Znaš li što trebaš činiti da do toga i dođe? Zamisli najljepšu lađu koja će te odvesti do ostvarenja
tvoga sna.
Najljepša lađa
Došla je lađa izdaleka.
Kakva lađa? Koga čeka?
Najljepša lađa na svijetu!
Hajdemo brzo, na nas čeka!
U nepoznatu zemlju kreće,
Ali nespremne primit neće.
Zato se umij i presvuci
Dok na nas čeka lađa u luci,
Najljepša lađa u luci,
Najljepša lađa na svijetu,
Modra i zlatna, bijela joj jedra
Skidaju zvijezde sa neba vedra.
Sad će krenuti! Brže na lađu!
Evo već plovi, plovi, plovi
U daleku zemlju gdje su snovi...
Grigor Vitez

Bi li i ti zaplovio/ Pronađi stihove koji kazuju da treba požuriti jer lađa dolazi. Učenici iz OŠ Kalnik ostvarili su svoj
zaplovila tom Kakva je ta lađa? Kamo odlazi? san i oko svoje škole posadili pravi
lađom? Koji su tvoji snovi za koje bi volio/voljela da se ostvare? biblijski vrt.
U čemu ti može pomoći škola da se ostvare tvoji snovi? Njihov rajski vrt, osim mnogobrojnih
Može li škola biti lađa za put u snove? ptica i pčelica, posjećuju svi koji uza
Što misliš, hoće li na tom putu do željenih snova biti i bura, nj prođu.
oluja, poteškoća?
Što ti je potrebno da ih svladaš?
9
Nabroji nekoliko riječi koje ti prve padnu na pamet kad kažeš riječ kuća.
Kuća
na dimnjaku
roda krilca
suši
preko
njega
kamin
drvca
puši
svaka stara kuća jedan klimav dimnjak ima
stari su domovi s blagim okusom topline i dima
a ispod dimnjaka obično se crveni od crijepa krov
crven je samo u početku kad je crijep još uvijek nov
poslije kiše sve je crnji svaka ga tuča sve više krnji
nekad davno krovovi su bili vrlo niski i k tome još od slame
dimnjačari nisu smjeli pušiti ali si mogao na krov nasloniti rame
* prozor je oko prozor je oko *
* na koje ljudi možeš gledati *
* *
* svašta objese
kroz njeg van *
* oči od kućica al ako gledaš *
* poput naočala unutra tad si *
* imaju zavjese ti bezobrazan *
* *
* Pajo Kanižaj *
*************************************************
Bogatimo rječnik
kamin – otvorena peć s dimnjakom, vrsta poluzatvorenog ognjišta
Izrazimo doživljaj Svuda oko nas – mediji

Kad promotriš ovu pjesmu, na što Prolistajte časopise i novine za
podsjeća rasporedom stihova? odrasle, izrežite fotografije kuća
koje su vama lijepe, nalijepite
na plakat. Iznad pojedine kuće
napišite neki od svojih zaključaka.
Uronimo u pjesmu
•S kime pjesnik uspoređuje kuću?
•Opis kojega dijela kuće ti se najviše sviđa?
•Što bi kućicama bili zastori?
•A što su im oči?
•Koji stihovi opisuju kako kuća s vremenom stari?
•Kako izgledaju moderne kuće, neboderi?
•Imaju li niske krovove kao nekad?
10
Što je sve živo u gradu? Zamisli da je grad živo biće. Pričaj o zamišljenom.
Usporedi svoju sliku s pjesnikovom.
Njegov bi ogrtač bio siv

Kad bi grad bio živ Njegov šešir crven
I nov
Kad bi grad bio živ Kao krov.
Kao ptica ili pas Ogromne dizalice
Buka bi bila njegov glas Što dižu bez muke
Njegove bi žile ulice bile Bile bi njegove ruke
Drveće oko kuća A noge da korača
Bila bi njegova pluća Tisuću kotača.
A prozori oči
Što svijetle u noći. Mladen Kušec
Kad bi grad bio živ
Personifikacija
je postupak u
kojem se neživim
predmetima pridaju
osobine živih bića.
Može značiti i
pridavanje ljudskih
osobina prirodnim
pojavama, stvarima,
životinjama ili
biljkama.

Razlikuje li se tvoja slika od pjesnikove? Promotri gradske krovove. I ondje ima
života. Tko sve tu živi? Opiši kretanje tih
bića.
Uronimo u pjesmu
•Što bi u njegovoj slici činilo glas grada? Što bi još mogao biti njegov glas?
•Što su mu ruke, a što noge? Što još može »zamijeniti« te dijelove tijela grada?
•Koja ti se usporedba najviše sviđa?
•Sviđa li ti se siva boja njegova ogrtača? Koje bi još boje mogao biti ogrtač?
Što bi tada trebalo činiti?
•S kime pjesnik uspoređuje grad?
11
Jesi li kada u nekom kutku prirode naišao/naišla na otpatke? Što možeš zapaziti ako ih se dugo
ne ukloni?
Kornjača i dan
Na lopoču, pored bare
Našle su se igle
I bakine škare stare
Ma zamislite, igle!
Odakle su samo stigle?
I isprana stara haljina
U ona vremena
Kad je baka bila pralja
A papuča je poslužila
Nekom starom mišu
Za odmor, za san.
Sve to vidje kornjačica

I njen prijatelj dan.
Vesna Miculinić Prešenjak
Bogatimo rječnik
pralja – žena koja pere rublje
Izrazimo doživljaj
Što je najčudnije što je vidjela kornjačica?
Svuda oko nas – mediji
Promotri fotografiju. Može li se ponekad stari predmet
iskoristiti tako da živi u skladu s prirodom?
Uronimo u pjesmu
•Koje su se bakine stvari našle usred bare, na livadi?
•Što misliš, kako su se ondje našle?
•Koji stih potvrđuje da je stvar vrlo zagonetna?
•Što se moglo dogoditi s bakinim starim predmetima?
•Kako su neke životinje odlučile iskoristiti predmete na
koje su naišle?
12
Jesi li kada vidio/vidjela neku životinju u njezinu prirodnom okružju? Pričaj o tom doživljaju.
Dva delfina
Bijela lađa, modro more. Čas su dolje, časkom gore –
Morem lađa brazdu ore. ljuljačka je njima more.
Brazdu morem lađa pluži, Ljuljaju se, plove, skaču

a nad brazdom galeb kruži. pa nestanu prema Braču.
Sve od Splita pa do Hvara Gleda dijete vale plave.

bijela lađa brazdu stvara. Delfini se opet jave.
A sa lađe Katarina Rep im vidi i peraje.

motre igru dva delfina. Vječito im igra traje.
Čas su gore, časkom dolje, Čas daleko, čas su bliže,

razigrani, dobre volje. sve dok lađa Hvaru stiže.
Gustav Krklec
Bogatimo rječnik Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu •Time se prikazuje:
brazda – pjenasti trag na površini vode ili Kako se dupini •Što stvara lađa ploveći morem? uronjavanje i
mora od plovila doimaju dok •Od čega je ta brazda? izranjanja dupina
pluži (plužiti) – skijati se plivaju morem? Morske pjene. Bijeloga pijeska. njihova razigranost
•Tko rado prati brodove dok plove? njihova tuga?
•Koji se stihovi ponavljaju?
Otkrij hrvatski jezik
VELIKO SLOVO U PISANJU IMENA STANOVNIKA, MJESTA I POKRAJINA
Ovo pismo ide u Vinkovce, a ovo u Čačince. Ovo pismo ide u Krapinu, a ovo u Županju.
Iz Gorskog kotara stiglo pismo puno svježeg zraka. Iz Hrvatskog zagorja stiglo pismo u obliku
medenjaka. U paketu iz Dalmacije mirišu suhe smokve,
iz Ravnih kotara stižu prve rotkve. Iz Slavonije stigle sočne jabuke Iz Istre i Podravine stig’o miris
dobra vina Svega ima naša domovina.
Koji se hrvatski krajevi i pokrajine spominju u pjesmici? Znaš li još koje?
Kakvim su početnim slovom napisana imena mjesta i pokrajina?

Varaždin Grubišno Polje
Vukovar Slavonska Požega Imena gradova, sela i drugih naseljenih mjesta pišu se velikim početnim
Split Dugo Selo slovom! Imena mjesta pišu se velikim početnim slovom.
Kako se pišu imena stanovnika naseljenih mjesta? Promotri imena krajeva i pokrajina. Kakvim se početnim slovom pišu?
Varaždinac Varaždinka Hrvatsko primorje Gorski kotar
Vukovarac Vukovarka Istra Dalmatinska zagora
Splićanin Splićanka Hrvatsko zagorje Dalmacija
Zagrepčanin Zagrepčanka Podravina Međimurje
Karlovčanin Karlovčanka
Zagorje, primorje nije vlastito ime kraja, nego govori je li on uz more ili gore. Zato slovo može biti malo.
Imena stanovnika izvedena od zemljopisnih imena: gradova, sela i

pokrajina, vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom.
13
Jesu li se na tebe tvoji najmiliji nekad jako naljutili? Zašto?
Nisam ja
Peetrra! – zagrmio je iz moje sobe bengalski tigar, koji je, sasvim slučajno, poprimio oblik
moje mame. Slovo r u mojem je imenu odjekivalo poput sudara dvaju teretnih vlakova,
a ispred njega, tj. ispred tog reskog rr-a, odnekud je upalo i h, slovo kojeg inače nema
u mojem imenu. To je slovo vjerojatno služilo kako bi se ono r iza njega lakše
stropoštalo niz stepenice, od moje sobe do kuhinje, gdje sam stavljala čokoladni
namaz na krišku kruha. Dakle, moje je ime glasilo: “Pethrra!” Sthrrašno!
U kazni, čitajući lektiru, čula sam kako se mama, na popodnevnoj kavi, žali
susjedi:
“Ja više ne znam s njom. Jesam JA kriva? Jesam, jesam!”, odgovarala je na svoje
pitanje, optužujući se tonom španjolskih serija, koje gledam s bakom. “Sve sam
joj dopuštala, sve omogućila i – onu jaknu. I stara je dobra. Ali, ta nije moderna,
nije ‘in! I baka, ee, baka ti je najviše kriva. “Pa, daj, pusti je, takve su sve...
I ti si bila takva!’ Nisam!”, svađala se sad s bakom koja nije bila prisutna.
“Ja sam jednu jaknu nosila tako dugo dok je nisam prerasla!” Pomislila
sam: moja bi mama bila dobra glumica! Promijenivši ulogu, napokon se
obratila susjedi: “Znaš li ti koliko košta ta nesretna jakna, ha? Bolje da ne
znaš! Za te sam novce mogla... mogla sam... – svašta!
I uđem ti ja ujutro u Petrinu sobu – i imam što vidjeti:
blatne tenisice nasred sobe, papirići, sličice, olovke...
sve to... eto, opet me guši... a nova jakna – bez rukava!
Ovdje je nastala tišina, kao da je mamino izlaganje
netko nožem prerezao. Jedino je susjeda u toj tišini
srknula kavu, a to je bio znak mojoj mami da nastavi:
“Odrezala je rukave!” “Je, zatoplilo je. Vruće je u...”,
valjda je i sama susjeda shvatila da je ova upadica sasvim bez veze, pa je naglo zašutjela. Mama se
nije niti obazirala na susjedu, već je sa zanosom nastavila: “I još mi k tome laže: ‘Nisam ja! Pa, tko je
onda, svemirci?!’ Laži ne mogu podnijeti! Sve, samo laž ne. Stalno sam je učila: Tko laže, taj i krade,
tko krade, taj je ubojica!” Susjeda joj je oduzela riječ, baš u trenutku kad je mama bila u stanju objasniti
joj sve tajne svijeta, spomenuvši meni mrsku riječ – pubertet, nakon koje mi je knjiga u ruci postala
zanimljivija.
Vesna Kosec–Torjanac
Izrazimo doživljaj Izražajno čitanje - koje ćeš osjećaje pokušati izraziti
Zašto je mama bila jako ljuta na Petru? čitajući Petrin, a koje majčin tekst?
Uronimo u pjesmu Svuda oko nas – mediji

•Kome se mama potužila na njezino ponašanje? Kupovina može postati veliki problem ako prijeđe
•Što je sve zamjerala Petri? u pretjerivanje i nije u skladu s mogućnostima.
Petra je tražila kupnju nove jakne po posljednjoj modi. Kupovanje, npr. nedjeljni obiteljski odlazak u
velike trgovačke centre postao je običaj i sve više
Jakna je bila skupa. zamjenjuje odlaske na izlete u prirodu. Navodimo
Jakna je bila vrlo jeftina. nekoliko znakova kako prepoznati ovisnost o
Petra joj je odrezala rukave. kupovanju:
Petra je rekla da nije ona odrezala rukave. kupovanje za ublažavanje lošeg raspoloženja
kupovanje stvari koje nam ne trebaju
Petra nije željela novu jaknu. skrivanje kupljenih stvari
•Što bi predložio/predložila Petri kako da se ubuduće nastoji ponašati?
14
Zamisli da imaš trgovinu. Što bi rado prodavao/prodavala?
Moja trgovina
Ako nemate novce,
Primam i rudlave ovce.
Ako nemate ni to,
Primam bilo što.
Ako nemate kakav predmet vrijedan,
Može tek osmijeh jedan.
A onda...
S police prve
Kupite pameti mrve.
S police druge
Kupite lijek protiv tuge.
S police treće
Kupite mjericu sreće.
S četvrte police
Kupite zlatne stolice.
S police pete
Kupite zvijezde i rakete.
S police šeste
Kupite beskrajne ceste.
A što da kupite s police sedme?

Kupite mudrosti hvalevrijedne.
Kupite znanja na kilu,
Kupite blagost, ostavite silu.
Ostavite i srdžbu bijesnu
Al’ svakako kupite ovu pjesmu.
Krešimir Rožman

Izrazimo doživljaj Organizirajte razrednu
Što se prodaje u ovoj neobičnoj trgovini? udrugu. U udruzi
proizvodite predmete
koje možete izraditi,
a smatrate da će biti
Uronimo u pjesmu privlačni i ostalim
•Nabroji što je sve nudio trgovac. ljudima: čestitke, ukrase
•Ovaj vlasnik trgovine doima se: od prirodnih predmeta,
vedro, koristoljubivo, svadljivo, druželjubivo? okvire za slike...
•Što bi ti od svega nabrojenoga htio/htjela kupiti? Prikupljeni novac od prodaje možete utrošiti
•Može li se kupiti sreća? za zajednički izlet, za pomoć djetetu koje
nema dovoljno novca...
15
Prisjeti se zgode u kojoj se nisi otprve mogao/mogla s nekim sporazumjeti.
Ludara i Pinkli
(Gljiva i mišić)
(mišić): Susjedice, susjedice ludarice, donosim ti divne vijesti.

Pinkli(mišić):
Ludara: Meni?
Pinkli: Da.
Ludara: Vijesti?
Pinkli: Ma da!
Ludara: Ajde, molim te Pinkli. Ja i vijesti, smiješno,
ha, ha, ha. Pa da li ti znaš da sam ja i bez tih tvojih
vijesti sama sebi previše i da vrlo teško izađem
nakraj sa svojim problemčićima, zamorčićima,
glavoboljčićima. Naravno da ne znaš.
Pinkli: Ali, susjedice ludarice. Ova vijest će biti
pravo osvježenje u pravi čas. Poslušaj, riječ je o pomirenju.
Ludara:: Pomirenju? Ti bi se, dakle, pomirio? Ali znaj, nema ništa od toga. Nisam toliko luda da se
pomirim kad se nismo ni svađali.
Pinkli: Ma ne ti i ja. Vuk i lisica su se pomirili.
Ludara: A, tu si se prevario. Vuk i lisica se nisu sa mnom nikada posvađali , pa se prema tome, nisu ni
pomirili.
Pinkli: O što da radim? Kako ne možeš shvatiti? Vuk i lisica su se jučer upravo pomirili.
Ludara: Ajde, molim te. Jučer nikog živog nisam vidjela. Uh, što me zamaraš. Odlučila sam da te više
ne slušam.
Pinkli: Ali molim te, poslušaj! Molim te!
Ludara: Teško nama s velikim srcem. Ajde, govori.
Pinkli: A sada budi veoma pažljiva i ponavljaj svaku riječ. Jučer je...
Ludara: Jučer je...
Pinkli: K meni došao vuk...
Ludara: K meni došao vuk...k meni došao vuk... a ne, ne, ne, br, br, strah me, kakav vuk kod mene.
Pinkli: Ma ne kod tebe, nego kod mene.
Ludara: Ma ne kod tebe, nego kod mene. Kod mene nije bio vuk.
Pinkli: Svakako da nije. Kod mene je bio vuk i rekao mi:
„Ja i lisica smo se jučer pomirili.“
Ludara: Ja i lisica smo se jučer pomirili... ja i lisica, otkud ja i lisica, pa mi se nismo nikada ni
posvađale i jako smo dobre prijateljice.
Pinkli: Ma ne ti i lisica, već vuk i lisica.
Ludara: E, sad mi je stvarno dosta tebe i tvog osvježenja.
Pinkli: Joj, što da radim? Čekaj, čekaj nešto mi je dolepršalo u glavu. Možda bi bilo najbolje ovako:
izbaci ti iz svog klobuka tebe i mene, a ostavi samo vuka i lisicu.
Ludara: Au, ovo je dosad najteže. Kako da iz svog klobuka izbacim sebe i tebe?
Pinkli: Jednostavno nemoj misliti na nas, već na vuka i lisicu.
16
Ludara: Dobro, pokušat ću.
Pinkli: A sad me dobro poslušaj. Taj vuk i ta lisica koji su ostali u tvom klobuku jučer su se pomirili.
Ludara: Vuk i lisica su se jučer pomirili. Pa što mi to odmah nisi rekao, o Pinkli, Pinkli!
Pinkli: Pa to ti stalno govorim.
Ludara: E, ne bila ja luda ako sam i načas pomislila da mi to želiš reći. Pa što još čekamo. Hajdemo
odmah čestitati vuku i lisici.
Jadranka Čunčić-Bandov
Bogatimo rječnik
klobuk – šešir, ono što je okruglasto,
nadignuto od postojeće ili zamišljene Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu
ravne površine Jesu li se na kraju •Što je Pinkli želio priopćiti gljivi Ludari?
Pinkli i Ludara uspjeli •Zašto ona nikako nije mogla razumjeti što
sporazumjeti? joj želi prenijeti Pinkli?
Je li potrajalo njihovo Gljiva nije shvaćala da Pinkli prepričava
sporazumijevanje? što je doznao pri susretu s vukom.
Gljiva nije shvaćala da Pinkli prepričava
što je doznao pri susretu s lisicom.
•Pročitaj rečenice u kojima Ludara izražava
da ne razumije poruku koju joj želi
priopćiti Pinkli.
•Je li Pinkli odustao naišavši na
nerazumijevanje? Koju je svoju osobinu
time iskazao:
nestrpljivost strpljivost upornost?
•Kako je Pinkli pojednostavio vijest o vuku
i lisici?

Poigrajte se u skupinama po troje.
Jedan od trojice neka u dječjim časopisima
pročita neku zanimljivu vijest.
Prepričaj je svojem prijatelju u razredu.
On neka je prepriča trećem prijatelju u
razredu, a prvi koji je pročitao vijest neka
sluša.
Utvrdite je li vijest točno prepričana.
17
SPORAZUMIJEVANJE — GOVORNO I NEGOVORNO

Poruke svuda oko nas
Već je sedam sati. Djevojčica Ana nije se probudila, a mora krenuti u školu. Tko ili što joj poručuje da ustane?
Ana umorno zijeva, niječno klima glavom.
Sat zvoni. Telefon zvoni. Mama kuca na vratima.

SEDAM SATI SEDAM SATI
SEDAM JE
SATI.
Sat je zvonio u sedam sati. Ani je prenio poruku: Sedam je sati. Ana, ustani!
To može učiniti i telefon. A može i mama pokucati na vrata.
Ana pokretima lica (mimika) i tijela (gesta) pokazuje da još ne bi ustala.
Što je poruka Ani?
Koju poruku Ana odašilje?
Prenositelj/pošiljatelj poruke: sat, telefon.

Prenositeljica/pošiljateljica poruke: mama.
Poruka se prenosi zvukom i govorom.
18
RAZGOVOR Hoću. Doći ću za
pet minuta.
POŠILJATELJ PRIMATELJ
Hoćeš li se voziti
biciklom?
U jednoj dalekoj
PRIPOVIJEDANJE zemlji živjela
lijepa kraljevna...
Baka priča priču djeci.
Pisane poruke Djeca slušaju.
POŠILJATELJ PRIMATELJ
PISMO
Ana piše pismo. Njezina prijateljica čita.
OBAVIJEST
Ana govori.
Baka priča.
Ana piše.
Prijateljica čita.
prim
PRENOSITELJI PORUKA PRIMATELJI

KNJIGA ČITATELJICA/ČITATELJ
NOVINE PISAC/ČITATELJ
RADIO GOVORNIK/
TELEVIZIJA GOVORNICA
RAČUNALO SLUŠATELJICA/
SLUŠATELJ
19
Promatraj lišće dok pada sa stabla u jesen.

Pokušaj se kretati poput njega. Jesu li ti pokreti brzi, spori, laki, teški...?
Gitara jesenjeg vjetra

Vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru.
I pjesmu jeseni uz nju zapjevao,
pjevao, pjevao, pjevao...
A list po list u zraku plesat stao
list list
po po
list list
pao
pao
pao
pao
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu

Na što te podsjetila •Zašto se doima da vjetar svira u gitaru?
pjesma? A pjeva? A tko pleše? Svuda oko nas – mediji
•Zašto je pad lišća podsjetio pjesnika na ples? Poslušaj melodiju koju proizvodi
Lišće se lagano vrti, leprša. gitara.
Lišće pada brzo i jednolično. Kakav je njezin zvuk?
•Gledajući smještaj riječi u recima, na što te tužan
potiče taj raspored? razigran
•Ritam pjesme u cjelini je (sporiji, brži)? brz
•Pri kraju pjesma sve se više (usporava, ubrzava)? sjetan
tih
Ritam u pjesmi —
stalan raspored elemenata koji se ponavljaju
20
Jesi li se kada uplašio/uplašila neke prirodne pojave? Pričaj o tome.
Grane
Kada puše, po našem prozoru
šaraju grane.
U noći,
tuckaju ponekad tako uporno po
staklu kao rođaci pristigli izdaleka
posljednjim vlakom.
Silva Bajić
Izrazimo doživljaj
Zamisli opisanu pjesničku sliku.
Izrazi pokrete grana jednom
neprekinutom crtom.
Uronimo u pjesmu Svuda oko nas

•Što se događa s granama dok puše vjetar? – mediji
•Mogu li grane – šarati? Tko šara? Na što te
•Pjesnikinja je glagolom šarati htjela dočarati: podsjećaju
gibanje grana kao kada se šara po papiru izloženi
gibanje grana kao da nastaju šarene boje? predmeti?
•Riječ _________ dočarava da je udaranje grana o staklo _________. Vidite li svi u
tuckaju stalno razredu isto?
pristigli povremeno Razmotrite
•S čijim je ponašanjem pjesnikinja usporedila gibanje grana? zašto je to
Ljudi – rođaka pristiglih izdaleka. tako.
Mačaka koje grebu po staklu.
21
Smatraš li da su odrasli ljudi savršeni i nepogrešivi? Što im možeš zamjeriti? U čemu im se diviš?
Veliki, savršeni ljudi

Kako je teško biti dijete.
Osim što svi žure i jure pa
nemaju vremena za nas,
ipak nas stalno nešto traže
i podučavaju.
Na primjer, mama:
“Pazi kako držiš čašu,
ne polijevaj, sada to
obriši, ne tom krpom,
uzmi drugu, prvo mokra
pa suha...”
To je samo kada se prolije
sok, a koliko takvih situacija
ima u jednom danu...
Onda tata: “Skokni u podrum
po hladnu mineralnu vodu”.
Da.
A onda za pola sata opet
isto!!! A tek kad gosti
dođu!!!
A onda baka:
“Zatvaraj vrata... ne
lupaj vratima...
22
zatvaraj tiše...” Koliko tek tu riječi čujemo...
Djed će: “Samo mi naočale donesi... ne te... one druge... ne, ove su za TV, ove ne, one su
za čitanje, ove samo za pisanje... Smanji TV...» Katkad se pitam “Pokušavaju li nas sve
naučiti ili se njima to ne radi?”
Takav je svaki dan...
A onda krenu priče:
«E, djeco, kako je vama lijepo: mi nekada nismo imali soka, pili smo vodu s izvora (baš
dobro, mislim, onda niste za sobom brisali)...
Ni televizor nismo imali (pa niste trebali tražiti naočale, mislim ponovno, znam da nisu
kupovali mineralnu pa barem nisu morali svaki tren u podrum).
Evo, već na nekoliko primjera vidi se da je zapravo njima nekada bilo lijepo, a i sada
im je jer imaju nas koji to radimo umjesto njih.
Ma, nema veze, naši su – pa ih volimo i naravno slušamo, možda ne baš od prve,
možda ne baš uvijek, ali učit ćemo dok ne postanemo veliki, savršeni ljudi.
Sandra Deisinger
Bogatimo rječnik Rasprava – razmatranje sa željom da se objasni

savršeni (savršenost) – koji su bez nedostataka
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču

Čuješ li i ti katkad prigovore •Podcrtaj najčešće prigovore koji su obično upućeni tebi.
odraslih slične bakinim iz •Napiši jedan prigovor koji je doista opravdan.
priče? •A sada jedan za koji smatraš da je pretjeran.
•Što misliš o djevojčičinoj rečenici na kraju priče?
•Kako bi glasio tvoj zaključak?
•Pročitajte priču podijelivši uloge.

Raspravite o zadnjem
ulomku priče. Pokušajte
naći odgovor na pitanje:
postoje li savršeni ljudi?
Napišite zaključke.
23
Kako nosiš ključ pazeći da ga ne zagubiš? Je li ti se kada dogodilo da si ga izgubio/izgubila?
Ključić oko vrata

Mama se uvijek ljuti kad Maja lupa po vratima. Svi moraju slušati njezino vojničko stupanje. Čim
stigne do vrata, malo zastane. Udahne zraka, smiri svoje razigrano srce i šakom po vratima: kuc, kuc...
tup, tup... Tako svaki put kad god dolazi kući. Mama je neprekidno upozorava i moli neka više ne lupa.
To joj ide na živce.
– Zašto postoji zvonce na vratima? – pita je.
– Zato da ti na mene vičeš – odgovori joj Maja i stane se povlačiti kao da joj je izletjelo, kao da nije
mislila tako odgovoriti .
– Ma nemoj! Ne postoji zbog tebe, je li?
Maja se jednostavno ne sjeti da postoji spravica koja ne diže mami tlak kao njeno lupanje. Mami bi
manje smetalo da Maja čitav sat “sjedi na zvoncu” nego što samo jedanput pokuca.
Tata se ne ljuti na Maju što se tako ponaša, ali je ipak na maminoj strani. Istina, ništa nije govorio, ali
nije ni grdio Maju. To je ona tumačila da i nije sasvim na maminoj strani. Izjašnjavao se pokretima i
grimasama koje razumiju samo on i mama. Prepustio je ženama neka sve same riješe.
Baka je bila nepristrana. Maja je bakinu nepristranost tumačila kako je, zapravo, više uz nju nego uz
mamu. Samo se ne smije otvoreno izjasniti da se ne zamjeri. Na kraju je ispalo kako su njih dvije, baka
i Maja, za lupanje po vratima i stupanje po stubama, a mama i tata protiv.
Maja je svejedno obećala da više nikada neće lupati po vratima.
Nije prošlo ni pola sata, a vrata su se opet zatresla kao da je potres uzdrmao cijelu kuću.
- Ako ja po tebi počnem udarati...! – vrisnula je mama. Ne zna se, zapravo, je li više škripala zubima, ili
siktala, tako je bila ljutita na Maju.
Nije ni to pomoglo. Ne vrijedi škripati zubima i vrištati. Maja je dojurila brže nego ikada. Njezini su
koraci odjekivali cijelom kućom. Čim se zaustavila, vrata su zadrhtala od silnog udaranja vrhovima
cipela po dnu i šakama po sredini. Nije imala vremena zvoniti i čekati hoće li je tko čuti i otvoriti joj.
Sreća njezina što se baka našla u blizini pa joj je odmah otvorila. Još je veća sreća što je mama upravo
kuhala kavu pa, bojeći se da ne iskipi, nije mogla obračunati s njom onako kako samo ona zna. I sama
je kipjela od bijesa zbog te nesretne kave i nespretne Maje. Čim se kava slegla, slegao se i mamin bijes i
Maja je opet dobro prošla. Mama je svojoj djevojčici uputila molećivo pitanje:
– Molim te, Maja, kad ćeš već jednom normalno ući u stan?
– Zato sam sada i žurila – reče Maja zadihano.
– Lupala si zato da normalno uđeš u stan?
– Da, mama.
– Kakva ti je to sada priča? Ili s njom, ili sa mnom nešto nije u redu – obraća se sada baki, svojoj mami.
–Pusti dijete – reče baka.
– Ti si je najviše razmazila.
– Valjda zato što pokazujem najviše ljubavi.
– Poznato je da bake najviše razmaze djecu – uporno mama krivi baku.
– Poznato je i to da bake vole svoju unučad – brani se baka.
– Žurila sam da ti kažem, mama – molećivo i umiljato reče Maja, bojeći se što će joj opet mama
prigovoriti.
Mama nju čita kao lijepo napisanu zadaću i čeka što će reći.
24
Pokraj Maje stoji njezina prijateljica Suzana. Prilijepile se jedna za drugu kao da su od rođenja srasle
pa se ne mogu razdvojiti.
Suzana se igra ključićima oko vrata. Kao da želi kazati:
Pogledajte kako su sjajni, pogledajte kako su lijepi ovi čarobni
ključići što otvaraju sva vrata, otključavaju sve brave na
svijetu.
Njih dvije ne idu u isti razred. Suzana ide u treći, Maja u
drugi. Ipak su uvijek zajedno: prije i poslije škole.
– Molim te, mama, nagovori tatu neka i meni napravi
ključić – reče Maja uvlačeći se u mamino krilo.
Umjesto odgovora, Maja je od mame dobila
poljubac.
– Puno djece nosi ključiće oko vrata
– nastavi gotovo plačući, umiljavajući se
poput mačkice.
Suzana je i dalje izazovno mahala
ključićima koji joj se, privezani na
tankom remenčiću, svjetlucaju na
prsima.
– Ključeve nose samo djeca koja moraju
ostajati sama kod kuće – reče joj mama.
– Djeca kojima rade i mama i tata – nastavi
neuvjerljivo samo da odbije Majinu molbu.
– Pa i vi oboje radite – povikne Maja. – Radite i ti i tata.
– Naravno da radimo. Ali tebi gotovo svaki dan dolazi baka.
Ulomak iz romana Nikole Pulića Ključić oko vrata

Kako bi ti riješila Pogledaj ulaz i ulazna vrata zgrade
Majinu zamolbu? u kojoj živiš ti ili neki od tvojih
prijatelja.
Opiši izgled urednih vrata. Ako
naiđeš na neuredna, išarana vrata,
također ih opiši.
Uronimo u priču
•Što ljuti Majinu mamu?
•Događa li se i tebi da se netko ljuti na tebe jer praviš buku kad dolaziš kući ?
•Što je Maja silno željela što prije priopćiti mami i baki?
•Je li njoj ključ potreban kao i njezinoj prijateljici?
•Postoje li još neke prigode u kojima te tvoji ukućani podsjećaju da se trebaš ponašati pristojnije?
Pričaj.
•Može li se dijete u svemu ponašati isto kao i odrasle osobe?
•U čemu se treba truditi?
25
Zatvori oči na jednu minutu. Ustani pa sjedni. Bi li ti to bilo lakše učiniti otvorenih očiju?
Upoznajte Adama – Slijep? Pa kako se taj može igrati?

– Upoznajte ga, pa ćete saznati!
– Nas je strah!
Kad smo se vratili sa zimovanja, svi su pitali: – Zar se bojite štapa?
– Jeste li stekli nove prijatelje? – Ne, nego slijepog dječaka!
– Da, sprijateljili smo se s Adamom. – Nama nije učinio nikakvo zlo!
– Pričajte nam o njemu! – Ipak, mogao bi biti... zarazan...
– Pa, Adam je dobar dječak... – Posve je zdrav i vrlo jak.
– Oh, to je tako dosadno! – Eto, jak! Mogao bi nas udariti
– Ali naš prijatelj nije dosadan! Lijepo onim svojim štapom!
smo se igrali, i kupali, i... – Oh, neće! On štapom samo
– Dobro, a ima li taj klinac nešto kucka.
specijalno? – To su nekakve vradžbine!
– Ih, još pitate! Ima najmoderniji - Ma, nisu! Adamu štap pomaže
mobitel i... pri upoznavanju svijeta.
– Zar ne postoji nešto specijalno i – Zar on upoznaje svijet?
jeftino? – Da. Već je puno putovao i
– Oh, zapravo, Adam ima vrlo mnogo naučio.
jeftin štap... – I upoznao mnoge dječake?
– To je glupo! Što će mu štap? Zar – Mnoge! Ali, prijatelja nikad
je planinar? dovoljno!
Pastir, glumac? Kakav je to štap? – Imate pravo! I mi bismo rado
– Bijel, s crvenim vrhom i može se stekli još jednog. Osobito kad je
sklopiti. tako neobičan.
– Nikad vidjeli... – Sjajno! Upoznajte Adama! On dolazi k nama
– Ni Adam ne vidi. za vikend.
– Što ne vidi? Taj štap? – Dogovoreno!
– Ni štap! Mirjana Mrkela
– Pa, što će mu nevidljivi štap? Bogatimo rječnik
– Oh, štap se vidi izdaleka! Ali, Adam je slijep... specijalno – posebno, naročito, osobito
vradžbine – proricanje budućnosti
obavljanjem nekih radnji
Što misliš o •Zašto su djeca na početku nepovjerljiva prema novom poznanstvu s dječakom Adamom?
dogovoru djece? •Jesu li njihovi strahovi opravdani? Zbog čega je Adam poseban?
•U čemu je isti kao i sva ostala djeca? Po čemu su sva djeca ista? Po čemu se svi razlikujemo?

