U trenutku se zateknem kako govorim: Volim te.

Tebi, kojeg pored mene nema.

Kako gledam u tvoje tamne oči i nježno ti se smiješim.
I već sa sljedećim treptajem shvatam da nisi tu.
Plima nedostajanja opet obuzima moje tijelo i
Ispunjava svaki djelić mene koji za tobom čezne.
I moj pogled postaje maglovit.
Vješto sprječavam suze da napuste plavetnilo očiju, sklapajući ih.

I...
Opet si tu.
Čujem znanu melodiju koju pjevaš.
I na lice se opet vraća osmijeh koji nosi ime tvoje.
U tom toplom osjećaju, kao u tvom zagrljaju,
razmišljam kako je divno voljeti te.

Šejla Hadžić