Digitalniudz PDF

FUNKCIJE VIŠE VARIJABLI
Matematika II
Jadranka Mićić Hot
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Katedra za matematiku
Ivana Lučića 5, Zagreb
2017.
ii
Matematika nije samo znanost nego i umjetnost. U njoj ne samo da ima mjesta mašti, već
u matematici jedva da ima nečega od trajne vrijednosti što je stvoreno bez mašte. Da smo
”matematički bogovi” ne bi nam matematika značila ništa. Njezinu ljepotu i vrijednost,
za nas kao ljudska bića, zahvaljujemo tome što se, zbog naše ograničenosti, moramo
potruditi da bismo doprli do njezinih istina. Kao i poezija, i matematika je plemenita
djevojka koja uzvraća ljubav onome koji je razumije i iskreno voli. Ljubav se tih dviju
djevojaka, matematike i poezije, ne može kupiti za novac. Ljubav prema njima se ne
može hiniti. Prava je matematika uvijek bila i lijepa, a prava je umjetnost uvijek bila i
istinita. Na velike se vrhunce kojiput može uspeti s različitih padina planine, no one koji
stignu na vrh obasjava isto Sunce.
”O matematici” akad. VLADIMIR DEVIDÉ

Namjena udžbenika
Ovaj udžbenik je namijenjen studentima preddiplomskih studija Fakulteta stro-

jarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu koji trebaju steći osnovna znanja
o infinitezimalnom računu funkcija više varijabli. Namijenjen je i studentima
drugih, srodnih struka. Obuhvaća trećinu sadržaja predavanja iz kolegija Ma-
tematika II za studente preddiplomskih studija FSB-a. Sadrži tekstualno bogate
dijelove, mnogo motivacijskih primjera i riješenih zadataka. Udžbenik je upot-
punjen mnoštvom ručno napravljenih slika koje su izvorne ili su napravljene
na osnovi sličnih slika u materijalima navedenim u literaturi. Na kraju svakog
poglavlja su zadaci za samostalno učenje. Na kraju udžbenika nalazi se po-
pis korištene literature koji upućuje studenta na proširivanje usvojenih znanja
korištenjem druge dostupne literature.
Kao podloga za izradu udžbenika korišteni su materijali nastavnika s FSB-a
koji se nalaze na web-u Katedre za Matematiku FSB-a. Mrežna verzija će biti
obogaćena animacijama.
Predgovor
Ovaj udžbenik sastoji se iz tri dijela:

1. dio posvećen je skalarnim i vektorskim funkcijama. Dane su njihove defi-
nicije i navedeni primjeri. Promatrani grafovi skalarnih funkcija u dvije
dimenzije, posebice plohe drugog reda. Dan je grafički prikaz skalarnih
funkcija preko nivo ploha.
2. dio obraduje diferencijalni račun (skalarnih) funkcija više varijabli. Uvedeni

su pojmovi parcijalnih derivacija, gradijenta i usmjerene derivacije. Defini-
ran je totalni diferencijal, te njegova primjena na približni račun. Pokazano
je više tipova lančanog deriviranja. Definirane su više parcijalne derivacije
i diferencijal višeg reda. Dana je Taylorova formula s primjenom na pri-
bližno računanje. Pokazano je kako naći lokalne i globalne ekstreme.
3. dio posvećen je dvostrukim i trostrukim integralima. Definirani su ti inte-

grali na pravokutniku i kvadru, respektivno, te tehnike integriranja na
općenitom području. Navedene su primjene dvostrukog integrala na računanje
volumena, mase i težišta ploče, površine plohe, te primjene trostrukog in-
tegrala na računanje volumena, mase i težišta tijela, srednje vrijednosti
funkcije u dijelu prostora i momenta tromosti.
Matematičke oznake
Oznake usporedivanja
= jednako ≈ približno jednako ≤ manje ili jednako

≡ identički jednako < manje ≥ veće ili jednako
:= jednako po definiciji > veće 6 nejednako, različito od
=
Grčki alfabet
A, α alfa B, β beta Γ, γ gama ∆, δ delta

E, ε, epsilon Z, ζ zeta H, η eta Θ, θ, ϑ t(h)eta
I, ι jota K, κ kapa Λ, λ lambda M, µ mi
N, ν ni Ξ, ξ ksi O, o omikron Π, π, ϖ pi
P, ρ, % ro Σ, σ, ς sigma T, τ tau ϒ, υ ipsilon
Φ, φ, ϕ fi X, χ hi Ψ, ψ psi Ω, ω omega
Konstante
const., konst. konstantna veličina (konstanta)

π = 3.14159 . . . omjer opsega kruga i njegovog promjera
e = 2.71828 . . . baza prirodnog logaritma
viii Matematičke oznake
Algebra
N skup prirodnih brojeva Z skup cijelih brojeva
Q skup racionalmih brojeva R skup realnih brojeva
Rn n−dimenzionalni euklidski C skup kompleksnih brojeva
vektorski prostor f :X →Y preslikavanje f s X u Y
sing a predznak (signum) broja a |a| apsolutna vrijednost broja a
am a na m−tu potenciju logb a logaritam od a na bazi b
log a dekadski logaritam od a ln a prirodni logaritam od a
Trigonometrijske funkcije, hiperboličke funkcije

sin sinus cos kosinus
tg tangens ctg kotangens
arcsin arkus-sinus arccos arkus-kosinus
arctg arkus-tangens arcctg arkus-kotangens
sinh, sh sinus hiperbolički cosh, ch kosinus hiperbolički
tgh, th tangens hiperbolički ctgh, cth kotangens hiperbolički
arsinh, arsh area-sinus arcosh, arch area-kosinus
artgh, arth area-tangens arctgh, arcth area-kotangens
Analiza
lim f (x) = B B je granična vrijednost funkcije f (x), kada x teži prema a
x→a
∆ diferencija ili prirast, npr. ∆ x
d diferencijal, npr. dx
d d2 dn
dx , dx2 , . . ., dxn prva, druga, . . ., n−ta derivacija
f 0 (c), f 00 (x), f 000 (x), 




(4) (n)
f (x), . . . , f (x) prva, druga, . . ., n−ta derivacija funkcije y = f (x)
ili 


0 00
y ,y ,...,y (n) 
ẏ(t), ẋ(t), ÿ(t), ẍ(t) prva i druga derivacija po parametru funkcije y = f (x)
zadane u parametarskom obliku x = x(t), y = y(t)
∂ ∂2 ∂n
∂x , ∂x2 , . . ., ∂xn prva, druga, . . ., n−ta parcijalna derivacija
∂2
∂x∂y druga parcijalna derivacija, najprije po x, a onda po y
Matematičke oznake ix
fx , fy , fxx , fxy , fyy , . . . prva, druga, . . ., parcijalna derivacija funkcije f (x, y)

grad gradijent skalarnog polja (grad ϕ = ∇ϕ)
∂
∂~s usmjerena derivacija (derivacija skalarnog polja
ϕ u smjeru ~s: ∂ϕ
∂~s =~s · grad ϕ)
Rb
f (x) dx odredeni integral funkcije f u granicama od a do b
as
f (x, y) dP dvostruki integral po ravninskom području P
(P)
t
f (x, y, z) dV trostruki integral po trodimenzionalnom području V
(V )
Sadržaj
Namjena udžbenika iii
Predgovor v
Matematičke oznake vii
Funkcije više varijabli 1

1 Skalarne i vektorske funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1 Skalarne funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Vektorske funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . 7
2 Geometrijski prikaz funkcija više varijabli . . . . . . . . . . . . . . 10
2.1 Plohe 2. reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.2 Nivo krivulje i nivo plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
4 Derivacije funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
4.1 Parcijalne derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
4.2 Geometrijska interpretacija parcijalnih derivacija . . . . . . 25
4.3 Fizikalna interpretacija parcijalnih derivacija . . . . . . . . 27
5 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
5.1 Diferencijal funkcije dvije varijable . . . . . . . . . . . . . . 28
5.2 Diferencijal funkcije više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . 30
5.3 Približno izračunavanje i diferencijal . . . . . . . . . . . . . 33
5.4 Lančano deriviranje funkcija više varijabli . . . . . . . . . 36
6 Usmjerena derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
6.1 Definicija usmjerene derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . 41
6.2 Gradijent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
7 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
8 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
8.1 Parcijalne derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . 56
8.2 Diferencijali višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
xii SADRŽAJ
8.3 Taylorova formula za funkcije više varijabli . . . . . . . . . 62

8.4 Približno računanje i Taylorova formula . . . . . . . . . . . 63
9 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
10 Ekstremi funkcija više varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
10.1 Lokalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
10.2 Kriterij za odredivanje ekstrema . . . . . . . . . . . . . . . 72
10.3 Kriterij drugih parcijalnih derivacija . . . . . . . . . . . . . 76
10.4 Globalni ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
11 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
12 Višestruki integrali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
12.1 Dvostruki integral: definicija i geometrijsko značenje . . . 91
12.2 Izračunavanje dvostrukog integrala po pravokutnom po-
dručju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Izračunavanje dvostrukog integrala po pravokutniku . . . . . . . 94
12.3 Dvostruki integral po općem području . . . . . . . . . . . 100
12.4 Svojstva dvostrukog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
13 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
14 Dvostruki integral u polarnim koordinatama . . . . . . . . . . . . 116
15 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
16 Primjene dvostrukog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
16.1 Volumen i površina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
16.2 Masa ploče . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
16.3 Težište ploče . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
16.4 Srednja vrijednost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
16.5 Površina plohe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
17 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
18 Trostruki integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
18.1 Izračunavanje trostrukog integrala po kvadru . . . . . . . 145
18.2 Trostrukiog integral po općem području . . . . . . . . . . . 146
19 Primjene trostrukih integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
19.1 Volumen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153
19.2 Masa tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
19.3 Težište tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
19.4 Moment tromosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
19.5 Srednja vrijednost funkcije na dijelu prostora . . . . . . . . 160
20 Zadaci za vježbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
Literatura 164
Funkcije više varijabli
Funkcije koje smo proučavali do sada bile su realne funkcije jedne realne varija-
ble. U matematici i u primjeni te funkcije nisu dovoljne za opisivanje različitih
prirodnih pojava, često se pojavljuju veličine koje ovise o više drugih (nezavis-
nih) veličina. Primjerice, obujam valjka ovisi i o radijusu osnovice i o visini, tlak
plina ovisi i o obujmu i o temperaturi, temperaturu na Zemlji ovisi o geografskoj
duljini i širini mjesta u kojem se mjeri, kinetička energija tijela koje se giba ovisi
o njegovoj masi i o brzini kojom se giba, kamate kredita ovise o glavnici, roku ot-
plate, kreditnoj sposobnosti i sl. Stoga ćemo proširiti pojam funkcija uključujući
funkcije više nezavisnih varijabli.
Podsjetimo se iz Matematike I, da skup svih uredenih n-torki realnih brojeva
označavamo s Rn :
Rn = {(x1 , x2 , . . . , xn ) : xi ∈ R, i = 1, . . . , n}.
Elemente iz Rn kraće zapisujemo s ~x, ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ). Na ovom skupu defini-

ramo zbrajanje i množenje skalarom po komponentama, tako da za~x = (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈
Rn , ~y = (y1 , y2 , . . . , yn ) ∈ Rn i α ∈ R imamo
~x +~y := (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),
α~x := (αx1 , αx2 , . . . , αxn ).
(Rn , +, ·) je vektorski prostor, jer ima svojstva:

(VP1 ) (~x +~y) +~z =~x + (~y +~z)
(VP2 ) ~x +~0 = ~0 +~x = ~a
(VP3 ) (∀~x ∈ Rn )(∃(−~x) ∈ Rn )~x + (−~x) = (−~x) +~x = ~0
(VP4 ) ~x +~y =~y +~x
(VP5 ) α(~x +~y) = α~x + α~y
2 Funkcije više varijabli
(VP6 ) (α + β)~x = α~x + β~x
(VP7 ) (αβ)~x = α(β~x)

(VP8 ) (∀~x ∈ Rn ) 1~x =~x .
Na Rn definirat ćemo euklidski skalarni produkt, euklidsku normu i euklid-
sku metriku:
euklidski (ili standardni) skalarni produkt: (~x,~y) := ∑ni=1 xi yi = x1 y1 + . . . xn yn

p q
euklidska norma k~xk := (~x,~x) = x12 + . . . xn2
euklidska metrika (udaljenost) d(~x,~y) := k~x −~yk .

Na taj način Rn je euklidski (vektorski) prostor.
1 Skalarne i vektorske funkcije više varijabli 3
1 Skalarne i vektorske funkcije više varijabli

Podsjetimo se, funkcija iz skupa X u skup Y je pravilo f po kojem se elementu
x ∈ X pridružuje jedan jedini element y ∈ Y . Kraće zapisujemo
f : X → Y, y = f (x).
Skup X nazivamo područje definicije (domena) funkcije f , oznaka D f ili dom f .

Skup Y nazivamo kodomena funkcije f , a f (X) područje vrijednosti (podskup
kodomene).
Graf funkcije je skup Γ f koji čine točke (x, f (x)) za x ∈ D f ,
Γ f = {(x, y) : y = f (x), x ∈ D f }.
1.1 Skalarne funkcije više varijabli

Ako svakoj točki ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ) prostora Rn ili nekog njegovog dijela pri-
družimo jednu jedinu brojčanu vrijednost (skalar) y ∈ R, onda takvo pridruživanje
nazivamo skalarnom funkcijom n (realnih) varijabli. Dakle,
Skup svih (x1 , x2 , . . . , xn ) kojima se pridružuje vrijednost y zovemo područje

definicije (područje argumenata ili domena funkcije), oznaka Df ili dom f , dom f ∈
Rn .
Skup svih mogućih vrijednosti od y zovemo područje vrijednosti, oznaka Vf ,
V f ⊆ R.
Primjer 1.1. Zadana je funkcija: y = x1 · cos x2 + x33 .

U slučaju kada je n = 1, 2, 3, uobičajenije je koristiti oznake
x1 = x, x2 = y, x3 = z, y = u, v w, . . .
Dakle, u = x cos y + z3 .
Izračunajmo u(3, 0, 2), u(2, 3, 0) i odredimo područje definicije funkcije.
Rješenje:
u(3, 0, 2) = 3 cos 0 + 23 = 3 · 1 + 8= 11
u(2, 3, 0) = 2 cos 3 + 03 = 2 cos 3 ≈ 2 · (−0.99) = −1.98
Područje definicije dom u = R3

Zadatak 1.1. Izračunati vrijednost funkcije u zadanim točkama.
a) w = x1 · x2 + ln x3
T1 (−2, 3, 1),
T2 (1, 0, e),
b) z = x2 + 3ey
T1 (−1, 4),
T2 (2, −1),
p
c) y = u2 + 2v · w
T1 (−2, 1, 6),
T2 (−1, 2, 2).
Rješenje:
a) w(−2, 3, 1) = −6 b) z(−1, 4) = 1 + 3e4

w(1, 0, e) = 1 z(2, −1) = 4 + 3e−1
c) y(−2, 1, 6) = 4
y(−1, 2, 2) = 3
Prirodno područje definicije (prirodna domena) skalarne funkcije više va-

rijabli zadane s y = f (x1 , x2 , . . . , xn ) je najveći skup točaka (x1 , x2 , . . . , xn ) ∈ Rn za
koje je funkcija definirana, odnosno za koje navedena formula ima smisla.
Kada tražimo područje definicije funkcije obično mislimo na prirodno po-
dručje definicije.
√
Primjer 1.2. Odredimo domenu funkcija z = x y.
Rješenje: √
z(1, 4) = 1·4 = 2
p √
z(−3, 7) = (−3) · 7 = −21 nije definirano
Područje definicije je skup svih (x, y) ∈ R2 za koje je xy ≥ 0.
Dakle, dom z čine točke u I i III kvadrantu (s koordinatnim osima), vidi sliku 1.1.
√
Slika 1.1: Domena funkcije z = xy
Zadatak 1.2. Odrediti i skicirati područje definicije funkcije.
√
a) z = x+ y
p
b) z = 4 − x 2 − y2
1 1
c) z= √ +√
x+y x−y
d) z = ln(x2 + y)
x
e) z = arcsin
y2
Rješenje:
a) dom z = {(x, y) ∈ R2 : y ≥ 0}
b) dom z = {(x, y) ∈ R2 : x2 + y2 ≤ 4}
c) dom z = {(x, y) ∈ R2 : y > −x i y < x}
d) dom z = {(x, y) ∈ R2 : y > −x2 }
e) dom z = {(x, y) ∈ R2 : −y2 ≤ x ≤ y2 i y 6= 0}
Primjer 1.3. Navedimo neke primjene skalarnih funkcija više varijabli.
Rješenje: Primjeri skalarnih funkcija više varijabli

− temperatura zraka − pritisak − potencijal
t = T (x, y, z) (atmosferski, (elektrostatski,
hidrostatički,. . .) gravitacijski,. . .)
− gustoća (materijala, Sunca,. . .)
1.2 Vektorske funkcije više varijabli

Ako svakoj točki (x1 , x2 , . . . , xn ) prostora Rn ili nekog njegovog dijela pridružimo
vektor (y1 , . . . , ym ) iz prostora Rm (m = 2, 3) onda takvo pridruživanje nazivamo
vektorskom funkcijom n (realnih) varijabli.
U tom slučaju vektorska funkcija može se zadati s pomoću tri skalarne funk-
cije
y1 = f1 (x1 , x2 , . . . , xn ),
y2 = f2 (x1 , x2 , . . . , xn ),
y3 = f3 (x1 , x2 , . . . , xn ),
~y = y1~i + y2 ~j + y3~k,
gdje su ~i, ~j, ~k jedinični vektori u smjeru kookdinatnih osi pravokutnog Kartezi-
jeva koordinatnog sustava.
Primjer 1.4. Zadana je vektorska funkcija
u = xy + z
v = cos(xy) + ez
Izračunajmo vrijednost funkcije u točki (1, 0, 2).

Rješenje:
Budući je naša funkcija
(u, v) = (xy + z, cos(xy) + ez ) ,
imamo:
(u, v)(1, 0, 2) = 1 · 0 + 2, cos(1 · 0) + e2

= 2, 1 + e2

≈ (2, 8.389)
Zadatak 1.3. Izračunati vrijednost vektorske funkcije u zadanim točkama.
p
a) r= x2 + y2
ϕ=sin(xy)
T1 (1, 0), T2 (0, −1), T3 (1, −1)
b) u=x + y + z
v=2x + 1
T1 (1, 2, 3), T2 (−1, 0, 2)

Rješenje: p
a) (r, ϕ) = x2 + y2 , sin(x y)
(r, ϕ)(1, 0) = (1, 0)

(r, ϕ)(0, −1) = (1, 0)
√
(r, ϕ)(1, −1) = ( 2, − sin 1)
b) (u, v) = (x + y + z, 2x + 1)
(u, v)(1, 2, 3) = (6, 3)

(u, v)(−1, 0, 2) = (1, −1)
Primjer 1.5. Navedimo neke primjene vektorskih funkcija.

Rješenje:Primjeri vektorskih funkcija

− polje sila (električno, magnetno,
− brzina strujanja fluida gravitacijsko,. . .)
u cijevi ~v = ~V (x, y, z)
− vektorska funkcija skalarne va- − vektorska funkcija dvije vari-

rijable ~v = ~V (t), čiji je graf krivulja jable ~v = ~V (t, s), čiji je graf ploha u
u prostoru; prostoru;
podsjetimo se, parametarska jed- podsjetimo se, parametarska jed-
nadžba pravca je ~r(t) = r~A + t~s, t ∈ nadžba ravnine je ~r(t, s) = r~A + t~u +
R. s~v, t, s ∈ R.
Nadalje ćemo se baviti skalarnim funkcijama više varijabli, koje ćemo

kraće zvati funkcijama više varijabli. Vektorske funkcije mogu se zadati pomoću
više skalarnih funkcija.
2 Geometrijski prikaz funkcija više varijabli

Podsjetimo se grafa funkcije jedne varijable.
Graf funkcije y = f (x) u zadanom koordinatnom sustavu x, y čine sve točke
(x, y) za koje vrijedi y = f (x), tj.
Γ f = {(x, y) : y = f (x), x ∈ dom f ⊆ R}
Slika 2.2: Graf funkcije jedne varijable
Analogno, graf funkcije dvije varijable z = f (x, y) u zadanom koordinatnom

sustavu x, y, z čine sve točke (x, y, z) za koje vrijedi z = f (x, y), tj.
Γ f = {(x, y, z) : z = f (x, y), (x, y) ∈ dom f ⊆ R2 }
(vidi sliku 2.3) i graf funkcije tri varijable w = f (x, y, z) u zadanom koordinatnom
Slika 2.3: Graf funkcije dvije varijable

2 Geometrijski prikaz funkcija više varijabli 11
sustavu x, y, z, w čine sve točke (x, y, z, w) za koje vrijedi w = f (x, y, z), tj.
Γ f = {(x, y, z, w) : w = f (x, y, z), (x, y, z) ∈ dom f ⊆ R3 }.
Graf funkcije tri varijable je ploha u četverodimenzionalnom prostoru (tzv. hi-

perploha), pa ga nije moguće vizulano predočiti, vidi sliku 2.4.
Slika 2.4: Nemogućnost vizualnog prikaza grafa funkcije tri varijable
Očito, graf funkcije n varijabli nalazi se u prostoru Rn+1 . Stoga se grafovi mogu
vizualno interpretirati u koordinatnom sustavu samo ako je n = 1 ili n = 2.
2.1 Plohe 2. reda
Često nije jednostavno nacrtati plohu koja je graf funkcije z = f (x, y). Primje-
rice, primjenom paketa ”WolframAlpha” možemo nacrtati graf analitički za-
dane funkcije (vidi sliku 2.5).
Možemo lako nacrtati plohe 2. reda u normalnom obliku. Općenito, jednadžbe
ploha 2. reda zadane su polinomima drugog stupnja u varijablama x, y i z. U
nastavku slijedi pregled ploha 2. reda.
p
Slika 2.5: Graf funkcije z = sin( x2 + y2 )/(x2 + y2 )
2.2 Nivo krivulje i nivo plohe

Zbog nemogućnosti grafičkog prikaza funkcije triju ili više varijabli i problema
prikaza grafa funkcija dviju varijabla, koriste se druge metode za približno dočaravanje
grafova takvih funkcija. Jedna od njih je prikaz nivo ploha.
Neka je zadana funkcija dvije varijable z = f (x, y). Graf te funkcije je skup
točaka u prostoru
Γ f = {(x, y, z) : z = f (x, y), (x, y) ∈ dom f }.
Presjek ovog grafa i ravnine z = c paralelne s koordinatnom ravninom Oxy je

krivulja na kojoj su sve točke tog grafa koje se nalaze na istoj visini c, odnosno u
kojima funkcija f poprima stalnu vrijednost c. Ova krivulja zove se nivo krivu-
lja i ima jednadžbu f (x, y) = c. Za različite vrijednosti c ∈ R dobijemo različite
nivo krivulje (vidjeti sliku 2.6).
Slika 2.6: Grafički prikaz dobivanja nivo krivulja

Primjere nivo krivulja možemo naći na zemljopisnim kartama gdje se zovu

izohipse kada spajaju točke jednake visine i izobare kada spajaju točke jedna-
kih dubina vode. Na sinoptičkim kartama nivo krivulje se zovu izobare kada
spajaju točke jednakog pritiska zraka i izoterme kada spajaju točke jednake tem-
perature, i sl, vidjeti sliku 2.7.
Slika 2.7: Primjeri zemljopisnih i sinoptičkih karata
Primjer 2.1. Odredimo nivo krivulje kružnog paraboloida z = x2 + y2 .
Rješenje: Nivo krivulje su kružnice x2 + y2 = c, c ≥ 0 (vidjeti sliku 2.8).
Slika 2.8: Nivo kivulje paraboloida z = x2 + y2

Zadatak 2.1. Skicirati nivo krivulje funkcija:
a) z = 2x + 3y
b) z = 2x2 + 3y2
c) z = x2 + y
d) z = x2 − y2
Rješenje:
a)
Nivo krivulje su pravci:
2x + 3y = c, c ∈ R
(Ploha je ravnina.)
b)
Nivo krivulje su elipse:
2x2 + 3y2 = c, c ≥ 0
(Ploha je eliptički paraboloid.)
c)
Nivo krivulje su parabole:
x2 + y = c, c ∈ R
(Ploha je parabolički valjak.)

d)
Nivo krivulje su hiperbole:
x2 − y2 = c, c ∈ R
(Ploha je hiperbolički paraboloid.)
Neka je zadana funkcija triju varijabli w = f (x, y, z). Graf te funkcije je skup
točaka u prostoru R4
Γ f = {(x, y, z, w) : w = f (x, y, z), (x, y, z) ∈ dom f }.
Presjek ovog grafa i ”hiperravnine” w = c je ploha u kojima funkcija f poprima

stalnu vrijednost c. Ova ploha se zove nivo ploha i ima jednadžbu f(x, y, z) = c.
Primjer 2.2. Temperatura, u ◦C, u točki (x, y, z) dana je s
T = f (x, y, z) = x2 + y2 + z2 .
Što su nivo plohe funkcije i što one znače u smislu temperature?
Rješenje: Nivo plohe su sfere: x2 + y2 + z2 = c, c ≥ 0.
Primjerice, nivo ploha koja odgovara vrijednosti T = 100 je skup svih točaka
u kojima je temperatura T = 100◦C. Dakle, točke u kojima je f (x, y, z) = 100 su
x2 + y2 + z2 = 100, što je jednadžba sfere radijusa 10 s centrom u √
ishodištu. Slično,
nivo ploha koja odgovara vrijednosti T = 200 je sfera radijusa 200.
Temperatura je konstantna na svakoj sferi. Možemo promatrati raspodjelu tem-

perature kao skup ugniježdenih sfera, poput koncentričnih slojeva luka. Svakoj
sferi pridružena je njena temperatura, počevši od najmanje temperature u is-
hodištu i rastom temperature kako se udaljavamo od ishodišta (vidi sliku 2.9).
Slika 2.9: Nivo plohe funkcije w = x2 + y2 + z2
Zadatak 2.2. Odrediti nivo plohe funkcije tri varijable: w = x2 + y2 − z2 .

Rješenje:
Imamo tri slučaja.
Za c = 0 imamo kružni stožac:

z2 = x2 + y2 čija je os simetrije os z.
Za c > 0 tj. c = a2 nivo plohe su jedno-

plošni hiperboloidi:
2
x2 2
a2
+ ay2 − az 2 = 1.
Za c < 0 tj. c = −a2 nivo plohe su dvo-

plošni hiperboloidi:
2
x2 2
a2
+ ay2 − az 2 = −1.
3 Zadaci za vježbu 19
3 Zadaci za vježbu
1. Odrediti i skicirati područje definicije sljedećih funkcija:
√ 1 1
a) z = x − x + y, b) z = +√ ,
x x−y
3x 1 1
c) z = √ + , d) z = p .
x+y x−y 16 − x2 − y2
2. Odrediti i skicirati područje definicije sljedećih funkcija:
a) z = ln (x + y), b) z = ln (x2 + y2 ),
c) z = ln (x − y2 ), d) z = ln (x2 − y2 ),
f ) z = arctg x/y2 .

e) z = arcsin (x + y),
3. Odrediti nivo krivulje za sljedeće funkcije. Skicirati po tri nivo krivulje za

svaku funkciju. Pokušati skicirati plohu pomoću skiciranih nivo krivulja.
a) z = 2x + y, b) z = x − 4y,
2 2
c) z = 2x + y , d) z2 = x2 + 4y2 ,
e) z = x2 − y, f ) z = x2 − y2 .
4. Odrediti nivo plohe za sljedeće funkcije. Skicirati po tri nivo plohe za svaku
funkciju.
a) w = 2x + y + z, b) w = x − 4y + 2z,
2 2 2
c) w = 2x + y + z , d) w2 = x2 + 4y2 + z2 .
Rješenja zadataka 3
1. D : (x, y) ∈ R2 takvih da:
a) x ≥ −y b) x > y, x 6= 0 c) x > −y, x 6= y d) x2 + y2 < 16
a) b) c) d)
2. D : (x, y) ∈ R2 takvih da:

a) x > −y b) R2 \ {(0, 0)} c) x > y2
d) −|x| < y < |x| e) x ≥ −y − 1, x ≤ 1 − y f) y 6= 0
a) b) c)
d) e) f)
3. a) 2x + y = C, pravci, ravnina
b) x − 4y = C, pravci, ravnina
2
c) x2 + y2 = C, elipse, (eliptički) paraboloid
x2
d) 4 + y2 = C2 elipse, (eliptički) stožac
e) x2 − y = C, parabole, (parabolni) valjak
f) x2 − y2 = C, hiperbole, sedlasta ploha
a) b)
c) d)
e) f)
4. a) 2x + y + z = C, ravnine b) x − 4y + 2z = C, ravnine
2 2 x2 2
c) x2 + y2 + z2 = C2 , elipsoidi d) 4 + y2 + z4 = C2 , elipsoidi
a) b)
c) d)
4 Derivacije funkcije više varijabli 23
4 Derivacije funkcije više varijabli

U ovom i slijedeća dva poglavlja definirat ćemo parcijalne derivacije, diferen-
cijal i usmjerenu derivaciju skalarnih funkcija više varijabli, te vidjeti njihovu
geometrijsku interpretaciju u slučaju funkcija dvije varijable.
4.1 Parcijalne derivacije

Parcijalna derivacija funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) po jednoj od njenih n varijabli,
npr. po x1 definirana je formulom:
Parcijalnu derivaciju funkcije po varijabli x1 označavamo simbolima:

∂u ∂f ∂
, ux1 , , fx1 , f (x1 , x2 , . . . , xn ), fx1 (x1 , x2 , . . . , xn ).
∂x1 ∂x1 ∂x1
Analogno, parcijalna derivacija po bilo kojoj drugoj varijabli je derivacija po toj

varijabli, pri čemu se ostale varijable smatraju konstantama.
∂u ∂u ∂u
Funkcija n varijabli ima n parcijalnih derivacija: , ,..., .
∂x1 ∂x2 ∂xn
Primjer 4.1. Izračunajmo parcijalne derivacije funkcije w = x2 + yz2 .
Rješenje:
Smatrajući y i z konstantama, derivirajmo funkciju w = x2 + yz2 po x:
∂w
= 2x parcijalna derivacija po x.
∂x
Smatrajući x i z konstantama, derivirajmo w po y:
∂w
= z2 parcijalna derivacija po y.
∂y
Smatrajući x i y konstantama, derivirajmo w po z:
∂w
= 2yz parcijalna derivacija po z.
∂z
Primjer 4.2. Izračunajmo parcijalne derivacije funkcije z = x sin y.
Rješenje:
∂z ∂z
= sin y, = x cos y.
∂x ∂y
Zadatak 4.1. Naći parcijalne derivacije sljedećih funkcija:

y
a) z= b) z = ey−x + 7 c) z = xy
x
p x ln y x+y
d) z= x 2 + y3 e) w= f) w=
2z + 7 y−z
Rješenje:
a) zx = − xy2 b) zx = −ey−x
1
zy = x zy = ey−x
√ x
c) zx = yxy−1 d) zx =
x2 +y3
2
zy = xy ln x zy = √3y
2 x +y3
2
ln y 1
e) wx = 2z+7 f) wx = y−z
x x+z
wy = y(2z+7) wy = − (y−z) 2
2x ln y x+y
wz = − (2z+7) 2 wz = (y−z)2
Zadatak 4.2. Naći parcijalne derivacije sljedećih funkcija:
i) w = cos(2x3 − 3y2 + 4z − 5) ii) w = sin(xz) cos(yx)

r
z p
iii) w= iv) w = sin z − y − ex
xy
Rješenje:
∂w
i) = − sin(2x3 − 3y2 + 4z − 5) · 6x2
∂x
∂w
= − sin(2x3 − 3y2 + 4z − 5) · (−6y)
∂y
∂w
= − sin(2x3 − 3y2 + 4z − 5) · 4
∂z
∂w
ii) = z cos(xz) cos(xy) − y sin(xz) sin(yx)
∂x
∂w
= −x sin(yx) sin(xz)
∂y
∂w
= x cos(xz) cos(yx)
∂z
∂w
iii) = − √z
∂x 2x2 y z/(xy)
∂w
= − 2 √z
∂y 2xy z/(xy)
∂w
= √1
∂z 2xy z/(xy)
∂w √
ex cos(z−
√ y−e
x)
iv) = 2 y−ex
∂x
∂w √ x)
= − cos(z−√ y−e
2 y−ex
∂y
∂w √
= cos(z − y − ex )
∂z
4.2 Geometrijska interpretacija parcijalnih derivacija

Podsjetimo se geometrijske interpretacije derivacije funkcije y = f (x) u pravo-
kutnom koordinatnom sustavu. Derivacija funkcije y = f (x) u x je nagib grafa,
tj. koeficijent smjera tangente u točki (x, y) (vidi sliku 4.10).
Kako bismo dali geometrijsku interpretaciju parcijalnih derivacija, podsje-
timo se da jednadžba z = f (x, y) predstavlja plohu S (graf funkcije f ). Neka točka
T (a, b, c) pripada plohi S. Ako fiksiramo y = b, tada usmjerimo našu pažnju
na krivulju C1 u kojoj vertikalna ravnina y = b presijeca S. Na isti način, verti-
kalna ravnina x = a presijeca S po krivulji C2 . (Obje krivulje prolaze kroz T , vidi
sliku 4.11.)
Primijetimo da je krivulja C1 graf funkcije g(x) = f (x, b), pa je nagib krivulje
u T jednak g0 (a) = fx (a, b). Krivulja C2 je graf funkcije h(y) = f (a, y), pa je nagib
- nagib grafa (u točki x):

dy
= tg α
dx
- diferencijal
(u točki x i za prirast dx):
dy = y0 dx ≈ 4 y
|{z}
dy
= dx
Slika 4.10: Derivacija funkcije f u x je nagib tangente
krivulje u T jednak h0 (y) = fy (a, b).