Udruga Homer objavila je na svojim internetskim stranicama kako voditi slijepu osobu. Pročitaj neke od uputa.
Kad pristupaš slijepoj osobi, obrati joj se smirenim glasom i ponudi svoju pomoć. Ako ona to odbije, nemoj se uvrijediti, jer za to
postoje opravdani razlozi, ali to ne znači da će netko drugi odbiti tvoju dobronamjernu pomoć.
Za usporedno hodanje u zatvorenim ili otvorenim prostorima stanite uza slijepu osobu spuštenih ruku. Partner neka vašu ruku
uhvati odmah iznad lakta s prstima na unutarnjoj, a palcem na vanjskoj strani ruke. Pri tome lakat tvojeg partnera treba biti
savijen. U tom će položaju slijepa osoba biti pola koraka iza vas, što će joj omogućiti da lakše prati ritam vašeg kretanja.
Da bi slijepa osoba znala da se treba povući iza vas, pomaknite svoju ruku vodilju do sredine leđa. Partner te slijedi ispružene
ruke hodajući iza, umjesto uz vas. Ako ima dovoljno prostora za usporedno hodanje, povucite ruku u uobičajeni položaj sa strane
i nastavite kretanje. Bez obzira na to što je pronaći rubnik jednostavno, ljudi često ne znaju što treba učiniti. Malo zastani prije
nego što zakoračiš gore ili dolje, i vaš će partner osjetiti promjenu u položaju ruku.
26
Kako se osjećaš za maglovita

vremena?
Magla
Kiša, kiša, samo kiša –
priča postaje sve tiša.
Ali vjetar se uplete
i sve riječi se razlete.
Kroz prozor se baka nagla –

progutala ju je magla.
Na krovove kuća sjela
i pojesti grad je htjela.
Ali sunce, junak jači,

maglu vješto van izvlači,
a njeno opasno tkanje
postaje sve tanje i tanje...
Sunčana Škrinjarić
Izrazimo doživljaj
Što se postupno dogodilo s maglom?

Uronimo u pjesmu Promotri sliku grada
•Prvi stih u pjesmi prikazuje ___________ padanje kiše. obavijenoga maglom.
dugotrajno Što nazireš iza zastora
kratkotrajno magle?
•Je li doista baku magla progutala?
•Pročitaj u 2. strofi zadnja dva stiha.
Zatvori oči i zamisli grad obavijen maglom kako je opisano.
Magla je pala nisko. Magla je visoko iznad grada.
•Na koji se način u zadnjoj strofi prikazuje borba između sunca i magle?
•Koji stihovi u pjesmi prikazuju ono što se može čuti, a koji ono što se može vidjeti?
•Što je prema tome vidni, a što slušni poticaj u pjesmi?
27
Kako izgleda drvo koje se razboljelo zbog onečišćenja?
Šuma
Jednoga jutra šuma je sišla s uma. Naprosto je
“šiznula”. Strašno se naljutila. Na vuka? Ne. Na ptice? Ne. Šuma
se naljutila: pogodite na koga. Na čovjeka. Zašto? Zato što je oćelavila.
Tko je oćelavio? Šuma je oćelavjela. Strašno, strašno. Pogubila je lišće,
razboljela se. Drveće se osušilo. Medvjedi su odselili, lisice netragom nestale.
Sove su se negdje pokupile.
Šuma je plakala. Bila je u krastama, u niskom grmlju, u pjegama, nalikovala je
na napuštenu livadu, sva je bila nikakva. Borovi su izgubili iglice, smreke i jele
češere, vrganji su prestali rasti, puhare se uvrijedile, divlje ruže uvenule, a
šuma je gledala kako se stanjuje, kako se smanjuje, razlomljuje, usitnjuje
i nestaje na vlastite oči. Breze su je napuštale, kesteni su gnjilili, hrastovi
uzdisali, zemlja se pod korijenjem trusila, a šuma je prvo bila tužna, onda
je bila ljutita, na kraju je postala bijesna.
Šuma je vikala: NE ĆU UGLJIČNI MONOKSID, NE ĆU SUMPORNI
DIOKSID, ČAĐU, OLOVO, KISELE KIŠE, ISPUŠNE PLINOVE...
VRATITE MI MOJE HEKTOMETRE, DRVEĆE I BILJKE!!! Šuma se
naljutila kao ris, kao tigar, ali joj to nije pomagalo.
Ljudi nisu ništa primijetili.
Išli su u šumu, šetali po njoj, ostavljali smeće
posvuda, vrećice, limenke, baterije i baš im je
bilo svejedno.
Prema ulomku iz priče Šuma Sanje Pilić
Uronimo u priču Svuda oko nas – mediji

•Na koga se naljutila šuma? Ovo nije fotografija budućnosti.
•Pročitaj nekoliko rečenica koje kazuju da je njezina ljutnja bila golema? Djeca na fotografiji žive na jednom
•Koje od ovih riječi kazuju da spisateljica šumu i neke druge biljke od deset najoneočišćenijih mjesta na
prikazuje kao ljude? zemlji.
naljutila vikala Kakve osjećaje budi u tebi ovakva
gnjilili uvrijedile fotografija?
•Je li šuma uspjela upozoriti ljude na njihovo loše ponašanje spram nje?
•Koje osobine pokazju ljudi u priči:
neodgovornost – odgovornost
nepromišljenost – promišljenost
blagost – okrutnost
•Kakav osjećaj u tebi budi ovakav kraj?
28
IMENICE
Pronađi imenice u rečenicama. U kojem su stupcu imenice u jednini, a u kojem u množini?
Ovo grmlje,
Šuma je plakala. Ova šuma, ovo drvo
Ovaj češer,
Šuma je oćelavjela. ova jela također
ovaj vrganj
Čovjek je to učinio. baš su stradale. pate.
također.
Pogubila je lišće.
Drveće se osušilo.
Sove su se pokupile.
Breze su je napuštale.
ova ovaj ovo

šuma češer oko
sova vrganj drvo
Imenice imaju tri roda: ženski (šuma), muški (hrast), srednji (drvo).
Odredi imenice u ovim rečenicama.
Borovi su izgubili iglice. Osušilo se drveće.

Kesteni su gnjilili. Breze odlaze.
Plinovi su zaudarali. Ispušni plinovi guše šumu.
Kojega su roda ove imenice?

Dim.
Ris.
Olovo.
29
Prošeći školskim dvorištem. Kojim bi riječima opisao/opisala strujanje vjetra?
Vjetar
Zavitlao vjetar svoje široke skute
u bijele oblake zavio
prašne pute.
Hitrim je prstima prebirao
napete strune, telegrafske žice,
u trenu rastjerao crne note –
ptice.
Od njegova se daha
napeto zrcalo vode,
kao zabrinuto čelo,
valovima namreškalo,
odraz u vodi: vrbe, lopoče i rode –
prekrio je neproziran veo.
Ne znam što mu je zatim Zapleo se i odjednom nestao,
bilo na umu, a netko začuđeno reče:
ali vidim: htio je «Gle, vjetar je prestao!»
prohujati kroz šumu. Sada umjesto njega
Hujao je i tražio staze, Visoko, visoko gore
sve dok se gustim kovrčama samo još krošnje
nije zapleo u grane. šumore.
Dragutin Horkić
Izrazimo doživljaj Bogatimo rječnik

Razumješ li sve riječi koje opisuju kretanje vjetra? strune/struna – elastična nit nategnuta na glazbeni instrument
Uronimo u pjesmu
•U kojem dijelu pjesme pjesnik uspoređuje vjetar sa:
bićem koje ima haljinu sa skutima
bićem koje ima kovrče među granama Svuda oko nas – mediji
bićem koje ima hladan dah Valovi s bijelom pjenom nazivaju se bijeli konji jer
bićem koje kao da svira po telegrafskim žicama? njihovi pjenušavi završeci izgledaju poput kovrčave
•Što je posljedica kojega kretanja? konjske grive.
namreškali se valovi Iz enciklopedija
rastjerivanje ptica
zapleo se u granama
prašni putovi
•Koji od ovih glagola opisuju snažno gibanje vjetra?
prohujati zapleo šumore
nestao zavitlao
•Kako bi mogao/mogla nazvati:
travu koja leluja vjetar
prozore kojima lupa vjetar
šešire koje s glava skine vjetar?
30
GLAGOLI
Što sve možeš kao
slavan sportaš?
Mogu trčati,
skakati,
Mogu se
preskakivati,
veseliti, smijati,
penjati se...
Što se događa kad plakati od
pobijediš? sreće...
Što radiš na odmoru?
Mogu spavati, ljenčariti, odmarati se, sanjariti...
Što tko radi?
Glagoli su riječi koje izriču radnju, stanje i zbivanje.
Riječ glagol dolazi od riječi glagoljati, što znači govoriti.

Želite li znati moje
U kojem su stupcu glagoli koji izriču radnju, stanje i zbivanje? najmilije glagole?
Što doznajemo iz glagola dolazim?
Tko dolazi? Ja, a ne tko drugi.

Što radiš? Dolazim, ne plivam.
Kada dolaziš? Sada, ne jučer.
Što doznajemo iz riječi doći ću i došla sam?

... zmaja.
Promotri.
Što si to lijepila?
Sastavljala sam
Nisam te razumjela. papirnatoga
Što si to radila? zmaja.
Darovat ću
Što ćeš raditi s ga Maji za
tim zmajem? rođendan.
Koje su riječi pomogle Aninoj baki da shvati odgovor?

Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi koje u rečenici nose jasnu obavijest?
31
PRIČANJE DOŽIVLJAJA IZ OSOBNOGA ŽIVOTA (STVARNO I ZAMIŠLJENO)
Kod tete Vjere
Kako je bilo kod tete Bilo je prekrasno.

Vjere? Kakvo je bilo Cijela dva dana vrijeme je bilo sunčano. Tetak
vrijeme? Marko naložio je vatru, a mi smo na dugačkim
štapovima držali kukuruze i pekli ih. Mmmm,
bili su ukusni. Preskakivali smo potočić. Ja sam
se poskliznula. Ušla sam u vodu samo jednom
nogom.
Vedran je cijelo poslijepodne igrao
nogomet. Ha, nije
pobijedio njegov tim.
Poslijepodne je išao na
pecanje s Lukom. Upecali su
neku malu ribicu.
Dobro. Išao sam na
pecanje. Pekli smo kukuruze.
Ja sam igrao nogomet.
Ah, da. Ana je pala u potok.
Ana i Vedran bili su na istome mjestu. Uočavaš li razliku između Anina i Vedranova pripovijedanja?
Pročitaj. Što se sve može doznati iz Aninih rečenica, a što iz Vedranovih?
VEDRAN ANA
Išao sam na pecanje. Poslijepodne je išao na pecanje s Lukom.
Vrijeme je bilo dobro. Bilo je prekrasno sunčano vrijeme.
32
Ana priča onako kako
valja: opširno i s mnogo
Vedran priča
detalja.
onako kako valja:
kratko i jasno.
Mir! Mir! I jedno

i drugo pripovijedanje
vrijedi ako događaj
slijedi.
Pročitaj Aninu i Vedranovu rečenicu.
VEDRAN ANA
Pekli smo kukuruze. Tetak Marko naložio je vatru. Bilo je zanimljivo
promatrati kako on to radi. Mi smo na dugačkim
štapovima držali kukuruze, okretali ih nad vatrom.
Jedva sam čekala da budu pečeni. Mmmm, kako
su mirisali!
Jesu li oboje ispričali što se dogodilo?

Tko je bolje prikazao svoj doživljaj pečenja kukuruza?
Što su ispričali?
VEDRAN ANA
događaj – pečenje kukuruza događaj – pečenje kukuruza
doživljaj – zanimljivo loženje vatre
– uživanje u mirisu kukuruza
– nestrpljivost pri čekanju da se kukuruzi ispeku
Pripovijedanje može biti sažeto i opširno. U sažetom se pripovijedanju

iznose samo osnovni događaji i doživljaji. U opširnom se pripovijedanju
iznosi mnoštvo pojedinosti. Doživljaji se iznose u skladu s time kako ih
je tko doživio.
Pripovijedaj o slavlju svoga rođendana.

Pripovijedaj, ako se sjećaš, o prvom danu škole.
Pripovijedaj o događaju koji te jako razveselio ili rastužio.
Pripovijedaj o svom kućnom ljubimcu.
33
Što misliš o namjernom nanošenju ozljeda životinjama?
Paunaš
Imao sam smeđega goluba Zirka. Običnoga, gradskoga, skitničkoga. Jeo mi je iz ruke i sjedio mi na
ramenu. Kad sam se vraćao iz škole, dočekivao me gugućući i šepireći se na zidu iznad vrata. Tko ubije
goluba, mislio sam, nije dobar čovjek.
Pošao sam u četvrti razred. Bila je suha, žuta, zrela, prašnjava jesen. Čitavog ljeta nisam se rastajao od
praćke, pa mi je i kasnije, stručno smotana, uvijek bila u džepu. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko
dočekaše me pred školom. Tražili su, u ime jačega, da predam praćku. Anica s plavim pletenicama
i očima plavima kao različak, Anica koja je imala crvenu haljinu s bijelim točkicama, Anica koja je,
uostalom, bila najljepša djevojčica na svijetu, ta Anica je rekla:
– Ne daj praćku!
I nisam dao. Srušili su me, poderali čitanku i razbili mi nos. Anica je pobjegla plačući.
U redu, rekao sam u sebi, još nije sve gotovo. Razmotao sam praćku i držao je u ruci, s kamenom u
kožici. Dočekat će me još negdje, mislio sam, valja se pripremiti.
Prošao sam već pola puta do kuće, a njih nije bilo. Dan je bio kratak, kuće su već oblačile crvenkastu
svjetlost. Bio sam poražen i osramoćen. Što će reći Anica? Što će reći majka kad me ovakvoga ugleda?
Mesar B. imao je mesnicu u trokatnici na početku Široke ulice. Obično bi stajao na vratima tako da
bi mu samo trbuh stršio na ulicu. Toga dana vrata su bila zatvorena. Pogledao sam iznad mednice na
prozore složene u tri reda. Nad njima, iz krovnog žlijeba, virila je golublja glava. Okrenuh se oko sebe.
Ulica je bila pusta. Spustio sam torbu uza zid i napeo praćku. Onako, više iz igre, da ga preplašim.
Kamen je poletio i udario u nešto što se zakoprcalo u žlijebu i zatim, neprirodno lepršajući, poletjelo
dolje. Previše sam dobro gađao. Strpao sam u strahu tu bijelu pernatu lovinu u njedra i potrčao kući.
To mekano i toplo trzalo mi se pod košuljom. Grdio sam svoju nepromišljenost i u sebi molio: „Samo
da ostane živ, samo da ostane živ!“ Zaboravio sam dobivene batine, poderani džep, Anicu i razbijeni
nos. „Samo da ostane živ!“
Bio je snježnobijeli paunaš kakvog sam oduvijek želio imati, s crvenkastim očima i pernatim gaćama
na troprstim nogama. Sakrio sam ga u drvarnicu, u košaru s piljevinom.
Poslije majčinih prijekora i večere iskrao sam se iz kuhinje sa svijećom u džepu. Zirko je spavao na
zidu iznad vrata. Ranjeni paunaš već se osovio na noge, ali mu je glava nestabilno klimala malo u
stranu, gore-dolje. Nigdje na perju nije bilo ni traga krvi. Kamen ga je samo ošamutio. Sigurno će
ozdraviti, ja ću mu pomoći. Njegovat ću ga i hraniti. Voljet ću ga kao i Zirka. Zvat ću ga Bijeli. Stajat će
opet na krovu i širiti rep. I bit će najljepši golub na svijetu.
Ali sada ga boli, sada me ne voli, sada ni sam sebe ne volim, ne volim ni Gricka, ni Sigu, ni praćku ni
mesara B. koji je baš danas morao sakriti svoj trbuh u visoku kuću.
Sutradan sam ustao ranije no obično. Donio sam golubu vode i mrvice kruha. Uvukao se u sebe kao
da trpi neku svoju posebnu golublju bol koja je toliko njegova da se nikog drugog ne tiče. Držao se kao
umoran čovjek koji se bori protiv sna. Donio sam Zirka da mu pravi društvo, da ga razonodi. Nije ga,
mislim, ni pogledao. Zirko je gugutao neko vrijeme, pokazujući zanimanje za novog prijatelja, a onda
je i u njega ušao neki umor i odšetao je preko dvorišta, lijeno i tromo kao što starci šeću s rukama na
leđima.
Za vrijeme ručka nisam žlicu ni dirnuo.
– Jesi li bolestan? – pitala je majka.
34
– Da - rekao sam.
– Ne izmotavaj se – rekla je – u školu se mora ići.
I otišao sam, ali samo do prvog ugla. Prikrao sam se kroz voćnjak do drvarnice. Nisam ga mogao
napustiti.
– Digni glavu, Bijeli – molio sam ga. – Digni samo malo. – Uzeo sam ga u ruke i osjetio na dlanovima
golublje srce koje je kucalo baš kao i moje, samo malo brže. A onda je odjednom stalo. Što bi sve dao
da sam ga mogao još čuti! Svih šesnaest staklenih
špekula, gumene čizmice, udicu i stari
telefon, praćku i herbarij. Samo da
malo kucne...
Odnio sam Bijeloga u voćnjak,
iskopao malu rupu i stavio ga
u nju. Anica je trčala između
stabala prema meni vičući:
– Danas nema škole, danas
nema škole!
Zastala je preda mnom i
zagledala se u bijelu pernatu
grudu, već umrljanu zemljom.
– Ti si ga ubio – rekla je – ti
nisi dobar!
Okrenula se i otišla. Gledao
sam za njom, a jedna kap mi je
kliznula preko obraza, preko
usne.
Tito Bilopavlović
uvod – dječak voli svojega goluba Zirka, dječak ne želi dati prijateljima svoju praćku
zaplet – dječak je slučajno pogodio bijeloga goluba paunaša i ozlijedio ga
rasplet – paunaš umire, a dječak žali zbog toga
Izrazimo doživljaj
Koje osjećaje budi ova priča?
Što je najtužnije?

Uronimo u priču Napiši nekoliko
•Što se dogodilo na početku priče prije glavnoga događaja? rečenica, zapravo
•Koji je događaj izazvao niz drugih događaja? savjeta koji nam mogu
•U kojemu se trenutku nazire rješenje priče? pomoći da izbjegnemo
•Kakav je odnos dječaka i goluba Zirka na početku priče? ovakve i slične
•Što se dječaku dogodilo na povratku iz škole? nesretne događaje.
•Zašto nije htio predati praćku?
•Je li dječak doista htio pogoditi goluba?
•Koja rečenica pokazuje kako golub trpi bol od pogotka kamena iz praćke?
•Koje rečenice iskazuju dječakovu nadu da će golub ozdraviti jer ozljeda nije tako strašna?
•Po kojoj rečenici možeš prosuditi da je dječaku neizrecivo žao zbog goluba
kojega je smrtno ozlijedio?
35
Sjećaš li se situacije u kojoj je neki član tvoje obitelji jako naljutio mamu ili tatu?
Čuvar
Tata Šaki je taj dan bio strašno umoran. Kao mama poslije
podne. Još nekako posao, ali gužvancija na cesti prema kući...
Plazio je kao puž stigavši kad se već počelo mračiti. Pomislio
je na trenutak kako bi se sad najradije sparkirao pod neko
drvce i zadrijemao. Jer to sigurno neće moći kod kuće. Piksi,
Bum, Onči, Benka, čupavac... A tako je strašno umoran!
Sigurno nedostatak vitamina. Uh, kad se sjeti mladih dana!
Mogao je satima slagati poštanske markice. Nikad se nije
umorio. A markice su bile njegova svetinja. Album je držao
visoko, na tajnome mjestu da slučajno netko ne bi... Ah,
strašno je i pomisliti na to...
A sad klinci, žena, uvijek neki problemi, roditeljski sastanci, rođendani, urnebesi. Dobro, nisu klinci
više drečavci, ali uvijek nešto iskrsne.
U takvim je mislima tata uplovio uz kućicu, sparkirao se i pozvonio. Umjesto mame, vrata mu je
otvorio Piksi.
– Bok, tata! – neobično umilan glas za šmrkavca koji uvijek, baš uvijek umjesto pozdrava pita: “Kaj si
mi kupio?”
– Bok, sine!
– Tata! – bilo je jasno da kliponju nešto muči.
– Da? – upitao je tata pretpostavivši da klinjo iz buhe radi slona. Klinci obično imaju velike probleme
koji su velikima mali, a one koje smatraju malima, veliki obično napušu. Kao balon.
– Tata!
– No, reci!
– Tata, nisam ti diral majkice!
– Molim?! – tata je lagano zadrhtao. U trenutku se sasvim razbudio.
– Nisam ti diral majkice! – Piksi je ponovio tiše spustivši pogled prema tatinim špičokama.
– Što mi nisi dirao? – u tatinom glasu osjećalo se već desetak deka ljutnje.
– Majkice!
Tata Šaki uletio je u kuću, poletio prema tajnom mjestu na ormaru i imao što vidjeti. Albumi s
markicama sličili su proljetnoj salati. Nedostajala je samo majoneza.
– Ahhh!!! – zavapi tata.
– Uhhh!!! – dopuni ga Piksi.
– Da mi je znati tko je ovo napravio? – tata se pravio da nema pojma. – Benka! – dozvao je mamu iz
kuhinje.
– Pssst! – rekao je Piksi. – Nemoj se ljutiti na mamu. Oplosti joj. Ja cu ti ih dlugi put cuvati. Doblo?
– Dobro – rekao je umoran tata i skinuo kravatu.
Silvija Šesto
Izrazimo doživljaj
Je li dječak bio čuvar markica ili se dogodilo nešto drugo? Svuda oko nas – mediji
Uronimo u priču Pročitaj u dječjem časopisu kojim
•Koji je bio tatin omiljen hobi? Pronađi rečenicu koja to potvrđuje. se sve
•Misliš li da je mali dječak to učinio sa zlom namjerom? hobijima
•Što je on radio s markicama? bave
•Po kojoj je dječakovoj rečenici tata odmah mogao djeca.
procijeniti da nešto nije u redu s markicama?
•Je li razlog dječakova želja da nešto uništi ili se zanio u igru?
•Po čemu prepoznajemo da je dječak malen?
36
Bog! Dragi zvrkoljupci.
Zovem se Nebojša V. Imam 10 godina i idem u 4 Zovem se Tatjana Z i imam 9 godina. Idem u 3.a
razred OŠ Prečko. Hobi mi je pravljenje čestitaka. razred OŠ Jagode Truhelke. Hobi mi je sakupljanje
Želio bih se dopisivati s dečkima i curama od salveta. Volim čitati dječje časopise i knjige. Želim
9 do 13 godina. Želio bih da mi pošaljete svoju se dopisivati sa svim djevojčicama bilo kojeg
fotografiju. uzrasta.
Pišite mi na adresu: .................................................. Moja je adresa: ............................................................
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR
Pročitaj rečenice.
Koja rečenica izriče ono što govori Piksi?
Koja rečenica izriče ono što govori mama?
– Što mi nisi dirao? – u tatinu glasu osjećalo se već desetak deka ljutnje.
– Benka! – dozvao je mamu iz kuhinje.
Doslovno navođenje nečijih rečenica zove se upravni govor.
Promotrite ove dvije rečenice.
– Meni je mama rekla: „Budi dobar, Tinko”.

– Ja sam, naravno, dobar! – zadovoljno će Tinko.
Koja rečenica izriče ono što Tinko govori?
Koja rečenica izriče ono što mama govori, a Tinko ponavlja?
Kojom su bojom obojene riječi koje doslovno izgovaraju Tinko i Maja. Kojom su bojom označene riječi u
rečenici koje kazuju tko govori, što govori... pojašnjavaju ono što drugi govori?
– Tinkiću, hajde igraj se malo sam – umilnim glasom Mama ti je rekla: „Piši zadaću i igraj se s
Maja je zamolila Tinka. Tinkom.”
– Predajem se, pobijedio si – nemoćno je uzdahnula Tata je rekao: „Nemojte nepoznatima otvarati
Maja. – Igraj se u mojoj sobi, ali ne viči. vrata.”
Doslovno navođenje nečijih rečenica zove se upravni govor.

Ponavlja li Tinko doslovno mamine riječi u sljedećim rečenicama?
Mama ti je rekla da moraš paziti na mene.

Mama je rekla da ne jedemo čokoladu prije ručka.
Navođenje nečijega govora svojim riječima, tj. s ponešto promijenjenim

riječima zove se neupravni govor.
37
Bez čega se nipošto ne može živjeti? Potraži odgovor u priči.
Dragocjeni lijek
Bijaše jednom čovjek koji je jašući skrenuo s puta.
Kako ga je jako tištila glad, a nije znao što bi,
ode u prvu bolju kuću koju je spazio i reče
gazdarici: “Ja znam jedan lijek, čija se tajna
u mojoj obitelji prenosi već naraštajima s
koljena na koljeno, a taj tajni lijek ima moć
prizvati natrag u život onoga tko je na smrt
bolestan. No taj je lijek toliko dragocjen da
ga ja još nikome nisam dao. Ali sad nemam
ništa za jelo, a ako umrem od gladi, svoju ću
tajnu ponijeti sa sobom u grob, te ona tako neće
nikome koristiti. Stoga vas molim, dajte mi jelo od
riže, a ja ću vama, iz zahvalnosti za vašu dobrotu, odati
tajnu lijeka.”
Kad je gazdarica to čula, strašno se obradovala i smjesta je priredila ručak. Kad se čovjek
do sita najeo, žena mu donese papir i kist i reče: “Napiši, molim te, recept za mene.” On joj odvrati:
“Recept je toliko dragocjen, te ga ja ne bih zbog čuvanja tajnosti, htio napisati. Pođite sa mnom, nije
daleko odavde, odvest ću vas do mjesta gdje se lijek nalazi. Tamo ću vam objasniti što treba, tako da
ćete odmah moći shvatiti tajnu lijeka.”
Gazdarica ga je slijedila dobre volje. Jedno su vrijeme tako išli, a onda žena primijeti da čovjek ništa
ne govori, pa postane nemirna i oštro ga upita: “Zar još nismo stigli? Ili ste sve to samo izmislili kako
biste došli do jela, no, recite mi!”
Ovaj odgovori: “Potrudite se poći još malo dalje, uskoro ćemo stići i vi ćete lijek koji ću vam ja
položiti u ruke, vidjeti vlastitim očima.”
Nastaviše put, te konačno dođoše do rižinog polja, čije je klasje bilo zrelo za žetvu. Čovjek tu zastane,
ubere jedan klas, da ga ženi i reče, pokazujući joj polje: “No, sad ću vam povjeriti tajnu. Ovo je
taj dragocjeni lijek koji čovjeka održava na životu. Da nisam taj lijek upravo od vas ranije primio,
svakako bih umro od gladi i ne bih živio do ovog trenutka!”
Kad je gazdarica to čula, zbunila se , ali mu je morala dati za pravo, jer nije imala volje suprotstaviti
mu se. Čovjek doda: “Ne trebate više sumnjati, jer ovaj lijek je, nedvojbeno, krajnje dragocjen.
Koristite ga kako biste mnogima u zemlji, koji očekuju pomoć, spasili život. To usrećuje bez premca.”
Bogatimo rječnik (vijetnamska narodna priča)

dragocjen – vrijedan Preveo Dubravko Torjanac
bez premca – najbolje, bolje od svih
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču Svuda oko nas – mediji

Slažete li se da je taj •Koju je osobinu iskazao čovjek? Zamisli razgovor između dvije osobe:
lijek toliko dragocjen? mudrost radoznalost svadljivost •nekoga tko se izgubio i osobe od koje traži
•Što ga je mučilo na početku priče? pomoć na putu
•Kako je namjeravao naplatiti svoje •nekoga tko je zaboravio novčanik pa ne
znanje o dragocjenu lijeku? može kupiti autobusnu kartu i kontrolora
•Je li mu gazdarica pomogla? •nekoga tko je zaboravio ponijeti knjigu u
•Što je zauzvrat dobila od čovjeka? školu i učiteljice.
•Je li on govorio laž?
38
(Djevojčica Sadako Sasaki vjerovala je: ako napravi od papira tisuću ptica curu – neke vrste ždralova – da će joj,
prema staroj japanskoj legendi, donijeti sreću i da će ozdraviti od posljedica zračenja atomske bombe bačene na
Hirošimu 1945. Uspjela je napraviti 990 ptica curu i tada je umrla. U Hirošimi joj je podignut spomenik u Parku mira.
Za uspomenu na nju djeca u Japanu prave na tisuće ptica od papira kao izraze želja za mirom u svijetu.)
Spomenik u Hirošimi
Djevojčica Sadako Sasaki
Uzdiže bronzane ruke prema nebu.
U rukama drži pticu od zlata.
Sunce se rađa: dobar dan, Sadako!

Sunce zalazi: dobru noć, Sadako!
Svaki dan se uzdižu

Dječje oči da vide Sadako.
Ona pticu drži visoko.
Pod samo plavo nebo.
To je devetsto devedeseta ptica curu

Što ju je napravila od papira.
Još deset ptica curu samo,
Još samo deset ptica curu
Pa će ih biti tisuću.
A kad ih bude tisuću,
Sadako će sići da se igra
U Vrtu mira u Hirošimi.
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj
Kako te se doima kraj pjesme?

Uronimo u pjesmu Napiši poruku
•Je li Sadako uspjela napraviti tisuću ptica? odraslima o važnosti
•Po čemu to možemo zaključiti? čuvanja mira u
•U kojoj je pozi načinjen njezin lik u brončanom spomeniku? čitavome svijetu.
•Tko svakoga dana diže svoje oči da promotri nju i pticu curu? Odlučite na koji ćete
•Zašto je ugođaj pjesme tužan? način odaslati svoju
poruku.
39
USPOREDBA FILMA S KNJIŽEVNIM DJELOM Slušam.
Gledao sam dobar film. Slušaj!
Moja je omiljena knjiga Čudnovate zgodne

šegrta Hlapića. Hoćeš da ti sažeto prepričam
najzanimljiviji dio?
VEDRAN PREPRIČAVA KNJIGU

... Put koji su Hlapić i Gita morali prijeći, bio je dug. Trebalo je brzo doći do Markove kuće s plavom zvijezdom prije lopova.
Životinje iz mraka čudno su ih gledale misleći kamo ova djeca putuju noću. Začuli su kotrljanje kola. Srećom, naišao je
košarač s kolima. Bio je to isti čovjek kojemu su toga dana pomogli prodavati njegove košare na sajmu. Povezao ih je dio
puta svojim kolima...
ANA PREPRIČAVA FILM

... Hej! U filmu o šegrtu Hlapiću taj je dio drukčiji. Put koji su Hlapić i Gita morali prevaliti, zaista je bio dug. Odjednom, na
putu se stvorila prosjakinja Jana, kojoj je Hlapić pomogao zakrpati cipele. Djeca su joj ispričala da moraju hitno doći do
Markove kuće. Jana je svojim štapom nekoliko puta lupila o zemlju. Začuo se tup udarac. Iz štapa je zatreptalo mnoštvo
sitnih zvjezdica koje su poletjele u zrak kao vihor. Taj vrtlog je ponio Hlapića i Gitu zajedno s Bundašem i papigom visoko u
zrak. Uz glasan fijuk poletjeli su kao ptice. Njihov let pratila je prelijepa glazba.
Koji ulomak kazuje o prepričavanju knjige, a koji o prepričavanju filma?
Prikaz likova Junak knjige je dječak Hlapić. Koja je razlika u prikazu

Junak filma je animirani likova u knjizi i filmu?
(nacrtani) miš.
Prikaz radnje Djeci je pomagao košarač. Mora li radnja u filmu

Djeci je pomogla prosjakinja biti posve ista kao i u knjizi?
Jana.
Glazba Njihov let pratila je prelijepa glazba. Pogledajte film

Začuli su kotrljanje kola. Čudnovate zgode šegrta Hlapića.
Prepričajte ga. Usporedite
Što je točno? Pri gledanju filma zvukovi se čuju.
Pri čitanju knjige zvukovi se zamišljaju. prikazane događaje s onima iz knjige.
Boje Put je bio mračan. I ja sam gledao film.

Za vrijeme leta na platnu je letjelo mnoštvo zvjezdica živih boja. Bundaš je letio.
Prosjakinja ih je začarala tako
Što je točno? Pri čitanju knjige boje se opisuju. da su poletjeli.
Pri gledanju filma boje se vide. Djeca su putovala noću.
Što ne valja s ovim prepričavanjem? Floki nije priču ispričao po redu.

Bundaš nije prvo letio.
Osim toga, nije letio samo Bundaš.
U knjizi se iznose događaji i doživljaji koje pisac prikazuje riječima.

U filmu glumci (stvarni ili nacrtani likovi) predočuju radnju riječima,
pokretima i gestama.
Film prati glazba i različiti zvukovi.
40
PISANJE NAZIVA KNJIGA, FILMOVA, NOVINA I ČASOPISA
Veliko spremanje
Vedran: A meni Družba Pere

Kvržice, Vlak u snijegu, Emil i
detektivi, Bambi. Prema pričama iz
tih knjiga, snimljeni su filmovi.
Ana: Meni je najdraža knjiga
Čudnovate zgode šegrta
Hlapića. Slaganje bi se oteglo da ih mama
nije požurila: Slažete već dva sata.
Požurite.
Koje knjige najviše voliš? Napiši popis svojih omiljenih knjiga.

