You are on page 1of 33

KNJIGOVODSTVO S OBRAČUNOM PROIZVODNJE

PROF BORIS TUŠEK


Ispit teorija 60%+zadaci 60%, crtice nadopuniti, nabrajanje, nadopunjavanje, zaokruživanje i zadaci
Literatura: Tušek,Žager, Vulin, Perčević : Poslovno planiranje kontrola i analiza 2012.
Udžbenik iz Računovodstva sa sveučilišnog studija ima dosta vježbi

Uvod u Knjigovodstvo proizvodnje


Definiranje knjigovodstva proizvodnje i njegova povezanost s FINANCIJSKIM i UPRAVLJAČKIM
računovodstvom.
FUNKCIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA :
PRVI PRISTUP:
1. Financijsko računovodstvo (FR)
2. Upravljačko računovodstvo (UR)
3. Računovodstvo troškova (RT)
DRUGI PRISTUP :
1. Financijsko računovodstvo
2. Upravljačko računovodstvo (Menađersko računovodstvo)

- Računodstvo je temeljeno na racionalnom prosuđivanju koje se temelji na istinitim podacima


(NE INUITIVNO koje je danas često)
Financijsko računovodstvo je u funkciji zadovaljavanja zahtjeva EKSTERNIH korisnika.
Upravljačko računovodstvo je orjentirano na INTERNE korisnike
Bilanca je najvažniji financijski izvještaj gdje sve počinje i sve završava
- Trgovac vrednuje ZALIHE TRGOVAČKE robe prema nabavnoj cijeni TROŠKA NABAVE
- Proizvodno poduzeće = Zalihe GOTOVIH PROIZVODA (TROŠAK PROIZVODNJE)
Područje KNJIGOVODSTVA S OBRAČUNOM PROIZVODNJE ima obilježja i FINANCIJSKOG i
UPRAVLJAČKOG računovodstva u sebi, Obilježavaju ga oba interno i eksterno.

FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO
- Pruža informacije svim interesno utjecajnim skupinama radi ostvarivanja njihovog cilja
- Korisnici su prije svih VANJSKI SUBJEKTI – sadašnj i potencijalni investitori, kupci, dobavljači,
država...
- Informacije Financijskog računovodstva odnose se prije svega na PROŠLOST
- Objavljivanje informacija Financijskog računovodstva mora biti u skladu s OPĆEPRIHVAĆENIM
RAČUNOVODSTVENIM NAČELIMA
- Malo je fleksibilnosti glede opsega i oblika financijskih informacija za potrebe vanjskih
korisnika
- Financijsko računovodstvo daje sažet pregled poduzeća kao CJELINE
UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO
- Pomoć je menađmentu poduzeća u planiranju (definiranju ciljeva) i nadzoru ostvarivanja
postavljenih ciljeva
- Korisnici su prije svih UNUTARNJI SUBJEKTI
- Informacije Upravljačkog računovodstva odnose se prije svega na BUDUĆNOST
- Informacije Upravljačkog računovodstva usmjerene su menađmentu za posebno odlučivanje
i najčešće nisu dostupne VANJSKIM korisnicima pa nema posebnih zahtjeva za kozistentnost,
opreznost i sl.
- Visok stupanj fleksibilnosti u pripremi svih izvještaja
- Upravljačko računovodstvo daje detaljan pregled svih razina ili centara odgovornosti (odjela,
proizvodnih linija i sl.)

1
RAZLIKA S INFORMACIJSKOG STAJALIŠTA
Sa stajališta UPRAVLJANJA POSLOVANJA PODUZEĆA sveukupno računovodstvo je UPRAVLJAČKO
RAČUNOVODSTVO.
Proces pripreme informacija okrenutih BUDUĆNOSTI i interno izvješćivanje naziva se UPRAVLJAČKO
RAČUNOVODSTVO, a procesiranje podataka koji se odnose na PROŠLE DOGAĐAJE i EKSTERNO
izvješćivanje naziva se FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO.
TRADICIONALAN KONCEPT računovodstva troškova ukazuje na metodu AKUMULIRANJA i
ALOCIRANJA povijesnih troškova na jedinice proizvoda ili usluga ili pojedine dijelove poduzeća radi
procjene ZALIHA i obračuna REZULTATA POSLOVANJA.
SUVREMENI KONCEPT računovodstva troškova – RT je prošireno područje upravljačkog
računovodstva s dijelom financijskog računovodstva i to PROCIJENOM ZALIHA I OBRAČUNOM
PROIZVODNJE
UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ima svoj UŽI koncept – područje djelovanja (proces planiranja i
kontrole) i ŠIRI koncept (procjena zaliha s obračunom proizvodnje te aktivnosti planiranja i kontrole)

KNJIGOVODSTVO S OBRAČUNOM PROIZVODNJE

Predmet računovodstvo proizvodnje je proces prizvodnje od trenutka kada je pokrenut do trenutka


kada su njegovi učinci tj.proizvodi dovršeni i kada ga napuštaju.

PRIMARNI CILJA račuvodstvenog obuhvaćanja troškova i učinaka u ZADOVOLJAVANJU


INFORMACIJSKIH ZAHTJEVA INTERNIH KORISNIKA.
O kvaliteti internog obračuna ovisi i kvaliteta te pouzdanost EKSTERNO PREZENTIRANIH
FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA.
SPECIFIČNOST POJEDINIH DJELATNOSTI- POVRATNA VEZA

FINANCIJSKO UPRAVLJAČKO
RAČUNOVODSTVO RAČUNOVODSTVO

dnevnik
glavna knjiga
bruto bilanca RAČUNOVODSTVO planiranje kontrola
financijski izvještaj OBRAČUNA
PROIZVODNJE

RAČUNOVODSTVO
TROŠKOVA

S FUNKCIONALNOG ASPEKTA RAČUNOVODSTVO PROIZVODNJE UKLJUČUJE:

1. Knjigovodstvo proizvodnje KP
2. Računovodstveno planiranje proizvodnje RPP
3. Računovodstveni nadzor proizvodnje RNP
4. Računovodstvenu analizu proizvodnje RAP

2
Informacije o troškovima u proizvođačkim poduzećima ima sljedeću namjenu:

1. vrednovanje u bilanci zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda


2. utvrđivanje rezultata poslovanja, odnosno troškova koji se nadoknađuju iz prihoda razdoblja
u kojem su nastali (RdiG)
3. financijsko planiranje
4. kontrola poslovanja
5. odlučivanje

Funkcije (zadaci)

1. potreba sastavljanja realnih i objektivnih financijskih izvještaja- obuhvaćanje i razvrstavanje


troškova- utjecaj na bilancu i račun dobiti i gubitka

2. kontrola poslovanja poduzeća

3. oblikovanje i provedbu poslovne i razvojne politike poduzeća – prognostička funkcija

Evidencijsku osnovicu za utvrđivanje, alokaciju, planiranje, kontrolu nastalih troškova čine analitička
knjigovodstva: razredi
1. AK dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine 0
2. AK sirovina, materijala, rezervnih dijelova 3
3. AK procesa proizvodnje – mjesta troškova i nosioca troškova 60
4. AK gotovih proizvoda 63
5. AK rezultata poslovanja 7-8-9

-AK mjesta troškova i nositelja troškova čine knjigovodstvo proizvodnje i evidencijsku osnovicu
računovodstva proizvodnje (600..)
-knjigovodstveno praćenje troška proizvodnje po nositeljima troškova i po mjestima troškova (radi
utvrđivanja odgovornosti za učinke i troškove)