Dakle, parcijalne derivacije fx (a, b) i fy (a, b) mogu se geometrijski interpre-
tirati kao nagibi krivulja, tj. koeficijenti smjera tangenti u točki T (a, b, c) na
krivulje C1 i C2 , koje su presjek plohe S s ravninama y = b i x = a, respektivno.
Slika 4.11: Parcijalne derivacije funkcije f u (a, b) su nagibi krivulja C1 i C2

Primjer 4.3. Zadana je funkcija z = x2 y. Odredimo:
a) nagib grafa u smjeru x-osi,

b) nagib grafa u smjeru y-osi,
c) koliko iznose nagibi u točkama T1 (1, 0)
T2 (−1, 2)?
Rješenje:
∂z ∂z ∂z
a) = 2xy c) (1, 0) = 0, (1, 0) = 1
∂x ∂x ∂y
∂z ∂z ∂z
b) = x2 (−1, 2) = −4, (−1, 2) = 1
∂y ∂x ∂y
4.3 Fizikalna interpretacija parcijalnih derivacija

Podsjetimo se da derivacija funkcije jedne varijable y = f (x) opisuje brzinu pro-
mjene jedne varijable s obzirom na promjenu druge.
Analogno, parcijalne derivacije funkcije dvije varijable z = f (x, y) opisuju br-
zine promjene. Parcijalna derivacija ∂z/∂x opisuje brzinu promjene varijable z s
obzirom na promjenu varijable x pri stalnoj vrijednosti varijable y. Slično, ∂z/∂y
opisuje brzinu promjene varijable z s obzirom na promjenu varijable y pri stalnoj
vrijednosti varijable x.
5 Diferencijal
Podsjetimo se, za funkciju jedne varijable y = f (x) diferencijal od y definiramo s
dy = f 0 (x)dx,
pri čemu diferencijal dx nezavisne varijable x je nezavisna varijabla (t.j. može
poprimiti bilo koju vrijednost iz R). Na slici 4.10 pokazane su relacije izmedu
prirasta ∆y i diferencijala dy: ∆y prikazuje prirast (promjenu) ordinate krivulje
y = f (x), a dy prikazuje prirast koji dobije ordinata tangente na krivulju kada se
x promijeni za dani dx = ∆x.
Ako je y = f (x) diferencijabilna funkcija, onda diferencijal dy = f 0 (x)dx možemo
koristiti za aproksimaciju (za male ∆x) vrijednosti prirasta ∆y = f (x + ∆x) − f (x).
5.1 Diferencijal funkcije dvije varijable

Za funkciju dvije varijable z = f (x, y) definiramo da su diferencijali dx i dy neza-
visne varijable, pa mogu poprimiti bilo koje vrijednosti iz R. Tada diferencijal
dz, koji zovemo i totalni diferencijal, definiramo s
∂z ∂z
dz := fx (x, y)dx + fy (x, y)dy = dx + dy .
∂x ∂y
Ako za funkciju z = f (x, y) možemo koristiti diferencijal dz za aproksimaciju

vrijednosti prirasta ∆z = f (x + dx, y + dy) − f (x, y) (zovemo ga i totalni prirast),
onda kažemo da je ta funkcija diferencijabilna. Drugim riječima:
Funkcija z = f (x, y) je diferencijabilna u točki T (x, y) ako se ∆z može napisati
u obliku
∆z = fx (x, y)∆x + fy (x, y)∆y + ε1 ∆x + ε2 ∆y
gdje oboje ε1 , ε2 → 0 kada (∆x, ∆y) → (0, 0).
Geometrijska interpretacija diferencijala

Funkcija dvije varijable z = f (x, y) u Kartezijevom koordinatnom sustavu predo-
čena je plohom (vidi sliku 5.12). Prirast ∆z = f (x + dx, y + dy) − f (x, y) prikazuje
promjenu aplikate z, a diferencijal dz prikazuje prirast aplikate tangencijalne
ravnine u promatranoj točki, ako su x i y dobili priraste dx i dy. U skladu sa
slikom 5.12 imamo:
−
→
AB = (dx, 0, dx z),
−
→
AC = (0, dy, dy z),
−→ −−→ −−→
AD = AD0 +D0 D =(dx, dy, dz),
5 Diferencijal 29
Slika 5.12: Diferencijal dz i prirast ∆z funkcije z = f (x, y) za priraste dx i dy
∂z ∂z
gdje su dx z = dx i dy z = dy parcijalni diferencijali.
∂x ∂y
−
→ − → −→
Vektori AB, AC i AD leže u tangencijalnoj ravnini, pa je

∂z
dx 0 ∂x dx
−
→− → −→
[AB, AC, AD] = 0 ∂z
dy = 0,

dy ∂y

dx dy dz
∂z ∂z
odakle dobivamo da je dz = dx + dy.
∂x ∂y
Napomena: Primjetimo da tangencijalna ravnina π plohe z = f(x, y) u točki T0 (x0 , y0 , z0 )
sadrži posebice tangentu u smjeru osi 0x , čiji je vektor smjera ∂∂xf = ∂∂xf (x0 , y0 ) i
0
tangentu u smjeru osi 0y , čiji je vektor smjera ∂∂yf = ∂∂yf (x0 , y0 ). Vektor normale
0
~n ravnine π očigledno je:
~ı ~j ~

k

∂f ∂f ∂f
~n = 1 0

∂x 0 = − ∂x , − ∂y , 1 .

∂f 0 0
0 1

∂y

0
Stoga, jednadžba ravnine u točki T0 (x0 , y0 , z0 ) na plohu z = f (x, y) glasi

∂f ∂f
π · · · z − z0 = (x − x0 ) + (y − y0 ),
∂x 0 ∂y 0
a jednadžba normale:

∂f
 x
 = x0 + t ·
∂x 0

n··· y = y0 + t · ∂∂yf , t ∈ R.

 0
x = x0 − t

5.2 Diferencijal funkcije više varijabli

Definicija diferencijala dvije varijable se proširuje na funkcije tri i više varijabli.
Za funkciju n varijable u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) definiramo da su diferencijali dx1 ,
dx2 , . . . , dxn nezavisne varijable, pa mogu poprimiti bilo koje vrijednosti iz R.
Tada diferencijal du, koji zovemo i totalni diferencijal, definiramo s
∂u ∂u ∂u
du := dx1 + dx2 + · · · + dxn .
∂x1 ∂x2 ∂xn
Ako za funkciju u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) možemo koristiti diferencijal du za aprok-

simaciju vrijednosti prirasta ∆u, onda kažemo da je ta funkcija diferencijabilna.
Drugim riječima:
Funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) je diferencijabilna u točki T (x1 , x2 , . . . , xn ) ako se
∆u može napisati u obliku
∆u = fx1 (x1 , x2 , . . . , xn )∆x1 + · · · + fxn (x1 , x2 , . . . , xn )∆xn + ε1 ∆x1 + · · · + εn ∆xn
gdje svi ε1 , ε2 , . . . εn → 0 kada (∆x1 , ∆x2 , . . . , ∆xn ) → (0, 0, . . . , 0),

tj. funkcija u je diferencijabilna u T ako se prirast ∆u za po volji blisku točku
T1 (x1 + dx1 , x2 + dx2 , . . . , xn + dxn ) s po volji malim dx1 , dx2 , . . . , dxn razlikuje od zbroja
∂u ∂u ∂u
dx1 + dx2 + · · · + dxn za neizmjerno malu veličinu višeg reda od uda-
∂x1 ∂x2 ∂xn
ljenosti točaka T i T1 .
Vrijede sljedeće tvrdnje (koje ćemo dati bez dokaza):
Tvrdnja (dovoljan uvjet neprekidnosti): Ako je funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) dife-

rencijabilna u točki T (x1 , x2 , . . . , xn ), onda je f neprekinuta u toj točki.
Tvrdnja (dovoljan uvjet diferencijabilnosti): Ako funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn )

ima neprekinute parcijalne derivacije po svim varijablama u nekoj otvorenoj okolini točke
T , onda je f diferencijabilna u toj točki.
5 Diferencijal 31
Gradijent
Primjetimo da diferencijal možemo napisati u obliku skalarnog produkta
∂u ∂u ∂u
du = dx1 + dx2 + · · · + dxn
∂x1 ∂x2 ∂xn
∂u ∂u ∂u
= , ,··· , · (dx1 , dx2 , . . . , dxn ).
∂x1 ∂x2 ∂xn
Prvi vektor zovemo gradijent funkcije f i označavamo simbolom grad u ili ∇u.
Dakle,
d u = grad u · d~x
gdje je
∂u ∂u ∂u
grad u = , ,..., ,
∂x1 ∂x2 ∂xn
d~x = (dx1 , dx2 , . . . , dxn ).
Primjer 5.1. Za funkciju z = x2 y odredimo:

a) diferencijal dz;
b) diferencijal dz u točki T (1, 2);
c) diferencijal dz u točki T (1, 2) za pomake:
· 4x = 0.1 4y = 0.1
· 4x = −0.1 4y = 0.2
∂z ∂z
Rješenje: dz = dx + dy
∂x ∂y
a) dz = 2xy dx + x2 dy
b) dz(1, 2) = 2 · 1 · 2 dx + 12 dy = 4 dx + dy
c) · dz(1, 2)|4x=0.1 = 4 · 0.1 + 0.1= 0.5
4y=0.1
· dz(1, 2)|4x=−0.1 = 4 · (−0.1) + 0.2= −0.2
4y=0.2
Zadatak 5.1. Odrediti diferencijal zadanih funkcija:

a) z = 9x2 − 4y2 u T (1, 2)

za pomake:
· 4x = 0 4y = 0.1
· 4x = 0.1 4y = 0.1
· 4x = 0.01 4y = 0.01
p
b) z = x 2 + y2 u T (1, −1)
za pomake:
· 4x = −0.1 4y = 0
· 4x = −0.1 4y = −0.1
· 4x = −0.2 4y = 0.2
Rješenje:
∂z ∂z
a) dz = dx + dy
∂x ∂y
∂z ∂z
= 18x, = −8y
∂x ∂y
dz = 18x dx − 8y dy
dz(1, 2) = 18 dx − 16 dy
· dz(1, 2)| 4x=0 = −16 · 0.1= −1.6

4y=0.1
· dz(1, 2)|4x=0.1 = 18 · 0.1 − 16 · 0.1= 0.2
4y=0.1
· dz(1, 2)|4x=0.01 = 18 · 0.01 − 16 · 0.01= 0.02
4y=0.01
∂z x ∂z y
b) =p , =p
∂x x 2 + y2 ∂y x 2 + y2
x y
dz = p dx + p dy
2
x +y 2 x + y2
2
1 1
dz(1, −1) = √ dx − √ dy
2 2
0.1
· dz(1, −1)|4x=−0.1 = − √
4y=0 2
· dz(1, −1)|4x=−0.1 = 0
4y=−0.1
0.4
· dz(1, −1)|4x=−0.2 = − √
4y=0.2 2
5 Diferencijal 33
5.3 Približno izračunavanje i diferencijal

U skladu s definicijom diferencijala funkcije u = f (~x) možemo pisati:
4u ≡ f (~x + d~x) − f (~x) = du(~x, d~x) + o(d~x),

o(d~x)
gdje → 0 kada | d~x |→ 0.
|d~x|
Znači, u slučaju kada je |d~x| malen, diferencijal funkcije dat će približnu vrijed-
nost promjene funkcije:
f (~x + d~x) − f (~x) ≈ du(~x, d~x).
Dakle:
n
∂u((x1 , x2 , . . . , xn )
f (x1 + dx1 , x2 + dx2 , . . . , xn + dxn ) ≈ f (x1 , x2 , . . . , xn ) + ∑ dxi .
i=1 ∂xi
√
Primjer 5.2. Približno izračunajmo 0.9 × 4.1 .
Rješenje: Primjenom
p gore dane formule približnog izračunavanja na funkciju
√ √
z = xy imamo (x + dx) · (y + dy) ≈ xy + dz. Specijalno je
√
Slika 5.13: Aproksimacija funkcije z = xy diferencijalom
√ √
0.9 × 4.1 ≈ 1 · 4 + dz(1, 4)|4x=−0.1 .
4y=0.1
Ova aproksimacija je ilustrirana grafički na slici 4.11.

Izračunajmo diferencijal:
y x
zx = √ , zy = √
2 xy 2 xy
4 1 1
zx (1, 4) = √ = 1, zy (1, 4) = √ =
2 4 2 4 4
1
dz(1, 4) = 1 · dx + · dy
4
1
dz(1, 4)|4x=−0.1 = 1 · (−0.1) + · 0.1 = −0.1 + 0.025 = −0.075
4y=0.1 4
Na kraju dobivamo
√
0.9 × 4.1 ≈ 2 − 0.075 = 1.925.
Zadatak 5.2. Primjenom diferencijala približno izračunati:

√3
a) 2.1 · 3.98
b) 4.21 · e−0.1
c) ln(1.22 + 0.1)
d) sin(0.1) · cos(0.09)
e) (0.9)2 + 1.1 · 2.9 (funkcija tri varijable!)
Rješenje:
√
3 x·y
a) z= u T (2, 4)
dz = zx dx + zy dy
y x
zx = p , zy = p
3 3 (xy)2 3 3 (xy)2
y x
dz = p dx + p dy
3 3 (xy)2 3 3 (xy)2
4 2 1 1
dz(2, 4) = √ 3 2
dx + √ 3 2
dy = dx + dy
3 8 3 8 3 6
4x = 2.1 − 2 = 0.1; 4y = 3.98 − 4 = −0.02
dz(2, 4)| 4x=0.1 = 13 · 0.1 + 16 · (−0.02)= 0.03

4y=−0.02
√
3
√3
=⇒ 2.1 · 3.98 ≈ 2 · 4 + dz(2, 4)| 4x=0.1 = 2 + 0.03 = 2.03
4y=−0.02
5 Diferencijal 35
b) z = x · ey u T (4, 0)
dz = zx dx + zy dy
zx = ey , zy = xey
dz = ey dx + xey dy
dz(4, 0) = dx + 4 dy
4x = 4.21 − 4 = 0.21; 4y = −0.1 − 0 = −0.1
dz(4, 0)| 4x=0.21 = 0.21 + 4 · (−0.1)= −0.19

4y=−0.1
=⇒ 4.21 · e−0.1 ≈ 4 · e0 + dz(4, 0)| 4x=0.21 = 4 − 0.19 = 3.81

4y=−0.1
c) z = ln(x2 + y) u T (1, 0)
dz = zx dx + zy dy
2x 1
zx = , zy = 2
x2 + y x +y
2x 1
dz = 2 dx + 2 dy
x +y x +y
dz(1, 0) = 2dx + dy
4x = 1.2 − 1 = 0.2; 4y = 0.1 − 0 = 0.1
dz(1, 0)|4x=0.2 = 2 · 0.2 + 0.1= 0.5

4y=0.1
=⇒ ln(1.22 + 0.1) ≈ ln(1 + 0) + dz(1, 0)|4x=0.2 = 0 + 0.5 = 0.5

4y=0.1
d) z = sin(x) · cos(y) u T (0, 0)
zx = cos(x) · cos(y), zy = − sin(x) · sin(y)
dz = cos(x) · cos(y) dx − sin(x) · sin(y) dy
dz(0, 0) = dx
4x = 0.1 − 0 = 0.1; 4y = 0.09 − 0 = 0.09

dz(0, 0)| 4x=0.1 = 0.1

4y=0.09
=⇒ sin(0.1) · cos(0.09) ≈ sin(0) · cos(0) + dz(0, 0)|4x=0.1 = 0.1
4y=0.1
e) w = x2 + y · z u T (1, 1, 3)
dw = wx dx + wy dy + wz dz
wx = 2x, wy = z, wz = y
dw = 2x dx + z dy + y dz
dw(1, 1, 3) = 2 dx + 3 dy + dz
4x = 0.9 − 1 = −0.1; 4y = 1.1 − 1 = 0.1; 4y = 2.9 − 3 = −0.1
dz(1, 1, 3)|4x=−0.1 = 2 · (−0.1) + 3 · 0.1 − 0.1= 0

4y=0.1
4z=−0.1
=⇒ (0.9)2 + 1.1 · 2.9 ≈ 12 + 1 · 3 + dz((1, 1, 3)|4x=−0.1 = 4
4y=0.1
4z=−0.1
5.4 Lančano deriviranje funkcija više varijabli

Podsjetimo se da pravilo lančanog deriviranja funkcije jedne varijable daje pra-
vilo po kojem računamo derivaciju kompozicije funkcija: Ako je y = f (x) i x =
g(t), gdje su f i g diferencijabilne funkcije, tada je y = f (g(t)) diferencijabilna
funkcija po t i
dy dy dx
= .
dt dx dt
U slučaju funkcija više varijabli imamo nekoliko verzija lančanog deriviranja,
svaka od njih daje pravilo deriviranja kompozicije funkcija.
Lančano deriviranje - 1. slučaj: jedna nezavisna varijabla

Neka je z = f (x, y) diferencijabilna funkcija po x i y. Ako su x = g(t) i y = h(t)
diferencijabilne funkcije po t, onda je z diferencijabilna funkcija po t i vrijedi:
dz ∂z dx ∂z dy
= + .
dt ∂x dt ∂y dt
5 Diferencijal 37
Slika 5.14: Lančano pravilo - 1. slučaj
dy
Primjer 5.3. Naći , ako je y = uv , u = x, v = sin x.
dx
Rješenje: Primjenimo lančano deriviranje:
dy ∂y du ∂y dv
= + = v · uv−1 · 1 + uv · ln u · cos x
dx ∂u dx ∂v dx
= sin x · xsin x−1 + xsin x · ln x · cos x
Isti primjer riješili smo u Matematici I logaritamskim deriviranjem:

Logaritmiranjem y = xsin x dobivamo ln y = sin x · ln x. Zatim, implicitnim derivi-
1 dy 1
ranjem dobivamo = cos x · ln x + sin x · . Slijedi
y dx x

dy 1
= y cos x · ln x + sin x · = xsin x · cos x · ln x + xsin x−1 · sin x.
dx x
Gornji slučaj lančanog deriviranja može se prošititi na funkciju više varijabli
Neka je u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) diferencijabilna funkcija po x1 , x2 , . . . , xn . Ako su

x1 = g1 (t), x2 = g2 (t), . . . , xn = gn (t) diferencijabilne funkcije po t, onda je u dife-
rencijabilna funkcija po t i vrijedi:
du ∂u dx1 ∂u dx2 ∂u dxn

= + +···+ .
dt ∂x1 dt ∂x2 dt ∂xn dt
du
Primjer 5.4. Naći , ako je u = x2 y − z2 , x = sint, y = t, z = et .
dt
Rješenje:
du ∂u dx ∂u dy ∂u dz
= + + = 2xy · cost + x2 · 1 − 2z · et
dt ∂x dt ∂y dt ∂z dt
= 2 sint · t · cost + sin2 t − 2et · et = t sin(2t) + sin2 t − 2e2t .
Lančano deriviranje - 2. slučaj: više nezavisnih varijabli

Neka je z = f (x, y) diferencijabilna funkcija od x i y. Ako su x = g(t, s) i y = h(t, s)
takve da sve njihove parcijalne derivacije po t i s postoje, onda postoje parcijalne
∂z ∂z
derivacije i i vrijedi:
∂t ∂s
∂z ∂z ∂x ∂z ∂y
= +
∂t ∂x ∂t ∂y ∂t
∂z ∂z ∂x ∂z ∂y
= + .
∂s ∂x ∂s ∂y ∂s
Slika 5.15: Lančano pravilo - 2. slučaj
∂z ∂z
Primjer 5.5. Naći i , ako je z = x2 + y2 , x = r cos ϕ, x = r sin ϕ.
∂r ∂ϕ
Rješenje:
∂z ∂z ∂x ∂z ∂y
= + = 2x · cos ϕ + 2y · sin ϕ = 2r cos2 ϕ + 2r sin2 ϕ = 2r
∂r ∂x ∂r ∂y ∂r
5 Diferencijal 39
∂z ∂z ∂x ∂z ∂y
= + = 2x · (−r sin ϕ) + 2y · r cos ϕ
∂ϕ ∂x ∂ϕ ∂y ∂ϕ
= −2r2 sin ϕ cos ϕ + 2r2 sin ϕ cos ϕ = 0
Gornji slučaj lančanog deriviranja može se prošititi na funkciju više varijabli
Neka je u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) diferencijabilna funkcija po x1 , x2 , . . . , xn . Ako su

x1 = g1 (t1 ,t2 , . . . ,tm ), x2 = g2 (t1 ,t2 , . . . ,tm ), . . . , xn = gn (t1 ,t2 , . . . ,tm ) diferencijabilne
funkcije po t1 ,t2 , . . . ,tm , onda je u diferencijabilna funkcija po t1 ,t2 , . . . ,tm i vrijedi:
∂u ∂u ∂x1 ∂u ∂x2 ∂u ∂xn

= + +···+ , i = 1, 2, . . . , m.
∂ti ∂x1 ∂ti ∂x2 ∂ti ∂xn ∂ti
Napomena:∗ Lančana pravila se lako pamte ako se koristi totalni diferencijal.

Primjerice, neka je w = f (x, y, z), tada je totalni diferencijal
∂w ∂w ∂w
dw = dx + dy + dz.
∂x ∂y ∂z
Ako je x = x(t), y = y(t), z = z(t), onda treba totalni diferencijal formalno podijeliti
s dt, pa dobivamo:
dw ∂w dx ∂w dy ∂w dz
= + + .
dt ∂x dt ∂y dt ∂z dt
Slično, ako je x = x(t, s), y = y(t, s), z = z(t, s), ondatotalni diferencijal treba for-
malno podijeliti s ∂t, odnosno s ∂s, pa dobivamo (pišući ∂ za parcijalne deriva-
cije):
∂w ∂w ∂x ∂w ∂y ∂w ∂z
= + + ,
∂t ∂x ∂t ∂y ∂t ∂z ∂t
odnosno,
∂w ∂w ∂x ∂w ∂y ∂w ∂z
= + + .
∂s ∂x ∂s ∂y ∂s ∂z ∂s
Derivacija implicitno zadane funkcije

Primijenimo lančano deriviranje da bismo odredili derivaciju implicitno zadane
funkcije.
Primjer 5.6. Pretpostavimo da su x i y povezane relacijom F(x, y) = 0, gdje je y =

f (x) diferencijabilna funkcija po x. Primjenom lančanog deriviranja odredimo
derivaciju implicitno zadane funkcije f po x.
Rješenje: Primjenom lančanog deriviranja na funkcija z = F(x, y) = F(x, f (x)) do-

bivamo:
dz dx dy dy
= Fx (x, y) + Fy (x, y) = Fx (x, y) + Fy (x, y) .
dx dx dx dx
dz
Budući je z = F(x, y) = 0 za sve x u domeni od f , to je = 0, pa imamo:
dx
dy
Fx (x, y) + Fy (x, y) = 0. Slijedi:
dx
dy Fx (x, y)
=− , Fy (x, y) 6= 0.
dx Fy (x, y)
dy
Zadatak 5.3. Naći implicitno zadane funkcije y3 + y2 − 5y − x2 + 4 = 0.
dx
Rješenje: Definirajmo funkciju: F(x, y) = y3 + y2 − 5y − x2 + 4. Tada je Fx (x, y) =

−2x, Fy (x, y) = 3y2 + 2y − 5, pa je
dy Fx (x, y) −2x 2x
=− =− 2 = 2
dx Fy (x, y) 3y + 2y − 5 3y + 2y − 5
Napomena: Sličan postupak može se koristiti za nalaženje parcijalnih deriva-

cija funkcije više varijabli y = f (x1 , . . . , xn ) koja je zadana implicitno jednadžbom
F(x1 , . . . , xn , y) = 0. Primjerice, ako je jednadžbom F(x, y, z) = 0 implicitno zadano
z kao diferencijabilna funkcija od x i y, onda je
∂z Fx (x, y, z) ∂z Fy (x, y, z)
=− i =− , Fz (x, y, z) 6= 0.
∂x Fz (x, y, z) ∂y Fz (x, y, z)
6 Usmjerena derivacija 41
6 Usmjerena derivacija
U ovom poglavlju dat ćemo poopćenje pojma parcijalne derivacije tako da pri-
rast argumenta ne gledamo samo u smjeru koordinatnih osi, već u smjeru bilo
kojeg odabranog vektora različitog od nul-vektora.
6.1 Definicija usmjerene derivacije

Neka stojimo na padini brežuljka kao na slici 6.16 i želimo odrediti nagib brežuljka
prema xy-ravnini. Plohu brežuljka predstavimo funkcijom z = f (x, y). Znamo
Slika 6.16: Nagib brežuljka
kako bismo utvrdio nagib padine u dva posebna smjera: nagib u y-smjeru daje
parcijalna derivacija fy (x, y), a nagib u x-smjeru parcijalna derivacija fx (x, y).
U ovom poglavlju vidjet ćemo da se pomoću ove dvije parcijalne derivacije
može odredili nagib brežuljka u bilo kojem smjeru. Da bismo odredili nagib u
promatranoj točki na plohi, definirat ćemo novi tip derivacije koji ćemo zvati
usmjerena derivacija.
Neka je fiksirana točka (x0 , y0 , f (x0 , y0 )) na plohi z = f (x, y), Tada je T0 (x0 , y0 )
točka u domeni funkcije f kao na slici 6.17 a). Neka je ”smijer” usmjerene deri-
vacije odreden jediničnim vektorom ~s = sx~ı + sy~j = cos α~ı + sin α ~j, gdje je α kut
koji taj vektor zatvara s pozitivnim smjerom x-osi. Da bismo odredili željeni
nagib, svest ćemo problem na dvodimenzionalni, tako da presiječemo plohu
vertikalnom ravninom koja prolazi točkom T0 i paralelna je s vektorom ~s, vidi
sliku 6.17 b). Ta ravnina presijeca plohu po krivulji C . Nagib plohe u točki
(x0 , y0 , f (x0 , y0 )) u smjeru vektora ~s definiramo kao nagib krivulje C u toj točki.
Znamo zapisati nagib krivulje C kao limes koji je sličan onome što smo pi-
sali za funkciju jedne varijable u Matematci I. Vertikalna ravnina koja sadrži
krivulju C presijeca xy-ravninu po pravcu p, koji je odreden parametarskim jed-
nadžbama: p · · · {x = x0 + t cos α, y = y0 + t sin α}. Ako točka T (x, y) leži na pravcu
Slika 6.17: Geometrijska interpretacija usmjerene derivacije
p i u domeni funkcije f , onda je (x, y, f (x, y)) točka na krivulji C . Budući je uda-
ljenost izmedu T0 i T jednaka:
−−→
q q
|T0 T | = (x − x0 )2 + (y − y0 )2 = (t cos α)2 + (t sin α)2 = |t|,
to je nagib sekante kroz (x0 , y0 , f (x0 , y0 )) i (x, y, f (x, y)) jednak:
f (T ) − f (T0 ) f (x0 + t cos α, y0 + t sin α) − f (x0 , y0 )

−−→ = .
|T0 T | t
Na kraju, kada pustimo da t teži prema 0 dolazimo do sljedeće definicije.

