EKONOMSKI FAKULTET

Menadžment

S E M INAR S K I RAD
IZ POSLOVNOG PRAVA

Autorsko pravo i srodna prava

Ime i prezime profesora: Ime i prezime studenta:

Doc.dr Dragan Golijan Saša Milošević

1
 Br. indeksa: ME 080/12

Banja Luka, 12/2013

SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................3

1. POJAM AUTORSKOG PRAVA............................................................. .4

1.1. Postanak i razvoj autorskog prava...................................................................... .4

2. IZVORI AUTORSKOG PRAVA..............................................................6

3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA..........................................................8

3.1................................................................................................................................
Moralna prava....................................................................................................... .8
3.2................................................................................................................................
Imovinska prava.....................................................................................................8
3.3................................................................................................................................ Druga
prava.......................................................................................................................8

4. AUTORSKO DJELO............................................................................ ..10

5. NOSIOCI AUTORSKIH PRAVA............................................................11

2
6. AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA...........................................12

7. OGRANIČENJE I TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA.........................12

7.1. Zakonska licenca..................................................................................................12
7.1. Slobodna upotreba................................................................................................13
7.1. Vremensko ograničenje autorskog prava............................................................. 13

8. PRENOŠENJE I ZAŠTITA AUTORSKOG PRAVA............................. ..14

8.1. Zaštita autorskog prava........................................................................................ 15

9. MODERNE KONTROVERZE – ACTA..................................................17

ZAKLJUČAK...............................................................................................18

LITERATURA..............................................................................................19
UVOD

Autorsko pravo kao koncept se po prvi put javlja u 15. vijeku, mada se prema određenim
izvorima smatra da je u nekom obliku postojalo još u starom Rimu. Svoj naziv autorsko
pravo može da zahvali latinskoj riječi auctor , što u nekom doslovnom smislu možemo
prevesti kao „stvoritelj“. Po svojoj prirodi, autorsko pravo pripada fizičkoj osobi koja je
stvorila autorsko djelo. Autorsko pravo štiti nosioca prava i identitet autorskog djela.

Zakon o autorskom pravu autorsko djelo određuje kao individualnu duhovnu

tvorevinu iz književnosti, nauke i umjetnosti1. Autorsko djelo u sebi sadrži specificitet
autorove ličnosti, s obziroom na to da se njegove ideje, njegova suština kao bića ostvaruju
kroz određeni književni, naučni, likovni ili muzički izražaj koji se u opipljivom smislu
formira kao djelo. Između autora i djela postoji intelektualna veza na osnovu koje autor stiče
pravo da zaštiti svoje lične i imovinske interese, da bude zaštićen kao stvaralac djela, da
pribavlja materijalne koristi od eksploatacije svog djela u građansko-pravnom prometu.
Povreda autorskih prava događa se kada se autorovo intelektualno vlasništvo

1 Zakon o autorskim i srodnim pravima, Službeni glasnik BiH br 63

3
umnožava, prikazuje, emituje, prevodi ili prerađuje bez izričitog odobrenja autora ili osobe
ovlaštene da se služi navedenim materijalom.

U današnjem, internetski orijentisanom dobu, sa globalnom ekonomijom za koju se

procjenjuje da se blizu 70 posto njenog proizvoda bazira na nematerijalnim stvarima i/ili
uslugama, više nego ikada ranije do izražaja dolaze pitanja autorskih i srodnih prava,
mogućnosti njihovog naplaćivanja, ali i mogućnosti zaštite od neovlaštenog korištenja.

U svijetu u kojem se gotovo svemu može pristupiti jednim klikom miša vrlo je problematično
pitanje zaštite prava intelektualne svojine, u koju spadaju autorsko pravo i srodna prava, te
prava industrijske svojine. Međutim, možda je još problematičnije pitanje do koje granice se
može ići u cilju zaštite tih prava. Naime, nedavno smo bili svjedoci globalnih protesta
usmjerenih protiv trgovinskog sporazuma pod krovnim nazivom ACTA (Anti-Counterfeiting
Trade Agreement, ili Anti-falsifikatorski trgovinski sporazum), čiji zagovornici tvrde da će
stati u kraj kršenjima autorskih prava, dok protivnici tvrde da bi takvi zakoni ugrožavali
građanske slobode, pravo na privatnost i internetsku inovaciju.

U nastavku ovog rada pozabavićemo se pojmom i izvorima autorskog prava i srodnog

prava, postanku i razvoju autorskih prava, o pravnoj prirodi autorskih prava, o autorskim
djelima i vrstama autorskih djela. Objasnićemo pojmove autora i koautora, trajanja autorskih
prava te mogućnosti njihove zaštite. Cilj ovog seminarskog rada je pokušati objasniti pojam
autorskog prava i sve što je usko vezano uz taj pojam, zatim značaj autorskih prava, potreba
da ih se zaštiti, ali i da pokušamo odrediti gdje je u modernim uslovima granica između, s
jedne strane, zaštite autorskih prava, a s druge strane, prava na slobodu izražavanja,
privatnost i drugih ljudskih i građanskih prava i sloboda.

1. POJAM AUTORSKOG PRAVA

Predmet autorskog prava su intelektualni proizvodi – autorska djela u oblasti nauke,
književnosti, svih grana umjetnosti, arhitekture. Posmatrano u objektivnom smislu, autorsko
pravo predstavlja skup normi kojima se regulišu odnosi nastali povodom intelektualnog
stvaralaštva – odnosno autorskih djela u oblasti književnosti, nauke, likovne ili muzičke
umjetnosti, i na osnovu kojih se reguliše pravni položaj autora i vrši zaštita njihovih interesa.

