Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

Seminarski rad iz predmeta “Međunarodno pravo”

“Ujedinjene nacije”

Sadržaj

• Uvod 3.
• Osnivanje Ujedinjenih nacija 4.

• Ciljevi i načela Ujedinjenih nacija 4.

• Ciljevi UN-a 4.

• Načela UN-a 5.

• Članice Ujedinjenih nacija 6.

• Članice 6.

• Prava i dužnosti članica UN-a 6.

• Posebni položaj stalnih članica Savjeta sigurnosti 7.

• Suspenzije, isključenje iz članstva i povlačenje iz UN 7.

• Položaj država nečlanica prema Povelji UN-a 8.

• Organi Ujedinjenih nacija 8.

• Generalna skupština Ujedinjenih nacija 9.

• Savjet sigurnosti 10.

• Ekonomsko i socijalno vijeće (ECOSOC) 10.

• Starateljsko vijeće 11.

• Međunarodni Sud u Hagu 11.

• Sekretarijat 11.

• SPECIJALIZOVANE USTANOVE UN-A 12.

• Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) 12.

• Svjetska zdrastvena organizacija (WHO) 12.

• Međunarodna organizacija rada (ILO) 13.

• Svjetska banka – WORLD BANK 13.

• Međunarodni monetarni fond MMF 14.

• Organizacija za poljoprivredu i prehranu (FAO) 14.

 • Svjetska trgovinska organizacija (WTO) 15.

• Međunarodna organizacija za civilnu avijaciju (ICAO) 15.

• Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) 15.

11.10. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) 16.

• Svjetska poštanska unija (UPU) 16.

• Međunarodna unija za telekomunikacije 16.

• Nedostaci Ujedinjenih nacija 17.

• Zaključak 18.

• Uvod
Ujedinjene nacije ili skraćeno UN, je međunarodna organizacija za održavanje mira i
sigurnosti u svijetu, razvijanje dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i
promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka. UN je osnovan kao zamjena za
Ligu naroda koja nije uspjela sačuvati međunarodni mir i sigurnost te je tako došlo do Drugog
svjetskog rata. UN je osnovan 1945. kada su se vodeće sile antihitlerovske koalicije sastale te
vodile razgovore o poslijeratnom svjetskom poretku. Ujedinjene nacije imaju 193 države članice
(2011) . Gotovo sve međunarodno priznate države su članice osim Tajvana, Palestinske teritorije,
Vatikana, DAR Sahare. Sjedište UN-a je u New Yorku dok su pojedini dijelovi sistema locirani
po cijelom svijetu: Ženeva, Beč, Rim, Najrobi, Haag, Atena, Tokijo, Copenhagen.

Glavni organi UN-a su:

• Opća skupština

• Vijeće sigurnosti

• Ekonomski i socijalni savjet

• Strategijski savjet
 • Međunarodni Sud u Hagu

• Sekretarijat

Službeni jezici UN-a su: arapski, kineski, engleski, francuski, ruski i španjolski.

Glavni tajnik UN-a je Ban Ki-moon koji je na dužnost stupio 1.1.2007.godine zamjenivši
dotadašnjeg Kofi Annana, koji je tu dužnost obnašao od 1997.godine.

• Osnivanje Ujedinjenih nacija

Kako liga naroda nije uspjela sačuvati mir i sigurnost, vodeće sile antihitlerovske
koalicije su već 1941.godine vodile razgovore o poslijeretnom svjetskom poretku. Američki
predsjednik Roosvelt i britanski premijer Churchil su se sastavili 14. avgusta 1941.godine u New
Foundlandu u Kanadi document poznat kao Atlanska povelja gdje su naveli kako se nadaju da će
nakon pobjede nad nacizmom biti stvorene mogućnosti za siguran život ljudi u granicama svojih
zemalja. 1941 Povelju su podržalo jos 10 zemalja uključujući i Sovjetski Savez. Izraz Ujedinjene
nacije prvi put je upotrijebljen od strane američkog predsjednika Roosvelta. Na Moskovskoj
konferenciji u oktobru 1943.godine, usvojena je deklaracija četiri nacije, SAD, Velike Britanije,
Sovjetskog Saveza i Kine. Vlade su priznajući nužnost brze i mirne tranzicije iz rata u mir i
ustanovljenja i održanja međunarodnog mira i sigurnosti sa najmanjim skretanjem svjetskih
ljudskih i ekonomskih resursa za naoružanje, zajednički izjavile: da priznaju nužnost
ustanovljavanja što prije je to moguće opće međunarodne organizacije, utemeljene na principu
suverene jednakosti svih država koje vole mir, i otvorene za članstvo svim takvim državama,
velikim i malim, radi očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti.