∂z
Usmjerena derivacija ∂~ s funkcije dvije varijable z = f (x, y) u točki T0 (x0 , y0 ) u
smjeru jediničnog vektora ~s = sx~ı + sy~j je
∂z f (x0 + t · sx , y0 + t · sy ) − f (x0 , y0 )
:= lim .
∂~s t→0 t
Tvrdnja: Ako je funkcija z = f (x, y) diferencijabilna, tada je usmjerena derivacija u

smjeru jediničnog vektora ~s = sx~ı + sy~j jednaka
∂z ∂z ∂z
= · sx + · sy .
∂~s ∂x ∂y
Postoji beskonačno mnogo usmjerenih drivacija plohe u promatranoj točki,

po jedna za svaki smjer vektora ~s, vidjeti primjerice sliku 6.18.
Lako je pamtiti kako računamo usmjerenu derivaciju; totalni diferencijal for-
Slika 6.18: Primjeri usmjerenih derivacija na plohu u zadanoj točki
∂x ∂y
malno podijelimo s d~s, pa ∂~s zamijenimo s sx , a ∂~s s sy :
∂z ∂z
dz = dx + dy
∂x ∂y
∂z ∂z ∂x ∂z ∂y
= +
∂~s ∂x ∂~s ∂y ∂~s
∂z ∂z ∂z
= · sx + · sy
∂~s ∂x ∂y
Slično definiramo usmjerenu derivaciju funkcije više varijabli.
Takoder vrijedi sljedeća tvrdnja.
Tvrdnja: Ako je funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) diferencijabilna, tada je usmjerena deri-
vacija u smjeru jediničnog vektora ~s = (sx1 , sx2 , . . . , sxn ) jednaka
∂u ∂u ∂u ∂u
= · sx1 + · sx2 + . . . + · sx .
∂~s ∂x1 ∂x2 ∂xn n
Primjer 6.1. Za funkciju z = x2 y odredimo usmjerenu derivaciju:

a) · u smjeru vektora ~s = (1, 2),
· u točki (−2, 3) u smjeru vektora ~s,
· pada li ili raste funkcija u toj točki u zadanom smjeru?
b) u smjeru vektora ~s od točke A(1, 2) do točke B(4, 6),
c) u smjeru vektora ~s koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut α = π4 .

Rješenje:
∂z ∂z ∂z
Kako je = ·sx + ·sy , imamo:
∂~s |{z}
∂x ∂y
|{z}
=2xy =x2

(1, 2) 1 2
a) ~s0 = √ = √ , √
5 5 5
∂z 1 2
= 2xy · √ + x2 · √
∂~s 5 5
∂z 1 2 4
(−2, 3) = 2 · (−2) · 3 · √ + (−2)2 · √ = − √ ≈ −1.79
∂~s 5 5 5
∂z
Budući je ∂~ s (−2, 3) < 0 slijedi da funkcija z pada
u točki u točki (−2, 3) u smjeru vektora ~s = (1, 2) brzinom 1.79 .
−→ −−→ (3,4) 3 4

b) ~s = AB = (3, 4); AB0 = 5 = 5, 5
∂z 3 4
= 2xy · + x2 ·
∂~s 5 5

c) ~s0 = (cos α, sin α)|α= π = √12 , √12
4
∂z 1 1
= 2xy · √ + x2 · √
∂~s 2 2
Zadatak 6.1. Odrediti usmjerenu derivaciju funkcije z = x2 + y2 u točki T (1, 1)
a) u smjeru pozitivne x-osi, pozitivne y-osi;

b) u smjeru vektora ~s koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut α = π3 ;
c) usmjerenu derivaciju u smjeru vektora
čije su rubne točke A(1, 0) i B(0, 1).
Rješenje:
∂z ∂z ∂z ∂z
= ·sx + ·sy , (1, 1)=2 · sx + 2 · sy
∂~s |{z}
∂x ∂y ∂~s
|{z}
=2x =2y
a) smjer pozitivne x-osi: ~s0 =~ı = (1, 0)

∂z ∂z ∂z ∂z
= ·1+ ·0 =
∂~s ∂x ∂y ∂x
∂z ∂z
= 2x, (1, 1) = 2
∂x ∂x
smjer pozitivne y-osi: ~s0 = ~j = (0, 1)
∂z ∂z ∂z ∂z
= ·0+ ·1 =
∂~s ∂x ∂y ∂y
∂z ∂z
= 2y, (1, 1) = 2
∂y ∂y
√ !
1 3
b) ~s0 = (cos α, sin α)|α= π = ,
3 2 2
√
∂z 1 3 √
= 2x · + 2y · = x + 3y
∂~s √ 2 2
= x + 3y
∂z √
(1, 1) = 1 + 3
∂~s
−→ −−→ (−1, 1)
c) ~s = AB = (−1, 1), AB0 = √
2
∂z 1 1
= 2x · − √ + 2y · √
∂~s √ √ 2 2
= − 2x + 2y
∂z √ √
(1, 1) = − 2 + 2 = 0
∂~s
Zadatak 6.2. Odrediti usmjerenu derivaciju funkcije y = u2 +v·w u točki T (1, 0, 1)
a) u smjeru vektora ~s = (1, 2, 0);

b) u smjeru vektora od točke A(3, 2, 0) do točke B(1, 0, 1).
Rješenje:
∂y ∂y ∂y ∂y
= ·s1 + ·s2 + ·s3
∂~s |{z}
∂u ∂v
|{z} ∂w
|{z}
=2u =w =v

(1, 2, 0) 1 2 0
a) ~s0 = √ = √ ,√ ,√
5 5 5 5
∂y 1 2 0 2 2
= 2u · √ + w · √ + v · √ = √ u + √ w
∂~s 5 5 5 5 5
∂y 2 2 4
(1, 0, 1) = √ · 1 + √ · 1= √
∂~s 5 5 5
b) ~s = AB ~ = (−2, −2, 1)

(−2, −2, 1) 2 2 1
~s0 = = − ,− ,
3 3 3 3

∂y 2 2 1 4 1 2
= 2u · − +w· − +v· = − u+ v− w
∂~s 3 3 3 3 3 3
∂y 4 1 2
(1, 0, 1) = − · 1 + · 0 − · 1= −2
∂~s 3 3 3
6.2 Gradijent
U podpoglavlju 5.2 definirali smo gradijent funkcije n-varijabli. Ovdje ćemo
razmatrati geometrijsku interpretaciju i svojstva gradijenta.
Gradijent funkcije dvije varijable z = f (x, y) je vektorska funkcija dviju va-

rijabli:
∇ f (x, y) := fx (x, y)~ı + fy (x, y)~j .
Označava se takoder s grad f (x, y). Primjerimo da je ∇ f (x, y) vektor u ravnini,

vidjeti sliku 6.19.
Slika 6.19: Gradijent funkcije dvije varijable
Gradijent funkcije tri varijable w = f (x, y, z) je vektorska je funkcija triju va-

rijabli:
∇ f (x, y, z) := fx (x, y, z)~ı + fy (x, y, z)~j + fz (x, y, z)~k .
Primjerimo da je ∇ f (x, y, z) vektor u 3D prostoru, vidjeti primjerice sliku 6.20.
Analogno definiramo gradijent funkcije više varijabli.

Slika 6.20: Primjer gradijenta funkcije tri varijable
Primjer 6.2. Odredimo gradijent funkcije:
a) z = y ln x + xy2 u točki (1, 2);

b) w = x2 + y2 − 4z u točki (2, −1, 1).
Rješenje:
∂z y ∂z
a) = + y2 , = ln x + 2xy
∂x x ∂x
y
∇z = + y2 ~ı + (ln x + 2xy) ~j
x
∇z(1, 2) = 21 + 22 ~ı + (ln 1 + 2 · 1 · 2) ~j= 6~ı + 4~j

b) ∇w = 2x~ı + 2y~j − 4~k

∇w(2, −1, 1) = 4~ı − 2~j − 4~k (vidi 6.20)
Alternativni oblik usmjerene derivacije

Ako je f diferencijabilna funkcija (više varijabli) i ~s jedinični vektor, onda je:
∂z
= ∇z ·~s .
∂~s
Primjer 6.3. Odredimo usmjerenu derivaciju funkcije z = 3x2 −2y2 u točki (− 34 , 0)

u smjeru od točke A(− 43 , 0) do točke B(0, 1).
Rješenje:
−
→ −−→
AB = 34~ı + ~j, ~s = AB0 = 1
5
3 ~
4~ı + j = 35~ı + 54 ~j
4
∂z ∂z 3 9
∇z = ~ı + ~j = 6x~ı − 4y~j, ∇z(− , 0) = − ~ı + 0~j
∂x ∂y 4 2
∂z 3 3 9 ~ 3 4~ 27
(− , 0) = ∇z(− , 0) ·~s = − ~ı + 0 j · ~ı + j = −
∂~s 4 4 2 5 5 10
Svojstva gradijenta
Neka u = f (~x) diferencijabilna funkcija više varijabli. Vrijede slijedeće tvrdnje:
∂z
1. Ako je ∇ f (~x) = ~0, onda je = 0 za svaki ~s.
∂~s
x0 ) 6= ~0, onda je ∇ f (~
2. Ako je ∇ f (~ x0 ) okomit na nivo plohu kroz x~0 .
3. ∇ f ima orijentaciju najbržeg porasta funkcije f . Maksimalna vrijednost

∂z
usmjerene derivacije jednaka je |∇ f |.
∂~s
Dokaz: ∂z
∂~s = ∇ f ·~s = |∇ f | · |~s| · cos α, gdje je α kut izmedu ∇ f i~s. Maksimalna
vrijednost cos α jednaka je 1 i postiže se za α = 0. U tom slučaju ~s i ∇ f
imaju istu orijentaciju.
4. −∇ f ima orijentaciju najbržeg pada funkcije f . Minimalna vrijednost us-

∂z
mjerene derivacije jednaka je −|∇ f |.
∂~s
Na slici 6.21 prikazan je primjer crtanja gradijentnog polja u programu Wol-

fram Mathematica za sedlastu plohu z = x2 − y2 . Gradijent ima početak u točki
u kojoj se računa, a pokazuje u smjeru najbržeg porasta funkcije. Takoder su
prikazane nivo krivulje, pa se vidi okomitost gradijenta na odgovarajuću nivo
krivulju.
Primjer 6.4. Neka je temperatura (u stupnjevima Celzijusa) na površini metalne

ploče zadana s T (x, y) = 20 − 4x2 − y2 , gdje se x i y mjere u centimetrima. U kojem
smjeru temperatura najbrže raste u točki (2, −3)? Odredimo maksimalnu brzinu
porasta temperature.
Rješenje:
∇T (x, y) = Tx (x, y)~ı + Ty (x, y)~j = −8x~ı − 2y~j.
Temperatura u točki (2, −3) najbrži raste u

smjeru gradijent-vektora ∇T (2, −3) = −16~ı + 6~j.
Maksimalna brzina
√ porasta
√ temperature iznosi
|∇T (2, −3)| = 256 + 36 = 292= 17.09◦C.
Slika 6.21: Primjer crtanja gradijentnog polja u programu Wolfram Mathematica
Primjer 6.5. Skicirajmo nivo krivulju za c = 0 funkcije f (x, y) = y − sin x i odre-

dimo vektore normale u nekoliko točaka te krivulje.
Rješenje: Nivo krivulja za c = 0 je odredena s y = sin x.

Gradijen-vektor funkcije f u (x, y) je
∇ f (x, y) = fx (x, y)~ı + fy (x, y)~j = − cos x~ı + ~j,
pa prema 2. svojstvu gradijenta zaključujemo da je ∇ f okomit na nivo krivulju

u točki (x, y). Neki gradijent-vektori su:
∇ f (−π, 0) =~ı√ + ~j,

∇ f (−2π/3, − 3/2) = 12~ı + ~j,
∇ f (−π/2, −1) ~
√ = j,
∇ f (−π/3, − 3/2) = − 12~ı + ~j,
= −~ı + ~j,
∇ f (0, 0) √
∇ f (π/3, 3/2) = − 12~ı + ~j,
∇ f (π/2, 1) = ~j.
1. Odrediti prve parcijalne derivacije funkcija:
2x
a) z = , b) z = ln (x − 4y), c) z = x · sin (4y),
y2
d) z = x2y , e) z = ex−4y , f ) z = ln (xy) · arcsin (4y),
√ ln (xy)
g) z = xy , h) z = sin (x · exy ), i) z = .
y
2. Odrediti prve parcijalne derivacije funkcija:
2x x−y
a) w = z + , b) w = , c) w = x · sin (yz),
y2 2z
d) w = xyz , e) w = ex−4y+z , f ) w = ln (xy2 z3 ).
3. Za funkciju z = x3 + xy odrediti nagib grafa u smjeru:
a) x-osi,
b) y-osi,
c) iznos nagiba u točki T (1, 2).
d) Raste li funkcija ili pada u točki T (1, 2) u smjeru x-osi?
4. Za funkciju z = x3 + xy odrediti nagib grafa u smjeru vektora:

π
a) koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut ∠α = ,
4
π
b) koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut ∠β = ,
3
π
c) koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut ∠γ = .
6
d) Odrediti iznos nagiba u točki T (1, 0).
e) U kom smjeru je najveća promjena funkcije?
5. Za funkciju w = x3 z + xyz odrediti nagib grafa u smjeru:
a) x-osi,
b) y-osi,
c) z-osi.
d) Odrediti iznos nagiba u točki T (1, 0, 2).
e) Raste li funkcija ili pada u točki T (1, 0, 2) u smjeru y-osi?
∂z
6. Za funkciju z = x3 + xy odrediti usmjerenu derivaciju u smjeru vektora ~s u
∂s
točki T (1, 2):
a) ~s = (1, 0), b) ~s = (0, 1),

c) ~s = (1, 2), ~ A(1, 0), B(2, 3),
d) ~s = AB,

∂z ∂z
e) ~s = , .
∂x ∂y T (1,2)
∂w
7. Za funkciju w = xz + xy odrediti usmjerenu derivaciju u smjeru vektora ~s
∂s
u točki T (1, −1, 2):
a) ~s = (1, 0, 0), b) ~s = (0, 1, 0),

c) ~s = (0, 0, 1), d) ~s = (1, −1, 2),

~ A(1, 0, 1), B(0, 2, 3), ∂w ∂w ∂w
e) ~s = AB, f ) ~s = , , .
∂x ∂y ∂z T (1,−1,2)
8. Za funkciju z = x2 − xy odrediti diferencijal dz u točki T (1, −1) za pomake:
a) ∆x = 0.1, ∆y = 0.1; b) ∆x = −0.1, ∆y = 0.1;

c) ∆x = 0.1, ∆y = −0.1; d) ∆x = −0.1, ∆y = −0.1;
e) ∆x = 0.01, ∆y = 0.1; f ) ∆x = 0.01, ∆y = 0.01 .
9. Za funkciju w = xz − yz odrediti diferencijal dw u točki T (1, 0, 1) za pomake:
a) ∆x = 0.1, ∆y = 0.1, ∆z = 0.1; b) ∆x = −0.1, ∆y = 0.1, ∆z = −0.1;

c) ∆x = 0.1, ∆y = −0.1, ∆z = −0.1; d) ∆x = −0.1, ∆y = −0.1, ∆z = −0.1;
e) ∆x = 0.01, ∆y = 0.01, ∆z = 0.1; f ) ∆x = 0.01, ∆y = 0.01, ∆z = 0.01 .
10. Približno izračunati:

1
a) 0.83 · 4.012 ; b) 1.994 + 5.983 ; c)
2.9 · 3.99;
√ √
3 1
d) 0.8 · 16.01; e) 0.99 · 7.98; f) √ ;
0.9 · 3.99
g) 1.52 + e0.01 ; h) e−0.1 ln (1.1); i) ln (0.992 + 0.1);
j) sin (0.1) · e0.1 ; k) sin (−0.1) · cos (0.01); l) cos (0.12 + 0.01).
11. Približno izračunati:

1
a) 1.83 · 4.012 + 1.23 , b) 1.994 · 5.983 · 3.4, c) + 3.4 .
1.9 · 2.99
2
1. a) zx = y2
, zy = − 4x
y3
b) zx = 1
x−4y ,
4
zy = − x−4y
c) zx = sin (4y), zy = 4x cos (4y) d) zx = 2yx2y−1 , zy = 2x2y ln x
e) zx = ex−4y , zy = −4ex−4y f) zx = arcsin(4y)

x , zy = arcsin(4y)
y + √4 ln (xy) 2
1−16y
1 1
g) zx = 21 yx 2 y−1 , zy = 21 x 2 y ln x
h) zx = cos (xexy )(exy + xyexy ), zy = cos (xexy )(x2 exy )

1 1−ln (xy)
i) zx = xy , zy = y2
2
2. a) wx = y2
, wy = − 4x
y3
, wz = 1
b) wx = 1
2z ,
1
wy = − 2z , wz = − x−y
2z2
c) wx = sin (yz), wy = xz cos (yz), wz = xy cos (yz)
d) wx = yzxyz−1 , wy = zxyz ln x, wz = yxyz ln x
e) wx = ex−4y+z , wy = −4ex−4y+z , wz = ex−4y+z
f) wx = 1x , wy = 2y , wz = 3
z
3. a) zx = 3x2 + y b) zy = x c) zx (1, 2) = 5, zy (1, 2) = 1 d) raste
√
2
√
4. a) ∂z
∂s = (3x2 + y + x) 2 b) ∂z
∂s = (3x2 + y + x 3) 12
√ √ √
3+ 3
√
3 3+1
c) ∂z
∂s = ((3x2 + y) 3 + x) 21 d) 2 2 ≈ 2.82, 2 ≈ 2.36, 2 ≈ 2.59
π
e) u smjeru vektora koji s pozitivnim smjerom x-osi zatvara kut ∠α = 4
5. a) wx = 3x2 z + yz b) wy = xz c) wz = x3 + xy
d) wx (1, 0, 2) = 6, wy (1, 0, 2) = 2, wz (1, 0, 2) = 1 e) raste

√
7 5
√
4 10
√
6. a) 5 b) 1 c) 5 d) 5 e) 26
√
6
√
7. a) 1 b) 1 c) 1 d) 3 e) 1 f) 3
8. a) 0.2 b) −0.4 c) 0.4 d) −0.2 e) −0.07 f) 0.02
9. a) 0.1 b) −0.3 c) 0.1 d) −0.1 e) 0.1 f) 0.01
10. a) 8.23 b) 229.52 c) 0.086 d) 3.58
e) 1.992 f) 0.5277 g) 3.26 h) 0.086
i) 0.077 j) 0.11 k) −0.099 l) 0.999
11. a) 95.507 b) 11402.36 c) 3.576

8 Derivacije višeg reda

U ovom poglavlju ćemo definirati parcijalne derivacije višeg reda, diferencijal
višeg reda i Taylorovu formulu za funkcije više varijabli. Pokazat ćemo približno
računanje primjenom Taylorove formule.
8.1 Parcijalne derivacije višeg reda
Parcijalna derivacija drugog reda funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) je druga deriva-

cija te funkcije (derivacija derivacije) po jednoj od njenih n varijabli, npr. po x1
imamo n parcijalnih derivacija drugog reda:

∂ ∂u ∂ ∂u ∂ ∂u ∂ ∂u
, , ,..., .
∂x1 ∂x1 ∂x1 ∂x2 ∂x1 ∂x3 ∂x1 ∂xn
Gornje parcijalne derivacije označavamo redom simbolima:
∂2 u ∂2 u ∂2 u ∂2 u
, , , . . . ,
∂x12 ∂x1 ∂x2 ∂x1 ∂x3 ∂x1 ∂xn
ili alternativno:
ux1 x1 , ux1 x2 , ux1 x3 , . . . , ux1 xn .
Analogno, imamo parcijalne derivacije po bilo kojoj drugoj varijabli. Dakle,

funkcija n varijabli ima n2 parcijalnih derivacija drugog reda.
Parcijalne derivacije uxi x j , i 6= j, i, j ∈ {1, 2, . . . , n}, zovemo mješovitim parci-
jalnim derivacijama drugog reda.
Analogno definiramo i označavamo parcijalne derivacije trećeg reda, četvrtog

reda, itd.
Primjerice, u slučaju funkcije tri varijable w = f (x, y, z) imamo 3 parcijalne
derivacije prvog reda, 9 parcijalnih derivacija drugog reda, 27 trećeg, itd.
Parcijalne derivacije prvog reda
su komponente
gradijenta:
∂w ∂w ∂w
∂x , ∂y , ∂z .
Deriviranjem ovog vektora dobivamo matricu, koja sadrži parcijalne derivacije
8 Derivacije višeg reda 57
drugog reda (Hesseova matrica, Hessian):

   
∂ ∂w ∂ ∂w ∂ ∂w ∂2 w ∂2 w ∂2 w
 ∂x

∂x

∂y

∂x

∂z

∂x
  ∂x2 ∂y ∂x ∂z ∂x 
∂ ∂w ∂ ∂w ∂ ∂w ozn. ∂2 w ∂2 w ∂2 w
=
   
∂x ∂y ∂y ∂y ∂z ∂y ∂y2
   ∂x ∂y ∂z ∂y 
   
∂ ∂w ∂ ∂w ∂ ∂w ∂2 w ∂2 w ∂2 w
∂z2
∂x ∂z ∂y ∂z ∂z ∂z
 ∂x ∂z ∂y ∂z

wxx wyx wzx
alt.ozn.
=  wxy wyy wzy 
wxz wyz wzz
Parcijalne derivacije trećeg reda su primjerice:
∂3 w ∂2 w

∂
wxzy = := ,
∂x ∂z ∂y ∂x ∂z ∂y
∂3 w ∂ ∂2 w

wzzx = := ,
∂z2 ∂x ∂z ∂z ∂x
∂3 w ∂ ∂2 w

wxyy = := ,...
∂x ∂y2 ∂x ∂y2
Vrijedi sljedeća tvrdnja o jednakosti mješovitih parcijalnih derivacija.

Tvrdnja (Schwarzov teorem): Ako su mješovite parcijalne derivacije neprekinute,
onda one ne ovise o redoslijedu varijabli po kojima deriviramo, nego samo o varijablama
po kojima se derivira i koliko puta.
Primjerice, ako su ispunjene pretpostavke Schwarzovog teorema, onda za
funkciju tri varijable vrijedi:
∂2 w ∂2 w ∂2 w ∂2 w ∂2 w ∂2 w
= , = , = ,
∂y ∂x ∂x ∂y ∂z ∂x ∂x ∂z ∂z ∂y ∂y ∂z
∂3 w ∂3 w ∂3 w ∂3 w ∂3 w ∂3 w
= = = = = ,
∂x ∂y ∂z ∂x ∂z ∂y ∂y ∂x ∂z ∂y ∂z ∂x ∂z ∂x ∂y ∂z ∂y ∂x
∂3 w ∂3 w ∂3 w
= 2 = ,...
∂x ∂y ∂x ∂x ∂y ∂y ∂x2
Primjer 8.1. Izračunajmo zxy i zyx , ako je z = xy + (x + 2y)2 .
Rješenje: zx = y + 2(x + 2y), zy = x + 4(x + 2y), zxy = 1 + 4 = 5 = zyx = 1 + 4 = 5

Primjer 8.2. Izračunajmo sve parcijalne derivacije drugog reda i sljedeće mješovite
derivacije trećeg reda: wxxz , wxzx , wzxx , ako je w = exy + z cos x.
Rješenje:
wx = yexy − z sin x, wy = xexy , wz = cos x,
wxx = y2 exy − z cos x, wyx = exy + xyexy , wzx = − sin x,

wxy = exy + xyexy , wyy = x2 exy , wzy = 0,
wxz = − sin x, wyz = 0, wzz = 0,
wxxz = − cos x, wxzx = − cos x, wzxx = − cos x.

Dakle wxxz =wxzx =wzxx .
Zadatak 8.1. Naći parcijalne derivacije
a) drugog reda funkcije z = exy ,

y
b) drugog reda funkcije z = ,
x
c) drugog reda funkcije w = sin(xz) cos y,
x
d) trećeg reda funkcije w = .
y−z
Rješenje:
a) zx = yexy , zy = xexy ,
zxx = y2 exy , zxy =zyx = (1 + xy)exy , zyy = x2 exy ,
y 1
b) zx = − 2 , zy =
x x
2y 1
zxx = 3 , zxy =zyx = − 2 , zyy = 0,
x x
c) wx = z cos(xz) cos y, wy = − sin(xz) sin y, wz = x cos(xz) cos y,
wxx = −z2 sin(xz) cos y
wyx =wxy = −z cos(xz) sin y
wzx =wxz = cos(xz) cos y − xz sin(xz) cos y
wyy = − sin(xz) cos y
wyz =wzy = −x cos(xz) sin y
wzz = −x2 sin(xz) cos y,
1 −x x
d) wx = , wy = , wz = .
y−z (y − z)2 (y − z)2
Radi pregledosti parcijalne derivacije drugog i trećeg reda zapisat ćemo kao ele-
mente matrica.
−1 1
 
  0 (y−z)2 (y−z)2
wxx wyx wzx  −1 2x −2x 
H(x, y, z) =  wxy wyy wzy  =   (y−z)2 (y−z)3 (y−z)3 

wxz wyz wzz 1 −2x 2x
(y−z)2 (y−z)3 (y−z)3
Parcijalnim deriviranjem Hessiana H(x, y, z) po x, y i z, redom, dobivamo blok

matricu koja sadrži parcijalne derivacije trećeg reda:
 
wxxx wxyx wxzx wyxx wyyx wyzx wzxx wzyx wzzx
 wxxy wxyy wxzy wyxy wyyy wyzy wzxy wzyy wzzy 
 
wxxz wxyz wxzz wyxz wyyz wyzz wzxz wzyz wzzz

2 −2 −2 2
0 0 0 0 0
 
(y−z)3 (y−z)3 (y−z)3 (y−z)3
 
2 −2 2 −6x 6x −2 6x −6x
=  0
 
(y−z)3 (y−z)3 (y−z)3 (y−z)4 (y−z)4 (y−z)3 (y−z)4 (y−z)4 
 
−2 2 −2 6x −6x 2 −6x 6x
0 (y−z)3 (y−z)3 (y−z)3 (y−z)4 (y−z)4 (y−z)3 (y−z)4 (y−z)4
8.2 Diferencijali višeg reda

Diferencijal drugog reda
Podsjetimo se, prvi diferencijal funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) definiramo kao funk-
ciju:
∂u ∂u ∂u
du := dx1 + dx2 + · · · + dxn
∂x1 ∂x2 ∂xn
= ∇u · d~x,
gdje je d~x = (dx1 , dx2 , . . . , dxn ).

Diferencijal drugog reda (drugi diferencijal) je diferencijal prvog diferenci-
jala:
d 2 u := d(du)
gdje du shvaćamo kao funkciju od ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ) s konstantnim d~x.

Primerice, drugi diferencijal funkcije z = f (x, y):
d 2 z = d(dz) = d(zx dx + zy dy)

∂ ∂
= (zx dx + zy dy) dx + (zx dx + zy dy) dy
∂x ∂y
= (zxx dx + zxy dy) dx + (zyx dx + zyy dy) dy
= zxx (dx)2 + zxy dydx + zyx dxdy + zyy (dy)2
Ako su mješovite parcijalne derivacije drugog reda neprekinute, onda primje-

nom Schwarzovog teorema dobivamo:
d 2 z = zxx (dx)2 + 2 zxy dydx + zyy (dy)2 .

