Postoje rije�i koje ne znam izgovoriti,

koje osje�am tako sna�no

da gube svaki smisao u sastavljenim slovima.
I postaju tako male tako neprecizno napisane
i tako neizrecive...

I ne postoje kad se izgovore ili se napi�u.

Jednostavno ne postoje
nigdje, osim u osjecaju.

I kad ne pi�u, i kad se ne izgovore, i kad jednostavno ne postoje nigdje osim u

osjecaju,
�elim da ih ti procita�,
da ih ti zna�.

I ti ih zna�.

I nisam ti dala ni�ta ... osim boli i patnje.

I te�ko mi je i prisjetiti se toga.

Pucaju ljetne lubenice i more i dalje pjeva, a toplina mi opet curi niz �ake.
I spavam, da ne docekam kako opet, ispocetka curi.
I spavam ...

A satovi kucaju, kazaljke se krecu ... sat za satom, dan za danom ... sekunde
sudbine.

Jer kad zamislim trenutak gdje smo zajedno, ti se samo pojavi�,

pa u nepreglednoj i beskonacnoj sjeni boravi� u cijeloj meni.

I sada znam, gdje god da odem, tamo si ti.

I izlazi� iz sjene, pu�tam te.

I u tome s tobom ostajem, i grije� me, a svaki novi dodir dom mi je bez navike
i jedino s tobom se ne po�elim opet sakriti.

I nitko drugi ne primjecuje �to sakrivam ispod osmijeha.

A meni svjetlo boji zidove...

I sve rijeci prolaze.
�ta mi novi ljudi donose, �ta mi odnose ...

I ne bje�im vi�e nigdje.

I kad po�elim mjesto za skrivanje, po�elim ga kraj tebe.

Znam da igram na nivou gdje se ni�ta ne vidi,
ali svejedno trcim uz stepenice epohe ljubavi.

Sada sebe ne bih po�eljela sakriti...

Ti razumije� i rijeci koje nikada ne ka�em.

I tebi dajem da me vodi� tamo gdje �ivot nije skrivanje ...