Koje knjige spominju Ana i Vedran?
FILMOVI Čudnovate zgode šegrta Hlapića KNJIGE

Družba Pere Kvržice Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Vlak u snijegu Družba Pere Kvržice
Emil i detektivi Vlak u snijegu
Bambi Emil i detektivi
Bambi
Kakvim se početnim slovom pišu nazivi knjiga?
Zašto se riječi Hlapića i Pere Kvržice pišu velikim slovom? Nazivi knjiga, priča, igrokaza
pišu se velikim početnim
ČASOPISI slovom. Prva se riječ piše uvijek
Što kažeš na ime Cvrčak
ili Papiga? velikim početnim slovom, a
ostale samo ako su vlastito ime.
Neka se zove Veseli klinci mandolinci ili Iz

Ti bi samo nešto dječjeg pera.
brbljavo. To je
predugačko.
Djeca se teško zamislila.
Moramo smisliti
Odjednom se Vedran lupi
naziv školskog
po čelu. Vidjevši Tinka kako
časopisa.
se smije, smijucka i hihoće,
poviče: Znam, neka se zove
Osmijeh.
Hajde, čujmo Paaa,... ne znamo, zato

vas dvojicu. vas i pitamo.
Svima se svidjelo ime. Još samo da se svidi i Vedranovim

Nazivi filmova, novina i časopisa vlastita su
prijateljima u razredu. imena i pišu se velikim početnim slovom.
41
Djevojčica Pipi Duga Čarapa glavni je lik istoimenoga romana za djecu.
Pipi ne može u školu

Tomi i Anika najavili su dolazak nove djevojčice kojoj je ime Pipi Duga Čarapa. A učiteljica je već i prije
čula u gradiću govoriti o njoj. Učiteljica je bila vrlo dobra i odlučila je učiniti sve kako bi se Pipi u školi
osjećala što ugodnije.
Pipi se sruči u prvu slobodnu klupu, iako je nitko nije zamolio za to No učiteljica se ne obazre na takav
njezin nepristojni postupak, već joj prijateljski reče:
– Dobro došla u školu, draga Pipi. Nadam se da će ti se ovdje svidjeti i da ćeš mnogo toga naučiti.
– Da, a ja se nadam da ću imati novogodišnje praznike – uzvrati Pipi.
– Zato sam i došla. Pravda prije svega.
– Sada mi moraš reći svoje puno ime i prezime – učiteljica će na to – tako da te mogu upisati u školu.
– Zovem se Pipilota Viktualija Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa, kćerka kapetana Efraima
Duge Čarape, prije straha i trepeta mora, a sada urođeničkog kralja. Pipi mi je samo nadimak, jer tata
misli da je Pipilota suviše dugo ime za izgovaranje.
– No da, u redu, onda ćemo te i mi zvati Pipi. A sada da vidimo tvoje znanje. Velika si djevojčica pa
sigurno već mnogo toga znaš. Mogli bismo početi s računom. Pa reci, Pipi, koliko je sedam i pet?
Pipi iznenađena i uvrijeđena pogleda učiteljicu, pa izvali:
– Ali, čuj, ako ti to sama ne znaš, nemoj zamišljati da ću ti ja reći.
Sva su djeca uplašeno zurila u Pipi dok joj je učiteljica objašnjavala da se tako ne može odgovarati u
školi. I onda, ne smije se učiteljici teći „ti“, već „vi“.
– O, oprostite - pokajnički će Pipi. – Nisam to znala i neću to više nikada učiniti.
– Nadam se - prihvati učiteljica. I reći ću ti da je sedam i pet dvanaest.
– Vidi! - uzvikne Pipi. – Pa ti to i sama znaš! Pa što onda pitaš? Uh! Baš sam glupa! I opet sam rekla „ti“.
– Oprostite!-
.....................
– Možete nacrtati što god želite - reče ona. I tada sjedne za svoj stol i počne ispravljati zadaćnice. Nakon
nekoliko minuta podigne glavu da vidi kako djeca rade. Sva su djeca promatrala Pipi, koja je ležala na
podu i crtala s puno žara.
– Ali, Pipi – nestrpljivo će učiteljica – zašto ne crtaš po papiru?
– Već sam odavno ispunila cijeli papir, ali za mog konja nema dovoljno mjesta na ovom tako malom
papiru – odvrati Pipi. – Upravo mu sada crtam prednje noge, ali da dođem do repa, morat ću izaći na
hodnik.
Učiteljica je trenutak uporno razmišljala.
– Hajde, zapjevajmo neku pjesmicu - predloži onda.
Sva su djeca stala uza svoje klupe, sva, osim Pipi, koja je ostala ležati ne podu.
– Samo pjevajte, pa da se ja malo odmorim – reče Pipi.– Previše učenja uništi i najzdravijega.
No, sada je i učiteljici prekipjelo. Naredi djeci da se odu igrati u školski vrt da ona u miru malo
porazgovara s Pipi.
Kad su ostale same, ustane Pipi i uputi se ravno prema učiteljici.
– Znaš li što, učiteljice – reče. – Bilo je sasvim zgodno doći ovamo i vidjeti kako vam je ovdje. Ali ipak
mi nije stalo da idem u školu. S novogodišnjim praznicima neka bude kako bude. Već mi je i previše svih
tih jabuka i ivančica, zmija i svega ostaloga. Vrti mi se u glavi od svega toga. Nadam se da ti zbog toga
neće biti žao.
Učiteljica joj uzvrati da joj je žao, a ponajviše zbog toga što se Pipi i ne pokušava ponašati kako treba.
Nijedna djevojčica koja bi se ponašala kao Pipi ne bi mogla ići u školu, koliko god to htjela.
– Pa zar sam se ja ružno ponašala? – zapita Pipi iznenađeno – Da, ali toga nisam svjesna – dometne. Bila
je vrlo žalosna. Nitko na svijetu nije izgledao tako žalostan kao Pipi kad bi žalila zbog nečega. Trenutak
je stajala šuteći, a onda će glasom koji je malo podrhtavao:
– Znaš, učiteljice, kada je nekome mama anđeo, a tata urođenički kralj, pa kad je i sam brodio svijetom
gotovo cijeloga svog života, tada taj baš i ne zna kako se treba ponašati u školi među svim tim jabukama
i ivančicama.
Učiteljica onda odvrati da shvaća i da se više ne ljuti na nju, pa neka se Pipi opet vrati u školu, ali kad
bude malo starija.
Ulomak iz romana Pipi Duga Čarapa Astrid Lindgren
42
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču Roman – veće pripovjedno
Kako ti se sviđa Što je neobično u razgovoru djevojčice Pipi i njezine učiteljice? djelo u kojem se prikazuju
neobična djevojčica Zna li Pipi pristojno razgovarati s učiteljicom? složeni procesi života
Pipi? Pronađi rečenice koje ilustriraju neprimjereni razgovor?
Razgovara li Pipi tako namjerno ili nema dovoljno znanja o tome?
Promotri prizore iz filma o Pipi Dugoj Čarapi.
Što je neobično u izgledu i ponašanju ove djevojčice?
OPISNI PRIDJEVI
Kako se zovu riječi napisane u desnoj skupini? Iz lijeve skupine pronađi riječi koje će pobliže opisati poredane
imenice.
plave klinka
ljubičast kosa
raznobojne nos
crveni oči
raščupana čarape
skakutava obrazi
Kako se zovu riječi koje pridijevamo imenicama
Opisni su pridjevi riječi koje se pridijevaju
da bismo ih pobliže označili?
imenicama i kazuju kakav je tko i kakvo je što.
Na kojem plakatu imenice znače
bića, na kojem stvari, a na
kojem pojave?
nježna vila prugaste
crni šišmiš hlače
Koje riječi kazuju kakav je tko i
kakvo je što?
ljubičasta kapica
I ja hoću crn
kostim miša
Tinkiću, kaže se crn
i crn kosa i
kostim, crna kosa i
crno pero.
crno pero.
Ovaj je pridjev pridjenut trima imenicama i izriče da je ono što
imenice označavaju crne boje.
43
Čudesno biće
O meni kruže priče
da sam čudno šumsko biće.
Tko sam?
Što sam?
Nikom nije jasno.
Ja ne pričam puno
i ne zborim glasno.
Korak mi je nježan, mek,
da ne zgazim cvijetak
procvjetao tek.
Korak mi je nečujan
Ko’ pahulja let,
da ne budim noću
pospan šumski svijet.
Da l’ sam vilenjak?
Il’ možda vila?
U šumi živim.
Svemu se divim.
žšto god dodirnem,
rukom oživim.
Jadranka Čunčić-Bandov
Izrazimo doživljaj
Možeš li zamisliti čudesno biće?

•U kojim je stihovima opisano kako čudesno biće izgleda? Sjeti se prizora koji te je posebno
•S obzirom na kretanje, govor to biće je: iznenadio, razveselio, rastužio ili
tiho, bučno? nasmijao.
•Koju čudesnu osobinu posjeduje? Što se dogodi kad dirne rukom? Napiši o njemu.
•Kojom je riječju opisala korak?
•Koji stihovi govore o obzirnosti toga bića?
44
SLIKOVIT OPIS
Pjesnikinja je opisala zagonetno šumsko stvorenje. Je li ono stvarno ili nestvarno? Koje ga osobine krase?
Prema kojim stihovima vidimo da to biće čini ono što nije moguće?
Ana je poželjela i sama biti čudesno šumsko biće.
Odaberi riječi koje izražavaju osobine, izgled i nestvarne sposobnosti vile kakvom se Ana zamislila.
Likovi iz priča mogu biti stvarni i nestvarni.
Želim biti vila. Imala bih haljinu zelene boje ukrašenu šumskim lišćem. Imala
bih lepršava, prozirna krila, pa bih ptića koji je ispao iz gnijezda vratila mami,
pomogla bih vjeverici tražiti lješnjake, jer bih se spretnim nogama mogla
posvuda verati. Mogla bih se smanjiti u tako
malu vilu da mogu ući u mravinjak i vidjeti što mravi rade...
OSOBINE IZGLED
NE
ST
OS VARN
ivost
OB
INE E
lep
obazr
rša
va
kri
grubost
dobrota
zelena haljina
la
ož
iv
lja
smanjivanje
va
nje
45
Prisjeti se kako počinje većina bajki. Usporedi početak i kraj ove bajke.
Jorinda i Joringel
U ovoj pripovijetki pojavljuje se sedam stotina ptica, jedna čarobnica, dvoje zaljubljenih i crveni
čudotvorni cvijet noćurak, a budući da i ova pripovijetka mora imati početak, počet će kao mnoge
bajke- tu je jedan dvorac, jedna šuma i ona rečenica: Bio jednom...
Bio jednom jedan dvorac usred velike šume. U tom dvorcu živjela je potpuno sama jedna žena, a bila
je čarobnica. Kada bi se tko suviše približio njezinom dvorcu, bio je prisiljen zaustaviti se te mirno
stajati i nije se mogao pomaknuti s mjesta sve dok ga čarobnica ne bi izbavila. Kada bi koja djevojka
zalutala u šumi, čarobnica bi
ju pretvorila u pticu, pticu
zatvorila u košaru, a košaru
odnijela u svoj dvorac. Takva
je to bila čarobnica. Čak je i
sebe samu začarala. Po danu bi
se pretvorila u mačku ili sovu,
a kada bi sunce zašlo, opet bi
postala ljudsko biće.
Jorinda i Joringel već
su nebrojeno puta
šetali šumom. No
jednom, kad se
već spuštala
v e č e r ,
primijetili
su da su se
izgubili.
Jorinda
je stala
46
jadikovati, a Joringel je jadikovao s njom. Joringel je plakao, pa je i Jorinda zaplakala. Nisu više znali
kojim putem poći kući.
Joringel je provirio kroz grmlje i tik pred sobom ugledao stari zid dvorca. Najednom se više nije mogao
micati, a pokraj njega je Jorinda tiho pjevala: cvi-cvi, cvi-cvi, cvi-cvi. Čarobnica ju je pretvorila u
slavuja.
Joringel:“Molim vas, o molim, vratite mi moju Jorindu.“
Čarobnica:“Ne, ona se više nikada neće vratiti tebi.“
Čarobnica je dotaknula Joringela svojim čarobnim štapićem i on se opet mogao kretati.
„Miči mi se s očiju“, rekla je čarobnica.
Joringel na to ode daleko, daleko u neko tuđe selo. Jednom Joringel usnu čudan san. Sanjao je o crvenom
cvijetu. Sve što bi tim crvenim cvijetom dotaknuo, oslobodilo bi se i izbavilo od čarolije. Tako je jasno
u snu vidio cvijet da je odlučio potražiti ga. I uistinu, devetog dana pronađe cvijet.
Sad se Joringel mogao vratiti u začaranu šumu s visokim stablima, a budući je već izdaleka čuo pjev
onih uhvaćenih ptica, lako je pronašao dvorac.
Ali kad je čarobnica ugledala Joringela, strašno se razljutila. Izrigala je na njega svu žuč i sav otrov, jer
to čarobnice mogu, po tome ih se prepoznaje. Ali Joringel je imao svoj čudotvorni cvijet, a protiv cvijeta
čarobnica nije mogla ništa. I primijetio je da je čarobnica potajice ugrabila jednu košaricu. Pohitao je
prema čarobnici, dotaknuo košaricu svojim cvijetom - i najednom se pred njim stvorila Jorinda, lijepa
kao nikad dotad.
Joringel osobodi i druge djevojke, slavuje, vrapce, kosove, golubice, vrane, batokljunke, pliske, sjenice i
galebove. Naposljetku je oslobodio i čarobnicu: odsad više nije htjela čarati. A kad su svi bili slobodni,
Joringel je sa svojom Jorindom otišao kući i ondje su dugo zajedno živjeli sretni i zadovoljni. Od toga
vremena možemo biti gotovo potpuno sigurni da je mačka mačka, sova sova, a vrabac samo vrabac.
Jörg Steiner
Uronimo u priču Izrazimo doživljaj

•Jorinda i Joringel je: Koje je čudne osobine imala čarobnica?
bajka
roman
pjesma?
•Na koji je način čarobirala?
•Što je učinila Jorindi?
•Je li Joringel odustao od toga da pomogne začaranoj Jorindi? Svuda oko nas – mediji
•Na koji joj je način odlučio pomoći? Odigrajte bajku glumeći Jorindu, Joringela i
•Koje je osobine imala čarobnica? čarobnicu.
Prgavost.
Pomirljivost.
Pakost.
Plašljivost.
•Kako je Joringel spasio svoju Jorindu?
•Je li pomogao i čarobnici? Zašto je čarobnica bila zla?
•Što znači posljednja rečenica u bajci?
Znači da na svijetu, prema ovoj bajci, nema više čarolija.
Znači da je na svijetu sve začarano?
47
Kada razmišljaš o snijegu, hladnoći, sjeveru, na što prvo pomisliš?
Priče o sjeveru
Sve priče o sjeveru su tužne,
jer tamo nema mnogo boja,
a ima mnogo bjeline
u kojoj se skriva zelenilo tundre,
plavetnilo neba,
siva opasnost grebena.
Sve priče o sjeveru su tužne,

jer tamo nema mnogo sunca,
a ima mnogo snijega,
za kojim čeznu naša djeca
i traže ga svake zime
iz jutra, topla i snena.
Bogatimo rječnik
tundre/tundra – golema ravnica na krajnjem sjeveru obrasla
oskudnim raslinjem
grebena/greben – gornji dio uz vrh brda ili planine
Saznaj ponešto o Zemljinim polovima.
Izrazimo doživljaj Zemljini polovi su neobična, ali predivna mjesta
Slaže li se tvoja slika s doživljajem pjesnikinje? na kojima je putanja kretanja Sunca različita od
one koju vidimo s drugih dijelova planeta, noć traje
mjesecima, a vjetar, koji je kadar prodrijeti do kosti,
Uronimo u pjesmu oblikuje snježni okoliš. Osjetljiva ravnoteža između
•Zašto pjesnikinja misli da su sve priče o sjeveru tužne? sunca, vode i leda uvelike utječe na život na Zemlji.
•Što se skriva iza bjeline snijega? Nije s toga čudno da znanstvenici diljem svijeta
•Čega nedostaje na sjeveru, a čega ima u izobilju? nastoje pojačati istraživanja Sjevernog i Južnog pola.
•Ipak, za čime žude naša djeca? Ledene površine tope se na oba pola.
•Što te veseli u snijegu?
48
Prvi hrvatski kralj Tomislav ima svoj spomenik u Zagrebu. Promotri njegovu fotografiju.
Tomislav
Tomislav, davni kralj Hrvata,
jutros snjegovima mrsi put
i pod svoj skut golubove skriva.
Tomislav, zagrebački gost
s dragih poljana i njiva.
Njegov je korak mjeden,

njegov je pogled leden.
A pahulje lete, lete
i vjetar se okolo mete
praveći piruete.
A kad noćne svjetiljke planu,

- laku noć! – bljesnu danu,
Tomislav tu negdje bdije
i srebrno se smije.
Milan Taritaš
Bogatimo rječnik
mjeden/mjed – mješavina bakra i cinka

Kako te se doima skulptura kralja Tomislava iz pjesme? Što ti je najzanimljivije u životu kralja
Tomislava?
Kneza Muncimira naslijedio je oko 910.
njegov sin Tomislav. Nakon osvajanja
Uronimo u pjesmu Panonske, Mađari su napali i Dalmatinsku
•Tko se krije ispod kipa kralja Tomislava? Hrvatsku, ali Tomislav ih je u silovitim izravnim
•Zašto pjesnik kaže da je Tomislav zagrebački gost? sukobima te ratnim lukavstvima i zamkama
•Stih – A pahulje, lete, lete – pokazuje da snijeg pada (dugo, kratko)? potpuno razbio i uništio. Pobjednički je ušao u
•Zadnja dva stiha u 2. strofi znače da snijeg pada: Panonsku Hrvatsku gdje ga je hrvatski narod
jednolično, oduševljeno dočekao, kao spasitelja, dok su
vjetar vrtloži pahuljice. razbijeni Mađari bježali preko Drave koliko su
•Kakav je odsjaj Tomislavova kipa navečer? ih noge nosile. Ta je pobjeda bila veoma važna
srebrn, za naš hrvatski narod, jer su se tada prvi put
zlatan? spojili sjeverni i južni krajevi, od Drave do
mora, u jedinstvenu hrvatsku državu.
49
Jeste li razmišljali odakle riječ Hrvatska i riječ domovina? Znate li što o tim riječima?
Hrvatska – najljepši pridjev

Možda još niste učili kako je nastalo ime naše domovine
– Hrvatska. To je zapravo – pridjev u ženskom rodu. Ime
Hrvatska nastalo je kraćenjem od sveze hrvatska zemlja,
dakle izostavljanjem imenice zemlja.
Tako su nastala i druga stara hrvatska imena za susjedne
zemlje, npr. Mađarska, Turska, Češka, Njemačka. No
Slovenija, Austrija i Italija prave su imenice.
Domovina – riječ je nastala izvođenjem od imenice dom; njezina
su značenja:
zemlja rođenja, podrijetla, kojoj čovjek pripada po osjećajima i pravima, gdje
mu je dom
zemlja, kraj otkud što potječe (npr. biljka, životinja).
Značenje riječi “domovina” mogu imati i neke druge riječi u prenesenoj, slikovitoj upotrebi. Takve su
riječi (navodimo ih u njihovu osnovnom, odnosno uobičajenom značenju):
dom – mjesto stanovanja: (obiteljska) kuća, stan, zavičaj
domaja – postojbina, zavičaj
postojbina – kraj, zemlja rođenja, podrijetla, postanka
očevina, djedovina, baština, babovina – ono što smo naslijedili od oca, djeda, predaka
zavičaj – kraj gdje smo rođeni, odakle potječemo, mjesto postanka
zemlja – riječ ima mnogo značenja, od kojih su najuobičajenija: planet (Zemlja), građa Zemljine kore,
tlo, država
gruda – u značenju “domovina” dolazi često u svezi “rodna gruda”
Mijo Lončarić
Zavičaj. Gruda.
Zemlja.

Koje ti se tumačenje •Što ti je posebno zanimljivo u tumačenju Napiši zavičajnicu svoje obitelji.
poznatih i dragih riječi značenja riječi Hrvatska i domovina? Napiši nazive zavičaja svojih roditelja,
najviše sviđa? •Gdje je tvoj dom? baka i djedova. Istraži isto i za tebi
•Je li zavičaj tvojih roditelja isti kao i tvoj? drage rođake.
•A baka i djedova?
50
Što, po tvome mišljenju, znači ime glavnoga grada Hrvatske – Zagreb? Razgovarajte.
Grad s dva imena

Zagreb je za mene, to dobro pamtim, prvo bio Zabreg. Tek kasnije uspio sam,
učeći sam ili uz pomoć odraslih, ime svoga grada izgovoriti onako kako treba –
Zagreb. Pa ipak, iako je Zagreb Zagreb, on je za mene i sve rođene u njemu,
kad mu tepamo – Zabreg. U početku, dok sam još miješao Zagreb sa
Zabregom, osjećao sam po reakcijama odraslih da je Zabreg pogreška i da to
moram ispraviti.
...
Za njegovo ime važno je da se Zagreb smjestio na obroncima Zagrebačke gore te da je Zagrepčani zovu Zagrebačka
gora i skraćeno, po njenom vrhu, Sljeme. Zagrebački plemenitaši, oni koji su vladali Hrvatskom, svoje su dvorce za
ladanje, mi bismo danas rekli vikendice za odmor, smjestili u prelijepom kraju iza te gore.
...
Zagorci cijeli život idu na breg. Na bregu je njihov vinograd, njihova klet, njihov posel i odmor. I kad oni nose svoju
muku u glavni grad svoje domovine, oni idu za breg. I još danas stari ljudi u Zagorju naš glavni grad zovu Zabreg.
Dakle, eto kraja priče. Zagrepčani idu za goru i eto imena tom lijepom kraju Zagorju. A Zagorci idu za breg i eto
imena našem glavnom gradu – Zabreg. Tu tajnu danas znaju svi, i djeca i starci. I ja zato, kad mu tepam, Zagreb
zovem – Zabreg.
P.S. Ako ne vjerujete toj priči, pitajte trogodišnjake da izgovore – Zagreb!
Mladen Kušec
Izrazimo doživljaj
Što te najviše iznenadilo u priči o gradu s dva imena?
•Zašto se često kaže Zabreg umjesto Zagreb?
Promotri reljefni
•Koja se priča o nastanku imena Zagreb piscu nije svidjela?
prikaz Zagreba
A tebi?
pa mu od milja
•Postoji li neki razlog za izgovaranje drugog imena koje nema
nadjeni još koje
veze s prošlošću grada?
ime.

KRATICE
Prolazim pored zgrade Muzeja
za umjetnost i obrt. Usput vidim Ja prolazim pored zgrade
i Hrvatsko narodno kazalište. Hrvatske radiotelevizije. Bila sam
Glumila sam u Zagrebačkom u Hrvatskom narodnom kazalištu
kazalištu mladih. Tata me u Rijeci. Učiteljica nas je vodila
vodio u Nacinalnu i sveučilišnu da vidimo Hrvatsku akademiju
biblioteku. znanosti i umjetnosti.
Od koliko se riječi sastoje nazivi ovih ustanova?

Hrvatska radiotelevizija HRT Kratice višečlanih naziva pišu se velikim slovima,
Hrvatsko narodno kazalište HNK bez točke na kraju.
Zagrebačko kazalište mladih ZKM Načinjene su od početnih slova svake riječi
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti HAZU u višečlanom nazivu osim nekih riječi (u, na itd.).
Muzej za umjetnost i obrt MUO Najčešće se tvore od sastavnih dijelova naziva
Nacionalna i sveučilišna knjižnica NSK institucija, ustanova, država, klubova...
51
Kako provodiš Badnju večer u svojoj obitelji?
Badnja večer
Sva se kuća povratila od smrtnoga straha. Svima odlanulo. Dječaci se pomalo opet pohrvaju, potuku,
a sestrica slabim glaskom – kao tobože najstarija – opominje:
– Ne tucite se, budite dobri.
– Hvala Bogu, sad i ja zaufano mislim da će Anica ozdraviti, dok je iznova prionula “uzgajati” svoju
braću – reče baka i zamijeni krunicu sitnim pletivom, što je imalo biti čarapicom Aničinoj Jelici za
Božić.
U te dane nastalo nekakvo neobično kretanje u kući. Čuli se teški koraci, u gostinskoj se sobi vukle i
gurale teške stvari. Misli Anica, to Kristina svršava veliko božićno spremanje, jer se čulo kako četkom
struže i gladi pod. Dječaci tajno između sebe šapću, namiguju na Anicu, uvijaju se od muke, jer ne
smiju kazati što znaju.
– Da znaš, Anice, što će ti Božić donijeti, odmah bi skočila – kaže Ćiro koga je nemilo već svrbio jezik.
Ali ne smije, zabranio tata da kaže što je vidio kroz ključanicu.
Dragoš pravo nije znao što je, on je mislio samo o onom što će njemu Božić donijeti, a na Anicu je
namigivao samo onako po tragu, jer je vidio da tako i Ćiro radi.
Tako osvane i Badnjak. Kuća se svečano opremila, sva miriše borovinom, kolačima i svakojakim
dobrom. Iza večere nekamo nestalo tate, a dječaci se skupili oko mame i bake kraj Aničina kreveta pa
sve strepe od nestrpljivosti, radoznalosti i očekivanja.
Odjednom zvecne zvonce što je djeci već toliko puta oglasilo dolazak Božića. Još prije nego što je
mama otvorila vrata, zabruje neobični zvuci, jasni i krupni kao zvona, sitni kao ptičje cvrkutanje, pa
duboki i krupni kao orgulje.
Najposlije se iza divna spleta svirke izvi svečana, slavna, draga božićna pjesma:
Radujte se narodi, kad čujete glas,
Da se Isus narodi u blaženi čas.
Stoje djeca na pragu, gledaju u sjajno rasvijetljeni bor i pjevaju. Još ne vide dječaci ništa drugo do
svjećica na drvcetu. Ali Anica sa svoga krevetkaodmah spazi drugu jednu stvar, veliku i sjajnu, za
njom sjedi tata i izvija iz nje one divne pjesme što ih djeca redom pjevaju.
Stoje djeca na pragu, gledaju u sjajno rasvijetljeni bor i pjevaju. Još ne vide dječaci ništa drugo do
svjećica na drvcetu. Ali Anica sa svoga krevetka odmah spazi drugu jednu stvar, veliku i sjajnu, za
njom sjedi tata i izvija iz nje one divne pjesme što ih djeca redom pjevaju.
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije čiste djevice.
Pa onu još ljepšu:
Oj pastiri, čudo novo,
niste nikad vidjeli ovo.
Pjeva Dragoš iz petnih žila, sav se zajapurio od napora, ali ne zaboravlja marljivo puštati poglede da se
šeću po božićnicama što su bile razastrte ispod drveta.
...????
Pogledaj pedalu, tipke su mu bijele kao snijeg, velik je, skladan, noge zgodno istočene i izdjeljane. U
riječ: nov, gospodski glasovir.
Anica se smješka, ali se još ne može jako radovati; suviše je slaba. Odnese je tata natrag u krevet i tu
ona skoro i zaspi.
52
Anica je brzo ozdravljala. Ostavila je već i krevet, samo još ne smije na ulicu.
Ona je već pokušala i svirati novi glasovir. Prvi se put žacnula da ga dotakne. Divan mu je glas, lako se
na njemu svira, tipke se kao same od sebe spuštaju.
Ulomak iz romana Zlatni danci Jagode Truhelke
Bogatimo rječnik
Izrazimo doživljaj
zaufano (ufati se) – u nadi
Je li božićno iznenađenje donijelo radost u kuću?

•Po čemu je obitelj dobila vjeru da će Anica ozdraviti? Izradi plakat s
•Po čijim se riječima dalo naslutiti da su za Anicu priredili božićno iznenađenje? božićnom porukom
•A po pokretima, izrazima lica? koju će razumjeti svi
•Pročitaj ulomak u kojem se opisuje kako se obitelj pripremila za božićno slavlje. ljudi dobre volje.
•Koje riječi opisuju divan zvuk novoga glasovira? Kako su djeca pjevala božićne pjesme?
•Koji su ti stihovi pjesama posebno lijepi? Zapjevaj ih.
•Je li odmah imala snage svirati?
•Po čemu se da zaključiti da joj je svirka na glasovira pomogla u oporavku?
•Koju bi božićnu želju poslao/poslala Anici?
53
U različitim se krajevima Hrvatske hrvatski jezik razlikuje po upotrebi nekih riječi i načinu
izgovora. Upoznat ćemo se s nekim od tih raznolikih govora.
Drvce Bogatimo rječnik

obloku (oblok) – oblak
crlene – crvene
Pri obloku božićno drvce okićeno kraljuš – kralj
Jabuke božićnice na njem se crlene koščic – košić
I kraljuš od koščic i slame licitarsko (licitar) – ukrašeni kolačići s
Srce licitarsko z ružam i zrcalom se štima ogledalcima i napisima
z–s
Janičino srčece tuče ružam – ružama
Morti Božji janjec štima – ljulja
I za nju nekaj pod drvcem ostavi? morti – možda
janjec – janjčić
Marija Drobnjak

Što ste razumjeli slušajući Čime su ljudi okitili božićno drvce? Svuda oko nas – mediji
ovu pjesmu? Starinski je način kićenja božićnoga drvca je Pokušaj nacrtati licitarsko
Pronađi u rječniku tumačenje ukrašavanje jabukama božićnicama. Promotri srce.
riječi koje niste razumjeli. fotografiju licitarskoga srca. Što je na njemu
zanimljivo?
Fritule Bogatimo rječnik

nona – baka
riceti – recepti
Po riceti naši’ nona teče (teča) – posuda za prženje
fritule – pokladnice
frigaju se usrid teče, frigaju – prže
u ulju se tombulaju tombulaju – skakuću (po loncu)
gnjizda – gnijezda
pozlaćuju Badnju veče, terine – zdjele
ka iz gnjizda iz terine mamidu – mame
teple – tople
mamidu nas teple, fine. mirit – mjeriti
pjat – tanjur
zlatni – zlatnih
Kaži čime moreš mirit balotica (balota) – kugla za kuglanje
ča – što
pjat pun zlatni’ balotica vonjaju – mirišu
ča vonjaju na vaniliju, gušta (gušt) – užitka (užitak)
o – od
pune gušta o’ suvica. suvica – grožđice
Marela Mimica

Kakav je ugođaj ove •Što izaziva veselje?
U mnogim se krajevima
pjesme? •Koji stih pokazuje kako pjesnikinja smatra da je priprema
Hrvatske u predbožićno
fritula radostan običaj?
vrijeme obilaze mjesto
•Koje riječi prikazuju njihovo:
i susjedi pjevajući
kretanje pri prženju, vonjaju
božićne pjesme.
mirise, balotice
oblik, tombulaju
boju? zlatni
54
Dubrovačka kolenda
Godište nam staro prođe,
ođe, ođe, Novo dođe.
Čeljad kanta sve do zore
Gospara našijeh prid dvore.
Otvarajte svoje škrabice
tratajte nas mantalice,
il kupicu rozolina
mi smo Vaša čeljad fina.
Ištemo i suhe smokve
nismo mi iz Gornje Lokve.
Došli smo Vam sad iz Gruža
kontentajte svaka muža.
Teško sišli s Brgata
dovela nas stara Kata.
Marija Đanović
Bogatimo rječnik
godište – godina
ođe – otiđe
čeljad – ljudi
kanta/kantati – pjeva/pjevati
gospari – gospodari
prid – pred
škrabice – škrinjice
tratajte – ponudite
mantalica – vrsta kolača
kupica – čašica
rozoline – ružičasto vino
kontentajte – zadovoljite Jezik kojim se ljudi u našoj domovini služe zove se hrvatski jezik.
Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko
i tri govora: ijekavski, ikavski i ekavski. Zakonom je propisano
da je štokavsko narječje i ijekavski govor hrvatski književni jezik
Uronimo u pjesmu na kojem se izvodi nastava u školama, pišu se novine, govori na
Saznaj ponešto o radiju i televiziji, državnim ustanovama.
starinskim običajima
u raznim dijelovima
Hrvatske. Svuda oko nas – mediji
Pročitaj tekst o pripremama za Božić. Pokušaj otkriti značenje pojedinih
riječi.
Mjesec dana prije Božića none i majka pripremale su sve za feste.
Izrazimo doživljaj Počele bi s lustravanjem mjedenih kvaka na vratima, čondulima i zvonom
Što si razumio/razumjela u na ulaznom portunu. Došli bi na red i izlizani kameni pragovi i pločice, koje
pjesmi? su se fregale bruškinom i liksijom da pobijele. Stari nono s baretom na glavi
Potraži tumačenje nepoznatih sjedo bi uz špaher i brontulo što se toliko mortifikaju. Poslije toga prale su se
riječi u rječniku. lastre i koltrine. Najteže je bilo izbijeliti drvene podove u kamarama, jer su
Gdje su kolendari sve bili? se bokuni štice znali podvući pod nokte. Naročito su bila lijepa popodneva
Što se očekuje od onih kojima se poslije objeda kad su one dvije tukle i čistile mjendule i orahe u kori, a mi
pjevaju pjesme? djeca uvježbavala kolendu i pjevali stare božićne pjesme.
Čime se obično darivaju S internetskih stranica
kolendari?
55
Ivan Perić razigrani je dječak iz Osijeka. Devet mu je godina. Ide u 3. razred OŠ Grigora Viteza.
Obožava životinje, osobito mačke. Voli se s prijateljima voziti na biciklu i igrati Nitendo, a na
svojem računalu “rastura” igrice.
Zamisli da netko ne zna ništa o tvojoj obitelji. Pričaj o svojem obiteljskom životu.
Moja obitelj
ROBERT JE MOJ DRUGI TATA I VELIKI PRIJATELJ
Zvrk: Predstavi nam svoju obitelj.
IVAN: Moju obitelj čine mama Ivana, sestra Petra, brat Luka i Robert. Tu
je i baka Ankica. Robert nije moj pravi tata. Moj pravi tata Pero poginuo
je kad sam imao dvije i pol godine. Toga se slabo sjećam, ali kad sam
narastao, mama mi je o njemu sve ispričala. Njegova je slika u mojoj sobi,
pa mi se čini da smo svaki dan zajedno. Katkad mi nedostaje, ali tada s
mamom pričam o njemu. Robert mi je sada drugi tata – i veliki prijatelj.
Zvrk: Kako je imati dva tate?
IVAN: Prvo sam imao pravoga tatu, a kada je on umro, ostali smo mama
i ja sami. Petra je rođena poslije, pa je tatu vidjela samo na fotografijama.
Dugo smo nas troje živjeli sami s bakom Ankicom. Onda je mama dovela
Roberta da se upozna sa mnom i sestrom. Odmah nam se svidio, jer se voli igrati s nama, a voli i
mačke, poput mene. Zadovoljan sam što nisam više jedini muškarac u kući. Petra mi se već bila popela
na vrh glave.
VELIKA I VESELA OBITELJ
Zvrk: Kakva je tvoja obitelj?
IVAN: Velika i bučna. Mama je rodila malog brata Luku pa je moja obitelj sada još veća i veselija.
Jedva čekam da Luka naraste kako bih se mogao igrati s njim. Ne volim se igrati sa sestrom – ona je
curica, a one pojma nemaju o igri. Iako je Luka najmanji, u obitelji je najglasnija Petra.
Ovog smo ljeta kupili pravi veliki bazen i stavili ga u dvorište. Bilo je super. Kupali smo se po cijele
dane. Čak je i bratić Saša došao iz Rijeke na ljetovanje ovdje k nama u Osijek.
MAMA JE UVIJEK UZ MENE
Zvrk: Kakvi su tvoji roditelji?
IVAN: Veseli i raspoloženi. Imaju mnogo prijatelja, tako da nam je kuća uvijek puna gostiju. Mama
je frizerka, a Robert radi u Odsjeku za skrb o obitelji poginulih pripadnika HV-a. Iako mnogo rade,
uvijek nađu vremena za nas. Otkako je mama rodila Luku, stalno je kod kuće, na produljenom
rodiljskom, što je super, jer kad god je zatrebam – tu je. Od svih najviše volim svoju mamu.
Zvrk: Zašto voliš svoju obitelj?
IVAN: Zato što su takvi kakvi jesu: vedri i stalno u pokretu. Puni su razumijevanja za nas, čak i kad
nešto zabrljamo.
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču Svuda oko nas – medij

Kakva je Ivanova •Što se tužno dogodilo u Ivanovu Koja od ovih fotografija pripada prošlosti, koja sadašnjosti?
obitelj? Što ti djetinjstvu?
je zanimljivo u •Kako se Ivan osjećao zbog toga? A sada?
njegovoj obitelji? •Kakav je Ivanov odnos s drugim tatom?
•Čemu se Ivan posebno veseli
svojoj obitelji?
•Koga najviše voli?
56
IZRICANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Koje vrijeme izriču ove rečenica? Kada je Ana bila u kinu:

Mama je rodila Luku. sad, prije ili će tek ići?
Najviše volim mamu.
Kupat ćemo se u bazenu. Bila sam s mamom u kinu.
Glagol bila sam u svojem
osnovnom obliku glasi biti.
U rečenicama je izrečena prošla glagolska radnja.
Koje je vrijeme izrečeno u One su On je

ovim rečenicama? kraljevne. prekrasan.
Ja sam ozbiljna. Mi smo djeca.

Ti si jedna rugalica. Vi ste djetinjaste.
On je prekrasan. One su kraljevne.
U rečenicama je izrečena sadašnja glagolska radnja.