Povelja Ujedinjenih nacija potpisana je 26. juna 1945.godine u San Francisku kada su se sastali
predstavnici 50 država radi stvaranja međunarodne organizacije. 24. Oktobra 1945.godine su
ispunjeni svi uslovi i taj datum se smatra konačnim osnivanjem Ujedinjenih nacija a ujedno se i
slavi kao Dan Ujedinjenih nacija.

3. Ciljevi i načela Ujedinjenih nacija

Uočeni nedostaci Lige naroda nastojali su se otkloniti već na startu prilikom izrade i
usvajanja Povelje. Najznačajniji nedostaci su bili neučestvovanje SAD u članstvu Lige i način
glasanja u Savjetu. U predgovoru Povelje UN-a navodi se: “Mi narodi Ujedinjenih nacija riješeni
da spasimo buduća pokolenja užasa rata...” te se na taj način određuje opći cilj osnivanja UN-a.
3.1. Ciljevi UN-a
Član 1. koji definira ciljeve Ujedinjenih nacija glasi:

“Ciljevi Ujedinjenih nacija su:

• Održanje međunarodnog mira i sigurnosti i u tu svrhu preduzimanje efikasnih kolektivnih

mjera radi sprječavanja i otklanjanja prijetnji miru, suzbijanja akata agresije ili drugih
povreda mira kao i postizanje mirnim putem, a u skladu sa načelima pravde i
međunarodnog prava, sređivanja ili rješavanja međunarodnih sporova ili konfliktnih
situacija koje bi mogle dovesti do povreda mira;

• Razvijanje prijateljskih odnosa među nacijama koji su zasnovani na poštivanju načela

ravnopravnosti i prava naroda na samoopredjeljenje, te preduzimanje drugih
odgovarajućih mjera radi učvršćivanja mira u svijetu.

• Ostvarenje međunarodne saranje rješavanjem međunarodnih problema ekonomske,

socijalne, kulturne ili humanitarne prirode, unapređivanje i podtjecanje poštivanja
ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve bez obzira na rasu, spol, jezik ili vjeru.

• Postavljanje Organizacije kao središta za uskađivanje akcija preduzetih radi postizanja

ovih zajedničkih ciljeva.”

3.2. Načela UN-a

Član 2. Utvrđuje načela Ujedinjenih nacija:

• Organizacija počiva na načelu suverene jednakosti svih njenih članova;

• Svi članovi će, da bi se svakom od njih osigurala prava i povlastice, koji proističu iz
članstva, savjesno ispunjavati obaveze koje su preuzeli u saglasnosti sa ovom Poveljom;

• Svi članovi će rješavati svoje međunarodne sporove mirnim putem na takav način da mir
i sigurnost, kao ni Pravda ne budu ugroženi;

• Svi članovi će se u svojim međunarodnim odnosima uzdržavati od prijetnje silom ili

upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti svake države, ili na
bilo koji drugi način koji nije u saglasnosti sa cljevima Ujedinjenih nacija

• Svi članovi će pružati Ujedinjenim nacijama svaku pomoć u svakoj akciji koju ona
preduzima u skladu sa ovom Poveljim i uzdržat će se od pružanja pomoći svakoj državi
protiv koje Ujedinjene nacije preduzimaju preventivnu ili prinudnu akciju
 • Organizacija će nastojati da države koje nisu članice UN-a postupaju u skladu sa ovim
načelima, ukoliko je to potrebno radi održavanja međunarodnog mira i sigurnosti.

• Ništa u ovoj Povelji ne daje ovlaštenje Ujedinjenim nacijama da se upliću u pitanja koja
se po svojoj suštini nalaze u unutrašnjoj nadležnosti svake države, niti će zahtijevati od
država članica da podnose takva pitanja na rješavanju po ovoj Povelji; ali ovo načelo
neće prejudicirati primjenu prinudnih mjera po poglavlju VII Povelje.

4. Članice Ujedinjenih nacija

4.1. Članice
Da bi neka država postal članica Ujedinjenih nacija potrebno je da ispunjava određene
uslove za to. U članu 4 (1) Povelje stoji da: “Članstvo u Ujedinjenim nacijama je otvoreno svim
drugim miroljubivim državama koje private obaveze sadržane u ovoj Povelji i koje sup o ocjeni
Organizacije sposobne i voljne izvršavati te obaveze.” Da bi neka država postal članica UN-a
potrebna je odluka Generalne skupštine na preporuku Savjeta sigurnosti koji prilikom davanje
preporuka cijeni da li se radi o miroljubivoj državi sposobnoj da izvršava obaveze koje su uslov
za prijem u članstvo. Države prilikom aplikacije za članstvo daju izjavu kojom prihvataju prava
i obaveze koje su navedene u Povelji i izražavaju volju da iste ispunjavaju.