∂ ∂
Ako dz simbolički označimo s dz = dx + dy z, onda d 2 z simbolički
∂x ∂y
označavamo s: 2
2 ∂ ∂
d z= dx + dy z.
∂x ∂y
Na isti način dobivamo drugi diferencijal funkcije tri varijable w = f (x, y, z):
d 2 w = d(wx dx + wy dy + wz dz)
= wxx (dx)2 + wyy (dy)2 + wzz (dz)2 + 2 wxy dxdy + 2 wxz dxdy + 2 wyz dydz
što simbolički označavamo s

2
∂ ∂ ∂
d2w = dx + dy + dz w.
∂x ∂y ∂z
Isto vrijedi za drugi diferencijal funkcije n varijabli u = f (x1 , x2 , . . . , xn ):
2
∂ ∂ ∂
d2u = dx1 + dx2 + . . . + dxn u.
∂x1 ∂x2 ∂xn
Primjer 8.3. Izračunajmo drugi diferencijal funkcije z = x3 + y2 u točki T (−1, 1)

za priraste:
a) (dx, dy) = (0.1, 0)
b) (dx, dy) = (0.1, 0.3)
Rješenje: d 2 z = zxx (dx)2 + 2 zxy dxdy + zyy (dy)2 ,

gdje je zxx = 6x, zxy = 0, zyy = 2,
pa je d 2 z = 6x (dx)2 + 2 (dy)2 , d 2 z(T ) = −6 (dx)2 + 2 (dy)2 .


a) d 2 z(T )(0.1,0) = −6 · 0.12 + 2 · 02 = −0.06,

b) d 2 z(T )(0.1,0.3) = −6 · 0.12 + 2 · 0.32 = 0.12.
Zadatak 8.2. Odrediti dw i d 2 w za funkcije
a) w = xy + 3x2 ,
b) w = ln(x2 + y2 ),
c) w = xy + xz + yz.
Rješenje:
a) wx = y + 6x, wy = x, zxx = 6, wxy = 1, zyy = 0
dw = (y + 6x) dx + x dy, d 2 w = 6 dx2 + 2 dxdy
b) wx = 2x
x2 +y2
, wy = x22y+y2
2y2 −2x2 2x2 −2y2
wxx = (x2 +y2 )2 , wxy = (x2−4xy
+y2 )2
, wyy = (x 2 +y2 )2
2x 2y
dw = x2 +y2 dx + x2 +y2 dy
2y2 −2x2 8xy 2x2 −2y2
d 2 w = (x 2
2 +y2 )2 dx − (x2 +y2 )2 dxdy + (x2 +y2 )2 dx
2
c) wx = y + z, wy = x + z, wz = x + y
wxx = wyy = wyy = 0, wxy = wxz = wyz = 1
dw = (y + z) dx + (x + z) dy + (x + y) dz
d 2 w = 2 (dxdy + dxdz + dydz)
Zadatak 8.3. Odrediti vrijednost prvog i drugog diferencijala za funkcije u točki

(koristiti rezultate iz zadatka 8.2):
a) w = xy + 3x2 u T (1, −1),

b) w = ln(x2 + y2 ) u T (1, −1),
c) w = xy + xz + yz u T (1, −1, 1).
Rješenje:
a) dw(1, −1) = 5 dx + dy
d 2 w(1, −1) = 6 dx2 + 2 dxdy
b) dw(1, −1) = dx − dy
d 2 w(1, −1) = 2 dxdy
c) dw(1, −1, 1) = 2dy

d 2 w(1, −1, 1) = 2 (dxdy + dxdz + dydz)
Diferencijal m-tog reda

Analogno prethodnom, definiramo diferencijal trećeg reda funkcije n varijabli
u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) kao diferencijal drugog diferencijala:
d 3 u := d(d 2 u), za konstantno d~x

i općenito
d m+1 u := d(d m u), za konstantno d~x (m = 1, 2, 3, . . .)
Moguće je diferencijal m-tog reda funkcije n varijabli simbolički pisati:

m
m ∂ ∂ ∂
d u= dx1 + dx2 + . . . + dxn u,
∂x1 ∂x2 ∂xn
pa je, primjerice, treći diferencijal funkcije z = f (x, y):
3
∂ ∂
d3z = dx + dy z
∂x ∂y
= zxxx (dx)3 + 3 zxxy (dx)2 dy + 3 zxyy dx (dy)2 + zyyy (dy)3 ,
ako su mješovite parcijalne derivacije trećeg reda neprekinute.
8.3 Taylorova formula za funkcije više varijabli

Podsjetimo se da za (n+1)-puta diferencijabilnu funkciju jedne varijable y = f (x)
vrijedi Taylorova formula oko točke x0 :
1 0 1 1
f (x) = f (x0 )(x − x0 ) + f 00 (x0 )(x − x0 )2 + · · · + f (n) (x0 )(x − x0 )n
f (x0 ) +
1! 2! n!
1 1 1
+ Rn+1 = f (x0 ) + d f (x0 ) + d 2 f (x0 ) + · · · + d n f (x0 ) + Rn+1
1! 2! n!
f (n+1) (ξ) n+1

gdje je ostatak Rn+1 = (n+1)! (x − x0 ) za neki ξ izmedu x0 i x.
Slično, vrijedi Taylorova formula za funkciju više varijabli:

Neka je u = f (x1 , x2 , . . . , xk ) funkcija više varijabli koja je neprekinuto dife-
rencijabilna do reda (n + 1) uključivo. Neka su T0 (x10 , x20 , . . . , xk0 ) i T (x10 + h1 , x20 +
h2 , . . . , xk0 + hk ) dvije točke iz domene funkcije f . Tada vrijedi razvoj
1 1 1
f (T ) = f (T0 ) + d f (T0 ) + d 2 f (T0 ) + . . . + d n f (T0 ) + Rn+1 ,
1! 2! n!
gdje je (h1 , h2 , . . . , hk ) prirast u diferencijalima:

m
m ∂ ∂ ∂
d f (T0 ) = h1 + h2 + . . . + hk f (T0 ), m = 1, 2, . . . , n.
∂x1 ∂x2 ∂xk
i Rn+1 ostatak:
n+1
1 ∂ ∂ ∂
Rn = h1 + h2 + . . . + hk f (Tc )
(n + 1)! ∂x1 ∂x2 ∂xk
za neku točku Tc izmedu T0 i T , t.j. Tc = (x10 + θh1 , x20 + θh2 , . . . , xk0 + θhk ), za neki
θ ∈ h0, 1i.
Primjerice, za funkciju dvije varijable imamo

∂ ∂
f (x, y) = f (x0 , y0 ) + (x − x0 ) + (y − y0 ) f (x0 , y0 ) + · · ·
∂x ∂y
n
1 ∂ ∂
+ (x − x0 ) + (y − y0 ) f (x0 , y0 )
n! ∂x ∂y
n+1
1 ∂ ∂
+ (x − x0 ) + (y − y0 ) f (xc , yc ),
(n + 1)! ∂x ∂y
gdje je Tc = (xc , yc ) neka točka na spojnici točaka T0 = (x0 , y0 ) i T = (x, y).
8.4 Približno računanje i Taylorova formula

Aproksimacija promjene funkcije jedne varijable Taylorovim polinomom može
se proširiti na funcije dvije ili više varijabli, u = f (x1 , x2 , . . . , xn ).
Primjenom Taylorove formule dobivamo sljedeće aproksimacije:
4 f (T0 ) ≈ d f (T0 ), linearna aproksimacija

1 2
4 f (T0 ) ≈ d f (T0 ) + d f (T0 ), kvadratna aproksimacija
2!
1 1
4 f (T0 ) ≈ d f (T0 ) + d 2 f (T0 ) + f 3 (T0 ),
2! 3!
..
.
1 1
4 f (T0 ) ≈ d f (T0 ) + d 2 f (T0 ) + . . . + d n f (T0 ),
2! n!
..
.
gdje je 4 f (T0 ) = f (T ) − f (T0 ).
Primjer 8.4. Izračunajmo približno 4w = w(1.1, −0.9) − w(1, −1) ako je w = xy +

3x2 .
Rješenje: Izaberimo da je T (1.1, −0.9) i T0 (1, −1). Tada je dx = 0.1 i dy = 0.1 Iz

zadatka 8.3 a) slijedi:
w(1.1, −0.9) − w(1, −1) ≈ dw(1, −1)(0.1, 0.1) = 5 · 0.1 + 0.1= 0.6
1
w(1.1, −0.9) − w(1, −1) ≈ dw(1, −1)(0.1, 0.1) + d 2 w(1, −1)(0.1, 0.1)
2!
1
= 0.6 + (6 · 0.12 + 2 · 0.1 · 0.1) = 0.64
2
Primjetimo da je w(1.1, −0.9) − w(1, −1) = 0.64, jer je d n w = 0 za n ≥ 3. Slijedi:

w(1.1, −0.9) ≈ w(1, −1) + 0.6 = 2.6
w(1.1, −0.9) = w(1, −1) + 0.64 = 2.64
Primjer 8.5. Primjenom prvog i drugog diferencijala izračunajmo približno

w(1.1, 0.9, 1.1) ako je w = xyz.
Rješenje: wx = yz, wy = xz, wz = xy

wxx = wyy = wyy = 0, wxy = z, wxz = y, wyz = x
dw = yz dx + xz dy + xy dz
d 2 w = 2 (z dxdy + y dxdz + x dydz)
dw(1, 1, 1) = dx + dy + dz
d 2 w(1, 1, 1) = 2 (dxdy + dxdz + dydz)
1
4w(1, 1, 1) ≈ dw(1, 1, 1) + d 2 w(1, 1, 1)
2!
= (dx + dy + dz) + (dxdy + dxdz + dydz)
Ako izaberemo da je T (1.1, 0.9, 1.1) i T0 (1, 1, 1), onda je

dx = 0.1, dy = −0.1 i dz = 0.1 (∗)
w(1.1, 0.9, 1.1) =

= w(1, 1, 1) + 4w(1, 1, 1)
1
≈ 1 + dw(1, 1, 1) + d 2 w(1, 1, 1)
2!
≈ 1 + (dx + dy + dz) + (dxdy + dxdz + dydz)
(∗)
= 1 + (0.1 − +
0.1 + (−0.1 · 0.1 +
0.1) 0.1· 0.1
− 0.1· 0.1)

= 1 + 0.1 − 0.01
= 1.09
1. Odrediti sve druge parcijalne derivacije funkcija:
2x
a) z = , b) z = x · sin (4y),
y2
c) z = ex−4y , d) z = ln (xy) · arcsin (4y).
2. Za funkciju z odrediti navedene parcijalne derivacije:

2x
a) z = , zxxy ; b) z = ln (x − 4y), zyy (4, 0);
y2
1
c) z = x2y , zxyy ; d) z = ex−4y , zxyx (1, ).
4
3. Odrediti sve druge parcijalne derivacije funkcija:

2x x−y
a) w = z + , b) w = ,
y2 2z
c) w = xyz , d) w = ex−4y+z .
4. Za funkciju w odrediti navedene parcijalne derivacije:

2x
a) w = z + , wxxy ; b) w = x · sin (yz), wyxz (1, 0, 0);
y2
c) w = ex−4y+z , wyzz ; d) w = ln (xy2 z3 ), wxyz (1, 1, 1).
5. Za funkciju z odrediti diferencijal prvog dz i drugog reda d 2 z:
a) z = 2x + y2 , b) z = ln (xy),
c) z = sin (x + 2y), d) z = ex−4y .
6. Za funkciju z odrediti vrijednost diferencijala drugog reda d 2 z u točki T :
a) z = 2x + y2 , T (0, 0); b) z = ln (xy), T (1, 1);

x−4y
c) z = sin (x + 2y), T (0, 0); d) z = e , T (−4, −1).
7. Za funkciju w odrediti diferencijal prvog dw i drugog reda d 2 w:
a) w = z + 2x + y2 , b) w = sin (x − y) · 2z,
c) w = ln (xyz), d) w = ex−4y+z .
8. Za funkciju w odrediti vrijednost diferencijala drugog reda d 2 w u točki T :
a) w = z + 2x + y2 , T (0, 0, 0); b) w = sin (x − y) · 2z, T (1, 1, 0);

x−4y+z
c) w = ln (xyz), T (1, 1, 1); d) w = e , T (1, 1, 1).
1. a) zxx = 0, zxy = − y43 , zyy = 12x
y4
b) zxx = 0, zxy = 4 cos (4y), zyy = −16x sin (4y)
c) zxx = ex−4y , zxy = −4ex−4y , zyy = 16ex−4y

(4y) 64y ln (xy)
d) zxx = − arcsin(4y)
x2
, zxy = √ 4
, zyy = − arcsin
y2
+ √ 8
−√ 3
x 1−16y2 y 1−16y2 1−16y2
2. a) 0 b) −1 c) 8x2y−1 ln x + 8yx2y−1 ln2 x d) −4
3. a) wxx = 0, wxy = − y43 , wxz = 0, wyy = 12x

y4
, wyz = 0, wzz = 0
x−y
b) wxx = 0, wxy = 0, wxz = − 2z12 , wyy = 0, wyz = 1
2z2
wzz = z3
c) wxx = yz(yz − 1)xyz−2 , wxy = zxyz−1 + yz2 xyz−1 ln x, wxz = yxyz−1 + y2 zxyz−1 ln x,
wyy = z2 xyz ln2 x, wyz = xyz ln x + yzxyz ln2 x, wzz = y2 xyz ln2 x
d) wxx = ex−4y+z , wxy = −4ex−4y+z , wxz = ex−4y+z ,

wyy = 16ex−4y+z , wyz = −4ex−4y+z , wzz = ex−4y+z
4. a) 0 b) 1 c) −4ex−4y+z d) 0
5. a) dz = 2dx + 2ydy, d 2 z = 2dy2
b) dz = 1x dx + 1y dy, d 2 z = − x12 dx2 − y12 dy2
c) dz = cos (x + 2y)dx + 2 cos (x + 2y)dy,

d 2 z = − sin (x + 2y)dx2 − 4 sin (x + 2y)dxdy − 4 sin (x + 2y)dy2
d) dz = ex−4y dx − 4ex−4y dy,

d 2 z = ex−4y dx2 − 8ex−4y dxdy + 16ex−4y dy2
6. a) d 2 z = 2dy2 b) d 2 z = −dx2 − dy2 c) 0 d) d 2 z = dx2 − 8dxdy + 16dy2

7. a) dw = 2dx + 2ydy + dz, d 2 w = 2dy2
b) dw = 2z cos (x − y)dx − 2z cos (x − y)dy + 2 sin (x − y)dz,

d 2 w = −2z sin (x − y)dx2 + 4z sin (x − y)dxdy + 4 cos (x − y)dxdz
− 2z sin (x − y)dy2 − 4 cos (x − y)dydz
c) dw = 1x dx + 1y dy + 1z dz,
d 2 w = − x12 dx2 − y12 dy2 − z12 dz2
d) dw = ex−4y+z dx − 4ex−4y+z dy + ex−4y+z dz,

d 2 w = ex−4y+z dx2 −8ex−4y+z dxdy+16ex−4y+z dy2 +2ex−4y+z dxdz−8ex−4y+z dydz
+ ex−4y+z dz2
8. a) d 2 w = 2dy2 b) d 2 w = 4dxdz − 4dydz c) d 2 w = −dx2 − dy2 − dz2
d) d 2 w = e−2 (dx2 − 8dxdy + 16dy2 + 2dxdz − 8dydz + dz2 )

10 Ekstremi funkcija više varijabli

Ispitivanje lokalnih i globalnih ekstrema zadane funkcije jedan je od osnovnih
zadataka u matematičkoj analizi. Znamo da se problem odredivanja lokalnih
ekstrema za funkcije jedne varijable rješava pomoću derivacija. Vidjet ćemo da
se analogan problem za funkcije više varijabli rješava pomoću parcijalnih deri-
vacija. Pri tome, slično i u slučaju funkcija jedne varijable, postupak se sastoji
iz dva dijela: odredivanje kandidata za lokalne ekstreme i ispitivanja ima li eks-
trema medu kandidatima.
10.1 Lokalni ekstremi
Za funkciju u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) kažemo da u točki A(a1 , a2 , . . . , an ) iz domene ima

lokalni minimum ako je f (A) ≤ f (T ) za sve točke T (x1 , x2 , . . . , xn ) iz neke okoline
O točke A. Ako vrijedi nejednakost f (B) ≥ f (T ) za sve točke T it neke okoline O,
onda kažemo da funkcija f ima u točki B lokalni maksimum.
Ako u gornjim nejednakostima imamo stroge nejednakosti za sve T 6= A, B iz
te okoline, onda govorimo o strogom lokalnom minimumu, odnosno strogom
lokalnom maksimumu.
Slika 10.22: Grafički prikaz lokalnih ekstrema funkcije dvije varijable

10 Ekstremi funkcija više varijabli 71
Kritične točke
Tvrdnja: Ako funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) ima lokkalni maksimum ili minimum u
točki A(a1 , a2 , . . . , an ) i prve parcijalne derivacije postoje, onda je
∂u(a1 , a2 , . . . , an )
=0 za sve i = 1, 2, . . . , n.
∂xi
Dokaz: Ako diferencijabilna funkcija u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) ima lokalni ekstrem u

točki A(a1 , a2 , . . . , an ), onda funkcija y = f (x1 , a2 , . . . , an ) jedne varijable ima u točki
dy(a1 ) ∂u(a1 , a2 , . . . , an )
x1 = a1 lokalni ekstrem, pa je = 0. Slijedi da je = 0. Na
dx1 ∂x1
∂u(a1 , a2 , . . . , an )
isti način je = 0 za i = 2, 3, . . . , n.
∂xi
Iz navedene tvrdnje slijedi da su u točki ekstrema gradijent i diferencijal jednaki
nuli.
Kritične točke (kandidati za lokalne ekstreme) diferencijabilne funkcije u =
f (x1 , x2 , . . . , xn ) su točke A(a1 , a2 , . . . , an ) iz domene u kojima vrijedi jedan od sli-
jedećih uvjeta:
∂u(A) ∂u(A) ∂u(A)

1) = 0, = 0, . . . , = 0,
∂x1 ∂x2 ∂xn
(kada te točke zovemo stacionarnim točkama)
∂u(A) ∂u(A) ∂u(A)

2) ili . . . ili ne postoji.
∂x1 ∂x2 ∂xn
Primjer 10.1. Odredimo kandidate za lokalne ekstreme danih funkcija. Jesu li to
točke ekstrema?
a) z = x2 + y2 ;
b) z = −x2 − y2 ;
c) z = x 2 − y2 .
Rješenje:
a)

zx = 2x, 2x = 0
x=y=0
zy = 2y, 2y = 0
Kritična točka je T (0, 0).
Taj kandidat očito je i točka u kojoj se postiže
lokalni minimum!
b)

zx = −2x, −2x = 0
x=y=0
zy = −2y, −2y = 0
Taj kandidat očito je i točka u kojoj se postiže
lokalni maksimum!
c)

zx = 2x, 2x = 0
x=y=0
zy = −2y, −2y = 0
Taj kandidat nije točka u kojoj se postiže ek-
strem, vidjeti parabole na slici!
Primjer 10.2. Odredimo kandidate za ekstreme funkcije z = x2 y + y2 x. Jesu li to

točke ekstrema?
Rješenje:
zx = 2xy + y2 , 2xy + y2 = 0

x=y=0
zy = x2 + 2xy, 2xy + y2 = 0
Kritična točka T (0, 0).
Presjek plohe i ravnine y = x je krivulja z = 2x3 .
Ako promatramo točke (x, x) na plohi za x > 0,
onda je z > 0; a za x < 0 je z < 0. Slijedi da T (0, 0)
nije točka u kojoj se postiže ekstrem.
10.2 Kriterij za odredivanje ekstrema

Kako medu kandidatima (tj. kritičnim točkama) odabrati ekstreme?
Tvrdnja (Dovoljni uvjeti za lokalne ekstreme): Neka je A(a1 , a2 , . . . , an ) staci-
onarna točka dva puta diferencijalne funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ).
(a) Ako je d2 f (A) > 0 (uvijek) za sve priraste d~x 6= ~0, onda funkcija f ima lokalni
minimum u točki A.
Slika 10.23: Ispitivanje lokalnih ekstrema funkcije dvije varijable preko kva-
dratne aproksimacije
(b) Ako je d2 f (A) < 0 (uvijek) za sve priraste d~x 6= ~0, onda funkcija f ima lokalni
maksimum u točki A.
(c) Ako postoje prirasti d~s1 i d~s2 takvi da je d2 f (A)(d~s1 )> 0 i d2 f (A)(d~s2 )< 0, onda
funkcija f nema ekstrem u točki A. Takvu točku zovemo sedlasta točka.
(d) Ako je d2 f (A)(d~s1 )= 0 za neke priraste d~x 6=~0 onda nema odluke. Treba dodatno
ispitivati ponašanje funkcije.
Dokaz: (a) i (b) slijede odmah iz Taylorove formule (za n = 2):
1
f (T ) = f (A) + d f (A) + d 2 f (Tc ),
| {z } 2!
=0
gdje je Tc neka točka izmedu A i T . Ako je d 2 f (A) > 0, onda je d 2 f (T ) > 0 za T

dovoljno blizu A. Slijedi f (T ) = f (A) + 2!1 d 2 f (Tc ) > f (A), što znači da imamo lo-
kalni minimum u f (A), vidjeti sliku 10.23. Na isti način, ako je d 2 f (A) < 0, onda
je f (T ) < f (A), pa imamo lokalni maksimum u f (A).
(c) U ovom slučaju za funkciju (jedne varijable t) y = f1 (A + t~s1 ) vrijedi f10 (A) = 0
i f100 (A) > 0, što znači da f1 u A ima lokalni minimum. Slično, funkcija y =
f2 (A + t~s2 ) ima u A lokalni maksimum. Slijedi da A nije točka ekstrema funkcije
f , jer je funkcija f rastuća ako se iz A pomjerimo u smjeru vektora ~s1 , a padajuća
ako se pomjerimo u smjeru vektora ~s2 .
(d) U ovom slučaju ne možemo donijeti odluku primjenom drugog diferenci-

jala.
Primjer 10.3. Odredimo lokalne ekstreme funkcije z = x2 + 2y3 + y2 − 2x + 1.
Rješenje:
zx = 2x − 2, 2x − 2 = 0 x=1
zy = 6y2 + 2y, 6y2 + 2y = 0 2y(3y + 1) = 0 ⇒ y = 0, −1/3
Kandidati su: (1, 0), (1, −1/3)
Imamo: zxx = 2, zxy = 0, zyy = 12y + 2; d 2 z = 2dx2 + (12y + 2)dy2 .
• U točki (1, 0) je d 2 z(1, 0) = 2dx2 + 2dy2 > 0 za sve (dx, dy) 6= (0, 0).
Na osnovi dovoljnog uvjeti a) za lokalne ekstreme slijedi da funkcija z
postiže minimum u (1, 0) i vrijednost minimuma je z(1, 0) = 0.
• U točki (1, −1/3) je d 2 z(1, −1/3) = 2dx2 − 2dy2 ≷ 0 za razne izbore dx, dy.
Npr. za (dx, dy) = (1, 0) je d 2 z(1, −1/3) = 2 > 0,
a za (dx, dy) = (0, 1) je d 2 z(1, −1/3) = −2 < 0.
Na osnovi dovoljnog uvjeti c) za lokalne ekstreme slijedi da funkcija z u
(1, −1/3) ne postiže ekstrem.
Zadatak 10.1. Odredi lokalne ekstreme funkcija:
a) z = 2x + 3y;
b) z = x2 − 2x + 2y2 + 1;
c) z = x2 − 2x − y2 + 3
d) z = 4xy − x4 − y4
Rješenje:
a) z = 2x + 3y

zx = 2 zx 6= 0
⇒
zy = 3 zy 6= 0
Nema kandidata, pa nema ekstrema!
b) z = x2 − 2x + 2y2 + 1

zx = 2x − 2 2x − 2 = 0 x=1
⇒ ⇒
zy = 4y 4y = 0 y=0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 4

d 2 z = 2dx2 + 4dy2
d 2 z(1, 0) = 2dx2 + 4dy2 > 0

za sve (dx, dy) 6= (0, 0)
⇒ z postiže minimum u (1, 0).
Vrijednost minimuma je z(1, 0) = 0, m(1, 0, 0)
c) z = x2 − 2x − y2 + 3

zx = 2x − 2 2x − 2 = 0 x=1
⇒ ⇒
zy = −2y −2y = 0 y=0
Kandidat: (1, 0)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = −2

2 2 2
d z = 2dx − 2dy
d 2 z(1, 0) = 2dx2 − 2dy2 ≷ 0

za razne izbore dx, dy
⇒ z nema ekstrem u (1, 0).
d) z = 4xy − x4 − y4
zx = 4y − 4x3 4y − 4x3 = 0 y = x3 y = x3

3 ⇒ 3 ⇒ 3
zy = 4x − 4y 4x − 4y = 0 x=y x = x9
x1 = 0 x2 = 1 x2 = −1
y1 = 0 y2 = 1 y2 = −1
Kandidati: (0, 0), (1, 1), (−1, −1)
zxx = −12x2 , zxy = 4, zyy = −12y2
d 2 z = zxx dx2 + 2zxy dxdy + zyy dy2 = −12x2 dx2 + 8dxdy − 12y2 dy2
• U točki (0, 0) :
d 2 z(0, 0) = 8dxdy ≷ 0 za razne izbore (dx, dy) 6= (0, 0).
Npr. za (dx, dy) = (1, 1) je d 2 z(0, 0) = 8 > 0, a za (dx, dy) = (−1, 1) je d 2 z(0, 0) =
−8 < 0.
⇒ z nema ekstrem u (0, 0)
• U točki (1, 1) :
d 2 z(1, 1) = −12dx2 + 8dxdy − 12dy2

= −4dx2 + 8dxdy − 4dy2 − 8dx2 − 8dy2

= −4 (dx − dy)2 − 8 dx2 + dy2 < 0 za sve (dx, dy) 6= (0, 0)

⇒ z postiže lokalni maksimum u (1, 1); z(1, 1) = 2; M(1, 1, 2)
• U točki (−1, −1) :
d 2 z(−1, −1) = −12dx2 + 8dxdy − 12dy2

= −4 (dx − dy)2 − 8 dx2 + dy2 < 0

za sve (dx, dy) 6= (0, 0)
⇒ z postiže lokalni maksimum u (−1, −1); z(−1, −1) = 2; M(−1, −1, 2)
10.3 Kriterij drugih parcijalnih derivacija

Da bismo utvrdili ima li funkcija lokalne ekstreme u kritičnim točkama možemo
koristiti test preko drugih parcijalnih derivacija koji je analogan testu druge de-
rivacije za funkciju jedne varijable.
Kriterij drugih parcijalnih derivacija za funkciju dvije varijable

Neka je T0 (x0 , y0 ) stacionarna točka funkcije z = z(x, y). Pozitivnost ili negativnost
drugog diferencijala
d 2 z(x0 , y0 ) = zxx (x0 , y0 )dx2 + (zxy (x0 , y0 ) + zyx (x0 , y0 ))dxdy + zyy (x0 , y0 )dy2
2
dx dx
= dy2 zxx (x0 , y0 ) + 2zxy (x0 , y0 ) + zyy (x0 , y0 )
dy dy
možemo lako ispitati s pomoću Hesseove matrice ili Hessiana funkcije z u točki T0 :

zxx (x0 , y0 ) zxy (x0 , y0 )
Hz (T0 ) = ,
zyx (x0 , y0 ) zyy (x0 , y0 )
koja sadrži sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije z izračunate u točki T0 .
Ako su u okolini T0 druge mješovite derivacije neprekinute, onda je zxy (x0 , y0 ) =
zxy (x0 , y0 ).
Tvrdnja: Neka je T0 (x0 , y0 ) stacionarna točka funkcije z = z(x, y) i neka u okolini
te točke funkcija ima neprekinute mješovite parcijalne derivacije. Za odredivanje
lokalnih elstrema od z promatramo determinantu Hesseove matrice

zxx (x0 , y0 ) zxy (x0 , y0 )
∆z (x0 , y0 ) =
= zxx (x0 , y0 )zyy (x0 , y0 ) − (zxy (x0 , y0 ))2 .
zyx (x0 , y0 ) zyy (x0 , y0 )
(a) Ako je ∆z (x0 , y0 ) > 0 i zxx (x0 , y0 ) > 0, onda funkcija z ima lokalni minimum
u točki T0 .
(b) Ako je ∆z (x0 , y0 ) > 0 i zxx (x0 , y0 ) < 0, onda funkcija z ima lokalni maksimum
u točki T0 .
(c) Ako je ∆z (x0 , y0 ) < 0, onda funkcija z nema lokalni ekstrem u točki T0 (tj.
(x0 , y0 , z(x0 , y0 ) je sedlasta točka).
(d) Ako je ∆z (x0 , y0 ) = 0, onda funkcija z može, ali i ne mora imate lokalni
ekstrem u točki T0 . Treba dalje ispitivati ponašanje funkcije.
Dokaz: Uvedimo oznaku:
2
dx dx
d 2 z(T0 ) = dy2 zxx (T0 ) + 2zxy (T0 ) + zyy (T0 )
dy dy
| {z }
KVADRATNA FUNKCIJA OBLIKA at 2 + bt + c
gdje je a = zxx (T0 ), b = 2zxy (T0 ) i c = zyy (T0 ).

(a) Ako je b2 − 4ac < 0 i a > 0, onda je at 2 + bt + c > 0 za svaki t ∈ R, pa je u tom
slučaju d 2 z(T0 ) > 0. Kako je b2 − 4ac = −4∆z (T0 ), slijedi da u slučaju ∆z (T0 ) > 0 i
zxx (T0 ) > 0 funkcija ima lokalni minimum u točki T0 .
(b) Ako je b2 − 4ac < 0 i a < 0, onda je at 2 + bt + c < 0 za svaki t ∈ R, pa je u tom
slučaju d 2 z(T0 ) < 0. Slijedi da je u tom slučaju ∆z (T0 ) > 0 i zxx (T0 ) < 0 i da funkcija
z ima lokalni maksimum u točki T0 .
(c) Ako je b2 − 4ac > 0, onda at 2 + bt + c mijenja znak, pa d 2 z(T0 ) mijenja znak.
Znači da u slučaju ∆z (T0 ) < 0 funkcija z nema ekstrem u točki T0 .
(d) Ako je b2 − 4ac = 0, onda je d 2 z(T0 ) = 0. Znači da u slučaju ∆z (T0 ) = 0 nema
odlike.
Kriterij drugih parcijalnih derivacija za funkciju više varijabli

Kao generalizaciju kriterija drugih parcijalnih derivacija za funkciju dvije vari-
jable, dat ćemo slijedeću tvrdnju bez dokaza.
Tvrdnja: Neka je T0 stacionarna točka funkcije u = f (x1 , x2 , . . . , xn ) i neka u
okolini te točke funkcija ima neprekinute mješovite parcijalne derivacije. Za
odredivanje lokalnih elstrema od f promatramo glavne minore Hesseove ma-
trice:

fx1 x1 (T0 ) fx1 x2 (T0 ) · · · fx1 xr (T0 )

fx2 x1 (T0 ) fx2 x2 (T0 ) · · · fx2 xr (T0 )
∆ f ,r (T0 ) = , r = 1, 2, . . . , n.

.. .. .. ..