NOSITELJ TROŠKA = PROIZVOD


MJESTO TROŠKA = DIO ORGANIZACIJE, DIO PODUZEĆA GDJE NASTAJU PROIZVODI
CIJENA KOŠTANJA = SVI TROŠKOVI KOJI PROIZVOĐAČ TREBA ZBROJITI DA BI IMAO CJENU GOTVOG
PROIZVODA

FAZE OBRAČUNA TROŠKOVA PROIZVODNJE (ISPITNO PITANJE)

1.razvrstavanje troškova i evidentiranje troškova po prirodnim vrstama troškova u razredu 4

2.raspoređivanje i evidentiranje troškova po mjestima troškova

3.obračun internih učinaka i raspoređivanje sekundarnih troškova na mjestima troškova

4.raspoređivanje troškova na nositelje troškova

5. obračun troškova za dovršenu proizvodnju tijekom razdoblja, odnosno nedovršenu proizvodnju


na kraju razdoblja (prijenos troškova za dovršene proizvode s konta proizvodnje na konto zaliha
gotovih proizvoda)

U UVIJETIMA PRIMJENE SUVREMENIH INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA FAZA 1. I FAZA 2. SE


SJEDINJUJU

3
Imovina = prirodna vrsta troška, vrsta imovine koja se troši

DEFINIRANJE OSNOVNIH POJMOVA :

IMOVINA – resurs kojeg kontrolira poduzeće kao rezultat prošlih događaja iz kojeg se očekuje priljev
buduće ekonomske koristi.Buduća ekonomska korist utjelovljena u imovini jest potencijalni
doprinos, izravno ili neizravno priljev novaca, novčani ekvivalenata u poduzeće.
OBAVEZA – postojeći dug poduzeća proizašao iz prošlih događaja za čije se podmirenje očekuje
odljev resursa(imovine) poduzeća.
KAPITAL(GLAVNICA)- ostatak imovine poduzeća nakon odbitka svih njegovih obveza.
UTROŠAK – predstvalja fizičko trošenje resursa s ciljem stvaranja učinaka
UČINAK – rezultat poslovnog procesa – PROIZVOD ILI USLUGA
IZDATAK – izdatak novca sa žiro-računa, novčana isplata
TROŠAK - vrijednosno izraženi utrošci elemenata poslovnog procesa nastali pri stvaranju učinaka
RASHODI – smanjenje ekonomskih koristi tijekom razdoblja u obliku smanjenja imovine ili povećanja
obaveza što za posljedicu ima smanjenje kapitala (glavnice) ali ne u svezi s raspodijelom sudionicima
u glavnici.
PRIHOD – povećanje ekonomskih koristi tijekom razdoblja u obliku povećanja imovine ili smanjenja
obaveza što za posljedicu ima povećanje kapitala(glavnice) ali ne u svezi s raspodjelom sudionicima u
glavnici.
NOVČANI IZDACI – smanjenje novaca i novčanih ekvivalenata
NOVČANI PRIMICI – povećanje novaca i novčanih ekvivalenata
NOVAC- gotovina u blagajni i potraživanja na depozitnim računima po viđenju
NOVČANI EKVIVALENT – kratkotrajna, visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo pretvoriti u
poznate iznose novaca i koja nisu pod značajnim utjecajem rizika promjene vrijednosti

Vremenska nepodudarnost prihoda i primitaka

a)primitak može prethoditi prihodu (predujam za prodaju proizvoda, roba ili usluga,naplaćeni prihodi
budućeg razdoblja)
b) primitak može nastati istodobno s prihodom (prodaja proizvoda , robe ili usluga za gotovinu)
c) prihod može prethoditi primitku (prihodi se priznaju u trenutku nastanka, a ne kada je novac
stvarno primljen i unose se u račun dobiti i gubitka razdoblja u kojem su nastali)
RIZIK TRANSFORMACIJE PRIHODA U PRIMITAK

Vremenska nepodudaranost troškova i izdataka

a)izdatak može prethoditi trošku (unaprijed plaćeni troškovi najamnina , osiguranja i sl.)
b)izdatak može nastati istodobno s troškom(troškovi plaćeni u gotovini i uključeni u blagajnički
izvještaj)
c)trošak može prethoditi izdatku (račun dobavljača za razne usluge)

4
POJAM I PODJELA TROŠKOVA

TROŠKOVI su najznačajniji dio rashoda koji nastaju u skladu s ciljem, svrhom i zadacima poslovanja
poduzeća

TROŠKOVI su vrijednosno izraženi utrošci rada, dugotrajne i kratkotrajne imovine, te tuđih usluga u
poslovnom procesu, isključivo radi stvaranja učinaka

-troškovi su uža kategorija od rashoda, međutim čine njihov najznačajniji dio

RASHODI mogu biti CILJANI, SVRSISHODNI nastali isključivo u svezi stvaranja učinaka (troškovi) i
NEUTRALNI koji nisu nastali radi stvaranja učinaka (nemaju obilježje troška)

*Neki rashodi ne maju za posljedicu stvaranje UČINAKA


*TROŠKOVI imaju UVIJEK za posljedicu stvaranje UČINAKA

Između troškova i rashoda mogu se pojaviti slijedeći odnosi:

a) vremenski nesklad rashoda i troškova


b) rashodi koji nemaju karakter troška
c) troškovi koji nemaju karakter rashoda
d) vrijednosno nepodudaranje pojedinih vrsta rashoda

* U računovodstvenoj literaturi postoji veliki broj kriterija podjele troškova


*Troškovi se evidentiraju uvijek na dugovnoj strani knjigovodstvenog konta

5
PODJELA TROŠKOVA PREMA PRIRODNIM VRSTAMA (razred 4)

1.Troškovi sirovina i materijala, energije i rezervnih dijelova i sitnog inventara


 troškovi sirovine i materijala
 troškovi energije
 troškovi rezervnih dijelova
 troškovi sitnog inventara

2.Troškovi usluga
 prijevozne usluge
 usluge održavanja
 troškovi propagande i reklame
 troškovi zakupnina

3.Dugoročna rezerviranja
 dugoročna rezerviranja za rizike
 dugoročna rezerviranja za mirovine, poreze i sl.
 dugoročna rezerviranja za troškove investicijskog održavanje

4.Amortizacija
 troškovi amortizacije dugotrajne nematerijalne imovine
 troškovi amortizacije dugotrajne materijalne imovine

5.Ostali troškovi poslovanja


 naknade troškova zaposlenicima
 reprezentacija
 premije osiguranja
 bankarske usluge i troškovi platnog prometa

6.Troškovi osoblja
 bruto plaće i nadnice ( ako su radnici radili taj mjesec)
 naknade bruto plaća i nadnica (plaća ali ako je radnik npr.bio na godišnjem po ugovoru)

PODJELA TROŠKOVA PREMA VREMENU NASTANKA

 povijesni (prošli) troškovi – koji su nastali do danas


 zamjenski (sadašnji) troškovi- troškovi * cijena danas
 budžetni (budući) troškovi - očekivani, procjenjeni, predračun