Što se tiče bivše Jugoslavije, ona je bila jedna od država osnivača Ujedinjenih nacija pa je samim
tim bila i njena iskonska članica. Nakon raspadanja bivše SFRJ, Bosna i Hercegovina je 22. maja
1992. godine nakon preporuke Savjeta sigurnosti i potvrdnog odgovora Generalne Skupštine,
primljena u Ujedinjene nacije. Što se tiče ostalih zemalja Jugoslavije, Slovenija je primljena u
članstvo Rezolucijom Generalne Skupštine UN 46/236, Hrvatska 46/237 od 22. maja
1992.godine. SR Jugoslavija ulazi u članstvo 1. novembra 2000. godine da bi od 4. februara
2003. godine nastavila postojanje pod drugim nazivom, Državna zajednica Srbije i Crne Gore.
2006. godine nakon sprovedenog referendum Crna Gora je proglasila nezavisnost.

Članice Ujedinjenih nacija dijele se na iskonske i naknadno primljene. Iskonske odnosno

prvobitne članice UN su sve one države koje su učestvovale na osnivačkoj konferenciji UN-a u
San Francisku. Tada ih je, zajedno sa Poljskom bilo 51. Ove članice su odlučivale o prijemu
novih država u članstvo.

U stvarnosti je Savjet sigurnosti taj koji odlučuje o primanju u članstvo, a Generalna skupština
donosi konačnu odluku koja je najčešće potvrdna. Ujedinjenje nacije broje 193 (2011) članice

4.2. Prava i dužnosti članica UN-a

Sve članice UN-a imaju pravo i dužnost učestvovati i glasati na zasjedanjima Generalne
skupštine o svim pitanjima koja su na dnevnom redu zasjedanja. Imaju pravo birati al ii da budu
birane u organima koje Generalna skupština imenuje. U Generalnoj skupštini članice biraju
članove Međunarodnog suda u Hagu, Generalnog sekretara UN-a, te članove pomoćnih organa.
One mogu postati članice većine specijaliziranih ustanova UN putem notifikacije ili po
jednostavnoj procedure primanja. Jedino su za prijem u članstvo finansijskih organizacija UN-a:
Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke potrebni posebni uvjeti.

Članice se pozivaju na sve diplomatske konferencije u okviru Ujedinjenih nacija. Države

članice UN-a su Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obaveza, posebno na osnovu
poglavlja VII koje predviđa djelovanje u slučaju prijetnje miru, narušavanjem mira ili akta
agresije.

4.3. Posebni položaj stalnih članica Savjeta sigurnosti

Najveće sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu su za sebe osigurale povlašteni položaj
u Savjetu sigurnosti. Republika Kina, Francuska, Rusija kao nasljednica SSSR-a, Ujedinjeno
Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjenje Američke Države su stalni članovi
Savjeta sigurnosti. Povlašteni položaj ovih država osiguran je i kroz način odlučivanja u Savjetu
sigurnosti.

Prema članu 27 (3) odluke u Savjetu sigurnosti se donose potvrdnim glasanjem devet
članova koje uključuju glasove svih pet stalnih članica savjeta sigurnosti. Ako se desi da bilo
koja od njih glasa suprotno, smatra se kao da je uložila veto i takva odluka ne proizvodi pravno
dejstvo.

Državljani stalnih članica Savjeta sigurnosti redovno se biraju za članove Međunarodnog

suda u Hagu. Uz to ove države imaju osiguran poseban položaj u izvršnim organima većine
specijaliziranih ustanova UN.
4.4. Suspenzije, isključenje iz članstva i povlačenje iz UN
Kada se govori o suspenzijama članica Ujedinjenih nacija, razlikujemo dvije vrste
suspenzija: Veliku suspenziju članice UN-a koja se propisuje Članom 5. Povelje i glasi: “Članici
Ujedinjenih nacija protiv koje je Savjet sigurnosti preduzeo preventivnu ili prinudnu akciju,
Generalna skupština može na preporuku Savjeta sigurnosti privremeno obustaviti ispunjavanje
prava i povlastica koje ima svaka država po osnovu članstva u Organizaciji. Savjet sigurnosti
može ponovo uspostaviti ispunjavanje ovih prava i povlastica.”

Odluku o suspenziji donosi Generalna skupština na prijedlog Savjeta sigurnosti.