. . . .

fx x (T0 ) fx x (T0 ) · · · fx x (T0 )
r 1 r 2 r r
(a) Ako je ∆ f ,r (T0 ) > 0 za sve indekse r = 1, 2, . . . , n, onda funkcija f ima lokalni
minimum u točki T0 .
(b) Ako je ∆ f ,r (T0 ) > 0 za sve parne indekse r i ∆ f ,r (T0 ) < 0 za sve neparne
indekse r, onda funkcija f ima lokalni maksimum u točki T0 .
(c) Ako je ∆r < 0 za barem jedan paran indeks r ili ako je ∆r > 0 i ∆r0 < 0 za neka
dva neparna indeksa r i r0 , onda funkcija f nema lokalni maksimum u točki T0 .
Primjer 10.4. Odredimo opet lokalne ekstreme funkcije iz Primjera 10.3: z = x2 +

2y3 + y2 − 2x + 1.
Rješenje:
zx = 2x − 2, 2x − 2 = 0 x=1
zy = 6y2 + 2y, 6y2 + 2y = 0 y = 0, −1/3
Kandidati: (1, 0), (1, −1/3)
zxx = 2, zxy = 0, zyy = 12y + 2
• U točki (1, 0):

zxx (1, 0) = 2, zxy (1,
0) = 0, zyy (1, 0) = 2,
2 0
∆z (1, 0) = = 4 > 0 i zxx (1, 0) > 0 ⇒ z ima lokalni minimum; m(1, 0, 0).
0 2
• U točki (1, −1/3):

zxx (1, −1/3) = 2, zxy (1,−1/3) = 0, zyy (1, −1/3) = −2,
2 0
∆z (1, −1/3) = = −4 < 0 ⇒ z nema ekstrem.
0 −2
Zadatak 10.2. Odredi lokalne ekstreme funkcija:
a) z = 3x2 − 2xy + y2 − 8y;

b) z = x4 + y4 − 2x2 + 4xy − 2y2 ;
z = ex−y x2 − 2y2

c)
Rješenje:
a)

zx = 6x − 2y, 6x − 2y = 0
⇒ x = 2, y = 6.
zy = −2x + 2y − 8, −2x + 2y − 8 = 0
Kandidat: (2, 6)
zxx = 6, zxy = −2, zyy = 2,
6 −2
∆z (2, 6) = = 8 > 0 i zxx (2, 6) = 6 > 0
−2 2
⇒ z ima lokalni minimum: m(2, 6, −24).
b)
zx = 4x3 − 4x + 4y, 4x3 − 4x + 4y = 0

x+y = 0 y = −x √
⇒ 3 ⇒
zy = 4y3 + 4x − 4y, 4y3 + 4x − 4y = 0 x − 2x = 0 x1 = 0, x2,3 = ± 2
√ √ √ √
Kandidati: (0, 0), ( 2, − 2), (− 2, 2)
zxx = 12x2 − 4, zxy = 4, zyy = 12y2 − 4
• U točki (0,
0):
−4 4
∆z (0, 0) = =0 nema odluke!
4 −4
Dalje ispitujemo:
d 2 z(0, 0) = −4dx2 + 8dxdy − 4dy2 = −4(dx − dy)2 ≤ 0
d 2 z(0, 0) = 0 ako je dx = dy
tj. d 2 z(0, 0) ≮ 0 za sve (dx, dy) 6= (0, 0) nema odluke!

Dalje ispitujemo:
Presjek plohe i ravnine y = x je krivulja z(x) = 2x4 , koja ima lokalni minimum u
(0, 0). Presjek plohe i ravnine x = −y je krivulja z(x) = 2x4 − 8x2 , koja ima lokalni
maksimum u (0, 0).
Slijedi da je (0, 0) sedlasta točka (tj. ne postiže se ekstrem u (0, 0)).
√ √
• U točki ( 2, − 2):
√ √ √ √

20 4
∆z ( 2, − 2) = > 0 i zxx ( 2, − 2) = 20 > 0
4 20
√ √
⇒ z ima lokalni minimum: m( 2, − 2, −8)
√ √
• U točki (− 2, 2):
√ √ √ √

20 4
∆z (− 2, 2) = > 0 i i zxx (− 2, 2) = 20 > 0
4 20
√ √
⇒ z ima lokalni minimum: m(− 2, 2, −8)
c)
zx = ex−y x2 − 2y2 + 2x , ex−y x2 − 2y2 + 2x =

0 x = 2y
⇒
zy = ex−y −x2 + 2y2 − 4y , ex−y −x2 + 2y2 − 4y = 0

y1 = 0, y2 = −2
Kandidati: (0, 0), (−4, −2)
zxx = ex−y x2 − 2y2 + 4x + 2, zxy = ex−y −x2 + 2y2 − 2x − 4y ,

zyy = ex−y x2 − 2y2 + 8x − 4
• U točki (0,
0):
2 0
∆z (0, 0) = = −8 < 0 ⇒ z nema ekstrem u (0, 0)
0 −4
• U točki (−4,−2):

−6e−2 8e−2

∆z (−4, −2) = = 8e−4 > 0 i zxx (−4, −2) = −6e−2 < 0
8e−2 −12e−2
⇒ z ima lokalni maksimum: M(−4, −2, 8e−2 )
10.4 Globalni ekstremi
Podsjerimo se da za funkciju jedne varijable vrijedi tvrdnja o globalnim ekstre-

mima koja kaže da neprekinuta funkcija f na zatvorenom intervalu [a, b] postiže
globalni minimum i globalni maksimum. Te ekstreme tražimo medu vrijednos-
tima od f samo u kritičnim točkama i rubovima intervala.
Sličnu situaciju imamo u slučaju funkcije dvije varijable. Kao što zatvoren
interval sadrži svoje rubove, zatvoren skup u R2 sadrži sve svoje rubne točke.
(Rubna točka skupa D ⊆ R2 je točka (r1 , r2 ) takva da svaki krug s centrom u
(r1 , r2 ) sadrži točke koje su u D i točke koje nisu u D .) Primjerice, kružni prsten
D = {(x, y) : 1 ≤ x2 + y2 y ≤ 2} je zatvoren skup, jer sadrži sve svoje ruble točke (a
to su točke na kružnicama x2 + y2 = 1 i x2 + y2 = 2).
Omeden skup u R2 je onaj skup koji koji je sadržan u nekom otvorenom krugu
središta u ishodištu.
Za zatvorene i omedene skupove možemo dati slijedeću tvrdnju o globalnim
ekstremima koja je generalizacija tvrdnje za funkcije jedne varijable.
Tvrdnja:
Neprekinuta funkcija z = f (x, y) na ne-
kom zatvorenom i omedenom području P
postiže globalni minimum i globalni mak-
simum unutar P ili na rubu ∂P.
Kandidati za globalne ekstreme funkcije z = f (x, y) na području P su:

(1) kritične točke funkcije z u unutrašnjosti P,
(2) kritične točke na rubu ∂P funkcije dobivene restrikcijom z na taj rub.
Globalni maksimum je najveća vrijednost medu svim vrijednostima funkcije

u kandidatima (1) i (2), a globalni minimum je najmanja vrijednost.
Primjer 10.5. Odredimo globalne ekstreme funkcije
z = x2 + y2 − x − y + 1 na krugu x2 + y2 ≤ 1.
Rješenje:
1

zx = 2x − 1 = 0 x= 2 1 1

⇒ 1 kandidat: 2, 2 ∈K
zy = 2y − 1 = 0 y= 2
 
 param. j. 
∂K : x2 + y2 = 1 x = cost z| = 2 − sint − cost
 ∂K
y = sint

dz π 5π
dt = sint − cost, sint −
cost =0 ⇒
√ √ t = 4, 4 √ √
2 2 − 2 − 2
kandidati na rubu: 2 , 2 , 2 , 2 ∈ ∂K
Vrijednosti z u kandidatima su:
√ √ √ √ √ √
z 12 , 12 = 21 , z 22 , 22 = 2 − 2, z − 22 , − 22 = 2 + 2,

što možemo prikazati u tablici:
√ √ √ √
2 2
1 1
− 22 , − 22

kandidat 2, 2 2 , 2
1 √ √
vrijednost = 0.5 2 − 2 ≈ 0.59 2 + 2 ≈ 3.41
2
globalni gl. min. √ gl. max.

√ √
1 1 1
M − 22 , − 22 , 2 + 2

ekstrem m 2, 2, 2
Zadatak 10.3. Naći globalne ekstreme funkcije
3 x2
z = x2 − 2x − y2 na području P : + y2 ≤ 1.
2 2
Rješenje:
x = 32

zx = 3x − 2 = 0 2

⇒ ⇒ T1 3,0 ∈P
zy = −2y = 0 y=0
∂P : y2 = 1 − 12 x2 ⇒ z|∂P = z̄ = 2x2 − 2x − 1;
z̄0 = 4x − 2 = 0 ⇒ x = 1
2
q
1 7
⇒ T2,3 = 2,± 8 ∈ ∂P
q √ √ √
Kandidati na rubu poluelipsa y = ± 1 − 12 x2 , − 2 ≤ x ≤ 2 su T4,5 = ± 2, 0
Primjetimo da smo mogli

√ parametrizirati elipsu
(∂P) 21 x2 + y2 = 1 s {x = 2 cost, y = sint}. Slijedi da je
√
z̄ = 4 cos2 t − 2 2 cost − 1;
d z̄
√ √
dt = −8 cost sint + 2 2 sint = 0, sint 1 − 8 cost = 0
što vrijedi ako je: √
• sint = 0, odakle slijedi da su kandidati ± 2, 0
ili
√
q
• 1 − 8 cost = 0 odakle slijedi da su kandidati 2 , ± 78
1
q q √ √
2 1 7 1 7

kandidat 3,0 2, 8 2,− 8 2, 0 − 2, 0
√ √
vrijednost − 32 − 23 − 32 3−2 2 3+2 2
≈ −0.67 = −1.5 = −1.5 ≈ 0.17157 ≈ 5.82843
globalni GL. MIN. GL. MIN. GL. MAX.

√ √
ekstrem
q q
m 1, 7 ,− 3 m 1 ,− 7 ,− 3 M − 2, 0, 3 + 2 2
2 8 2 2 8 2


 x ≥ 0,
z = 1 + x + 2y na području P : y ≥ 0, .
x + y ≤ 1.

Rješenje:

zx = 1
⇒ nema kandidata u unutrašnjosti P
zy = 2
RUB x = 0 :
dz
z(y) = 1 + 2y, 0 ≤ y ≤ 1 ⇒ dy = 2, z raste
kandidati su rubovi: (0, 0), (0, 1)
RUB y = 0 :
dz
z(x) = 1 + x, 0 ≤ x ≤ 1 ⇒ dx = 1, z raste
novi kandidat je rub: (1, 0)
RUB y = 1 − x :
dz
z(x) = 1 + x + 2(1 − x) = 3 − x, 0 ≤ x ≤ 1 ⇒ dx = −1, zpada
nema novih kandidata
kandidat A(0, 0) B(1, 0) C(0, 1)
vrijednost 1 2 3
globalni gl. min. gl. max.

ekstrem m (0, 0, 1) M (0, 1, 3)

0 ≤ x ≤ 2,
z = x3 + y3 − 3xy na području K :
−1 ≤ y ≤ 2.
Rješenje:
zx = 3x2 − 3y = 0

x = 0, 1
⇒ ; kandidati: (0, 0), (1, 1) ∈ K o ∪ ∂K
zy = 3y2 − 3x = 0 y = 0, 1
RUB x = 0 :
dz
z(y) = y3 , −1 ≤ y ≤ 2 ⇒ dy = 3y2 = 0
kandidati su: (0, 0), (0, −1), (0, 2)
RUB y = −1 :
dz
z(x) = x3 + 3x − 1, 0 ≤ x ≤ 2 ⇒ dx = 3x2 + 3 > 0, z raste
novi kandidat je rub: (2, −1)
RUB x = 2 :
dz
z(y) = y3 − 6y + 8, −1 ≤ y ≤ 2 ⇒ = 3y2 − 6 = 0
dy
√
novi kandidati su stacionarna točka i rub: ( 2, 2), (2, 2)
RUB y = 2 :
dz
z(x) = x3 − 6x + 8, 0 ≤ x ≤ 2 ⇒ = 3x2 − 6 = 0
dx
√
novi kandidat je stacionarna točka: (2, 2)
√ √
kandidat (0, 0) (1, 1) (0, −1) (2, −1) (2, 2) (2, 2) ( 2, 2) (0, 2)
√ √
vrijednost 0 −1 −1 13 4(2 − 2) 4 4(2 − 2) 8
≈ 2.34 ≈ 2.34
globalni m1 m2 M
ekstrem
Globalni minimumi: m1 (1, 1, −1) i m2 (0, −1, −1)

Globalni maksimum: M (2, −1, 13)

 x ≤ 0,
z = x2 + y2 − xy + x + y na području K : y ≤ 0,
x + y ≥ −3.

Rješenje:

zx = 2x − y + 1 = 0 x = −1
⇒ ; kandidati su : (−1, −1) ∈ K
zy = 2y − x + 1 = 0 y = −1
RUB x = 0 :
dz
z(y) = y2 + y, −3 ≤ y ≤ 0 ⇒ dy = 2y + 1 = 0
1
kandidati: (0, − 2 ), (0, 0), (0, −3)
RUB y = 0 :
dz
z(x) = x2 + x, −3 ≤ x ≤ 0 ⇒ dx = 2x + 1 = 0
1
novi kandidati: (− 2 , 0), (0, −3)
RUB y = −x − 3 :
dz
z(x) = 3x2 + 9x + 6, −3 ≤ x ≤ 0 ⇒ dx = 6x + 9 = 0
novi kandidat: (− 32 , − 32 )
kandidat (−1, −1) (0, 0) (0, − 12 ) (0, −3) (− 12 , 0) (−3, 0) (− 32 , − 32 )
vrijednost −1 0 − 41 6 − 14 6 − 34
globalni m M1 M2
ekstrem
Globalni minimum: m (−1, −1, −1)

Globalni maksimumi: M1 (0, −3, 6) i M2 (−3, 0, 6)
z = x2 − y2 na području K : x2 + y2 ≤ 1.
Rješenje:
kandidati:
(0, 0) ∈ K
i točke na rubu: (0, −1), (0, 1), (−1, 0), (1, 0)
kandidat (0, 0) (1, 0) (0, 1) (−1, 0) (0, −1)
vrijednost 0 1 −1 1 −1
globalni GL. MAX. GL. MIN. GL. MAX. GL. MIN.

ekstrem
M1 (1, 0, 1) m1 (0, 1, −1) M2 (−1, 0, 1) m2 (0, −1, −1)
1. Za funkciju z odrediti u kojim točkama je prvi diferencijal dz jednak 0. Odre-
diti vrijednost drugog diferencijala u tim točkama.
a) z = 2x + y2 , b) z = xy + 2x − 3y,
2 2
c) z = x + y − 2xy, d) z = x3 − y3 .
2. Odrediti lokalne ekstreme funkcije:
a) z = x + 4y2 , b) z = xy + 4x2 − 3y2 ,

c) z = x2 + y2 + xy − 3x − 6y, d) z = x3 + y3 − 15xy,
2 2 +y2 )
e) z = 4 − (x2 + y2 ) 3 , f ) z = (x2 + y2 )(e−(x − 1).
3. Odrediti najveću i najmanju vrijednost funkcije
z = 2 + xy
na području: x ≥ 0, y ≥ 0, x + y ≤ 2.
z = x + xy + y
na području koje je omedeno pravcima: x = 1, x = 2, y = 2, y = 3.
z = x2 − xy + y2 − 4x
na području koje je omedeno pravcima: x = 0, y = 0, 2x + 3y − 12 = 0.
z = xy
na području: x2 + y2 ≤ 1.
1. a) nema kritičnih točaka b) T (3, −2), d 2 z = 2dxdy
c) Tx (x, x), d 2 z = 2dx2 − 4dxdy + 2dy2 d) T (0, 0), d 2 z = 0
2. a) nema kričnih točaka b) T (0, 0) kritična toča, nema ekstrema
c) zmin (0, 3) = −9 d) T (0, 0), T (5, 5) kritične točke, zmin (5, 5) = −125
e) zmax (0, 0) = 4 f) zmin (0, 0) = 0
3. zmin (0, 0) = 2; zmin (0, y) = 2, 0 ≤ y ≤ 2; zmin (x, 0) = 2, 0 ≤ x ≤ 2; zmax (1, 1) = 3
4. zmin (1, 2) = 5, zmax (2, 3) = 11
5. zmin ( 83 , 43 ) = − 16
3 , zmax (0, 4) = 16
√ √ √ √
2 2 1 2 2 1
6. zmin ( 2 ,− 2 ) = −2, zmax (− 2 ,− 2 ) = 2
12 Višestruki integrali 91
12 Višestruki integrali
U ovom poglavlju proširit ćemo ideju odredenog integrala na dvostruki i tros-
truki integral funkcije dvije i tri varijable, respektivno. Te integrale ćemo primi-
jeniti na računanje volumena, mase i težišta općenitijeg područja od onog kojeg
smo promatrali u kolegiju Matematika I.
Vidjet ćemo kako lakše računati dvostruke integrale po odgovarajućim po-
dručjima preko polarnih koordinata. Slično uvodenjem cilindarskih i sfernih
koordinata u trodimenzionalnom prostoru možemo lakše računati trostruke in-
tegrale po odgovarajućim područjima.
12.1 Dvostruki integral:

definicija i geometrijsko značenje
Podsjetimo se definicije i geometrijskog značenja odredenog integrala funkcije
jedne varijable. Ako je f funkcija jedne varijable zadana na zatvorenom inter-
valu [a, b], tada smo definirali odredeni integral ab f (x)dx kao jedinstven broj
R
(ako postoji) koji se nalazi izmedu svih donjih i gornjih Riemannovih suma. Po-
dijelimo interval [a, b] na n podintervala [xi−1 , xi ]. Ovu razdiobu označimo s p.
Odgovarajuće širine intervala su ∆xi = xi − xi−1 . Ako proizvoljno odaberemo
točke xi∗ iz podintervala [xi−1 , xi ], onda vrijedi:
n n n
s(p) = ∑ mi ∆xi ≤ ∑ f (xi∗ )∆xi ≤ S(p) = ∑ Mi ∆xi ,
i=1 i=1 i=1
gdje je mi = inf{ f (x) : xi−1 ≤ x ≤ xi } i Mi = sup{ f (x) : xi−1 ≤ x ≤ xi }. Slijedi da je

Z b n
a
f (x)dx = lim
n→∞
∑ f (xi∗ )∆xi .
i=1
Specijalno, kada je f > 0 na [a, b], tada se Riemannova suma ∑ni=1 f (xi∗ )∆xi može
interpretirati kao suma površina pravokutnika na slici 12.24, a ab f (x)dx pred-
R
stavlja površinu ispod krivulje y = f (x) od a do b.

Slično, promatrajmo funkciju f (x, y) dvije varijable definiranu na zatvorenom
pravokutniku
P = [a, b] × [c, d] = {(x, y) ∈ R2 : a ≤ x ≤ b, c ≤ y ≤ d}.
Pretpostavimo na početku da je f > 0 na P. Neka je T tijelo omedeno odozdol s

P i odozgor grafom funkcije f , tako da je
T = {(x, y, z) ∈ R3 : 0 ≤ z ≤ f (x, y), (x, y) ∈ P},

Slika 12.24: Aproksimacija površine ispod krivulje preko Riemannove sume
Slika 12.25: Aproksimacija volumena ispod plohe preko Riemannove sume

vidjeti sliku 12.25. Naš cilj je odrediti volumen tijela T .

Prvo ćemo napraviti razdiobu π pravokutnika P na podpravokutnike na taj
način da podijelimo interval [a, b] na m podintervala [xi−1 , xi ] i inteval [c,d] na
n podintervala [y j−1 , y j ]. Povlačeći pravce paralelne koordinatnim osima kroz
rubove ovih podintevala, kao na slici 12.25, formiramo podpravokutnike:
Pi j = [xi−1 , xi ] × [y j−1 , y j ] = {(x, y) : xi−1 ≤ x ≤ xi , y j−1 ≤ y ≤ y j }.
Površina pravokutnika Pi j je ∆Pi j = ∆xi ∆y j .

Formirajmo donje i gornje sume razdiobe π:
m n m n
s(π) = ∑ ∑ mi j ∆xi ∆y j , S(π) = ∑ ∑ Mi j ∆xi ∆y j ,
i=1 j=1 i=1 j=1
gdje je
mi j = inf{ f (x, y) : (x, y) ∈ Pi j } i Mi j = sup{ f (x, y) : (x, y) ∈ Pi j }.
Nadalje, ako proizvoljno odaberemo točke (xi∗ , y∗j ) iz podpravokutnika Pi j ,

onda vrijedi:
m n
s(π) ≤ ∑ ∑ f (xi∗ , y∗j )∆Pi j ≤ S(π),
i=1 j=1
gdje je ∆Pi j = ∆xi ∆y j površina pravokutnika Pi j , a f (xi∗ , y∗j )∆Pi j volumen kvadra
nad Pi j , visine f (xi∗ , y∗j ). Dakle, možemo aproksimirati volumen V tijela T s
m n
V ≈ ∑ ∑ f (xi∗ , y∗j )∆xi ∆y j ,
i=1 j=1
vidjeti sliku 12.25. Sumu ∑m n ∗ ∗

i=1 ∑ j=1 f (xi , y j )∆xi ∆y j zovemo dvostruka Rieman-
nova suma.
Intuicija nam govori da će gornja aproksimacija volumena biti bolja kada se
m i n povećavaju, pa možemo očekivati da je
m n
V = lim
m,n→∞
∑ ∑ f (xi∗ , y∗j )∆Pi j .
i=1 j=1
Stoga ćemo ovaj izraz uzeti za definiciju volumena tijela omedenog odozgor
grafom funkcije f i odozdol pravokutnikom. Limesi koje imamo u navedenoj
jednakosti za V javljaju se često ne samo u odredivanju volumena, nego i u dru-
gim različitim situacijama (što ćemo vidjeti kasnije), pa čak i kada funkcija f nije
pozitivna. Stoga dajemo sljedeću definiciju:
Dvostruki integral od f po pravokutniku P je
x m n
f (x, y)dP = lim
m,n→∞
∑ ∑ f (xi∗ , y∗j )∆Pi j
(P) i=1 j=1
ako taj limes postoji.

Kažemo da je f integrabilna ako limes u gornjoj definiciji postoji. U stvari,
dvostruki integral od f postoji ako f ”nije previše isprekidana.” Tako vrijedi
tvrdnja:
Tvrdnja: Ako je f neprekinuta funkcija na pravokutniku P ili ako je f omedena na P
(tj. ako postoji konstanta M takva da je f (x, y) ≤ M za sve (x, y) ∈ P) i f je neprekinuta,
osim možda na konačno mnogo glatkih krivulja, onda je f integrabilna na P.
Specijalno, ako je f neprekinuta funkcija na pravokutniku P, onda je integrabilna
na P.
Kako točke (xi∗ , y∗j ) možemo izabrati proizvoljno u Pi j , možemo uzeti da to
budu točke u gornjem desnom kutu tog pravokutnika, pa će izraz za dvostruki
integral biti jednostavniji:
x m n
f (x, y)dP = lim ∑ ∑ f (xi , y j )∆Pi j .
m,n→∞
(P) i=1 j=1
12.2 Izračunavanje dvostrukog integrala po pravokutnom po-

dručju
Tvrdnja (Fubinijev teorem): Ako postoji dvostruki integral funkcije f na pravokut-
niku P = [a, b] × [c, d], onda je
x Zb Zd Zd Zb
" # " #
f (x, y)dP = f (x, y)dy dx = f (x, y)dx dy.
(P) a c c a
Dokaz: Uz iste oznake kao u definiciji dvostrukog integrala, vrijedi
mi j ≤ f (x, y) ≤ Mi j za x ∈ [xi−1 , xi ] i y ∈ [y j−1 , y j ].
Integriranjem po x na intervalu [xi−1 , xi ] dobivamo

Z xi
mi j ∆xi ≤ f (x, y)dx ≤ Mi j ∆xi ako y ∈ [y j−1 , y j ].
xi−1
Sumiranjem po i od 1 do m dobivamo
m Z b m
∑ mi j ∆xi ≤ a
f (x, y)dx ≤ ∑ Mi j ∆xi ako y ∈ [y j−1 , y j ].
i=1 i=1
Ponovnim integriranjem po y na intervalu [y j−1 , y j ] dobivamo

! !
m Z Z yj b m
∑ mi j ∆xi ∆y j ≤ f (x, y)dx dy ≤ ∑ Mi j ∆xi ∆y j .
i=1 y j−1 a i=1
Sumiranjem po j od 1 do n dobivamo
n m Z dZ b n m
∑ ∑ mi j ∆xi ∆y j ≤ c a
f (x, y)dx dy ≤ ∑ ∑ Mi j ∆xi ∆y j
j=1 i=1 j=1 i=1
s
za svaku razdiobu pravokutnika P. Kako je dvostruki integral (P) f (x, y)dP je-
dinstven broj za koji vrijedi
n m x n m
∑ ∑ mi j ∆xi ∆y j ≤ f (x, y)dP ≤ ∑ ∑ Mi j ∆xi ∆y j
j=1 i=1 (P) j=1 i=1
za svaku razdiobu pravokutnika P, to mora vrijediti
x Zb Zd
f (x, y)dP = f (x, y)dy dx.
(P) a c
Analogno se dokazuje druga jednakost.
Slika 12.26: Izračunavanje volumena ispod plohe preko poznatog presjeka A(x)
Ako je f ≥ 0, onda Fubinijev teorem

s možemo lako objasniti. Geometrijska
interpretacija dvostrukog integrala (P) f (x, y)dP je volumen tijela K omedenog
odozgor grafom funkcije z = f (x, y) i odozdol pravokutnikom P. S druge strane
taj volumen možemo izračunati preko poznatog presjeka A(x) za x na intervalu
[a, b], vidi sliku 12.26. Dakle,
Z b
V= A(x)dx,
a
gdje je A(x) površina dobivena presijecanjem tijela K ravninom kroz x i okomi-

tom na os-x. Očito je A(x) površina ispod krivulje C čija je jednadžba z = f (x, y),
gdje je x konstanta, a c ≤ y ≤ d. Dakle,
Z d
A(x) = f (x, y)dy,
c
pa imamo
x Z b Z bZ d
f (x, y)dP = V = A(x)dx = f (x, y)dy dx.
a a c
(P)
Slično možemo provjeriti jednakost za drugi poredak.

Dakle, možemo uzastopno integrirati u jednom ili drugom poretku:
Slika 12.27: Parcijalno integriranje prvo po x, pa po y

Slika 12.28: Parcijalno integriranje prvo po y, pa po x
Korolar: Ako je f (x, y) = g(x)h(y) integrabilna na pravokutniku P = [a, b]×[c, d], onda
je
x Zb Zd
g(x)h(y)dP = g(x)dx h(y)dy.
(P) a c
Primjer 12.1.
x
Izračunajmo (x2 + xy)dP ako je P
(P)
područje prikazano na slici desno.
Rješenje: (1) Prvo integriramo po x, a zatim po y:
R2 R3 2

R2 x3 x=3
x2 y
(x + xy)dx dy = 3 + 2 x=1 dy
0 1 0
R2 27 9y 1 y R2 26
= 3 + 2 − 3 − 2 dy = 3 + 4y dy
0 0
26
2
2 = 52 + 8= 76
= 3 y + 2y 3 3
0
(2) Prvo integriramo po y, a zatim po x:
R3 R2 2

R3 2 2 y=2

(x + xy)dy dx = x y + xy2 dx
1 0 1 y=0
R3 3 3
2x2 + 4x 2x 2

= 2 dx = 3 + x
1 1
2 76
= 18 + 9 − − 1 = 3 3
Rezultati su, očekivano, isti u oba poretka!
Zadatak 12.1. Izračunati:

Z2 Z1 Z4 Z2
! !
2 dy
a) (x + 2y)dx dy, b) dx.
(x + y)2
0 0 3 1
Rješenje:
R2 R1 2 R2 x3 1
a) (x + 2y)dx dy = + 2yx dy

3 0
0 0 0
R2 1
1
2
2
= 3 + 2y − 0 dy = 3 y + y 0
0
2 14
= +4−0 =
3 3
Z4 Z2 Z4
!
dy −1 2
b) dx = dx
(x + y)2 x+y 1
3 1 3
Z4
−1 −1
= − dx
x+2 x+1
3
4
= − ln |x + 2| + ln |x + 1|

3

= − ln 6 + ln 5 − − ln 5 + ln 4
= 2 ln 5} − ln 6 − ln 4
| {z | {z }
ln 52 − ln 6·4
25
= ln 25 − ln 24 = ln
24
Zadatak 12.2. Izračunati sljedeće integrale u oba poretka integracije:
x √
a) 2xy + 3 x dP
(P)
po pravokutniku P = [0, 2] × [1, 3],
x x
b) − x2 + y3 dP
y
(P)
po pravokutniku P = [−4, −1] × [−3, −1]
Rješenje:
a) (1) Prvo integriramo po y, a potom po x:
R2 R3 √ R2 √ y=3
2xy + 3 x dy dx = xy2 + 3 xy dx
0 1 0 y=1
R2 √ x=2 √
= 8x + 6 x dx = 4x2 + 4x3/2 =16 + 8 2
0 x=0
(2) Prvo integriramo po x, a potom po y:

R3 R2 √ R3 x=2
2xy + 3 x dx dy = x2 y + 2x3/2 dx
1 0 1 x=0
R3 √ √ y=3 √
= 4y + 4 2 dy = 2y2 + 4 2y =16 + 8 2
1 y=1
b) (1) Prvo integriramo po y, a potom po x:

!
−1
R −1 R x −1
R 4 y=−1

2
y −x +y
3 dy dx = x ln |y| − x2 y + y4 dx
−4 −3 −4 y=−3
−1 2 x=−1
−x ln 3 − 2x2 − 20 dx = − x2 ln 3 − 23 x3 − 20x
R
=

−4 x=−4
15
= − 12 ln 3 + 23 + 20 + 8 ln 3 − 128
3 − 80= ln 3 − 102
2

!
−1
R −1R x −1
R x2 x=−1
2 3 dx dy = x3 3
y −x +y 2y − 3 + xy dy
x=−4
−3 −4 −3
−1
R y=−1
= − 15
2y − 21 + 3y
3 dy = − 15 ln |y| − 21y + 3 y4
2 4
−3 y=−3
15 15
= − ln 1 +21 + 43 + 15
2 ln 3 − 21 · 3 − 34 81= ln 3 − 102
| 2{z } 2
=0
12.3 Dvostruki integral po općem području

Dok je kod jednostrukog integrala područje po kojem integriramo uvijek bio
interval, za dvostruki integrali želimo biti u mogućnosti integrirati funkciju ne
samo po pravokutniku, nego i po omedenom području općenitijeg oblika, pri-
mjerice kao što je područje D prikazano na slici 12.29. Kako je D omedeno po-
Slika 12.29: Primjer općeg područja integracije
dručje, to je sadržano u nekom pravokutniku P. Definirajmo novu funkciju F na