6
PODJELA TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMJENE RAZINE AKTIVNOSTI (OBUJMA PROIZVODNJE)

 fiksni (stalni, nepromjenjivi) troškovi


- apsolutno fiksni troškovi ( uvijek isti bez obzira na obujanm proizvodnje)
- relativno fiksni troškovi (obujam proizvodnje utječe na njih)
*prosječni fiksni troškovi se s obujmom proizvodnje smanjuju po jedinici proizvoda

 varijabilni (promjenjivi) troškovi


- proporcionalni ( za svaku novu jedinicu se povećavaju)
- progresivni
- degresivni

 mješoviti troškovi

PODJELA TROŠKOVA U FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA (ISPIT)

1. nedospjeli – sadržani u imovini poduzeća

2. dospjeli – rashodi u obračunskom razdoblju

- troškovi proizvoda (uključuju se u cijenu proizv.)- koji su uključeni u vrijednost zaliha,


naplaćuju se onda kada su zalihe prodane u bilanci

- troškovi razdoblja (tr.prodaje-nadoknađuju se iz prihoda tog razdoblja) – pokrivaju se iz


prihoda razdoblja one godine kada su nastali (RDG), uključeni su u imovnu uprave i prodaje
3. primarni troškovi – direktan materijal

4. konverzijski troškovi – direktan rad + opći troškovi proizvodnje (OTP)

*Dok se ne utroši u procesu proizvodnje trošak je nedospjeli, a kad se proda trošak je dospjeli.

PODJELA TROŠKOVA PREMA UTJECAJU NA DONOŠENJE ODLUKA (ISPIT)

 relevanti troškovi – koji su važni za donošenje odluka


 nataloženi troškovi – uključuju se u cijenu zaliha, gotovi proizvodi
 oportunitetni troškovi
 direktni troškovi
 indirektni troškovi
 kontrolabilni troškovi – koji se mogu kontrolirati
 nekontrolabilni troškovi- dodjeljeni, nemože se utjecati
 diferencijalni troškovi- troškovi vezani uz alternative

PODJELA TROŠKOVA PREMA POSLOVNIM FUNKCIJAMA

 troškovi istraživanja i razvoja


 troškovi projektiranja proizvodnje, usluga i procesa
 troškovi proizvodnje
 troškovi marketinga
 troškovi distribucije
 troškovi usluge kupcima
 troškovi uprave

7
Direktni troškovi i indirektni troškovi podjeljeni su prema kriteriju mogućnosti alociranja troškova na
nositelje troškova.

Direktni troškovi - oni koji se direktno mogu alocirati na nositelje

Indirektni troškovi(OPĆI) – troškovi koji se ne mogu direktno alocirati na nositelje (npr. kod izrade
cipela indirektni trošak je ljepilo i konac, a direktni trošak guma), raspoređuju se prema nekakvom
ključu za raspored

DIREKTNI RAD – sati rada * cijena rada jednog radnika koji je direktno radio na tom proizvodu

Troškovi proizvoda – su troškovi koji su uključuju u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih


proizvoda, kapitaliziraju se i mogu biti rashod kad se proizvod proda

Troškovi razdoblja – pokrivaju se iz prihoda one godine kad su stvarno nastali

TROŠKOVI PROIZVODA U SKLADU S MRS-om 2 – ZALIHE (HSFI 10) ISPIT


*Pitanje za ispit :
- Što su troškovi proizvoda?
- Što ulazi u troškove proizvoda prema MRS2?prema bilanci
-Što ulazi u troškove proizvoda prema linearnoj metodi?

-trošak koji se iz ukupnog prihoda nadoknađuje u razdoblju u kojem su proizvodi i usluge prodani
proporcionalno količini prodanih proizvoda

-troškovi koji se obračunavaju po proizvodima, odnosno sve one vrste troškova koji se uključuju u
troškove zaliha

-troškovi proizvoda, cijena koštanja, uskladištivi troškovi

-pisani akt o računovodstvenim politikama-treba uvažiti i načela MRS-a 2 zalihe (HSFI10)

Prema MRS-u 2 troškovi zaliha čine:

 troškovi nabave
 troškovi konverzije
 drugi troškovi koji su nastali u procesu dovođenja zaliha u sadašnje stanje i sadašnju lokaciju

*Računovodstveni standardi nude alternativno, drugi izbor


*troškovi NABAVE – unjih spadaju ZALIHE SIROVINA i MATERIJALA tj., njihova vrijednost se
obračunava po troškovima nabave, svi troškovi koji su nastali do trenutka „iskrcavanja“ sirovina i
materijala. PLUS OVISNI TROŠKOVI (prijevoz , dobavljač,roba)

8
Zalihe nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda čine:

 troškovi nabave utrošenog direktnog materijala


- umnožak količine materijala* nabavna vrijednost

 troškovi konverzije – opći neizravni troškovi proizvodnje

 troškovi direktnog rada


- bruto plaća radnika koji radi na proizvodu

 opći troškovi proizvodnje – neizravni, indirektni troškovi

 različiti proizvodi

Opći troškovi proizvodnje (OTP) dijele se na:

 fiksni OTP – oni koji se ne mijenjaju ovisno o količini proizvodnje


 varijabilni OTP – oni koji se mijenjaju ovisno o količini proizvodnje

Fiksni OTP:
-amortizacija tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
-održavanje tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
-premije osiguranja tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
-zakupnine tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
-trošak tvorničkog managementa
-trošak tvorničke administracije

* FIKSNI OTP – različiti proizvodi, fiksni(stalni), ova komponenta se treba podijeliti na ZALIHE i na
RASPORED TROŠKOVA KOJI IDU U RASHOD – naplaćuju se iz prihoda

Fiksni OTP - trošak koji ne možemo raspodijeliti na nositelje


- opći zato jer su troškovi nekih zgrada, a fiksni zato jer se ne povećavaju ovisno
o proizvodnji

(NPR.- trošak amortizacije jedne zgrade se ne može vezati na proizvod koji se u toj zgradi proizvodi jer
ne mijenja se trošak amortizacije ovisno o tome proizvodimo li mi 1 ili 100 proizvoda)

Raspored fiksnih OTP na troškove konverzije odnosno troškovi koji se mogu uračunati u vrijednost
zaliha temelji se na normalnom kapacitetu.

Dio fiksnih OTP za neiskorišteni normalni kapacitet nadoknađuje se iz ukupnog prihoda u razdoblju
nastanka.

9
Iskorišteni fiksni OTP koji se uključuju u troškove proizvoda- KAPITALIZACIJA

iskorišteni kapacitet
iskorišteni fiksni OTP = fiksni OTP ------------------------ = % od iskorištenog kap
ukupni kapacitet
neiskorišteni fiksni OTP—troškovi razdoblja

-ostvareni kapacitet je manji od normalnog kapaciteta


-ostvareni kapacitet je jednak od normalnog kapaciteta
-ostvareni kapacitet je veći od normalnog kapacitet

Varijabilni OTP
-neizravni (indirektni) troškovi sirovine i materijala, energije nastao na mjestima troškova koji su
neposredno vezani uz učinke (pogon za proizvodnju osnovnog proizvoda i sl.)
-neizravni (indirektni) troškovi tvorničkog managementa
neizravni (indirektni) troškovi tvorničke administracije

Drugi troškovi – koji su nastali pri dovođenju zaliha u njihovo sadašnje stanje i sadašnju lokaciju
-troškovi dizajniranja proizvoda za posebne kupce
-amortizacija troškova razvoja koje se odnosi na određeni proizvod ili proces
-troškovi skladištenja koji su nužni u procesu proizvodnje
-troškovi posudbe (kamata)– za zalihe za koje je potrebno dulje razdoblje da ih se dovede u stanje
pogodno za prodaju