Suspenzija prava i povlastica je privremenog karaktera i traje dok Savjet sigurnosti ne odluči da
ih ponovo uspostavi.

Također, postoji i mala suspenzija koja je predviđena članom 19. Povelje koji glasi:
Članica Ujedinjenih nacija koja je u zaostatku sa uplatom svog financijskog doprinosa
Organizaciji ne može učestvovati u glasanju Generalne skupštine ako je iznos njenih zaostalih
uplata jednak ili veći od iznosa doprinosa koji je bila obavezna da plati prethodne pune dvije
godine. Generalna skupština će dozvoliti takvoj članici da glasa samo ako se uvjeri da je ovo
neplaćanje izazvano faktorima koji su izvan kontrole članice. O ovoj suspenziji, za razliku od
prethodne, velike suspenzije, odlučuje Generalna skupština samostalno.

Generalna skupština može na preporuku Savjeta sigurnosti isključiti iz Organizacije

članicu UN koja uporno krši načela sadržana u Povelji. Ta mjera, do sada nije preduzimana.
Također, svaka članica ima suvereno pravo da se povuče iz članstva što je do sada iskoristila
jedino Indonezija 1965. godine ali se već iduće ponovo priključila.

4.5. Položaj država nečlanica prema Povelji UN-a

Poveljom je propisano da Organizacija osigurava da države koje nisu članice UN-a
postupaju u skladu sa njenim načelima u mjeri u kojoj je to potrebno za održavanje
međunarodnog mira i sigurnosti.

Član 2. (6): “Organizacija će nastojati da države koje nisu članice Ujedinjenih nacija
postupaju sa ovim načelima, ukoliko je to potrebno radi održavanja međunarodnog mira i
sigurnosti.” Što znači da organizacija kao i njene države članice mogu onu državu koja nije
članica UN prisiliti na poštivanje rezolucija Savjeta sigurnosti.

5. Organi Ujedinjenih nacija

Povelja UN-a predviđa 6 glavnih organa i to :

• Generalna skupština

• Savjet sigurnosti

• Ekonomski i socijalni savjet

• Strategijski savjet

• Međunarodni Sud u Hagu

• Sekretarijat

Specijalizirane agencije (ustanove) u okviru Ujedinjenih nacija su samostalne

međunarodne organizacije koje imaju specijaliziranu nadležnost. One se osnivaju ugovorima
zaključenim između zainteresiranih država koje postaju njihove članice.

Neke od tih specijaliziranih agencija (ustanova) su:

• Međunarodna organizacija rada (ILO)

• Organizacija za poljoprivredu i prehranu (FAO)

• Organizacija UN-a za prosvjetu, nauku i kulturu (UNESCO)

• Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)

• Međunarodne finansijske ustanove;

• Svjetska banka

• Međunarodni monetarni fond (IMF)

• Svjetska trgovinska organizacija (WTO)

• Međunarodna Organizacija za civilnu avijaciju (ICAO)

• Međunarodna pomorska organizacija (IMO)

• Svjetska poštanska unija (IPU)

• Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU)

 • ...

5.1. Generalna skupština Ujedinjenih nacija

Generalna skupština je glavni organ UN-a i čine je sve države članice koje su zastupljene
ravnopravnim izaslanstvima svojih vlada. U ovom organu, svaka država ima jedan glas.
Generalne skupštine se održavaju u sjedištu (New York) svake godine u 9. mjesecu i traju do
polovine 12. mjeseca. Odluke se donose prostom većinom glasova, osim za pitanja od izuzetnog
značaja (mir i međunarodna sigurnost, prijem novih članica, proračun) kada je potrebna
dvotrećinska većina.

Generalna skupština ima 6 glavnih odbora:

• Razoružanje i međunarodna sigurnost

• Ekonomija i finansije

• Socijalna, humanitarna i kulturna pitanja

• Specijalna politička pitanja i dekolonizacija

• Administracija i proračun

• Pravna pitanja
6. Savjet sigurnosti

Savjet sigurnosti UN-a najbitnije je tijelo Ujedinjenih naroda kojemu, prema 24. članu
Povelje UN-a zemlje članice organizacije povjeravaju zadatak očuvanja međunarodnog mira i
sigurnosti. Za potrebe očuvanja mira u svijetu Savjet sigurnosti raspolaže tvz. "plavim
kacigama", koje uz oružane snage čine vojni i civilni promatrači. Savjet sigurnosti je izvršni
organ Ujedinjenih nacija i sastoji se od petanest država članica. Generalna skupština bira deset
država članica dvotrećinskom većinom, na mandatni period od dvije godine. Svake godine se
bira polovina od tog broja. Pet članica Savjeta sigurnosti su stalne članice: Francuska, Ruska
federacija, Kina, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.