P takvu da je
f (x, y), (x, y) ∈ D,
F(x, y) =
0, (x, y) ∈ P \ D.
Ako je F integrabilna po P, definirat ćemo dvostruki integral of f po D ovako:
x x
f (x, y)dxdy = F(x, y)dxdy.
(D) (P)
Ova definicija je dobra, jer smo dvostruki integral po pravokutniku već defini-
rali, a funkcija F(x, y) ima vrijednost 0 za (x, y) izvan područja D, pa izvan D
nema njenog doprinosa integralu. To znači da nije važno koji pravokutnik ko-
s dok on sadrži D. U slučaju kada je f ≥ 0, geometrijska
ristimo za integriranje sve
interpretacija integrala (D) f (x, y)dxdy je volumen tijela omedenog odozdol s D
i odozgor grafom funkcije z = f (x, y), jer je taj volumen jednak volumenu tijela
ispod grafa funkcije F nad pravokutnikom P, vidjeti sliku 12.30. Na slici se vidi
Slika 12.30: Primjer općeg područja integracije
da će F imati prekid na granici područja D. Ipak, ako je f neprekinuta na D i

granica ∂D je ”dovoljno lijepa” (zatvorena krivulja koja nema samopresijecanja i
sastoji se od konačno
s mnogo grafova neprekinutih s funkcija), onda se može do-
kazati da postoji (P) F(x, y)dxdy, pa tada postoji i (D) f (x, y)dxdy.
Ovaj slučaj imamo za dva tipa područja, koje ćemo razmatrati u nastavku.
Kažemo da je ravninsko područje D tipa I ako je omedeno grafovima dvije
neprekinute funkcije od x, tako da je
D = {(x, y) : a ≤ x ≤ b, u(x) ≤ y ≤ i(x)},
gdje su y = u(x) i y = i(x) neprekinute na [a, b]. Neki primjeri područja tipa I
prikazani su na slici 12.31.
Tvrdnja (integriranje na području tipa I): Ako je f : D → R neprekinuta funkcija i
područje D tipa I, takvo da je D = {(x, y) : a ≤ x ≤ b, u(x) ≤ y ≤ i(x)}, onda je
x Zb Zi(x)
" #
f (x, y) dxdy = f (x, y)dy dx .
(D) a u(x)
Slika 12.31: Primjeri područja tipa I
Dokaz: Tvrdnja slijedi primjenom Fubinijevog teorema:
x x Zb Zd
" #
f (x, y) dxdy = F(x, y) dxdy = F(x, y)dy dx
(D) (P) a c
Zb Zi(x) Zb Zi(x)
" # " #
= F(x, y)dy dx = f (x, y)dy dx,
a u(x) a u(x)
jer je F(x, y) = f (x, y) za u(x) ≤ y ≤ i(x), a inače je F(x, y) = 0.
Slika 12.32: Integriranje na području tipa I
Integrali na desnoj strani su uzastopni integrali koji su slični onima koje smo
razmatrali u prethodnom odjeljku, osim što su u unutarnjem integralu granice
integracije funkcije u(x) i i(x).
Slikoviti dokaz tvrdnje o integriranju na području tipa I dano je na slici 12.33.
Slično, kažemo da je ravninsko područje D tipa II ako je omedeno grafovima

Slika 12.33: Slikovito objašnjenje integriranja na području tipa I ako je f ≥ 0
dvije neprekinute funkcije od y, tako da je
D = {(x, y) : c ≤ y ≤ d, u(y) ≤ x ≤ i(y)},
gdje su x = u(y) i x = i(y) neprekinute na [c, d]. Neki primjeri područja tipa II
prikazani su na slici 12.34.
Slika 12.34: Primjeri područja tipa II
Tvrdnja (integriranje na području tipa II): Ako je f : D → R neprekinuta funkcija

i područje D tipa II, takvo da je D = {(x, y) : c ≤ y ≤ d, u(y) ≤ x ≤ i(y)}, onda je
x Zv Zi(y)
" #
f (x, y) dxdy = f (x, y)dx dy .
(D) c u(y)
Slika 12.35: Integriranje na području tipa II
12.4 Svojstva dvostrukog integrala

Za dvostruke integrale vrijede slijedeća pravila integriranja, koja se dokazuju
analogno kao za jednostruke integrale.
x x x
1. ( f (x, y) ± g(x, y)) dxdy = f (x, y) dxdy ± g(x, y) dxdy
(D) (D) (D)
x x
2. c f (x, y) dxdy = c f (x, y) dxdy, c = const. ∈ R
(D) (D)
x x x
3. f (x, y) dxdy = f (x, y) dxdy + f (x, y) dxdy
(D1 ∪D2 ) (D1 ) (D2 )
ako D1 ∩ D2 ima površinu 0; i posebno ako su D1 i D2 disjunktni
x x
4. ako je f ≤ g na D, onda je f (x, y) dxdy ≤ g(x, y) dxdy
(D) (D)
Primjer 12.2.
x
Izračunajmo (x2 + y)dP ako je P
(P)
Rješenje:
(1) Prvo integriramo po y, a potom po x:
2
!
1/2 Rx 1/2
R 2
2 y=x
(x2 + y) dy x2 y + y2
R
dx = dx
0 0 0 y=0
1/2
5 1/2
4

x4 + x2 dx = 23 x5 = 3 1 3
R
= 10 32 = 320
0 0
!
1/4 1/2 1/4
R x=1/2
x3
(x2 + y) dx
R R
dy = + yx √ dy

√ 3 x= y
0 y 0
1/4
R 1 1 y3/2 √ 1 1 2
1/4
4 2 5/2
= 24 + 2 y − 3 − y y dy = 24 y + 4 y − 35 y
0 0
1 2
1/4
64 5/2

1

1 6 64 1

3
= 24 y + 6y − 5 y = 24 4 + 16 − 5 25 = 320
0
Zadatak 12.3.
x
Izračunati 4x − 6y dP po području P na slici desno.
(P)
Rješenje:
(1) Poredak y, x:
 
− 32 x+2 y=− 23 x+2
R3 R3
4xy − 3y2
R
 4x − 6y dy dx = dx
0 0 0 y=0
R3 3
−4x2 + 16x − 12 dx = − 34 x3 + 8x2 − 12x = 0

=
0 0
(2) Poredak x, y:
− 23 y+3
!
R2 R2
18 − 36y + 27 2
R
4x − 6y dx dy = 2 y dy= 0
0 0 0
Zadatak 12.4.
x
(P)
Rješenje:
(1) Poredak y, x:
√  √
2
R1 R1−x R1 y= 1−x2
4xy − 3y2

 4x − 6y dy dx = dx
−1 0 −1 y=0
R1 √ 1
4x 1 − x2 − 3 + 3x2 dx = − 43 (1 − x2 )3/2 − 3x + x3 = −4

=
−1 −1
(2) Poredak x, y:
√ 
2
R1 R1−y R1 p

√ 4x − 6y dx dy = −12y 1 − y2 dy= −4
0 − 1−y2 0
Zadatak 12.5.
x
(P)
Rješenje:
(1) Poredak x, y (dobivamo lakši integral):
y
R1 Re x=ey

R1
4x − 6y dx dy = 2x2 − 6xy

dy
0 1 0 x=1
R1
2e2y − 6yey − 2 + 6y dy

=
0
1
= e2y − 6(y − 1)ey − 2y + 3y2 = e2 − 6
0
(2) Poredak y, x (dobivamo teži integral):
Re

R1

Re
4x − 6y dy dx = 4x − 3 − 4x ln x + 3 ln2 x dx

h1 ln x 2 1
ie
x2
= 2x − 3x − 4 2 ln x − 4 + 3 x ln2 x − 2x ln x + 2x = e2 − 6
2 x
1
Zadatak 12.6.
Z2 Zx 2
!
x dy
a) Izračunati dx.
y2
1 1
x
b) Skicirati područje integracije.
Rješenje:
a)
 
R2 Rx 2 R2 x R2
 x 2dy  dx = − x2 dx = −x − (−x3 ) dx
y y 1
1 1 1 x 1
x
2 2 9

x4 1 1
− x2 = (4 − 2) −

= 4 4 −2 =
1 4
b)
Granice:
x = 1, x = 2,
1
y= = u(x) ulaz , y = x = i(x) izlaz
x

1
tj. P(x) = (x, y) : 1 ≤ x ≤ 2, ≤ y ≤ x
x
Primjer 12.3.
Izrazimo
x integrale
a) f (x, y) dx dy
(P)
x
b) f (x, y) dx dy
(R)
u oba poretka integracije ako su P i R
područja prikazana na slici desno.
Rješenje: a)
Tip I, tj. poredak y, x:

s
f (x, y) dx dy
(P)
s s
= f (x, y)dxdy + f (x, y) dx dy
(P1 ) (P2 )
√
R2/2 Rx

= f (x, y) dy dx
0 0√ 
2
R1 R1−x
+ √
 f (x, y) dy  dx
2/2 0
Tip II, tj. poredak x, y:
s
f (x, y) dx dy
(P) 
√ √ 
2
R2/2 R1−y
=  f (x, y) dx  dy
0 y
U poretku tipa II imamo samo jedan integral, dok u poretku tipa I imamo
dva integrala.
b)
Na isti način kao u slučaju a) dobivamo:
Poredak tipa I:
√ √ 
2
s R2/2 R1−x
f (x, y) dx dy =  f (x, y) dy  dx
(R) 0 x
Poredak tipa II:

s
f (x, y) dx dy
(R) √
√ 2

R2/2 Ry R1−y

R1
= f (x, y) dx dy + √  f (x, y) dx  dy
0 0 2/2 0
x
Zadatak 12.7. Izraziti integral f (x, y) dP u oba poretka integracije po po-
(P)
dručju P prikazanom na slici:
a) b)
c) d)
Rješenje:
a)
1 ! 1 !
R1 R2 x R2 R1
f (x, y) dy dx ili f (x, y) dx dy
0 0 0 2y
b)
R1

R1

R2 2−x

R
f (x, y) dy dx + f (x, y) dy dx
0 0 1 0
!
R1 2−y
R
ili f (x, y) dx dy
0 0
c)

√1
√ 
! y
R1 R2 R2 R2
f (x, y) dy dx ili  f (x, y) dx  dy
−1 0 √
2x2 − √1 y
2
d)

√1
√ 
! y
R4 12x
R R48 R3
f (x, y) dy dx ili  f (x, y) dx  dy
0 0 y
3x2 12
x
Zadatak 12.8. Izraziti integral f (x, y) dP u oba poretka integracije po po-
(P)
dručju P prikazanom na slici:
a) b) c)
Rješenje:
a) x = 0, y = 0, 2x + 3y = 1, x + y = 6
   
− 32 x+2 − 23 x+2
R1 R R3 R
 f (x, y) dy  dx +  f (x, y) dy  dx
0 −x+1 1 0
− 23 y+3 − 32 y+3
! !
R1 R R2 R
ili f (x, y) dx dy + f (x, y) dx dy
0 −y+1 1 0
3√
b) x = 0, x = 1, y = x3 , y = 2 x
3√ !
R1 2R x
f (x, y) dy dx
0 x3
√
   
3 3
R1 Ry R2 R1
ili  f (x, y) dx  dy +  f (x, y) dx  dy
0 4 y2 1 4 y2
9 9
x
c) x = 0, x = 2, y = e 2 , y = 2x + e − 1
x !
R2 2 +e−1
R
f (x, y) dy dx
0 ex/2
! !
e−1
R 2Rln y Re 2Rln y
ili f (x, y) dx dy + f (x, y) dx dy
1 0 e−1 2(y−e+1)
1. Izračunajte:
Z 3 Z 2 Z 1 Z 2
2
a) (2x − 4y) dy dx, b) (x + y) dx dy,
1 0 0 0
Z ln 3 Z ln 2
Z ln 3 Z ln 2

x−y 2x+3y
c) e dy dx, d) e dx dy.
1 0 0 0
2. Izračunajte integrale iz prvog zadatka tako da zamijenite poredak integracije.
3. Izračunajte:
Z 1 Z x2 Z 1 Z y2
a) (x2 − y) dy dx, b) x · y2 dx dy,
−1 −x2 0 0
Z ln 3 Z x Z 1 Z 2
c) ex−y dy dx, d) e2x+3y dx dy.
1 0 0 2y
4. Izračunajte integrale iz trećeg zadatka tako da zamijenite poredak integracije.
5. Skicirajte područje integracije i zamijenite redosljed integriranja:

Z Z √ Z 2
!
2 x 2 e
Z
a) f (x, y) dy dx, b) f (x, y) dx dy,
0 0 0 ey
Z 1 Z √y
c) f (x, y) dx dy.
0 y2
6. Izračunajte zadani integral po zadanom području P:

x p
a) x 1 − x2 dx dy, gdje je P kvadrat s vrhovima (0, 2), (1, 2), (1, 3), (0, 3),
(P)
x n π π πo
b) cos(x + y) dx dy, gdje je P = (x, y) : − ≤ x ≤ , 0 ≤ y ≤ ,
4 2 3
(P)
x
c) 6xy dx dy, gdje je P omedeno s y = x, y = 0, x = π,
(P)
x
d) (x − 1) dx dy, gdje je P omedeno s y = x, y = x3 , y ≥ 0,
(P)
x √
e) xy dx dy, gdje je P omedeno s y= 2x, y = 0
(P)
i pravcem koji prolazi točkama (0, 4) i (4, 0),
x
f) y dx dy, gdje je P omedeno s y = 1, y = 0, y = x + 1, y = 12 x + 32 .
(P)
16 1
1. a) 0 b) 3 c) 2 (3 − e) d) 13
16 1
2. a) 0 b) 3 c) 2 (3 − e) d) 13
4 1 4e7 −7e4 +3
3. a) 5 b) 14 c) 4 − ln 3 − e d) 42
4 1 4e7 −7e4 +3
4. a) 5 b) 14 c) 4 − ln 3 − e d) 42
5.
a)
c)
Z √2 Z 2
f (x, y) dx dy
0 y2
b)
Z 1 Z √x
f (x, y) dy dx
0 x2
Z e2 Z ln x
f (x, y) dy dx
1 0
√ √ √
1 2 3− 2+ 6 3π4 7 2
6. a) 3 b) 4 c) 4 d) − 60 e) 6 f) 3
14 Dvostruki integral u polarnim koordinatama

Podsjetimo se, koordinatni sustav položaj točke prikazuje uredenim parom bro-
jeva koje zovemo koordinatama.
Do sada smo dvostruki integral računali u pravokutnim (Kartezijevim ili
Descartesovim) koordinatama u ravnini, čije koordinate predstavljaju udalje-
nost od dva medusobno okomita pravca. Područje integracije P dijelili smo na
elemente dP mrežom koordinatnih linija pravokutnog koordinatnog sustava, vi-
djeti sliku 14.36.
Slika 14.36: Element površine u pravokutnom koordinatnom sustavu
Za podjelu područja P na elemente dP možemo koristiti i bilo koje druge

koordinatne linije. Sad ćemo se podsjetiti koordinatnog sustava koji je uveo
Slika 14.37: Polarne koordinate
Newton, zovemo ga polarni koordinatni sustav, a koji je prikladniji u mnogim

slučajevima. Izaberemo točku u ravnini koja se zove pol (ili ishodište), te je
označimo s O. Zraku (polupravac) s početkom u polu nazivamo polarnom osi.
Ovu os obično crtamo horizontalno udesno tako da odgovara pozitivnoj poluosi
x pravokutnog sustava.
14 Dvostruki integral u polarnim koordinatama 117
Za bilo koju točku T u ravnini, neka je r udaljenos od O i ϕ kut (obično ga

mjerimo u radijanima) izmedu polarne osi i polupravca OT , vidjeti sliku 14.37.
Točki T se pridružuje ureden par (r, ϕ) i r, ϕ zovemo polarnim koordinatama
točke T . Uvodimo dogovor da je kut ϕ pozitivan ako se mjeri suprotno kretanju
kazaljke na satu počev od polarne osi, a da je negativan ako se mjeri u smjeru
kretanja kazaljke na satu. Ako je T = O, tada je r = 0 i dogovaramo se da (0, ϕ)
predstavlja pol za bilo koju vrijednost ϕ.
Slika 14.38: Veza pravokutnih i polarnih koordinata
Veza izmedu polarnih i pravokutnih koordinata može se vidjeti na slici 14.38.

Kada je pol u ishodištu pravokutnog sustava i polarna os se poklapa s pozitiv-
nom poluosi x, tada točka T ima pravokutne koordinate (x, y) i polarne koordi-
nate (r, ϕ), pa prijedi
x y
cos ϕ = , sin ϕ = .
r r
Stoga je
x = r cos ϕ, y = r sin ϕ, r ≥ 0, −π < ϕ ≤ π,



 arctg(y/x) + π, x < 0,
 arctg(y/x), x>0


p
r= x2 + y2 , ϕ= π
2, x = 0 i y > 0,
π
− , x = 0 i y < 0,


 2


neodreden, x = y = 0.
Ako podijelimo područje P u polarnim koordinatama, tada je element površine

dP = rdrdϕ, vidjeti sliku 14.39. Stoga, vrijedi tvrdnja:
Tvrdnja: Ako je funkcija f neprekinuta na polarnom pravokutniku P,
P = {(r, ϕ) : a ≤ r ≤ b, α ≤ ϕ ≤ β, }, gdje je 0 ≤ β − α ≤ 2π,

Slika 14.39: Element površine u polarnom koordinatnom sustavu
onda je:
x Z βZ b
f (x, y) dx dy = f (r cos ϕ, r sin ϕ) r dr dϕ .
α a
(P)
Primjer 14.1.
xp
Izračunajmo x2 + y2 dP ako je P
(P)
Rješenje: (1) Ako integrirajmo u pravokutnim koordinatama, imamo

√ 
2
sp R1 R1−x p
x2 + y2 dxdy =  x2 + y2 dy dx
(P) 0 0
√
R1 h p p iy= 1−x2
1
= 2 y x2 + y2 + x2 ln y + x2 + y2 dx

0 y=0
R1 √

= 21 1 − x2 − x2 ln √x dx = · · · = π6
0 1+ 1−x2
(nije lako!)
(2) S druge strane, ako integrirajmo u polarnim koordinatama dobivamo
pravokutno područje:
xp √ x
2 2
x2 + y2 dP = √x +y
2
= r rdrdϕ
= r =r
(P) (P)
R R1
π/2 π/2 1
R r3
= r2 dr dϕ = 3 dϕ

0 0 0 0
Zπ/2
1 1π π
= dϕ = = (lako!)
3 3 2 6
0
Naravno, dobivamo isti rezultat u drugom poretku, jer je područje polarni pra-
vokutnik, a podintegralna funkcija je oblika f (r, ϕ) = g(r) h(ϕ):
sp R1 π/2 R1 π/2
3 1
π/2
dϕ = r3 ϕ = π6
R 2
x2 + y2 dP = r dϕdr = r2 dr
R
(P) 0 0 0 0 0 0
x
Zadatak 14.1. Prijelazom na polarne koordinate izračunati integral (x + 2y) dP
(P)
po području P prikazanom na slici:
a) b)
Rješenje: √
a) P je omedeno krivuljama: √x2 + y2 = 4, y = 0, y = 3x
=⇒ r = 2, r sin ϕ = 0, r sin ϕ = 3r cos ϕ √
Dakle, P je omedeno krivuljama: r = 0, r = 2, ϕ = 0, ϕ = arc tg( 3) = π/3
s
(x + 2y) dP = =r cosx+2y

ϕ+2r sin ϕ
(P)
s
= (r cos ϕ + 2r sin ϕ) rdrdϕ
(P)
R R2
π/3
= (r2 cos ϕ + 2r2 sin ϕ) dr dϕ
0 0
π/3
R h r3 ir=2
= 3 (cos ϕ + 2 sin ϕ) r=0 dϕ

0
π/3
8 R
= 3 (cos ϕ + 2 sin ϕ)dϕ
0
π/3
8
= (sin − 2 cos

3 ϕ ϕ)
√ 0 √
8 3 4

= 3 2 −1+2 = 3 3 + 2
b) P: x2 + y2 = 1, x2 + y2 =9 =⇒ r = 1, r = 3
s
(x + 2y) dP =
(P)
s
= (r cos ϕ + 2r sin ϕ) rdrdϕ
(P)
R2π R3

= (r2 cos ϕ + 2r2 sin ϕ) dr dϕ
0 1
R2πh r3 ir=3
= (cos + 2 sin dϕ

3 ϕ ϕ)
0 r=1
2π
26 R
= 3 (cos ϕ + 2 sin ϕ)dϕ
0 2π
26
= 3 (sin ϕ − 2 cos ϕ)0 = 0

Napomena (Dvostruki integral u bilo kojim krivolinijskim koordinatama):

Neka su krivolinijske koordinate u i v definirane jednadžbama x = x(u, v), y =
y(u, v). Tada je:
x x
f (x, y) dxdy = f x(u, v), y(u, v) |J(u, v)|dudv ,
F(P) (P)
gdje je |J(u, v)| determinanta Jacobijeve matrice J(u, v) (tzv. Jacobijan):

" ∂x ∂x #
D(x, y) ∂u ∂v
J(u, v) = := ∂y ∂y .
D(u, v)
∂u ∂v
Specijalno, u slučaju polarnih koordinata x = r cos ϕ, y = r sin ϕ imamo:

| {z } | {z }
x(r,ϕ) y(r,ϕ)
∂x ∂x

cos ϕ −r sin ϕ

∂r ∂ϕ = r cos2 ϕ + sin2 ϕ = r.

|J(r, ϕ)| = =

∂y ∂y sin ϕ r cos ϕ
∂r ∂ϕ
Tako dobivamo poznatu jednakost:

x x
f (x, y) dxdy = f (r cos ϕ, r sin ϕ) r dr dϕ.
F(P) (P)
Dvostruki integral u polarnim koordinatama na općem području

Razmatranje koje smo napravili s integralom na polarnom pravokutniku može
se proširiti i na općenitije područje, primjerice vidjeti sliku 14.40.
Razmatrat ćemo slične tipove općih područja onima koje smo razmatrali u
pravokutnim koordinatama u prethodnom poglavlju.
Kažemo da je polarno područje D tipa I ako je omedeno grafovima dvije
neprekinute funkcije od ϕ, tako da je
D = {(r, ϕ) : α ≤ ϕ ≤ β, u(ϕ) ≤ r ≤ i(ϕ)},
gdje su r = u(ϕ) i r = i(ϕ) neprekinute funkcije na [α, β].

Kombinirajući formule za odgovarajuća područja u pravokutnim koordina-
tama s elementom površine u polarnim koordinatama, dobivamo slijedeću tvrd-
nju:
Tvrdnja (integriranje na polarnom području tipa I): Ako je f : D → R neprekinuta
funkcija na polarnom području D tipa I, tako da je
D = {(r, ϕ) : α ≤ ϕ ≤ β, u(ϕ) ≤ r ≤ i(ϕ)},
onda je
i(ϕ)
Zβ Z
x
" #
f (x, y) dxdy = f (r cos ϕ, r sin ϕ) r dr dϕ .
(D) α u(ϕ)
Dakle, u području tipa I prvo integriramo po r (uz konstantno ϕ), a potom po ϕ.

Slično, u polarnom području tipu II prvo integriramo po ϕ (uz konstantno r), a
potom po r. U tom slučaju vrijedi sljedeća tvrdnja.
Slika 14.40: Integriranje na polarnom području tipa I
Tvrdnja (integriranje na polarnom području tipa II): Ako je f : D → R nepreki-

nuta funkcija na polarnom području D tipa II, tako da je
D = {(r, ϕ) : a ≤ r ≤ b, u(r) ≤ ϕ ≤ i(r)},
onda je
x Zb Zi(r)
" #
f (x, y) dxdy = f (r cos ϕ, r sin ϕ) dϕ r dr .
(D) a u(r)
Slika 14.41: Integriranje na polarnom području tipa II

Primjer 14.2.
x
Izračunajmo xdP ako je P
(P)
Rješenje:
(1) Prvo integrirajmo u pravokutnim koordinatama:
s R1 Rx

R1 y=x
x dxdy = x dy dx = (xy) dx

(P) 0 0 0 y=0
R1 3 1

1
= x2 dx = x3 = 3 (lako!)
0 0
(2) Zatim integrirajmo u polarnim koordinatama:

P : y = 0, y = x, x = 1
=⇒ r sin ϕ = 0, r cos ϕ = r sin ϕ, r cos ϕ = 1
Dakle, P je omedeno krivuljama: r = 0, ϕ = 0, ϕ = π/4, r = 1/ cos ϕ.
s s
x dP = r cos ϕ rdrdϕ
(P) (P)  1 
π/4 cos
Rϕ
r2 cos ϕ dr dϕ
R
= 
0 0
π/4
R r= 1 π/4
r3 cos ϕ 1 R 1
= 3 cos ϕ dϕ = 3 cos2 ϕ
dϕ
0 r=0 0
1 π/4 1
= tg ϕ = (teže od (1)!)

3 0 3
Primjer 14.3.
x y
Izračunajmo p dxdy ako je P
(P)
x2 + y2
Rješenje:
(1) Prvo integrirajmo u polarnim koordinatama:
P: y = 0, x2 + y2 = 1,
(x − 1)2 + y2 = 1 (tj. x2 + y2 = 2x)
=⇒ r sin ϕ = 0, r = 1, r2 = 2r cos ϕ
=⇒ ϕ = 0, r = 1, r = 2 cos ϕ
Odredimo presjek kružnica r = 1 i r = 2 cos ϕ:

cos ϕ = 1/2 −→ ϕ = −π/3,
π/3
x y y s
dxdy = √x2 +y2 = r =sin ϕ = sin ϕ rdrdϕ
r sin ϕ
p
x 2 + y2
(P) (P)
π ! π
R3 2 cos
R ϕ R3 2 r=2 cos ϕ

= sin ϕ r dr dϕ = sin ϕ r2 dϕ
0 1 0 r=1
π
R3
2 cos2 ϕ sin ϕ − 12 sin ϕ dϕ

=
0
π/3 1
= − 23 cos3 ϕ + 12 cos ϕ = (lako!)

0 3
(2) Zatim integrirajmo u pravokutnim koordinatama:
P: y = 0, x2 + y2 = 1, x2 + y2 = 2x
Presjek kružnica
x2 + y2 = 1 i x2 + y2 = 2x je: x = 1/2
x y s s
√ y √ y
p dxdy = dxdy + dxdy
x 2 + y2 x2 +y2 x2 +y2
(P) (P1 ) (P2 )
√  √ 
x(2−x) x(2−x)
R1 y R2 y
√ √
R R
= 
√ dy dx +  dy dx
1 x2 +y2 1 0 x2 +y2
2 1−x2
√ ! √ !
R1 p y= x(2−x) R2 p y= x(2−x)
= x2 + y2 √ 2 dx + x 2 + y2 dx

1 y= 1−x 1 y=0
2
R1 √ R2 √
2x − x dx = · · · = 13

= 2x − 1 dx + (teško!)
1 1
2
Primjer 14.4.
x x
Izračunajmo p dP u polarnim i pravokutnim
(P)
x + y2
2
koordinatama u oba poretka integracije, ako je P po-

dručje na slici desno.
Rješenje:
(1-I) Prvo integrirajmo u polarnim koordinatama, poredak r, ϕ:
P: y = 0, x = 1, x2 + y2 = 4
=⇒ ϕ = 0, ϕ = π/3, r = 1/ cos ϕ, r = 2
x x
√x
2 2= s

p dxdy = r cos ϕ
x +y = cos ϕ rdrdϕ
x 2 + y2 r =cos ϕ

(P) (P)
 
π π
R3 R2 R3 r2
r=2
=  cos ϕ r dr dϕ = cos ϕ dϕ

2
r=1/ cos ϕ
0 1 0
cos ϕ
π π
R3 1

π/3 R3 1 cos ϕ
= 2 cos ϕ − 2 cos ϕ dϕ = 2 sin ϕ|0 − 12 1−sin 2 ϕ dϕ
0 0
√ π/3 √ 1 √
3 − 21 ln 1+sin
ϕ
= 1−sin ϕ 0 = 3 − ln 2 + 3
2

(1-II) Zatim integrirajmo u polarnim koordinatama, poredak ϕ, r:

P: r = 1, r = 2, ϕ = 0, ϕ = arccos (1/r)
x x s
p dxdy = cos ϕ rdrdϕ
2
x +y 2
(P) (P)
!
R2 R (1/r)
arccos
= cos ϕ r dϕ dr
1 0
R2 ϕ=arccos (1/r)
= (sin ϕ r) dr

1 ϕ=0
R2 √

arccos (1/r)=t ⇒ cost=1/r R2 q
= ⇒ sin(arccos (1/r))=sint= 1− 1 = r 1 − r12 dr =
q
r2 − 1 dr
r2 1 1
i2 √

1
h √ √ 1 √
2 2
= 2 r r − 1 − ln |r + r − 1| = 3 − ln 2 + 3

2
1
(2-I) Zatim integrirajmo u pravokutnim koordinatama, poredak y, x:
√
P: x = 1, x = 2, y = 0, y = 4 − x2
x x
p dxdy
(P)
x2 + y2
√ 
2
R2 R4−x x
=  √ dy dx
1 0 x2 +y2
√
R2 p 4−x2
= x ln(y + x2 + y2 ) dx

1 0
R2 √
= x ln( 4 − x2 + 2) − x ln x dx
1
√ 1 √
= · · · = 3 − ln 2 + 3 (teško!)
2
(2-II) Na kraju integrirajmo u pravokutnim koordinatama, poredak x, y:

√ p
P : y = 1, y = 3, x = 1, x = 4 − y2
x x
p dxdy
x 2 + y 2
(P) 
√ √ 
2
R3 R4−y x
=  √ dx dy
0 1 x2 +y2
√
R 3p √4−y2 √
R 3 p
= x2 + y2 dy = 2 − 1 + y2 dy

0 1 0
√3
2y − 2y 1 + y2 − 21 ln(y + 1 + y2 )
p p
=

0
√ 1 √
= 3 − ln 2 + 3
2
U sljedećim zadacima izračunati zadani integral po zadanom području P, u po-
larnim koordinatama.
x
1. x2 dx dy, gdje je P područje: y ≥ 0, y ≤ x, x2 + y2 ≤ 4.
(P)
x
2. (x + y) dx dy, gdje je P područje: y ≤ 0, y ≥ x, x2 + y2 ≤ 1.
(P)
x
3. 6xy dx dy, gdje je P omeden s y = x, x = 0, x2 + y2 = 9.
(P)
x
4. (x − 1) dx dy, gdje je P izmedu kružnica x2 + y2 = 9, x2 + y2 = 16.
(P)
x √
5. xy dx dy, gdje je P omedeno s y= 3x, y = x, x2 + y2 = 4, y ≥ 0.
(P)
x √
6. y dx dy, gdje je P omedeno s y= 3x, y = x, x2 + y2 = 4, x2 + y2 = 9, y ≥ 0.
(P)
π
1. 2 +1
2. − 21
3
243
3. 8
4. −7π
1
5. 2
19
√
6. 6 ( 2 − 1)
16 Primjene dvostrukog integrala 129
16 Primjene dvostrukog integrala

16.1 Volumen i površina
U
s poglavlju 12.3 pokazana je geometrijska interpretacija dvostrukog integrala
(D) f (x, y)dD za pozitivnu podintegralnu funkciju, to je volumen tijela T omedenog
odozgor grafom funkcije z = f (x, y) i odozdol područjem D. Sada želimo odrediti
volumen tijela T omedenog plohama zadanim funkcijama z = f (x, y) i z = g(x, y),
vidjeti sliku 16.42. Neka je κ ”dovoljno lijepa” krivulja koja je presjek ovih ploha,
a D područje omedeno projekcijom κ na ravninu 0xy . Ako je g(x, y) ≤ f (x, y) za
svaki (x, y) ∈ D, onda je
Slika 16.42: Volumen izmedu dviju površina
x
V (T ) = f (x, y) − g(x, y) dD .
(D)
Zaista, element volumena jednak je volumenu kvadra baze dD = dx dy i visine

jednake f (x, y) − g(x, y): dV = ( f (x, y) − g(x, y)) dD.
Ako je z = f (x, y) = 1, onda dvostruki integral daje površinu područja D
x
P(D) = dD
(D)
jer je volumen tijela T s bazom D i visinom 1 jednak je V (T ) = 1 · P(D) = P(D).