* ako od banke dignemo kredit npr.30 god za maslinarstvo, prvih 5 godina ćemo staviti na
troš.proizvoda (maslina), a ostalo ide na rashode razdoblja – 5 god dok masline ne narastu, sadnice
FIKSNA KOMPONENTA OTP
ISKORIŠTENO (stavljamo u troškove proizvoda) NEISKORIŠTENO(knjižimo na troškove
razdoblja)

10
KALKULACIJA TROŠKOVA – koji se uključuju u troškove zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda prema
MRS-u 2 zalihe

1.Trošak direktnog materijala DM


2.Troškovi direktnih plaća DR
3.Ukupni direktni troškovi (1+2)

4.Varijabilni opći troškovi proizvodnje VOTP


- neizravni (indirektni) trošak sirovine i materijala i energije nastao u mjestima troška koji
su neposredno vezani uz učinke
- neizravni (indirektni) trošak tvorničkog managementa
- neizravni (indirektni) trošak tvorničke administracije
5.Opći fiksni troškovi proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitet FOTP
- amortizacija tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
- održavanje tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
- premije osiguranja tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
- zakupnine tvorničkih zgrada, postrojenja, opreme
- trošak tvorničkog managementa
- trošak tvorničke administracije
6.Ukupni opći troškovi proizvodnje (4+5) UOTP
7.Dodatni troškovi
 troškovi dizajniranja proizvoda za posebne kupce
 amortizacija troškova razvoja koje se odnosi na određeni proizvod ili proces
 troškovi skladištenja koji su nužni u procesu proizvodnje
 troškovi posudbe – za zalihe za koje je potrebno dulje razdoblje da ih se dovede u stanje
pogodno za prodaju
8.Ukupni troškovi proizvoda (troškovi proizvodnje) (3+6+7)

TROŠKOVI PROIZVODA TROŠKOVI PROIZVODA TROŠKOVI PROIZVODA

Direktni materijal → Direktni materijal Primarni troškovi


Direktni rad ( plaće) Sekundarni trošak

Troškovi konverzije →
Opći troškovi proizvodnje →
Iskorišteni FOTP koji se uključuju u troškove proizvoda-kapitalizacija.

Iskorišteni FOTP = FOTP x ostvareni kapacitet Neiskorišteni FOTP=trošak razdoblja


normalni kapacitet

Ako je ostvareni kapacitet MANJI od normalnog kapaciteta, dio FOTP ide u zalihe(završit će u
proizvodima), a dio će završiti u troškovima razdoblja.

Ako je ostvareni kapacitet JEDNAK normalnom – svi troškovi završavaju u zalihama.

Ako je ostvareni kapacitet VEĆI od normalnog -- svi troškovi završavaju u zalihama.

11
TROŠKOVI RAZDOBLJA u skladu s MRS-om 2 zalihe
-troškovi koji se nadoknađuju iz ukupnog prihoda u razdoblju u kojem su nastali u ukupno nastalom
iznosu
-troškovi koji se ne mogu uključiti u vrijednost zaliha i tretiraju se u cijelosti rashodima razdoblja u
kojem su nastali

Prema MRS-u 2 u troškove razdoblja se uključuju


a) neuobičajeni iznos otpadnog materijala, nepotrebnog rada i drugi proizvodni troškovi
b) troškovi skladištenja (osim ako su nastali u proizvodnom procesu prije daljnje faze
proizvodnje)
--------------------------------------------------------------------------
c) opći administrativni troškovi koji ne pridonose dovođenju zaliha u sadašnje stanje i lokaciju
d) troškovi prodaje (uprava, marketing, računovodstvo…)

c) i d) – se ne uključuju u zalihe jer nisu izravno vezani uz proizvodnju proizvoda

Rashodi razdoblja-ako nema prihoda-izvora za pokrivanje, ovi troškovi nas mogu dovesti u gubitak

12
Raspored (prijenos) troškova- kod proizvođačkih poduzeća
490 PRIJENOS TROŠKOVA ZA
630 ZALIHE GOTOVIH 700 RASHODI PRODANIH
OBRAČUN PROIZVODA I 600 PROIZVODNJA U TIJEKU
PROIZVODA PROIZVODA
USLUGA

(1) (1) (3) (3) (4) (4)

491 PRIJENOS TROŠKOVA


NEPOSREDNO NA TERET 701 RASHODI RAZDOBLJA
UKUPNOG PRIHODA

(2) (2)

Prijenos troškova – uslužne djelatnosti

PRIJENOS
TROŠKOVA TROŠKOVI
4 TROŠKOVI
NEPOSREDNO NA OBRAČUNATI PO
TERET UKUPNOG USLUGAMA
(1)
PRIHODA

Σ(1) Σ(1)

4 TROŠKOVI

(1)

4 TROŠKOVI

(1)

4 TROŠKOVI

(1)

13
Prijenos troškova trgovine
PRIJENOS
TROŠKOVA
4 TROŠKOVI
NEPOSREDNO NA
TERET UKUPNOG TROŠKOVI
(1)
PRIHODA TRGOVINE

Σ(1) Σ(1)

4 TROŠKOVI

(1)

4 TROŠKOVI

(1)

4 TROŠKOVI

(1)

Trgovac = prihod – rashod (troškovi plaća) – opći troškovi (osiguranje...)


Marža – uzvor za pokriće ostalih troškova trgovine + dobit

14
MJESTA TROŠKOVA i NOSITELJI TROŠKOVA(ISPIT)

Mjesto troška -funkcionalno i prostorno ili stvarno zaokružena cjelina u sklopu pravne osobe u kojoj
ili u svezi s kojom se u poslovanju pojavljuju troškovi koji je poslije moguće rasporediti na nositelje
troškova i za koje postaji odgovornost

-mjesto troška je ono mjesto na kojem nastaju troškovi vršenja određene funkcije

Postoje različiti kriteriji oblikovanja mjesta troškova

(ISPIT)Funkcionalni kriterij podjele:

a) priroizvodna mjesta troška


1.MT osnovne (glavne) djelatno
- mjesta u kojima se neposredno odvija proces proizvodnje (proizvodni pogoni i sl.)
- u stočarskoj proizvodnji – tovilište A,B,C
- u ratarskoj proizvodnji – određene površine, mehanizacija, silosi i sl
- u graditeljstvu – gradilište A,B...tehnički sektor, proizvodnja betona...
2.MT sporedne djelatnosti
-mjesta u kojima se odvija proizvodnja tzv. sporednog proizvoda (npr. u prehrambenoj
industriji proizvodnja ambalaže i proizvodnja proizvoda od otpada)
3.MT neindustrijske djelatnosti
-mjesta u kojima se obavlja djelatnost koja nema obilježje industrijske djelatnosti (npr.
restoran, transport, tvorničke trgovine..9
4.MT pomoćne djelatnosti
-servisi osnovnih djelatnosti (alatnice, radionice za održavanje objekta i opreme)

b) nepriroizvodna mjesta troška


1.MT nabavne djelatnosti
2.MT upravne djelatnosti
3.MT prodajne djelatnosti

Podjela MT prema kriteriju prostora obračuna

 skladište
 upravne zgrade
 proizvodne hale
 prodavaonice

Podjela MT prema kriteriju odgovornosti

 troškovni centri odgovornosti (troškovi)


 prihodni centri odgovornosti (prihod)
 profitni centri odgovornosti (troškovi i prihod)
 investicijski centri odgovornosti (sve investicije)

Podjela MT prema obračunsko – tehničkom kriteriju


 glavno mjesto troška - POGON
 pomoćno mjesto troška – SERVISI GLAVNOJ DJELATNOSTI

15
Nositelj troškova je:

1. proces proizvodnje proizvoda


2. faze proizvodnje određenog proizvoda
3. određeni proizvod
4. grupe srodnih proizvoda ili drugi učinak

Pogonski obračunski list.dokument s pomoću kojeg se sa sporednog MT na glavno mjesto troška


prenose troškovi.