Promotri.
Otkrit ću
Ja ću mirisati. vam svoje
Ti ćeš paziti. cijelo lice.
Mi ćemo osvojiti.
Vi ćete slušati.
U rečenicama je izrečena buduća glagolska radnja.
Koje vrijeme izričete glagolima hoću, hoćeš, hoće...?

hoću – ne ću Ne ću, ne ćemo niječni su oblici glagola hoću, hoćemo.
Ne ću trgati cvijeće.
hoćeš – ne ćeš
Ne ćeš ići u šetnju. Kako to govoriš?
hoće – ne će Ne ću.
Ne ćemo se izgubiti. Kaže se neću, a
piše se ne ću.
hoćemo – ne ćemo
hoćete – ne ćete
hoće – ne će
Promotri rečenice.
Mi ćemo osvojiti Mi smo htjeli osvojiti
planinski vrh. planinski vrh. Oni su htjeli osvojiti
planinski vrh.
Koje vrijeme izričete glagolima smo htjeli, su htjeli?
57
Ljudi dugo pamte životinje koje su voljeli i pošto što ih više nema. Pamtiš li ti koju dragu životinju?
Naš Antonez
U spomen jednome konju
Jednog sunčanog jesenjeg dana dojahao je moj otac sa sajma u Ormožu na konju. Čitavo se
selo sjatilo, jer konja tako visoka rasta dotle nitko živ još nije vidio. A konj Antonez – tako
se zvao – gizdavo je protezao vrat i gledao nekud u oblake, zabacujući prednje noge malko u
stranu, dok je stražnjim tako udarao o tlo, da se cestom, što se od crkve spušta prema našoj
kući, frcale iskre iz kamena.
Za tog Antoneza, uskoro se nadaleko pročulo, ne samo zbog njegova neobična rasta, nego
zbog njegovih svakojakih ćudi i mudrolija. Nitko ga, osim moga oca, nije mogao jahati. Čim
bi se netko drugi osmjelio da mu se popne u sedlo, Antonez bi se ustobočio na prednje noge,
savio ukrivo vratinu, spustio glavu do zemlje i zavijorio repom, a onda se strelimice odbacio
na zadnje noge, a prednje raskrilio prema nebu, te bi se i najbolji jahač začas nauznačke
našao u jarku, pipajući se zbunjeno po glavi i po butinama, da mu se nije štogod zla desilo.
No Antonez je tako vješto sa svojih leđa zabacivao nasrtljivce, da se nijedan nije ozbiljno
povrijedio, ali mu ni na um nije više padalo, da ponovi svoj pokušaj.
A kad bi Antoneza upregli u lovačka kola, on bi prvo triput zaokružio njima oko starog
oraha u dvorištu, pa tek potom izjurio na cestu. Nitko, pa ni moj otac, nije ga od te lude
navike mogao odučiti. Još se čudnije Antonez ponašao, kad bi slučajno zasvirala limena
glazba domaćeg vatrogasnog društva. Tada bi čudno naćulio uši, zakolutao očima i stao
gizdavo kasati u taktu, kao što to inače rade samo uvježbani konji u cirkusu. Bilo je smiješno
i dirljivo gledati tako snažna i ponosita konja, kako se slijepo i poslušno podvrgava nekom
tajanstvenom zakonu glazbenog ritma. Neka seoska zanovijetala primijetiše, da je sigurno
“služio kod kavalerije” ili u kakvom pogrebnom poduzeću, ali je Antonez bio suviše mlad,
neobuzdan i svojeglav, a da bi se u njegovu držanju mogli naslutiti tragovi bilo kakve vojničke
ili trgovačke stege.
Njegova ljubav i privrženost prema mome ocu bila je gotovo neobjašnjiva. Možda mi nitko
živ neće povjerovati da se Antonez stao smijati, čim bi ga ugledao. A kad bi, za zobnicom u
štali, začuo teški korak moga oca, gdje se vraća iz sela, njegovu veselom rzanju nije bilo kraja.
Svi pametnjakovići uporno tvrde da se životinje ne znaju smijati. Ali naš se Antonez, kao za
neki inat, odista smijao, i to djetinjski, razdragano, od sveg srca. Mnogi bi mu namćor mogao
pozavidjeti na tom zdravom smijehu.
Gustav Krklec
Bogatimo rječnik
ćudi (ćud) – narav, priroda (čovjeka, životinje)
kasati – kretati se kasom – brže od hoda, a sporije od trka
podvrgava – izložiti što utjecaju čega, pokoriti
nauznačke – na boku
58
Čime je konj Antonez na prvi pogled zadivio ljude u selu? •Odaberi najzanimljiviji dio priče o Antonezu.
Niskim rastom. •Prepričaj te zanimljive dijelove.
Visokim rastom. •Koji bi pridjev odgovarao osobinama konja
Kome je jedinome dopuštao da ga jaše? Antoneza, a koji njegovu izgledu?
Pronađi rečenicu koja potvrđuje da je pazio da druge ne razigran svojeglav ponosit
ozlijedi zbacujući ih sa sedla.
Koju je neobičnu naviku iskazivao? snažan gizdav sramežljiv izgled likova
Po čemu se mogla primijetiti odanost dječakovu ocu? tužan visok
nepretan veseo

Pročitaj na internetskim stranicama zanimljivosti o nekoj domaćoj životinji.
Dark je imao naročitu sposobnost. Sposobnost da razlikuje subotu i nedjelju od radnog dana. Tu osobinu
jednostavno ne znamo protumačiti. On je ZNAO kada su subota i nedjelja, a kada je radni dan. Darka bismo
radnim danom šetali poslije podne, nakon povratka s posla. Subotom i nedjeljom šetao bih ga ja, i to ranom
zorom, prije svitanja. Radnim bi danom mirno prespavao moj odlazak na posao, ali subotom i nedjeljom nije bilo
šanse da spavam do zore. Već prije svitanja došao bi do kreveta i nježno ali i dovoljno odlučno gurkao me njuškom
sve dok se ne bih probudio. Tada bismo Dark i ja šetali po okolici dok bi svi drugi spavali. K’o mračnjaci.
Sigurno je da nije mogao imati kalendar u glavi, ali ipak je razlikovao radni dan od subote i nedjelje. Možda po
nekim zvukovima izvana. Tko zna po čemu. To sigurno nikada ne ćemo saznati. A on nam to nije znao ili nije htio
reći.
Priče o ljubimcima
59
Jesi li kada došao/došla u napast uzeti nešto što nije tvoje? Ako jesi, kakav se osjećaj u tebi probudio?
Skupljač
Goran je već u trećem razredu osnovne škole počeo skupljati poštanske marke. Gdje je god naišao na
kuvertu s markom, nastojao ju je dobiti. Pažljivo bi glačalom odljepljivao zanimljive sličice nazubljenih
rubova i slagao ih prema porijeklu u svoje albume. S markama je tako proputovao velik dio svijeta,
jer su tu bile i one iz svih europskih zemalja. Saznao je na taj način za imena mnogih umjetnika,
znanstvenika, političara, upoznao događaje od sportskih igara pa do aktivnosti Crvenog križa. U
njemu je strast za skupljanjem sve više bujala.
A u petom razredu našao se zajedno s prijateljima na izložbi štednih kasica u muzeju. Bio je to
prvorazredan događaj. Zagledao je svaku kutijicu, marljivo čitao tumačenje i divio se. Nije znao što
mu je ljepše: kasica od kože iz Izraela ili pak sve one prasice, konjići, pijetlovi, različiti vrčevi, kasice
u obliku nebodera ili pak obična čarapa koja je, možda, bila jedan od prvih oblika štednje. Tom se
prilikom sjetio i svoje prabake iz bilogorskog sela, koja je vrećicu s novcem uvijek držala o vratu ili
zadjenutu za pojas suknje.
– Kako bi bilo lijepo da ja imam ovakvu zbirku! – uzdahnuo je sam sebi. – Pa, mogao bih, početi
skupljati. Hm, i moja baka ima jednu “gicu”. To će biti prvo.
U Goranu je raslo uzbuđenje. Činilo mu se da se sve marke što ih je skupio tijekom dvije godine
pretvaraju u štednu knjižicu. Bio je presretan. U tom raspoloženju zaostao je za svojim prijateljima i
ostao sam samcat pokraj punih polica. I u taj mu tren sine misao:
– Uzet ću jednu odavde!
Ruke su učinile svoje i nije ni bio svjestan kako se našao na ulici.
– Pa gdje si ti, Gorane? – začudi se učiteljica.
– Tu sam – odgovorio je jedva svjestan što kazuje.
Pod kaputom je stiskao kasicu i činilo mu se da mu je jako tijesno. U tramvaju se svaki čovjek o njega
okrznuo. Mislio je da svi time upiru prstom: – Ukrao si, je li?!
Sreća zbog posjedovanja kasice rasplinjavala se sve više i prelazila u tjeskobu. Kad je došao kući,
jednostavno nije znao što da radi. Nikome to nije smio pokazati. Što bi mu rekli mama i tata!
Cijelo je poslijepodne tražio mjesto kamo da je sakrije.
– U smočnicu? – Mama će je naći.
– U šupu za drva? – Može mu je netko ukrasti.
– Ukrasti? – zagolicala ga ta riječ. – Pa, ja sam je ukrao? Jesu li to u muzeju otkrili? Sigurno će biti
razočarani kad to saznaju? A oni misle da na izložbu dolaze samo dobri, kulturni ljudi? – To ga
razmišljanje još više žacne. Osjetio je da sam protiv sebe govori. Crvenio je i blijedio. Kasica mu je
postala teret, bol. Mučio se čitavu večer. A onda je kasicu stavio u svoj ormarić iza knjiga i odlučio je
da je već sutra vrati u muzej. Noć mu je bila teška, okretao se, znojio i ujutro ustao turoban i umoran.
Kad ga je takva vidjela mama, začudila se:
– Kako to izgledaš, Gorane. Imaš li temperaturu?
Morao je pet minuta držati toplomjer pod pazuhom i bilo mu je užasno. Činilo mu se da toplomjerom
mjeri nepoštenje.
A on tako nije mislio. On nije htio biti kradljivac. Te, svidjela mu se kasica i želio je početi skupljati...
Otišao je u školu... Kasica je bila u torbi... i umjesto na nastavu, pošao je u muzej... i stavio kasicu na
mjesto, ali – jao! – iza njega je stajao čuvar.
60
– Vraćam! – To je bilo sve što je
mogao reći. Zbunio se i rasplakao.
– Ne, nisam htio ukrasti, ja sam
samo mislio skupljati – nastavljao
se opravdavati u muzeju.
– Ti si, dječače, pošten – jer si
vratio kasicu. Znamo mi što je to
znatiželja.
Sretan i lagan otišao je u školu na
treći kat. Učiteljici je sve ispričao.
Ona je naširoko na satu razredne
zajednice razgovarala o tome
sa svim učenicima. Goran je
osjetio da ga drugovi i drugarice
ne osuđuju. Čak nije dobio ni
neopravdane sate... Kazna je dosta
trajala jedno poslijepodne i čitavu
noć, kazna savjesti.
Milan Taritaš

Možeš li razumjeti dječakov •Što je Goran volio skupljati? U čemu je bio naročito dobar?
postupak? •Što je pomislio kad je ugledao štednu kasicu? Što je učinio
u jednom trenutku?
•Je li mu taj postupak donio zadovoljstvo?
•Koja od ovih rečenica potvrđuje kako ga je predmet
koji je uzeo opterećivao?
Crvenio je i blijedio. Kasica mu je postala teret, bol.
Mučio se čitavu večer. Bio je to prvorazredan događaj.
Mislio je da svi time upiru prstom. Bio je presretan.

Razgovarajte u razredu o krađi.
Donosi li krađa zadovoljstvo, sreću?
Pitajte odrasle kako pomoći djeci koju odrasli
prisiljavaju na krađu
61
Voliš li više balet ili nogomet?
Srebrenkin balet i moj nogomet

Kad se Srebrenka upisala u baletnu školu, za nju više nisu postojali drugi razgovori, osim onih o
baletu. Na školskim odmorima slušali smo njena zanimljiva predavanja o toj vrsti umjetnosti.
Doznasmo da je ples poznat već od pamtivijeka. To se vidi na pećinskim crtežima. Kasnije su se
u Egiptu plesali plesovi u čast bogova. U Indiji su se plesali svadbeni i pogrebni plesovi, u Tibetu
demonski plesovi. U Japanu se slavilo cvjetanje trešanja. Najveće značenje plesu pridavali su Grci. Oni
su imali boginju plesa Terpsihoru. Rimljani su plesom slavili ratne pobjede. U Njemačkoj i Italiji u
vrijeme haranja kuge plesali su se mrtvački plesovi.
Kod primitivnih naroda održalo se vjerovanje da je velika moć plesa. Njime izazivaju kišu, rastjeruju
oluju, zle duhove, bolest, smrt. Kod toga nose naročitu odjeću, maske i privjeske...
Kod svih se naroda na svijetu održao ples. Njime se slave
blagdani, žetve, berbe, svadbe...
Iz plesa se u XVIII. stoljeću u Francuskoj razvio balet
kao posebna grana umjetnosti.
I tako, eto, doznasmo kakav je dugi povijesni
put prešla ta umjetnost. Od spiljskog plesa do
današnjeg baleta.
Često puta razmišljam o Srebrenkinoj ljubavi
za balet. Vidim je u mislima kako uz glazbu
skakuće na vršcima prstiju, razigrano se vrti...
Njene je baletne papučice odnose u svijet mašte.
Gipkim se pokretima pretvara u leptiricu, u
labudicu, paunicu... Pretvara se u lahor koji ćarlija
čarobnim stranama svijeta.
Koji puta zavidim Srebrenki. Kao da na krilima čarolija
provodi svoje slobodno vrijeme.
A ja? Trčim blatnom livadom za nogometnom loptom...
Palma Katalinić

Što ti više voliš? •Po čemu se može zaključiti koliko Srebrenka voli balet? Iz rječnika
•Prepričaj što su djeca mogla doznati o baletu iz Pronađi u rječniku značenje
Srebrenkinih priča pod odmorima? ovih riječi:
•Koju prigodu je neobično obilježavati plesom? balet –
•U kojemu se stoljeću razvio balet? nogometašica –
•Na koje životinjice podsjeća Srebrenka dok pleše balet? baletan –
•Iz dječakovih riječi možeš zaključiti divi li se
on njezinu plesu?
•Što misliš, divi li se Srebrenka njegovoj igračkoj vještini?
62
VELIKO SLOVO U IMENIMA NARODA I DRŽAVA
Putovanja djeda Nike

Vedran i njegov djed pomorac vrte globus.
Znaš, Vedrane, Australci – stanovnici te daleke zemlje, pripadaju raznim narodima. Tu žive stara plemena
Aboridžini, doselilo se mnogo Engleza, Nizozemaca. Ima i stotine tisuća Hrvata.
Vedran: Kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo žive i Englezi, Španjolci, Nijemci, Portugalci, Kinezi...
Djed Niko: Ne zaboravi prve stanovnike i narod – Indijance.
Vedran: Znam. A u Indiji su Indijci. Sve znam. Djede, jesi li bio u Norveškoj?
Djed Niko: Naravno. Mnogi su Norvežani pomorci. Narod koji je ondje živio u davno doba – Vikinzi – bili su
vrlo hrabri.
Lijepo je Vedran: Predajem se. Svugdje si bio.
vidjeti mnoge Djed Niko: Ne baš svugdje. Ali znaš li koje mi je more najljepše?
zemlje. Ali Naše – Jadransko more je najljepše. Zato što je naše – hrvatsko, ali i zato što nema ljepše obale,
nedostaju dom i prozirnije i čistije vode.
domovina.
Želiš li biti pomorac? Što je zanimljivo u tom zanimanju, a što je teško?
Koje se zemlje spominju u priči?

Napiši imena naroda koji žive u tim zemljama?
Kakvim se početnim slovom pišu imena država?
Japan Japanci
Francuska Francuzi
Egipat
Njemačka
Italija
Republika Hrvatska Što je ime države?
Hrvati Što je ime naroda?
Koje narode spominje djed Niko?

Savezna Republika
IME DRŽAVE Australija Kraljevina Španjolska
Njemačka
IME NARODA Australci Nijemci Španjolci
IME PRIPADNICE NARODA Australka Njemica Španjolka
IME PRIPADNIKA NARODA Australac Nijemac Španjolac
Koje još narode i države poznaješ? Koje si još otkrio/otkrila u tekstu?

Kakvim se početnim slovom pišu imena naroda i država?
Imena naroda i država vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom.

Imena država, sastavljena od više riječi, pišu se tako da se velikim
početnim slovom piše svaka riječ osim u, na, i, pri i slično.
63
Jesi li kada osjetio/osjetila da se ljudi ponašaju nepravedno drukčije prema ljudima koje ne
razumiju, iz čudnih razloga im nisu dragi? Pričaj o tome.
Prva priča o pajacima

U našu su se kuću uselili novi stanari. Bila su to dva pajaca: jedan
zelen, a drugi plav. Zeleni pajac nosio je torbu i kišobran, a plavi loptu i
utege. Bili su odjeveni u baršunasta odijela. Kosa im je vijorila zrakom.
Kojiput bi je vezali u perčine. Pajaci su spavali u mrežama za njihanje:
plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj. Oba su nosila gumene čarape, a
doručkovali su meko kuhana jaja s prženim kruhom.
Pajaci su imali bijelog kovrčavog psa. Živio je u stanu, ali u vlastitoj
drvenoj kućici. Stanari su tražili da i pas plaća vodu. Stanari su tražili da
pas ne laje. Pas je rado sjedio na prozoru. Pajaci su sjedili na balkonu,
pili su čaj i kartali. Izvodili su trikove igraćim kartama. Pravili su i
mjehure od sapunice. Mala djeca hvatala su mjehure rukama i pritom se
smijala. Pajaci su se klizali potrbuške niz ogradu na stubištu, a kojiput
su hodali na rukama. Oni nisu imali namještaj, samo kutije, kovčege,
svjetiljke i sag na kojem se moglo spavati – ako im dosadi ljuljanje u
mrežama.
U našoj kući se sve zna. Ljudi proviruju iza staklenih okana na vratima, iza zastora, roleta i rublja što
se suši na balkonima. Ljudi zavirju i u poštanske sandučiće i kante za smeće. Ljudi prisluškuju kad se
netko svađa, plače ili pjeva.
Pajaci nisu imali automobil. Oni nisu čak imali ni televizor, a to imaju svi, osim slijepog profesora na
četvrtom katu, koji umjesto televizora ima dva radioaparata i gramofon. I mnogi drugi ljudi imaju
gramofon. Neki imaju i magnetofon, a gotovo svi imaju telefon. Svi imaju i hladnjak, a čini mi se, da
svi, osim čistačice u prizemlju, imaju stroj za pranje rublja.
Pajaci nisu imali štednjak, samo okruglo i malo kuhalo. Oni su nacrtali ormar na zidu, a baršunasta
odijela su držali u kovčegu.
Njihova prva susjeda, u blještavoj kućnoj haljini s cvjetićima, rekla je predsjedniku kućnog savjeta:
– To je strašno!... Oni nemaju ništa.
To, dakako, nije bila istina. Pajaci su imali tucet raznobojnih šarenih marama, dva kaleidoskopa, tri
cilindra, nekoliko pari papuča, mnogo špekula i klikera, mirisne štapiće iz Indije i zelene čajeve iz
Kine. Osim toga, tu je bio i pas. On se prao isključivo dječjim sapunom.
Ipak, susjeda u blještavoj kućnoj haljini je govorila:
– To je čudno. Tako se ne može živjeti.To nije način.
Druga susjeda, s perikom i mužem u prugastoj pidžami, je nastavila.
– To je sramota. To nisu pristojni ljudi. Oni loše djeluju na našu djecu.
To je tek bila laž. Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku. Oni su djeci posuđivali psa.
Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu. Svirali su usnu harmoniku i priređivali besplatne
vatromete. Oni su znali hodati po užetu. Oni su znali sve što nitko nije znao.
– Oni nemaju ormar – rekla je susjeda s prugastim mužem. I nastavila: – Oni nemaju usisavač. Oni
žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti.
– Kakvi su to ljudi! – rekao je strac prodavačici povrća. – Nemaju ništa, a smiju se. To je jako
64
sumnjivo.
Pajaci su bili bezbrižni. Nabavili su sat s kukavicom i sašili dva nova baršunasta odijela. Možda su
mislili zauvijek ostati u našem naselju.
Ali odrasli ljudi nisu tako mislili. Susjeda u blještavoj kućnoj haljini je i nadalje govorila:
– Oni nisu ništa nabavili. Oni još uvijek nisu kupili štednjak. Kako se može živjeti s takvim svijetom u
kući? Kamo to vodi?
– To vodi u propast - odgovorili su stanari u zboru, a muž u prugastoj pidžami je strugao papučama.
On jedini nije rekao ništa, a djecu nije nitko ništa pitao. Rekli su pajacima da idu, a predsjednik
kućnog savjeta uručio im je otkaz.
– To je opasno – rekao je starac prodavačici ribe. – Takve treba izbjegavati. Oni nemaju stol, a pjevaju.
Dajte mi jednog šarana. Samo nemojte da je mastan.
I pajaci su otišli. Zeleni pajac je ronio plave suze, a plavi pajac zelene. Iza njih je ostala trava i plavo
cvijeće izniklo na stubištu. Pas je lajao i mahao repom. Pajaci su izbrisali gumicom ormar na zidu.
Odnijeli su ono što su imali.
Susjeda je navukla novu blještavu haljinu i prošetala stubištem.
– To je moja zasluga – rekla je ponosno.
– Nije istina – rekla je druga susjeda mužu u prugastoj pidžami. – Ja sam prva rekla da ih treba
izbaciti.
Predsjednik kućnog savjeta naredio je da se počupa trava i plavo cvijeće što je niklo po stubama.
Sada je u našoj kući ponovno red.
Izrazimo doživljaj
Završava li ova priča sretno?
Kakve sve osjećaje budi u tebi?
Uronimo u priču
•Kada su se uselili novi stanari, po čemu su bili drukčiji od ostalih?
•Što je tebi bilo iznimno zanimljivo u njihovu izgledu i ponašanju? Svuda oko nas – mediji
•Koja rečenica prikazuje pojedinu osobinu pajaca? Promotri sliku tužnoga
pajaci pajaca. Naslikaj jednoga
Pajaci su spavali u mrežama za njihanje: plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj. pajaca veseloga izraza.
Pravili su i mjehure od sapunice.
Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku.
Oni su djeci posuđivali psa.
Pajaci nisu imali automobil.
Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu.
Svirali su usnu harmoniku i priređivali besplatne vatromete.
ljubav prema djeci, skromnost, vesela narav, urednost
•Koja rečenica prikazuju pojedinu osobinu ljudi – njihovih susjeda?
ljudi
Ljudi prisluškuju kad se tko svađa, plače ili pjeva. sklonost ogovaranju,
Oni žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti. sklonost prisluškivanju,
Oni nemaju stol, a pjevaju. netolerantnost,
Oni još uvijek nisu kupili štednjak. osvetoljubivost.
•Jesu li se djeci svidjeli pajaci? Zašto? A tebi?
65
66
Hrvatska – najljepši pridjev
67
Pokušaj sastaviti rečenicu u kojoj sve riječi počinju istim slovom.
Zlosretne žablje zaruke

Zeleni žabac zaželio za ženu zelenu žabicu. Zazviždio. Zakreketao. Zazvao zainteresirane žabice.
Živahne žabice zadihano žure žapčevoj žabokrečini.
Zanimljivo – zaklima žabac zadovoljno zagledajući žabice – Žabice žele žablje zaruke. Zamišljaju
zadovoljan život zrelih žaba. Zapjevao žablji zbor. Započela zabava, zaplesale žabice.
Žabac zaljubljeno žmirka. Začarano zuri.
Žljap, žljap! – zagazila žličarka zelenu žabokrečinu.
Zaista zamamni zalogajčići!
Zadrhtale žabice. Žurno zaronile. Zaboravile zaruke, zaboravile žapca. Zlosretni žabac, zaluđen
žabicama, zapanjeno zuri. Zaboravio zaklon.
Žljup! – zgrabi žličarka žapca.
Zelenom žabokrečinom zaorila žalopojka.
Žale žabice za zlosretnim zaručnikom.
Draženka Skupnjak
Bogatimo rječnik
zaorila (zaoriti) – glasno pjevati
žabokrečinu (žabokrečina) – zelena končasta alga koja se gusto
širi na ustajalim vodama
zlosretni (zlosretno) – onaj koji je zle sreće, nesretan
žalopojka – pjesma boli, tužbalica

Kako je zaljubljenost utjecala na žapčev •Pronađi rečenicu koja govori o njegovoj zaljubljenosti.
život? •Zašto je žabac nazvan zlosretnim zaručnikom?
•Koju bi preporuku dao/dala zaljubljenima?
•Zbog zaljubljenosti, sve treba zaboraviti.
•Zbog zaljubljenosti, ne treba zaboraviti oprez.

Neke životinje zbog svoje zaljubljenosti posve zaborave opasnost: zaljubljeni
tetrijeb. Saznaj ponešto o tome.
U narodu je poznat još i naziv gluhan. Mužjak je izrazito lijep. Vrat mu crn sa
zelenim preljevima, leđa tamna s malo svjetlijih šara i dvije bijele pjege na
ramenima, rep mu je crn. Noge su obrasle perjem. Nad očima ima crvenu
mesnatu ružu u obliku polumjeseca, a ispod kljuna crnu bradu.
Veliki tetrijeb je poligamna vrsta. Između mužjaka se vodi borba za ženku,
pri čemu svaki nastoji skupiti što veće jato koka, s kojima pak ostaje samo
tijekom parenja, a zatim se razilaze. U doba parenja odabire svoje područje gdje karakterističnom pjesmom u
rano jutro privlači koke. U samom izvođenju pjesme, mužjak se potpuno prepusti i u tom trenutku je gluh, po
čemu je i dobio narodno ime gluhan. Iz enciklopedija
68
Kako privući pozornost onoga/one tko ti je drag/draga?
Tuga u boji
Prošla sam pored tebe
i imala sam srebrne naočale
i imala sam ružičaste naočale
i imala sam zlatne naočale.
Nisi me vidio.
Nisi me vidio.
Nisi me vidio.
Vlasta Vuk
Izrazimo doživljaj
Je li je on uspio zapaziti?
Uronimo u pjesmu
•Na koji je način djevojčica nastojala privući pozornost svoje simpatije?
•Zašto se tri puta ponavlja stih Nisi me vidio?
•Može li se reći da je djevojčica bila uporna?
•Zašto je svaki put imala naočale druge boje?
•Što bi joj ti savjetovao/savjetovala?

Kada u bojama izraziš svoje osjećaje, koja ti se od ovih slika najviše sviđa?
69
Jesu li ti kada roditelji pričali o svojem životu prije nego što su se upoznali?
Što je bilo posebno zanimljivo u njihovim pričama?
Riječ je o mami i tati

U kući je svatko
bio radoznao.
Tko se u koga
prvi zagledao?
Je li to bila mama?
Njoj to ne priliči,
pa ona je dama.
A tata?
Zar da prizna kako
Šuljao se okolo prozora i vrata?
I tako, u kući još nitko ne zna

kako je to bilo.
No, nije mi važno,

jer glavno je da se dogodilo.
Vera Zemunić
Izrazimo doživljaj
Što je tebi zanimljivo u ovoj pjesmi?
Pronađi uz pomoć roditelja
Uronimo u pjesmu u knjigama ili novinama
•Što misliš, tko je bio najradoznaliji da dozna nešto iz mamina i tatina života? neku vijest iz godine tvojega
•Što u zadnjoj strofi zaključuje dijete, što je najvažnije? rođenja. Što se zanimljivo
•Raspituješ li se ti kako su roditelji živjeli prije tvojega dolaska na svijet? dogodilo u svijetu?
70
Bojiš li se liječnika i liječenja? Pričaj o svojim iskustvima.
Reci,
aaaaaaaaaaaaaa!
Iz grada bih otjerao
sve doktore!
Sve doktore opće prakse,
sve zubare
i njihove sestre.
Svi oni rade
što se raditi ne smije.
Doktoru nikad ne ideš sam,

uvijek te njemu privode.
On te najprije nasmije,
a potom – ubode!
Ti onda vrisneš i gnjaviš,
a tek na kraju – ozdraviš...
Kod zubara druga je pjesma,
tamo pak suzama nema mjesta.
Izvade ti zub dok kažeš – NE!
Dođeš zbog jednog, ostaviš sve.
Iz grada bih otjerao doktore,

o njima sve pouzdano znam.
Moja mama je doktorica,
a doktor ću biti i sam.
Igor Novosel
Uronimo u pjesmu
•Po čemu se prepoznaje dječakov strah?
•Kako na kraju završava liječenje
kod liječnika i zubara?
•Iako se boji liječnika, što je dječak
odlučio biti?
•Bojiš li se i ti liječenja?

Prikaži bojama svoj strah. Uzmi
vedre boje i nastoj ga umanjiti
tako što će tvoj prikaz straha biti
sve manji i manji...
Ulomci iz časopisa za djecu
71
Jeste li kada u igri zamišljali daleka putovanja?

Kamo ste i kako putovali na taj način?
U gumenom čamcu preko oceana

– Sad znam, Što ćemo! – poviče on. – Igrat ćemo se:
u gumenom čamcu preko oceana. Oni skinuše stolnjak sa stola, prevrnuće ga, tako da su noge
stršale u zrak. To bijaše čamac. I dok je Tonček pravio jedro od stolnjaka, otišla je Točkica u
smočnicu po putnu zalihu: lonac s pekmezom, lončić s maslacem, nekoliko noževa i vilica,
kilogram krumpira, zdjelu kompota od krušaka i polovicu safalade.
Uzeše zalihe u čamac i ostade mjesta upravo još za djecu i psa. Kraj stola stajaše zdjela za pranje
s vodom. Po njoj pljuskaše Točkica za vrijeme vožnje preko oceana govoreši: – More je strašno
hladno.
Nato nastade tišina na moru. Trajaše tri sedmice. Tonček je doduše veslao štapovima, ali čamac se
jedva micaše. Točkica, on i Pifke pojedoše safaladu, i Točkica uzdisaše: - Kapetane, zalihe su pri
kraju.
– Moramo izdržati! – viknu Tonček. – Tamo prijeko leži Rio de Janeiro – i on pokaže na postelju.
– Hvala Bogu – reče Točkica. – Inače bih sasvim izgladnjela.
A sada dolazi strahovita oluja – reče Tonček, ustane i počne ljuljati stol. – Upomoć! – vikaše
Točkica očajno – mi tonemo! – Zatim baci preko ograde kilogram krumpira, da olakša brod. No
Tonček i oluja ne popuštahu. Točkica se držala za trbuh govoreći: – Hvata me morska bolest. I
Pifke pade, zbog valova visokih kao kuća, u zdjelu s kompotom od krušaka, te poštrca sve oko
sebe. Tonček bijaše vjetar i zavijaše.
Napokon popusti nevrijeme. Dječak pomakne stol do postelje, i oni se iskrcaše u Rio de Janeiru.
Ulomak iz romana za djecu Ericha Kästnera Tonček i Točkica
Izrazimo doživljaj
Što je šaljivo u ulomku romana?

Uronimo u pjesmu Posudi u knjižnici neku
•Kamo su odlučila otputovati djeca u igri? Što im je poslužilo umjesto broda? zbirku igara. Odaberi
•Kako su proizveli kretanje broda, valove, oluju? Kako je završila njihova morska pustolovina? tebi najzanimljiviju, pa
•Igraš li se i ti sličnih igara? Ispričaj. se poigraj.
72
SAMOSTALNO STVARANJE PRIČE

Igraš li se i ti sličnih igara? Ispričaj. Igrajući se, djeca su zamišljala da im se nešto događa u stvarnosti. Tako je
nastala priča.
Početak priče mogao bi glasiti ovako:

Odlučili smo putovati u gumenom čamcu preko oceana.
Uzeli smo zalihe hrane za put i otisnuli se na hladni ocean.
Dovrši započetu priču. Nastavi pričati: Što se dogodilo kada su se Tonček i Točkica „iskrcali” u gradu preko
oceana, u Rio de Janeiru?
Kazuje li ova priča o stvarnim događajima?
Priča može pričati o događajima koji su se dogodili u stvarnosti

ili o zamišljenim događajima.
Događaji mogu biti nestvarni (let na čarobnom sagu, putovanje
u budućnost...).
Likovi u priči mogu biti stvarni ili izmišljeni.
Važno je da je priča Ja volim priče u kojima su
zanimljiva. životinje glavni junaci.
Ja volim priče o
Ja volim priče o
zanimljivim događajima
svemircima.
Kakve priče ti voliš? u kojima su djeca glavni
likovi.
Promotri sličice. Ispričaj što vidiš. Zatim dovrši priču.
Dovrši započetu priču.

