Edsipi Prirucnik Strojarstvo Strani Jezik PDF

dr.sc.
Živko Kondić
i suradnici:
Jadranka Bakula, Darko Bobek, Tanja Frketić
What?
?
Što Was?
Engleski i njemački u strojarstvu i prometu interaktivno - EDSIPI@
Projekt provodi: Strojarska i prometna škola Varaždin
ulaganje u budućnost
prof. dr. sc. Živko Kondić
i suradnici
Darko Bobek, mag. ing. strojarstva
Tanja Frketić, dipl. ing. strojarstva
Jadranka Bakula, dipl. ing. strojarstva
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

PRIRUČNIK
ZA IZRADU NASTAVNIH MATERIJALA ZA STRANI JEZIK U STRUCI U
OBRAZOVNOM SEKTORU STROJARSTVO
ENGLESKI I NJEMAČKI JEZIK

U STROJARSTVU I PROMETU INTERAKTIVNO -EDSIPI@
Projekt provode:
Zagreb, rujan 2015.

Impresum
Autor: Živko Kondić, dipl. ing.
i suradnici:
Darko Bobek, mag. ing. strojarstva

Tanja Frketić, dipl. ing.
Jadranka Bakula, dipl. ing
Naslov: Strojarstvo za strani jezik
Priručnik za izradu nastavnih materijala za strani jezik u struci u obrazovnom

sektoru strojarstvo
Recenzenti: Damir Mađerić, viši predavač

Željko Mezga, dipl. ing. stroj.
Lektorica: Nevenka Mitrović, prof.
Nakladnik: Strojarska i prometna škola Varaždin

Varaždin, Hallerova aleja 3/A
Naslovna stranica: Željko Prstec
Tisak: Kerschoffset
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 000917638.
ISBN 978-953-98871-5-3 STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK, e-knjiga (pdf).
Ovaj priručnik izrađen je kao dio projekta koji je sufinancirala Europska unija. Sadržaj ove
publikacije isključiva je odgovornost Strojarske i prometne škole i partnera.
II STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

Predgovor
Ovaj priručnik izrađen je u sklopu projekta „Engleski i njemački u strojarstvu i prometu

interaktivno EDSIP@“ s ciljem uvođenja nastavnog predmeta Strani jezik u struci kao izbornog ili
fakultativnog predmeta za učenike koji se obrazuju za zanimanja: strojarski računalni tehničar, tehničar
za vozila i vozna sredstva te automehaničar u području strojarstva. Napisan je na hrvatskom jeziku s
ciljem da se koristi kao stručni materijal tijekom konačnog oblikovanja Priručnika na stranom jeziku.
Za izradu Priručnika korištena je Metodologija i predmetni kurikul kojeg je izradila skupina

stručnjaka metodičara u suradnji s predstavnicima poslodavaca i nastavnicima strukovnih predmeta.
Nastavne lekcije oblikovane su tako da tekst bude edukativan, razumljiv i zanimljiv te odgovarao
nastavnim cjelinama i temama navedenim u predmetnom kurikulu.
Nadamo se da će ovaj materijal napisan hrvatskim standardnim jezikom poslužiti za kvalitetniju

izradu i oblikovanje konačnog Priručnika koji će se koristiti za izvođenje nastave Strani jezik u struci.
Trebao bi koristiti i nastavnicima koji obrazuju učenike za navedena zanimanja i na taj način prihvaćaju
izazove modernog poučavanja, kojim doprinose podizanju razina usvojenih znanja i vještina, ne samo
učeničkih, nego i vlastitih.
Autor
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK III

Izvadci iz recenzija
„Priručnik za izradu nastavnih materijala za Strani jezik u struci u obrazovnom sektoru

strojarstva pisan je u skladu sa zadanom općom koncepcijom i uz uvažavanje iskazanih potreba
realnog sektora, učenika i nastavnika.
Svojim sadržajem u potpunosti odgovara predmetnom kurikulumu za nastavni predmet Strani

jezik u struci za zanimanje strojarski računalni tehničar, tehničar za vozila i vozna sredstva i za
zanimanje automehatroničar.
Struktura i forma sadržaja prilagođena je svrsi tako da se Priručnik može koristiti kao predložak
za izradu multimedijalnog nastavnog materijala potrebnog u izvođenju nastave stranog jezika u
struci. Osim toga, Priručnik može biti koristan izvor sadržaja strojarske struke pri različitim
načinima stjecanja znanja kako u formalnom tako i neformalnom, odnosno informalnom razvoju
sposobnosti zainteresiranih osoba tijekom cjeloživotnog učenja.
Predloženi Priručnik ocjenjujem iznimno korisnim za primjenu zbog toga što će povećati
komunikacijske sposobnosti učenika na stranom jeziku u struci i time ih učiniti konkurentnijim
na globaliziranom tržištu rada.“
Željko Mezga, dipl. ing. strojarstva
„Sadržaj rukopisa je iznesen vrlo pregledno, jasno i jezgrovito, i prilagođen je za nastavne

potrebe. Upotrebom dijaloga i dodavanjem zanimljivosti, autor uspijeva razbiti monotoniju
tehničkog izričaja sadržaja i zainteresirati čitatelja za samostalno produbljivanje znanja iz
pojedinih oblasti strojarstva. Pravilnom i pravovremenom upotrebom ilustracija i tablica autor
čini tekst potpuno razumljivim, kako čitatelju koji već ima neka predznanja iz područja
strojarstva, tako i čitatelju koji se prvi puta sreće s opisanim pojmovima.“
Interpretacija sadržaja čini ovaj rukopis podesnim da služi kao podloga za izradu priručnika:
„Strani jezik u struci“. Recenzent smatra da rukopis u potpunosti odgovara namijenjenoj svrsi te
da se bez ograničenja može koristiti kao nastavni materijal za izradu priručnika…“
Damir Mađerić, viši predavač
IV STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

POPIS NASTAVNIH CJELINA, LEKCIJA I ZANIMANJA
Br.
NASTAVNA Lekcije NAZIV LEKCIJE - NASTAVNE STROJARSKI RAČUNALNI TEHNIČAR ZA VOZILA I AUTOMEHA-
TEHNIČAR VOZNA SREDSTVA TRONIČAR
CJELINA (Nastave TEME 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3.
teme) RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ
L1 Vrste crta i crteža X X

L2 Tehničke krivulje i kotiranje X X
TEHNIČKI
L3 Mjerila i dokumentiranje X X
CRTEŽ
Općenito o crtama, crtežima,
L4 X
krivuljama, kotama i mjerilima
L5 Osnovne i izvedene mjerne jedinice X X X
MJERENJE Mjerenje i označavanje oblika, položaja
L6 X X X
i kvalitete
Općenito o tehničkim materijalima u
L7 X X
strojarstvu
L8 Svojstva nekih tehničkih materijala X X
L9 Čelik i označavanje čelika X X
TEHNIČKI Obojeni metali, nemetali i sinterirani
L10 X X
MATERIJALI materijali
Općenito o tehničkim materijalima u
strojarstvu, svojstva, označavanje
L11 X
čelika, obojeni metali, nemetali i
sinterirani materijali
L12 Lijevanje i vrste ljevova X X
Ručna obrada odvajanjem čestica;
L13 podjela, ocrtavanje i obilježavanje, rezni X X
alati
Ručna obrada odvajanjem čestica;
L14 sječenje, piljenje, turpijanje, bušenje, X X X
TEHNOLOŠKI
grecanje i izrada navoja
POSTUPCI
Vrste strojne obrade: tokarenje,
L15 glodanje, blanjanje, bušenje, X X X
provlačenje i brušenje
Sredstva za hlađenje, ispiranje i
L16 X X
podmazivanje
L17 Fine obrade metala X
OBRADA
Rezanje, ravnanje, savijanje, probijanje i
LIMA I L18 X
previjanje lima.
PROFILA
Spajanje materijala: vrste, spajanje
L19 vijcima i maticama, spajanje zaticima, X
klinovima i spojkama
SPAJANJE
L20 Spajanje zakivanjem i lemljenjem X
MATERIJALA
L21 Spajanje zavarivanjem X X X
L22 Greške pri zavarivanju X X
L23 Spajanje lijepljenjem X
Pojam presjeka, vrste, označavanje i
L24 X X
STANDARDI šrafiranje
U L25 Izrada i prikaz detalja na nacrtima X X
TEHNIČKOM Kvaliteta obrađene površine, hrapavost
L26 X
CRTANJU i označavanje
L27 ISO sustav tolerancija X X
L28 Elementi strojeva, namjena i podjela X
Elemenati strojeva za nerastavljive
L29 X X
spojeve
ELEMENTI Elemenati strojeva za rastavljive
L30 X X
STROJEVA spojeve
Elementi strojeva za kružno gibanje i
L31 X X
prijenos snage
L32 Elementi strojeva za pretvaranje gibanja X
TOPLINSKA Općenito o toplinskoj obradi, podjela i

L33 X X
OBRADA parametri
ZAŠTITA Korozija metala, pojam, podjela, opis
L34 X X
POVRŠINA oblika korozije i osnovni postupci zaštite
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK V

Osnove obrade deformiranjem lima,
OBRADA
DEFORMACIJOM L35 kovanje i prešanje, valjanje, duboko X
vučenje i istiskivanje
SASTAVLJANJE Postupci pripreme, operacije i proces
PROIZVODA
L36 X X
sastavljanja
L37 Vozačka i prometna dozvola X
Osnovna dokumentacija za servis i
L38 X
popravak vozila
ODRŽAVANJE
VOZILA
L39 Uređaji za mjerenje i testiranje vozila X
L40 Tehnički pregled i servis vozila X
Zaštita na radu i zaštita okolišapri
L41 X
popravku vozila
Dijagnostika motora i uloga senzora i
L42 X
aktuatora
KONTROLA I Kontrola i popravak razvodnog
L43 X
POPRAVAK mehanizma i sustava za dovod goriva
MEHANIKE Kontrola i popravak sustava za
MOTORA L44 podmazivanje,hlađenje i ispušnog X
sustava
L45 Goriva za motorna vozila X
OSNOVE
KONSTRUIRANJA L46 Projektiranje i konstruiranje proizvoda X
PROIZVODA
ISPITIVANJE
L47 Statička i dinamička ispitivanja X
MATERIJALA
L48 Proces razrade tehnološkog procesa X
TEHNOLOŠKA
DOKUMENTACIJA L49 Tehnološka dokumentacija X
L50 Vremena izrade u proizvodnji X
L51 Pojam alata i naprava, podjele X
ALATI I L52 Opis osnovnih alata i nekih naprava X
NAPRAVE
L53 Mjerni alati X
L54 Osnove pneumatike X X

PNEUMATIKA Izvršni i upravljački elementi
L55 X X
pneumatike
Prijenosnici snage na cestovnim
L56 X X
vozilima; spojka, mjenjač i diferencijal
PRIJENOSNIC
Prijenosnici snage na željezničkim
I SNAGE
L57 vozilima; mehanički, hidraulični i X
električni
L58 Otto motor, princip rada i karakteristike X
Diesel motor, princip rada i
MOTORI S L59 X
karakteristike
UNUTARNJIM
IZGARANJEM
L60 Klipni mehanizam i blok motora X X
L61 Dijelovi i sustavi motora X X X
L62 Otto i diesel motor X X
L63 Osnove hidraulike X X X
HIDRAULIKA
L64 Izvršni i upravljački elementi hidraulike X X
PARNI I Parni i toplovodni kotlovi; vrste, glavni
TOPLOVODN L65 dijelovi i pomoćni uređaji kotlovskih X
I KOTLOVI postrojenja
UREĐAJI I
Osnovne tehnike grijanja (pojedinačna,
INSTALACIJE L66 X
centralna i daljinska)
ZA GRIJANJE
UREĐAJI ZA
PROVJETRAVANJE I L67 Osnove klimatizacije i ventilacije X
KLIMATIZACIJU
L68 Poslovni dopis X

POSLOVNA
KOMUNIKACIJA Osnovni dokumenti materijalnog i
L69 X X
financijskog poslovanja
KAROSERIJA
L70 Vrste i materijali za izradu karoserije X X
VOZILA
OVJES Vrste ovjesa, opruge i prigušivači
L71 X X
VOZILA vibracija
SUSTAVI
Vrste i konstrukcijski dijelovi sustava za
UPRAVLJANJA L72 X X
VOZILOM upravljanje
KOTAČI I Osovine i ležajevi na kotačima, gume i
L73 X X
PNEUMATICI oznake na gumama
VI STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

Električna i sigurnosna oprema,
OPREMA NA brzinomjer i brojač, registrator vožnje,
MOTORNIM L74 zaključavanje vozila, protuprovalni X X
VOZILIMA sustav, navigacijski sustav, zračni jastuk,
zatezač pojasa i uređaj za klimatizaciju
Uloga i vrsta kočnica i vrste kočnih
L75 X X
KOČNICE NA sustava
VOZILIMA Osnovni dijelovi kočnih sustava i
L76 X X
pomoćni uređaji pri kočenju
Sustav održavanja vozila: koncepcija,
L77 X
ODRŽAVANJE organizacijai tehnologija
VOZILA L78 Osnovno održavanje vozila X
L79 Alati i oprema za održavanje vozila X
KONTROLA I Opis, funkcioniranje i održavanje