TROŠAK PROIZVODNJE =količina dovršenih proizvoda tijekom razdoblja i količina nedovršenih


proizvoda na kraju razdoblja

Proizvodnja u tijeku – proizvodnja pšenice, kukuruza i sl.


PRIVREMENI I KONAČNI NOSITELJI TROŠKOVA

(principi)NAČELA oblikovanja mjesta troška

 princip ekonomičnosti –pri oblikovanju MT treba voditi računa o odnosu troškova koji
nastaju povećanjem broja MT i koristi koje se time mogu postići.
 kalkulacijski pristup – zahtjeva praćenje troškova po MT da bi se omogućilo što objektivnije
raspoređivanje troškova po nositeljima troškova.
 funkcionalni pristup – zahtjeva da se pri formiranju MT vodi računa o funkciji koju pojedino
MT ima u procesu poslovanja (u tom smislu oblikuju se MT nabave, MT proizvodnje, MT
prodaje, MT uprave)
 princip odgovornosti – zahtjeva da se MT formiraju tako da se omogući bolja kontrola
troškova po nositeljima odgovornosti za troškove – računovodstvo odgovornosti
 princip preglednosti –obračun troškova ne opterećivati detaljima
 teritorijalni princip-zahtjeva da u pravilu jedno MT čini organizacijsku jedinicu na jednom
mjestu

16
Sustavi obračuna troškova proizvoda

Postupak planiranja, evidentiranja, obračuna i kontrole troškova.

Metodologija računovodstvenog planiranja, identificiranja, praćenja i alokaciju troškova u cilju


utvrđivanja JEDINIČNOG TROŠKA PROIZVODA ili usluge (nositelja troška)

Opći zadatak knjigovodstva proizvodnje jednak je kod svih vrsta proizvodnje, ali je metodologija
izvršavanja tog zadatka različita.

Temelji se na načinu alokacije općih troškova proizvodnje na proizvode :

1. TRADICIONALNI SUSTAVI OBRAČUNA TROŠKOVA


2. SUVREMENI SUSTAVI OBRAČUNA PROIZVODNJE

Razlika je u pristupu alokacije OTP-a na proizvode :

- Tradicionalni pristup – MJESTA TROŠKA


- Suvremeni pristup – AKTIVNOSTI,MJERA AKTIVNOSTI

TRADICIONALNI SUSTAV – npr. Direktni materijal OPĆE TROŠKOVE raspoređujemo tako da ih više
alociramo na proizvode koji imaju vredniji materijal

SUVREMENI SUSTAV – prema kriteriju koji su proizvodi koristili više aktivnosti, više aktivnosti VIŠE
OPĆIH TROŠKOVA PROIZVODNJE, VEĆA MJERA AKTIVNOSTI VIŠE SE RASPOREĐUJE OPĆIH TROŠKOVA
PROUZVODNJE

TRADICIONALNI SUSTAVI, SUSTAVI OBRAČUNA TROŠKOVA –


VRSTE :

1. Obračun po radnom nalogu (po narudžbi)


2. procesni obračun

Obračun troškova u proizvodnji po radnom nalogu ( po narudžbi)

Odluka o proizvodnji određenog proizvoda temelji se na:

- narudžbi kupca – pojedinačna proizvodnja

- plan proizvodnje – serijska proizvodnja

Radni nalog, odnosno količina proizvoda koja će se proizvesti prema određenom radnom nalogu je
nositelj troškova (proizvodnja zrakoplova, građevinskih objekata, namještaja, konfekcija…popravci i
održavanja, usluge montaže, grafičke usluge, projektiranje…)

17
Faze obračuna troškova po radnom nalogu:

1. utvrđivanje radnog naloga (proizvoda) kao nositelja troškova

2. utvrđivanje direktnih troškova po jednom radnom nalogu (TDM I TDR)

3. utvrđivanje indirektnih troškova povezanih s radnim nalogom – OTP (troškovi indirektnih


materijala, troškovi amortizacije i pogonske režije)

4. raspored OTP-a na pojedini radni nalog (proizvod - nositelj troška) na temelju izabrane baze
ili ključa rasporeda

5. moguće baze – trošak direktnog materijala, trošak direktnog rada. direktni sati, strojni sati,
ukupni direktni troškovi, jedinice proizvodnje

6. tope dodatka = OTP / baza

7. ključ = OTP / baza

*najbolja mjera aktivnosti u pogonu

Obračun troškova proizvodnje po radnom nalogu

INDIREKTNI TROŠKOVI OTP


PROIZVODNJE-OPĆI

BAZA ZA RASPORED OTP


MJERA PROIZVODNE AKTIVNOSTI

NOSITELJ TROŠKA-RADNI NALOG


(PROIZVOD) INDIREKTI TROŠKOVI PROIZVODNJE
DIREKTI TROŠKOVI PROIZVODNJE

↑ ↑
DIREKTNI TROŠKOVI PROIZVODNJE TDM TDR

18
Tok troškova u proizvodnji koje primjenjuju obračun po radnom nalogu(shema)

POSAO
DIREKTNI MATERIJAL radni nalog 100

DIREKTAN RAD POSAO GOTOVI TROŠKOVI PRODANIH


radni nalog 100 PROIZVODI PROIZVODA-RASHODI

OTP
POSAO
radni nalog 100

49 RASPORED 600 PROCES PROIZVODNJE 630 GOTOVI PROIZVODI 700TROŠAK GOTOVIH


TROŠKOVA radni nalog 100 PROIZVODA

(1) (1) (2) (3) (3)


(2)

600 PROCES PROIZVODNJE


radni nalog 100

(1) (1)
(2) (2) (3)
(3)

600 PROCES PROIZVODNJE


radni nalog 100
(2) (2) (3)
(1) (1) (3)

OBRAČUN TROŠKOVA PO RADNOM NALOGU

Direktni troškovi proizvodnje (troškovi dir.materijala i dir.rada)direktno (neposredno) se raspoređuju


na radne naloge
Indirektni troškovi proizvodnje (opći troškovi proizvodnje) raspoređuju se na radne naloge na
temelju stope dodatka(baza za raspoređivanje, ili ključ)