Kada Vijeće razmatra određenu prijetnju međunarodnom miru, ono prvo istražuje načine
mirnog rješenja sukoba. Ono može predlagati principe za rješavanje krize ili posredovati u
pregovorima. U slučaju oružanog sukoba, Vijeće pokušava osigurati prekid vatre. Vijeće može
poslati mirovnu misiju da pomogne sukobljenim stranama u uspostavljanju povjerenja i držanju
sukobljenih strana razdvojenim. Vijeće može silom nametnuti svoje odluke (Poglavlje VII
Povelje UN); može nametnuti ekonomske sankcije ili embargo na uvoz oružja. U rijetkim
slučajevima, Vijeće može autorizirati države članice da koriste “sva neophodna sredstva”
uključujući kolektivnu vojnu akciju, u cilju provođenja odluka Vijeća.

Zemlja članica Ujedinjenih naroda, koja nije članica Vijeća, može sudjelovati u
raspravama Vijeća koje se tiču nje, ali nema pravo glasa prilikom donošenja odluka .

7. Ekonomsko i socijalno vijeće (ECOSOC)

Ekonomsko i socijalno vijeće glavno je tijelo za koordinaciju ekonomskog i socijalnog

rada UN-a i specijaliziranih ustanova iz sistema UN-a. Vijeće je središnji forum za raspravu o
međunarodnim ekonomskim i socijalnim temama i za formuliranje preporuka na tom području.
Ono zauzima ključnu ulogu u jačanju međunarodne saradnje na području razvoja. Vijeće,
također, konsultira nevladine organizacije i time postaje životna veza Ujedinjenih naroda i
civilnog društva.

Vijeće se sastoji od pedeset četiri člana Ujedinjenih nacija koje bira Generalna skupština
dvotrećinskom većinom prisutnih članova koji galasaju. Svake godine bira se trećina članova na
period od tri godine. Odluke se donose prostom većinom glasova prisutnih članova koji glasaju.
Vijeće zasjeda kroz cijelu godinu, a glavno zasjedanje se održava u Septembru, kada se na
ministarskom sastanku raspravljaju glavna ekonomska i socijalna pitanja.

8.Starateljsko vijeće

Starateljsko je vijeće nadležno za razmatranje izvješća što ih podnose upravne vlasti

područja pod starateljstvom. Strateljsko vijeće vodi brigu o razvoju područja pod starateljstvom
u cilju postizanja nezavisnosti. S obzirom da je posljednje starateljsko područje Palau na Pacifiku
steklo nezavisnost 1.1. 1994. Godine, Starateljsko vijeće je suspendovalo svoju djelatnost.

9.Međunarodni Sud u Hagu

Međunarodni sud pravde (ICJ), koji se nalazi u Haagu, Holandija, to je glavni sudski
organ Ujedinjenih naroda. Statut Suda sastavni je dio Povelje UN-a. Međunarodni sud pravde
rješava sporove između država članica, daje savjetodavna mišljenja na traženje Opće skupštine i
Vijeća sigurnosti, te drugih tijela i specijaliziranih agencija UN-a, ako ih za to ovlasti Opća
skupština. Sud sudi na temelju međunarodnih ugovora, međunarodnog običajnog prava i općih
pravnih načela, kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila može koristiti i neke
sudske presude ili naučavanje najpoznatijih publicista.

10.Sekretarijat

Sekretarijat je administrativni organ UN-a koji radi po uputama Opće skupštine, Vijeća
sigurnosti i drugih organa UN-a. Na čelu je glavni sekretar, kojeg imenuje Opća skupština na
preporuku Vijeća sigurnosti. Pored glavnog sekretara, sekretarijat čini pomoćno osoblje. Glavni
Sekretar je najviši administrativni službenik UN, ali obavlja i značajne političke funkcije.
Sekretarijat se sastoji od odjela i ureda. U njemu je zaposleno više od 8.900 radnika iz 160
zemalja. Sjedište je u New Yorku, a ono ima svoje urede u Beču, Nairobiju i Ženevi.

Od administrativnih funkcija najznačajnije su one koje se odnose na pripremanje

sastanaka drugih organa UN: Generalne skupštine, Savjeta sigurnosti i Ekonomskog i socijalnog
savjeta.