Posmatrano u subjektivnom smislu, autorsko pravo je apsolutno pravo koje se sastoji od

lično-pravnih i imovinsko-pravnih ovlašćenja koja pripadaju autoru. Lično-pravna ovlašćenja
su, prije svega, ovlašćenje autora da bude označen kao stvaralac djela, zatim da odlučuje o
sadržini djela, da dozvoli njegovo publikovanje ili izvođenje, dok se imovinsko-pravna
ovlašćenja ogledaju u pravu autora da dobija naknadu za iskorišćavanje svog djela – npr. za
izdavanje, izvođenje ili adaptaciju djela.2

Autorsko pravo nastaje i pripada autoru na osnovu samog čina stvaranja autorskog djela i nije
uslovljeno ispunjenjem bilo kakvih formalnosti ili zahtjeva u pogledu njegovog sadržaja,
kvaliteta ili svrhe. Dovoljno je da individualna ideja izađe iz duhovne, unutrašnje sfere svog
stvaraoca i da dobije spoljni oblik, i postane autorsko djelo koje uživa autorsko-pravnu

2 Rajčević M, Poslovno pravo, Pravni fakultet Banja Luka, 2007, str.102

4
zaštitu. Autorsko djelo ne mora nužno biti preneseno na materijalnu podlogu, da bi uživalo
autorsko-pravnu zaštitu. Čak i govorno djelo, muzičko djelo koje nije zabilježeno notama ili
koreografija koja nije pismeno izražena je autorsko djelo. Autorsko djelo ne mora biti čak ni
objavljeno da bi uživalo zaštitu po osnovu autorskog prava. Princip da se autorsko pravo stiče
bez formalnosti vrijedi i u većini država svijeta.3
Važno je napomenuti i to da se autorskim pravom ne štiti ideja, nego djelo koje je nastalo
kao izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitet tog izražaja.
Pojam „autorsko pravo“ karakteristično je za evropsko, ili bolje rečeno kontinentalno pravo
(prvenstveno se razvilo u francuskom pravu). U anglosaksonskom pravu (common law)
koristi se pojam copyright. Suštinska razlika između autorskog prava i copyrighta je ta, što je
autorsko pravo utemeljeno na ideji ličnog prava autora, tj imamo vezu između autora i
njegovog djela, dok se, s druge strane, copyright ograničava striktno na djelo kao takvo.

1.1. Postanak i razvoj autorskog prava

Premda su određeni varijeteti autorskih prava u smislu zaštite moralnih prava (pravo
obilježavanja djela svojim imenom, pravo objavljivanja i prava u odnosu na umnožavanje)
zabilježeni još u starom vijeku u Judeji, staroj Grčkoj i starom Rimu, najstariji zabilježeni
slučaj zaštite autorskih prava u istoriji se desio u staroj Irskoj, gdje je knjiga psalmi Cathach
of St. Columba (6.vijek) , inače najstariji sačuvani primjer irskog pisma, proizveo svađu
između Svetog Kolumba (St. Columba) i njegovog učitelja Svetog Finiana (Saint Finnian) u
manastiru Movilla Abbey.

Naime, nakon što je prepisao rukopis u skriptorijumu pod nadzorom Saint Finniana, Columba
je planirao da ga zadrži. Međutim, St Finnian mu je osporio pravo da zadrži tu kopiju. Ova
svađa je kasnije dovela do čuvene bitke kod Kul Dreimne (Cúl Dreimhne). Međutim, ono što
je posebno važno za našu temu je presuda tadašnjeg kralja Irske, koji je donio sljedeću
presudu: „Kako svakoj kravi pripada njeno tele, tako i svakoj knjizi pripada njena kopija“
("To every cow belongs her calf, therefore to every book belongs its copy“), čime je zapravo
zaštitio autorska prava Saint Finniana.4
Iako ovaj spomenuti slučaj ima uporište u istoriji, druga činjenica je da sama tehnologija
prepisivanja knjiga, koja se koristila sve do pronalaska štamparske mašine, nije dozvoljavala
značajniji obim kopiranja i stoga zaštita autorskih prava nije imala veći značaj (tako se
percipiralo). Naime, pojavom štamparstva pojavila se mogućnost masovne reprodukcije
štampanih autorskih djela, drugim riječima, stekli su se uslovi za materijalizaciju
intelektualne proizvodnje, u smislu da je u određenom periodu nastala prava poplava
štampanih knjiga, novina i časopisa.

Prvi zakon o zaštiti autorskog prava usvojen je u Engleskoj 1710. Godine, pod imenom
„Statute of Anne“ , i on utvrđuje da autori imaju pravo na naknadu od svojih djela. Ipak, tek
poslije francuske revolucije, auttorsko pravo postaje opšte priznato i javno primjenjivano
pravo koje obuhvata i sudske procese u svrhu zaštite. Kako su se obim i sadržaji ljudkog
stvaralaštva stalno razvijali, stvorila se potreba za stvaranjem međunarodnih zakona i propisa
koji će štititi autora i njegovo djelo ne samo u njegovoj državi nego i van njenih

3 Vanjska poveznica, Institut za intelektualno vlasništvo BiH, http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-

bs.html
4 „Antiquities": Wallace, Patrick F., O'Floinn, Raghnall eds. Treasures of the National Museum of Ireland: Irish
Antiquities, 2002, Gill & Macmillan, Dublin

5
granica. Iz tih razloga došlo je do održavanja međunarodnih konvencija
posvećenih autorskim pravima.

Dvije najpoznatije konvencije, koje i predstavljaju fundament današnjih odnosa i tretmana

autorskih prava, su Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886.
godine i Univerzalna konvencija o autorskom pravi iz 1952. Godine (Ženeva). Dok Bernska
konvencija ne predviđa ispunjenje ma kakvih formalnosti da bi se autorska prava priznala i
zaštitila, a autorska prava ona štiti za života autora i 50 godina poslije njegove smrti,
Univerzalna konvencija traži ispunjenje nekih formalnosti radi zaštite autorskih prava.