19
OBRAČUN TROŠKOVA U PROCESNOJ PROIZVODNJI

1. Proces proizvodnje jednog proizvoda ili više srodnih proizvoda odvija se kontinuirano za sve
kupce
2. Početak proizvodnje nije neposredno iniciran narudžbom kupca – razlika od radnog naloga
3. Količina proizvoda koja će biti NOSITELJ TROŠKOVA poznata je na kraju razdoblja za određeno
razdoblje
4. S organizacijsko-tehničkog aspekta procesa proizvodnje ima obilježja masovne proizvodnje,
UKUPNA PROIZVODNJA – KONAČNI NOSITELJ TROŠKOVA
5. Fazna proizvodnja – u svakoj fazi se odvija proizvodni proces, PROIZVODNI PROCES =
privremeni nositelj troška
6. Procesni obračun se primjenjuje u proizvodnji bezalkoholnih pića,brašna,šećera,
ulja,sladoleda, papira,gume,stakla,boja,benzina, plina,bijele tehnike, automobila,kompjutera
i sl.
PROCESNI OBRAČUN TROŠKOVA

1. Troškovi proizvodnje se prate po proizvodnim procesima


2. Proizvodni proces „prenosi“ svoje troškove na sljedeću fazu – proizvodni proces
3. Troškovi proizvodnog procesa – troškovi nastali u samom procesu+troškovi „preneseni“ iz
prethodnog procesa
4. U posljednjoj fazi (proizvodnom preocesu) kumuliraju se UKUPNI TROŠKOVI PROIZVODNJE

PROCESNI SUSTAV OBRAČUNA TROŠKOVA

20
Tok troškova u proizvodnji koje primjenjuju procesni obračun (SHEMA)

proces miješanja
DIREKTNI MATERIJAL

DIREKTAN RAD
proces oblikovanja

OTP
GOTOVI TROŠKOVI PRODANIH
proces grijanja
PROIZVODI PROIZVODA

FAZE PROCESNOG OBRAČUNA TROŠKOVA(ISPIT)

1. Utvrđivanje kretanja fizičkih jedinica proizvodnje


2. Izračunavanje ekvivalentnih jedinica za količinu proizvodnje
3. Utvrđivanje troškova proizvodnje za ekvivalentne jedinice
4. Utvrđivanje ukupnih troškova proizvodnje za raspoređivanje na dovršenu i nedovršenu
proizvodnju
5. Raspoređivanje ukupnih troškova proizvodnje na troškove dovršene i nedovršene proizvodnji

21
OBRAČUN TROŠKOVA U PROIZVODNJI OBRAČUN TROŠKOVA U PROCESNOJ
OBILJEŽJA
PO NARUDŽBI PROIZVODNJI

osnovna svrha evidentirati proizvodne troškove isto kao i u proizvodnji po narudžbi


sirovine-nedovršena proizvodnja
tokovi troškova gotovi proizvodi-troškovi prodanih isto kao i u proizvodnji po narudžbi
proizvoda
vrsta proizvoda heterogena homogena

primjeri tvrtke koje proizvodnja namještaja, teške proizvodnja kemijskih preparata,


primjenjuju metode opreme, građevinarstvo nafte, brašna, boja

kontrolni dokument radni nalog izvještaj o troškovima proizvodnje


izvještajno razdoblje vrijeme trajanja posla razdoblje kao što je 1 mjesec

izračun jediničnog troška po poslu po preradnom centru

tok proizvodnje izdvojen po poslovima kontinuiran


mjerenje outputa broj završenih poslova ekvivalentne jedinice proizvodnje
razlikovanje zasnovano na
direktni nastup indirektnim direktni se odnose samo na
naručenim poslovima kao
troškovima preradne centre
nositeljima troškova

proizvodni troškovi koje je svi troškovi nastalu u svezi s svi troškovi nastali u svezi
potrebno predočiti poslom preradnim centrom

manje detaljno od obračun troškova


zahtijevano vođenje knjiga vrlo detaljno, zbog obračuna posla
u proizvodnji po narudžbi

22
METODE VREDNOVANJA ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA

Metoda potpunih (punih) troškova, apsorpciona metoda („full costing“ ili apsorbing costing)

 je metoda obračuna zaliha prema kojoj se svi direktni (izravni troškovi) proizvodnje i svi OTP
(kako varijabilni tako i fiksni) tretiraju kao troškovi proizvoda
 Ova metoga nije prema MRS2 tj., ne primjenjuje se prema njemu u obračunu zaliha, MRS2
NISU svi fiksni troškovi uključeni nego samo oni koji se odnose na proizvode

Metoda nepotpunih troškova, varijabilna metoda, marginalna metoda(„direct costing“, „variable


costing“)

 je metoda obračuna ili vrednovanja zaliha kojom se svi direktni (izravni) troškovi proizvodnje
kao i svi varijabilni OTP tretiraju kao troškovi proizvoda (bez fiksnih)
 Stvar je u elementu FIKSNIH TROŠKOVA koje u prvoj godini stavimo u RASHOD, ako je ostalo
zaliha samo ih u drugoj godini varijabilni troškovi opterečuju

*Navedene metode utječu na vrijednost zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda


(financijski položaj poduzeća) te na obračun rezultata poslovanja (uspješnosti poduzeća)

* Prema MRS2 samo se metode FIFO i prosječnih cijena mogu primjenjivati u obračunu cijena
zaliha.

Temeljna razlika ove dvije metode je u položaju fiksnih OTP .

1) kod metode potpunih(apsorcione) (ukupnih) troškova fiksni OTP su troškovi proizvoda –


uključuju se u cijenu koštanja proizvoda
2) kod metode nepotpunih troškova ( varijabilna metoda) su troškovi razdoblja
(rashod razdoblja)

-navedene metode utječu na vrijednost zaliha nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda (financijski
položaj poduzeća) te na obračunati rezultat poslovanja (uspješnost poduzeća)

* Uz vrednovanje zaliha po varijabilnim troškovima, KUMULATIVNO DOK POSTOJE ZALIHE, rezultat


poslovanja MANJI JE u odnosu na vrednovanje zaliha po POTPUNIM TROŠKOVIMA

* U godinama kada je PRODANA količina proizvoda VEĆA od PROIZVEDENE KOLIČINE u istom


razdoblju, rezultat poslovanja u obralunu po POTPUNIM TROŠKOVIMA je VEĆI u odnosu na OBRAČUN
PO POTPUNI TROŠKOVIMA – pozitivna karakteristika ove metode jer je rezultat poslovanja
naglašenije povezan s količinom prodanih proizvoda

23
APSORPCIONA METODA PROCJENA ZALIHA PROIZVODA

DIREKTNI
MATERIJAL

TROŠKOVI
DIREKTNI RAD
PROIZVODA

FIKSNI
OTP
UKUPNI
VARIJABILNI
TROŠKOVI

TROŠKOVI
PRODAJE
TROŠKOVI
RAZDOBLJA
ADMINISTRATIVNI
TROŠKOVI

VARIJABILNA METODA PROCJENA ZALIHA PROIZVODA

DIREKTNI
MATERIJAL

TROŠKOVI
DIREKTNI RAD
PROIZVODA

OTP VARIJABILNI
UKUPNI
TROŠKOVI
TROŠKOVI
PRODAJE
TROŠKOVI
RAZDOBLJA ADMINISTRATIVNI
TROŠKOVI

OTP FIKSNI

*ispit_Razlika, sustavi obračuna proizvodnje se NE BAVE cijenama, ne bave se


obuhvatom troškova nego se bave METODOLOGIJOM

Uz obračun po varijabilnim troškovima:

kad je prodana količina proizvoda > proizvedena količina = veći je rezultat poslovanja