11.SPECIJALIZOVANE USTANOVE UN-A

Specijalizovane ustanove su samostalne međunarodne organizacije koje imaju

specijaliziranu nadležnost. Osnivaju se ugovorima zaključenim između zainteresiranih država
koje postaju njihove članice. Mnoge organizacije i agencije UN-a postoje za rad na pojedinim
pitanjima. Neke od najpoznatijih agencija su: Međunarodna agencija za atomsku energiju, hranu
i poljoprivredu FAO, UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural
Organization), Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija.

11.1. Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO)

Osnovana je 1945, ima sjedište u Parizu. Cilj organizacije je unapređenje međunarodne

saradnje na području obrazovanja, nauke i kulture. Organizaciji je stavljeno u zadatak
unapređenje uzajamnog poznavanja i razumijevanje među narodima, poticanje širenja prosvjete i
kulture u najširim slojevima stanovništva.

Brojni su projekti koje je UNESCO podržao u poslijeratnom periodu u Bosni i

Hercegovini, od obnove škola i pomoći u obnovi Starog mosta u Mostaru, do pružanja ekspertize
i stručne pomoći u različitim oblastima.
11.2. Svjetska zdrastvena organizacija (WHO)

Osnovana je 1947. Godine, ima sjedište u Ženevi. Cilj organizacije je podizanje razine
zdravlja svih naroda. Svrha osnivanja Organizacije je ostvarivanje najviše razine zdravlja za sve
narode što je uslov za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti (član.1.). U ostvarivanju te svrhe
Organizacija djeluje kao centralno tijelo za koordinaciju zdravstvenog rada. Pri tome
Organizacija ostvaruje saradnju sa UN i njegovim specijaliziranim agencijama kao i sa drugim
organizacijama WHO pomaže državama u unapređenju zdravlja kroz pružanje tehničke pomoći
uključujući i obavljanje epidemološke i statističke službe. Organizacija ima tri glavna organa:
Svjetska zdravstvena skupština, Izvršni odbor i Sekretarijat.

11.3.Međunarodna organizacija rada (ILO)

Regionalni ured ILO-a za Evropu, koji se nalazi u Ženevi, te sub-regionalni ured za

Centralnu i Istočnu Evropu u Budimpešti, su odgovorni za aktivnosti ILO-a u zemljama
Centralne i Istočne Evrope. Odjel za podršku ILO-u u Sarajevu je osnovan 1996. godine, na čelu
sa ILO nacionalnim korespondentom. Osnovni zadatak Organizacije je poboljšanje položaja
radnika i uvjeta rada. U tome najznačajniju ulogu ima Konferencija koja usvaja zaključke u
obliku nacrta konvencija ili preporuka koje usvaja dvotrećinskom većinom (član 9. Ustava)

ILO u Bosni i Hercegovini zagovara razvoj demokratskih institucija tripartitnog

djelovanja, te pruža potporu u realizaciji i usvajanju zakona koji na društveno odgovoran način
omogućavaju tranziciju ka tržišnoj ekonomiji. ILO također pruža tehničku pomoć u
promovisanju stvaranja novih radnih mjesta kroz razvoj malih i srednjih preduzeća.

11.4. Svjetska banka – WORLD BANK

Svjetska banka obuhvata pet finansijskih organizacija:

Međunarodnu banku za obnovu i razvoj – IBRD, osnovanu 1945,

Međunarodno financijska korporacija– IFC, osnovano 1956,

 Međunarodno udruženje za razvoj – IDA, osnovano 1960. i

Agencije za jemstvo mnogostranih ulaganja – MIGA, osnovanu 1968.

Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova- ICSID

Sve organizacije imaju zajednički cilj smanjenje siromaštva i poboljšanje životnog standarda
naroda kroz unapređenje održivog gospodarskog rasta i razvoja.

11.5. Međunarodni monetarni fond MMF

Primarna svrha Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) je osiguranje stabilnosti

međunarodnog monetarnog sistema. Ovaj sistem je ključan za promovisanje održivog
ekonomskog rasta, poboljšanje životnih standarda i smanjenje stope siromaštva. Pet glavnih
ciljeva MMF-a su: promovisanje međunarodne monetarne saradnje, osiguravanje ekspanzije i
uravnoteženje rasta međunarodne trgovine, promovisanje stabilnosti deviznih kurseva,
osiguravanje pomoći u uspostavljanju multilateralnog sistema plaćanja, i pružanje mogućnosti
pristupa sredstvima (uz odgovarajuća jamstva) za članove koji se susreću sa poremećajima u
platnim bilansima.