2. IZVORI AUTORSKOG PRAVA

Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, sastavnice pravnog
područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. Međutim,
kao dio unutrašnjeg prava, svaka država donosi i vlastite propise kojima uređuje ovo
područje.

Međunarodne konvencije i ugovori

1. Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (Bernska konvencija)

2. Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu (Univerzalna

konvencija-Ženeva)

3. Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu (Univerzalna

konvencija-Pariz)
4. Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (Konvencija
o osnivanju WIPO)

6
5. Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i
organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)
6. Konvencija o distribuciji signala za prenos programa preko satelita (Satelitska
konvencija)
7. Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih
fonograma (Fonogramska konvencija)
8. Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva Svjetske trgovinske
organizacije (Sporazum TRIPS )
9. Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO
Ugovor o autorskom pravu)
10. Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo
(WIPO Ugovor o izvedbama i fonogramima)

Direktive Evropskog parlamenta i Vijeća EU

1. Direktiva Vijeća 91/250/EEC od 14. 6. 1991. o zakonskoj zaštiti računarskih

programa
2. Direktiva Vijeća 92/100/EEC od 19. 11. 1992. koja se odnosi na pravo iznajmljivanja
i pravo posuđivanja te na određena prava srodna autorskom pravu u području
intelektualnog vlasništva
3. Direktiva Vijeća 93/83/EEC od 27. 9. 1993. o koordinaciji nekih pravila koja se
odnose na autorsko pravo i srodna prava primjenljivih na satelitsku i kablovsku
radiodifuziju
4. Direktiva Vijeća 93/98/EEC od 29. 10. 1993. kojom se harmonizira rok zaštite
autorskog prava i nekih srodnih prava
5. Direktiva 96/9/EC Evropskog Parlamenta i Vijeća od 11. 3. 1996. o zakonskoj zaštiti
baza podataka
6. Direktiva 2001/29/EC Evropskog Parlamenta i Vijeća od 22. 5. 2001. o harmonizaciji
određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu
7. Direktiva 2001/84/EC Evropskog Parlamenta i Vijeća od 27. 9. 2001. o pravu
slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela

Izvori u Bosni i Hercegovini

1. Zakon o autorskom i srodnim pravima, Službeni glasnik BiH, br. 63/10,

2. Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava, Službeni glasnik BiH,

br. 63/10,

3. Pravilnik o medijaciji radi zaključenja kolektivnog ugovora o kablovskoj retransmisiji

radiodifuzno emitovanih djela, Službeni glasnik BiH, br. 11/11,

4. Pravilnik o načinu i formi deponovanja autorskih djela i predmeta srodnih prava i

njihovom upisivanju u knjigu evidencije, Službeni glasnik BiH, br. 28/11,

7
 5. Pravilnik o načinu i formi ispunjavanja uslova za davanje dozvole pravnim licima za
obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, Službeni
glasnik BiH, br. 44/11.5

3. SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA

Interesi autora kao stvaraoca djela mogu biti moralni ili idealistički u smislu duhovne veze
autora i njegovog djela, zatim imovinski ili materijalni u smislu ostvarivanja prava autora da
ubire korist od svog autorskog djela prilikom njegovog publikovanja, izvođenja ili izlaganja.
U tom smislu, možemo reći da autorsko pravo u sebi sadrži:
- moralna prava autora,
- imovinska prava autora,
- druga prava autora.
Autorsko pravo ne štiti ideje, naučna otkrića, postupke, metode rada i matematičke koncepte,
službene tekstove iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (npr. pravne propise, upravne
akte, sudske presude), kao i njihove zbirke koje su objavljene radi službenog informisanja
javnosti (službena glasila, kao što je Službeni glasnik u RS i BiH), dnevne novosti i druge
vijesti koje imaju karakter obične medijske informacije.

3.1. Moralna prava

Moralna prava autora obuhvataju:

5 Vanjska poveznica: http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-bs/najcesca-pitanja-o-autorskom-i-

srodnim-pravima-bs.html

8
Pravo objavljivanja – autor ima isključivo pravo odlučiti da li će, kada, na koji način i u
kojoj formi njegovo djelo biti objavljeno

Pravo priznavanja autorstva - autor ima isključivo pravo da bude priznat i označen kao
stvaralac svog djela

Pravo poštivanja djela - autor ima isključivo pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili
upotrebi djela ako bi takvo mijenjanje ili upotreba vrijeđali njegovu čast i ugled

3.2. Imovinska prava

Autorska imovinska prava sadrže isključivo ovlaštenje autora da zabrani ili dozvoli
iskorištavanje svog djela i primjeraka tog djela. Autorska imovinska prava sadrže naročito:

a) pravo reproduciranja,
b) pravo distribuiranja,
c) pravo davanja u zakup,
d) pravo saopštavanja javnosti,
e) pravo prerade,
f) pravo audiovizuelnog prilagođavanja,
g) pravo prevoda.6

3.3. Druga prava

Tzv. «druga prava autora» su prava koja nose obilježja i imovinskih i moralnih prava, a ne
mogu se svrstati ni u jednu od navedenih kategorija. Ona obuhvataju:

Pravo na naknadu za davanje na poslugu - Autor ima pravo na odgovarajuću naknadu ako
se original ili primjerak njegovog djela daju na poslugu putem javnih biblioteka, odnosno
drugih institucija kojima je to djelatnost

Pravo slijeđenja - Ako je original djela likovne umjetnosti, nakon što ga je autor prvi put
prodao, ponovo prodat, autor ima pravo da bude obaviješten o prodaji i novom vlasniku i da
potražuje naknadu u obimu koji je odreĎen u ovom članu pod uslovom da se prodavač, kupac
ili posrednik profesionalno bave prometom umjetničkih djela

Pravo na naknadu za privatnu i drugu vlastitu upotrebu - Ako se, prema odredbama člana
46. ovog zakona, autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja, autor djela za
koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će biti reproducirana
fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta, za privatnu ili drugu vlastitu
upotrebu ima pravo na naknadu od takve upotrebe. Takve naknade se obračunavaju prilikom
prve prodaje ili uvoza tehničke robe, medijskih nosača, i fotokopir uređaja.