Primjer 16.1.
Izračunajmo volumen izmedu rota-

cijskih paraboloida
z = x2 + y2 i z = 89 − (x2 + y2 ).
Rješenje: Presjek zadanih paraboloida: x2 + y2 = 89 − (x2 + y2 ) =⇒ x2 + y2 = 4

9
Dakle, P je krug x2 + y2 ≤ 49 ,
s 8
2 + y2 ) − (x2 + y2 ) dxdy

uvedimo polarne koor.

V= 9 − (x x=r cos ϕ; y=r sin ϕ
(P)  
2
s 8
2 rdrdϕ = 
R2π R3 8 3
R2π 8
= 9 − 2r 9 r − 2r dr dϕ =

81 dϕ
(P) 0 0 0
16
= 81 π ≈ 0.6206
Primjer 16.2.
Odredimo površinu pravokutnika

na slici koristeći dvostruki integral.
Rješenje: Primjerice, koristeći poredak x, pa y dobivamo

 
x Zd Zb Zd Zd
b d
dxdy =  dx dy = x a dy = (b − a)dy = (b − a)yc = (b − a)(d − c)

(P) c a c c
Primjer 16.3.
Izračunajmo volumen stošca z2 = x2 + y2 za

0 ≤ z ≤ 1.
Rješenje:
Traženi volumen dobivamo kada od volumena
valjka baze K : x2 + y2 ≤ 1 u Oxy ravnini i vi-
sine
p h = 1 oduzmemo volumen ispod stošca z =
x 2 + y2 :
x p
V= 1 − x2 + y2 dxdy.
(K)
(I) Integriramo u pravokutnim koordinatama:

√ 
2
R1 R1−x p
V= 
√ 1 − x2 + y2 dy dx
−1 2
−√ 1−x 
2
R1 R1−x p
= 4  1− x2 + y2 dy dx
0 0
√
R1 y
p 2 p 1−x2
= 4 y− 2 x2 + y2 − x2 ln(y + x2 + y2 ) dx
0 0
h√
R1 √ i
= 4 12 1 − x2 − x2 ln(1 + 1 − x2 ) + x2 ln x dx
0
π
= ···= ≈ 1.0472 (teško!)
3
(II) Jednostavnije taj volumen računamo u polarnim koordinatama:
K: x2 + y2 ≤ 1 =⇒ r ≤ 1, 0 ≤ ϕ ≤ 2π, pa imamo
s R2π R1

r − r2 dr dϕ

V= 1 − r rdr dϕ =
(K) 0 0
R2π r2 1
r3 R2π 1 1 2π π
= − 3 dϕ = − 3 dϕ = 61 ϕ = ≈ 1.0472

2 0 2 0 3
0 0
Zadatak 16.1. Izračunati volumen
a) izmedu ravnine z1 = 25
i paraboloida z2 = 4x2 + 9y2
na pravokutniku: [0, 2] × [0, 1];
b) trostrane piramide koja je

omedena ravninama x = 0, y = 0,
x y z
z = 0 i + + = 1.
1 2 3
Rješenje:
a)
s
V= z1 − z2 dx dy
(P)
R2 R1

25 − 4x2 − 9y2 dy dx

=
0 0
R2 100
= 22 − 4x2 dx= ≈ 33.3̇
0 3
y
b) x
1
z
+ + =1
2 3 ⇒ z = 3 − 3x − 23 y
s
3 − 3x − 32 y dx dy

V=
(P)
R1 −2x+2

3 − 3x − 32 y dy dx
R
=
0 0
R1 2
= 3 x − 2x + 1 dx=1
0
16.2 Masa ploče

Jednostruki integral smo koristili za računanje mase tanke ploče koja ima unifor-
mnu gustoću. Sada, s pomoću dvostrukog integrala, možemo uzeti u obzir ploče
s promjenjivom gustoćom. Pretpostavimo da tanka ploča u ravnini 0xy predstav-

lja područje D i da je njena gustoća (u jedinici mase po jedinici površine) u točki
(x, y) ∈ D dana s ρ(x, y), gdje je ρ neprekinuta funkcija na D. To znači da je
∆m
ρ(x, y) = lim ,
∆P
gdje su ∆m i ∆P masa i površina malog pravokutnika koji sadrži (x, y), a u limesu
se uzima da dimenzije pravokutnika teže 0, vidjeti sliku 16.43.
Slika 16.43: Masa ploče promjenjive gustoće ρ
Da biste odredili ukupnu masu ploče napravimo razdiobu pravokutnika P

koji sadrži područje D tako da je ρ(x, y) = 0 za (x, y) ∈ P\D. Ako masu na podpra-
vokutnicima Pi j podjele aproksimiramo s ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j za proizvoljno odabrane
točku (xi∗ , y∗j ) ∈ Pi j , tada ukupnu masu ploče m možemo aproksimirati sa sumom
masa na svim podpravokutnicima:
m n
m ≈ ∑ ∑ ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j .
i=1 j=1
Ako broj podpravokutnika postaje po volji veliki, dobivamo ukupnu masu ploče
kao graničnu vrijednost aproksimacija:
m n x
m = lim
m,n→∞
∑ ∑ ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j = ρ(x, y) dP.
i=1 j=1 (D)
s
Ako je ploča homogena, očito je: m = ρ dP = ρ P(D).
(D)
Primjer 16.4.
Izračunajmo masu ploče na slici, ako je

njena gustoća ρ(x, y) = ex+y [kg/m2 ].
Rješenje:
s R1 R1 x y

R1 1
m= ex+y dxdy = e e dy dx = ex ey dx

(P) 0 0 0 0
R1 1
= ex+1 − ex dx = ex+1 − ex =e2 − 2e + 1 ≈ 2.9525 [kg]

0 0
16.3 Težište ploče

Jednostruki integral smo koristili za nalaženje težišta tanke ploče uniformne
gustoće. S pomoću dvostrukog integrala, možemo naći težište ploče s promje-
njivom gustoćom. Podsjetimo se da smo definirali statički moment čestice oko
neke osi kao produkt njegove mase i udaljenosti od osi. Napravimo neku raz-
diobu područja D kao na slici 16.43. Tada masu podpravokutnika Pi j možemo
aproksimirati s ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j , pa moment oko osi x u podpravokutniku Pi j možemo
aproksimirati s
ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j y∗j .
Ako sumiramo sve ove djeliće i broj podintervala postaje po volji veliki, do-
bivamo statički moment cijele ploče oko x-osi:
m n x
Mx = lim
m,n→∞
∑ ∑ y∗j ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j = y ρ(x, y) dP.
i=1 j=1 (D)
Slično, statički moment oko y-osi je:
m n x
My = lim
m,n→∞
∑ ∑ xi∗ ρ(xi∗ , y∗j )∆Pi j = x ρ(x, y) dP.
i=1 j=1 (D)
Kao i u slučaju homogene ploče, definiramo težišt ploče (x, y) tako da vrijedi
mx = My i my = Mx . Fizikalno značenje toga je da se ploča ponaša kao da je
Slika 16.44: Težište ploče
ukupna masa koncentrirana u težištu. Otuda je ploča u horizontalnoj ravnoteži

kada je poduprta u težištu, vidjeti sliku 16.44.
Tvrdnja: Koordinate težišta T (x, y) ploča odredene područjem D koja u točki T (x, y)
ima gustoću ρ(x, y) su:
My 1 x Mx 1 x
x= = x ρ(x, y) dP, y= = y ρ(x, y) dP,
m m m m
(D) (D)
gdje je m masa ploče:
s
m= ρ(x, y) dP.
(D)
Primjer 16.5.
Izračunajmo težište ploče

iz Primjera 16.4.
My Mx s s
Rješenje: x = , y= , gdje su My = xρ(x, y) dP i Mx = yρ(x, y) dP statički
m m (D) (D)
momenti ploče oko x i y osi, respektivno.
R1 R1

R1 1
xex ey dy dx = x ex+1 − ex dx = ex+1 − ex (x − 1)

My =

0 0 0 0
= e − 1 ≈ 1.7183; Mx = e − 1;
e−1 1
⇒ x=y= (e−1)2
= e−1 ≈ 0.582

1 1
Težište ploče je u točki e−1 , e−1 .
Primjer 16.6.
Izračunajmo težište polukružne ploče

konstantne gustoće ρ = 1.
s
Rješenje: x = 0 (zbog simetrije), m= 1dP = R2 π/2 (površina polukruga)
(D)
s RπRR Rπ 3 R

Mx = y dx dy = (r sin ϕ) r dr dϕ = sin ϕ r3 dϕ
(D) 0 0 0 0
Rπ R3 R3
π
= sin ϕ dϕ = − cos ϕ = 23 R3

3 3 0
0
2R3 /3 4R
⇒ y= R2 π/2
= 3π ≈ 0.4244R

Težište ploče je u točki 0, 4R
3π .
Zadatak 16.2.
Ako ploča P = {(x, y) : 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 2x}

ima funkciju gustoće ρ(x, y) = x + y + 2,
izračunati njenu masu, statičke momente u odnosu na
koordinatne osi i težište.
Rješenje:
s R1
2x
R1
(x + y + 2)dy dx = (4x2 + 4x)dx= 10
R
m= ρdxdy = 3 ≈ 3.3̇
(P) 0 0 0
s R1 R2x

R1
Mx = yρdxdy = y(x + y + 2)dy dx = (4x2 + 14 3
3 x )dx= 2
5
(P) 0 0 0
s R1 R2x

R1
My = xρdxdy = x(x + y + 2)dy dx = (4x2 + 4x3 )dx= 73
(P) 0 0 0
My 7 Mx 3
⇒ x= m = 10 = 0.7 y= m =4 = 0.75

7 3
Težište ploče je u točki 10 , 4 .
16.4 Srednja vrijednost funkcije

Podsjetimo se da je srednja vrijednost funkcije f jedne varijable definirane na
intervalu [a, b] dana s
Z b
¯f = 1 f (x)dx.
b−a a
Slično definiramo srednju vrijednost funkcije f dvije varijable na području P
s:
1 x 1 x
f¯ = f (x, y) dP = s f (x, y) dP.
Pov(P) dP
(P) (P)
(P)
Slika 16.45: Srednja vrijednost funkcije
Primijetimo da u slučaju kada je f (x, y) ≥ 0 na P i P je pravokutnik jednakost

x
Pov(P) · f¯ = f (x, y) dP
(P)
kaže da kvadar baze P i visine f¯ ima isti volumen kao tijelo ispod grafa funkcije
f . Primjerice, ako z = f (x, y) opisuje planinsku regiju nad pravokutnikom P i ako
odsiječemo vrhove planina na visini f¯, pa tim materijalom popunimo regiju nad
područjem P, tada će se regija potpuno poravnati.
Sada ćemo iskazati tvrdnju (bez dokaza) o postojanju točke u P u kojoj se
postiže srednja vrijednost funkcije.
Tvrdnja: Ako je z = f (x, y) neprekinuta funkcija na zatvorenom području P, koje je
omedeno jednostavnom zatvorenom krivuljom (što znači da ne presijeca samu sebe i da
počinje i završava u istoj točki), tada postoji točka (ξ1 , ξ2 ) ∈ P takva da vrijedi:
x
f (x, y) dP = f (ξ1 , ξ2 ) · Pov(P),
(P)
gdje je Pov(P) površina područja P.
Primjer 16.7.
Izračunajmo srednju vrijednost funkcije

f (x, y) = x2 + y2 u krugu radijusa R sa središtem
u ishodištu.
Rješenje:
s R2πRR 2
f¯ = 1
x2 + y2 dP = 1

R2 π R2 π
r rdr dϕ
(P) 0 0
1 R2π R4 R2 R2
= R2 π 4 dϕ = 4π 2π= 2
0
16.5 Površina plohe

Sada ćemo primijeniti dvostruki integral na rješavanje problema računanja povr-
šine plohe koja je graf funkcije dvije varijable. Neka je S ploha odredena funkci-
jom z = f (x, y) nad područjem P u 0xy ravninin. Pretpostavimo da je P zatvorena
i omedena i da f ima neprekinute parcijalne derivacije. Napravimo uobičajenu
razdiobu područja P na podpravokutnike Pi j . U točki (xi , y j ), f ((xi , y j )) na plohi
S, gdje je (xi , y j ) vrh pravokutnika Pi j , konstruirajmo tangencijalnu ravninu Ti j .
Površina dijela tangencijalne ravnine koja je točno nad Pi j približno je jednaka
površini plohe nad Pi j , ∆Ti j ≈ ∆Si j . Dakle, površina plohe S je
m n m n
∆S = ∑ ∑ ∆Si j ≈ ∑ ∑ ∆Ti j ,
i=1 j=1 i=1 j=1
vidjeti sliku 16.46.

Da bismo odredili površinu paralelograma Ti j , koristit ćemo svojstvo da je
njegova ravnina odredena vektorima
~u = ∆xi~ı + fx (xi , y j )∆xi~k i ~v = ∆y j~j + fy (xi , y j )∆y j~k.

Slika 16.46: Površina plohe
Kako je
~j ~k
 
~ı
fx (xi , y j )∆xi  = − fx (xi , y j )~ı − fy (xi , y j )~j +~k ∆xi ∆y j ,

~u ×~v =  ∆xi 0
0 ∆y j fy (xi , y j )∆y j
to je q 2 2
∆Ti j = |~u ×~v| = fx (xi , y j ) + fy (xi , y j ) + 1 ∆xi ∆y j .
Tako dobivamo da je
m n m n q 2 2
∆S = lim ∑ ∑ ∆Ti j = lim ∑∑ fx (xi , y j ) + fy (xi , y j ) + 1 ∆xi ∆y j
m,n→∞ m,n→∞
i=1 j=1 i=1 j=1
i prema definiciji dvostrukog integrala imamo sljedeću tvrdnju.

Tvrdnja: Ako su prve parcijalne derivacije funkcija z = f (x, y) neprekinute na zatvo-
renom području P, onda je njena površina:
s
x ∂z 2 ∂z 2
∆S = + + 1 dP
∂x ∂y
(P)
Primjetimo da smo slično gornjoj formuli imali formulu za duljinu luka:

Z b r 2
dy
L= + 1 dx,
a dx
koju smo dobili primijenom jednostrukog integrala.
Primjer 16.8. Izračunajmo površinu polusfere radijusa a.
Rješenje:
(1) U pravokutnim koordinatama imamo:
p
z= a2 − x2 − y2
x2
z2x = a2 −x2 −y2
y2
z2y = a2 −x2 −y2
q
1 + z2x + z2y = √ 2 a 2 2
√ a −x −y
s Ra aR2 −x2
√ a √ a
∆S = dK = √ dy dx
a2 −x2 −y2 −a
2
a −x −y 2 2
(K) − a2 −x2
√
a2 −x2
Ra y Ra
a · arc sin √ a π dx=2 a2 π
√
= dx =
−a a2 −x 2 − 2 2
a −x −a
(2) Prijelazom na polarne koordinate imamo:
K : x2 + y2 ≤ a2 =⇒ r ≤ a, 0 ≤ ϕ ≤ 2π
q q
1 + z2x + z2y = √ 2 a 2 2 =⇒ 1 + z2x + z2y = √ a
a −x −y a2 −r2
s a R2πRa a

∆S = √ dK = √ rdr dϕ
a2 −x2 −y2 0 0 a2 −r2
(K)
R2π √ a R2π
= −a a2 − r2 dϕ = a2 dϕ=2 a2 π

0 0 0
Zadatak 16.3. Izračunati površinu:
a) dijela ravnine z = 2 − x − 2y koji leži u I-oktantu;
b) dijela hiperbolnog paraboloida z = y2 − x2 koji je nad jediničnim krugom

sa središtem u ishodištu.
Rješenje:
a) Projekcija ravnine z = 2 − x − 2y na Oxy ravninu je trokut omeden koordinat-
nim osima i pravcem 0 = 2 − x − 2y.
z = 2 − x − 2y
z2x = 1, z2y = 4
q √
1 + z2x + z2y = 6
 
x√ Z2 1−x/2
Z √ √ Z
2
√
x
∆S = 6dxdy =  6dy dx = 6 (1 − )dx= 6 ≈ 2.44949
2
(P) 0 0 0
b) q p
z = y2 − x2 ; z2x = 4x2 , z2y = 4y2 ; 1 + z2x + z2y = 1 + 4x2 + 4y2
Prijelazom na polarne koordinate imamo:
K : x2 + y2 ≤ 1 =⇒ r ≤ 1, 0 ≤ ϕ ≤ 2π
q √
1 + z2x + z2y = 1 + 4r2 ,
pa je
s p R2πR1 √
∆S = 1 + 4x2 + 4y2 dK = 1 + 4r2 rdr dϕ
(K) 0 0
R2π 1 1
2 )3/2 dϕ =
R2π 1 √ π √
= 12 (1 + 4r 12 (5 5 − 1) dϕ= (5 5 − 1) ≈ 5.33
6

0 0 0
1. Izračunati volumen ispod ravnine z = 2x + y nad područjem
3 ≤ x ≤ 5, 1 ≤ y ≤ 2.
2. Izračunati volumen ispod ravnine z = 5 − 2x − y u I-oktantu.
3. Izračunati volumen ispod plohe z = x2 + y2 nad područjem

[1, 2] × [0, 3].
4. Izračunati vulumen izmedu ploha z = x2 + y2 i z = 4 nad područjem 0 ≤ x ≤ 1,

1 ≤ y ≤ 2.
5. Izračunati volumen omeden s x2 + y2 = 9, z = 0 i z = 3 − x.
6. Izračunati volumen omeden s z = x2 + 3y2 , z = 0, y = x2 i y = x.
7. Izračunati vulumen izmedu ploha z = x2 + y2 i z = 4.
8. Izračunati vulumen izmedu ploha z = 9 − x2 − y2 i z = 0.
9. Izračunati vulumen izmedu ploha x2 + y2 + z2 = 9 i z = 1.
10. Izračunati masu trokutne ploče vrhova (0, 1), (1, 1) i (1, 0), čija je gustoća
zadana funkcijom ρ(x, y) = xy.
11. Izračunati težište ploče odredene paraboličkim područjem 0 ≤ y ≤ 4 − x2 ,

takve da je gustoča u točku (x, y) proporcionalna udaljenost te točke od osi x,
ρ(x, y) = ky.
12. Izračunati srednju vrijednost funkcije f (x, y) = 12 xy na pravokutniku P s vr-

hovima (0, 0), (4, 0), (4, 3) i (0, 3).
13. Izračunati površinu dijela paraboloida z = x2 + y2 ispod ravnine z = 9.

1. 13
125
2. 12
3. 16
2
√ √
4 3 − 5 + 16 4π − 7 3

4. 3
5. 27π
11
6. 70
7. 8π
81π
8. 2
28π
9. 3
5
10. 24
0, 16

11. 7
3
12. 2
π
√
13. 6 37 37 − 1
18 Trostruki integral
Na isti način kako smo definirali jednostruki integral za funkciju jedne varijable
i dvostruku integral za funkciju dvije varijable, možemo definirati trostruki in-
tegral za funkciju tri varijable. Prvo ćemo razmatrati slučaj kada je f definirana
na kvadru:
K = [a, b] × [c, d] × [r, s] = {(x, y, z) ∈ R3 : a ≤ x ≤ b, c ≤ y ≤ d, r ≤ y ≤ s}.
Slika 18.47: Razdioba kvadratnog područja integracije u trostukom integralu
Napravit ćemo razdiobu ∏ kvadra K na podkvadre na taj način da podi-

jelimo interval [a, b] na m podintervala [xi−1 , xi ], inteval [c,d] na n podintervala
[y j−1 , y j ] i inteval [r,s] na l podintervala [zk−1 , zk ]. Povlačeći pravce paralelne ko-
ordinatnim osima kroz rubove ovih podintevala, kao na slici 18.47, formiramo
podkvadre:
Ki jk = [xi−1 , xi ] × [y j−1 , y j ] × [zk−1 , zk ].
Volumen kvadra Ki jk je ∆Vi jk = ∆xi ∆y j ∆zk .
Formirajmo trostruku Riemannovu sumu
m n l
∑ ∑ ∑ f (xi∗ , y∗j , z∗k )∆Vi jk ,
i=1 j=1 k=1
gdje je (xi∗ , y∗j , z∗k )

proizvoljna točka iz Ki jk . Po analogiji s definicijom dvostrukog
integrala u poglavlju 12.1, definiramo trostruki integral kao limes trostrukih Ri-
emannovih suma:
Trostruki integral od f po kvadru K je
y m n l
f (x, y, z)dV = lim
m,n,l→∞
∑ ∑ ∑ f (xi∗ , y∗j , z∗k )∆Vi jk
(K) i=1 j=1 k=1
18 Trostruki integral 145
ako taj limes postoji.
Tvrdnja (dovoljan uvjet za postojanje trostukog integrala): Ako je funkcija w =

f (x, y, z) neprekidna na kvadru K (uključujući i rub), onda postoji trostruki integral.
18.1 Izračunavanje trostrukog integrala po kvadru

Kao kod dvostrukog integrala, trostruki integral možemo računati uzastopnim
integriranjem:
Tvrdnja (Fubinijev teorem za trostruki integral): Ako postoji trostruki integral

funkcije f na kvadru K = [a, b] × [c, d] × [r, s], onda je
y Zs Zd hZb
" #
i
f (x, y, z)dV = f (x, y, z)dx dy dz.
(K) r c a
Dakle, prvo integriramo po x (smatrajući da su y i z konstante), zatim integri-

ramo po y (držeći z konstantom) i na kraju integriramo po z. Postoji još pet
redoslijeda integracije i svi će dati isti rezultat. Primjerice možemo integrirati
prvo po y, pa po z i na kraju po x, pa imamo
y Zb hZs Zd
" #
i
f (x, y, z)dV = f (x, y, z)dy dz dx.
(K) a r c
t
Primjer 18.1. Izračunajmo xyz2 dV , gdje je V = [0, 1] × [−1, 2] × [0, 3].
(V )
Rješenje: Možemo uzeti bilo koji od šest redoslijeda integracije. Primjerice, inte-
grirajući prvo po x, pa po y i na kraju po z dobivamo:
t R3

R2 R1

R3 R2 h x2 2 ix=1

xyz2 dV = xyz2 dx dy dz = 2 yz dy dz
(V ) 0 −1 0 0 −1 x=0
3

R2 1 2

R R3 h iy=2
y2 2
= 2 yz dy dz = 4 z y=−1 dz
0 −1 0
R3 3 2 1 3 3
27
= 4 z dz = 4 z 0 = 4
0
18.2 Trostrukiog integral po općem području

Sada ćemo definirati trostruki integral po općem području V (tijelu) u trodi-
menzionalnom prostoru na isti način koji smo imali kod dvostrukog integrala
u poglavlju 12.3. Omedeno tijelo V uvijek možemo smjesti u neki kvadar K =
[a, b] × [c, d] × [r, s]. Tada definiramo funkciju F na K koja je jednaka f na V i jed-
naka 0 u točkama iz K \V . Ako je F integrabilna po K, definiramo trostrukistruki
integral od f po V ovako:
y y
f (x, y, z)dxdydz = F(x, y, z)dxdydz.
(V ) (K)
Ako je f neprekinuta i granica ∂K ”dovoljno glatka”, onda ovaj integral postoji.

Trostruki integral ima svojstva analogna onima kod dvostrukog integrala,
vidjeti poglavlje 12.4.
Nadalje ćemo računati trostruki integral neprekinute funkcije na nekim jed-
nostavnim tipovima područja integracije. Razmatrat ćemo tri tipa područja in-
tegracije.
Kažemo da je prostorno područje V tipa I ako je omedeno grafovima dvije
neprekinute funkcije od x i y, tako da je
V = {(x, y, z) : (x, y) ∈ D, u(x, y) ≤ z ≤ i(x, y)},
gdje je D projekcija V na ravninu 0xy (vidjeti sliku 18.48), a z = u(x, y) i z = i(x, y)
su neprekinute funkcije na D.
Slika 18.48: Integriranje na području tipa I
Tvrdnja (integriranje na području tipa I): Ako je f : V → R neprekinuta funkcija i

područje V tipa I, takvo da je V = {(x, y, z) : (x, y) ∈ D, u(x, y) ≤ z ≤ i(x, y)}, onda je
y x Z i(x,y)
f (x, y, z) dV = f (x, y, z)dz dD .
u(x,y)
(V ) D
Dokaz: Tvrdnja slijedi primjenom Fubinijevog teorema za trostruki integral, ana-

logno dokazu za dvostruki integral tipa I.
Specijalno, ako je projekcija D područje tipa I u dvostrukom integralu, tada
je
V = {(x, y, z) : a ≤ x ≤ b, α(x) ≤ y ≤ β(x), u(x, y) ≤ z ≤ i(x, y)},
i dobivamo
y Zb Z β(x) Z i(x,y)
f (x, y, z) dV = f x, y, z dzdydx.
α(x) u(x,y)
(V ) a
Slično vrijedi ako je D područje tipa II u dvostrukom integralu:
V = {(x, y, z) : c ≤ y ≤ d, α(y) ≤ x ≤ β(y), u(x, y) ≤ z ≤ i(x, y)},
imamo redoslijed prikazan na desnom dijelu slike 18.48.

t
Primjer 18.2. Izračunajmo x dV , ako je V prostor izmedu paraboloida z =
(V )
x2 + y2 i ravnine z = 2 u I-oktantu.
Rješenje: Riješimo trostruki i dvostruki integral kao tipove I:

√ p
V = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 2, 0 ≤ y ≤ 2 − x2 , x2 + y2 ≤ z ≤ 2}.
√ √ 2
t R2 R2−x R2

x dV = x dz dy dx
(V ) 0 0 x2 +y2
√ √ 2
R2 R2−x

2 − x 2 − y2

= x dy dx
0 0
√R
x=r cos ϕ R 2 π/2

r cos ϕ 2 − r2 rdϕ dr

= y=r sin ϕ =
0 0
√
R2 π/2 √2
2r2 − r 4 sin ϕ|0 dr = 23 r3 − 15 r5 0

=
0
√
8 2
= 15
Slično, kažemo da je prostorno područje V tipa II ako je omedeno grafovima

dvije neprekinute funkcije od y i z, tako da je
V = {(x, y, z) : (y, z) ∈ D, u(y, z) ≤ x ≤ i(y, z)},

Slika 18.49: Integriranje na području tipa II
gdje je D projekcija V na ravninu 0yz (vidjeti sliku 18.49), a x = u(y, z) i x = i(y, z)

Tvrdnja (integriranje na području tipa II): Ako je f : V → R neprekinuta funkcija
i područje V tipa II, takvo da je V = {(x, y, z) : (y, z) ∈ D, u(y, z) ≤ x ≤ i(y, z)}, onda je
y x Z i(y,z)

f (x, y, z) dV = f (x, y, z)dx dD .
u(y,z)
(V ) D
Primjerice, ako je
V = {(x, y, z) : a ≤ z ≤ b, α(z) ≤ y ≤ β(z), u(y, z) ≤ x ≤ i(y, z)},
onda je
y Zb Z β(z) Z i(y,z)
f (x, y, z) dV = f x, y, z dxdydz.
α(z) u(y,z)
(V ) a
Slično, ako je
V = {(x, y, z) : c ≤ y ≤ d, α(y) ≤ z ≤ β(y), u(y, z) ≤ x ≤ i(y, z)},
onda imamo redoslijed prikazan na desnom dijelu slike 18.49.
Primjer 18.3. Riješimo integral iz Primjera 18.2 kao integral tipa II, u poretku x,
pa y, pa z.
√ p
Rješenje: V = {(x, y, z) : 0 ≤ z ≤ 2, 0 ≤ y ≤ z, 0 ≤ x ≤ z − y2 }.
√z √z−y2 √
t R2 R2 R z 1

2
R R
x dV = x dx dy dz = 2 z − y dy dz
(V ) 0 0 0 0 0
R2
y=√z R2 z3/2 2 √
y3
= 1
2 zy − 3 dz = 3 dz =
1
3 · 25 z5/2 0 = 8152
0 y=0 0
Na kraju, kažemo da je prostorno područje V tipa III ako je omedeno grafo-

vima dvije neprekinute funkcije od x i z, tako da je
V = {(x, y, z) : (y, z) ∈ D, u(x, z) ≤ y ≤ i(x, z)},
gdje je D projekcija V na ravninu 0xz (vidjeti sliku 18.50), a y = u(x, z) i y = i(x, z)

Slika 18.50: Integriranje na području tipa III
Tvrdnja (integriranje na području tipa III): Ako je f : V → R neprekinuta funkcija

i područje V tipa III, takvo da je V = {(x, y, z) : (x, z) ∈ D, u(x, z) ≤ y ≤ i(x, z)}, onda je
y x Z i(x,z)

f (x, y, z) dV = f (x, y, z)dy dD .
u(x,z)
(V ) D
Primjer 18.4. Riješimo integral iz Primjera 18.2 kao integral tipa III, u poretku y,
x, z.
√ √
Rješenje: V = {(x, y, z) : 0 ≤ z ≤ 2, 0 ≤ x ≤ z, 0 ≤ y ≤ z − x2 }.
√z √z−x2 √
t R2 R2 R z √

x z − x2 dx dz
R R
x dV = x dy dx dz =
(V ) 0 0 0 0 0
√ √

u= z−x2

2 Rz
√z √
R2 u3 R2 z3 1
2
2 du dz = · 52 z5/2 0
R
= −udu=xdx = u dz = 3 dz =

√ 3 3
x
√
0 z
0 0 0 0 0
√u z 0
8 2
= 15
t
Zadatak 18.1. Izračunati 6xy dV , gdje je V prostor ispod ravnine z = 1 + x + y
(V )
√
i iznad područja u ravnini 0xy omedenog krivuljama y = x, y = 0 i x = 1.
√
Rješenje: V = (x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ x, 0 ≤ z ≤ 1 + x + y ,
√
y Z1 Z x 1+x+y
65
Z
6xy dV = 6 xy dz dy dx = . . . =
25
(V ) 0 0 0
t
Zadatak 18.2. Izračunati x2 dV , gdje je V unutrašnjost tetraedra s vrhovima
(V )
(0, 0, 0, (1, 0, 0), (0, 1, 0) i (0, 0, 1).
Rješenje: Jednadžba ravnine odredene točkama (1, 0, 0), (0, 1, 0) i (0, 0, 1) je

x y z−1

1 0 −1 =0 ⇒ z = 1 − x − y.