11.6. Organizacija za poljoprivredu i prehranu (FAO)

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (Food and Agriculture

Organization of the United Nations – FAO) osnovana je 1943. Godine. Danas je FAO najveća
agencija u sustavu Ujedinjenih naroda s 191 državom članicom i Europskom unijom te Farskim
Otocima kao jedinim promatračkim članom, s više od 4.000 profesionalaca koji osim u sjedištu
FAO-a u Rimu posluju u još 5 regionalnih ureda (Afrika, Azija, Pacifik, Latinska Amerika i
Karibi, Bliski Istok te Europa). Sekretarijat i glavni sekretar imaju sjedište u Rimu.

Osnovni zadatak ove Organizacije je u ostvarenju „slobode čovječanstva od gladi“ što je

istaknuto u preambuli Ustava organizacije. FAO nudi izravnu pomoć u razvoju, skupljajući,
analizirajući i distribuirajući informacije; daje savjete vladama u vođenju politike, te djeluje kao
međunarodni forum za otvorenu raspravu o problemima hrane i poljoprivrede. Od svog osnutka,
FAO radi kako bi iskorijenio siromaštvo i glad, povećao poljoprivrednu produktivnost, osigurao
prehrambenu sigurnost te poboljšao kvalitetu života stanovništva u ruralnim područjima.

11.7. Svjetska trgovinska organizacija (WTO)

Svjetska trgovinska organizacija (WTO od engl. World Trade Organization) je

međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i pravni okvir multilateralnog
trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine robama, uslugama i intelektualnom
vlasništvu. Proizašla je iz Općeg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT). Sjedište Organizacije
je u Ženevi (Švicarska), a ukupno broji 153 država članica.

Osnovni cilj Svjetske trgovinske organizacije je postizanje održivog rasta i razvoja

ekonomiije, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje
saradnje u vođenju svjetske ekonomske politike. Djelovanje Svjetske trgovinske organizacije
usredotočeno je na stvaranje otvorenog i ravnopravnog sistema trgovinskih pravila, progresivne
liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama,
uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana u međunarodnim
trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju, te tranzicijskih zemalja u
multilateralni sistem i osiguravanje njegove transparentnosti.

11.8. Međunarodna organizacija za civilnu avijaciju (ICAO)

Organizacija međunarodne civilne avijacije (engl. International Civil Aviation Organization;

skraćeno ICAO) je specializirana ustanova Ujedinjenih naroda, osnovana 1944. godine u
Chicagu, zadužena je za stalni nadzor uvođenja i provođenja Konvencije o međunarodnoj
civilnoj avijaciji (Čikaške konvencije).
Svrha njenog osnivanja je unapređenje i povećanje ssigrunosti zračnog prometa, osigruanje
razvoa međunardnog civilnog zrakoplovstva, zračnih luka, kao i ostvarenje sigurnog, redovnog,
svrsishodnog i ekonomičnog zračnog prometa. Pored toga svrha organizacije je i rad na
uklanjanje nerazumne konkurencije, kao i osiguranje prava država ugovornica Čikaške
konvencije.

11.9. Organizacija UN-a za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO)

Organizacija za Obrazovanje, Nauku i Kulturu Ujedinjenih Nacija je specijalna agencija

Ujedinjenih Nacija osnovana 1946. godine. Osnovni cilj organizacije je da doprinese miru i
sigurnosti kroz podržavanje kolaboracije među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao
metod pospješivanja univerzalnog poštovanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih
sloboda.

Brojni su projekti koje je UNESCO podržao u poslijeratnom periodu u Bosni i

Hercegovini, od obnove škola i pomoći u obnovi Starog mosta u Mostaru, do pružanja ekspertize
i stručne pomoći u različitim oblastima.

11.10. Međunarodna pomorska organizacija (IMO)

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) - Organizacija je osnovana 1948 s ciljem

omogućavanja razmjene informacija i druge suradnje između vlada država članica na području
pomorstva. Sjedište Organizacije je u Londonu. Svrha Organizacije je pružiti mehanizme za
saradnju država na polju pomorske plovidbe, razvijanje međunarodnih standarda sigurnosti na
moru, kako u pogledu plovidbe tako i u nadzoru i sprečavanju onečićenja morske okoline
posebno sa brodova.

11.11. Svjetska poštanska unija (UPU)

Poštanska unija (UPU) - Unija je osnovana 1874, a specijaliziranom ustanovom UN-a postala je
1948. Cilj je Unije stvaranje jedinstvenog poštanskog područja svih članica Unije. Sjedište je u
Bernu. Svjetska poštanska unija cijeli je svijet povezala u jednu cjelinu i omogućila uzajamnu
razmjenu poštanskih pošiljki. Organizacija i funkcioniranje Svjetske poštanske unije zasniva se
na aktima donijetim usuglašenom voljom svih zemalja članica. Princip jedinstva poštanskog
sustava za razmjenu poštanskih pošiljki predstavlja osnovu na kojoj počiva djelatnost Svjetske
poštanske unije.