Pravo pristupa i predaje djela - Autor ima pravo pristupa originalu ili primjerku svog djela
koji se nalazi u posjedu drugog lica ako je to neophodno za vršenje njegovog prava
reproduciranja ili prerade i ako to nije suprotno opravdanim interesima posjednika.7

6 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63
7 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63

9
4. AUTORSKO DJELO

Autorskim djelom smatra se individualna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj

formi, bez obzira na njegovu umjetničku, naučnu ili drugu vrijednost, njegovu namjenu,
veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove
sadržine.8

Bitni principi na kojima se donosi sud o tome da li se djelo smatra autorskim, su:

Princip originalnosti intelektualnog ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog duhovnog

stvaralaštva - originalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost,
već se traži tzv. subjektivna originalnost (izvornost), odnosno novost u subjektivnom smislu.
Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo

Princip područja djela – djelo treba da pripada jednoj od grupa: književno djelo, naučno
djelo i umjetničko djelo, međutim vrijedi napomenuti da spomenuta sintagma ima u
autorskom pravu značajno šire značenje nego što u teoriji književnosti znače književna djela,
a u istoriji umjetnosti umjetnička djela.

Autorskim djelom smatraju se naročito:

8 Rajčević M, Poslovno pravo, Pravni fakultet Banja Luka, 2007, str.104

10
a) pisana djela (književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i kompjuterski
programi),
b) govorna djela (govori, predavanja, propovijedi i druga djela iste prirode),
c) dramska, dramsko-muzička i lutkarska djela,
d) koreografska i pantomimska djela,
e) muzička djela s riječima ili bez riječi,
f) audiovizuelna djela (filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskom stvaranju),
g) djela likovnih umjetnosti (crteži, slike, grafike, kipovi i druga djela iste prirode),
h) djela arhitekture (skice, planovi, nacrti i izgraĎeni objekti),
i) djela svih grana primijenjenih umjetnosti, grafičkog i industrijskog oblikovanja,
j) fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
k) kartografska djela,
l) prezentacije naučne, obrazovne ili tehničke prirode (tehničke skice, planovi, grafikoni,
formulari, ekspertize, nalazi vještaka, prezentacije u plastičnom obliku i druga djela iste
prirode.

Osnutak djela, nezavršeno djelo, naslov i drugi sastojci djela, ako predstavljaju individualne
duhovne tvorevine, zaštićeni su kao samostalno autorsko djelo. Prevodi, prilagođavanja,
muzički aranžmani, muzičke obrade i druge prerade izvornih autorskih djela koje
predstavljaju individualnu duhovnu tvorevinu zaštićeni su kao samostalna autorska djela.9

Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela ili druge građe (enciklopedije, zbornici,
antologije, zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, zbirke dokumenata, zbirke
sudskih odluka, baze podataka i slično) koje, s obzirom na izbor, raspored ili način izlaganja
svog sadržaja, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine.

Razlikujemo tri komponente autorskog djela:

- ideja
- forma
- materijalna podloga.

Ideja i materijalna podloga nisu predmet zaštite autorskog prava, nego je to upravo forma,
odnosno otjelotvorenje gore spomenute ideje ili bolje rečeno njen način izražaja, bila to riječ,
slika, zvuk, filmski snimak, fonogram ili kod u slučaju kompjuterskih programa. Autorsko
pravo daje pravnu zaštitu samo onom pojavnom obliku kojeg je svom djelu dao autor.
Shodno tome, naučne ideje, otkrića, teorije i principi izloženi u autorskom djelu nisu
zaštićeni.

5. NOSIOCI AUTORSKIH PRAVA

Nosilac autorskog prava je fizičko lice- autor - koje je stvorilo originalnu intelektualnu
tvorevinu (autorsko djelo), koje ima individualni karakter i koje je na neki način izražena.
Kao što smo već spomenuli, autoru pripada autorsko pravo na njegovo djelo samim činom
ostvarenja djela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao što su npr. registracija ili
depozit djela. Jedini preduslov za ostvarivanje autorskih prava je publikovanje autorskog
9 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63

11
djela, tj. njegovo saopštavanje javnosti. Smatra se da je autorsko djelo objavljeno kada su
primjerci djela pušteni u promet od strane autora, ili pak lica kojeg je on ovlastio, u broju
koji, imajući u vidu prirodu djela, može da zadovolji potrebe javnosti. Djelo likovne
umjetnosti se smatra publikovanim ako je originalni primjerak ili najmanje jedna kopija djela
trajno pristupačnom javnosti učinio autor ili neko lice sa njegovom dozvolom.

Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim ili znak na uobičajen način označen na
primjercima djela dok se ne dokaže suprotno. Ako je više autora sudjelovalo u izradi djela
radi se o koautorskom djelu. Ako je tako ostvareno djelo nedjeljiva cjelina, koautorima
pripada zajedničko autorsko pravo na stvoreno djelo. Ako dva ili više autora sastave svoja
djela radi njihovog zajedničkog korištenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svoje
autorsko djelo.

Nosilac drugih srodnih prava može biti svaka fizičko i pravno lice, osim prava umjetnika
izvođača koje, po svojoj prirodi, pripada fizičkomj licu koja izvede djelo iz književnog ili
umjetničkog područja ili izražaje folklora.

6. AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA

Kao što smo već spomenuli, autorsko djelo predstavlja i izvođenje tuđih autorskih djela –
prikazivanje, recitacija, gluma, sviranje, pjevanje, igranje, snimanje, itd. Autorskom pravu
srodna prava odnose se na prava i sistem pravne zaštite umjetničkog izražaja, te zaštite
organizacionih, poslovnih i finansijskih ulaganja u izvođenje, proizvodnju, distribuciju i
radiodifuziju autorskih djela, a zakon pod ovim pojmom reguliše:

- prava umjetnika izvođača na njihove izvedbe;

- prava proizvođača fonograma na njihove fonograme;
- prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihove videograme;
- prava organizacija za radiodifuziju na njihova emitovanja;
- prava izdavača na njihova izdanja;
- prava proizvođača baza podataka na njihove baze podataka.

Područje srodnih prava ubrzano se razvilo u proteklih 50 godina. Srodna prava razvila su se
uz autorsko pravo i najčešće su vezana uz omogućavanje pristupa autorskog djela javnosti.
Autorsko pravo i srodna prava od centralnog su značaja su za stvaralaštvo, jer pružaju
autorima poticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, a s druge strane pružaju im i
određenu sigurnost da se njhova djela mogu distribuirati bez straha od neovlaštenog

12
umnožavanja ili piratstva, a ukoliko do toga dođe, osigurana im je određena autorsko-pravna
zaštita.

7. OGRANIČENJE I TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

Zakonom su uvedena pojedina ograničenja autorskog prava, kako bi autorsko djelo ili
njegove dijelove mogla koristiti druga lica, i to u nekim slučajevima bez dozvole autora ali uz
obavezu plaćanja odgovarajuće naknade (zakonska licenca), ili bez dozvole autora i bez
obaveze plaćanja naknade (slobodna upotreba). Ograničenja prava se uvode u korist
kolektivnog opštog društvenog interesa uz osnovni princip da je obim takve upotrebe
autorskog prava ograničen namjerom koja se želi postići i da je u skladu sa dobrim običajima.
Predviđena ograničenja za autorsko pravo na odgovarajući način se primjenjuju i na srodna
prava. Ovo je posebno važno u slučajevima kada upotreba autorskog djela istovremeno
podrazumijeva i upotrebu određenog predmeta srodnih prava, čime je izbjegnuta opasnost da
se srodno pravo pojavi kao prepreka za realizaciju ograničenja autorskog prava.10

7.1. Zakonska licenca

Bez pribavljanja imovinskog autorskog prava, a uz obavezu plaćanja odgovarajuće naknade,

dopušteno je:

a) reproducirati u čitankama, udžbenicima, radnim sveskama i ispitnim materijalima

odlomke autorskih djela i pojedinačna autorska djela fotografije, likovne umjetnosti,
arhitekture, primijenjene umjetnosti, industrijskog i grafičkog dizajna i kartografije
ako se radi o objavljenim djelima,
b) reproducirati u periodičnoj štampi ili u pregledima takve štampe (kliping)
pojedinačne objavljene članke o aktuelnim političkim, privrednim, vjerskim i drugim
sličnim tekućim pitanjima, osim ako je to autor izričito zabranio.11

7.2. Slobodna upotreba

Bez dozvole autora i bez obaveze plaćanja naknade dopušteno je koristiti autorska djela u
sljedećim slučajevima:
- Za potrebe invalidnih lica - ako to djelo ne postoji u traženom obliku, ako je njegova
upotreba u direktnoj vezi s invalidnošću tih lica, te ako je to besprofitno
- Privremeno reproduciranje - dopušteno je ako predstavlja prolaznu ili prateću radnju
koja čini sastavni i bitan dio tehnološkog procesa i nema nikakvog samostalnog
ekonomskog značaja
- Informisanje javnosti
- Za potrebe nastave
- Citati
- Nebitni sastojci
- Javne izložbe ili aukcije autorskih djela
- Slobodna prerada djela – parodija, prerada za vlastite potrebe, dopuštena prerada
- Upotreba baze podataka

10 Vanjska poveznica http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-bs/najcesca-pitanja-o-autorskom-i-

srodnim-pravima-bs.html
11 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63

13
 - Djela trajno smještena na javnim mjestima
- Službeni postupci
- Korištenje djela u cilju provere ispravnosti uređaja u prodavnicama
- Reproduciranje za privatnu i drugu vlastitu upotrebu – slobodno je ako je urađeno u
samo jednom primjerku, ako primjerci nisu namijenjeni ili pristupačni javnosti i ako
tim reproduciranjem fizičko lice nema namjeru da ostvari korist

Međutim, nije dopušteno reproduciranje:

a) pisanih djela u obimu cijele knjige - osim ako su primjerci te knjige rasprodati najmanje
dvije godine,
b) grafičkih izdanja muzičkih djela (notni materijali) - osim ručnim prepisivanjem,
c) elektronskih baza podataka i kompjuterskih programa,
d) djela arhitekture, u obliku izgradnje arhitektonskog objekta,
e) bilo kojeg djela ako bi takvo reproduciranje bilo suprotno uobičajenom iskorištavanju
djela i oštećivalo u nerazumnoj mjeri zakonite interese autora, odnosno nosioca autorskog
prava.12

7.3. Vremensko ograničenje autorskog prava

Prema važećem zakonu Bosne i Hercegovine, autorsko pravo traje za života autora i
sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kada je autorsko djelo zakonito
objavljeno. Ako autorsko pravo zajednički pripada koautorima, rok se računa od smrti
koautora koji je posljednji umro. S druge strane, prava izvođača traju 50 godina od dana
izvođenja.