L80 X
POPRAVAK akumulatora
SUSTAVA ZA
OPSKRBU
Opis generatora i startera i njihovo
ENERGIJOM I L81 X
održavanje
STARTNI
SUSTAV
KONTROLA I
L82 Elektronički regulacijski sustav X
POPRAVAK
SUSTAVA
VOZNE
L83 Geometrija voznog mehanizma X
NAPRAVE I
KOČENJA
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK VII

SADRŽAJ
L1: Vrste crta i crteža ......................................................................................................... 2
L2: Tehničke krivulje i kotiranje ............................................................................................. 3
L3: Mjerila i dokumentiranje ................................................................................................. 5
L4: Općenito o crtama, crtežima, krivuljama, kotama i mjerilima ........................................................ 7
L5: Osnovne i izvedene mjerne jedinice ..................................................................................... 9
L6: Mjerenje i označavanje oblika, položaja i kvalitete .................................................................. 12
L7: Općenito o tehničkim materijalima u strojarstvu ..................................................................... 15
L8: Svojstva nekih tehničkih materijala ................................................................................... 17
L9: Čelik i označavanje čelika ............................................................................................. 20

L10: Obojeni metali, nemetali, sinterirani materijali ..................................................................... 22
L11: Općenito o tehničkim materijalima u strojarstvu, svojstva, označavanje čelika, obojeni metali, nemetali i
sinterirani materijali ......................................................................................................... 25
L12: Lijevanje i vrste ljevova .............................................................................................. 29

L13: Ručna obrada odvajanjem čestica: podjela, ocrtavanje i obilježavanje, rezni alati .............................. 31
L14: Ručna obrada odvajanjem čestica: sječenje, piljenje, turpijanje, bušenje, grecanje i izrada navoja ............ 33
L15: Vrste strojne obrade: tokarenje, glodanje, blanjanje, bušenje, provlačenje i brušenje ........................... 37
L16: Sredstva za hlađenje, ispiranje i podmazivanje ..................................................................... 41
L17: Fine obrade metala .................................................................................................... 42
L18: Rezanje, ravnanje, savijanje, probijanje i previjanje lima .......................................................... 44
L19: Spajanje materijala: vrste, spajanje vijcima i maticama, spajanje zaticima, klinovima i spojkama ............ 47
L20: Spajanje zakivanjem i lemljenjem ................................................................................... 50
L21: Spajanje zavarivanjem ................................................................................................ 53
L22: Greške pri zavarivanju ................................................................................................ 56
L23: Spajanje lijepljenjem .................................................................................................. 58
L24: Pojam presjeka, vrste, označavanje i šrafiranje ..................................................................... 60
L25: Izrada i prikaz detalja na nacrtima ................................................................................... 63
L26: Kvaliteta obrađene površine, hrapavost i označavanje ............................................................. 65
L27: ISO sustav tolerancija ................................................................................................. 67
VIII STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

L28: Elementi strojeva, namjena i podjela ................................................................................ 70
L29: Elementi strojeva za nerastavljive spojeve .......................................................................... 73
L30: Elementi strojeva za rastavljive spojeve ............................................................................. 75
L31: Elementi strojeva za kružno gibanje i prijenos snage .............................................................. 78

L32: Elementi strojeva za pretvaranje gibanja ............................................................................ 81
L33: Općenito o toplinskoj obradi, podjela i parametri .................................................................. 84
L34: Korozija metala, pojam, podjela, opis oblika korozije i osnovni postupci zaštite................................ 86
L35: Osnove obrade deformiranjem lima, kovanje i prešanje, valjanje, duboko vučenje i istiskivanje .............. 89
L36: Postupci pripreme, operacije i proces sastavljanja .................................................................. 92
L37: Vozačka i prometna dozvola ......................................................................................... 94

L38: Osnovna dokumentacija za servis i popravak vozila ............................................................... 97
L39: Uređaji za mjerenje i ispitivanje vozila ............................................................................ 100
L40: Tehnički pregled i servis vozila .................................................................................... 104
L41: Zaštita na radu i zaštita okoliša pri popravku vozila.............................................................. 106
L42: Dijagnostika motora i uloga senzora i aktuatora .................................................................. 109
L43: Kontrola i popravak razvodnog mehanizma i sustava za dovod goriva ......................................... 112
L44: Kontrola i popravak sustava za podmazivanje, hlađenje i ispušnog sustava ................................... 118
L45: Goriva za motorna vozila ........................................................................................... 121
L46: Projektiranje i konstruiranje proizvoda ............................................................................ 123
L47: Statička i dinamička ispitivanja .................................................................................... 125
L48: Proces razrade tehnološkog procesa ............................................................................... 128
L49: Tehnološka dokumentacija ......................................................................................... 130
L51: Vremena izrade u proizvodnji ...................................................................................... 133
L51: Pojam alata i naprava, podjele ...................................................................................... 135
L52: Opis osnovnih alata i nekih naprava ............................................................................... 137
L53: Mjerni alati ........................................................................................................... 140
L54: Osnove pneumatike ................................................................................................. 144

L55: Izvršni i upravljački elementi pneumatike......................................................................... 148
L56: Prijenosnici snage na cestovnim vozilima; spojka, mjenjač i diferencijal ...................................... 153
L57: Prijenosnici snage na željezničkim vozilima; mehanički, hidraulični i električni .............................. 155
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK IX

L58: Otto motor, princip rada i karakteristike........................................................................... 157
L59: Diesel motor, princip rada i karakteristike ........................................................................ 161

L60: Klipni mehanizam i blok motora ................................................................................... 164
L61: Dijelovi i sustavi motora ............................................................................................ 167
L62: Otto i diesel motor ................................................................................................... 170
L63: Osnove hidraulike ................................................................................................... 174
L64: Izvršni i upravljački elementi hidraulike .......................................................................... 176
L65: Parni i toplovodni kotlovi; vrste, glavni dijelovi i pomoćni uređaji kotlovskih postrojenja................... 180
L66: Osnovne tehnike grijanja (pojedinačna, centralna i daljinska)................................................... 182
L67: Osnove klimatizacije i ventilacije .................................................................................. 185
L68: Poslovni dopis ....................................................................................................... 187
L69: Osnovni dokumenti materijalnog i financijskog poslovanja ..................................................... 190
L70: Vrste i materijali za izradu karoserije .............................................................................. 193
L71: Vrste ovjesa, opruge i prigušivači vibracija ....................................................................... 196
L72: Vrste i konstrukcijski dijelovi sustava za upravljanje ............................................................ 199
L73: Osovine i ležajevi na kotačima, gume i oznake na gumama ..................................................... 201

L74: Električna i sigurnosna oprema; brzinomjer i brojač, registrator vožnje, zaključavanje vozila, protuprovalni
sustav, navigacijski sustav, zračni jastuk, zatezač pojasa i uređaj za klimatizaciju .................................. 204
L75: Uloga i vrsta kočnica, vrste kočnih sustava ....................................................................... 208
L76: Osnovni dijelovi kočnih sustava i pomoćni uređaji pri kočenju ................................................. 210
L77: Sustav održavanja vozila: koncepcija, organizacija, i tehnologija............................................... 213
L78: Osnovno održavanje vozila ......................................................................................... 216
L79: Alati i oprema za održavanje vozila ............................................................................... 220

L80: Opis, funkcioniranje i održavanje akumulatora ................................................................... 224
L81: Opis generatora i startera i njihovo održavanje ................................................................... 225
L82: Elektronički regulacijski sustav .................................................................................... 228
L83: Geometrija voznog mehanizma .................................................................................... 230
POPIS POJMOVA ........................................................................................................ 233
LITERATURA ............................................................................................................ 242
X STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

Strojarstvo
za
strani
jezik
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 1

L1: Vrste crta i crteža
Nastavna cjelina:SRT-1-1/TVVS-1-1
Oznaka lekcije:ZNT-L1
Vrste crta
Sva pravila tehničkog crtanja propisana su ISO normama. Vrste crta propisane su normom ISO 128.
Prema toj normi svaka crta, u strojarskom tehničkom crtanju, ima:
 naziv i oznaku (vrsta crte)
 oblik
 širinu
 primjenu
Najgrublja podjela crta je na široke i uske crte. Na crtežima se koristi dva stupnja širine crta čiji je odnos
2:1. Standardne širine crta su 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1,0; 1,4 i 2,0.
U tablici dolje prikazane su mjere širokih crta izvučenih širinom 0,5 mm i uskih crta izvučenih širinom
0,25 mm.One se najčešće koriste u izradi učeničkih radova.
Prikaz širokih i uskih crta koje se koriste u izradi tehničkog crteža

Široka crta Uska crta
oznaka oblik naziv oznaka oblik naziv
A široka puna B uska puna
E široka isprekidana uska puna
C
uska crta-točka- prostoručna
crta, a široka na uska puna ravna
D
krajevima i cik-cak
H
mjestima promjene F uska isprekidana
smjera uska crta-točka-
G
crta
široka crta-točka- uska crta-dvije
J K
crta točke-crta
Vrste crteža
Postoje različite vrste crteža, a svaki od njih izrađuje se s određenim ciljem. Crtež mora prikazati na
jednostavan i razumljiv način rješenje određenog tehničkog problema. Na jednom crtežu nije moguće
prikazati sve značajke tehničkog predmeta na jednostavan i razumljiv način pa se izrađuje više vrsta
crteža. Svakim od njih prikazuju se karakteristične značajke predmeta važne za određenu fazu stvaranja
predmeta, funkcioniranje predmeta, uporabnu dozvolu predmeta i slično.
Tehnički crteži dijele se: prema sadržaju, namjeni, načinu prikazivanja, tehnici izrade i načinu
proizvodnje.
Ipak, osnovna i najznačajnija podjela crteža je prema sadržaju.Dijelimo ih na:

 sastavni (montažni, sklopni)
 radionički (detaljni)
Sastavni crtež prikazuje međusobni odnos dijelova u sklopu ili proizvodu i način njihovog zajedničkog
funkcioniranja.
2 STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 2

Sastavni, sklopni ili montažni
crtež ventila:
1 – tijelo
2 – sjedište
3 – tanjur
4 – vreteno
5 – kolo
6 – čep (glava)
7 – matica
8 – brtvenica
9 – brtva
10 – brtva
Sastavni crtež ventila
Radionički crtež je crtež jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti podaci se
odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade, hrapavost i slično.
Pitanja
1. Čime je definirana crta prema normi ISO 128?
2. Navedite vrste crta koje se koriste u tehničkom crtanju.
3. Navedite osnovnu podjelu tehničkih crteža.
Ključni pojmovi u lekciji

široka i uska crta Crte koje se koriste u tehničkom crtanju.
Prikazuje međusobni odnos dijelova u sklopu ili proizvodu i način
sastavni crtež
njihovog zajedničkog funkcioniranja.
Crtež jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti
radionički crtež podaci se odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade,
hrapavost i slično
L2: Tehničke krivulje i kotiranje

Tehničke krivulje
Strojni dijelovi, zbog svoje funkcionalnosti i estetike, moraju biti raznih oblika i dimenzija. Uvijek
moraju imati matematički definirani oblik kako bi se što lakše izradili i kontrolirali. Stoga se oblik ili
kontura strojnih dijelova izvodi dužinama i različitim poznatim krivuljama. Najčešće korištene krivulje za
konstrukciju strojnih dijelova su kružnica i kružni luk. Osim njih, koriste se još: elipsa, hiperbola,
parabola, cikloida, evolventa, sinusoida i zavojnica.

Prikaz različitih tehničkih krivulja:
kružnica elipsa hiperbola Parabola
cikloida
sinusoida zavojnica
evolventa
Kotiranje
Oblik strojnog dijela, prikazan tehničkim crtežom, nije dovoljan za njegovu izradu. Na crtežu moraju
biti jasno naznačene mjere koje taj dio mora imati. One se unose na točno propisan način, postupkom
koji se zove kotiranje.
Kotiranje
Kotiranje je unošenje mjera i znakova prema kojima će se prikazani dio izraditi. Stoga je kotiranje
veoma važan i odgovoran posao u procesu izrade tehničkog crteža. Pogreška u koti uzrokovat će
Kotiranje je unošenje
pogrešku izrađenog mjera
dijela jer ionznakova prema
mora biti kojima
izrađen će crtežu.
prema se prikazani predmet izraditi. Stoga je kotiranje
važan
U tehničkom crtežu elementi kota su standardizirani, a tocrteža.
i odgovoran posao u procesu izrade tehničkog su: Nastala pogreška u koti uzrokovat će
pogrešku izrađenog
 pomoćne dijela.crte
mjerne
U tehničkom
 mjernice sa elementi
crtežu strelicamakota su standardizirani, a to su:
 pomoćne mjerne
kotni brojevi crte
 mjernice sa strelicama
posebni znakovi
 kotni
pokaznebrojevi
crte
 posebni znakovi
 pokazne crte posebni kotni broj
strelica mjernica ili
posebni 100 kotni broj kotna crta
strelica mjernica
100 ili kotna pomoćna
crta
mjerna
pomoćna
crta
mjerna
Predmet (strojni crta
Predmet (strojni
dio)
dio)
2 xo 45o
2 x 45
pokazna crta
pokazna crta
Mjerilo
Omjer između predmeta prikazanog na crtežu i predmeta u prirodnoj veličini zove se mjerilo.
Crtati u mjerilu znači stvarne dimenzije predmeta umanjiti ili uvećati ovisno o mjerilu crtanja. Kao
primjer, protumačimo oznaku mjerila 1:5.
Pitanja
1. Koje se sve tehničke krivulje koriste za konstrukciju strojnih dijelova?
2. Što je kotiranje?
3. Navedite elemente kota.
Korisni linkovi
http://www.neodidacta.com/

Neprekinuta linija koja se koristi za konstrukciju strojnih dijelova,
tehnička krivulja
predmeta, tehničkih artefakata i sl.
kotiranje Unošenje mjera i znakova prema kojima će se prikazani dio izraditi.
elementi kote Elementi od kojih se sastoji kota.
L3: Mjerila i dokumentiranje

Mjerila
Za predmete koji su nacrtani u jednakoj veličini kao što su u prirodi kažemo da su nacrtani u naravnoj ili
prirodnoj veličini. Ima predmeta koji su takve veličine da se ne mogu nacrtati na crtaćem papiru, npr.
vozilo, stoga se moraju crtati umanjeno. Postoje također predmeti koji su presitni da bi se mogli jasno
prikazati, npr. dijelovi ručnog sata pa se moraju crtati uvećano.
Ako se predmet ne može nacrtati u prirodnoj veličini, crta se prema potrebi - umanjeno ili uvećano.
Mjerilo 1 : 5
crtaći papir priroda
1 mm na papiru odgovara 5 mm u prirodi, što znači da je predmet umanjen pet puta.
U oznaci mjerila prvi broj se odnosi na crtaći papir, a drugi na predmet u prirodi.