24
Izvještaj o dobiti po metodi troškova
(potpunih troškova) – situacija koju imamo u slučaju eksternog izvješćivanja

Prihod od prodaje xx
Troškovi prodanih proizvoda:
Početne zalihe (količina * trošak proizvodnje po jedinici) xx
Troškovi proizvodnje u toku razdoblja(direktni troškovi + OTP) xx
-Konačne zaliha (količina * trošak proizvodnje po jedinici) (xx)
Ukupno Troškovi prodanih proizvoda (xx)

Bruto marža xx

Troškovi prodaje (varijabilni i fiksni) (xx)

Administrativni troškovi (varijabilni i fiksni) (xx)

Dobit prije oporezivanja xx

Porez na dobit (xx)

Neto dobit xx

*Obuhvat troškova koje čine troškove proizvoda = METODE SUSTAVA OBRAČUNA PROIZVODNJE
*AMORTIZACIJU možemo izračunati pomoću 4 metode prema RAČUNOVODSTVENIM
STANDARDIMA, ne mogu se svake godine mjenjati mora se izabrati jedna metoda
- Kriterij izbora – mora se znati alternative i šta su posljedice toga

-HRVATSKE STANDARDE (HSFI) koriste mala poduzeća

-MEĐUNARODNE STANDARDE – koriste velika poduzeća

*ISPIT_Metode?Šta ih čine 8varijabilna, Full costing), u čemu je razlika (u fiksnoj komponenti OTP)

-PREDNOST : Varijabilna metoda jer se u RTG- u zalihe drugačije vrednuju, povezuje dobit s
prodajom, ane kao u metodi FULL COSTINGA s proizvodnjom (što nije dobro, ispravno)
-Izvještaj o dobiti MENAĐERSKI RTG – onaj koji pogoduje nekim kategorijama, međusuma koju
koriste menađeri

25
Izvještaj o dobiti po varijabilnoj metodi

Prihod od prodaje xx

Varijabilni troškovi :
Početne zalihe (količina*varijabilni troškovi proizvodnje po jedinici) xx
Troškovi proizvodnje (varijabilni troškovi proizvodnje) xx
Konačne zalihe(količina*varijabilni troškovi proizvodnje po jedinici) (xx)
Varijabilni troškovi prodanih proizvoda (rashod) xx
Varijabilni dio troškova prodaje xx
Ukupni varijabilni troškovi (xx)

Marginalna kontribucija xx

Fiksni troškovi proizvodnje xx


Fiksni dio prodaje xx
Fiksni dio administrativnih troškova xx
Ukupni fiksni troškovi (xx)

Dobit prije oporezivanja xx

Porez na dobit (xx)

Neto dobit xx

*Marginalna metoda kontribucije je razlika između prihoda od prodaje i fiksnih troškova


Postoje oblici RTGa i oblici Izvještaja o novčanom toku

METODE OBRAČUNA TROŠKOVA PREMA VRSTI, OPSEGU UKLJUČENIH TROŠKOVA U TROŠKOVE


PROIZVODA

TROŠKOVI PROIZVODA

VARIJANTE :

*VARIJANTA 3 – PREMA MRS2 – ZALIHE

26
KALKULACIJE

Kalkulacija je postupak izračunavanja neke cijene na osnovi stvarnih ili anticipativnih troškova,
vezanih za stjecanje nekog učinka.

Kalkulacija = To je isprava o izračunatim cijenama

Metode kalkulacije – računsko tehnički postupak koji omogućava da se troškovi podjela na jedinicu
učinka.

Podjela kalkulacija prema vremenu sastavljanja

a) planske kalkulacije
- sastavljaju se za određeno plansko razdoblje i sastavni su dio master ili ukupnog plana
poduzeća
- uračunavaju se veličine koje se žele ostvariti
b) prethodne ili pred-kalkulacije
- također planske, ali se sastavljaju neposredno prije početka određenog poslovnog procesa
c) među-kalkulacije(procesni obračun)
- sastavljaju se u faznoj proizvodnji s ciljem utvrđivanja cijena poluproizvoda određene faze
proizvodnje
d) naknadne ili obračunske kalkulacije
- sastavljaju se nakon završetka određenog poslovnog procesa, a temelje se na stvarnim
podacima (radi alokacije troškova na proizvod)

Podjela prema cijenama koje se izračunavaju:

a) kalkulacija nabavne cijene ili troškova nabave


b) kalkulacija cijene proizvoda ili usluga
c) kalkulacija prodajne cijene

Prema potpunosti obuhvaćanja troškova mogu biti:

a) kalkulacije kojom se obuhvaćaju svi troškovi (kalkulacija po punoj cijeni koštanja)


b) kalkulacije kojom se obuhvaća samo dio troškova (kalkulacija po varijabilnim troškovima)

Prema karakteru troškova koji se uzimaju u obzir kao temelj vrednovanja učinaka kalkulacija se
može temeljiti na:

a) planskim troškovima
b) stvarnim troškovima
c) standardnim troškovima

27
METODE KALKULACIJE
A) DJELIDBENE ILI DIVIZIJSKE METODE KALKULACIJE (homogena proizvodnja, kada na jednom
mjestu troška imamo slične ili iste srodne prouzvode)

 čista ili jednostavna djelidbena


 pomoću ekvivalentnih brojeva

B) DODATNE ILI ADICIJSKE METODE KALKULACIJE (kada se na jednom mjestu troška proizvode
potpuno različiti proizvodi)

 sumarne
 elektivne (diferencijalne)

C) METODE VEZANIH PROIZVODA

D) KOMBINIRANE

*metode kalkulacije se provode ovisno o vrsti proizvodnje

DJELIDBENE ili DIVIZIJSKE metode kalkulacije primjenjuju se onda kada se na jednom mjestu troška
(pogonu) proizvodi samo jedan proizvod ili jedna vrsta proizvoda

 čista ili jednostavna djelidbena kalkulacija

-koristi se u slučaju kad se proizvodi jedan proizvod, najčešće u velikim serijama


-jedinična cijena se izračunava dijeljenjem troškova s količinom učinaka

 kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva

-koristi se kad se na jednom mjestu troška ( pogonu) izrađuje nekoliko proizvoda, čiji su troškovi
zajednički i po sastavu srodni, pa je nemoguće po jedinici proizvod pojedinačno mjeriti njihov učinak

-podloga za izradu ove kalkulacije je tehničkim normativima utvrđen ekvivalent (odnos) apsorbiranja
troškova u odnosu između proizvoda

DODATNE ili ADICIJSKE kalkulacije primjenjuju se onda kada se na jednom mjestu troška (pogonu)
dva ili više vrsta različitih proizvoda s različitim sastavom troškova

- direktnim troškovima se dodaju indirektni s ciljem utvrđivanja jedinične cijene proizvoda


 sumarna dodatna kalkulacija
-za raspored indirektnih troškova na učinke (ili dodjeljivanje indirektnih troškova direktnim) koristi se
jedan „ključ“ (npr. direktni materijal, direktni rad…)

 elektivna dodatna kalkulacija


-za raspored svake grupe indirektnih troškova na učinke (ili dodjeljivanje indirektnih troškova
direktnim) koristi se više različitih „ključeva“

28
Kalkulacija vezanih proizvoda
-primjenjuje se onda kad se uz iste troškove dobiva više proizvoda, odnosno kada se od jedne
zajedničke sirovine proizvodi više vrsta različitih proizvoda

-ne postoji dovoljno egzaktna metoda da se u takvim uvjetima troškovi realno raspodjele na više
nositelja