0 1 −1
Područje integracije je prostor omeden odozgor tom ravninom, a odozdol tro-

kutom s vrhovima (0, 0, 0, (1, 0, 0) i (0, 1, 0):
V = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ 1 − x, 0 ≤ z ≤ 1 − x − y},
y 1−x 1−x−y
Z1 Z
1
Z
2 2
x dV = x dz dy dx = . . . =
60
(V ) 0 0 0
t
Zadatak 18.3. Izračunati z dV , gdje je T prostor izmedu paraboloida x = 4y2 +
(T )
4z2 i ravnine x = 4.
n q q o
Rješenje: T = (x, y, z) : −1 ≤ z ≤ 1, 4z2 ≤ x ≤ 4, − x/4 − z2 ≤ y ≤ x/4 − z2 ,
vidjeti sliku:
√x/4−z2
t R1

R4

R
z dV = √ z dy dx dz
(T ) −1 4z2 − x/4−z2
1

R4

R1 16
q
x
dz = − 16 2 5/2 1
2 3/2

2
R
= 2z 4 − z dx dz = 3 z(1 − z ) 15 (1 − z ) −1
−1 4z2 −1
= 0
n q
Ako koristimo drugi zapis: T = (x, y, z) : −1 ≤ y ≤ 1, 4y2 ≤ x ≤ 4, − x/4 − y2 ≤
q o
z≤ x/4 − y2 , onda se lakše vidi da je integral jednak 0:
√ 2
Z1 Z4 x/4−y Z1 Z4
y Z
z dV = z dz dx dy = 0 dx dy = 0
(T ) −1
√ −1
4y2 − x/4−y2 4y2
Napomena (Zamjena varijabli u trostrukom integralu):

Analogno kao u dvostrukom integralu, možemo napraviti zamjenu varijabli u
trostrukom integralu.
Neka su nove varijable u, v i v definirane jednadžbama x = x(u, v, w), y = y(u, v, w),
z = z(u, v, w). Tada je:
y x
f (x, y, z) dxdydz = f x(u, v, w), y(u, v, w), z(u, v, w) |J(u, v, w)|udvdw ,
(V ) (v0 )
gdje je |J| determinanta Jacobijana J:

 ∂x ∂x ∂x

∂u ∂v ∂w
D(x, y, z)  ∂y ∂y ∂y

J(u, v, w) = :=  .
D(u, v, w)  ∂u ∂v ∂w 
∂z ∂z ∂z
∂u ∂v ∂w
Slika 18.51: Cilindarske i sferne koordinate
Specijalno, uvedimo cilindarske koordinate (vidjeti sliku 18.51 i Primjer 19.1):

y x=r cos ϕ y
f (x, y, z) dx dy dz = y=r sin ϕ = f (r cos ϕ, r sin ϕ, z) r dr dϕ dz,

z=z
(V ) (E)
19 Primjene trostrukih integrala 153
gdje je E prostor V opisan u cilindarskim koordinatama i uzimajući u obzir da

je |J| = r.
Još jedan koristan koordinatni sustav su sferne koordinate (vidjeti sliku 18.51 i
Primjer 19.2):
y
x=ρ sin ψ cos ϕ

f (x, y, z) dx dy dz = y=ρ sin ψ sin ϕ
z=ρ cos ψ
t(V )
= f (ρ sin ψ cos ϕ, ρ sin ψ sin ϕ, ρ cos ψ) ρ2 sin ψ dρ dϕ dψ,
(S)
gdje je S prostor V opisan u sfernim koordinatama i uzimajući u obzir da je

|J| = ρ2 sin ψ.
Ove koordinate ćemo često koristiti u kolegiju Matematika III.
19 Primjene trostrukih integrala

Po analogiji
t s jednostrukim i dvostrukim integralom, značenje trostrukog inte-
grala V f (x, y, z)dV , gdje je f (x, y, z) ≥ 0, nije jako korisno, jer bi to bio ”hipervo-
lumen” četverodimenzionalnog tijela što je vrlo je teško vizualizirati. (Imajmo
na umu da graf funkcije f leži u četverodimenzionalnom prostoru.)
Ipak, trostruki integral može se tumačiti na različite načine u različitim fi-
zikalnim situacijama, ovisno o fizikalnom tumačenju varijabli x, y, z i funkcije
f (x, y, z). Sve primjene dvostrukog integrala u mehanici možemo proširiti na
trostruki integral.
19.1 Volumen
Ako je podintegralna funkcija f (x, y, z) = 1 u svim točkama područja V ⊂ R3 ,
onda trostruki integral daje volumen Vol(V ) područja V :
y
Vol(V ) = dV
(V )
Primjerice, ako V napišemo kao tijelo tipa I: V = {(x, y, z) : (x, y) ∈ D, u(x, y) ≤

z ≤ i(x, y)}, onda trostruki integral predstavlja volumen izmedu ploha z = u(x, y)
i z = i(x, y):
y x h i(x,y)
Z i x
1 dV = dz dxdy = i(x, y) − u(x, y) dxdy.
(V ) (D) u(x,y) (D)
Primjer 19.1. Primjenom trostrukog integrala izračunajmo volumen unutar valjka

x2 + y2 = 1 izmedu paraboloida z = 1 − x2 − y2 i ravnine z = 4.
Rješenje: V = {(x, y, z) : 0 ≤ x2 + y2 ≤ 1, 1 − x2 − y2 ≤ z ≤ 4}.

U cilindarskim koordinatama {x = r cos ϕ, y = r sin ϕ, z = z} jednadžba valjka je
r = 1, a paraboloida z = 1 − r2 , pa je
E = {(r, ϕ, z) : 0 ≤ ϕ ≤ 2π, 0 ≤ r ≤ 1, 1 − r2 ≤ z ≤ 4}.
Stoga dobivamo:
t
Vol(V ) = dV
(V )
t R2π R1 R4

= r dzdrdϕ = r dz dr dϕ
(E) 0 0 1−r2
R2π R1 7 7π
= dϕ (3r + r3 )dr = 2π 4 = 2
0 0
Primjer 19.2. Primjenom

p trostrukog integrala izračunajmo volumen tijela koji je
iznad konusa z = x2 + y2 , a ispod polusfere x2 + y2 + z2 = z za koju je 21 ≤ z ≤ 1.
p q
Rješenje: V = {(x, y, z) : 0 ≤ x2 + y2 ≤ 1, x2 + y2 ≤ z ≤ 12 + 14 − x2 − y2 }.
U sfernim koordinatama {x = ρ sin ψ cos ϕ, y = ρ sin ψ sin ϕ, z = ρ cos ψ} jednadžba
konusa je ψ = π4 i sfere je ρ = cos ψ, pa je
π
E = {(ρ, ϕ, ψ) : 0 ≤ ϕ ≤ 2π, 0 ≤ ψ ≤ , 0 ≤ ρ ≤ cos ψ}.
4
t t 2
Vol(V ) = dV = ρ sin ψ dρdϕdψ
(V ) (E)
cos ψ
R2π π/4

R R 2
= ρ sin ψ dρ dψ dϕ
0 0 0
R2π π/4 cos ψ
4 π/4

ρ3 2π
− cos4 ψ
R
= dϕ sin ψ 3 0 dψ = 3
0 0 0
π
= 8
19.2 Masa tijela
Ako je ρ(x, y, z) funkcija gustoće tijela V (u je-

dinici mase po jedinici volumena) u bilo kojoj
točki (x, y, z) ∈ V , tada je masa tijela:
m n l y
m = lim ∑∑ ∑ ρ(xi∗ , y∗j , z∗k )∆Vi jk =
m,n,l→∞ i=1 j=1 k=1
ρ(x, y, z) dV
V
Ako je tijelo homogeno, očito je:

y
m=ρ dV = ρ Vol(V ).
V
Primjer 19.3.
Izračunajmo masu tijela na slici, ako je njegova

gustoća ρ(x, y, z) = xyz.
Rješenje:
t R1 R1 R1

R1 R1 1

m= xyzdxdydz = xyzdz dy dx = 2 xydy dx
(V ) 0 0 0 0 0
R1 1 1
= 4 xdx= 8
0
19.3 Težište tijela

Analogno statičkim momentima ploče, definiramo statičke momente tijela V
oko tri koordinatne ravnine 0yz , 0xz , 0xy , redom s: statički momenti tijela
y y y
Myz = xρ(x, y, z) dV, Mxz = yρ(x, y, z) dV, Mxy = zρ(x, y, z) dV
V V V
Koordinate težišta T (x, y, z) tijela V koje u

točki T (x, y, z) ima gustoću ρ(x, y, z) su:
Myz 1y Mxz 1y
x= = xρ(x, y, z) dV, y= = yρ(x, y, z) dV,
m m m m
(V ) (V )
Mxy 1
t
z= m = m xρ(x, y, z) dV,
(V )
y
gdje je m masa tijela: m = ρ(x, y, z) dV.
(V )
Primjer 19.4.
Izračunajmo težište polukugle konstantne

gustoće ρ(x, y, z) = 1.
t
Rješenje: m = 1dV = (2/3)R3 π (volumen polukugle)
(V )
Statički moment s obzirom na ravninu 0xy je
√
R2Z−x2 −y2
y x
Mxy = z dx dy dz = z dz dy dx
(V ) (K) 0
2π Zπ/2ZR
x=r cos ϕ sin ψ Z 3
= y=r sin ϕ sin ψ =
dϕ r sin ψ cos ψdr dψ
z=r cos ψ
0 0 0
R4 sin2 ψ π/2

π
= 2π = R4
4 2 0 4
R4 π
4 3R
⇒ z =2 3
=
3 /3R π
8
Težište polukugle je T̄ = (0, 0, 38 R). Dakle, težište polukugle je na 3/8 njezine

visine.
Zadatak 19.1.
Izračunati težište tijela ispod ravnine z = 1 + x + y i
√ područja u ravnini 0xy omedenog krivuljama
iznad
y = x, y = 0 i x = 1, ako je gustoća tijela ρ(x, y, z) = 2.
(Primjetimo da je V prostor kao u zadatku 18.1.)
Rješenje:
√
y Z1 Z x 1+x+y
79
Z
m = 2 dV = 2 dz dy dx = . . . =
30
(V ) 0 0 0
√
y Z1 Z x 1+x+y
179
Z
Myz = 2x dV = 2 x dz dy dx = . . . =
105
(V ) 0 0 0
√
y Z1 Z x 1+x+y
11
Z
Mxz = 2y dV = 2 y dz dy dx = . . . =
10
(V ) 0 0 0
√
y Z1 Z x 1+x+y
571
Z
Mxy = 2z dV = 2 z dz dy dx = . . . =
210
(V ) 0 0 0
T̄ = (x, y, z) = m1 (Myz , Mxz , Mxy ) = 358 33 571

Težište tijela je 553 , 79 , 553
Zadatak 19.2. Izračunati težište kocke K = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ a, 0 ≤ y ≤ a, 0 ≤ z ≤

a} ako je njena gustoća ρ(x, y, z) = x2 + y2 + z2 .
Rješenje:
y
m = (x2 + y2 + z2 )dV
(K)
y y y a3
= x2 dV + y2 dV + z2 dV = 3 · a2 · = a5
3
(K) (K) (K)
y
Myz = x(x2 + y2 + z2 )dV
(K)
y y y a6 a6 a6 a6
= x3 dV + xy2 dV + xz2 dV = + + =7
4 6 6 12
(K) (K) (K)
Mxz = Mxy = Myz

7 7 7

Težište ove kocke je T̄ = 12 a, 12 a, 12 a
Zadatak 19.3. Izračunati težište homogenog tijela omedenog paraboloidom y2 +

2z2 = 4x i ravninom x = 2.
√ √
q q
2 2 2 2
Rješenje: V = (x, y, z) : − 8 ≤ y ≤ 8, − 4 − y2 ≤ z ≤ 4 − y2 , y4 + z2 ≤ x ≤ 2 .
Zbog simetrije tijela u odnosu na os x imamo da je težište T̄ = (x̄, 0, 0).
Uvodeći nove varijable takve da je (x, y, z) = (x, r cos ϕ, √r2 sin ϕ) dobivamo da je
Jakobijan |J| = √r2 . Prostor V opisan u ovim koordinatama je:
√ r2

E = (x, r, ϕ) : 0 ≤ r ≤ 8, 0 ≤ ϕ ≤ 2π, ≤x≤2 .
4
Slijedi
√
y y Z2πn Z 8hZ2 √
r i o
m = dV = drdϕdx = √ dx dr dϕ = . . . = 4 2π
(V ) (E)
2
0 0 r2
4
√
y y Z2πn Z 8hZ2 √
r i o 16 2π
Myz = xdV = xdrdϕdx = x √ dx dr dϕ = . . . =
2 3
(V ) (E) 0 0 r2
4

4 4
x̄ = , pa je težište tijela je T̄ = , 0, 0 .
3 3
19.4 Moment tromosti

Moment tromosti s obzirom na neku os ili točku (označimo je s Φ) tijela V gustoće
ρ(x, y, z) računamo kao
y
2
IΦ = dΦ (x, y, z)ρ(x, y, z) dV,
(V )
gdje je dΦ (x, y, z) udaljenost točke (x, y, z) od Φ.

Primjerice, momenti tromosti s obzirom na koordinatne osi x, y i z redom su:
y y
Ix = (y2 + z2 ) ρ(x, y, z) dV, Iy = (x2 + z2 ) ρ(x, y, z) dV,
V y V
Iz = (x2 + y2 ) ρ(x, y, z) dV.
V
Primjer 19.5. Izračunajmo moment tromosti homogenog uspravnog valjka, gustoće

ρ(x, y, z) = 1, polumjera R i visine h s obzirom na os valjka koja prolazi
a) središtem baze i okomita je na nju,
b) radijusom baze valjka.
Rješenje:
a) Trebamo izračunati moment tromosti
obzirom na os z.
t 2 x=r cos ϕ
Iz = (x + y2 ) dx dy dz = y=r sin ϕ

(V ) z=z
R2πRR Rh
= r3 dz dr dϕ
0 0 0
4
= 2π · R4 · h = R4 π h/2
b) Izračunat ćemo moment tromosti obzirom na os x.

t 2 2 x=r cos ϕ R2πRR Rh
Ix = (y + z ) dx dy dz = y=r sin ϕ = (r2 sin2 ϕ + z2 )r dz dr dϕ

(V ) z=z 0 0 0
R2πRR 2 2 R2π R4
2
h3 2 3 2 2
= (hr sin ϕ + 3 )r dr dϕ = h 4 sin ϕ + h 6R dϕ= R2 π h R4 + h3
0 0 0
Zadatak 19.4. Izračunati moment tromosti homogenog stošca z ≥ x2 + y2 , z ≤ 1,

gustoće ρ(x, y, z) = 1, obzirom na
a) os z,
b) os x.
Rješenje:
Uvjet x2 + y2 ≤ z ≤ 1 u cilindarskim koordinatama postaje r2 ≤ z ≤ 1.
a)
t x=r cos ϕ
Iz = (x2 + y2 ) dx dy dz = y=r sin ϕ

(V ) z=z
R2πR1 R1 3
= r dz dr dϕ
0 0 r2
R1
= 2π · (r3 − r5 ) dr = π
6
0
b)
t x=r cos ϕ R2πR1 R1
Ix = (y2 + z2 ) dx dy dz = y=r sin ϕ = (r2 sin2 ϕ + z2 )r dz dr dϕ

(V ) z=z 0 0 r2
R1 R2π R1
(r3 − r5 ) sin2 ϕ + 13 (r − r7 ) dϕ dr = π(r3 − r5 ) + 2π 7
π
= 3 (r − r ) dr = 3
0 0 0
19.5 Srednja vrijednost funkcije na dijelu prostora

Srednju vrijednost funkcije f tri varijable na dijelu prostora V definiramo s:
1 y 1 y
f¯ = f (x, y, z) dV = t f (x, y, z) dV
Vol(V ) dV
(V ) (V )
(V )
Analogno kao kod funkciju dvije varijable, možemo iskazati tvrdnju o pos-
tojanju točke u V u kojoj se postiže srednja vrijednost funkcije. Ispustit ćemo
detalje.
Primjer 19.6. Pretpostavimo da je temperatura u T točki (x, y, z) dana s T (x, y, z) =
xyz. Izračunajmo srednju temperaturu u kocki s dijagonalno suprotnim vrho-
vima (0, 0, 0) i (2, 2, 2).
Rješenje: V = 8 (volumen kocke)
1
t 1 R2 R2 R2
f= 8 xyz dx dy dz = 8 xyz dz dy dx
(V ) 0 0 0
1 R2 R2 2 2
R2 R2
= 8 xy z2 dy dx = 41 xy dy dx
0 0 0 0 0
2 2 2
1 R y2 1R
= 4 x 2 dx = 2 x dx= 1
0 0 0
Zadatak 19.5. Izračunati srednju vrijednost funkcije f (x, y, z) = 9z na tijelu omedenom

paraboloidom z = x2 + y2 i ravninama z = 1, z = 2.
Rješenje: Uvodeći cilindarske koordinate u kojima paraboloid ima jednadžbu
z = r2 imamo:
√
y x=r cos ϕ Z2πZ2 Z z Z2
z 3π
Vol(V ) = dx dy dz = y=r sin ϕ = r dr dz dϕ = 2π · dz =

z=z 2 2
(V ) 0 1 0 1
i √
y Z2πZ2 Z z Z2 2
z
9zdx dy dz = 9rz dr dz dϕ = 18π · dz = 21π
2
(V ) 0 1 0 1
21π
Srednja vrijednost funkcije je f¯ = = 14.
3π/2
Daljnje primjene ćemo naučiti u kolegiju Matematika III.

y
1. Izračunati xyz2 dx dy dz gdje je
(K)
K = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 1, −1 ≤ y ≤ 2, 0 ≤ z ≤ 3}.
2. Izračunati
x+y
Z2 Zx Z
ex (y + 2z) dz dy dx.
0 0 0
t √
3. Izračunati x2 + z2 dV , ako je V prostor izmedu paraboloida y = x2 + z2 i
(V )
ravnine y = 4.
4. Odrediti područje integracije trostrukog integrala

2
Z1Zx Zy
f (x, y, z) dz dy dx,
0 0 0
pa integral zapišite u poretku x, pa po z i zatim po y.
5. Primjenom trostrukog integrala izračunati volumen tetraedra omedenog rav-

ninama x + 2y + z = 2, x = 2y, x = 0 i z = 0.
6. Izračunati masu tijela omedenog paraboličkim valjkom y = x2 i ravninama

z = 0, y + z = 1, ako je gustoća tijela ρ(x, y, z) = y.
7. Izračunati težište tijela iz zadatka 6.
8. Izračunati moment tromostitijela iz zadatka 6 obzirom na os z.
9. Odrediti srednju vrijednost funkcije f (x, y, z) = x2 z + y2 z na tijelu omedenom

paraboloidom z = 1 − x2 − y2 i ravninom z = 0.
27
1. 4

e2
2. 19 3 +1
3. 19 128π
15
4. V = {(x, y, z) : 0 ≤ x ≤ 1, 0 ≤ y ≤ x2 , 0 ≤ z ≤ y},
y Z1ZyZ1
f (x, y, z) dV = f (x, y, z) dx dz dy
V √
0 0 y
5. Traži se volumen izmedu ravnina z = 2 − x − 2y i 0xy nad trokutom omedenim

pravcima y = x/2, y = 1 − x/2 i x = 0.
Volume tetraedra je 13 .
6. V = {(x, y, z) : −1 ≤ x ≤ 1, x2 ≤ y ≤ 1, 0 ≤ z ≤ 1 − y}
8
Masa tijela je 35 .
7. T 0, 59 , 29

256
8. Iz = 2079 ≈ 0.123136
9. f¯ = 1
12
Literatura
[1] I. N. Bronštejn, K. A. Semendjajev, G. Musiol, H. Mühlig, Matematički

priručnik, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2004, 1168 str.
[2] I. Brnetić, V. Županović, Višestruki integrali, Element, Zagreb, 2006, 82 str.

[3] B. P. Demidovič, Zadaci i riješeni primjeri iz matematičke analize za tehničke
fakultete, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 1998, 487 str.
[4] P. Gregorek, P. Glavan i dr., Matematika II, zadaci za vježbu, FSB, Zagreb,
2016. http://www.fsb.hr/mat2
[5] E. Kreyszig, Advanced Engineering Mathematics, John Wiley & Sons inc.,
2011, 1283 pp.
[6] J. Mićić Hot, J. Jakšetić, Matematika II, predavanja i vježbe, FSB, Zagreb, 2013.
http://www.fsb.hr/mat2
[7] I. Slapničar, Matematika 2, FESB, Split, 322 str.

http://http://www.fesb.hr/mat2
[8] V. P. Minorsky, Problems In Higher Mathematics, Mir Publisher, Moscow,
1975, 408. pp.
https://archive.org/details/ProblemsInHigherMathematicsMinorsky
[9] J. Stewart, Calculus, 7th edition, Brooks/Cole, Belmont, USA, 2012, 1381 pp.
Indeks
aproksimacija primjenom Taylorove for- Fubinijev teorem za trostruki integral,

mule, 64 145
cilindarske koordinate, 152 globalni ekstremi, 81

gradijent, 31
definicija dvostrukog integrala, 93 gradijent funkcije dvije varijable, 46
definicija trostrukog integrala, 144 gradijent funkcije tri varijable, 46
deriviranje implicitne funkcije, 39 graf funkcije dvije varijable, 10
diferencijabilna funkcija dvije varijable, graf funkcije tri varijable, 10
28
diferencijabilna funkcija više varijable, kritične točke, 71
30
lančano deriviranje - slučaj jedne neza-
diferencijal drugog reda, 59
visne varijable, 36, 37
diferencijal funkcije dvije varijable, 28
lančano deriviranje - slučaj više neza-
diferencijal funkcije više varijabli, 30
visnih varijabli, 38, 39
diferencijal m-tog reda, 62
lančano deriviranje funkcija više vari-
domena skalarne funkcije, 3
jabli, 36
dovoljni uvjeti za lokalne ekstreme, 72
linearna aproksimacija funkcije, 33
dvostruki integral na polarnom području
lokalni ekstremi, 70
tipa I, 121
lokalni ekstremi- kriterij drugih parci-
dvostruki integral na polarnom području
jalnih derivacija, 77, 78
tipa II, 121
dvostruki integral na polarnom pravo- masa nehomogene ploče, 133
kutniku, 117 masa nehomogenog tijela, 155
dvostruki integral po općem području moment tromosti, 159
tipa I, 101
dvostruki integral po općem području nivo krivulja, 14
tipa II, 103 nivo ploha, 17
dvostruki integral po pravokutniku, 94
dvostruki integral u krivolinijskim ko- parcijalna derivacija višeg reda, 56
ordinatama, 120 parcijalne derivacije, 23
parcijalne derivacije - fizikalna interpre-
Fubinijev teorem, 94 tacija, 27
168 INDEKS
parcijalne derivacije - geometrijska in- volumen u trostrukom integralu, 153

terpretacija, 26
plohe 2. reda, 11 zamjena varijabli u trostrukom integralu,
područje definicije skalarne funkcije, 3 152
područje vrijednosti skalarne funkcije,
3
polarni koordinatni sustav, 116
površina plohe, 139
prirast funkcije dvije varijable, 28
prirodno područje definicije funkcije, 4
Schwarzov teorem, 57
sferne koordinate, 153
skalarna funkcija više varijabli, 3
srednja vrijednost funkcije dvije varija-
ble, 137
srednja vrijednost funkcije tri varijable,
160
statički moment ploče, 134
svojstva dvostrukog integrala, 104
svojstva gradijenta, 48
tangencijalna ravnina, 29
Taylorova formula, 63
težište nehomogene ploče, 134
težište nehomogenog tijela, 156
trostruki integral po kvadru, 145
trostruki integral po općem području
tipa I, 146
tipa II, 148
tipa III, 149
usmjerena derivacija funkcije dvije va-

rijable, 42
usmjerena derivacija funkcije više va-
rijabli, 42
vektorska funkcija više varijabli, 7

volumen i površina u dvostrukom in-
tegralu, 129

Digitalniudz PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Digitalniudz PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FUNKCIJE VIŠE VARIJABLI

Jadranka Mićić Hot

”O matematici” akad. VLADIMIR DEVIDÉ

Ovaj udžbenik je namijenjen studentima preddiplomskih studija Fakulteta stro-

Ovaj udžbenik sastoji se iz tri dijela:

2. dio obraduje diferencijalni račun (skalarnih) funkcija više varijabli. Uvedeni

3. dio posvećen je dvostrukim i trostrukim integralima. Definirani su ti inte-

= jednako ≈ približno jednako ≤ manje ili jednako

A, α alfa B, β beta Γ, γ gama ∆, δ delta

const., konst. konstantna veličina (konstanta)

Trigonometrijske funkcije, hiperboličke funkcije

fx , fy , fxx , fxy , fyy , . . . prva, druga, . . ., parcijalna derivacija funkcije f (x, y)

Namjena udžbenika iii

Matematičke oznake vii

Funkcije više varijabli 1

8.3 Taylorova formula za funkcije više varijabli . . . . . . . . . 62

Elemente iz Rn kraće zapisujemo s ~x, ~x = (x1 , x2 , . . . , xn ). Na ovom skupu defini-

(Rn , +, ·) je vektorski prostor, jer ima svojstva:

(VP6 ) (α + β)~x = α~x + β~x

(VP7 ) (αβ)~x = α(β~x)

euklidski (ili standardni) skalarni produkt: (~x,~y) := ∑ni=1 xi yi = x1 y1 + . . . xn yn

euklidska metrika (udaljenost) d(~x,~y) := k~x −~yk .

1 Skalarne i vektorske funkcije više varijabli

Skup X nazivamo područje definicije (domena) funkcije f , oznaka D f ili dom f .

1.1 Skalarne funkcije više varijabli

Skup svih (x1 , x2 , . . . , xn ) kojima se pridružuje vrijednost y zovemo područje

Primjer 1.1. Zadana je funkcija: y = x1 · cos x2 + x33 .

Područje definicije dom u = R3

Zadatak 1.1. Izračunati vrijednost funkcije u zadanim točkama.

a) w(−2, 3, 1) = −6 b) z(−1, 4) = 1 + 3e4

Prirodno područje definicije (prirodna domena) skalarne funkcije više va-

Zadatak 1.2. Odrediti i skicirati područje definicije funkcije.

c) dom z = {(x, y) ∈ R2 : y > −x i y < x}

d) dom z = {(x, y) ∈ R2 : y > −x2 }

e) dom z = {(x, y) ∈ R2 : −y2 ≤ x ≤ y2 i y 6= 0}

Primjer 1.3. Navedimo neke primjene skalarnih funkcija više varijabli.

Rješenje: Primjeri skalarnih funkcija više varijabli

− gustoća (materijala, Sunca,. . .)

1.2 Vektorske funkcije više varijabli

Primjer 1.4. Zadana je vektorska funkcija

Izračunajmo vrijednost funkcije u točki (1, 0, 2).

(u, v) = (xy + z, cos(xy) + ez ) ,

Zadatak 1.3. Izračunati vrijednost vektorske funkcije u zadanim točkama.

T1 (1, 0), T2 (0, −1), T3 (1, −1)

T1 (1, 2, 3), T2 (−1, 0, 2)

(r, ϕ)(1, 0) = (1, 0)

(u, v)(1, 2, 3) = (6, 3)

Primjer 1.5. Navedimo neke primjene vektorskih funkcija.

Rješenje:Primjeri vektorskih funkcija

− vektorska funkcija skalarne va- − vektorska funkcija dvije vari-

Nadalje ćemo se baviti skalarnim funkcijama više varijabli, koje ćemo

2 Geometrijski prikaz funkcija više varijabli

Γ f = {(x, y) : y = f (x), x ∈ dom f ⊆ R}

Slika 2.2: Graf funkcije jedne varijable

Analogno, graf funkcije dvije varijable z = f (x, y) u zadanom koordinatnom

Γ f = {(x, y, z) : z = f (x, y), (x, y) ∈ dom f ⊆ R2 }

Slika 2.3: Graf funkcije dvije varijable

Γ f = {(x, y, z, w) : w = f (x, y, z), (x, y, z) ∈ dom f ⊆ R3 }.

Graf funkcije tri varijable je ploha u četverodimenzionalnom prostoru (tzv. hi-

Slika 2.4: Nemogućnost vizualnog prikaza grafa funkcije tri varijable

2.1 Plohe 2. reda

2.2 Nivo krivulje i nivo plohe

Γ f = {(x, y, z) : z = f (x, y), (x, y) ∈ dom f }.