Predmet prikazan u različitim mjerilima (umanjenom, prirodnom i uvećanom
Mjere predmeta ispisane na crtežu, bez obzira na mjerilo crteža, uvijek se odnose na mjere u prirodi.
Dokumentiranje
Da bi se složeni predmeti mogli prikazati na razumljiv i prihvatljiv način, treba ih organizirati na temelju
međusobne povezanosti u logičke i sadržajne cjeline.
Osnovna informacijska cjelina koja sadrži međusobno logički povezan skup informacija o tehničkom
predmetu naziva se dokumentom. Dokument može sadržavati informacije predstavljene u slikovnom ili
tekstovnom obliku.
Skup svih važnih dokumenta o nekom predmetu naziva se tehnička dokumentacija.
Tekstualni dio tehničke dokumentacije predstavljaju:
 tehnički opis
 tehničko-ekonomsko obrazloženje
 obvezni proračuni
 naputci za rukovanje
 naputci za ispitivanje i održavanje
 popis opreme
 troškovnici
Slikovni dio tehničke dokumentacije predstavljaju različite vrste tehničkih crteža.

Prema tome, dokumentiranje je proces koji se koristi za službenu pohranu konačnog rješenja proizvoda.
Pitanja
1. Što je mjerilo?
2. Zašto se pri tehničkom crtanju moraju primjenjivati različita mjerila?
3. Što je dokument, tehnička dokumentacija i dokumentiranje?

Omjer između predmeta prikazanog na crtežu i predmeta u prirodnoj
mjerilo
veličini.
Osnovna informacijska cjelina koja sadrži međusobno logički povezan
dokument
skup informacija o tehničkom predmetu.
tehnička dokumentacija Skup svih važnih dokumenta o nekom predmetu.
Proces koji se koristi za službenu pohranu konačnog rješenja
dokumentiranje
proizvoda.

L4: Općenito o crtama, crtežima, krivuljama, kotama i mjerilima
Nastavna cjelina:A-1-1
Oznaka lekcije:L4
Općenito o crtama
Najgrublja podjela crta je na široke i uske. Na crtežima se koristi dva stupnja širine crta čiji je odnos 2:1.
Standardne širine crta su 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1,0; 1,4 i 2,0.
U tablici dolje prikazane su mjere širokih crta izvučenih širinom 0,5 mm i uskih crta izvučenih širinom
0,25 mm. Te se širine najčešće koriste u izradi učeničkih radova.
Prikaz širokih i uskih crta koje se koriste u izradi tehničkog crteža

Široka crta Uska crta
oznaka oblik naziv oznaka oblik naziv
A široka puna B uska puna
E široka isprekidana uska puna
C
uska crta-točka- prostoručna
crta, a široka na uska puna ravna
D
krajevima i cik-cak
H
mjestima promjene F uska isprekidana
smjera uska crta-točka-
G
crta
široka crta-točka- uska crta-dvije
J K
crta točke-crta
Općenito o crtežima
Osnovna i najznačajnija podjela crteža je prema sadržaju :
 sastavni (montažni, sklopni)
 radionički (detaljni)
Sastavni crtež prikazuje međusobni odnos dijelova u sklopu ili proizvodu i način njihovog zajedničkog
funkcioniranja.
Radionički crtež je crtež jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti podaci se
odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade, hrapavost i slično.
Općenito o krivuljama
Oblik svakog predmeta se izvodi dužinama i različitim krivuljama koje imaju matematički definirani
oblik kako bi se predmet što lakše izradio i kontrolirao. Najčešće korištene krivulje za konstrukciju
predmeta su kružnica i kružni luk.
Prikaz kružnice i kružnog luka:
Kružnica Kružni luk

Kotiranje
Kotiranje je unošenje mjera i znakova prema kojima će se prikazani predmet izraditi. Stoga je kotiranje
važan i odgovoran posao u procesu izrade tehničkog crteža. Nastala pogreška u koti uzrokovat će
pogrešku izrađenog dijela.
U tehničkom crtežu elementi kota su standardizirani, a to su:
 pomoćne mjerne crte
 mjernice sa strelicama
 kotni brojevi
 posebni znakovi
 pokazne crte
posebni kotni broj

strelica mjernica
100 ili
pomoćna
mjerna
crta
Predmet (strojni
2 x 45o
pokazna crta
Mjerilo
Mjerilo 1 : 5
crtaći papir priroda
1 mm na papiru odgovara 5 mm u prirodi, što znači da je predmet umanjen pet puta.

U oznaci mjerila prvi broj se odnosi na crtaći papir, a drugi na predmet u prirodi.
Predmet prikazan u različitim mjerilima (umanjenom, prirodnom i uvećanom)

Mjere predmeta ispisane na crtežu, bez obzira na mjerilo crteža, uvijek se odnose na mjere u
prirodi.
Pitanja
1. Navedite vrste crta koje se koriste u tehničkom crtanju.
2. Navedite osnovnu podjelu tehničkih crteža.
3. Što je kotiranje?
4. Što je mjerilo?

široka i uska crta Crte koje se koriste u tehničkom crtanju.
Prikazuje međusobni odnos dijelova u sklopu ili proizvodu i način
sastavni crtež
njihovog zajedničkog funkcioniranja.
Crtež jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti
radionički crtež podaci se odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade,
hrapavost i slično
To je unošenje mjera i znakova prema kojima će se prikazani dio
kotiranje
izraditi.
elementi kote Elementi od kojih se sastoji kota.
Omjer između predmeta prikazanog na crtežu i predmeta u prirodnoj
mjerilo
veličini.
L5: Osnovne i izvedene mjerne jedinice

Nastavna cjelina:SRT-1-2/TVVS-3-1/A-1-1
Osnovne i izvedene mjerne jedinice

Jedan od vrlo važnih događaja u povijesti čovječanstva početak je brojanja i mjerenja. Brojanje i
mjerenje služilo je ljudima za što bolje međusobno razumijevanje i izmjenu podataka o materijalnom
svijetu. To se moglo ostvariti samo ako su takve podatke iskazivali na način da ih svi razumiju –
mjernim jedinicama. Kao mjerne jedinice prvobitno su korišteni dijelovi ljudskog tijela (deset prstiju,
palac, lakat, pedalj, vlas…), no ubrzo je uočeno da veliki broj mjernih jedinica nije prikladan za primjenu.
Zbog toga su se tijekom povijesti razvijali i unaprjeđivali različiti sustavi mjernih jedinica.
Primjeri etalona iz povijesti
Međunarodni sustav jedinica, kakvog danas poznajemo, počeo se razvijati prije nekoliko stoljeća u
Francuskoj definiranjem jedinice duljine i jedinice mase (tada težine). Obje jedinice definirane su na
temelju prirodnih činjenica te je za njih izrađen etalon. Etalon je mjera koja je pažljivo izrađena s
najvećom mogućnom točnošću od materijala koji ne podliježe promjenama tijekom vremena. Šezdesetih

godina prošlog stoljeća definiran je današnji Međunarodni SI sustav mjernih jedinica kojeg su
prihvatile gotovo sve zemlje svijeta, a sastoji se od sedam osnovnih jedinica.
Međunarodni SI sustav jedinica

Fizikalne veličine Osnovna jedinica SI
Rd. br.:
Naziv Naziv Znak
1. duljina metar m
2. masa kilogram kg
3. vrijeme sekunda s
4. jakost električne struje amper A
5. termodinamička temperatura kelvin K
6. množina (količina) tvari mol mol
7. svjetlosna jakost kandela cd
Sve ostale mjerne jedinice koje se koriste u svakodnevnoj upotrebi, pa tako i u tehnici, sastoje se od
osnovnih mjernih jedinica. Takve jedinice nazivamo izvedenim jedinicama. One se dobivaju množenjem
i/ili dijeljenjem osnovnih jedinica. Npr., jedinica za brzinu je m/s jer je brzina put prijeđen u jedinici
vremena. Neke od izvedenih jedinica imaju i svoja imena. Zanimljivo, jedna takva jedinica za magnetsku
indukciju dobila je ime po hrvatskom znanstveniku i inovatoru Nikoli Tesli (Tesla, znak - T). Ipak, neke
jedinice koje nisu dio Međunarodnog SI sustava jedinica pokazale su se kao praktične pa se i dalje
koriste. One spadaju u kategoriju iznimno dopuštenih jedinica izvan Međunarodnog SI sustava jedinica,
npr.: sat. minuta, milja, litra, hektar itd.
Decimalne mjerne jedinice

U praksi, osobito inženjerskoj, često se raspolaže s vrlo velikim ili malim veličinama. Tada se, zbog
praktičnosti, osnovnim jedinicama dodaju prefiksi. Ovakve jedinice nazivamo decimalnim mjernim
jedinicama.
Prefiksi za tvorbu decimalnih mjernih jedinica

Naziv Znak Faktor Brojevna vrijednost
tera T 109 1 000 000 000
mega M 106 1 000 000
kilo k 103 1000
hekto h 102 100
deka da 101 10
deci d 10-1 0,01
centi c 10-2 0,01
mili m 10-3 0,001
mikro μ 10-6 0,000 001
nano n 10-9 0,000 000 001
Pitanja
1. Što je mjerenje?
2. Što je mjerna jedinica?
3. Kako nazivamo sustav mjernih jedinica koji je prihvaćen u gotovo svim zemljama svijeta?
4. Koliko ima osnovnim mjernih jedinica u SI sustavu mjernih jedinica?
5. Kakve su to izvedene mjerne jedinice?
6. Čemu služe prefiksi za tvorbu decimalnih jedinica?

Mjerenje
mjerni instrument
objekt mjerenja
rezultat mjerenja
=23,15 mm
Prikaz mjernih rezultata
brojčana veličina
23,15 mm =0,02315 m
prefiks decimalne mjerne jedinice
osnovna mjerna jedinica
1a= 100 m2 iznimno dopuštena mjerna jedinica
izvan SI
izvedena mjerna jedinica

1 l = 1 dm3
Zanimljivost
U zemljama engleskog govornog područja, osim Međunarodnog SI sustava jedinica, na snazi su još dva
sustava:
1. US Customary System
2. British Imperial System.
Neke od mjernih jedinica iz navedenih sustava često se upotrebljavaju u strojarskoj struci. Npr., jedinica
duljine inch (25,4 mm) često se koristi kod oznaka cijevi i cijevnih navoja. Zanimljivo, ova se mjerna
jedinica mijenjala kroz povijest, a prema dostupnim podacima prvi ju je definirao engleski kralj Edward
II kao tri zrna ječma postavljena u niz.
Korisni linkovi
http://www.dzm.hr/
http://http://www.bipm.org/

Ključni pojmovi
Mjerna jedinica je veličina definirana i prihvaćena dogovorom s
mjerna jedinica
kojom uspoređujemo druge istovrsne fizikalne veličine.
Sustav mjernih jedinica čine više dogovorenih mjernih jedinica
sustav mjernih jedinica
kojima se prikazuju tražene fizikalne veličine.
Etalon je mjera koja je pažljivo izrađena s najvećom mogućnom
etalon točnošću od materijala koji ne podliježe promjenama tijekom
vremena.
Međunarodni SI sustav mjernih jedinica je sustav čija je uporaba
SI sustav mjernih jedinica
zakonom propisana u gotovo svim državama svijeta.
izvedena jedinica Mjerne jedinice koje se sastoje od osnovnih mjernih jedinica.
Decimalne mjerne jedinice su višekratnici ili nižekratnici osnovnih
decimalne mjerne jedinice
mjernih jedinica.
L6: Mjerenje i označavanje oblika, položaja i kvalitete

Nastavna cjelina: SRT-1-2/A-1-1
Oznaka lekcije: ZNT-L06
Označavanje oblika i položaja

Za ispravnu funkciju strojnog elementa ponekad je potrebno odrediti i prostorne tolerancije. One su
vezane za odstupanje dijela strojnog elementa od teorijskog geometrijskog oblika. Tolerancije oblika i
položaja nekog predmeta ili strojnog elementa određuju područje unutar kojeg se taj element mora
nalaziti. Svrha ovih tolerancija je funkcionalnost i izmjenjivost strojnih dijelova, tj. ekonomičnija
proizvodnja.
Tolerancije oblika
Tolerancije oblika odnose se na odstupanje strojnog elementa od točnog geometrijskog oblika ili
njegovog referentnog elementa, tj. osnovice (brid, kružnica, profil, ploha). Spomenuti referentni element
predstavlja geometrijski oblik koji služi kao polazna osnovica tolerancije.
Tolerancije oblika
Vrsta Simbol
PRAVOCRTNOST
RAVNOST