Autorsko pravo na anonimno autorsko djelo, djelo objavljeno pod pseudonimom ili
kolektivna djela traje sedamdeset godina od zakonite objave tog djela.

Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno
koristiti uz obavezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda autora.
Drugim riječima, moralna prava traju neograničeno dok imovinska imaju određeni rok
trajanja.

8. PRENOŠENJE I ZAŠTITA AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo je samostalno i ne zavisi od stvarnih prava, kao što je npr pravo vlasništva na
stvari na kojoj je ili u kojoj je autorsko djelo fiksirano, ali važi i obratno tj raspolaganje
pojedinačnim autorskim imovinskim pravima ili drugim pravima autora na djelu ne utiče na
pravo vlasništva na stvari na kojoj ili u kojoj je autorsko djelo fiksirano. Kao što smo naveli,
autorsko pravo u sebi sadrži dvije komponente, ličnu i imovinsku. Kod prava u prometu ove
dvije komponente se odvojeno posmatraju i na njih se primjenjuju različita pravila.

S tim u vezi, autor ne može prenijeti na drugo lice autorsko pravo kao cjelinu ili autorska
moralna prava, dok se imovinska prava autora mogu prenositi pravnim poslovima među
živima i poslije smrti, osim u slučaju imovinskih prava za buduća djela ili imovinskih prava
za još nepoznate načine iskorištavanja postojećih djela.

12 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63

14
Kada je riječ o nasljeđivanju imovinskopravnih ovlaštenja iz autorskog prava, ova prava,
osim prava pokajanja, u cijelosti prelaze na nasljednike u smislu da oni mogu činiti postupke
u cilju očuvanja moralnih prava. S druge strane, kod djela stvorenih za vrijeme bračnog
odnosa, u diobu bračne imovine mogu ući samo imovinska prava, ali ne i moralna.

Zakonski je navedeno i nekoliko specifičnih ugovora kojima se može obavljati prenos

autorskih prava, npr:
- Izdavački ugovor
- Ugovor o predstavljanju
- Ugovor o izvođenju
- Ugovor o preradi autorskog djela
- Ugovor o filmskom djelu, itd.

Bitni elementi navedenih ugovora su: imena strana potpisnica, naslov djela, njegov oblik,
način korišćenja djela, visina, način i rokovi plaćanja naknade za korišćenje autorskog djela.

Autor ima mogućnost da raskine ugovor o prenosu imovinskog prava, ako druga strana dato
pravo obavlja u nedovoljnom obimu ili ga uopšte ne obavlja, pa su zbog toga opravdani
interesi autora ozbiljno ugroženi. Osim toga, autoru je data i mogućnost korišćenja prava
pokajanja, pri čemu autor ima isključivo pravo jednostranom izjavom volje raskinuti ugovor
o prenosu imovinskog prava i uskratiti daljnje iskorištavanje svog djela ako za to ima ozbiljne
moralne razloge i ako prethodno nadoknadi običnu štetu nosiocu tih prava.

Kada autorsko djelo stvori zaposlenik u izvršavanju svojih radnih obaveza ili prema
uputstvima poslodavca, zakonska pretpostavka je da su sva autorska imovinska prava
isključivo prenesena na poslodavca za period od pet godina od dana završetka takvog djela
ako ugovorom ili drugim aktom nije drugačije određeno. Nakon isteka roka od pet godina
prava poslodavca prestaju tako što se vraćaju autoru osim ako je poslodavac prije isteka tog
roka zatražio njihov ponovni isključivi prenos, bez ograničenja. U tom slučaju autoru pripada
pravo na odgovarajuću naknadu za daljnje iskorištavanje njegovog djela. Ova logika ne
vrijedi u slučaju kompjuterskog programa kojeg je stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih
obaveza ili prema uputstvima poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na osnovi ugovora o
narudžbi. Sada sva autorska imovinska prava isključivo i u cjelini pripadaju poslodavcu ili
naručiocu, osim ako ugovorom nije drugačije utvrđeno.13

8.1. Zaštita autorskog prava

Prema Bernskoj konvenciji, nezavisno od imovinskih prava , pa i poslije prijenosa ovih

prava, autor pridržava pravo na priznanje da je on tvorac djela i pravo da se protivi svakom
iskrivljavanju, sakaćenju ili drugoj izmjeni i povredi tog djela, što bi išlo na štetu njegove
časti ili ugleda. Opšti zahtjevi za osiguranje odgovarajuće zaštite autora sadržani su i u
Sporazumu TRIPS, prema kojem se države članice obavezuju da osiguraju postupke za
ostvarivanje prava kako bi se omogućile djelotvorne mjere protiv bilo koje povrede prava
intelektualnog vlasništva, uključujući djelotvorna pravna sredstva za sprečavanje povreda,
kao i takva pravna sredstva koja će predstavljati faktor odvraćanja od budućih povreda.

13 Vanjska poveznica http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-bs/najcesca-pitanja-o-autorskom-i-

srodnim-pravima-bs.html

15
Postupci za ostvarivanje prava moraju biti pošteni i nepristrasni. Neće biti nepotrebno složeni
ili skupi, niti povlačiti za sobom nerazumna vremenska ograničenja i nepotrebna
odugovlačenja. Meritorne odluke u pravnim slučajevima bit će po mogućnosti sačinjene u
pisanom obliku i obrazložene. Moraju biti dostupne barem strankama u postupku bez
nepotrebnog odugovlačenja. Odluke o meritumu spora zasniva se samo na dokazima u
pogledu kojih je strankama pružena mogućnost za izjašnjavanje. Zahtjevi u vezi sa
osiguranjem zaštite autora sadržani su i u Direktivi Evropske komisije o ostvarivanju prava,
Ugovoru WIPO-a o autorskom pravu i Ugovoru WIPO-a o izvođenjima i fonogramima.14

Pravna zaštita u BiH je novim zakonom o autorskom i srodnim pravima podignuta na visinu
koju je postavio evropski pravni poredak. Bosanskohercegovački zakon o autorskom i
srodnim pravima predviđa dvostruku pravnu zaštitu za autore i nosioce autorskog i srodnih
prava - građanskopravnu i krivičnopravnu (koja obuhvata prekršaje). Krivičnopravna zaštita
autorskog i srodnih prava uključena je u Krivični zakonik BiH (članovi 242-246), i u tom
smislu je za kršenje odredbi tog zakona moguća sankcija koja se kreće od novčane kazne pa
do tri, a u nekim slučajevima i pet godina zatvora15.