Luka putuje autobusom baki na more. Putovao je već puno puta. No, ovaj put putuje sam. Od silnog uzbuđenja
nije mogao prethodnu večer spavati. Zato je slatko usnio u autobusu, i naravno sišao u pogrješnome mjestu.
Što sad? Ako je šegrt Hlapić mogao putovati sam, mogu i ja – mislio je Luka. Ipak, put skriva mnoge opasnosti.
Zamislite neobičan događaj. Ti i tvoji prijatelji želite ga odgonetnuti.
Jednoga jutra u tvojem vrtu našao se čudan predmet. Podsjeća te na dio starinskoga gramofona, a opet i na
nešto drugo. Započinješ istragu.
73
U bajkama je sve moguće. Upoznaj čitajući ulomak iz bajke, malu vilu i velikog diva.
Zašto je njihov odnos neobičan?
Radoznala vila
No sada je trebalo stvoriti zgodu, kako će Regoč Kosjenku nositi, jer u Regoča ničega ne bijaše.
Zato izvadi Kosjenka iz njedara malu vrećicu punu biserja. Bijaše joj taj biser dala njezina majka u
oblacima prije negoli ju pustila da ide na zemlju, govoreći:
– “Ako ti bude što trebalo, samo baci jedan biserak, i ono će se stvoriti što trebaš. Čuvaj taj biser, jer na
svijetu ima toliko stvari da ih više treba.”
Izvadi dakle Kosjenka zrnce bisera i odbaci ga – a ono se pred njom stvori košić, upravo veliki kao i
Kosjenka, a na košiću petlja, upravo velika kao Regočevo uho.
Skoči Kosjenka u košić, a Regoč podiže košić i objesi ga sebi na uho kao naušnicu.
Kad se Regoč nasmije, kada kihne ili kada podrma glavom, ljulja se Kosjenka kao na njihaljci, a ovo
njoj bijaše vrlo milo za putovanje.
Htjede Regoč sada da pođe i zakoračio on već korak od deset sežanja. Ali ga Kosjenka ustavi pa ga još
umoli:
– Bismo li mi, Regoču, mogli proći pod zemljom, da ja vidim što pod zemljom ima?
– Kako da ne bismo mogli! – odgovori Regoč, koji mogaše od šale probiti zemlju, ali mu ne bijaše još
nikada palo na pamet da gleda što pod zemljom ima.
No Kosjenka željaše da upozna sav stvor božji – i tako se oni dogovoriše da će pod zemljom putovati,
dok ne stignu pod onu šumu gdje bijahu ona zlatna polja. Tamo da će izaći.
Kad se bijahu tako dogovorili, počne Regoč da probija zemlju. Podigao Regoč svoju silnu nogu i udari
prvi put po zemlji – a ono se potrese čitav veliki grad Legen i povali se mnogo zidova. Podigne Regoč
po drugi put nogu i udari o zemlju – a ono zadrhta cijela ravnica. Podigne Regoč po treći put nogu i
udari o zemlju – a ono zadrhta pol svijeta, i prokine se zemlja pod Regočem, a Regoč sa Kosjenkom
propadne pod zemlju.
Kad oni dolje, a pod zemljom sve prorovano: na sve strane
putovi i stupovi, i sam Bog bi znao tko onuda toliko
prolazi. I čuju se vode gdje šume i vjetrovi gdje
pire.
Pođoše oni tako po jednome putu i
donekle im bijaše svijetlo od one pukotine
kroz koju bijahu propali. Ali kad oni
dolje, a ono sve veći mrak – crni mrak,
kakvoga nema nego pod zemljom.
Regoč svejedno i po mraku ide. Hvata
se silnim rukama od stupa do stupa.
Kosjenku obuze strava od onolikoga
mraka.
Uhvatila se ona Regoču za uho i
povikala: - Mrak je, Regoču!
– E, pa neka je – odgovori Regoč – Nije
mrak došao k nama, nego smo mi došli
k njemu.
Razljuti se Kosjenka što je Regoču svašta
74
pravo, a ona se bijaše ponadala velikim stvarima od tako silnoga čovjeka.
– Teško si ga meni uz tebe, da nema mojega biserja – razljuti se Kosjenka.
Zatim ona odbaci jedno zrnce bisera, a ono se njoj u ruci stvori svjetiljka jasna kao da zlatom gori.
Mrak uteče dublje u zemlju, a putovi se podzemni rasvijetliše nadaleko.
Obradovala se Kosjenka svjetiljci, jer joj se pokazuju čuda što od starine pod zemlju propadoše. Na
jednom se mjestu vide dvori gospodski, sve vrata i prozori zlatom obloženi, a crvenim mermerom
ozidani. Na drugome mjestu opet: oružje junačko, tanke diljke i teške demeskinje, alemom i
dragim kamenom urešene. Na trećem mjestu: blago davno pokopano, zlatni pladnji i srebrne čaše,
dukatima zapunjene – i kruna carska, triput prežežena. Sve je ovo i po volji božjoj dospjelo ovamo
pod zemlju i tajna je božja, zašto toliko blago mora ovdje počivati u miru.
Ali Kosjenki zablistala u oči ovolika čuda, pa umjesto da pođu dalje ravno putem, kuda bijahu
odlučili, umoli Kosjenka Regoča da je pusti na tlo da se poigra, da se nadivi čudima i da pregleda
tajne božje.
Iz bajke Regoč Ivane Brlić-Mažuranić
Bogatimo rječnik
uzmogne (uzmoći) – moći
njedara (njedra) – prsa
mermerom (mermer) – mramor Sažimanje pripovjednog teksta
demeskinje – sablja od čelika kako se kovala u Želimo li ukratko prepričati ili pisati o
Damasku
alemom (alem) – dragulj, dijamant pročitanome, valja uočiti najvažnije događaje i
urešene/uresiti – ukrašene/ukrasiti doživljaje.
strava – veliki strah, užas
prorovano/prorovati – prokopano/prokopati
prežeženo/prožeći – plamenom, djelovanjem Dopuni rečenice odgovarajućim riječima.
ćega što žeže probušiti Nastat će sažeta priča o ovome ulomku.
putovati, razgledati blago, svidjelo, blago,
zemljom, mračno, udario o zemlju, otvorila
Izrazimo doživljaj Regoč se dogovorio s Kosjenkom na koji će način

Što ti je najneobičnije u ovom putu zajedno _____________.
vile Kosjenke i Regoča? Kosjenki se putovanje vrlo _____________.
Tražila je Regoča da nastave put ____________
______.
Regoč je snažno ______________________.
Uronimo u pjesmu Zemlja se ______________.
•Koji je problem trebalo riješiti kako bi majušna Kosjenka i golemPod zemljom je bilo ______________.
Regoč mogli zajedno putovati? Ondje su naišli na __________________.
•Čemu se domislila Kosjenka? Kosjenka je odlučila __________________.
•Kako je Kosjenka iskazala svoju radoznalost?
Željela je putovati ispod zemlje.
Željela je putovati oblacima.
Željela je razgledati blago pod zemljom.
•Kako je Regoč iskazao svoju snagu? Svuda oko nas – mediji
•Po čemu vidiš da je Regoč dobroćudno stvorenje unatoč svojoj Ispod zemlje nalaze se mnoge
veličini i snazi? zanimljivosti. Otkrij u knjigama nazive za
•Kad se Regoč nasmije, kada kihne ili kada podrma glavom, ljulja se neke od njih.
Kosjenka kao na njihaljci... Prvo poznato veliko središte na
•Otkrij dalje u tekstu je li se Kosjenki sviđalo ovakvo putovanje. zagrebačkom području stari je rimski
•Pročitaj rečenice koje pokazuju kako je Regoč iskazao sve veću grad Andautonija koji se nalazio u
snagu ne bi li udovoljio Kosjenki u njezinoj namjeri. današnjem selu Ščitarjevu, između
•Što je Kosjenka uočila na tri mjesta na kojima se nalazilo blago? Zagreba i Velike Gorice. Taj je grad
Posluži se rječnikom. bio toliki da je veličinom nadmašivao
•Pronađi u tekstu umanjenice za riječi: današnji Zagreb!
biser – koš – zrno –
75
Za koji organ kažu da upravlja čitavim našim tijelom? Po čemu je tako važan?
Glava
Glava. Imam glavu. Evo, da opipam. Baš dobro, tu je. Na glavu mogu staviti pletenu kapu, kapuljaču,
sombrero, šešir s vrpcom, cilindar, kuharsku kapu. Gle, kako je samo visoka. Pojma nemam zašto mora
biti ooovoolikaa.
Eh, ali što mogu metnuti u glavu? Pokušat ću staviti šešir u glavu. Ne ide. Možda glavi treba perjanica?
Ni perjanica ne ide u glavu. Usred glave nema više mjesta, tamo se smjestio mozak. Znači, u glavi je
mozak, a na glavi je šešir. Dobro je da nije obratno.
A taj mozak, to vam je čisto čudo. Nema većeg čuda. I svatko od nas to čudo ima u svojoj glavi i ono
je istinsko i moćnije od čarobnog štapića i zlatne ribice. Zlatne ribice nalaze se u bajkama, a ljudski
čarobni štapić u našim je glavama. Problem je jedino u tome da to mnogi od nas nikada ne spoznaju, i
da se više bave šeširima nego glavom i njenim mudrim sadržajem.
Mozak je divan i može biti zanimljiviji, bolji, vredniji, vedriji, pametniji i
od najboljeg kompjutora – ukoliko se upotrebljava.
Recite mi, molim vas, koji to kompjutor igra košarku,
izračunava jednadžbe, priča priče, kupuje na tržnici,
briše prašinu, ljulja se na ljuljački, leti u svemir i igra se
u pješčaniku? Ha? To čudo tehnike i sanjarenja zove se
čovjek. A najvažniji dio čovjekov je mozak. Smjestio se u
glavi i stalno nešto izmišlja. Da nije tog izmišljanja u našoj
glavi, ne bi bilo ni slova, ni matematike, kemije, fizike.
Mislite da bi to bilo dobro? Da, ali bez matematike, fizike
i drugih ponekad dosadnih predmeta u školi ne bi bilo
ni igračaka, kina, televizije, čak ni sladoleda... Kakva bi
to pustoš bila. Nitko ništa ne bi znao i nitko ne bi znao
da ne zna. Ha, jeste li razumjeli što sam htjela reći?
Promućkajte malo mozgom.
A znate li čime se mozak hrani? Mozak se hrani znanjem
i što se više hrani, sve je gladniji. Sasvim čudno. Ali
istinito. Mozak voli jesti znanje i za doručak i za ručak i
za večeru. Proždrljiv je i jede sve, od kemijskih formula
do nota. Nemojte ga puštati da gladuje...
Sanja Pilić

Otkriva li ti priča •Zašto je ljudski mozak uspoređen s čarobnim štapićem? Iz enciklopedije
nešto novo što •Pročitaj što se sve može učiniti zahvaljujući mozgu. Ljudski mozak može biti različite
dosad nisi znao/ •Prisjeti se još nekih znanja, vještina koje su rezultat rada našega veličine. Ako netko ima veći mozak, to
znala o mozgu? mozga. ne znači da je i pametniji – isto tako,
•Koje je sve proizvode rada ljudskoga mozga književnica navela?. kad netko ima velika
•Čime se mozak hrani? stopala, ne znači da je
•Promućkajte malo mozgom zapravo znači: dobar trkač.
•Razmišljajte, čitajte, promatrajte svijet oko sebe.
•Mašite glavom da se sadržaj mozga protrese.
76
Za koga obično kažeš da je gnjavator?
Gnjavator Ležao na obali Nilatora,

Eto aligatora.
Bio jedan teški gnjavator, – Ja sam – reče aligator – doktorator
Imao je tup glavator, – Pa ću malo zašiljiti tvoj tupi
Bježao je od kućatora glavator.
I od školatora. – Zasjalo u aligatora sto raznih
Nije volio nikakav radator, zubatora
Ležao je u livadi izvaljen na travator, – I tu je kraj pjesmatora.
Sunce mu je posudilo svoj radijator.
Zvonimir Balog
Čekao je da mu pečeni golubator
I zreli kruškator
Sam padne u zubator.
– Što mogu – govorio je gnjavator
– kad imam tup glavator.
Onda, jednog dana, kad je gnjavator

Kako je završila priča o •Razumiješ li sve riječi u pjesmi? Što bi značila izreka:
gnjavatoru? •Od kojih su riječi izvedene riječi na kraju svakoga stiha? Slijep pored zdravih očiju?
Što je u njoj smiješno, a što je glavator – glava, Pokušaj izreku objasniti na
strašno? kućatora – kuće... još jednom primjeru.
•Što nije volio gnjavator?
•Koje je osobine imao?
marljivost lijenost
•Na koji mu se strašan način osvetila ta njegova osobina?
77
Gdje si vidio išarane zidove? Što misliš o tome?
Magaropis
Na zidovima, kao na školskoj ploči,
u nastavcima redom, prolaznicima
bodući oči, magaropis napisan je
kredom:
CARAGAM OK ATIČ
CARAGAM OK EŠIP,
u magarećem spomenaru piše...
Naposljetku pročitani magaropis

vjetrovi izbrišu i kiše.
Salih Isaac

Možeš li •Zašto natpisi na zidu bodu oči?
odgonetnuti •Izraz bodu oči je:
poruku personifikacija
magaropisa? usporedba?
•Što se na kraju dogodilo s natpisom?
•Treba li šarati po zidovima?

Magarac je mnogima lijepa i ljupka životinja.
Raspravite je li pravedno izrugivati se njezinim
imenom.
Biblijski magarac predstavlja mir, siromaštvo,
strpljivost, postojanosti ...
Osmisli plakat koji će popuralizirati zaštitu
magaraca.
78
Jesi li razmišljao o tome kako se postaje pisac ili spisateljica?

Pročitaj kako o tome razmišlja jedan dječak.
Kako postati veliki pisac od malih nogu

Taj dečko bio je pravi lisac.
Znao je: ako želi postati veliki pisac,
Mora se ugledati na nekoga tko to već jest.
Ali to nije baš slučaj čest,
Jer velikih pisaca nema mnogo,
Pa nije imao izbor onih u koje bi se ugledati mogo.
Osim toga, većina je puštala da im ogromne brade narastu,
A to nije odgovaralo njegovom uzrastu.
Kad je već o svom uzrastu razmišljati stao,

bio je to gotovo kraj balade.
On nije imao samo problem brkova i
brade,
Nego se sjetio i da pisati tako traljavo
znade
Da ne bi mogao napisati ni rečenicu,
a kamoli roman.
Kako onda biti veliki pisac, a ne tek
malo dijete?
Velim, taj dečko bio je lisac: popeo se

na otoman
I napisao svoje ime i VELIKI PISAC
preko cijele tapete.
Ludwig Bauer
Bogatimo rječnik
otoman – mekan krevet s jastukom bez naslona, počivaljka
balade – nježne, ljubavne pjesme

Ima li dječak pravo? •Kako ti zamišljaš spisateljicu ili pisca? Napiši popis spisatelja/
Što je smiješno u ovoj •Jesi li bio/bila u prigodi upoznati spisateljicu ili pisca? spisateljica koje ti
kratkoj priči – pjesmi? •Je li pisac velik po rastu, bradi ili nečemu trećem? smatraš velikima.
•Što bi poručio/poručila dječaku da učini prije nego što počne
pisati pjesme i priče?
79
Sjećaš li se nečega što si ti ili netko u tvojem razredu rekao/rekla pogrešno, a bilo je vrlo šaljivo?
Savjesno đače
«Napišite, djeco, sada»,
Učitelj će glasno,
«O čovječjem tijelu nešto,
Kratko, ali jasno.
Srce, jetra, mozak, pluća,

Sve što je u tijelu,
Nabrojiti valja točno
U tom vašem dijelu.»
I mali se Ivo svojski

Prihvatio posla,
Neće da ga itko drži
Za tupavog osla.
Pa kako je malo prije

Ručao pošteno,
Sit do grla radi sada
Brzo, ko vreteno.
Ne razmišlja Ivo mnogo,

Niti išta briše, Srce, mozak, pluća,
Već odreda, odrješito Čorba, krumpir, kobasica
U pisanku piše: I pogača vruća».
«U meni su jetra, crijeva, Zlata Kolarić-Kišur

Bogatimo rječnik
osla/osao – magarca/magarac

U čemu je •Što je učitelj tražio od djece? Pročitaj što kažu znanstvenici o tome što treba
pogriješio Ivo? •Koji stihovi pjevaju o njegovoj marljivosti? jesti jer se time hrani i naš mozak kako bi dobro
•Što ga potiče na rad? radio.
•Što je Ivo napisao da se nalazi u njemu? Znanstvenici su ustanovili da je osobito zeleno
•Što je u odgovoru točno? lisnato povrće (špinat, kelj, salata, blitva,
•Ima li Ivo donekle pravo? matovilac, radič) idealna hrana za mozak - ljudi
koji su jeli najviše takvog povrća prosječno su
imali najmanji gubitak mentalnih sposobnosti.
Blagotvorne su i tikvice, bundeve, brokula.
Razmisli hoćeš li učiniti svojem mozgu uslugu pa
pojačati prehranu i ovim namirnicama.
80
Osjećaš li kadkad da ti je učinjena nepravda? Požališ li se kome tada?
Zadaća o
pravdi
Ukupno ima četiri
Pravde
U našoj kući.
O njima sada pišem,
Razmišljajući.
Prva je pravda
Djed i baka.
Ona je prilično spora
I nije jako jaka.
Druga je
Koja se zove
Mama i tata,
Za nju se kaže
Da je od srebra
I od zlata.
Na kraju još ima I ne može se s jakim
Onda ima i treća, I moja pravda, Pravdama tući.
A to je pravda Koja je jako mala
Mojega I ne čuje se jače, Završena je zadaća
Starijeg brata. Najglasnija je O pravdi
Ona je od svih najveća Kad sa mnom u kutu U našoj kući.
I od nje strah me hvata Uzdiše ili plače.
Ja znadem da nju muči Stjepan Jakševac
Kad šakama
Barata. Što je slaba
Izrazimo doživljaj
Suosjećaš li s najmlađim dječakom? Svuda oko nas – mediji
Pročitaj u časopisu savjet koji ti može pomoći kako ćeš se prestati ljutiti.
E
KAD TE OBUZME LJUTNJA, MOŽEŠ UČINITI MAŽ
Uronimo u pjesmu
P O
ZVRK
•Tko je nositelj prve pravde?
NEŠTO OD OVOGA:
•Zašto ta pravda nije baš jaka i uz to je spora?
STANI I RAZMISLI. RECI NEKOME KAKO SE OSJEĆAŠ.
•S čime uspoređuje maminu i tatinu pravdu? SMIRI SE DUBOKO DUŠUĆI. ZAGRLI NEKOGA.
•Čija se pravda voli tući? POLAKO BROJI. UZMI KNJIGU I ČITAJ.
•A kako dječak doživljava svoju pravdu? OPUSTI TIJELO. NACRTAJ NEŠTO.
•Koji stihovi izriču njegovu tugu u trenucima SJEDNI NA MIRNO MJESTO PUSTI GLAZBU ILI ZAPJEVAJ.
kada osjeća da mu je učinjena nepravda? PIŠI O ONOME ŠTO OSJEĆAŠ. ODMORI SE ILI ISTUŠIRAJ.
81
OPISIVANJE KRAJOLIKA
Kroz prozor vlaka
Gospodin se Grundajs udobno smjestio u jednom uglu i spavao. Emil se veselio što se ne mora s njim zabavljati i
gledao kroz prozor. Stabla, vjetrenjače, polja, tvornice, stada krava i seljaci koji su domahivali, prolazili su vani. A bilo
je vrlo ugodno promatrati kako se sve to vani okreće kao na gramofonskoj ploči.
i... tramvaja
Ah, ti automobili! Tiskali su se tijesno pored tramvaja, trubili, šištali, pružali crvene signale nalijevo i nadesno,
zaokretali za uglove, a drugi se gurali za njima. Kakva gužva, kolika li vreva! I koliko li ljudi po pločnicima! Pa sa sviju
strana tramvaji, kola, dvokatni autobusi! Prodavači novina po uglovima. Prekrasni izlazi s cvijećem, voćem, knjigama,
zlatnim satovima, odijelima i svilenim rubljem. I visoke, visoke kuće!
Ulomak iz knjige Ericha Kästnera Emil i detektivi
Emil prvi put putuje vlakom i tramvajem. Sve mu je zanimljivo. Zašto mu se činilo, kad je putovao vlakom,
da se zemlja vrti?
82
Što je sve učio Emil?
boje pružali crvene signale

zvukovi trubili
izgled viđenog prekrasni izlozi, zlatni satovi
kretanja tiskali su se tijesno pored tramvaja
prizori stabla, vjetrenjače, polja, stada krava, ljudi po pločnicima
Pokušaj razvrstati sljedeće izraze prema onome što izražavaju: zvukovi, kretanje, izgled.
šištali seljaci koji su domahivali sa svih strana

zaokretali za uglove tramvaji, kola
visoke kuće kakva gužva, kolika li vreva
prodavači novina po uglovima okreće kao na gramofonskoj ploči
Je li Emil mogao dugo i detaljno promatrati krajolik?
U krajoliku kroz koji smo prošli, u njemu boravili i u njemu živimo uočavamo boje, zvukove, oblike,
kretanje.
Pogledajte kroz prozor učionice. Pokušajte riječima opisati boje, zvukove, kretanja, izgled viđenog, deffff
zanimljive prizore.
Opiši jedan svoj izlet u prirodi i sve što si pritom doživio/doživjela.
Promotri prizore na fotografijama i opiši ih.
83
Posve se utišajte i poslušajte ptičice koje cvrkuću ispred škole.

Oponašajte njihov cvrkut.
Ptičja pjevanka
Jutros pala knjiga s krova,
Prosula se iz nje slova.
Došle ptice velike i male
I slova se nazobale.
Pa sad sriču svakog dana

Razna slova progutana.
Naglas viču, te ćurliču
I cvrkuću i ćuviču
I žvrgolje i živkaju
I ćućore i civkaju.
Pište, žvrlje i ciliču,
Kriješte, cvrče i ćivriču
Kriče, grču i grliču
I pijuču i cijuču,
Žuborkaju, ćućorkaju,
Pirikaju, cirikaju,
Piskutaju, cvijukaju
Cvrljugaju, švrljugaju,
Ćirlikaju, grljugaju,
Fićukaju i biglišu
I pjevaju i uzdišu...
Svaki dan ih sunce pita,

Iz knjige im zlatne čita,
Te od zore uče, sriču
Dva-tri slova da ćurliču.
Grigor Vitez
Svuda oko nas

– mediji
Što je nevjerojatno •Koji glagol najsličnije zvuči kao
ptičice pod tvojim prozorom? Promotri ptičice
u ovoj pjesmi?
•Pročitaj pjesmu pazeći na izgovor na fotografiji.
glasova č i ć. Ispričaj priču o
•Najprije pročitaj pjesmu tiho, a njima i o djeci
zatim sve brže i brže. koja za njih
ostavljaju hranu
na hranilici.
84
Jesi li kada slušao/slušala prijetnje djece ili odraslih? Napiši jednu takvu rečenicu. Kako ona
zvuči? Pročitaj jedan neobičan san, pa razmisli zašto se doima stvarnim.
Mačka
Kad sam bio na moru, stric Drago mi je
donio malu mačku. Odmah sam je veoma
zavolio i svuda je nosio sa sobom, čak i na
plažu. Na moru je bila cijela obitelj, bilo nas
je puno i svi su govorili da je mačkica lijepa
i draga. No, nekoliko dana kasnije sanjao sam
kako je teta rekla: – Tu mačku ću ja ispeći u
pećnici!
A tetak je dodao: – Ja ću je odnijeti u šumu,
lisice su gladne.
Djed se priključio: – Treba je udaviti u moru,
nikakve koristi, samo mijaukanje.
Ni baka nije izostala: – Bacite je u smeće,
ionako nije za drugo.
Nisam mogao vjerovati da su to ljudi s kojima
svakoga dana provodim svoje školske praznike. Ali san je bio stvaran. I, zamislite, kad sam se
probudio, moje mačke nije bilo. Nikad neću saznati što se s njim dogodilo i uvijek ću sumnjati
na baku, na djeda, na tetu i tetka. Žalosno! Jedino me tješi što u cijelom snu nisu sudjelovali moji
roditelji. Onda bi mi bilo još teže.
Šifra: Gdje je moja mačka?
Ružičasta sanjarica
Ima nešto istine u tom tvom snu. Neki ljudi zbilja smatraju da je beskorisna ona životinja od koje
nemamo koristi, koja ne daje mlijeko, krzno i slično. I takve ljude treba shvatiti i pokušati svoje
„beskorisne„ ljubimce držati daleko od njihovih očiju i njihovih ruku. Ne mogu tvrditi da su se oni,
dok si ti spavao, riješili tvoje mačke, ali teško bi mačka samo tako nestala: kad ona jednom pojede
hranu u kući, drži se te kuće ko pijana plota. No, dobro, ne moramo ih odmah kriviti, no san te
upozorava da ne trebaš sve shvaćati zdravo za gotovo. I ispod smijeha se katkad kriju opasni zubi,
dolazili oni i od tvoje najbliže obitelji. A to što si sanjao mačku, bez obzira na tužan nastavak priče,
znači da ćeš uskoro upoznati jednu prekrasnu djevojčicu, te, također, da u životu nikada nećeš imati
problema s lovom. Možda je upravo ta prekrasna djevojčica neka mala bogatašica. Onda ćeš moći
otvoriti i hotel za mačke.
Silvija Šesto
Izrazimo doživljaj
Kakav je dječakov san? Jesi li ti kada sanjao/sanjala što takva? Svuda oko nas – mediji
Pročitaj pismo jednoga ponosnoga
vlasnika kućnih ljubimaca.
Uronimo u priču Što ti ono kazuje?
•Koje su riječi ljudi iz sna osobito ružne? Koje te plaše? Moja mačka zove se Lea.
•Slažeš li se s mišljenjem Ružičaste sanjarice da neki ljudi životinje smatraju Kao mala bila je napuštena. Voli se
beskorisnim bićima? igrati, maziti i spavati.
•Što misliš o izreci: Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude? Jako je uredna i pametna.
•Kako se treba odnositi prema kućnim ljubimcim? Puno je volim, a i ona mene.
Marina B.
85
86
Petrov let na sretnim mislima
87
Vjerojatno ste čuli za Bambija. On je glavni lik u knjizi i istoimenu filmu.
Prvi put na livadi

– Gle, majko – poviče Bambi –ondje leti cvijet.
– To nije cvijet – reče majka – to je leptir.
Bambi je zadivljeno gledao za leptirom koji se beskrajno nježno odvojio od jedne stabljike i odlebdio u
kolebljivom letu. Sad Bambi vidje da je mnoštvo takvih leptira prelijetalo zrakom nad livadom, naoko
brzo, pa ipak lagano, gore-dolje, u igri koja ga oduševi. Izgledalo je zaista da je to putujuće cvijeće
koje ne može ostati mirno na svojoj stabljici i diže se da se malo poigra, ili kao cvijeće koje je sišlo na
zemlju sa sunčanim zrakama i koje još nije imalo mjesta, pa ga izbirljivo traži, spušta se, nestaje, kao
da se negdje smjestilo, ali se odmah opet podignulo, katkada samo nešto malo, sad opet više, da dalje
traži, uvijek dalje jer su, eto, najbolja mjesta već zauzeta.
Bambi je gledao za svakim leptirom. On bi ih tako rado promotrio izbliza, tako bi rado barem jednog
jedinog bolje razgledao, ali mu se ne pruži prilika. Neprestano su se komešali. Od toga bude sasvim
ošamućen.
Kad je zatim opet pogledao na zemlju, zadivio ga je tisućostruki hitri život koji je prštao pod njegovim
koracima. Sve se raštrkalo i trčalo na sve strane, izbijalo na vidjelo kao zbrka i vreva i opet u sljedećem
času tonulo u zelenu podlogu iz koje se dignulo.
– Što je to, majko?
– To su sitne životinjice – odgovori majka.
– Gle – kliknu Bambi – ovdje skače komadić trave. Oh ... kako visoko skače!
– Nije to trava – rastumači majka – to je dobri mali skakavčić.
– Zašto on tako visoko skače? – zapita Bambi.
– Jer mi ovuda hodamo – odgovori majka – on se nas boji.
– Oh! – obrati se Bambi skakavčiću, koji je sjedio nasred bijela tanjura jedne tratinčice. – Oh – reče
Bambi ljubazno – ne trebate se bojati, mi vam uistinu nećemo ništa napraviti.
– Ja te se ne bojim – odgovori skakavčić šuštavim glasom. – Ja sam se samo u prvi čas prepao jer sam
baš razgovarao sa svojom ženom.
– Molim, oprostite – reče Bambi skromno. – Mi smo vas uznemirili.
– Ništa zato – zašuti skakavčić. – Kad ste to vi, ne znači ništa. Ali nikad se ne zna tko je taj koji dolazi,
pa treba biti na oprezu.
– Ja sam, naime, danas prvi put u svojem životu na livadi- ispripovjedi Bambi. – Majka mi je...
Skakavčić je stajao na travici spuštene glave, pravio ozbiljno lice i mrmljao: - To me ne zanima. Ja
nemam vremena da s vama brbljam, moram potražiti svoju ženu. – Hop! – i više ga nije bilo.
– Hop! – reče Bambi, zapanjen i zadivljen visokim skokom kojim je skakavac nestao.
Bambi otrči k majci: - Majko ... ja sam razgovarao s njim!
– S kim? – zapita majka.
– No, sa skakavčićem – pripovijedaše Bambi – s njime sam razgovarao. Bio je tako ljubazan sa mnom.
On mi se jako sviđa. On je tako divne zelene boje, a na kraju je tako proziran kao što ne može biti
nikakav list, pa ni ovaj najtanji.
– To su krila.
– Tako?- reče Bambi. – A ima tako ozbiljno lice, vrlo zamišljeno. Pa ipak je bio sa mnom ljubazan.
88
A kako samo zna skakati. To mora biti silno teško. Hop! - vikne on i skoči tako visoko da ga više ne
možeš vidjeti.
Pođe dalje. Razgovor sa skakavčićem uzbudio je Bambija i malo ga umorio; nije ni čudo, jer to je bilo
prvi put da je razgovarao s nekim strancem. Osjećao je glad i pritisnuo se uz majku da se okrijepi.
Kad se opet umirio i neko vrijeme sanjao u lakoj i slatkoj omaglici, koja ga je uvijek snalazila kad se
kod majke nasitio, opazi u zbrci travnih vlati svijetli cvijet koji se micao. Bambi pogleda oštrije. Ne, to
nije bio cvijet, bio je leptir. Bambi se došuljao bliže.
Leptir se lagašno prihvatio jedne travke i polagano mahao krilima.
– Molim, ostanite sjediti! – vikne mu Bambi.
– A zašto da ostanem sjediti? Ta ja sam leptir – odgovori leptir začuđeno.
– Ah, ostanite ovako barem časak – molio je Bambi – već odavno želim da vas vidim izbliza. Budite
tako dobri.
- Neka bude – reče leptir – no neću dugo.
Bambi stane pred njega. – Kako ste lijepi – vikne očaran – kako divni! Kao neki cvijet!
– Što? – Leptir mahne krilima. – Kao neki cvijet? No, u mojem krugu općenito vlada mišljenje da smo
mi ljepši od cvijeća.
Bambi se zbuni. – Dakako – promuca – mnogo ljepši ... oprostite ... htio sam samo reći...
– Meni je prilično svejedno što ste htjeli reći – odgovori leptir. Sklopio je krila, savinuo svoje vitko
tijelo i tašto zatitrao nježnim ticalima.
Ulomak iz romana Bambi Felixa Saltena

Koji ti je opisan prizor •Čemu se Bambi divio promatrajući leptire?
najzanimljiviji? •Na što su šareni leptiri podsjetili Bambija?
•Na što su skakavčići podsjetili Bambija?
komadić trave cvijeće
•Pronađi Bambijeve rečenice koje svjedoče da je ljubazan u razgovoru sa životinjicama.
•Pronađi Bambijevu rečenicu kojom je uvrijedio umišljenoga leptira.
•Kako mama upućuje Bambija u tajne svijeta u kojem živi?
Strpljivo. – Nestrpljivo.

Promotri prizore iz filma Bambi. Koga je Bambi još sreo na livadi? Što je još mogao upoznati?
89
PROMJENA ZNAČENJA PROMJENOM INTONACIJE RIJEČI

I REČENICA/INTONACIJA U ČITANJU
Idemo u kazalište!
Djeco, sutra idemo u kazalište.
Sutra idemo u
kazalište! Jupi! Sutra idemo u kazalište?
Nisam znala.
Koje su osjećaje izrazili učiteljica i djeca, a koje Ana? Tko je mirno izjavio da djeca idu na izlet? Tko je iskazao
oduševljenje klicanjem? Tko je iskazao iznenađenost zbog neznanja da se ide na izlet?
Imaju li sve tri rečenice isto značenje?
Ista rečenica izgovorena na tri različita načina mijenja i svoje značenje, odnosno poruku koju priopćuje.
Rečenica kojom se izjavljuje da nešto jest ili nije zove se izjavna

rečenica.
Rečenica kojom se izražava naglašenost i osjećajnost sadržaja zove se usklična rečenica.
Upitnom rečenicom nešto se pita.

Promotri crteže djece na izletu. Oni izriču usklične rečenice. Pokušaj odrediti tko izriče koje osjećaje!
Kako je bistar Molim te, vrati mi

potok! Kupi mi Pala sam!
loptu! sladoled! Koliko je mrava!
Joj, pčela! zapovijed

čuđenje radost
žalost molba
strah divljenje
90
Promotri crteže djece koja se vraćaju s izleta. Oni izriču upitne rečenice. Pokušaj odrediti tko izriče koje
osjećaje!
Gdje ti je reket? upitnost

bojazan
Hoće li se i tvoja
mama brinuti
sumnja ako ne dođemo
Kažeš da si upecao na vrijeme?
ovoliku ribu?
Pročitaj sljedeći tekst pazeći na izgovor upitnih, uskličnih i izjavnih rečenica.
Vedran je dojurio iz škole. Bacio je torbu u kut i potrčao svima javiti radosnu vijest. Kod kuće je bila samo
mama.
– Mama, slušaj što se dogodilo! – zadihano će Vedran.
– Sva sam se pretvorila u uho! – kaže mama.
Toni je zabio odlučujući gol. Što onda? Stalno zabijate loptu posvuda.
Toni je zabio odlučujući gol. Gol, čudna mi čuda.
Ako ste igrali nogomet, naravno da je zabio gol.
Toni je zabio odlučujući gol. Znači, važno je što je Toni zabio gol, a ne netko drugi.
Toni je zabio odlučujući gol. Ahaaa, hočeš reći da ste zbog odlučujućeg gola pobijedili.
Što mi to odmah nisi rekao?
Moja mama zaista nema

smisla za nogomet.
Zašto se mama i Vedran isprva nisu mogli sporazumjeti?