KRUŽNOST
CILINDRIČNOST
OBRIS
PLOHA
Tolerancije položaja
Tolerancije položaja odnose se na odstupanja u međusobnom odnosu dvaju ili više elemenata
(npr. središnjica, ploha i sl.). Takva su odstupanja moguća u svim smjerovima i navode se
apsolutnim vrijednostima.
Tolerancije položaja
Vrsta Simbol
USPOREDNOST
OKOMITOST
NAGIB
SMJEŠTAJ
KONCENTRIČNOST
SIMETRIČNOST
UDAR
Kvaliteta obrađene površine

Površine strojnih dijelova prikazane su na crtežima potpuno glatkim i geometrijski idealnim. Pri izradi
strojnih elemenata na tim površinama zbog vibracija, nesavršenosti alata, svojstva materijala i drugih
utjecaja- nastaju nepravilnosti. Skup tih neravnina, tj. izbočina i udubljenja koje čine reljef površine

nazivamo hrapavost. Kako pojedini strojni elementi ili dijelovi elemenata zahtijevaju određenu kvalitetu
površine da bi bili funkcionalni, tj. upotrebljivi, na tehničkim nacrtima, označavaju se i kvalitete površina
cijelog ili dijela strojnog elementa. Ovisno o zahtjevima, kvaliteta obrađene površine označava se
različitim parametrima i dopunskim oznakama.
Primjer označavanja kvalitete obrađene površine
dopušteni svi postupci obrade obrada skidanjem strugotine obrada bez skidanja strugotine
a – parametar hrapavosti Ra/razred hrapavosti N

b – postupak obrade
c – referentna dužina
d – smjer prostiranja neravnina
e – dodatak za strojnu obradu
f – simbol i vrijednost nekog drugog korištenog
parametra hrapavosti
Mjerenje oblika, položaja i kvalitete obrađene površine

Kako se dimenzije predmeta izrađenog prema određenim tolerancijama mjere prikladnim mjerilima, tako
se kontroliraju i tolerancije oblika, položaja i kvaliteta obrađene površine, uvijek kada su označene na
tehničkoj dokumentaciji. Ova mjerenje puno su složenija od klasičnih operacija mjerenja duljina, mase
itd. Izvode se na specijalnim mjernim uređajima ili u kombinaciji više mjernih uređaja i pomoćnih
elemenata.
Danas se većina mjerenja na strojnim elementima, uključujući i mjerenja oblika i položaja, izvodi na
suvremenim koordinatnim uređajima. To su mjerni uređaji koji služe za prostorno mjerenje u x, y, i z osi,
a primjenjuju se kod mjerenja složenih geometrija strojnog elementa te omogućuju mjerenje duljine,
kutova, oblika, položaja itd. Ovakvi mjerni uređaji podržani su računalom, a preko optičkih, mehaničkih
ili laserskih ticala vrše mjerenja na strojnim elementima.
Suvremeni koordinatni uređaj za mjerenje – mjerenje bloka motor, mjerenje kvalitete površine
Pitanja
1. Čemu služe tolerancije oblika i položaja?
2. Što predstavlja tolerancija oblika?
3. Što predstavlja tolerancija položaja?
4. Zašto je važna kvaliteta obrađene površine?
5. Kako se kontroliraju mjere oblika, položaja i hrapavosti površine?

Ključni pojmovi
Tolerancije oblika odnose se na odstupanje strojnog elementa od
tolerancije oblika
točnog geometrijskog oblika ili njegovog referentnog elementa.
Tolerancije položaja odnose se na odstupanja u međusobnom
tolerancije položaja
odnosu dvaju ili više elemenata (npr. središnjica, ploha i sl.).
Referentni element predstavlja geometrijski oblik koji služi kao
referentni element
polazna osnovica tolerancije.
Hrapavost čini reljef površine, tj. sve neravnine (izbočenja i
hrapavost
udubljena) koje se nalaze na površini.
L7: Općenito o tehničkim materijalima u strojarstvu

Nastavna cjelina: SRT-1-3/TVVS-1-2
O materijalima
Razvoj materijala povezan je s razvojem čovječanstva i civilizacije. Kamen, drvo, kosti i slične
materijale čovjekolika bića, a kasnije i čovjek, koristili su kao pomagala dok su skupljali i spremali
hranu, u igri ili međusobnoj borbi. Razvojem civilizacije čovjek je sve više obrađivao i usavršavao
prirodne materijale iz svog okruženja, pravio od njih alate, s ciljem da si olakša svakodnevne poslove.
Otkrivanju novih materijala, njihovoj primjeni i obradi , a ponajviše značaju svjedoče i nazivi pojedinih
povijesnih razdoblja: kameno doba, bakreno doba, željezno doba itd.
Primjeri materijala i alata iz kamenog i brončanog doba
Tehnički materijali
Materijalima nazivamo čvrste tvari od kojih se nešto izrađuje ili od kojih je nešto sastavljeno te im daje
određena kemijska i fizikalna svojstva. Tvari ( supstance ), su svaki sređeni oblik materije. Koja je
razlika među pojmovima?
Materijalima smatramo samo one tvari koje se pogodnim postupcima mogu oblikovati u željene
geometrijske oblike.

Dakle, tehnički materijali su materijali od kojih se izrađuju tehnički proizvodi i posjeduju određene
kombinacije svojstava koja još nazivamo tehničkim svojstvima. Mogu se prerađivati nekim od dostupnih
tehnologija obrade, a pristupačni su i cijenom.
Kako je navedeno, materijali se razvijaju tisućama godina. Pojedini događaji kroz povijest potaknuli su
intenzivniji razvoj materijala (npr. ratovi, svemirska istraživanja i sl..), ali značajan rast istraživanja na
području tehničkih materijala bilježi se od 40-tih godina 20. stoljeća. Danas se smatra da postoji više od
100 000 različitih vrsta materijala. Ipak, svi ti materijali mogu se razvrstati u četiri glavne skupine:
1. Metali i legure
2. Polimerni materijali
3. Keramika i staklo
4. Kompoziti.
Metali i legure, odnosno kovine i slitine, su materijali s pravilnom kristalnom strukturom. Takva
struktura im osigurava duktilnost, kovkost i čvrstoću. Uglavnom su i dobri vodiči temperature i
elektriciteta. Polimerni materijali su materijali dobiveni miješanjem čistog polimera (polimerizata) s
dodacima koji mu osiguravaju određena svojstva. Ova skupina tehničkih materijala odlikuje se malom
gustoćom, izolacijskim svojstvima i obradom pri niskim temperaturama. U skupinu keramike i stakla
spadaju materijali anorganskog podrijetla, a osnovna svojstva su im visoka tvrdoća i krhkost, niska
žilavost te dobra eksploatacijska svojstva na povišenim temperaturama. Kao posebna skupina tehničkih
materijala navodi se skupina kompozita. Kompoziti su sastavljeni od najmanje dvije vrste materijala iz
prethodno navedenih skupina.
Metali i legure Polimerni materijali Tehnička keramika Kompoziti

Primjeri proizvoda iz pojedinih skupina materijala
Pitanja
1. Čime je potaknut razvoj materijala?
2. Što je materijal?
3. Što je tvar?
4. Koje materijale smatramo tehničkim materijalima?
5. Koja je osnovna podjela tehničkih materijala?
Ključni pojmovi
Materijali su čvrste tvari od kojih se nešto izrađuje ili od kojih je
materijal
nešto sastavljeno te im daje određena kemijska i fizikalna svojstva.
tvar Tvar je svaki sređeni oblik materije.
tehnički materijal je onaj materijal od kojih se izrađuju tehnički
proizvod i posjeduju kombinaciju povoljnih fizikalnih i kemijskih
tehnički materijal svojstava koje nazivamo tehničkim svojstvima. Takvi se materijali
mogu dati obrađivati određenim tehnologijama obrade te su
pristupačni cijenom.

L8: Svojstva nekih tehničkih materijala
Općenito o svojstvima materijala

Pri konstruiranju svakog proizvoda važan korak je izbor materijala. Na taj izbor utječu mnogi čimbenici:
geometrija i složenost proizvoda, uporabna svojstva, tehnološka svojstva, gospodarska svojstva itd.Neko
svojstvo materijala se može definirati kao osobitost, tj. oznaka za razlikovanje koje pripada nekoj tvari
(materijalu).
Pored fizičkih i kemijskih svojstava, koje smatramo osnovnim svojstvima svih tvari, u strojarstvu su
iznimno važne još dvije skupine svojstava materijala: mehanička svojstva i tehnološka svojstva.
Fizikalna i kemijska svojstva materijala

Fizikalnim i kemijskim svojstvima materijala smatra se skup karakteristika materije kojima se opisuju i
proučavaju stanja i promjene stanja - sa i bez promjene tvari. Fizikalnim svojstvima pripadaju npr.
gustoća, talište i skrutište, vrelište i kapljište, toplinska i električna vodljivost, boja magnetičnost itd.
Kemijska svojstva odnose se na vanjske utjecaje koji nastoje tvar pretvoriti u neki drugi oblik, npr. utjecaj
kiselina, lužina, agresivnih medija itd.
Mehanička svojstva materijala
Mehanička svojstva materijala mogu se definirati kao skup karakteristika materijalnih tijela
koje definiraju njihovo ponašanje kod mehaničkog opterećenja. Kada govorimo o strojnim
elementima, mehanička svojstva ne ovise isključivo o materijalu, nego i o geometriji strojnog
elementa. Mehanička svojstva utvrđuju se različitim metodama ispitivanja, a u ovu skupinu
spadaju svojstva materijala kao što su čvrstoća, statička i dinamička izdržljivost, žilavost,
tvrdoća itd. Rezultati ispitivanja mehaničkih svojstava najčešće su temelj za odabir materijala i
konstrukciju geometrije strojnih elemenata.
Tehnološka svojstva materijala

Tehnološka svojstva materijala daju opis ponašanja materijala prilikom njegove obrade te iz toga
proizlazi njihova važnost. Svi se materijali ne obrađuju dovoljno dobro svim tehnologijama obrade pa
nam ovi opisi (bilo kvalitativni ili kvantitativni) pomaži pri odabiru materijala ili tehnologije obrade. U
ovu kategoriju svojstava materijala spadaju svojstva kao što su livljivost, zavarljivost, oblikovljivost,
rezljivost, lemljivost, toplinska obradljivost i dr.
Svojstva tehničkih materijala

Smatra se da je danas u izboru materijala i konstrukciji proizvoda dostupno preko 100 000 različitih
materijala. Među tolikim brojem postoji veliki broj materijala sa sličnim ili istim svojstvima. Upravo
zbog toga su podijeljeni u osnovne skupine, prema nekim zajedničkim svojstvima. Ta su zajednička
svojstva materijala najčešće rezultat kemijskog sastava materijala, mikrostrukturnog stanja i načina
dobivanja.Materijale uglavnom dijelimo na metalne materijale, nemetalne i kompozite.

Osnovne skupine metalnih materijala
Osnovne skupine nemetalnih materijala
Metalni materijali
Zajednička karakteristika svih metalnih materijala je njihova kristalna struktura. Struktura ovih materijala
sastoji se od kristala koji su građeni od velikog broja istih građevnih jedinica – ćelija. Takva unutrašnja
pravilna građa daje im čitav niz karakteristika i svojstva po kojima se ovi materijali bitno razliku od
ostalih tehničkih materijala. Uglavnom pokazuju dobru oblikovljivost ili sposobnost deformacije, vrlo
dobra mehanička svojstva, dobro provode elektricitet i toplinu, neprozirni su, a obrađena površina daje
karakterističan metalni sjaj.

Polimerni materijali
Polimerima se nazivaju sve prirodne i sintetske tvari i materijali kod kojih je osnovni sastojak sustav
makromolekula (polimerne molekule). Kako se čisti polimeri (polimerizati) vrlo rijetko nalaze u tehničkoj
primjeni, tehnički upotrebljivim polimernim materijalima smatramo tvari koje su građene od polimera.
One uz polimer sadrže brojne dodatke, druge polimere ili materijale za poboljšavanje svojstava.
Zajednička svojstva ovoj skupini tehničkih materijala je niska gustoća, dobra kemijska otpornost, vrlo
mala električna vodljivost, fiziološka inertnost, lako se obrađuju, prigušuju vibracije itd.
Konstrukcijska keramika
Keramički materijali su anorganski materijali sastavljeni od metalnih i nemetalnih elemenata koji su
međusobno spojeni određenim kemijskim vezama. Kao i metalni materijali, i ovi materijali najčešće
imaju pravilnu kristalnu građu, a osnovna sirovina za izradu ovakvim materijala je prah visoke čistoće
koji se dalje prerađuje posebnim postupcima. Kemijski sastav keramičkih materijala može biti vrlo
jednostavan, ali i iznimno kompleksan pa se i svojstva ovih materijala mogu značajno razlikovati. Ipak,
zajedničko je svim keramičkim materijalima da su vrlo tvrdi, ali i krhki, vrlo su dobri toplinski i električni
izolatori.Imaju visoko talište, kemijski su iznimno postojani te zadržavaju neka važna mehanička
svojstva i pri vrlo visokim temperaturama
Kompozitni materijali
Kompozitni materijali su materijali koji su dobiveni umjetnim spajanjem dvaju ili više različitih
materijala s ciljem dobivanja materijala koji ima posebna svojstva. Ovim načinom dobivamo materijale
koji imaju neobičnu kombinaciju svojstava, ali će naći svoju primjenu jer takvi prirodni materijali ne
postoje. Kako se kompoziti sastoje od više različitih materijala, razlikujemo polimerne, keramičke i
metalne kompozite.