11.12. Međunarodna unija za telekomunikacije

Unija je osnovana 1865. godine, sa ciljem unapređenja suradnje na području

telekomunikacija. Sjedište je u Ženevi. Međunarodna unija za telekomunikacije zauzima ključnu
poziciju u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija, kao kreator tehničkih standarda koji
se primenjuju na globalnom nivou. Na taj način se omogućuje međusobno povezivanje ljudi,
odnosno opreme, širom sveta, kao i zadovoljavajući kvalitet usluga.

Pored toga, jedan od osnovnih zadataka Unije jeste da reguliše korišćenje radio-
frekvencijskog spektra kako bi se obezbedile neometane međunarodne bežične komunikacije i
slobodan protok informacija.

12. Nedostaci Ujedinjenih nacija

Stalne članice Vijeća sigurnosti (SAD, UK, Kina, Rusija i Francuska), kao najjačeg
organa UN-a, imaju pravo veta. Pravo veta podrazumijeva da ove članice mogu zaustaviti
usvajanje bilo koje odluke bez obzira na broj glasova drugih nestalnih članica. Od svih ovih
članica SAD najviše koristi ovo pravo i to najviše u slučaju odlučivanja o Izraelu. Pravo veta je
uvedeno da bi se zaštitili interesi zemalja osnivača UN-a. U većini slučajeva ono usporava
složene političke odluke. Smatra se da davanjem ovog prava stalnim članicama Vijeća sigurnosti
koje su ujedno i najveći snadbjevači oružja, ne doprinosi se rješavanju važnih kriznih situacija.
Ovo dovodi do drugog problema a to je centralizacija. Naime, sve UN-ove odluke su vezane za
Vijeće sigurnosti a odluke Vijeća sigurnosti za 5 stalnih članica.

Finansiranje UN-a je na bazi dobrovoljnog iznosa članica koji zavisi od njihove

ekonomske pozicije. Pošto je finansiranje dobrovoljno, mnoge UN članice u doba ekonomske
krize dolaze u poziciju kada nisu u stanju obavljati svoje dužnosti.

UN se često optužuje da je birokratska tvorevina koja više košta nego što pomaže.

Značajnije reforme UN-a počele su 1997. godine. Jedna od predloženih promjena je i

povećanje broja stalnih članica Vijeća sigurnosti (Njemačka, Brazil, Indija i Japan) što bi
ostavilo 1.7 biliona Muslimana bez predstavnika u stalno članstvo VS kao i afričke zemlje.
Druga ideja je da ostane isti broj stalnih članica ali poveća broj nestalnih sa 10 na 20.

Još jedna od predloženih promjena je kontinuirano korištenje veta u slučajevima vitalne

nacionalne sigurnosti ili potpuno ukidanje veta.

13. ZAKLJUČAK

Ujedinjene nacije su formirane neposredno nakon Drugog svjetskog rata s ciljem

održavanja mira i pomirenja zavađenih strana, te izbjegavanja sličnih situacija u budućnosti. Od
svog osnivanja do danas, UN su provodile mnoge mirovne misije diljem svijeta. Djelovale su na
teritoriji Libanona, Kongu, Jemenu, Iranu, Iraku, Ruandi, Kosovu, Bosni i Hercegovini itd. Sve
članice UN-a imaju pravo i dužnost učestvovati i glasati na zasjedanjima Generalne skupštine o
svim pitanjima koja su na dnevnom redu zasjedanja. Ujedinjenje nacije broje 193 (2011) članice,
s tim da su najveće sile pobjednice u Drugom svjetskom ratu za sebe osigurale povlašteni položaj
u Savjetu sigurnosti. Republika Kina, Francuska, Rusija kao nasljednica SSSR-a, Ujedinjeno
Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjenje Američke Države su stalni članovi
Savjeta sigurnosti, te imaju pravo veta. Smatra se da davanjem ovog prava stalnim članicama
Vijeća sigurnosti koje su ujedno i najveći snadbjevači oružja, ne doprinosi rješavanju važnih
kriznih situacija. Ovo dovodi do drugog problema, a to je centralizacija. Naime, sve UN-ove
odluke su vezane za Vijeće sigurnosti, a odluke Vijeća sigurnosti za 5 stalnih članica. Pošto je
finansiranje dobrovoljno, mnoge UN članice u doba ekonomske krize dolaze u poziciju kada nisu
u stanju obavljati svoje dužnosti.