Koje je riječi Vedran naglasio u 1., 2., 3. i 4. rečenici?
Što je Vedran htio naglasiti?
Ne pričaj kojekako. Naglasi

POŽURI, MORAMO PRIJEĆI
što je važno.
POLJE MAKA, INAČE ĆEMO
ZASPATI. HEJ, DOROTHY, PROBUDI SE,
SPAŠENA SI! PRENIJELI SMO TE IZ
Promotri što govore likovi USPAVLJUJUĆEG POLJA!
u mini stripu. MENI SE TAKO
SPAVA...
Pokušajte ih izgovoriti na PSSS... PUSTI JE
odgovarajući način. NEKA SPAVA.
Koju ćeš rečenicu
pročitati brže, a koju
sporije?
Koju ćeš rečenicu
pročitati tiše, a koju
glasnije?
Prema knjizi Čarobnjak iz Oza, Franka L. Bauma
91
Znaš li značenje riječi oholost, umišljenost, obijest? Pokušaj objasniti. Pročitaj priču u sebi pa
pokušaj odgovoriti.
Heljda
Po svim poljima naokolo raslo žito: raž, ječam i zob – jest, ona divna zob što joj se klas, kad okrupni i
dozri, čini kao mnoštvo sitnih, žutih kanarinaca na grani. Usjevi izvrsno napredovali, pa što su bivali
teži, to se u svojoj smjernosti dublje zemlji svijali.
Bilo ondje i polje s heljdom, i to sasvim uza staru vrbu. Heljda se zemlji nije prigibala kao drugi usjevi,
nego je oholo dizala glavu i ukočeno stršila.
– Bogata sam kao i klasje – govorila za sebe heljda – a po vrhu sam i ljepša; cvjetići mi krasni poput
jabuke u cvatu, milina ih pogledati. Znaš li išta ljepše od mene, stara vrbo!
Vrba se samo njihala, bijaše to kao da kazuje: “Da, zbilja znam!” A heljda se nadula, pucala od oholosti
i rekla: “Glupo drvo, već je tako staro da mu trava raste u trbuhu!”
Strašno se nevrijeme oborilo. Sve poljsko cvijeće sklopilo latice ili priklonilo glavice dok se oluja
razmahivala nad njim. Samo heljda dizala glavu u pustoj oholosti.
– Prigni glavu kao i mi! – govorilo joj cvijeće.
– Nije mi potrebno! – odgovarala heljda.
– Prigni glavu kao i mi! – dovikivali joj usjevi. - Sad će doletjeti anđeo oluje! Krila mu sežu od oblaka
pa sve do zemlje; može te presjeći posred srijede prije nego što ga stigneš zamoliti da ti se smiluje.
– Ne priginjem se ja! – heljda će svoju.
– Sklopi cvjetove! Spusti lišće! – opominjala stara vrba. – Ne gledaj gore u munju kad oblake para! Ni
ljudi to ne čine, jer se kroz munju može u nebo zagledati, a od toga grijeha i ljudi mogu oslijepiti. Što li
bi se istom dogodilo nama, raslinju zemaljskom, da se to usudio, nama koji smo kudikamo neznatniji!
– Neznatniji? – dočeka heljda. – Baš ću, evo, zagledati u nebo!
Pa kako reče, tako i učini u svojoj obijesti i oholosti. A tako je sijevalo, ukrstile munje, bijaše kao da je
sav svijet u plamenu.
Kad je nevrijeme utolilo, cvijeće i usjevi stajali u tihu, čistu zraku, osvježeni kišom, a heljda bila crna
kao ugljen, jer ju je munja ošinula i opalila: bijaše samo mrtav, beskoristan korov u polju.
Stara vrba njihala granjem na vjetru, krupne kapi padale sa zelenog lišća, bijaše baš kao da drvo plače.
“Zašto li plače?”, mislili vrapci pa je upitaše:
– Zašto plačeš, stara vrbo? Ta sve je divno naokolo, sve kao blagoslovljeno! Gledaj kako sunce sja!
Gledaj kako se oblaci nebom nagone! Ne osjećaš li miris cvijeća i grmlja? Ta zašto plačeš, stara vrbo?
A vrba im na to pripovjedi o heljdinoj oholosti i obijesti i o kazni koja nikad ne izostane.
Bogatimo rječnik Iz bajke Heljda Hansa Christiana Andersena
usjevi – ono što je posijano i izniklo
raslinju/raslinje – ono što raste, biljke

Je li ti jasnije •Gdje je rasla heljda? Svuda oko nas – mediji
značenje •Što je mislila o svojoj ljepoti? Potraži u knjigama
spomenutih •Kad je došla oluja, što je heljda trebala učiniti? fotografiju biljke heljde.
riječi? •Tko ju je sve upozoravao?
•Zašto ih heljda nije poslušala?
•Što je bila kazna za njezinu tvrdoglavost?
•Bi li heljda bila manje vrijedna da se čuvala od opasnosti oluje?
92
Puzio,
Otkrij hrvatski jezik puzio, puzio parkom
puž. Puzio polagano preko
pošljunčanog putića.
NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI – Presporo prelaziš put, pužu!
– Priznajem, ptičice, polagano putujem – potvrdi puž
Puževa priča podignuvši punašan podbradak.
– Pa požuri, pužu! Priječiš prolaznicima put.
– Pokušavam, ptičice, pokušavam – prozbori pomirljivo puž.
– Prelazim preko putića punog prepreka pa pažljivo putujem.
– Primjećujem, primjećujem – prekine ptičica puževu priču.
Požurio pužić preko putića. Puzio, puzio, puzio pužobrzno.
Puzio prijepodne, puzio poslijepodne. Prije ponoći ponosno
prijeđe putić.
– Polako posustajem – progovori pospano.
Ptičica procvrkuta:
– Pretrčao puž preko puteljka! Pohvaljujem pužića!
Izgovaraju li se sve riječi u tekstu na isti način?
Blanka Pašagić
Koliko slogova imaju ove riječi?
pu-tić puž pro-cvr-ku-ta pti-či-ca

pri-ču put po-hva-lju-jem po-tvr-di Čudnih li
Ispuni moj pitanja!
Kako naglašavaš jednosložne riječi? leksikon.
Koji je slog naglašen u dvosložnoj riječi?
Koji je slog naglašen u trosložnoj riječi?
Koji je slog naglašen u četverosložnoj riječi?
Pročitaj priču o pužu tako da glasnije i brže pročitaš

označeni slog.
Voliš li kolače? Volim ih svih vrsta.

Znaš li skakati na glavu u vodu? Odavno sam naučio skakati na glavu.
Voziš li bicikl jednom rukom? Vozim ga jednom rukom. Naučit ću voziti bez obje.
Ljutiš li se kad izgubiš u igri? Ljutim se kad nitko ne gleda.
Smiješ li se kad te nešto zaboli? Ne smijem se, ali i ne plačem.
Pišeš li pjesme? Napisao sam samo jednu.
Koje riječi iz Vedranovih odgovora treba naglasiti?
Promotrimo. PIŠI ČITAJ

voliš li volišli
znaš li znašli
ljutim se ljutimse
Riječi li, se, ne, sam ne smijem se nesmijemse
napisane su odvojeno od
ostalih riječi, ali se čitaju ne plačem neplačem
zajedno.
napisao sam napisaosam
Iz Anina leksikona pročitaj pravilno preostale riječi.
93
Jesi li kada poželio/poželjela da ti se dogodi nešto bajkovito? Znaš li što je želio Petar Pan?
Petrov dolazak
Čas nakon vilina dolaska prozor se rastvorio od
disanja zvjezdica i Petar skoči u sobu. On je nosio
Zvončicu djelić puta pa mu je ruka još bila prašna
od vilinskog praha.
Zvončica je bila u vrču, što joj se silno
sviđalo, jer u vrču još nikad nije bila.
– Ispadaj iz tog vrča i reci mi kamo
su spremili moju sjenu?
Odgovorila mu je najčarobnija
zvonjava zlatnih zvončića. To je
vilinski jezik. Obična djeca ne mogu ga
čuti, ali kad bi mogla, znala bi da su ga čula
nekoć davno.
Kako nije uspio prilijepiti svoju sjenu, Petar
je sjeo na pod i rasplakao se. Svojim je
jecajima probudio Wendy i ona se uspravila
u krevetiću. Nije se prestrašila kad je
ugledala nepoznato biće kako plače u dječjoj
sobi, bila je samo radoznala. Kako se zoveš?
– upitao je Petar.
– Wendy – odgovorila je s velikim zadovoljstvom.
– A ti?
– Petar Pan.
– A tko si ti? – u jednom trenutku Wendy ugleda Zvončicu.
Ja sam Petrova vila – ljubomornim glasom odgovori Zvončica.
Prema romanu Petar Pan J. M. Barriea
Izrazimo doživljaj
Jeste li čitali priču o dječaku koji nije htio odrasti?

Uronimo u priču Promotri prizor
•Je li to stvarna priča? iz filma o Petru
•Što je nestvarno u ovom ulomku: Panu. Što je
disanje zvijezda vilinski prah zvonjava zvončića još neobično u
prilijepio svoju sjenu njemu?
•Što je Petar htio pronaći?
•Zašto se rasplakao?
•Koga je probudio plačem?
•Koju je osobinu iskazala vila Zvončica?
94
Petrov do
POSVOJNI PRIDJEVI
Što je nestvarno u ovom ulomku?
Koja je vrsta riječi pridjenuta imenicama zvončić i dolazak? Usporedi pridjeve. Na koje pitanje odgovara
riječ zlatni, a na koje riječ dolazak?
Kakav? zlatni zvončić

Čiji? vilin dolazak
Što doznajemo iz pridjeva vilin u izrazu vilin dolazak?
Ja imam vilin čarobni

štapić i mogu te
začarati.
Čija je to Bakina. I ja bih rado Bolje je reći

knjiga? pročitala knjigu bakinu knjigu.
od bake.
U kojem su stupcu posvojni pridjevi? Pridjevi koji izriču čije je

dugački štapić vilin štapić što, odnosno pripadnost,
zovu se
svijetla soba dječja soba
posvojni pridjevi.
ljubomorna vila Petrova vila
Od imenica u prvom stupcu oblikuj posvojne pridjeve.
vila vrč
vila zvončić
vila jezik
Od sljedećih imenica u prvom stupcu načini pridjeve te ih pridjeni odgovarajućim imenicama u drugoj
skupini.
Čije je što?
tata pidžama
Vedran vlak
mama haljina
brat sat
prijatelj lopta
susjed vrt
Hrvoje knjiga
95
Koji je bio tužan dio priče Šume Striborove? Pronađi tužne i vedre dijelove u ulomku priče.
Tintilinić se dosjetio
Jedva se luči rasplamsale, ali ono ćudo! Eto iz njih izlaze Domaći*, upravo kao da je na kućnom
ognjištu! Iskakuju iz vatre sve uokolo u snijeg, a za njima iskre frcaju na sve strane u tamnu noć.
Milo je baki, gotovo bi

proplakala od milinja,
što je ne ostaviše samu na
putu. A oni se kupe oko nje, smiju se i zvižde.
– Božja braćo – reče baka – nije meni do radosti, nego mi hajde pomozite u nesreći.
Pripovjedi baka Domaćima, kako se budalasti sin još više pozlobio na nju, otkad se i on i selo uvjerili
da je u snahe zaista gujin jezik.
Izgnao me, a vi pomozite, ako znate.
Malo šute Domaći, malo tepu snijeg s opančića i ne znaju baki savjeta.
Ali onda Malik Tintilinić reče:
Hajdemo do Stribora, starješine našega. On svaćemu savjeta znade.
I odmah se Malik popne na glogov grm, zviznu u prste, a ono iz mraka preko strništa dokasa k njima
jelen i dvanaest vjeverica.
Posadiše baku na jelena, a Domaći posjedaše na vjeverice i pođoše put Šume Striborove.
Ulomak iz priče Šuma Striborova iz zbirke Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić
Bogatimo rječnik
Domaći – prema drevnim vjerovanjima, mali kućni duhovi
strništa/strnište – njiva poslije kosidbe žitarica
Izrazimo doživljaj
dokasa/dokasati – kretanje konja brže od hoda, a sporije od trka i galopa
Čemu se Tintilinić dosjetio?
Uronimo u priču Svuda oko nas

•Što je razveselilo baku kad je upalila luči? – mediji
•Na što se požalila baka? Poigrajte
•Što su Domaći predložili baki iako nisu znali se poput
kako joj pomoći? Tintilinića.
96
PISANJE POSVOJNIH PRIDJEVA IZVEDENI OD VLASTITIH IMENA
Jesu li Domaći dobri ili loši duhovi? Po čemu ste to zaključili?

Ljutio sam se na
Svidjela mi se Tintilinićeva sinovljevu grubost i
radost, bakina ljubav snahinu zlobu.
prema sinu, čudesna
Striborova šuma.
Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi u prvom i trećem stupcu?

Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi u drugom i četvrtom stupcu?
Kakvim se početnim slovom pišu posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica?
baka bakina ljubav Tintilinić Tintilinićeva radost

sin sinovljeva grubost Stribor Striborova šuma
guja gujin jezik Vedran Vedranova knjiga
glog glogov grm Ana Anina sreća
Posvojni pridjevi na -ov, -ev i -in izvedeni od vlastitih imenica pišu se velikim početnim slovom.
Djeca izriču svoje dojmove o likovima iz Priča iz davnine.
Prepišite rečenice pisanim slovima pazeći na pisanje posvojnih pridjeva.
MENI SE SVIĐA POTJEHOVA

UPORNOST U TRAŽENJU
ISTINE.
MENI SE SVIĐAJU
REGOČEVA SNAGA I MENI SE SVIĐA
IZGLED. KOSJENKINA
KRHKOST.
A ŠTO JE S MALIM TINKOM?

MENI SE SVIĐA
RUTVIČINA LJUBAV NJEMU SE SVIĐA JAGLENČEVO
PREMA BRATU. SPAVANJE.
97
U životu djevojčice Alice dogodilo se nešto vrlo neobično.

Prosudi je li doživljaj stvaran ili izmišljen.
Alisa pada u ponor

Alisa sjedi na obronku kraj svoje sestre, koja čita knjigu. Malo od dosade, malo od ljetne sparine
uhvati je drijem i ona zaspi. U snu opazi neobičnog bijelog zeca, “s prslukom, džepom i džepnim
satom”. Iznenadi se, ali od znatiželje potrči za njim. Vidjela je kako je nestao u velikoj rupi pod
živicom.
Alisa pođe za njim, ne misleći kako će se vratiti, i začas nestane pod živicom.
Zečja jazbina zinula je pred njom i protezala se dalje poput ravna rova, ali samo donekle, jer se
najednom strmen oborila tako naglo da Alisa nije imala ni časa vremena razmisliti bi li se tu
zaustavila; ona se otisne i počne padati u dubinu. Činilo joj se da pada u ponor.
Ili je jama bila zaista vrlo duboka, ili je možda Alisa vrlo polagano padala na dno, bilo jedno ili drugo,
ona je imala dosta vremena da razgleda naokolo i da sva u čudu iščekuje što će je još snaći. Najprije
pokuša zaviriti u dubinu, ne bi li razabrala kamo ide. Ali pod njom je sve bilo u crnom mraku. Onda
pogleda desno i lijevo. Vidjela je da su stijene oko jame načičkane ormarima i policama s knjigama;
ponegdje su o klinovima visjele zemljopisne karte i slike. Alisa se uz put maši rukom i s jedne police
dohvati nekakav lonac. Na njemu je bio natpis PEKMKEZ OD NARANČI, ali je lonac, na veliku
njezinu žalost, bio prazan. Nije ga htjela baciti, bojeći se da kome dolje ne razbije glavu, ali joj posluži
sreća da ga gurne u ormar koji je opazila upravo kad je mimo njega prolazila.
“Nazdravlje! Poslije ovoga padanja”, mislila je u sebi, “bit će za mene šala ako se nekamo otkotrljam sa
stuba! Što li će kod kuće misliti? Da sam se baš junački držala. Kad bih pala i s kućnoga krova, kladim
se da ne bih ni beknula.” (Zaista ne bi.)
Sve niže, niže, niže. Nikad kraja. Zar ova jametina nema dna? “Da mi je znati koliko sam milja dosad
prevalila ovako padajući!” reče naglas. “Ovo je put u središte Zemlje. Jesam li mu blizu? Stani malo!
Ja mislim da do njega ima četiri tisuće milja od površine Zemlje.” (Alisa je u školi upravo učila o tim
stvarima, i premda nije zečja jama bila za nju mjesto da se pohvali svojim znanjem, jer je nitko nije
mogao čuti, ipak je bila dobra zgoda da nešto ponovi.) “Jest, to je otprilike točna daljina – a sada,
da mi je samo znati u koju sam zemljopisnu širinu ili duljinu došla?” (Alisa nije baš ništa znala ni o
zemljopisnoj širini ni o duljini, ali su joj se te riječi činile vrlo pametne.)
Začas opet nastavi: “Rado bih znala hoću li skroz proletjeti kroz Zemljinu kruglju! Kako bi bilo
smiješno da onamo banem među ljude koji naglavce hodaju” Zovu se antipati, čini mi se.” (Bilo joj je
pravo što u taj čas nikoga nije bilo blizu, jer ovo nije zvučalo kako bi trebalo.)... “Ali morat ću ih pitati
kako se zove ta zemlja. Molim vas, gospođo, je li ovo Novi Zeland ili Australija?” (Dok je govorila,
pokuša se uljudno nakloniti. Zna ona dobro da se treba pristojno nakloniti kad starijeg nešto pitaš. Pa
i vi to znate. A sad zamislite da se klanjate dok padate kroz zrak. Bi li vam to pošlo za rukom?)
Ulomak iz romana Alisa u zemlji čudesa Lewisa Carrolla
Bogatimo rječnik
antipati (antipodi)/antipod - čovjek prema drugome čovjeku na protivnomj strani zemljine kugle
kruglje - kugle
98
Svuda oko nas
– mediji
Promotri prizore
iz romana Alica u
zemlji čudesa. Što
joj se još neobično
dogodilo?
Izrazimo doživljaj
Što si osjećao/osjećala za vrijeme Alisina pada?
Uronimo u pjesmu
•Što bi odgovorio na Alisino posljednje pitanje?
•Koga je prvoga Alisa ugledala u snu?
•Što je sve Alisa vidjela za vrijeme padanja?
•O kojim je neobičnostima morala razmišljati tijekom padanja?
•Što ju je počelo mučiti s obzirom na to da je padala vrlo dugo?
99
Jesi li čuo za slučajeve da je dijete raslo u divljini okruženo divljim zvijerima. Zamisli po čemu se
sve razlikuje život te djece od tvojega života. O tome je napisan poznat roman Knjiga o džungli.
Ljudsko će mladunče živjeti

Začuo se zbor dubokoga režanja, a jedan mladi vuk četvrtak ponovno dobaci Shere-Khanovo
pitanje Akeli: “Što se Slobodnog roda tiče ljudsko mladunče?” A Zakon džungle određuje da za neko
mladunče, ako se povede ikakva rasprava o tome ima li ono prava da ga prihvate u čopor, moraju
govoriti barem dva člana čopora koji mu nisu otac ni majka.
“Tko govori za ovo mladunče?”, reče Akela. “Od Slobodnoga roda – tko govori?” Nije bilo odgovora, i
Vučica se spremala za ono što je znala da će biti njezina posljednja borba, ako do borbe dođe.
Tada jedino drugo stvorenje koje je bilo pripušteno saboru čopora - Baloo , sanjivi smeđi medvjed
koji vučiće poučava Zakonu džungle, stari Baloo, koji može dolaziti i odlaziti kamo ga je volja jer jede
samo orašaste plodove i korijenje i med – prope se na stražnje noge i zamumlja.
“Ljudsko mladunče – ljudsko mladunče?”, reče on. “Ja govorim za ljudsko mladunče. Nema nikakve
opasnosti od ljudskog mladunčeta. Nisam nadaren govornik, ali govorim istinu. Neka juri s čoporom,
neka bude prihvaćen s ostalima. Ja ću ga sam podučavati.”
“Treba nam još jedan glas”, reče Akela. “Baloo je rekao svoje, a on je učitelj naše mladunčadi. Tko još
govori, osim Balooa?”
Neka crna sjena upade u krug. Bila je to Bagheera , crna pantera, crna kao crnilo, ali s panterskim
obilježjima koja su se pri nekim osvjetljenjima pokazivala kao valovit uzorak na svili. Svatko je
znao Bagheeru, i nitko joj ne bi stao na put, jer je bila lukava kao Tabaqui, smiona kao divlji bivol
i bezobzirna kao ranjeni slon. Ali glas joj je bio mekan kao divlji med što se cijedi iz debla, a krzno
mekše od paperja.
“Oj Akela, i vi, Slobodni rode”, preprede ona, “Ja nemam prava u vašem saboru, ali Zakon džungle
kaže: ako ima prijepora u pogledu novog mladunčeta, a ne tiče se ubojstva, život toga mladunčeta
može se otkupiti po nekoj cijeni. A Zakon ne kaže tko može ili ne može platiti tu cijenu. Govorim li
pravo?”
“Dobro! Dobro!”, rekoše mlađi vukovi koji su uvijek gladni. “Čuli smo Bagheeru. Mladunče se može
otkupiti po nekoj cijeni. To je po Zakonu.”
“Znajući da nemam prava ovdje govoriti, molim vaše dopuštenje.”
“Onda govori”, kliknu dvadesetak glasova.
“Sramota je usmrtiti golo mladunče. Osim toga, može vam biti veći izazov kad odraste. Baloo je
govorio u svoje ime. Ja ću sada Baloovim riječima dodati jednog bika, i to pretilog bika, tek priklanog,
na pola milje odavde, ako prihvatite ljudsko mladunče prema Zakonu. Je li to nezgodno?”
Čuo se žamor desetaka glasova, koji su govorili: “Što smeta? Umrijet će tijekom zimskih kiša. Spržit
će se na suncu. Kako nam može naškoditi jedna gola žaba? Neka juri s čoporom. Gdje je taj bik,
Bagheera? Prihvatimo ga.” I tada se začu duboki Akelin lavež, koji oglasi: “Dobro gledajte, dobro
gledajte, oj vuci!”
Mowgli je još bio duboko zanesen oblucima, nije ni primijetio kad su vukovi počeli jedan za drugim
dolaziti i gledati ga. Na kraju su svi sišli niz brijeg zbog usmrćenog bika, a samo su ostali Akela,
Bagheera, Baloo i Mowglijevi vukovi. Shere-Khan je i dalje rikao kroz noć, jer je bio veoma srdit što
mu nisu predali Mowglija.
Iz romana Knjiga o džungli Rudyarda Kiplinga
100
Bogatimo rječnik
džungle/džungla – močvarna neprohodna guštara puna divljih životinja
obluci/oblutak – riječni, potočni i kamen uz more koji je valjanjem postao obao
čoporom/čopor – više životinja u zajednici, obično zvijeri
pretila/pretilost – debela, gojazna/debljina, gojaznost
Izrazimo doživljaj
Što je bila konačna odluka životinjskoga vijećanja?

Promotri ove prizore iz
Uronimo u priču crtanoga filma. Opiši što
•Zašto su se životinje okupile? vidiš. Što prema njima
•Po zakonu džungle što se trebalo dogoditi da bi životinje pristale da dijete – ljudsko mladunče možeš zaključiti o tome
ostane na životu? kako je tekao Mowglijev
Mladunče koje ne pripada čoporu, mora imati barem dva člana koji će se zauzeti za njega. život u divljini.
Mladunče koje ne pripada čoporu, mora imati barem jednoga člana koji će se zauzeti za njega.
•Tko je rekao da govori za mladunče? Zašto je Baloo htio da ljudsko mladunče živi:
Zato što nije opasno za njihov život.
Zato što će ga on podučavati.
Zato što je mladunče zabavno.
•Što je Bagheera ponudila u zamjenu za mladunče?
•Je li Mowgli shvaćao u kakvoj se opasnosti nalazi? Po čemu to zaključuješ?

Znaš li zašto ljudi u polja postavljaju strašila?
Vrapci i strašilo
Vrapci mom vrtu
Ne daju mira;
Ne boje se više
Ni kaputa
Ni staroga šešira.
Možda bi se više –
Umjesto slame i sijena – plašili
Batmana i Supermana!?
Jasna Popović-Poje Promotri prizore iz filma o Batmanu.
Može li u njima nešto uplašiti vrapce?
Koga može?
Što može Batman za razliku od ostalih
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču ljudi?
Što je šaljivo na •Kakvi su vrapci u vrtu? Boje li se strašila? Pogledaj film, pa pokušaj uočiti njegove
kraju pjesme? •Što predlaže pjesnikinja kao moguće rješenje? dobre osobine.
101
Osjećaš li kada da si nešto radio/radila, a nisi učinio/učinila ništa? Opiši taj osjećaj.
Nitko Nitković
Nitko Nitković
Iz Nitkograda
Dohvatio
Ništa,
Pa ga vuče,
Dok mu ne postade
Vruće.
Ni to mu nije
Bilo dosta!
Dohvati tovar
Ničega,
Pa s njim pravo Nikuda.
Nijednom nije
Zastao,
Nijednom nije zaspao.
Nije posustao
I od posla
Odustao...
A zašto?
Ja ne znam –
Ne znaš ni ti!
To ne zna ni sam
Nitko Nitković
Iz Nitkograda,
Koji je ništa
Uprtio
I s njim se uputio
Nikamo!
Stanislav Femenić

Ima li što šaljivo u Je li se Nitko Nitković trudio biti vrijedan? Uzmi komad bijeloga papira.
pjesmi? Zašto to nije bilo moguće? Razmisli što ćeš na njemu napisati
Zato što je radio ništa. ili nacrtati.
Zato što je radio svašta. Uglavnom važno je da znaš što
Što je zatim učinio, kamo se zaputio s čime? time želiš poručiti drugima.
Koji stihovi kazuju o njegovoj upornosti? Odglumi Nitkovića kako se trudi
Koje osjećaje u tebi budi Nitko Nitković koji se beskrajno učiniti ništa.
trudi, ali bez ikakvih rezultata? Glumi samo pokretima bez govora.
Što bi mu bilo dobro savjetovati?
Trudi se i dalje pa ćeš uspjeti.
102
Pitaš li se kada o tome što znače pojedine riječi i mogu li zvučati drukčije?
Kotormotač
Što je bolje imati: motorkotač ili kotormotač?
Neki kažu da je bolji motorkotač od kotormotača. Ali ja mislim da motorkotač nije dobar jer on može
ići samo po cesti i samo ravno i još puno troši benzina i još nema dijelova.
A kotormotač može ići grbavo i po oranici i na stablo i iz sobe u
kuhinju.
Za kotormotač ne treba kotormotačka
dozvola pa se na kotormotaču
mogu voziti i djeca.
Kotormotaču ne treba ulja i
benzina i ne može se pokvariti.
Kotormotač ne ide na benzin,
nego na cipele i japanke.
A može i bez toga.
Treba mu samo govoriti
prrrrprrrrprrrrprrrrpr i
kotormotač neprestano
ide, baš ako mu
nedostaju i dijelovi – baš
ako manjkaju i kotači.
Glavno je da ima
blatobran, prašinobran,
blatoder, prašinobac,
sirenu i bar jednu Irenu.
Zvonimir Balog

Što je tebi šaljivo u •Što se pisac pita? Zašto se on odlučio da je Poigraj se s riječima.
priči? bolje imati kotormotač? Pokušaj ove riječi preimenovati:
•Mogu li se dijelovi riječi mijenjati po želji? krovopokrivač
vodoinstalater
trbuhozborac.
103
Zamisli svemirce koji su po nečemu bolji od nas Zemljana. Što misliš, koje bi to bile osobine?
Mogu li tata Leo i Miron spasiti Sanonite?

Miron nije skidao pogleda s lica žutolikog znanstvenika. Tata Leo izvadi iz džepa vrećicu s cvijetom
od kamilice i napuni lulu. Kad je otpuhnuo prvi dim, reče ljutito:
– Sto mu razbijenih atoma! Pitam vas zašto se niste branili, zašto niste poduzeli protunapad!
– U tome i jest stvar – reče Sanonit mirno. – Moj narod je živio u miru i ljubavi. Nikada se nije
dogodilo da jedan Sanonit nanese zlo drugom Sanonitu ili bilo kojem razumnom biću u Svemiru.
– Nije li to ipak previše uopćena tvrdnja? – primijeti tata Leo.
– Istina je to što sam rekao. Sam pojam zla kod nas je potpuno nepoznat.
Miron se javi tihim glasom:
– Ja to ne mogu razumjeti. Molim vas da mi malo bolje objasnite ako možete.
– Time sam mislio reći da se pojam zla ne može oblikovati u svijesti Sanonita. Taj pojam nije izgrađen
u našoj svijesti, razumiješ? – Nekoliko je trenutaka šutio, pa kad po izrazu dječakova lica vidje da ovaj
ništa od toga ne shvaća, upita ga: - Znadeš li ti što je to “tilumpa-tup”?
–Ne znam – slegne Miron ramenima.
– A “kvalupi”?
– Ne znam ni to.
– “Purum-krum”?
Dječak odrječno odmahne glavom.
– Dobro, a znadeš li što je to “mjesec”?
– Ih, pa znadem! – nasmije se Miron. – To je nebesko tijelo.
– Točno. Kad sam izgovorio riječ “mjesec”, ti si u svijesti predočio to nebesko tijelo onako kako ga vi
vidite sa Zemlje. A kad sam izgovrio riječ “purum-krum”, u svijesti nisi mogao ništa predočiti što bi
odgovaralo tome pojmu.
– Nisam ništa mogao predočiti kad ne znam što to znači.
– E, vidiš, kad bi ti pitao Sanonita što znači ubojstvo, ili prijevara, ili mržnja, on bi o tome znao isto
toliko koliko ti znaš o “tilum-pa-tupu”, ili “kvalupi”, ili “purum-krumu”. Drugim riječima, on o tome ne
bi znao baš ništa, i to zato što mu je nepoznata pojava koja se izražava tim riječima. A nepoznata mu je
opet zato što se takve pojave ne događaju na Sanonu. Naravno, kad nema pojava, nema ni riječi koje bi
ih označavale. – Savjetnik je gledao dječaka i smiješio se, a onda upita: - Je li ti sada malo jasnije sve to?
– Da – klimne Miron. Bio je ponosan što znanstvenik sa Sanona poklanja toliko pažnje svakom
njegovu pitanju i nastoji mu sve objasniti. – Sada mi je prilično jasno.
– Hm... – javi se tata – a kako onda vi osobno znadete za te pojmove? Oprostite što pitam, no čini mi
se da su vama ti pojmovi poznati čim pričate o njima.
– Poznati su mi - reče Savjetnik ozbiljno – a poznati su i još nekim našim znanstvenicima i
istraživačima, uglavnom onima koji su posjećivali druge civilizacije u kojima su se takvi pojmovi
razvili. Ali svoje poznavanje tih pojmova čuvamo kao najveću tajnu, onako kako se kod nas čuvaju
najvažnije državne tajne.
– Zar nijedan mali Sanonit nikada nije malčice slagao? – čudio se Miron.
– Nikada.
– Zaista? Nikada nitko nije slagao učitelju da ga je bolio zub i da zato nije mogao doći u školu? – pitao
je dalje. – Ili glava, ili želudac?
104
....
Objasnite mi, molim vas, kako to da se u vama nije javio otpor prema napadačima. To bi bilo sasvim
prirodno. Obrana nije nikakav grijeh, mislim da se u tome slažemo.
– Sanoniti ne znaju ni što je grijeh, jer ga nikada ne čine. Ne znaju ni što je obrana, budući da nikada
nisu imali potrebe da se brane. Zato se kod njih nije ni mogao javiti otpor. Oni su jednostavno
umirali. Ubijali su ih Satelićani.
– Zašto, kolega? To vi meni recite.
– Ne znamo ni mi. Prema najnovijim pretpostavkama naših biologa, čini se da u tijelima mrtvih
Sanonita nedostaje neki sastojak. Zabunu unosi to što se ne može otkriti o kojemu se sastojku radi.
Ulomak iz romana Ljubičasti planet Ante Gardaša
Izrazimo doživljaj
Što je najneobičnije kod Sanonita?

•Značenje koje riječi – koji pojam Ljudi nastoje otkriti ima li u svemiru živih bića, osim nas. Zato su poslali
nije jasan narodu Sanonitima? poruku u svemir.
•Kako je znanstvenik to Kao prve svemirske letjelice koje napuštaju Sunčev sustav, sonde Pionner
objasnio Mironu? 10 i 11 nose grafičku poruku – zlatnu ploču pričvršćenu za glavni nosač
•Kojim je pojedincima ipak letjelica. Vodikov atom je prikazan kao ključ za razumijevanje. S desne
poznat? strane se nalaze slika žene i muškarca koji drži podignutu ruku u znak
•Zašto se čuva kao tajna? pozdrava. Iza njih je sonda Pioneer, u istom omjeru. Na dnu se nalazi slika
•Zašto se Sanoniti nisu branili? Sunčevog sustava, a ispod svakog planeta je upisan promjer u vodikovoj
•Pročitaj knjigu do kraja kako bi valnoj duljini. Od trećega planeta – Zemlje – prikazana je Pioneerova letna
doznao/doznala što se dogodilo staza.
s miroljubivim narodom. Koja bi bila tvoja poruka koju bi odaslao/odaslala u svemir?
105
106
Tisuću zašto
107
Na koja bi pitanja što prije htio/htjela pronaći odgovor?

Zanima li i tebe odgovor na neko od pitanja koje muči dječaka iz pjesme?
Tisuću zašto
Zašto lopta od mene bježi?
Zašto nije toplo kada sniježi?
Zašto je auto brži od bicikla?
Zašto je šljiva plava, zašto je crvena cikla?
Zašto uši rastu na glavi?

Zašto su muhe veće nego mravi?
Zašto grlica uvijek guče?
Zašto danas nije juče?
Zašto se u hladnjaku ne drže šeširi?

Zašto se kaže da vjetar piri?
Zašto se čuje preko telefona?
Zašto mi nemamo, mama barem jednog
slona?
Dubravko Horvatić
Enciklopedija – znanstveno djelo koje daje pregled

znanja (po abecedi ili po predmetima)
108
Izrazimo doživljaj
Znaš li možda odgovor na neko od ovih pitanja?
Uronimo u tekst U ponuđenim odgovorima iz knjige koja se zove enciklopedija pronađi odgovor na
barem jedno od postavljenih pitanja.
Kako nastaje duga? Koliko je hladan snijeg? Zašto je trava zelena? Vide li mačke u boji?
Čini nam se da je Snježne pahuljice su Stvari vidimo Da, mačke vide u boji, ali
sunčeva svjetlost bijela. kapljice vode koje su zahvaljujući tome što se ne mogu prepoznati sve
U stvarnosti se sastoji od se smrznule i postale svjetlost od njih odbija boje koje prepoznaješ ti!
različitih boja. Za kišnoga kristali leda. Da bi u naše oči. One ne Mačkama zapravo nije
vremena sunčeve zrake ostale smrznute, moraju odražavaju sve nijanse potrebno jasno vidjeti
ponekad prolaze kroz biti izložene temperaturi bijele svjetlosti. Neke sve boje jer su većinom
sitne kapljice vode, koje na točki smrzavanja nisu vidljive. Trava nam najaktivnije po noći, kada
padaju zrakom. Voda – a to je 0 Celzijevih se čini zelena jer “guta” kreću u lov na miševe.
rastvara svjetlost na stupnjeva. sve boje od kojih se
sve njegove boje, koje sastoji svjetlost, osim
se uvijek pojavljuju u zelene.
jednakom redoslijedu. Na
nebu se stvara predivna
duga.