Isti strojni element napravljen od različitih materijala: metalni, keramički i polimerni kuglični ležaj
Pitanja
1. Nabroji najvažnije skupine svojstava materijala u inženjerstvu.
2. Zašto su važna mehanička i tehnološka svojstva materijala?
3. Na koje važne skupine materijala dijelimo metalne i nemetalne materijale?
4. Usporedite metalne materijale sa polimernim materijalima i tehničkom keramikom?
Ključni pojmovi
Mehanička svojstva materijala mogu se definirati kao skup
mehanička svojstva
karakteristika materijalnih tijela koje definiraju njihovo ponašanje
materijala
kod mehaničkog opterećenja.
Tehnološka svojstva materijala daju opis ponašanja materijala
tehnološka svojstva materijala
prilikom njegove obrade odabranim tehnologijama.
L9: Čelik i označavanje čelika

O čeliku
Čelik je legura željeza i ugljika čiji udio ne prelazi 2%. Uz ugljik, u čeliku se najčešće nalaze i manji
postoci elemenata silicija i mangana koje smatramo pratiocima, nečistoće u obliku sumpora i fosfora i
eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata. Čelik se dobiva iz željezne rude procesima koji se
odvijaju kroz nekoliko faza, a nakon toga se lijeva u kokile koje se postupcima oblikovanja
deformiranjem -oblikuju u poluproizvode: limove, cijevi, profile trake, šipke itd.
Primjeri čeličnih poluproizvoda
Čelici su danas vrlo važan tehnički materijal i čine više od 50% ukupne proizvodnje svih tehničkih
materijala ( više od 800 000 000 tona godišnje! )Imaju odličnu kombinaciju važnih mehaničkih i
tehnoloških svojstava: čvrstoću, tvrdoću, žilavost, rezljivost, oblikovljivost, spojivost, mogućnost
legiranja i promjene svojstava, i ne manje važno, relativno nisku cijenu.
Sistematizacija čelika
S obzirom na značajan broj vrsta čelika, sistematizaciji čelika može se pristupiti s gledišta kemijskog
sastava, mikrostrukture, proizvodnje, svojstva itd. Ipak, čelike najčešće dijelimo prema njihovoj namjeni.

Podjela čelika prema namjeni
Konstrukcijski čelici Alatni čelici
opći konstrukcijski čelik
čelik povišene čvrstoće
ultračvrsti čelici
čelici za cementiranje
čelici za poboljšavanje
čelici za hladni rad
čelici za opruge
čelici za topli rad
čelici poboljšane rezljivosti
brzorezni čelici
korozijski postojani čelici
čelici za rad pri povišenim temperaturama
čelici za rad pri sničenim temperaturama
vatrootporni čelici
…
Označavanje čelika
Sve vrste čelika, ovisno o vrsti norme, označene su slovima i brojkama. Danas se najčešće koriste oznake
prema EN normama. EN propisuje označavanje čelika prema tri kategorije:
1. Označavanje čelika prema njihovoj namjeni i fizikalnim i mehaničkim svojstvima
2. Označavanje čelika prema kemijskom sastavu
3. Brojčano označavanje čelika.
Brojčano označavanje čelika poklapa se sa označavanjem čelika prema DIN standardima koji se vrlo
često koriste u našim krajevima.
I Hrvatska ima svoj način označavanja čelika. Te se oznake sastoji od 4 osnovne znamenke te po potrebi
dvije dopunske. Oznake se dijele u dvije skupine: čelici garantirane i čelici negarantirane čistoće.
Obzirom u koju skupinu čelik spada, iz njegove oznake može se očitati namjena, kemijski sastav ili
mehanička svojstva.
Osim navedenih standarda, često su u upotrebi oznake čelika, a i ostalih vrsta materijala, prema
standardima drugih zemalja. Zbog toga su često u primjeni i usporedne tablice oznaka čelika prema
raznim standardima.
Usporedne oznake čelika

HRN EN W. Nr. DIN
Č0361 S235JRG2 1.0038 RSt 37-2
Č1530 C45 C45 1.0503
Č4580 X6 CrNi 18-10 X5 CrNi 18 9 1.4301
Primjeri usporednih oznaka često upotrebljavanih čelika različitih skupina
Pitanja
1. Što je to čelik?
2. Kako dijelimo čelik prema namjeni?
3. Koji se strandardi za označavanje čelika najčešće koriste?
Korisni linkovi
https://www.cen.eu
http://www.din.de/
http://www.hzn.hr

Čelik je legura željeza i ugljika čiji udio ne prelazi preko 2%. Uz
ugljik, u čeliku se najčešće nalaze i manji postoci elemenata silicija i
čelik
mangana koje smatramo pratiocima, nečistoće u obliku sumpora i
fosfora i eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata.
označavanje čelika označavanje prema EN, HRN i DIN normama
L10: Obojeni metali, nemetali, sinterirani materijali

Obojeni metali
Metali se dijele na legure na bazi željeza i obojene metale. U prvu skupinu spadaju čelik i ljevovi na bazi
željeza, a sve ostale metale smatramo obojenim metalima. Obojene metale najčešće dijelimo u tri
skupine:
1. Teški obojeni metali
2. Laki obojeni metali
3. Plemeniti obojeni metali.
Metalni materijali
bakar
olovo čelični lijev
aluminij mjed
cink
Obojeni metali i legure na bazi obojenih metala redovito su skuplji i od legura na bazi željeza. Zbog toga
se upotrebljavaju za posebne namjene, tj. kada njihova svojstva mogu doprinijeti funkcionalnosti
predmeta.
Teški obojeni metali
U skupinu teških obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo, kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
Neki od navedenih materijala koriste se kao čisti, neki u legurama, a neki samo kao legirni elementi.
Svima je zajedničko da imaju gustoću veću od 5000 kg/m3, dok su istovremeno tališta ovih materijala
znatno različita.
Najčešći teški obojeni metal koji se primjenjuje u tehnici je - bakar. Bakar se koristi kao čisti metal –
tehnički bakar, ali vrlo ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi bakra – bronce i mjedi. Nadalje, veliki
značaj ima i nikal. Nikal se koristi vrlo često kao legirni element, ali u tehnici ozbiljnu primjenu imaju i
legure na bazi nikla, s vrlo dobrim eksploatacijskim svojstvima na visokim temperaturama.

Kovanica od 1 € - izrađena od legure na bazi bakra i nikla
Laki obojeni metali
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij, litij i sl. Primjenu u tehnici nalaze
zbog male gustoće što rezultira manjom konstrukcijskom masom.
Najčešće primjenjiv laki obojeni metal je aluminij. Baš kao i bakar, nalazi primjenu kao čisti tehnički
metal, ali još više kao legura u kombinaciji s drugim elementima. Za razliku od aluminija, titan je element
čija je ozbiljnija industrijska proizvodnja započela tek nakon II svjetskog rata. To je metal s vrlo dobrim
omjerom gustoće i čvrstoće, visokim talištem i dobrim mehaničkim svojstvima.
SR – 71B Blackbird – zrakoplov izrađen uglavnom iz titanijevih legura
Nemetali
Najpoznatija skupina nemetalnih materijala su polimerni materijali. Polimerni materijali su materijali
čiji su bitni sastojci makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski). Danas je na tržištu prisutan veliki
broj polimernih materijala, ali ih možemo razvrstati u tri osnovne skupine:
1. Plastomeri
2. Duromeri
3. Elastomeri.
Plastomeri
Plastomeri su polimerni materijali koji s povišenjem temperature mekšaju, postaju plastični i u tom se
stanju mogu lako oblikovati i obrađivati. Hlađenjem plastomeri otvrdnjavaju te poprimaju oblik definiran
u plastičnom stanju. Ovaj proces je moguće ponavljati, a omogućen je kroz fizikalne i kemijske veze u
strukturi samog materijala.
Duromeri
Duromeri su polimerni materijali koji pri zagrijavanju ne mogu mekšati. Geometrija predmeta izrađenog
od duromera mora se definirati pri samoj preradi materijala. Ova pojava je posljedica gusto prostorno
umrežene strukture kakvu imaju ovi materijali

Elastomeri
Elastomeri su polimerni materijali koji zagrijavanjem mekšaju te imaju rahlo umreženu strukturu.
Pokazuju izrazito gumielestično ponašanje, sve do temperature kada počinje raspad strukture.
Osim tri osnovne skupine polimernih materijala ponekad se govori i o elastoplastomerima. Ova skupina
materijala ima oblike prerade kao kod plastomera, uz izraženo svojstvo elastičnosti kao kod elastomera.
Osim polimera u skupinu nemetalnih tehničkih materijala svrstavaju se drvo, staklo, abrazivni materijali
itd. Drvo je prirodni konstrukcijski materijal koji se koristi u obrađenom ili neobrađenom stanju. Njegova
primjena ovisi o vrsti, načinu obrade, zaštiti i sl. Staklom se smatra nekristalizirana tvar u amorfnom
stanju. Dakle, tehnički gledano, staklo je pothlađena tekućina! Uz svojstva, kao što su odlična
propustljivost svijetla, vrlo mala toplinska i električna vodljivost, kemijska otpornost te niz dostupnih
tehnologija prerade i obrade, staklo čini važnu skupinu tehničkih materijala.
Sinterirani materijali
Sinteriranje je postupak spajanja čestica praha reakcijama u čvrstom stanju. Sinteriranjem se proizvode
materijali od sastojaka koji se drugim tehnološkim postupcima ne daju spajati ili se spajaju vrlo teško.
Mješavina sastojaka u obliku praha (veličina zrna 0,001 do 0,5 mm) najprije se stlači visokim tlakom u
konačni oblik, a zatim se pri visokim temperaturama sinterira (difuzijski stopi). Kompletan postupak
proizvodnje dijelova naziva se i metalurgija praha. Ovaj postupak najčešće se povezuje s proizvodnjom
oksidne i neoksidne keramike. Ovom tehnologijom moguće je obrađivati široki spektar materijala.
Pitanja
1. U koje tru osnovne skupine dijelimo obojene metale?
2. Nabrojite osnovne nemetalne materijale.
3. Kako dijelimo polimerne materijale?
4. Što je to sinteriranje?
Korisni linkovi
http://www.onlinemetals.com/
http://dpg.fsb.hr
Ključni pojmovi
U skupinu teških obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo,
teški obojeni metali
kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij,
laki obojeni metali
litij i sl.
Polimerni materijali su materijali čiji su bitni sastojci
polimerni materijali
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski).
Sinteriranje je postupak spajanja čestica praha reakcijama u čvrstom
sinteriranje
stanju.

L11: Općenito o tehničkim materijalima u strojarstvu, svojstva,
označavanje čelika, obojeni metali, nemetali i sinterirani materijali
Oznaka lekcije:L11
Tehnički materijali
Tehnički materijali su materijali od kojih se izrađuju tehnički proizvodi i posjeduju određene
kombinacije svojstava koja još nazivamo i tehničkim svojstvima. Mogu se prerađivati nekim od
dostupnih tehnologija obrade te su pristupačni cijenom.
Svojstva materijala
Pri konstruiranju svakog proizvoda važan korak je izbor materijala. Na izbor materijala utječu mnogi
čimbenici: geometrija i složenost proizvoda te svojstva materijala. Neko svojstvo materijala se može
definirati kao osobitost, tj. oznaka za razlikovanje koje pripada nekoj tvari (materijalu). Pored fizičkih i
kemijskih svojstava materijala koje smatramo osnovnim svojstvima svih tvari, u strojarstvu su iznimno
važne još dvije skupine svojstava materijala:
 mehanička svojstva
 tehnološka svojstva.
Mehanička svojstva materijala mogu se definirati kao skup karakteristika materijalnih tijela koje
definiraju njihovo ponašanje kod mehaničkog opterećenja. Kada govorimo o strojnim elementima,
mehanička svojstva ne ovise isključivo o materijalu, nego i o geometriji strojnog elementa. Mehanička
svojstva utvrđuju se različitim metodama ispitivanja, a u ovu skupinu spadaju svojstva materijala, kao što
su: čvrstoća, statička i dinamička izdržljivost, žilavost, tvrdoća itd. Rezultati ispitivanja mehaničkih
svojstava najčešće su temelj za odabir materijala i konstrukciju geometrije strojnih elemenata.
Tehnološka svojstva materijala daju opis ponašanja materijala prilikom njegove obrade te iz njega
proizlazi njihova važnost. Svi se materijali ne obrađuju dovoljno dobro svim tehnologijama obrade pa
nam ovi opisi (bilo kvalitativni ili kvantitativni) pomaži pri odabiru materijala ili tehnologije obrade. U
ovu kategoriju svojstava materijala spadaju: livljivost, zavarljivost, oblikovljivost, rezljivost, lemljivost,
toplinska obradljivost i dr.
Čelik
Čelik je legura željeza i ugljika čiji udio ne prelazi 2%. Uz ugljik, u čeliku se najčešće nalaze i manji
postoci elemenata silicija i mangana koje smatramo pratiocima, nečistoće u obliku sumpora i fosfora i
eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata. Čelik se dobiva iz željezne rude procesima koji se
odvijaju kroz nekoliko faza, a nakon toga se lijeva u kokile koje se postupcima oblikovanja
deformiranjem oblikuju u poluproizvode: limove, cijevi, profile trake, šipke itd. Čelici su danas vrlo
važan tehnički materijal i čine više od 50% ukupne proizvodnje svih tehničkih materijala – više od 800
000 000 tona godišnje! Zašto? Čelici imaju odličnu kombinaciju važnih mehaničkih i tehnoloških
svojstava: čvrstoću, tvrdoću, žilavost, rezljivost, oblikovljivost, spojivost, mogućnost legiranja i promjene
svojstava i ne manje važno, relativno nisku cijenu.