Kako je zakonom definisano, smatra se da je neko lice povrijedilo autorska prava drugog lica
ukoliko zaobilazi tehničke mjere zaštite autorskog djela ili predmeta srodnih prava.

Smatra se da je lice povrijedilo isključiva prava i ako proizvede, uveze, distribuira, proda, dâ
u zakup, oglašava za prodaju ili daje u zakup ili posjeduje za komercijalne svrhe tehnologiju,
uređaj, proizvod, sastavni dio ili kompjuterski program, ili pruža usluge, koje:
a) se predstavljaju, oglašavaju ili se njima trguje radi omogućavanja zaobilaženja efektivnih
tehničkih mjera, ili
b) imaju samo ograničen komercijalni značaj ili upotrebljivost za druge svrhe osim za
zaobilaženje efektivnih tehničkih mjera, ili
c) su prvenstveno zamišljeni, proizvedeni, izrađeni, sastavljeni, prilagođeni ili učinjeni radi
zaobilaženja efektivnih tehničkih mjera.16

Ako je došlo do povrede isključivog prava, nosilac tog prava može zahtijevati od suda:
utvrđivanje učinjene povrede, zabranu daljnjeg vršenja učinjene povrede i budućih sličnih
povreda, uklanjanje stanja nastalog povredom prava, povlačenje predmeta povrede iz
privrednih tokova uz uvažavanje interesa trećih savjesnih lica, potpuno uklanjanje predmeta
povrede iz privrednih tokova, uništenje predmeta povrede, uništenje sredstava koja su
isključivo ili u pretežnoj mjeri namijenjena ili se upotrebljavaju za činjenje povreda i koja su
vlasništvo povredilaca, prepuštanje predmeta povrede nosiocu prava uz plaćanje troškova
proizvodnje, objavljivanje presude.

14 Vanjska poveznica http://www.ipr.gov.ba/bs/autorsko-i-srodna-prava-bs/najcesca-pitanja-o-autorskom-i-

srodnim-pravima-bs.html
15 Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Čl. 242-246, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 03/03, 37/03
16 Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 63

16
9. MODERNE KONTROVERZE – ACTA

Jedna od najžučnijih rasprava koje su se u posljednje vrijeme desile u svijetu nije se ticalani
ratnih aktivnosti niti humanitarnih katastrofa ili pitanja podjele i distribucije energetskih
resursa, već upravo zaštite autorskih prava.

Anti-Counterfeiting Trade Agreement ili ACTA (Trgovinski sporazum protiv

falsifikovanja) je multilateralni međunarodni ugovor kojeg su u cilju uspostavljanja
međunarodnih standarda za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, 2011 godine pootpisali
Australija, Kanada, Japan, Maroko, Novi Zeland Singapur, Južna Koreja i SAD. Sporazum
još nije stupio na snagu pošto ga je do sada ratifikovao samo Japan, a neophodno je da to
učini makar šest potpisnica. U junu 2012. ga je većinom od 92% odbacio Evropski parlament.

Cilj ACTA-e je uspostavljanje međunarodnog pravnog okvira za borbu protiv falsifikovanja

robe, generičkih lijekova, kao i povrede autorskih prava na internetu. Osim toga, zalaže se za
stvaranje novog upravljačkog tijela koje bi bilo samokontrolisano i izvan postojećih foruma
kao što su Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo
ili Ujedinjene nacije.

Ono što protivnici ovog sporazuma najviše uzimaju kao argument protiv je to što u velikoj
mjeri zadire u oblast građanskih i ljudskih prava, a prije svega slobodu govora i pravo na
privatnost. Naime, jedan od predviđenih mehanizama kontrole bi prema ovom dokumentu
bio praćenje aktivnosti korisnika na internetu, pri čemu bi se velika odgovornost prebacila na

17
ISP provajdere koji bi konstantno pratili kretanje svojih korisnika, kao i pretraživali njihovu
elektronsku poštu, kretanje na društvenim mrežama u potrazi za potencijalno sumnjivim
datotekama i/ili programima. Pošto se danas veliki dio saobraćaja obavlja preko mobilnih
uređaja, uključeni bi bili i telekom operateri, koji bi takođe 24 sata dnevno nadgledali svoje
korisnike. Ove odredbe se mogu protumačiti kao značajno zadiranje u pravo na privatnost i
prava na slobodu izražavanja. Najveći problem je što bi nalog za to davalo tijelo iz odvojenog
centra moći, a ne sud, kao što je to sada slučaj.

Osim toga, postoji velika bojazan da bi ACTA zemljama u razvoju mogla ograničiti
mogućnost odabira politike nabavke lijekova koja najviše odgovara njihovim državnim
prioritetima. To se prije svega odnosi na tretman generičkih lijekova (lijekova koji nisu na
tržištu pod fabričkim imenom, npr generički lijek je Ibuprofen a komercijelno-fabričko ime je
Brufen), i koje bi prema ovom sporazumu bilo ilegalno prodavati pošto nemaju nosioca
autorskih prava iza sebe. Međutim, problem je u tome da generički lijekovi po svojoj prirodi
nisu falsifikati. Postoje medicinski programi (jedan od njih je PEPFAR koji je u SAD
donesen 2003 i još uvijek traje) po kojima se zarad ostvarivanja većeg dobra u borbi protiv
teških bolesti kakav je AIDS odobrava stavljanje na tržište generičkih lijekova. Tim i sličnim
proizvodima su Indija i mnoge afričke zemlje ostvarile značajan uspjeh u borbi protiv HIV
virusa, u tom procesu spasivši ili produživši veliki broj ljudskih života. Pitanje koje se na
kraju ovdje može postaviti je „vrijedi li više pravo na život ili autorsko pravo“?