Razmisli zašto ljudi izumljuju stvari?
Od trenutka kada se probudiš okružen si izumima. Jastuci, žarulje, pa čak i kukuruzne pahuljice služe da bi nam
olakšali život, ali i da bi ga učinili ugodnim.
Neki izumi služe samo za zabavu. Mušterije jednog slastičara jednom su počele bacati okrugle tanjure za
pečenje – tako su stvoreni leteći tanjuri kojima se djeca rado igraju.
Je li već sve izumljeno?
Ne, nije! Izum je nešto novo, što nije postojalo dok to netko nije izmislio, na primjer spajalica za papir. Ali, gumu
ili ugljen nije nitko izumio. oni su već postojali, samo ih je trebalo otkriti.
Kada su ljudi otkrili mliječni sok iz drva kaučuka, počeli su iz njega proizvoditi gumu. Zatim je netko otkrio da je
guma prikladna za proizvodnju pneumatika.
Odakle izumitelji dobivaju inspiraciju i ideje?
Izumitelji dolaze do ideja na različitim
mjestima. Neki istražuju prirodu, biljke i
životinje, drugi traže ideje drugdje, na primjer
u prošlosti. Vrlo malo ideja dolazi samo tako,
iznenada.
Ulomci iz enciklopedije Želim znati zašto
109
Riječi se u pjesmama mogu pisati iskrivljeno (čak je i to dopušteno). No njih možemo razumjeti
ako znamo kako se čitaju i pišu ispravno.
Vrtna prskalica
U vrt jedan biti stvar,
ako žedan, dati dar.
Voda liti trava sav,
cvijet močiti crven glav.
Sve to znati dva-tri kos,
tamo stati mala štos.
Kad prskati vrtna tuš,
kos pjevati djeca sluš.
Mirjana Mrkela

Jesi li potpuno •O čemu pjesma pjeva? Prije nego što upotrijebiš neke
razumio/razumjela •Kome je voda iz vrtne prskalice dobrodošla? predmete razmisli kome možeš
pjesmu? •Kako bi glasila ova neobična pjesmica kad bi ju pomoći, a kome odmoći njihovim
dopunio/dopunila i ispravio/ispravila? korištenjem.
•Ima li pjesma isti ritam kao i prije?
110
Što tvoja mama ili neka druga tebi bitna osoba znači u tvome životu?
Moja mama
Sve se okreće oko moje Mame,
Sve se okreće zbog ljepote njene:
Tata se okreće,
Zemlja se okreće
Sunce se okreće –
A mama se okreće samo oko mene.
Enes Kišević

•Što znači da se svi okreću oko dječakove mame? Pokušaj pokazati bojom,
To je samo zbog njezine ljepote. riječju što znači mama u
To je zato što je tako važna. tvome životu.
•Što dječak zaključuje da je mami najbitnije?
•Tko je najbitniji tvojoj mami?
111
Znaš li značenje riječi sebičan? Pronađi u rječniku što to znači? Jesi li ti kada bio/bila sebična?
Otkrij u priči kako se liječiti od te osobine koja svakoga može ponekad uhvatiti.
Moj vrt je moj vrt

– Moj vrt je moj vrt – rekao je Div – to je svima jasno, i neću nikome dopustiti da se u njemu igra,
osim mene. – I tako je podignuo visok zid oko vrta i stavio ploču s natpisom.
ZABRANJEN PRISTUP
POD
PRIJETNJOM KAZNE
On je bio vrlo sebičan Div.
Jadna se djeca sada nisu imala gdje igrati.
Jednog jutra Div je budan ležao u postelji, kad je začuo neku ljupku glazbu. Zazvučala je tako slatko
u njegovim ušima da je pomislio kako tuda prolaze Kraljevi glazbenici. A, zapravo, to je samo mala
konopljarka pjevala pod prozorom, ali on već odavno nije čuo pticu kako pjeva u njegovu vrtu, tako
da mu se to učinilo najljepšom glazbom na svijetu. Tada je Tuča prestala plesati iznad njegove glave, a
Sjeverni vjetar urlati, i prekrasan miris dopro je do njega kroz otvoren prozor. – Čini se da je napokon
stiglo Proljeće – rekao je Div i skočio iz postelje i pogledao van.
Što je vidio?
Vidio je čudesan prizor. Kroz malu rupu u zidu djeca su se uvukla u vrt i sjedila su na granama
stabala. Na svakom stablu koje je mogao vidjeti, sjedilo je malo dijete. A stabla su se veoma obradovala
što su se djeca vratila, tako da su se osula cvijećem i nježno su mahala granama iznad dječjih glava.
Ptice su letjele naokolo i od užitka cvrkutale, a cvijeće je virilo iz zelene trave i smijalo se. Bio je to
ljubak prizor. Samo u jednom kutu još je vladala zima. Bio je to najudaljeniji kut vrta i u njemu je
stajao dječačić. Bio je tako malen da se nije mogao popeti na granu stabla i obilazio je oko njega gorko
plačući. Siroto stablo još je bilo potpuno pokriveno mrazom i snijegom i Sjeverni vjetar je puhao i
urlao iznad njega. – Popni se, dječačiću – reklo je stablo i sagnulo svoje grane što je više moglo, ali
dječak je bio premalen.
A Divu se srce odmrznulo dok je to promatrao. – Kako sam bio sebičan! – rekao je on. – Sada znam
zašto Proljeće nije htjelo doći ovamo. Stavit ću tog jadnog mališana na vrh stabla i onda ću srušiti zid
i moj će vrt postati dječje igralište za sva vremena. – Bilo mu je zaista vrlo žao zbog onoga što je bio
učinio.
Zatim se odšuljao niza stube i tiho otvorio vrata i ušao u vrt. Ali kad su ga djeca vidjela, tako su se
uplašila da su sva pobjegla i u vrtu je opet nastala Zima. Samo onaj mali dječak nije pobjegao, jer
njegove su oči bile pune suza tako da nije ni vidio da Div dolazi. A Div mu se prikrao iza leđa i nježno
ga prihvatio za ruku i popeo ga na stablo. I stablo se odmah rascvjetalo i ptice su došle i zapjevale na
njemu, a dječačić je pružio ruke i obavio ih oko Divova vrata, i poljubio ga.
Ulomak iz priče Sebični div Oscara Wildea
Bogatimo rječnik
ljubak - umilan
112
Izrazimo doživljaj
Sviđa li ti se Divova promjena
ponašanja?
Uronimo u priču
•Kako doživljavaš početak priče, a
kako njezin kraj?
•Kome je pripadao vrt? Kakav je natpis
Div stavio u njega?
•Koju je osobinu time iskazao?
•Koji ga je zvuk jednoga jutra razveselio?
•Koji je prizor promijenio njegov život?
•Što je Div shvatio?
Proljeće nije htjelo doći u njegov vrt jer
_____________.
•Koji postupak Diva pokazuje da se
posve promijenio i da je nestalo njegove
sebičnosti?

Pronađi u knjižnici još koju knjigu
o velikm stvorenjima: koji su bili
dobroćudni, a koji ne?
113
Što znaš o seobi Hrvata? Čitajući priču otkrij još mnogo zanimljivosti.
Hrvati su krenuli
Uz oboružane ove čete nizali su se dugi redovi svakojakih teških, nezgrapnih kolija s upregnutom
teglećom marvom, na kojima se vozila mnoga i mnoga hrana, a bile su na njih smještene i žene, i djeca
i starci. Uz to su bila tjerana nedogledna stada i rogate marve i ovaca i koza i čitava krda krmaka sa
sitnom prasadi. Na sate je i sate trajalo, dok je konac povorke stigao onamo, gdje je bio početak, a sunce
je za to vrijeme prevalilo velike polukugle na nebu. Vodiči su neprestano nadgledali kretanje povjerenih
im skupina, a dnevni se život svojim protjekom na raznim stranama u svom dnevnom poslu odmicao
i svukud ispunjao i vršio. A žene se nisu držale samo oko tih kolija i oko djece svoje; bilo ih je mnogo
naoružanih sasvim na bojovničku.
Kneginje Tuga i Buga bile su opremljene gotovo sasvim isto kao i braća. Stavile su se na čelo svojim
pukovima. A u sakupljenoj množini bijaše toliko oduševljenja i tolika želja za što skorijim bojem i
navalom na davnog protivnika i mučitelja, da su knezovi i svi panovi pojedinih četa imali pravu muku
i težak trud, da srčane bojovnike suzdrže i umire. Ti su vatreni i srčani nestrpljivi junaci htjeli krenuti
ravno na jug, pa da što prije zađu u boj s omraženim protivnikom. No knezovi su dobro vidjeli, da to
nikako ne ide i nikako ne smije biti, mada bi to bio najbliži i najkraći pravac, kojim bi se najprije stiglo
do južne Panonije i Dalmacije. Dakako knezovi su znali, da se malo dalje na jug Karpata stere već
obarska vlast i država. Tako bi morali već u gornjoj pravoj Panoniji zametnuti krvav boj pak izgibati
i padati na zemlju, koju nisu ni namjeravali osvojiti. Stoga su u svojem ratnom vijeću zaključili, da se
krene najprije na zapad, pa da istom na zapadnim stranama Velike Hrvatske krenu na jug, gdje nema
više avarske oblasti, već se steru krajevi, vjerni kralju Samu i hrvatskoj državi.
Tako krenuše sedmera plemena i Viševićeva četa iz svojih zakarpatskih, povislanskih i poodranskih
krajeva prema zapadu, javljajući unaprijed po posebnim glasnicima i telalima svoj dolazak i uvjeravanje
da ne dolaze ni sa kakvim neprijateljskim namjerama. Domaći svijet, kuda su prolazili, svagdje ih je
prijateljski dočekivao. Prolazeći pak krajevima nastanjenim plemenima, koja se nazivahu Hrvati kao
i oni, doživljavali su da im se priključivale oružane zadruge i čitave plemenske općine koje su onda
polazile s njima dalje. Da je tako bilo, mnogo je doprinio i kralj Samo, koji je pozvao sav narod, da u
svemu ide na ruku junacima sedmeroplemenog naroda; i pred cijelim je narodom objavio, da će i on
pozdraviti slavnu vojsku, kada stigne na bregove Vltave.
Ali dakako, uza sve to taj je put bio i dalek i težak. Dugi su to putovi bili, dok su prevalili svoje povislanske,
zakarpatske i odranske krajeve a onda su naišli na visoke – visoke planine koje su ih sjećale na visoke
gorske vrhove, što obrubljuju s juga njihovu rođenu domaju. Radi tih gotovo neprohodnih gora morali
su se gnuti ponešto na sjever, gdje su stigli na široku veliku rijeku, koju je domaći svijet nazivao Labom,
pak su potom znali, da se još uvijek nalaze u granicama svoje države i Samova kraljevstva.
S velikim naporom prijeđoše široku rijeku a onda segnuše opet na jug, gdje se naskoro nađoše pred
rijekom Vltavom, gdje ih je kralj Samo dočekao i najsrdačnije pozdravio sedmero braće i častio narod.
Od Vltave krenuše ravno na jug, gdje su naskoro došli u krajeve, kuda široke rijeke i brzi potoci nisu više
tekli prema sjeveru kao njihova Visla, Odra, Laba i Vltava, već skretali k jugu i istoku. Tako su se približili
velikoj rijeci Dunavu, za koji su toliko toga čuli i slušali, znajući, da se oko te rijeke na istoku širi glavna
avarska vlast. No na tome mjestu nije bilo ni traga više avarskoj moći. Kralj Samo ih je zatjerao odatle
daleko na istok, pa su Hrvati bez ikakve zapreke mogli prijeći široku rijeku. Domaće ih je slavensko
pučanstvo prema Samovim napucima prijateljski primilo, dapače domaći su im ljudi pomagali kod
rušenja drva u šumama za građenje splavi i posuđivali im svoje čamce i lađe za prijevoz i za udešavanje
splavnih mostova. Ali prešavši Dunav, došli su naskoro na najteži i najstahovitiji dio čitavog svog puta.
Našli su se u gorskom predjelu, gdje je od surih i tamnih planina bježalo gotovo i samo nebo.
Ksaver Šandor Gjalski
114
Bogatimo rječnik
panovi – gospodari, velikaši/gospodar/
velika
napucima/naputak – uputama, Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu
savjetima/upute, savjeti Što je na tebe •Tko je sve krenuo na put u novu domovinu?
plemena/pleme – zajednica ljudi ostavilo poseban •Kojim se rečenicama opisuje mnoštvo naroda i
povezana rodovskim vezama, jezikom, dojam u ulomku iz blaga koje su sa sobom vodili?
mjestom življenja priče o seobi Hrvata? •Tko je štitio djecu, žene, starce?
•Kako su izgledale sestre Tuga i Buga?
•Zašto knezovi i panovi nisu htjeli da na jugu
započne sukob?
•Što je bilo iznimno teško na tom putu?
•Koji im je vladar bio od pomoći?
•Što su morali graditi da bi prešli Dunav?

Pročitaj strip koji
prikazuje život u novoj
domovini.
115
Zatvori oči pa se sjeti najljepše proljetne slike. Slušaj zatvorenih očiju pjesme o proljeću. Pritom
zamišljaj slike.
Proljetnice
Djevojčica na misi
Dvije jamice pogledava u košarici
na malom licu – osmijeh oslikana jaja
novoj igrački
Nova zvona...
stara katedrala zvoni
Novom proljeću mir Uskrsa
na vratima zvone
mlade visibabe
Svečani oltar
mirišu cvjetne čaške
Mladi ptić pred slikom sveca
sprema se na probni let
do najbližeg stabla
Proljeće u kosi
na Vesnin cvjetni vjenčić
slijeće pčela
Dok vozim bicikl

motri me svježina
Osunčan pločnik proljetnog jutra
nadlijeću vrapci – po njemu Djevojčica stavlja
trče njihove sjene crvene naušnice
dvije trešnje
Marela Mimica
Izrazimo doživljaj
Koja ti se proljetna slika najviše svidjela? Svuda oko nas – mediji
Poslušaj radio. Koja glazba u tebi budi
proljetnu
radost?
Uronimo u pjesmu Promotri
•Pronađi jednu pjesničku sliku koja: sliku Vrt
– opisuje vanjski, a zatim jednu koja opisuju unutarnji prostor slikara C.
– opisuje kretanje Moneta
– opisuje zvukove pa napiši
– opisuje mirise... što ti se
•Koja pjesma budi najjači osjećaj radosti? najviše
•Koja pjesma opisuje doživljaj sličan tvomu? sviđa
116
Na početku Biblije kaže se što je bilo na početku svijeta. Pjesnik se zamislio nad tim riječima.
Slažeš li se s njime?
Zemlja Hrvatska
U početku bijaše Sunce.
Oko njega igrala se Zemlja.
U počeku bijaše majka.
S njom se igralo dijete.
Majka mu govorila:
Sunce moje.
U početku bijaše igra.

Iz igre rađale se riječi:
Sunce, zemlja, zavičaj,
Cvijet, kruh, ljubav,
Domovina.
U početku bijaše ljubav.
Na kraju od svega ostaje

Svjetlost i ljubav.
I zemlja.
Hrvatska.
Tin Kolumbić

Slažeš li se s •Što je bilo na samome početku svega? Pokušaj
pjesnikom? •S čijom igrom pjesnik uspoređuje igru Zemlje i Sunca? napisati koje
•Što se rađalo iz igre? Koja je od tih riječi tebi najmilija? osjećaje
•Koje su ti još jako drage? budi u tebi
•U zadnjoj strofi pjesnik sažima što od svega ostaje? ilustracija.
•Kada bi povezao/povezala riječi Hrvatska i ljubav,
napiši rečenicu koja bi tada nastala.
•Prisjeti se još nekih, tebi dragih i vrijednih riječi.
osmijeh vjera jutro prijatelj
117
Otiđi u park pa osluškuj zvukove, doživi mirise, boje...

Usporedi doživljeno s opisom bujne slavonske šume.
Bujan život šume

Čim nastane ljeto, eto i u šumi svakim danom sve življe, raznolikije panorame! Drvlje je u najbujnijem
zelenilu, narav je u naponu svoje snage – kud pogledaš, sve ti veli: Život, život! Oh! Alaj je lijepi sladak
taj život!... I ptice i zvjerad se pokrenula; mladi drozdovi pogleđu te znatiželjno i u nekom čudu,
ne znajući još za strah – samo na opomenu starih stisnu se i uvuku u sebe, nevidljivo se stiskajući i
zaklanjajući za granje i lišće...
Preko puta preskoči u zabranu mladi zec, a tko u zabrani pričeka večer, vidjet će možda kako srna
oprezno i lagano skakuće sve u jedan pravac, a došao na malu čistinu, zablekne jedanput-dvaput, a iz
grma iskoče dva mlada crljena laneta s bijelim piknjama po rebrima, pa jedno s jedne, drugo s druge
strane, pa sisaj, sisaj, časak-dva brže-bolje, pa zatim opet skok u grm, a stara na protivnu.
Ulomak iz putopisa Slavonska šuma Josipa Kozarca
Bogatimo rječnik
narav – priroda Svuda oko nas – mediji
panorama (grč.) – vidik prostranog i širokog krajolika Promotri fotografije bujne šume. Doznaj
pogleđu – pogledavaju ponešto o njezinim ljepotama i posebnostima.
zabrana – zabran, područje na kojem je zabranjen lov
crljen – crven
piknja – mala okrugla pjega
Uronimo u priču
•Po čemu se vidi da je život raznolik, veseo i da ne miruje?
•Ipak, gube li životinje oprez?
•Koje se životinje ponašaju neoprezno?
•Zašto su životinje ljeti življe?
•Pročitaj rečenicu koja nabrajanjima kao da nastoji prikazati
ritam kretanja jedne vrste životinja.
118
Iskrica
Svi su je poznavali. Bila
je slična krijesnici.
Treperila je, a ljudi
su govorili: –To je
iskrica.
Iskrica nije bila
zadovoljna:
– Kako sam
sićušna, jedva
vidljiva, a nisam
ni korisna. Oh, da
sam plamen, bila
bih korisna, širila bih
toplinu i svi bi me
voljeli – nije prestajala
razmišljati o tome kako
bi bilo lijepo postati plamen.
Toga je dana vjetar bio snažan i sve je nosio. Pokupio je i iskricu. Dugo je letjela, onda je on spusti u
šumu na suho lišće. Skrivena, iskrica se jedva vidjela, ali je i dalje treperila.
A onda je nastupila prava žega. Iskrica pomisli:
– Evo trenutka da postanem plamen. Svi će me vidjeti i postat ću velika i poznata.
Šuma je bila puna šetača. Uživali su u mirisu crnogorične šume, ali ne zadugo. Netko je opazio
plamen. Plamen je postajao sve veći, širio se. Zahvatio je šumu.
Došli su vatrogasci. Kada su vatru ugasili, otišli su. Ostale su samo iskrice.
Vidjevši kako je šuma izgorjela, a ptice se i životinje razbježale u strahu od plamena, iskrica je
zaplakala.
U svojoj tuzi sjetila se kako je bilo lijepo dok je bila samo iskrica. Dugo je razmišljala, a onda obriše
suze i odvažno reče:
– Nikada više neću željeti biti netko drugi.
Ruška Stojanović-Nikolašević
Bogatimo rječnik
žega – vrućina od jakog sunca

Je li ova priča •Zašto je iskrica na početku priče bila nezadovoljna? Na internetu možeš imati
u isto vrijeme i •O čemu je maštala? svoju stranicu na kojoj
tužna i radosna? •U kojemu je trenutku prepoznala čas da postane velika i slavna? objavljuješ svoje doživljaje,
•U što se iskrica pretvorila? pišeš pjesme, priče, dopisuješ
•Što ju je na kraju rastužilo? se s drugom djecom. Pitaj
•Zašto je zaključila da nikada više neće željeti biti netko drugi? učiteljicu/učitelja kako se to
može ostvariti.
119
Voliš li pisati ili primati pisma? Zašto da ili ne?
Što se dalje događalo na pašnjaku?

Heidi je glasno čitala:
Draga Heidi!
Već smo sve spakirali i za dva ili tri dana ćemo krenuti na put. Gospodin doktor nam dolazi svakog dana.
Uopće ne može dočekati da krenemo. Samo bi trebala znati kako je bio sretan na pašnjaku. Oh, kako se
radujem što ću upoznati Petera i koze! Prvo moram otići u Ragaz na liječenje, otprilike šest tjedana. Tako
je preporučio doktor. Zatim ćemo stanovati u Dörfliju, a mene će dovesti na pašnjak u mojim kolicima
i cijelog ću dana biti s tobom. Baka dolazi sa mnom i ostaje kod mene. I ona se raduje što će te posjetiti.
Ali, zamisli, gospođica Rottenmeier ne želi ići. Tako dolazimo samo baka i ja. Samo će nas Sebastian
otpratiti do Ragaza i zatim će se vratiti kući. Ne mogu dočekati kad ću ti doći.
Uzdravlje, draga Heidi, baka te pozdravlja tisuću puta!
Tvoja vjerna prijateljica
Klara.
Kad je Peter čuo ove riječi, odskočio je od vrata ljutito i bezobzirno mašući prutom lijevo i desno tako
da su sve koze pobjegle niz brijeg. Vijest da će doći Heidini prijatelji iz Frankfurta jako ga je razljutila.
Heidi je, naprotiv, tako sijala od sreće i radosti da je sutradan morala posjetiti baku i sve joj ispričati o
tome tko će doći iz Frankfurta, a posebno tko neće.
Tako je prošao zeleni svibanj, došao je lipanj s toplim suncem i dugim svijetlim danima. Već se i ovaj
mjesec približio kraju kad je Heidi
jednog jutra skakućući izišla iz kolibe.
Htjela je brzo vidjeti je li veliki grm
procvjetao s tisuću cvjetova. Ali, kad
je zašla iza kolibe, proderala se iz sve
snage pa je Oehi izišao iz šupe jer je
to bilo nešto neuobičajeno.
– Djede, djede – vikala je – djede,
dođi ovamo! Gledaj! Gledaj!
Djed se odazvao i pogledom
slijedio ispruženu djetetovu ruku.
Uz pašnjake je vijugala neka čudna
povorka. Najprije su išla dva čovjeka
i nosila invalidska kolica na nosilima.
Na njima je sjedila djevojčica
umotana u mnogo deka. Slijedio je
konj s otmjenom gospođom koja je,
gledajući na sve strane, vrlo živahno i
žustro razgovarala s mladim vodičem
120
koji je hodao sa strane. Iza njih je išao nosač i nosio hrpu deka, tkanina i krzna, tako da je sve to
premašivalo njegovu glavu.
– Oni su! Oni su! – vikala je Heidi skakućući od radosti. Svi su bili tu. Nosači su spustili kolica na
zemlju, Heidi je prišla i djevojčice su se radosno zagrlile. Baka je sišla s konja. Heidi je potrčala k
njoj i nježno je pozdravila. Baka se okrenula Almu Oehiju, koji je upravo prilazio kako bi im izrazio
dobrodošlicu. Nije bilo nikakve ukočenosti pri pozdravljanju, kao da su se već dugo poznavali.
Klara se razdragano osvrtala oko sebe. Nije ni slutila da takvo što postoji.
– Ah, kako je lijepo – zaviknula je. – Ah, bako, ovdje bih željela ostati.
Heidi se jako napregnula i uistinu uspjelo joj je: invalidska kolica su se kotrljala preko suhe trave do
smreka. Tu je stala. Tako visoke smreke Klara još nikad nije vidjela, a ni baka koja je, slijedeći djecu,
zapanjeno zastala.
– Ah, cvijeće – opet je viknula Klara. – Cijeli grmovi tako lijepih crvenih cvjetića i plavih zvončića s
pognutim glavama. Ah, kad bih mogla ustati i ubrati ih!
Heidi je donijela veliki buket.
– Ali to nije ništa, Klara – rekla je. – Kad pođeš
s nama na livadu, tek ćeš onda vidjeti!
Klarine plave oči blistale su od čežnje.
– Ah, bako, mogu li ići onamo? Vjeruješ li da
mogu ići tako visoko?
– Već ću te gurati – smirivala ju je Heidi.
Iz romana Heidi Johanne Spyrri
Izrazimo doživljaj
Što je tako obradovalo Heidi?
Uronimo u priču
•Što je Heidi doznala iz pisma?
Prijateljica Klara ide na ___________ u Ragaz.
Zatim će ___________ posjetiti Heidi.
Dolazi ona i ________.
•Tko se nije obradovao sadržaju pisma? Zašto? Čime je to pokazao?
•Nabroji tko je sve bio u povorci koja se približavala Heidi i djedu.
•Kakav je bio susret Heidi i Klare?
•Je li se djevojčici Klari svidjelo ondje kamo je došla? Svuda oko nas – mediji
•Kojim se dijelovima prirode oduševila? Film Heidi gledalo je mnogo
•Po čemu vidiš da je Heidi dobra Klarina prijateljica? generacija djece. Pogledaj film
(igrani ili crtani) pa ga usporedi s
knjigom.
121
Je li ti se dogodilo da ti nečija glazba smeta ili da ti svojim sviranjem ili slušanjem glazbe smetaš
nekome? Pričaj o tome.
Palača glazbe
Nekako se dogodilo da je te godine u Esperelu bilo nekoliko vrlo mladih svirača. Recimo točno: bilo
ih je pet, i bili su svi jednako neumorni u sviranju i jednako su voljeli svoje instrumente. Valent s
Malog raskrižja svirao je klarinet, crvenokosi Silvi iz Proljetne ulice bio je flautist, ali bi svaka svirala
u koju se puše pobudila njegovo zanimanje. Božena, koja je stanovala u Kratkoj ulici blizu Trga,
svirala je saksofon. Nino iz Uskog prolaza pokušavao je
metalnim štapićem izmamiti tonove iz pokućstva, čaša i
svjetiljki, no njegov pravi instrument bila je gitara.
Najmlađi svirač, mali Jurica, udarao je u
velike bubnjeve.
U malome gradu kao što je
122
Esperel teško je i zamisliti da se svirači ne poznaju. A budući da su se poznavali, moglo se očekivati da
će pokušati svirati zajedno. Dakle, pokušali su. I svidjelo im se. Ali činilo im se da imaju još mnogo
posla, da bi trebali zajedno vježbati i možda zajedno izmišljati novu glazbu koja bi im odgovarala.
Pitanje je, međutim, bilo gdje bi mogli zajedno svirati.
Najprije su pokušali kod Valenta, u njegovoj sobici na trećem katu. No nisu svirali ni pola sata kad su
se na vratima pojavili ljudi iz susjedstva i zamolili ih da prestanu.
– Žao nam je, ali to je zbilja užasna buka – govorili su.
– Kad biste mogli malo tiše...
– Kad biste mogli malo manje...
– Kad biste mogli negdje drugdje...
Mladi svirači nisu se htjeli svađati. Bilo im je žao što se susjedima ne sviđa njihova glazba... Zapravo,
možda im i nije bilo žao, možda im je bilo svejedno, ali nisu htjeli izazivati zlovolju i svađu oko nečega
što im je bilo toliko drago. Otišli su Silviju. Njegova je soba bila toliko natrpana knjigama i notama da
u njoj nije bilo mjesta za Juričine bubnjeve. No Silvijevi su imali lijepu terasu, pa su se svirači smjestili
na njoj. Počeli su svirati, ali ni Silvijevu se susjedstvu svirka nije svidjela. Svirači nisu bili glupi, i već su
slutili da će se slično ponoviti i drugdje.
– Kod mene nema smisla ni pokušavati – rekla je Božena. – Moja je kuća toliko blizu Trgu da bismo
začas imali pola grada pred vratima.
– Moji bubnjevi ionako svima smetaju – žalio se Jurica. – Zato kod kuće sviram u podrumu. A ondje
uopće nije lijepo.
– Idemo onda k meni – rekao je Nino. – Ne vjerujem baš u uspjeh, ali bar možemo reći da smo
pokušali.
Ni kod njega nisu bili bolje sreće.
Ipak, nisu htjeli odustati. Dadoše se u potragu za nekim mjestom s kojega ih nitko neće tjerati.
Ulomak iz priče Palača glazbe Sanje Lovrenčić

Možda ljudima smeta glazba, pogotovo
kad nema dovoljno prostora. Promatraj
kućne ljubimce. Koji od njih voli glazbu?
Suosjećaš li s •Koje su sve instrumente svirala djeca?
problemima glazbenika? •Pronađi rečenice iz kojih se da prepoznati
njihova ljubav prema glazbi i svojim
instrumentima.
•Koji ih je zajednički problem mučio?
•Koliko su ga puta pokušavali riješiti na
sličan način?
•Jesu li u tome uspjeli? A jesu li odustali?
•Mladi su glazbenici iskazali:
upornost
slabost
glupost?
123
Život djece kadkad je vrlo težak. U našoj domovini i diljem svijeta.

U ovoj priči upoznaj djelić života dječaka koji je prije dosta godina živio u Italiji.
Mali domoljub iz Padove

Jedan francuski brod isplovio je iz Barcelone u Španjolskoj za Genovu. Na brodu je bilo Francuza,
Talijana, Španjolaca, Švicaraca. Među njima i dječak od jedanaest godina, bijedno odjeven. Uvijek je
stajao po strani i svakoga gledao poprijeko, poput divlje životinje. Imao je zato i te kakav razlog. Prije
dvije godine otac i majka, seljaci iz okolice Padove, prodali su ga vlasniku neke cirkuske družine. Ovaj
ga je, pošto ga je uglavnom batinama i gladovanjem naučio nekim vještinama, vodio po Francuskoj
i Italiji, nemilosrdno ga tukao sve to vrijeme, i nikada mu nije dao da se dosita najede. Bilo je
žalosno pogledati ga kada su stigli u Barcelonu. Kako više nije mogao
podnositi batine i glad, pobjegao je od svojeg zlotvora i zamolio pomoć
talijanskog konzulata. Tu su se na njega sažalili i ukrcali ga na brod za
Genovu, dali mu pismo za tamošnjeg šefa policije, i zamolili ga da pošalje
dječaka roditeljima. Onim istim roditeljima koji su ga prodali kao životinju.
Siromah, bio je sav u prnjama i bolesna izgleda. Dali su mu kabinu drugog
razreda.
Ljudi su ga gledali, poneko bi ga nešto i pitao, ali on nije odgovarao. Činilo
se da ih sve mrzi i prezire, toliko su ga batine i glad promijenili. Međutim,
trojica putnika
silom su htjela
doznati nešto o
njemu i uporno
su ga ispitivali,
dok se dječaku na
kraju nije odvezao
jezik, te im je u
nekoliko riječi,
što talijanskih,
što španjolskih
ili francuskih,
ispričao svoju
priču. Ti putnici
nisu bili Talijani, ali
razumijeli su ga i
sažaljevali. Možda
pod utjecajem
vina što su ga
popili, dadoše mu
124
novaca i počeše s njime zbijati šalu i nagovarati ga da im još priča. U taj čas ušle su u prostoriju neke
gospođe, a ovi, da bi se napravili važni, počeše mu davati još novaca, glasno govoreći:- Uzmi ovo!
Uzmi i ovo!- trudeći se da novac zazveči na stolu. Dječak je pokupio sav novac i stavio ga u džep, tiho,
malo zbunjeno im zahvaljujući, ali mu je pogled prvi put bio veseo i sretan. Ode zatim u svoju kabinu,
navuče zastor i onako u miru, zadubi se u svoje misli. Tim novcem mogao se dobro najesti na brodu,
nakon što je dvije godine živio na kruhu. Kad se iskrca u Genovi, mogao bi kupiti kaputić nakon što
je dvije godine hodao u prnjama. Nadao se da će ga otac i majka bolje primiti ako se pojavi s nešto
novaca, nego ako dođe praznih džepova. Taj novac je za njega bilo cijelo bogatstvo.
Dok je tako razmišljao, sam u svojoj kabini, ona trojica putnika razgovarala su u prostoriji za ručanje.
Pili su i pričali o zemljama u koje su putovali i pomalo se razgovor povede o Italiji. Jedan se žalio na
hotele, drugi na željeznicu; uopće, počeli su ružno govoriti o toj zemlji.Jedan reče da bi radije putovao
u Laponiju, drugi da je u Italiji naišao samo na lopove i razbojnike, treći da talijanski činovnici ne
znaju ni čitati.- Glup narod- ponovi prvi. – Prljav- doda drugi.- Loš...- izusti treći, želeći reći „lopovi“,
ali ne dovrši. Kiša novčića sruši im se na glave. Padali su na stol ispred njih, snažno zvečeći. Sva trojica
se bijesno podignu, gledajući oko sebe, ali dobiše samo još jednu šaku novčića u lice. – Evo vam vaše
novce- poviče prezrivo dječak, pojavivši se na prozoru svoje kabine. – Ne primam milostinju od onih
koji vrijeđaju moju domovinu.
Ulomak iz romana Srce Edmonda de Amicisa
Izrazimo doživljaj
Kakve osjećaje u tebi budi ova priča?
Promotri sliku djece koja prose.
Napiši poruku odraslima koja ih treba
Uronimo u pjesmu potaknuti da im pomognu.
•Koji je dio dječakova života posebno težak?
•Koja su prava ovoga dječaka narušena?
•Za svaku tvrdnju nađi potvrdu u priči.
I mama i tata trebaju se brinuti za tebe dok ne odrasteš.
Tvoja sigurnost tiče se cijelog društva.
Ići u školu je tvoje pravo. Bez škole život je siromašan.
Ne smiju te tući, čak ni roditelji!
Ne smiju te zatvarati niti uhititi bez razloga!
Tvoje zdravlje nije samo tvoja stvar.
Ono se tiče tvoje obitelji, ali i svih koji te poznaju.
Posebno tvojeg liječnika.
Ne smiješ biti ničiji rob niti dopustiti da te iskorištavaju.
•Jesu li ljudi koji su mu dali novac učinili to iz milosrđa ili
kojeg drugog razloga?
•Zašto im je dječak vratio novac?
•Slažeš li se s tvrdnjom iz naslova da je on mali domoljub? Objasni.
125
Sjećaš li se kakva tužna događaja u svojoj obitelji? Pričaj o tome. Što je posebno rastužilo djecu
u ovoj priči?
Uzbuna na Zelenom vrhu

U gradskom predgrađu, gdje stanuje glavni junak romana dječak Koko, zavladala je atmosfera straha.
Počinjeno je zlodjelo – pokradene su kokoši i otrovani psi. Žrtvom lopova pao je Kokin ljubimac, pas
Cigo.
.........
A kada je ustala i njegova malena sestra Marica i kada su joj oprezno rekli da više nema Cige, steglo
ga je u grlu i dugo je u sebi ponavljao: “Neću, neću, neću plakati, ja sam gimnazijalac.” Tješeći
sestricu, rekao je da će nabaviti novoga, ljepšega psa i odjednom shvati da je to zaista moguće. Njegov
će tata raditi i popodne i već za dva-tri mjeseca imat će velikog, velikog crnog Cigu kojega će smjeti
pogladiti samo on, Koko.
– Jest, bit će veći, puno veći, i vrh repa bit će mu sasvim bijel. Hajde, sekice, idemo pokopati starog
Cigu. On bi ionako umro od starosti, znaš.
– Ne bi... ne bi... Cigo je još bio mlad, rodio se kad i ja, a nama je učiteljica pričala kako psi dugo žive.
Cigo bi živio kao i ja, možda i dulje... o-o-o...
– Hodi, Marice, pokopat ćemo ga u vrtu, pod najvećom jabukom, kraj plota.
– Dobro, ja ću ga nositi...
Ali Cigo je bio pretežak. Ipak ga je morao ponijeti Koko, a djevojčica je kaskala za njim pridržavajući
kitnjasti, dugački rep.
.........
Zemlja pod velikom jabukom bijaše tvrda i dječakova bi noga svakog časa skliznula s lopate. Sunce tek
što je izronilo nad ružičastim obzorjem a kopač
se već dobrano oznojio. Mala Marica je
donijela star, izderan stolnjak u koji
umota uginulog psa.
– Ja ću lijepo napisati ime i
datum na jednu dasku i zabit
ćemo je u zemlju iznad
Cigine glave, hoćeš li?
– pitao je Koko otirući znoj
s čela.
– Hoću, hoću. A zašto ne
bismo postavili križ, a?
– Ne, ne može križ, on nije
kršten – široko se osmjehnu
brat. – Stavit ćemo mu
lijepu dasku, a ja ću...
– Kako nije kršten, ta dali
smo mu ime, krstili smo ga.
126
Zar se nije zvao Cigo?
– Znam... Jesmo, ali ipak... Uostalom, nemoj me gnjaviti. Stavit ću mu dasku i napisati...
– Ne, nećeš... ja ću napisati ime i dan, i godinu, i sve. Ja znam pisati i... – Marica je oklijevala – ja sam
ga više voljela.
– Ali je zato on više volio mene – reče dječak mjereći drškom lopate dubinu iskopane jamice.
– Nije, nije... mene je više volio... kad god bih došla iz škole... i inače... i uvijek...
– A ja sam ga hranio... i meni je dolazio u susret, a tebi ne.
– Jest, jest, ti si zavidan – djevojčica stisne šake, zamaše glavom i udari nogom o hrpu iskopane zemlje.
– Daj mi lopatu, ja hoću da zakopam svog Cigu... daj... pusti mi-i... mama-a-a, vidi ga-a-a...
– Što je sad? Opet se svađate. Kao da nemam dosta drugih briga, nego da se još natežem s vama.
Požuri ako hoćeš da idem, i nemoj izazivati Maricu.
– Ja... – zausti Koko, ali se sjeti da bi mogao propasti posjet gradu i odluči ništa ne odgovoriti. Ljutito
ispusti lopatu, i ne pogleda iskopanu raku, ni svoju razjađenu sestru, i pomisli: “Nabavit ću jednog
velikog, strašno velikog sivog psa, i neće se zvati Cigo, nego Sultan. Da, Sultan. I nitko ga neće smjeti
dotaći, slušat će samo mene.” Onda malo zastade, porazmisli i počeše se za lijevim uhom te doda u
mislima: “Zvat će se Car, to je ljepše za psa.”
Ulomak iz romana Uzbuna na Zelenom vrhu Ivana Kušana

Zašto se Koko na kraju naljutio? •Po čemu se može zaključiti da je Marica znatno mlađa sestra?
•Podijelite se u skupine pa neka svaka skupina nakon međusobnog razgovora o
tekstu odgovori na sljedeća pitanja:
•Što misliš, tko je bio tužniji, Marica ili Koko?
•Je li Koko uspio utješiti Maricu?
•Po čemu se može zaključiti kako je Marici važno ustvrditi da je pas Cigo nju
više volio?
•Što misliš, je li time htjela napakostiti Koku ili ...?