Čelični poluproizvodi
Podjela čelika prema namjeni

Konstrukcijski čelici Alatni čelici
opći konstrukcijski čelik
čelik povišene čvrstoće
ultračvrsti čelici
čelici za cementiranje
čelici za poboljšavanje
čelici za hladni rad
čelici za opruge
čelici za topli rad
čelici poboljšane rezljivosti
brzorezni čelici
korozijski postojani čelici
čelici za rad pri povišenim temperaturama
čelici za rad pri sničenim temperaturama
vatrootporni čelici
…
Označavanje čelika
Sve vrste čelika, ovisno o vrsti norme, označene su slovima i brojkama. Danas se najčešće koriste oznake
prema EN normama. EN propisuje označavanje čelika prema tri kategorije:
1. Označavanje čelika prema njihovoj namjeni i fizikalnim i mehaničkim svojstvima
2. Označavanje čelika prema kemijskom sastavu
3. Brojčano označavanje čelika.
Brojčano označavanje čelika poklapa se s označavanjem čelika prema DIN standardima koji se vrlo često
koriste u našim krajevima.
Hrvatska ima svoj način označavanja čelika. Te se oznake sastoje od četiri osnovne znamenke te, po
potrebi, dvije dopunske. Oznake se dijele u dvije skupine: čelici garantirane i čelici negarantirane čistoće.
Obzirom u koju skupinu čelik spada, iz njegove oznake može se direktno očitati namjena, kemijski sastav
ili mehanička svojstva.
Usporedne oznake čelika

HRN EN W. Nr. DIN
Č0361 S235JRG2 1.0038 RSt 37-2
Č1530 C45 C45 1.0503
Č4580 X6 CrNi 18-10 X5 CrNi 18 9 1.4301
Primjeri usporednih oznaka često upotrebljavanih čelika različitih grupa

Obojeni metali
Metali se dijele na legure na bazi željeza i obojene metale. U prvu skupinu spadaju čelik i ljevovi na bazi
željeza, a sve ostale metale smatramo obojenim metalima. Obojene metale najčešće dijelimo u tri
skupine:
1. Teški obojeni metali
2. Laki obojeni metali
3. Plemeniti obojeni metali.
Metalni materijali
bakar
olovo čelični lijev
aluminij mjed
cink
Obojeni metali i legure na bazi obojenih metala redovito su skuplji od legura na bazi željeza. Zbog toga
se upotrebljavaju za posebne namjene, tj. kada njihova svojstva mogu doprinijeti funkcionalnosti
predmeta.
Teški obojeni metali
U skupinu teških obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo, kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
Neki od navedenih materijala koriste se kao čisti, neki u legurama, a neki samo kao legirni elementi.
Svima je zajedničko da imaju gustoću veću od 5000 kg/m3, dok su im tališta znatno različita.
Najčešći teški obojeni metal koji se primjenjuje u tehnici je bakar. Koristi se kao čisti metal – tehnički
bakar, ali vrlo ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi bakra – bronce i mjedi.Veliki značaj ima i nikal.
On se koristi vrlo često kao legirni element, ali u tehnici ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi nikla s
vrlo dobrim eksploatacijskim svojstvima na visokim temperaturama.
Kovanica od 1 € - izrađena od legure na bazi bakra i nikla
Laki obojeni metali
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij, litij i sl. Primjenu u tehnici nalaze
zbog male gustoće što rezultira manjom masom konstrukcije.
Najčešće primjenjiv laki obojeni metal je aluminij. Baš kao i bakar, primjenjuje se kao čisti tehnički
metal, ali još više kao legura u kombinaciji s drugim elementima. Za razliku od aluminija, titan je element
čija je ozbiljnija industrijska proizvodnja započela tek nakon II. svjetskog rata. To je metal s vrlo dobrim
omjerom gustoće i čvrstoće, visokim talištem i dobrim mehaničkim svojstvima.

SR – 71B Blackbird – zrakoplov izrađen uglavnom iz titanijevih legura
Nemetali
Najpoznatija skupina nemetalnih materijala su polimerni materijali. To su materijali čiji su bitni sastojci
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski). Na tržištu je danas prisutan veliki broj polimernih
materijala, ali generalno ih možemo svrstati u tri osnovne skupine:
1. Plastomeri
2. Duromeri
3. Elastomeri.
Platomeri
Plastomeri su polimerni materijali koji s povišenjem temperature mekšaju, postaju plastični i u tom se
stanju mogu lako oblikovati i obrađivati. Hlađenjem plastomeri otvrdnjavaju te poprimaju oblik definiran
u plastičnom stanju. Ovaj proces je moguće ponavljati, a omogućen je zbog fizikalnih i kemijskih veza u
strukturi ovog materijala
Duromeri
Duromeri su polimerni materijali koji pri zagrijavanju ne mogu mekšati. Geometrija predmeta izrađenog
od duromera mora se definirati pri samoj preradi materijala. Ova pojava je posljedica gusto prostorno
umrežene strukture kakvu imaju ovi materijali.
Elastomeri
Elastomeri su polimeri materijali koji zagrijavanjem mekšaju te imaju rahlo umreženu strukturu.
Pokazuju izrazito gumielestično ponašanje, sve do temperature kod koje počinje raspad strukture.
Osim navedene tri osnovne skupine polimernih materijala ponekad se govori i o elastoplastomerima. Ova
skupina materijala ima oblike prerade kao kod plastomera, uz izraženo svojstvo elastičnosti kao kod
elastomera.
Osim polimera u skupinu nemetalnih tehničkih materijala svrstavaju se drvo, staklo, abrazivni materijali
itd. Drvo je prirodni konstrukcijski materijal koji se koristi u obrađenom ili neobrađenom stanju. Njegova
primjena ovisi o vrsti, načinu obrade, zaštiti i sl. Staklom se smatra nekristalizirana tvar u amorfnom
stanju. Dakle, tehnički gledano, staklo je pothlađena tekućina! Uz svojstva, kao što su: odlična
propustljivost svijetla, vrlo mala toplinska i električna vodljivost, kemijska otpornost te niz dostupnih
tehnologija prerade i obrade, staklo čini važnu skupinu tehničkih materijala.
Sinterirani materijali
Sinteriranje je postupak spajanja čestica praha reakcijama u čvrstom stanju. Sinteriranjem se proizvode
materijali od sastojaka koji se drugim tehnološkim postupcima ne daju spajati ili se spajaju vrlo teško.
Mješavina sastojaka u obliku praha (veličina zrna 0,001 do 0,5 mm) najprije se stlači visokim tlakom u

konačni oblik, a zatim se, pri visokim temperaturama, sinterira (difuzijski stopi). Kompletan postupak
proizvodnje dijelova naziva se i metalurgija praha. Ovaj postupak najčešće se povezuje s proizvodnjom
oksidne i neoksidne keramike, ali ovom tehnologijom moguće je obrađivati široki spektar materijala.
Pitanja
1. Što su to tehnički materijali?
2. Pored fizikalnih i kemijskih, koja su osnovna svojstva tehničkih materijala?
3. Što je čelik?
4. Nabrojite neke obojene metale?
5. Koja je najpoznatija skupina nemetalnih materijala?
6. Kakvi su to sinterirani materijali?
Ključni pojmovi
Tehnički materijali su oni materijali od kojih se izrađuju tehnički
proizvodi i posjeduju određene kombinacije svojstava koja još
tehnički materijali
nazivamo i tehničkim svojstvima, a mogu se prerađivati nekim od
dostupnih tehnologija obrade te su pristupačni cijenom.
čelik Čelik je legura željeza i ugljika čiji udio ne prelazi preko 2%.
U skupinu teških obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo,
teški obojeni metali
kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
laki obojeni metali
litij i sl.
Polimerni materijali su materijali čiji su bitni sastojci
polimerni materijali
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski).
Sinteriranje je postupak spajanja čestica praha reakcijama u čvrstom
sinteriranje
stanju.
L12: Lijevanje i vrste ljevova

Lijevanje i vrste ljevova
Lijevanje je tehnologija oblikovanja predmeta od metala. Postupak se sastoji od taljenja metala,

ulijevanja u kalup pod utjecajem gravitacijske ili neke druge sile te skrućivanja. Kalupna šupljina
oblikuje odljevak (proizvod lijevanja).
Postupak lijevanja

Ljevaonica je pogon opremljen za:
 proizvodnju kalupa
 taljenje i obradu taline
 provođenje postupka lijevanja
 čišćenje i obradu odljevka
 antikorozivnu zaštitu
Radnik koji radi u ljevaonici naziva se ljevač.
S obzirom na složenost konstrukcije odljevka, kalupi mogu biti otvoreni (za jednostavne odljevke) i
zatvoreni (za složene odljevke). Neki kalupi se upotrebljavaju samo jednom pa se nazivaju jednokratni, a
neki se upotrebljavaju više puta pa se nazivaju stalni kalupi.
Otvoreni kalup Zatvoreni kalup
Klasifikacija procesa lijevanja metala

Lijevanje u jednokratne kalupe Lijevanje u stalne kalupe
 lijevanje u pješčani kalup
 lijevanje u školjkasti kalup
 lijevanje u puni kalup  kokilni ili gravitacijski lijev
 točni (precizni) lijev  tlačni lijev
 lijevanje u kalupe od gipsa  centrifugalni lijev
 lijevanje u keramičke kalupe
 vakuumsko kalupljenje pijeska
Osnovna obilježja kalupa
UŠĆE  kalup (gornjak + donjak)

 kalupnik – posuda, okvir
 razdjelna linija – linija
koja razdvaja gornjak i
donjak
 model – kalupna šupljina
 jezgra – oblikuje
unutrašnjost odljevka
 uljevni sustav – čaška,
spust, razvodnik, ušće
RAZVODNIK  pojilo – izvor taline kako
bi se nadoknadio materijal
jer tijekom skrućivanja
dolazi do smanjena
volumena
Metali od kojih se lijevaju predmeti (odljevci) se nazivaju ljevovi.

Vrste (željeznih) ljevova su:
 sivi lijev
 žilavi (nodularni) lijev
 tvrdi lijev
 kovkasti (temper) lijev
 čelični lijev
Pitanja
1. Što je lijevanje?
2. Kakvi mogu biti kalupi za lijevanje?
3. Nabrojite vrste ljevova.
Ključni pojmovi
lijevanje Tehnologija oblikovanja predmeta od metala.
talina Rastaljeni metal.
lijev Metal od kojeg se lijevaju predmeti (odljevci).
odljevak Proizvod lijevanja.
kalup Model prema kojem odljevak dobiva oblik.
L13: Ručna obrada odvajanjem čestica: podjela, ocrtavanje i

obilježavanje, rezni alati
Ručna obrada odvajanjem čestica

Obrada materijala skidanjem česticaje proces obrade materijala kada se sa sirovca odvaja višak
materijala lomljenjem sitnih dijelova (čestica) za dobivanje željenog oblika, dimenzija i kvalitete
površine strojnog dijela prema zadanoj tehničkoj dokumentaciji.
Obrada materijala odvajanjem čestica dijeli se na:
 ručnu obradu odvajanjem čestica
 strojnu obradu odvajanjem čestica.
Za ručnu obradu skidanjem čestica upotrebljavaju se razni alati kao što su sjekači, pile, turpije i sl., no bez
obzira radi li se o ručnim ili strojnim reznim alatima, zajednički su im sljedeći zahtjevi:
 malo djelovanje otpora materijala na alat
 dugi vijek trajanja alata
 zadovoljavajuća kvaliteta obrađene površine
 kratko vrijeme obrade
Ocrtavanje i obilježavanje
Ocrtavanje je proces kojim se stvarna mjera s crteža prenosi na predmet obrade. Ovaj proces prethodi
procesima ručne, ali ponekad i strojne obrade. Proces sličan ocrtavanju je i obilježavanje. Obilježavanje
najčešće služi za označavanje mjesta provrta, linija obrade ili kontrolnih točaka.