Imajući sve rečeno u vidu, nije ni čudo što je ovaj sporazum okrenuo protiv sebe toliko
međunarodnih civilnih organizacija, boraca za ljudska prava, udruženja, uključujući i Ljekare
bez granica. Demonstranti su po metropolama širom svijeta 2012 godine svakodnevno
uzvikivali parole protiv ACTA-e, a nemiri su već postajali svakodnevan prizor, nerijetko su
reagovale i snage bezbjednosti.

ZAKLJUČAK

Kao što smo naveli u uvodu, u ovom radu smo spoznali suštinsko određenje pojmova
autorsko djelo, autor i autorsko pravo, u smislu da je riječ o originalnoj intelektualnoj
tvorevini, njenom tvorcu i moralnim i imovinskim pravima koje taj tvorac može da uživa u
vezi sa tom tvorevinom. Takođe smo doznali i kako i pod kojim uslovima (vrstama ugovora)
autor može određena prava da prebaci na drugo lice, na koji način njegovi nasljednici mogu
da uživaju imovinska i neka moralna prava.

Detaljno smo naveli koje su to međunarodne konvencije koje štite prava autora na globalnom
nivou, kao i to koji zakoni čine pravni okvir za zaštitu autorskih prava u Bosni i Hercegovini.

Saznali smo i to da autorska prava, iako su predmet zaštite, mogu da se zaobiđu u nekim
zakonom predviđenim slučajevima, kao što je npr u slučaju zakonske licence kada se radi
ostvarivanja većeg dobra u cilju ostvarivanje ljudskih prava na obrazovanje i informisanost
može kopirati dio djela bez dozvole autora. Međutim, s tim u vezi, primijetili smo da su se
posljednjih nekoliko godina pojavile brojne kontroverze vezane za zaštitu autorskih prava,
čija se kulminacija (gledano iz današnje perspektive) dogodila objavljivanjem trgovinskog
sporazuma ACTA 2011. godine.

Najveća kontroverza ovog sporazuma ( ili bolje rečeno seta zakona o zaštiti autorskih prava
pošto je u nekim zemljama poput Japana već primijenjen), je granica do koje se smije ići u
cilju zaštite autorskih prava. Naime, u cilju zaštite autorskih prava i sprečavanja piraterije

18
ACTA promoviše stalno nadziranje kretanja građana na internetu, nadziranje njihove
elektronske pošte i čak njihovo kretanje na društvenim mrežama, a taj nadzor više ne bi
određivao sud u neophodnim okolnostima kao što je to sada, već bi ga ISP provajderi
sprovodili po nalogu autora, tj. tijela zaduženih za autorska prava. Kao što je poznato, pravo
na privatnost je jedno od temeljnih ljudskih prava i zagarantovano je još u Opštoj deklaraciji
o pravima čovjeka koja je ugrađena u zakone u skoro svim svjetskim zemljama.

Još veći problem je kod slučaja prometa generičkih lijekova, čiji bi promet prema ACTA-i bio
stavljen izvan zakona. Naime, u ovom slučaju dolazi do još veće kolizije autorskog prava i
najosnovnijeg ljudskog prava, prava na život, koje je takođe zaštićeno Opštom deklaracijom
o ljudskim pravima.

Neki službeni i konačan zaključak po ovom pitanju još uvijek ne postoji, ali indikativno je da
ga je odbilo dosta država, uključujući i članice Evropske Unije kao što je Njemačka, ali i
sam Evropski parlament. Moje mišljenje je da u ovim specifičnim slučajevima autorsko
pravo ne može i ne smije biti nadređeno osnovnim ljudskim pravima kao što su pravo na
život, pravo na slobodu izražavanja ili pravo na privatnost, i u tom smislu ne podržavam
uvođenje ACTA odredbi u državne zakone u formi kakav je sada.

S druge strane, jasno je da je neophodno zaštititi prava autora, izvođača i ostalih stvaralaca,
pošto je sistem zaštite autorskih i srodnih prava jedini mehanizam kojeg oni mogu imati kao
zaštitu svog stvaralaštva. Time obezbjeđujemo da stvaraoci i inovatori, koji predstavljaju
progresivnu stranu društva i kroz istoriju su bili najznačajniji za globalni napredak ljudskog
društva, budu što bolje motivisani u cilju pomjeranja saznajnih granica , prije svega u nauci,
ali i raznim oblastima kulturnog stvaralaštva.

LITERATURA:

 Drakulić, M. „Osnovi poslovnog prava“, FON, Beograd, 2001

 Rajčević, M. „Poslovno pravo I“, Pravni fakultet Banja Luka, Banja Luka, 2007
 Službeni glasnik BiH broj 03/03, 37/03, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 2003
 Službeni glasnik BiH broj 63, JP NIO Službeni list BiH, Sarajevo, 2010
 Wallace, Patrick F., O'Floinn, Raghnall „Treasures of the National Museum of
Ireland: Irish Antiquities“, 2002, Gill & Macmillan, Dublin, 2002
 www.amus.ba
 www.eff.org
 www.ipr.gov.ba
 www.lib.uiowa.edu
 www.sudbih.gov.ba
 www.wikipedia.org

19