Imaš li i ti sličnih problema? Pokušaj ih izreći pismom.
Dragi Zlatko, Dragi Nenade,
Molim da mi odgovoriš tko ima pravo, moj tata ili ja?
Mislim da Tvoj tata ima pravo. Tvoga psa jednostavno
Ja sam Nenad. Imao sam psa kojeg sam jako volio. više nema, on je uginuo. Ostalo je lijepo sjećanje na
Svugdje je išao sa mnom, čak me čekao pred zajedničko prijateljstvo. Bilo bi nepravedno prema
školom. Ja sam se o njemu brinuo, hranio ga, vodio novom psu da bude jednostavno zamjena za Groma.
na cijepljenje. Samo je mene slušao do kraja. Onda Ako se budeš brinuo za novoga psa kao za Groma, Tvoj
je obolio od neizlječive bolesti i unatoč lijekovima će novi pas razviti mnogo lijepih osobina. Ali on ima
uginuo. Pokopali smo ga u našem vrtu. Ja i sad puno pravo da bude drukčiji od Groma. Slično je i u
ponekad stavim na njegov grob malo cvijeća i pokoju ljubavi: ako nekoga izgubimo, druga osoba ne može biti
kost. Bio sam jako žalostan kada je uginuo. Jedino što zamjena za onu prijašnju. S novom se osobom razvija
želim, jest da mi nabave istog takvog psa, a tata kaže nova ljubav, različita od prethodne. Za utjehu prilažem
da bi bilo bolje nabaviti psa koji će se razlikovati od jednu posuđenu karikaturu francuskog karikaturista
Groma. Chavala.
av! av! Šaljem ti pozdrav
127
Jesi li kada promatrao/promatrala padanje kiše i slušao/slušala zvukove koji pritom nastaju?
Kapljica kiše
Kap-kap-kap
kap-kap-kap-kap
KAP
KAPLJA
KAPLJICA
Poslije kiše
U travi
Tiho diše
Sunce joj se smije

I sve jače grije
A kapljica tužna
Diše sve tiše
Sve tiše
I ti-šeee...
Sunce joj se smiješi

Kao da je tješi
Kapljica se njiše
I diše
Sve tiše
Sve ti-še
I ti-šeee...
Sve tiše i tiše
Polako izdiše
I nema je više
I nema je više
Ivan Novački

Što se na kraju •Koji stihovi podsjećaju na padanje kiše? Svuda oko nas – mediji
dogodilo s kapljicom •Gdje se nalazi kapljica kad kiša prestane padati? Promotri kapljice kiše dok se
kiše? •Zašto je kapljica tužna kad sja sunce? slijevaju niz prozorska stakla i
Kakav osjećaj u tebi •Koji stihovi upućuju na to da je kapljica kiše sve prelijevaju jedna u drugu.
budi ova pjesma? manja, da polako nestaje?
128
Rječnik
Što je žega? Što je žalac?
Mislim da je to kad životinje

imaju nekakvu pikicu.
Na primjer, ose i pčele.
Žalac – 1. organ u obliku igličaste

cjevčice nekih kukaca iz kojega se pri Žega je kad si u pustinji i
ubodu ilijeva tekućina, 2. vršak jezika nemaš ni hrane ni vode, pa
zmije, 3. pakosna, zajedljiva riječ si jako žedan i vruće ti je.
Jedna riječ može imati više značenja. Ona će biti pojašnjena u rječniku.
Riječi su poredane abecednim redom. Najprije se traži prema prvom,
a zatim prema drugome slovu u riječima.
Pokušaj u rječniku sam/sama odgonetnuti značenje ovih riječi. Potom svoja tumačenja usporedi s
onima u rječniku
brazda – 1. sloj prevrnute zemlje koja ostaje za plugom, 2. pjenasti trag na

površini vode, 3. jaka bora na licu
brazgotina –
Brazil –
brdo –
Prouči sadržaj ovoga udžbenika. Na kojoj je stranici neki zanimljiv naslov teksta kojega bi volio/voljela
pročitati?
kazalo – pregled sadržaja knjige uređen po

naslovima (i podnaslovima); upućuje na
stranice knjige
129
Kada staviš školjku na uho, na što te podsjeća njezin zvuk? Kakav je taj zvuk?
Školjka
Dječak na žalu šapatom To iz širina,
u pijesku leži šapće to iz daljina
i školjku sjajnu šuštavo svjetovi zbore,
i školjku malu svira to iz dubina
na uho stavlja stotinu žica struji i bruji
i sluša, sluša: stotinu lira. beskrajno more!
na šumnom Stjepan Jakševac
valu
davne mu Bogatimo rječnik
tajne zbore/zboriti – govore/govoriti
more
javlja!
I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje
muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma

U kojem položaju •Što bi dječak volio čuti? Vanjski dio ljudskoga uha zove se
dječak sluša školjku? •U kojoj strofi riječi zvuče kao zvuk školjke kad se školjka. Zahvaljujući našoj školjci,
Koji stih u prvoj strofi stavi na uho ili kao zvuk mora? mi hvatamo različite zvukove koji
izriče da dječak dugo •U kojoj strofi stihovi poručuju da se u malenoj putuju u unutrašnjost uha sve do
sluša? školjci kriju zvukovi dalekoga mora? mozga.
•Stih struji i bruji predstavlja: Usporedi oblik ljudskoga uha i
šum borova šum valova? školjke te uoči sličnosti i razlike.
•Koji stihovi ili riječi govore da je taj zvuk lijep,
melodiozan, ugodan?
130
Kada kažeš riječ more, na što prvo pomisliš? Što te posebno oduševljava na moru?
More
More je široka cesta,
Najšira cesta svijeta,
Po njoj brodovi plove
I bijeli galeb šeta.
More je zrcalo sunca,

Jedra, bijelih lađa,
U njemu svakoga časa
Bezbroj života se rađa.
More je carstvo riba,

Školjki, rakova, zvijezda,
U njemu kitovi plavi
Svijaju svoja gnijezda.
Morem se brodovi voze

I bijeli galeb šeta,
More je široka cesta,
Najšira cesta svijeta.
Mladen Bjažić
Izrazimo doživljaj
Koja se riječ najčešće ponavlja u pjesmi?
Uronimo u pjesmu
•Koja se strofa ponavlja u pjesmi? S čime je pjesnik u njoj Svuda oko nas – mediji
usporedio more? Naslikajte
•Zašto je more najšira cesta svijeta? grupnu
•Što se sve zrcali u moru? Jesi li kada promatrao/promatrala sliku koja
svoj odraz u moru? prikazuje
•Pronađi stihove koji potvrđuju da u njemu i malena i velika neka od
bića mogu naći svoj dom. morskih
•U njemu svakoga časa bića.
Bezbroj života se rađa.
Ovi stihovi iskazuju:
neizmjerno siromaštvo života u moru,
neizmjerno bogatstvo života u moru.
131
Maštaš li o susretu s divnom životinjom koju voliš? Pričaj o tome.
Pljuska iz mora
Kad god je mislio dovabiti delfina, uvijek se sklonio podalje od sela i ceste, samo da mu nitko ne
smeta.
Izgledao je i očekivao tako Macan dupina nekoliko dana strpljivo i eto sreće, jednog svježeg jutra:
evo ga! Izronio je iz mora nedaleko obale, možda na sto-dvjesto metara. Zaigralo srce Macanu. On
oprezno uđe u vodu i zapliva oštro ali tiho prema delfinu (samo da ga ne poplaši), ali je, sve plivajući,
pomalo sviruckao.
– Pričekaj me, moj delfinu! – u mislima mu je govorio Macan. – Ne boj se, dupinčiću, neću ti ja ništa!
Nisam ja ribar, tvoj neprijatelj, ja sam Macan, sportaš i rekorder u svim sportovima. Budeš li pametan,
moj dupine, i složiš li se sa mnom, mi ćemo se proslaviti!... Bit ćemo prvaci svijeta u jedrenju bez
jedara i bez motora!
Ali delfin je nemiran. Sad je tu, sasvim si mu blizu, kadli, dok okom trepneš, eno ga već sto i više
metara dalje. Čas ga vidiš, čas ga ne vidiš! Izroni, uroni, pa opet izroni, baca se kao da pleše, puše, štrca
vodu, pa opet nestane. Ne znaš nikad, da li je to samo jedan ili dva, ili čak tri delfina.
Najednom, kad se Macan najmanje nadao, izroni delfin sasvim blizu pred njim i dok se iznenađeni
i zaprepašteni Macan nije snašao – ćus – pljus – pljusnu ga dupin repom po nosu i po zubima tako
da mu je harmoničicu zatjerao u usta. Malo te je nije progutao. Bio se Macan i iznenadio i preplašio
(ali ovo nije htio priznati ni samom sebi), osim toga delfin ga zalio čitavim valom vode, dok je Macan
došao k sebi, dupinu ili dupinima više ni traga ni glasa, osim što je more oko njega bilo još uzburkano,
te su se valovi zibali u sve širim krugovima.
Srećom nikoga nije bilo na obali, da mu se nasmije i naruga: neka stavi delfinu soli na rep... Još je veća
sreća bila da mu je harmonika ostala u ustima, mada mu je skoro odbila zub, jer da je pala u more, tko
bi je ikada našao! Čime bi onda vabio dupine?!...
Macan zapliva natrag zibajući se na valovima što ih napraviše dupini. Mada je dobio repom po nosu i
ustima, ipak je bio zadovoljan:
– Neka, neka, ipak su me spazili! Sad me već poznaju! Još dva-tri
puta tako, pa da vidiš!... Pripitomit ću ja tebe, moj delfine! Vozit
ćeš ti mene po Jadranskom moru!...
Ulomak iz priče Na leđima delfina Slavka Kolara
Bogatimo rječnik
dovabiti - primamiti, vabiti zovući uzvicima vabljenja
Izrazimo doživljaj
Što te može oduševiti u ovoj priči?
Cresko-lošinjsko otočje krasi iznimno blaga klima, a
mjesto Mali Lošinj na otoku Lošinju nadaleko je poznato
Uronimo u priču
klimatsko lječilište. Odlučite li od hladnoće pobjeći upravo
•Je li ovaj susret dječaka i delfina rijetkost ili se često događa? tamo, očekuje Vas nezaboravan susret. U čistim vodama
•O čemu mašta Macan? lošinjskog akvatorija svoj dom su pronašli prekrasni
•Kakvo je delfinovo kretanje u moru? stanovnici mora - dobri dupini!
•Koji je bio prvi kontakt delfina i dječaka? U sjevernom Jadranu, koji je prilično plitko more, dobri
•Kako je na kraju Macan protumačio to ponašanje delfina? dupin je najčešća vrsta morskih sisavaca. Lako ih je
•Koji su osjećaji preplavili dječaka u trenutku susreta? identificirati jer na leđnoj peraji, vidljivoj kad izađu na
•Za svaki pronađi potvrdu u priči. površinu po zrak, imaju karakteristične oznake - ureze i
uzbuđenje radost iznenađenje ožiljke.
132
Voliš li promatrati plovila na moru? Koje ti je najdraže?

Pročitaj tekst o starinskom plovilu kakvim se više ne plovi.
Hrvatska falkuša
Falkuša je starinska ribarska brodica. Njome su
Komižani potezali na ribarenje sve do male otočne
skupine Palagruže. Vrijedilo je pravilo da mjesto
za ribarenje prvi bira onaj tko prvi stigne do
Palagruže. Da bi se izbjegli sukobi, svake se godine
na početku ribarske sezone održavala regata. Sve
brodice, falkuše iliti gajete, utrkivale su se od Visa
do Palagruže. Utrka bi započinjala pucnjem topa s
komiške utvrde. Kako bi tko stigao do cilja birao si
je mjesto za ribarenje.
Falkuša je drvena brodica dugačka desetak metara,
široka oko tri. Ima dva jedra. Obično se plovilo na jedra, ali ako ne bi bilo vjetra, veslalo se. Posada
se sastojala od petorice ribara. Veslanjem se do Palagruže stizalo za trinaest sati, a ako bi vjetar bio
povoljan, za samo pet sati. Ulovljena riba, uglavnom srdele, najčešće se usoljavala u bačvama. Falkuša
je mogla ponijeti više od šest tona usoljene ribe, a za takav ulov trebalo je i više od dvadeset dana.
Zadnje falkuše bile su u uporabi pedesetih godina ovoga stoljeća.
regata – natjecanje u veslanju, jedrenju ili u vožnji motornim čamcima
Izrazimo doživljaj
Što ti je najzanimljivije u priči o falkuši?
Uronimo u priču
•Tko se služio falkušom? Za što se koristila? Što misliš o načinu pokretanja broda?
•Promotri crtež falkuše pa ga usporedi s današnjim ribarskim brodovima.

Pronađi na internetu
fotografiju nekog
ribarskoga broda pa ga
usporedi s falkušom.
133
MALI PRAVOPISNI RIJEČNIK
A borić cvjećar
brat, braća cvjećarnica
abeceda bratić cvjetati
anđeo, anđeli brijeg, brjegovi cvjetić
atletičar brodić cvokotati, cvokoćem, cvokotao
bubnjić sam, cvokotat ću
B budući cvrčak
bacač budućnost
buđenje
bačva Č
bdjeti, bdijem, bdio sam, bdjet ću
berač C čačkalica
beskonačan, beskonačna, čađa
car, carevi
beskonačno čađav
carić
beskućnik, beskućnici čahura
carinik, carinici
bezvrijedan, bezvrijedna, čaj, čajevi
C-dur
bezvrijedno čakavski
cece-muha
bicikl cičati, cičim, cičao sam, cičat ću čamac, čamci
bič cijeđenje čamčić
bičevanje cijel čaplja
bijeda cijena čarapa
bijedan, bijedna, bijedno cijeniti, cijenim, cijenio sam, cijenit čardak, čardaci
bijednik, bijednici ću čaroban, čarobna, čarobno
bijeg, bjegovi cijepljenje čarolija
bijel, bijela, bijelo cijev časak
bijelac, bijelci cilj, ciljevi časnik
bijelo-crven cjelina časopis
bijesan, bijesna, bijesno cjelovit čast
birač cjenik, cjenici častiti, častim, častio sam, častit ću
bjelance cjepivo čaša
bjeloočnica cjevčica čavao, čavli
bjesnilo c-mol čarka
bježati, bježim, bježao sam, bježat crijep, crjepovi
čavlić
ću crijevo
čedan, čedna, čedno
blijed crnac, crnci
čekaonica
blijedožut crnogoričan
čekati, čekam, čekao sam, čekat
bljesak crnook
bobičast ću
crtač
bočica čekić
crtačica
boćati se crtaći – crtaći pribor čeličan
bogaćenje crtić čelik
bogatstvo crvić čelo
boksač cvijeće čempres
bolničar cvijet, cvjetovi čep, čepovi
bombon cvijetak čepić
bombončić C-vitamin
134
često D džin, džinovi
češalj, češljevi džins-hlače
daščica
češljati, češljam, češljao sam, džins-košulja
dečkić
češljat ću džip, džipovi
dečko
četiri džudaš
desetljeće džudo
četiristo
dijeliti, dijelim, dijelio sam, dijelit ću džungla
četka
dijete, djeca
četkica dio, dijelovi
četrdeset divljač
Đ
četvero dječak, dječaci đačić
četvrtak djed, djedovi đački
četvrti djelo đak, đaci
čeznuti, čeznem, čeznuo sam, djetelina
čeznut ću djetinjstvo E
čimpanza djevica
čin, činovi ekologija
djevojčica
ekonomija
činiti, činim, činio sam, činit ću doček, dočeci
elastičan, elastična, elastično
čipka dočekati, dočekam, dočekao sam,
električar
čist dočekat ću
elektroenergija
čistačica doći, dođem, došao sam, doći ću
emisija
čistiti, čistim, čisto sam, čistit ću događaj
energičan, energična, energično
čistoća događati se
evanđelje
čitanka dojenče
čitanje domaćica
čitaonica domaćin F
čitatelj, čitatelji donijeti, donesem, donio sam, fićuk
čitati, čitam, čitao sam, čitat ću donijet ću fićukati
doručak finoća
čizma
doručkovati, doručkujem, fizički
član, članovi
doručkovao sam, doručkovat ću fotoaparat
čokolada
dotrčati fotoklub
čovječanstvo
dovući, dovučem, dovukao sam, franjevac, franjevci
čovjek
dovući ću
čučnuti, čučnem, čučnuo sam,
drijemati, drijemam, drijemao sam,
čučnut ću G
drijemat ću
čudan, čudna, čudno drveće gađati, gađam, gađao sam, gađat
čuditi se, čudim se, čudio sam se, drvosječa ću
čudit ću se dvije gimnastičar
dvjesto glačalo
Ć dvojica gladak, glatka, glatko
glasač
ćelav glasić
ćelavost DŽ gledatelj, gledatelji
ćevapčić džem gluhoća
ćud džemper gnijezdo
ćudljiv džep, džepovi gnječiti, gnječim, gnječio sam,
ćuk džeparac, džeparci gnječit ću
135
golubić ispeći ću K
golupčić ispovijed
gospođa kajkavac, kajkavci
ispravljač
gospođica ispričati, ispričam, ispričao sam, kamenčić
gošća ispričat ću kamenčina
gradić kapuljača
ispričnica
građanin karanfil
istraživač
grančica
istrčati katolički
graničiti
iščekivati, iščekujem, iščekivao katolik, katolici
grč, grčevi
grijač sam, iščekivat ću kći, kćer
grijaći – grijaće tijelo iščupati kićenje
grijeh, grijesi izbjeći, izbjegnem, izbjegao sam, kiseo, kisela, kiseo
griješiti, griješim, griješio sam, izbjeći ću klečati, klečim, klečao sam, klečat
griješit ću izbjeglica ću
grožđe izdajica klizač
grožđica izlazak, izlasci ključ
između kočija
H izmiješati, izmiješan, izmiješao kočnica
hajduk, hajduci sam, izmiješat ću
kolač
harač izmjena
kolačić
higijena izmjeriti, izmjerim, izmjerio sam,
kolijevka
hijena izmjerit ću
kolutić
hlače izračunati, izračunam, izračunao
hladnoća komadić
sam, izračunat ću
hladnjača končić
izreći
hrčak, hrčci konjanik, konjanici
izviđač
hrđa konjić
hrđati kopač
hrđav
J
kopča
htjeti, hoću, htio sam, htjet ću jačina koračati, koračam, koračao sam,
hvala jahač
koračat ću
hvaliti, hvalim, hvalio sam, hvalit ću jahaći
korijen
jarčić
I jareći
koristan, korisna, korisno
ići, idem, išao sam, ići ću kornjača
jastučić
ideja kotač
jastučnica
idući – idući put kotao, kotlovi
jauk, jauci
igrač kovčeg, kovčezi
jedanaest
igračica krađa
jedanput
igračka kraljević
jednačiti, jednačim, jednačio sam,
ilovača
jednačit ću kralježnica
inače
jednadžba krijesnica
iscijediti
isključiti, isključim, isključio sam, jučer krojač
isključit ću junačina kršćanin
ispeći, ispečem, ispekao sam, junak, junaci
136
kuća M naopačke
kućica napadač
mač
kutić naprijed
mačak
kvočka naranča
mačevanje
narječje
mačić
naručiti, naručim, naručio sam,
L mačka
naručit ću
lađa maćeha
naručje
lakoća magarčić
narudžba
lančić majčica
naslijediti, naslijedim, naslijedio
majmunčić
lavić sam, naslijedit ću
matematičar
leća naslonjač
medvjed
lađa navijač
medvjedić
leptirić nečiji
među
leptir-kravata nečistoća
međutim
letjelica nečitak
mehaničar
letjeti, letim, letio sam, letjet ću nećak
mijesiti, mijesim, mijesio sam,
nećakinja
ličinka mijesit ću
nedjelja
liječenje milijun
neistina
liječnik, liječnici mišić
nejasnoća
lijek, lijekovi mjehurić
nemoć
lijen, ljeniji mjera
nepobjediv
lijep, ljepši mjesec
nešto
lijepiti, lijepim, lijepio sam, lijepit ću mjesto
netočan
listić mješovit
nevidljiv
lišće mlad, mlađi
nevrijeme
lončić mladić
neznanje
lopoč mladunče
nezreo, nezrela, nezrelo
luđak mlijeko
noć
mljekara
nosić
močvara
LJ moć
novčić
nožić
ljekarna mogućnost
ljekovit momčad
mračan, mračna, mračno
NJ
ljenčariti, ljenčarim, ljenčario sam,
ljenčarit ću njega
ljepilo N njegovati, njegujem, njegovao
ljepljiv sam, njegovat ću
način
ljepota nježan
nagao, nagla, naglo
ljestve njihaljka
najčešće
njuh
ljestvica najedanput
njuška
ljetovanje najjači
ljubak, ljupka, ljupko najmlađi
ljubičast nalijepiti, nalijepim, nalijepio sam,
O
ljubičica nalijepit ću obećanje
ljuljačka naočale obećavati, obećavam, obećavao
137
sam, obećavat ću početak, početci S
običan, obična, obično početnica
oblačić sačuvati, sačuvam, sačuvao sam,
poć, pođem, pošao sam, poći ću
obuća sačuvat ću
poduzeće
ocijeniti, ocijenim, ocijenio sam, pogača samoća
ocijenit ću samoglasnik, samoglasnici
pokrivač
ocjena savjest
pomoć
očaj savjet
ponoć
oči
posuđe sebičan, sebična, sebično
odijelo
posvađati se, posvađam se, sendvič
odjeća
posvađao sam se, posvađat ću se shvaćanje
odlučiti, odlučim, odlučio sam,
odlučit ću poučak sići, siđem, sišao sam, sići ću
općina pričest siječanj
oraščić priča sijed
osjetljiv prijelaz sijeno
oslobođenje prijenos sinčić
osmijeh, osmijesi prijevoz siroče
ozlijediti, ozlijedim, ozlijedio sam, priručnik, priručnici sječa
ozlijedit ću psić sjeći, siječem, sjekao sam, sjeći ću
ptičica sjedalo
P
sjeme
pačić R sjena
palača sjesti, sjednem, sjeo sam, sjest ću
račun
pamćenje
računalo slastičarnica
papirić
računati, računam, računao sam, sličica
papuča
paučina računat ću slijep
pečat raščupan slijepac
pečenka različit sljepoća
peć razmijeniti, razmijenim, razmijenio smeće
peći, pečem, pekao sam, peći ću sam, razmijenit ću smeđ
pećina razmjena smijeh, smjehovi
petsto reći, rečem, rekao sam, reći ću smjer
pidžama redoslijed snijeg, snjegovi
pilić ribič sreća
pjesma
rijedak, rjeđi stijena
pjesnik, pjesnici
rijetko stolić
pjevač
rječnik strojovođa
plač
rođak
plaća svijeća
plesačica ručak
ploča ručati, ručam, ručao sam, ručat ću
Š
pluća ručica
pljačka ručetina šećer
pobjeda rupčić
138
šesto unučica zaključak, zaključci
šeširić uređaj
zaključati, zaključam, zaključao
šezdeset uskličnik, uskličnici
štapić uvjet sam, zaključat ću
štićenica uzbuđen
zamijeniti, zamijenim,
štihača uzbuđivati
uzrečica zamijenio sam, zamijenit ću
T zapamćen
tanak, tanji
V
zapovijed
tanjurić valjčić
zapovijedati, zapovijedam,
tečaj večer
tehničar večera zapovijedao sam, zapovijedat ću
tekućica večerati, večeram, večerao sam,
zaštićen
tekućina večerat ću
tenisač većina zatvarač
teškoća velečasni
zavičaj
težak, teška, teško velik, veći
tijek veljača zavjet
tijelo vijek, vjekovi zdjelica
tisuća vijenac, vijenci
tisućljeće vijest zečica
tjedan vikati, vičem, vikao sam, vikat ću zečić
tjelovježba visok, viši
tjerati, tjeram, tjerao sam, tjerat ću vjenčanje zločin
tlačen vjera zubić
točan, točna, točno vjernik, vjernici
zvijer
treći vjeronauk
trećina vjeroučitelj zvijezda
trotočje vjerovati, vjerujem, vjerovao sam,
zvjezdarnica
tuđ, tuđa, tuđe vjerovat ću
tvrđava vjetrenjača zvučnik
vjetar, vjetrovi
U vježba
Ž
voće
učenica
vodič
učenik, učenici
vojnik, vojnici
učenje ždrijebe
vrapčić
učionica
vreća žeđ
učitelj
vrećica
učiti, učim, učio sam, učit ću živjeti, živim, živio sam, živjet ću
vući, vučem, vukao sam, vući ću
udžbenik, udžbenici
žličica
ugođaj
uključiti, uključim, uključio sam,
Z
žuč
uključit ću začelje
župnik, župnici
unaprijed zagrebački
unatoč zahrđati žut, žući
139
RJEČNIK VLASTITIH IMENA
A D Hrvatska Kostajnica (mjesto)

Hrvatska narodna banka
Dalmacija (pokrajina)
Hrvatska radiotelevizija
Ana, Anin Dalmatinac, Dalmatinka
Hrvatska vojska
Ante, Antin Dalmatinska zagora
Hrvatsko primorje
Atena (gl. grad) Dan državnosti Republike
Hrvatsko zagorje
Atlantski ocean Hrvatske (blagdan)
Hvar (otok)
Australija (država) Daruvar (mjesto)
Daruvarac, Daruvarka
Deset zapovijedi Božjih
I
B
Dinara (planina) Iločanin, Iločanka
Babina Greda (mjesto) Drava (rijeka) Ilok (mjesto)
Badnjak (blagdan) Dubrovnik (mjesto) Isus Krist
Bakar (mjesto) Dubrovčanin, Dubrovčanka Istra (pokrajina)
Bakarski zaljev Dugo Selo (mjesto) Istranin, Istranka
Baranja (pokrajina)
Baranjac, Baranjka Đ J
Biblija ili Sveto pismo
Đakovo (mjesto) Jadransko more
Bjelovar (mjesto) Đakovčanin, Đakovčanka Japan (država)
Bjelovarac, Bjelovarka Japanac, Japanka
Bosna i Hercegovina (država)
E
Božić (blagdan)
Egipat (država) K
Brač (otok)
Egipćanin, Egipćanka Kanada (država)
Europa (kontinent) Kanađanin, Kanađanka
C
Karlovac (mjesto)
Cetina (rijeka) F Karlovčanin, Karlovčanka
Crikvenica Katolička crkva
Finska (država)
Crikveničanin, Crikveničanka Knin (mjesto)
Finac, Finkinja
Crno more Kninjanin, Kninjanka
Francuska (država)
Cvjetnica (blagdan) Korčula (otok)
Francuz, Francuskinja
Korčulanin, Korčulanka
Č G
Krbavsko polje
Kvarnerski zaljev
Čačinci (mjesto) Gorski kotar
Čačinčanin, Čačinčanka Gospić (mjesto)
Čakovec (mjesto) Gospićanin, Gospićanka L
Čakovčanin, Čakovčanka
Lastovac, Lastovka
Lastovo (otok)
H Ličanin, Ličanka
Ć Ličko Petrovo Selo (mjesto)
Hrvat, Hrvatica
Ćiril, Ćirilov Hrvatska akademija znanosti i Lika
Ćelije (mjesto) umjetnosti London (gl. grad)
140
Lj Podravina (pokrajina) T
Podunavlje (pokrajina)
Ljubljana (gl. grad) Tihi ocean
Posavac, Posavka
Ljubljančanin, Ljubljančanka
Posavina (pokrajina) Trg bana Josipa Jelačića
Praznik rada (blagdan) Trg Nikole Šubića Zrinskog
M
Trg svetoga Marka
Mala Gospa (blagdan) R Triglav (planina)
Marija Bistrica (mjesto)
Republika Austrija (država)
Međimurje
Republika Hrvatska (država) U
Međimurac, Međimurka
Ravni kotari
Mjesec (planet)
Riječanin, Riječanka Ulica Ante Kovačića
Mljećanin, Mljećanka
Mljet (otok) Rijeka (mjesto) Ulica kralja Zvonimira
Moskovljanin, Moskovljanka Rim (gl. grad) Urugvaj (država)
Moskva (gl. grad) Rimljanin, Rimljanka
Rus, Ruskinja
Mura (rijeka) V
Rusija (država)
N Varaždin (mjesto)
S Varaždinac, Varaždinka
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Našice (mjesto) Sahara (pustinja) Vatikan (država)
Našičanin, Našičanka Sarajevo (gl. grad) Velebit (planina)
Nil (rijeka) Sarajlija, Sarajka Vinkovci (mjesto)
Nova godina (blagdan) Sava (rijeka)
Vinkovčanin, Vinkovčanka
Nova Gradiška (mjesto) Savezna Republika Njemačka
Vukovar (mjesto)
Novi Sad (mjesto) Severin na Kupi (mjesto)
Novi Zeland (država) Sinjsko polje Vukovarac, Vukovarka
Sjedinjene Američke Države
O (država) Z
Opatija (mjesto) Sjeverna Amerika (kontinent)
Zadar (mjesto)
Opatijac, Opatijka Slavonac, Slavonka
Slavonija (pokrajina) Zadranin, Zadranka
Osijek (mjesto)
Osječanin, Osječanka Splićanin, Splićanka Zagreb (gl. grad)
Osnovna škola „Ante Kovačić” Split (mjesto) Zagrepčanin, Zagrepčanka
Osnovna škola kralja Tomislava Sunce (planet) Zemlja (planet)
Sveta Lucija (crkva, blagdan)
Zrinska gora
P Sveta tri kralja (blagdan)
Zrmanja (rijeka)
Svi sveti (blagdan)
Papuk (planina)
Petrinja (mjesto)
Š Ž
Petrinjac, Petrinjka
Petrova gora Šibenčanin, Šibenčanka Županja (mjesto)
Plitvička jezera Šibenik (mjesto) Županjac, Županjka
Podravac, Podravka Švicarska (država)
141

Udžbenik - Govorim, Čitam, Pišem Hrvatski

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Udžbenik - Govorim, Čitam, Pišem Hrvatski

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jadranka Žderić

GOVORIMO, ČITAMO, PIŠEMO HRVATSKI 4

KLJUČIĆ OKO VRATA 7

S osmijehom se moramo roditi

Jedna je olovka nacrtala najljepši crveni cvijet.

Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu Svuda oko nas – mediji

Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu Svuda oko nas – mediji

Izrazimo doživljaj Svuda oko nas – mediji

Njegov bi ogrtač bio siv

Izrazimo doživljaj Svuda oko nas – mediji

Sve to vidje kornjačica

Brazdu morem lađa pluži, Ljuljaju se, plove, skaču

Sve od Splita pa do Hvara Gleda dijete vale plave.

A sa lađe Katarina Rep im vidi i peraje.

Čas su gore, časkom dolje, Čas daleko, čas su bliže,

VELIKO SLOVO U PISANJU IMENA STANOVNIKA, MJESTA I POKRAJINA

Koji se hrvatski krajevi i pokrajine spominju u pjesmici? Znaš li još koje?

Kakvim su početnim slovom napisana imena mjesta i pokrajina?

Imena stanovnika izvedena od zemljopisnih imena: gradova, sela i

Jesu li se na tebe tvoji najmiliji nekad jako naljutili? Zašto?

Uronimo u pjesmu Svuda oko nas – mediji

Zamisli da imaš trgovinu. Što bi rado prodavao/prodavala?

A što da kupite s police sedme?

Svuda oko nas – mediji

Prisjeti se zgode u kojoj se nisi otprve mogao/mogla s nekim sporazumjeti.

(mišić): Susjedice, susjedice ludarice, donosim ti divne vijesti.

Svuda oko nas – mediji

SPORAZUMIJEVANJE — GOVORNO I NEGOVORNO

Sat zvoni. Telefon zvoni. Mama kuca na vratima.

Što je poruka Ani?

Koju poruku Ana odašilje?

Prenositelj/pošiljatelj poruke: sat, telefon.

Poruka se prenosi zvukom i govorom.

Pisane poruke Djeca slušaju.

PRENOSITELJI PORUKA PRIMATELJI

Promatraj lišće dok pada sa stabla u jesen.

Gitara jesenjeg vjetra

Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu

Jesi li se kada uplašio/uplašila neke prirodne pojave? Pričaj o tome.

Uronimo u pjesmu Svuda oko nas

Veliki, savršeni ljudi

Bogatimo rječnik Rasprava – razmatranje sa željom da se objasni

Izrazimo doživljaj Uronimo u priču

Svuda oko nas – mediji

Kako nosiš ključ pazeći da ga ne zagubiš? Je li ti se kada dogodilo da si ga izgubio/izgubila?

Ključić oko vrata

Izrazimo doživljaj Svuda oko nas – mediji

Upoznajte Adama – Slijep? Pa kako se taj može igrati?

Svuda oko nas – mediji

Kako se osjećaš za maglovita

Kroz prozor se baka nagla –

Ali sunce, junak jači,

Svuda oko nas – mediji

Kako izgleda drvo koje se razboljelo zbog onečišćenja?

Prema ulomku iz priče Šuma Sanje Pilić

Uronimo u priču Svuda oko nas – mediji

Pronađi imenice u rečenicama. U kojem su stupcu imenice u jednini, a u kojem u množini?

ova ovaj ovo

Odredi imenice u ovim rečenicama.

Borovi su izgubili iglice. Osušilo se drveće.

Kojega su roda ove imenice?

Prošeći školskim dvorištem. Kojim bi riječima opisao/opisala strujanje vjetra?

Izrazimo doživljaj Bogatimo rječnik