Primjeri alata za ocrtavanje i obilježavanje:
šestar
visino
mjer/d
ržač
crtaće
igle
kutomj
er
crtaća
igla
ravnal
o
kutnik
kutnik
za
određi
vanje
središt
a/osi
točkalo
šiljci
za
stezanj
e

Rezni alati
Rezni alat je alat (sredstvo) kojim ručno ili strojno obrađujemo materijal. Ovi alati razvijali su se kroz
cijelu povijest čovječanstva, od kamenih oštrica do suvremenih reznih alata za obradu na CNC strojevima
i obradnim centrima.
U strojarskoj struci danas ih dijelimo u tri osnovne skupine:
1. alati za sječenje (noževi na škarama, žigovi i matrice na štancama…)
2. alati za odvajanje čestica (tokarski noževi, glodala, svrdla…)
3. alati za odnošenje (elektrode za elektroerozionu obradu…)
Načelno, svaki se rezni alat sastoji od reznog dijela i držača. Svaka ručna ili strojna obrada zahtijeva
karakteristične rezne alate, no kod svih alata zajedničko je to da njegove karakteristike ponajviše zavise o
geometriji alata i materijalu izrade.
Pitanja
1. Koja je osnovna podjela obrade materijala skidanjem čestica?
2. Što je to ocrtavanje, a što obilježavanje?
3. Nabrojite neke alate za ocrtavanje i obilježavanje.
4. O čemu ovise karakteristike reznog alata?
Ključni pojmovi
Obrada materijala skidanjem čestica je proces u kojem se
obrada materijala skidanjem
odvajanjem čestica materijala površinskog sloja obradka dobiva
čestica
oblik, dimenzije i kvaliteta tražena tehničkom dokumentacijom.
ručna obrada odvajanjem Proces obrade u kojem do odvajanja čestica, dolazi uz primjenu
čestica ljudske sile i ručnih alata.
strojna obrada odvajanjem Proces obrade u kojem se odvajanje čestica, izvodi se na alatnom
čestica stroju s unaprijed definiranim alatima.
Ocrtavanje je proces kojim se stvarna mjera sa crteža prenosi na
ocrtavanje
predmet obrade.
Obilježavanje je proces koji služi za označavanje mjesta provrta,
obilježavanje
linija obrade ili kontrolnih točaka.
Rezni alat je alat (sredstvo) kojim ručno ili strojno obrađujemo
rezni alat
materijal skidanjem čestica.
L14: Ručna obrada odvajanjem čestica: sječenje, piljenje,

turpijanje, bušenje, grecanje i izrada navoja
Sječenje
Sječenje je ručna obrada koju izvodimo alatom kojeg nazivamo sjekačem. Baš kao i svi alati za obradu
odvajanjem čestica, tako i ovaj , ima oštricu u obliku klina. Geometrija te oštrice, kao i geometrija cijelog
alata, ovisi o materijalu koji se obrađuje. Sječenje spada u grubu obradu, a izvodi se samo kada druge
vrste obrade nisu prikladne ili izvedive.

Primjeri sjekača različitih geometrija oštrice
Piljenje
Piljenje je obrada materijala odvajanjem čestica koji se obavlja alatom kojemu je osnovni dio list pile ili
kružna pila, a služi za odsijecanje ili dijeljenje materijala. Piljenje se izvodi ručno ili strojno. Alat za
izvođenje ručnog piljena naziva se ručna lučna pila. Za vrijeme procesa piljenja zupci prodiru u materijal
i odnose čestice materijala. Odvajanje čestica i proces rada potpomognut je geometrijom zuba lista pile i
položajem zuba.
Ručna lučna pila

rukohvat
okvir
čvrsti držač lista
list pile
natezni držač lista
Turpijanje
Ručni alati za izvođenje obrade turpijanja – turpije, jedan su od najstarijih poznatih ručnih alata. Iako se
pouzdano zna da su ih koristili i Rimljani prije više od 2000 godina i bez obzira na značajan razvoj
tehnologije obrade odvajanjem čestica, ovi alati su i danas prisutni i nezamjenjivi u svim
metaloprerađivačkim radionicama. Obrada turpijanjem služi za izradu različitih oblika na metalnim,
plastičnim drvenim i ostalim materijalima. Turpije se izrađuju kao grube, polugrube i fine, različitih
nazubljenja i različitih oblika poprečnih presjeka. Posebna vrsta turpija koje se koriste pri obradi mekših
materijala nazivaju se rašpe. Njihova je specifičnost netipičan nasjek , tj. geometrija oštrice. Turpijanje,
kao i prethodne obrade odvajanjem čestica, osim u ručnom, može se izvoditi i u strojnom obliku.

Turpije različitih oblika i geometrije rezne oštrice
Geometrije oštrice kod raše i turpije
Bušenje
Bušenje je obrada odvajanjem čestica u svrhu izrada provrta koji kasnije služe za spajanje, vođenje,
montažu i ostale namjene. To je obrada koja se najčešće koristi kao strojna obrada, a moguće ju je izvesti
na različitim strojevima. Kod ručne obrade izvodi se ručnim bušilicama, pri čemu alat vrši glavno
gibanje, a obradak miruje.
Osnovni alat kod izvođenja bušenja je spiralno svrdlo i služi za izradu rupa. Prema zahtjevima rupe se
kasnije još mogu obrađivati razvrtavanjem i upuštanjem.
Najčešća konstrukcija ručnih bušilica preko zupčaničkog prijenosa
Spiralno svrdlo – osnovni dijelovi alata
držač
rub
utor – žlijeb

Grecanje
Grecanje je oblik obrade odvajanjem čestica alatom kojeg nazivamo grecalo. Cilja obrade je postizanje
što ravnije površine, a vrši se nakon grubljih obrada kao što su turpijanje, blanjanje i slične obrade koje
ostave hrapave površine. Grecanje se vrši na površinama strojnih elemenata sa zahtjevom brtvljenja,
klizanja i vođenja. Danas se ovaj postupak vrlo rijetko izvodi, samo u iznimnim slučajevima jer je
uspješno zamijenjem obradom brušenja.
Grecanje kliznih vodilica alatnog stroja
Izrada navoja
U strojogradnji i tehnici navoj služi za izvođenje nerastavljivih spojeva. Neke vrste navoja iznimno se
koriste i za pretvorbu rotacijskog gibanja u translacijsko . S obzirom na konstrukciju i primjenu strojnog
elementa navoji se izrađuju ručno ili strojno na bušilicama, tokarilicama, glodalicama, valjanjem,
prešanjem i sličnim postupcima. Za ručnu izradu navoja koriste se ureznici (urezna svrdla) za izradu
unutarnjih navoja te nareznice za izradu vanjskih navoja. Za oba alata potrebno je još imati i pomoćni
alat kojeg čine držači i okretači, kutnici, šablonska mjerila (kontrolnici) i sl.
Navoj možemo opisati kao krivulju koja se dobije obavijanjem kosog pravca oko valjka. Stoga, za
pravilno razumijevanje izrade i konstrukcije navoja treba ovladati terminima navojne linije, koraka
(uspona), profila navoja, smjera i vojnosti navoja.
Alat i pomoćni pribor za ručnu izradu navoja
Ručna narezna svrdla (ureznici) u Držači ručnih nareznih svrdla

Nareznica
slogu (ureznika) i nareznica
Pitanja
1. Koji su osnovni dijelovi ručne lučne pile?
2. Koja je razlika između turpije i rašpe?
3. Kada i zašto koristimo postupak obrade grecanjem?

Ključni pojmovi
Sječenje je ručna obrada koju izvodimo alatom kojeg nazivamo
sječenje sjekačem kojemu je vrh alata u obliku klina, a uglavnom služi za
odvajanje materijala.
Piljenje je obrada materijala odvajanjem čestica koji se obavlja
piljenje alatom kojemu je osnovni dio list pile ili kružna pila, a služi za
odsjecanje ili dijeljenje materijala.
Turpijanje je obrada skidanjem strugotine , služi za izradu različitih
turpijanje oblika na metalnim, plastičnim drvenim i ostalim materijalima, a
izvodi se turpijama.
Bušenje je obrada odvajanjem čestica u svrhu izrada provrta koji
bušenje
kasnije služe za spajanje, vođenje, montažu i ostale namjene.
Grecanje je oblik obrade odvajanjem čestica alatom kojeg nazivamo
grecalo. Cilja obrade je postizanje što ravnije površine, a vrši se
grecanje
nakon grubljih obrada kao što su turpijanje, blanjanje i slične obrade
koje ostave hrapave površine.
L15: Vrste strojne obrade: tokarenje, glodanje, blanjanje, bušenje,

provlačenje i brušenje
Nastavna cjelina: SRT-2-1/TVVS-1-3/A-1-7
Tokarenje
Tokarenje je strojna obrada odvajanjem čestica koja se izvodi na strojevima koje nazivamo tokarilice.
Ovo je jednostavan postupak obrade koji se vrlo često primjenjuje, a služi uglavnom za izradu rotacijskih
elemenata. Glavno kretanje pri tokarenju uvijek je kružno i izvodi ga obradak, a posmično kretanje je
pravocrtno te ga izvodi alat. Najčešće se kao alat koristi tokarski nož, no primjenjuje se i alati za izradu i
obradu provrta.
Tokarenje se može izvoditi na univerzalnim tokarskim strojevima – tokarilicama, tokarilicama posebnih
konstrukcija (kopirne, planske, karusel, revolverske), CNC tokarilicama te tokarskim obradnim centrima.
Tokarski obradni centri su numerički upravljani strojevi koji se koriste kod obrade kompliciranih
obradaka gdje nije zastupljeno samo tokarenje, već glodanje, bušenje i brušenje, a želi se postići visoka
točnost obrađenih površina, uz što manje stezanja.

Tokarenje
Glodanje
Glodanje je visokoproduktivna metoda obrade materijala odvajanjem čestica, najčešće uz korištenje
alata s više reznih oštrica. Proces glodanja postiže se kao rezultat složenog gibanja kojeg izvode alat i
predmet obrade. Glavno gibanje je kružno, a izvodi ga alat, pomoćno i dostavno gibanje je najčešće
pravocrtno te ga izvodi predmet obrade. Osnovni alat za izvođenje obrade glodanjem je alat s više reznih
oštrica – glodalo, ali se na glodalicama također mogu primjenjivati neki drugi alati za obradu skidanjem
strugotine.
Konvencionalni stroj za obradu glodanjem je univerzalna glodalica s alatima za izvođenje obrade te
pomoćnim priborom. Prema konstrukciji građena je kao horizontalna ili vertikalna glodalica, kopirna ili
specijalna te numerički upravljana. Uz glodalice kao alatni stroj, vežu se i glodaći obradni centri. Glodaći
obradni centri su samostojeći visokoautomatizirani numerički upravljani alatni strojevi kojima je dodana
automatska izmjena alata i spremište reznog alata. Svrstavaju se u višeoperacijske alatne strojeve jer ih
karakterizira koncentracija različitih operacija u jednom stezanju sirovca. Osim glavnog rotacijskog
gibanja reznog alata, u početku razvoja su imali samo tri pravocrtna posmična gibanja u osima X, Y, Z,
odnosno imali su troosno simultano upravljanje. Dodavanjem dodatnih rotacijskih osi, nastali su višeosni
glodaći obradni centri. Njihova pojava dovela je do veće fleksibilnosti proizvodnih sustava, preciznije i
brže obrade te naglog razvoja CAD/CAM softvera.
Glodanje
Blanjanje
Blanjanje je postupak obrade odvajanjem čestica koji se koristi pri obradi vodoravnih, okomitih i kosih
površina, utora, ploča i sličnih obradaka pomoću noža za blanjanje. Blanjanje se izvodi kao kombinacija
gibanja alata i obratka.
Kod kratkohodnog blanjanja glavno gibanje izvodi alat i ono je pravocrtno, a sastoji se od radnog hoda i
povratnog hoda. pomoćno gibanje (posmak) izvodi predmet, dok dostavno gibanje (dubina rezanja) je
omogućena kroz pomicanje alata ili obratka. Kod dugohodnog blanjanja, glavno gibanje izvodi predmet
obrade zajedno s radnim stolom, kao i posmak, dok se dubina rezanja (dostavno gibanje) određuje
pomicanjem alata. Kod okomitog blanjanja, kojeg još nazivamo i dubljenje, alat izvodi glavno pravocrtno
gibanje u okomitoj ravnini, a pomoćna gibanja izvodi predmet obrade.