-metoda oduzimanja (ostataka) – matematički pristup oduzimanja pretpostavljanih troškova


sporednih proizvoda od ukupnih troškova da bi se dobili troškovi glavnog proizvoda

-metoda raspodjele – postupak sličan djelidbenoj metodi kalkulacije pomoću ekvivalentnih brojeva

Raspored (prijenos) troškova - radi utvrđivanja cijene koštanja učinaka

PRIJENOS TROŠKOVA
PROIZVODNJA U ZALIHE GOTOVIH RASHODI PRODANIH
ZA OBRAČUN
TOKU PROIZVODA PROIZVODA
PROIZVODA I USLUGA

(1) (1) (3) (3) (4) (4)

PRIJENOS TROŠKOVA
NEPOSREDNO NA RASHODI
TERET UKUPNOG RAZDOBLJA
PRIHODA

(2) (2)

29
OBRAČUN TROŠKOVA PREMA AKTIVNOSTIMA
-ABC METODA

- ABC – activity based costing


- Robert Caplan i Robin Cooper

- osnovica za raspoređivanje troškova na nositelje troškova su troškovi aktivnosti


- proizvodni sektor, uslužni sektor i financijski sektor

Razvoj ABC metode povezan je s promjenom strukture troškova proizvodnje – proces automatizacije
proizvodnog procesa.

Udio OTP u strukturi ukupnih troškova – tradicionalni i suvremeni sustavi obračuna troškova
proizvodnje

- OTP u visokoautomatiziranim uvjetima proizvodnje postaju sve značajniji zbog većih troškova
kontrole kvalitete te servisa glavnih proizvodnih pogona

ABC METODA
-područja korištenja metoda obračuna troškova
 odlučivanje o cijenama proizvoda
 odlučivanje o cijenama narudžbi
 odlučivanje o kapitalnoj imovini
 donošenje odluka o proizvodnji i nabavi
-odnos troškova koristi u primjeni ABC metode, naročito pri prijelazu s tradicionalnih na suvremene
metode obračuna troškova proizvodnje

30
Faze primjene ABC metode:

1. utvrđivanje proizvoda koji su nositelji troškova

2. utvrđivanje direktnih (izravnih) troškova – trošak direktnog materijala i direktnog rada

3. utvrđivanje aktivnosti i baza ili čimbenika trošenja po tim aktivnostima (mjere aktivnosti)

4. utvrđivanje indirektnih (neizravnih) troškova na proizvode pomoću izabranih baza ili faktora
trošenja

5. utvrđivanje indirektnih (neizravnih) troškova po jedinici proizvoda

6. Raspoređivanje indirektnih(neizravnih) troškova po jedinici proizvoda

7. utvrđivanje ukupnih troškova proizvoda i troškova po jedinici proizvoda

*Razlika od tradicionalnih metoda je da se troškovi ne raspoređuju na mjesto troškova nego se


raspuređuju po AKTIVNOSTIMA. Prve dvije faze su iste kao tradicionalni sustavi ostalo je sve razlika.
*ABC METODA = dobra, precizna, ali skupa

-Najznačajnija faza primjene ABC metode je utvrđivanje aktivnosti po kojima se prate OTP

Aktivnost može biti svaki zadatak ili dio proizvodnog odnosno poslovnog procesa koji uzrokuje
troškove u cilju proizvodnje proizvoda – npr. planiranje proizvodnje, kontrola kvalitete, priprema
proizvodnje, pakiranje i otprema

-kad se OTP-u pridruže aktivnosti koja ih je uzrokovala, pomoću baze ili faktora trošenja raspoređuju
se na proizvode

-baza ili faktor trošenja odražava mjeru u kojoj neki proizvod koristi određenu aktivnost – strojni
sati, broj narudžbi, vremenski ciklus, broj kontrola

-kod primjene ABC metode, u odnosu na tradicionalne metode obračuna, nije nužna identifikacija
troškova po mjestima troškova već po aktivnostima

-pojedina aktivnost može uključivati troškove nastale na različitim mjestima troška

31
Primjer Primjena tradicionalne metode obračuna troškova

• Trošak izravnog direktnog materijala


proizvod A → 10 kg / kom 20 kn/kg 200 kn/kg
proizvod B → 15 kg / kom 25 kn/kg 375 kn/kg
• Trošak izravnog direktnog rada
proizvod A → 5 sati/kom 10 kn/sat 50 kn/kom
proizvod B → 7 sati/kom 10 kn/sat 70 kn/kom
•Proizvedena
količina
proizvod A → 300 kom
proizvod B → 400 kom
•Opći troškovi proizvodnje
•Baza za raspored OTP sat izravnog rada
•Stopa dodatka OTP na proizvod A i B
OTP → 300 000 =69,767441 kn/h
stopa
sati direktnog rada → 4 300
•Raspoređivanje OTP na proizvod A i B
proizvod A → 1500sati 69,77 104.651,16
proizvod B → 2800 sati 69,77 195.348,84
•Utvrđivanje ukupnih troškova proizvoda po jedinici proizvoda A
proizvod A → DM + DR + raspoređeni OTP
60.000+15.000+104.651,16 179.651,16
proizvod A → po jed. 179.651,16/300 598,84 kn/kom
•Utvrđivanje ukupnih troškova proizvoda po jedinici proizvoda B
proizvod B → DM + DR + raspoređeni OTP
150.000+28.000+195.348,84 373.348,84
proizvod B → po jed. 373348,84 / 400 993,37 kn/kom

32
primjer
Primjena ABC metode

•OTP po
aktivnostima
→ priprema
proizvoda 70.000
→ montaža 120.000
→ kontrola kvalitete 50.000
→ pakiranje 60.000
•baze ili čimbenici troškova
→ uk br proizvedenih nizova A 10 B 15
→ uk br narudžbi A 20 B 15
→sati montaže A 30 B 40
•raspoređivanje OTP na proizvode pomoću baza ili faktora aktivnosti
→ priprema
proizvoda 70.000 / (10+15) = 2.800 kn po proizvodnom nizu
proizvod A → 10 · 2.800 28.000,00
proizvod B → 15 · 2.800 42.000,00
120.000 / (30+40) =
→ montaža 1.714,2857
proizvod A → 30 · 1.714,2857 51.428,57
proizvod B → 40 · 1.714,2857 68.571,43
→ kontrola kvalitete 50.000 / (10+15) = 2.000
proizvod A → 10 · 2000 20.000,00
proizvod B → 15 · 2000 30.000,00
60.000 / (20+15) =
→ pakiranje 1.714,2857
proizvod A → 20 · 1.714,2857 34.285,71
proizvod B → 15 · 1.714,2857 35.714,29
•ukupni OTP
proizvod A →
28.000+51.428,58+20.000+34.285,71 133.714,28
proizvod B →
42.000+68.571,43+30000+35.741,29 166.285,72
•Utvrđivanje ukupnih troškova proizvoda po jedinici proizvoda A
proizvod A → DM + DR + raspoređeni OTP
60.000+15.000+133.714,28 208.714,28
proizvod A → po jed. 208.714,28 / 300 695,71 kn/kom
•Utvrđivanje ukupnih troškova proizvoda po jedinici proizvoda B
proizvod A → DM + DR + raspoređeni OTP
proizvod B → 150.000+28.000+199.285,72 344.285,72
344285,72 / 400 860,71 kn/kom

33

You might also like