Blanjanje
Bušenje
Bušenje je postupak obrade odvajanjem čestica kojim se u predmetima izrađuju provrti različitih
dimenzija i kvalitete obrađene površine. Pri tome, kod bušenja, ali i bušenju srodnih obrada (proširivanje,
upuštanje, razvrtavanje) i glavno i pomoćno gibanje izvodi alat. Osnovni alat za izvođenje postupka
bušenja je svrdlo. Svrdla se, s obzirom na namjenu, razlikuju prema geometriji i konstrukciji oštrice,
materijalu izrade, vrsti prihvata itd. Slično je i kod alata za izvođenje upuštanja (upuštači) te razvrtanja
(razvrtači).
Bušenje se najčešće izvodi na alatnim strojevima – bušilicama. Bušilice su dostupne u različitim
konstrukcijskim oblicima – ručne, stolne, stupne, radijalne, koordinatne, redne, viševretene, horizontalne
itd.Proces bušenja može se izvoditi i na nekim drugim alatnim strojevima, npr. tokarilicama i
glodalicama.
Bušenje
Provlačenje
Provlačenje je postupak obrade kojim se izrađuju pravilni i nepravilni oblici, najčešće u jednom radnom
zahvatu. Glavno gibanje je pravocrtno i izvodi ga alat – provlakač/probijač, a predmet obrade miruje.
Provlačenje je jedan od novijih postupaka u strojnoj obradi odvajanjem čestica. Uspjeh ovog postupka
obrade metala je u visokoj kvaliteti obrade i dobroj produktivnosti. Kod obrade dubokih rupa te ravnih i
spiralnih utora u njima, ovaj je postupak gotovo nezamjenjiv.
Provlačenje se izvodi na alatnim strojevima koji se nazivaju provlačilice. konstrukcijski se dijele na
vertikalne i horizontalne te s obzirom na vrstu prigona i pogona.
Izrada unutarnjeg nazubljenog dosjeda postupkom provlačenja

Brušenje
Brušenje je postupak obrade pomoću kojeg se dobiva kvalitetno obrađena površina s visokom točnošću.
Brušenje se izvodi na alatnim strojevima – brusilicama. Glavno gibanje u ovom procesu je kružno, izvodi
ga alat, dok su pomoćna gibanja često složena gibanja te ga izvodi ili alat ili predmet obrade. Brušenje se
izvodi alatima za brušenje – brusnim pločama. Brusne ploče se sastoje od abrazivnih zrnaca koja su
povezana vezivom. Materijal abrazivnog sredstva odabire se prema namjeni, baš kao i veličina zrna tog
sredstva. Sama zrna abrazivnog sredstva nemaju pravilnu geometriju, ali zajedno s geometrijom čine
kompaktnu cjelinu određene geometrije.
Brušenjem se izvode radnje završnih obrada okruglih, vanjskih i unutarnjih površina, ravnih površina,
profiliranih površina, utora, navoja itd. Mogućnost izvedbe pojedinih brušenja ograničene su
konstrukcijom alatnog stroja – brusilice.
Brušenje
Pitanja
1. Objasnite glavna i pomoćna gibanja kod obrade tokarenjem.
2. Što je glodanje?
3. Koja je razlika između kratkohodnog i dugohodnog blanjanja?
4. Što se izrađuje provlačenjem?
5. Objasnite svrhu brušenja kao strojne obrade.
Ključni pojmovi
Tokarenje je strojna obrada odvajanjem čestica koja se izvodi na
tokarenje
strojevima koje nazivamo tokarilice.
Glodanje je visokoproduktivna metoda obrade materijala
glodanje
odvajanjem čestica najčešće uz korištenje alata s više reznih oštrica.
Blanjanje je postupak obrade odvajanjem čestica koji se koristi pri
blanjanje obradi vodoravnih, okomitih i kosih površina, utora, ploča i sličnih
obradaka pomoću noža za blanjanje.
Bušenje je postupak obrade odvajanjem čestica kojim se u
bušenje predmetima izrađuju provrti različitih dimenzija i kvalitete obrađene
površine.
Provlačenje je postupak obrade kojim se izrađuju pravilni i
provlačenje
nepravilni oblici, najčešće u jednom radnom zahvatu.
Brušenje je postupak obrade pomoću kojeg se dobiva kvalitetno
brušenje
obrađena površina s visokom točnošću.

L16:Sredstva za hlađenje, ispiranje i podmazivanje
Prilikom obrade materijala, zbog povećanja temperature, materijal alata postaje mekši pa se povećava
trošenje alata. Kako bi se smanjila temperatura oštrice, dio se oslobođene topline odvodi pomoću
specijalne tekućine. Pored hlađenja, tekućina ima ulogu ispiranja mjesta koje se obrađuje, kao i
podmazivanje dodirnih površina obradka i alata. Iz tih se razloga ova tekućina i zove sredstvom za
hlađenje, ispiranje i podmazivanje (u daljem tekstu SHIP). Osim hlađenja, ispiranja i podmazivanja
primjena SHIP-a indirektno može:
 povećati postojanost alata,
 smanjiti hrapavost obrađene površine,
 smanjiti savijanje i širenje obratka,
 poboljšati odvod strugotine te
 smanjiti sile rezanja i potrošak snage.
Kod izbora i nabavke SHIP-a potrebno je uzeti u obzir: materijal obradka, materijal alata, vrste i uvjete
obrade, parametre rezanja (veća brzina→veće hlađenje) te njegovu cijenu. Pored toga SHIP-ovi trebaju
ispuniti sljedeće uvjete: dobro odvođenje topline, dobro podmazivanje odgovarajuće površine, da ne
djeluje štetno na zaposlenike, da ne nagriza obradak i alat, da osigura kemijsku zaštitu obrađene površine
i alata od štetnog utjecaja atmosfere te olakša odvođenje strugotine iz zone rezanja.
Kod korištenja SHIP-ova važan je i način njegovog dovođenja na mjesto kontakta alata i obratka, a on
može biti izveden na jedan od sljedećih načina:
 slobodnim mlazom,
 pod niskim tlakom,
 pod visokim tlakom (zaštita radnog prostora),
 u struji zraka (sve češće).
Jedan od načina dovođenja SHIP-a
U modernim tehnologijama strojne obrade razvijaju se “suhe” obrade (DRY machining) i obrade s
minimalnom upotrebom SHIP-a (NEAR DRY machining i MQL). Sve više pozornosti posvećuje se
SHIP-u u smislu zaštite okoliša. Bez obzira na povoljno djelovanje na postojanost alata, SHIP-ovi s
dodacima Cl se više ne upotrebljavaju zbog dokazanog kancerogenog djelovanja na čovjeka. U sredinama
koje su, u smislu zaštite okoliša, primjereno organizirane, SHIP-ovi se skladište i označavaju na primjeren
načina, kao i prilikom njihovog zbrinjavanja.

Pitanja
1. Zašto se koriste sredstva za hlađenje, ispiranje i podmazivanje?
2. Kod nabavke SIP-a o čemu treba voditi računa?
3. Kakav može biti način dovođenja SHIP-a?
4. Zašto se izbjegavaju SHIP-ovi u modernim strojevima?
Korisni linkovi
Link: http://www.fuchslubrificanti.it/
Link: http://www.lytron.com/
Ključni pojmovi
sredstvo za hlađenje, Kemijska tekućina koja se koristi prilikom strojne obrade materijala, a
ispiranje i podmazivanje prvenstveno ima zadatak hlađenja mjesta obrade, ispiranja te
(SHIP) podmazivanja dodirnih površina.
DRY machining Moderni strojevi za obradu metala bez korištenja SHIP-a.
NEAR DRY machining i
Moderni strojevi s minimalnom uporabom SHIP-a pri strojnoj obradi.
MQL
L17: Fine obrade metala

Oznaka lekcije:L17
Fine obrade metala
Fine obrade metala su obrade metala kojima se postiže izuzetno visoka kvaliteta obrađene površine.
Često se zovu i završne obrade jer se nakon njih obradak više ne obrađuje osim što se premazuje raznim
premazima koji imaju zaštitnu i estetsku ulogu.
Postupcima fine obrade metala skidaju se vrlo tanki slojevi materijala (zaglađivanje površine).
U postupke fine obrade metala odvajanjem čestica spadaju:

 brušenje
 honanje
 superfiniš
 lepanje
Brušenje
Brušenje je najzastupljeniji postupak završne obrade odvajanjem čestica. Postupak se primjenjuje za

završnu obradu tvrdih površina ravnog, cilindričnog ili profilnog oblika.

Brušenje
Honanje
Honanje je završna obrada unutrašnjih cilindričnih površina (npr. cilindri motora).
Honanje
Superfiniš
Superfiniš je završna obrada vanjskih cilindričnih površina (npr. klip motora).
Superfiniš
Lepanje
Lepanje je završna obrada koja se izvodi smjesom za lepanje (pasta i abrazivna zrnca).

Lepanje
Pitanja
1.Što su fine obrade metala?
2. Nabrojite postupke fine obrade metala
Ključni pojmovi
Obrade metala kojima se postiže izuzetno visoka kvaliteta
fine obrade metala
obrađene površine
Završna obrada tvrdih površina ravnog, cilindričnog ili profilnog
brušenje
oblika.
honanje Završna obrada unutrašnjih cilindričnih površina.
superfiniš Završna obrada vanjskih cilindričnih površina.
lepanje Završna obrada koja se izvodi smjesom za lepanje.
L18: Rezanje, ravnanje, savijanje, probijanje i previjanje lima

Nastavna cjelina: A-1-5
Oznaka lekcije: L18
Rezanje limova
Rezanje lima je operacija kojom se razdvajaju limovi primjenom dviju oštrica postavljenih tako, da se
jedna može pokretati u odnosu na drugu. Najjednostavniji postupak rezanja lima je rezanje ručnim
škarama. Ovaj postupak primjenjuje se za tanje limove, debljina do 2 mm. Ručno rezanje se također može
izvoditi na stolnim ručnim škarama ili škarama s protuutegom. Ploče limova većih dimenzija i debljina
režu se na strojnim škarama. Strojne škare pogonjene su mehanički ili hidraulički, a koriste se za rezanje
limova debljina i do 25 mm. Kod limova većih debljina koriste se uglavnom neki drugi postupci rezanja:
plinsko rezanje, plazma postupak, rezanje laserom i vodenim mlazom i sl. Konstrukcijski gledano,
strojne škare su jednostavni strojevi, a uz određeni stupanj automatizacije, osiguravaju najjednostavniji i
najbrži način rezanja limenih pozicija.

Ručne i stolne škare za lim
Hidraulične škare za rezanje limova

Ravnanje limova
Ravnanje je operacija kojom se otklanjaju odstupanja oblika nastala deformacijom prilikom izrade,
transporta ili skladištenja. Ravnanje se, s obzirom na stupanj oštećenja, izvodi ručno ili strojno. Ručna
ravnanja se izvode jednostavnim ručnim alatima, a strojna na uređajima za savijanje limova uz
prilagođene alate. Oba postupka mogu se izvoditi na toplo i na hladno.
Savijanje limova
Savijanje limova je postupak obrade metala bez skidanja strugotine, kod kojeg se u poprečnom presjeku
unutrašnji dio skraćuje i opterećen je na tlak, dok se vanjski dio produljuje i opterećen je na vlak.
Savijanje limova se dijeli na: kružno savijanje, savijanje pod kutom (oštrokutno savijanje) i profilno
savijanje.
Kružno savijanje limova izvodi se na savijačicama s tri ili četiri valjka. Geometrija položaja valjaka,
mogućnost pomicanja te kombinacija pogonskih i oslanjajućih valjaka omogućuje izradu cilindričnih ili
stožastih ploha. S obzirom na konstrukciju i veličinu stroja, pogon je ručni ili mehanizirani, često kod
ozbiljnijih strojeva i računalom podržani.
Savijanje limova na savijačici s tri valjka
Kutno savijanje limova izvodi se na jednostavnim uređajima s ručnim pogonom ili pak na mehaničkim ili
hidrauličkim prešama. Kod svih strojeva konstrukcija alata je slična, a sastoji se od žiga (gornjeg dijela
alata koji potiskuje lim) i matrice (donjeg dijela alata s utorom). Pravilnim odabirom alata (noževi i
prizme) i tehnologijom izrade (redoslijed operacija) ovakvim se postupcima mogu na jednostavan način

izraditi profili složene geometrije. Današnji preše za savijanje limova dolaze uz računalnu podršku, koja
dodatno pojednostavljuje proces savijanja limova, posebno kod serijske proizvodnje elemenata.
Kutno savijanje limova: CNC hidraulična preša, prikaz alata za savijanje limova na prešama
Probijanje i previjanje limova

Probijanje limova je operacija koja služi za izradu kružnog ili drugog zatvorenog oblika. Probijanje se
može izvesti ručnim alatima koje nazivamo probijači. Ovaj postupka primjenjuje se kod grubih radova te
limova manjih debljina. Strojno probijanje je vrlo čest postupak obrade limova. Izvodi se na alatnim
strojevima- prešama ili probijačicama koje su često i numerički upravljane.
Suvremeni CNC stroj za probijanje limova
Previjanje limova je postupak koji se sastoji od niza operacija savijanja i oblikovanja bridova limova s
ciljem njihovog međusobnog spajanja. Primjenjuje se kod limova malih debljina, a za izradu lakih
limenih konstrukcija.
Pitanja
1. Navedite neke od načina rezanja limova?
2. Kako dijelimo osnovne postupke zavijanja limova?
3. Koji su osnovni dijelovi alata za kutno savijanje limova?
4. Čemu služi postupak probijanja limova?
5. Definirajte postupak previjanja limova.

Ključni pojmovi
Rezanje lima je operacija kojom se razdvajaju limovi primjenom
rezanje dviju oštrica postavljenih tako, da se jedna može pokretati u odnosu
na drugu.
Ravnanje je operacija kojom se otklanjaju odstupanja oblika nastala
ravnanje
deformacijom prilikom izrade, transporta ili skladištenja.
Savijanje limova je postupak obrade metala bez skidanja strugotine,
kod kojeg se u poprečnom presjeku unutrašnji dio skraćuje i
savijanje
opterećen je na tlak, dok se vanjski dio produljuje i opterećen je na
vlak.
Probijanje limova je operacija koja služi za izradu kružnog ili
probijanje
drugog zatvorenog oblika.
Previjanje limova je postupak koji se sastoji od niza operacija
previjanje savijanja i oblikovanja bridova limova u cilju njihovog međusobnog
spajanja.
L19: Spajanje materijala: vrste, spajanje vijcima i maticama,

spajanje zaticima, klinovima i spojkama
Oznaka lekcije: L19
Spajanje
U strojarskoj struci spajanje materijala i strojnih dijelova izvodi se na dva načina: rastavljivim i
nerastavljivimm spojevima. Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji omogućuju
rastavljanje bez razaranja ili oštećenja, a nakon toga - njegovo ponovno sastavljanje. U ovu skupinu
ubrajaju se vijčani spojevi, spojevi zaticima, svornjacima, klinovima, perima te spojkama. Nerastavljivi
spojevi se ne mogu rastaviti bez oštećenja dijelova, a izvode se kao zavareni spojevi, lemljeni i lijepljeni
spojevi te stezni spojevi.
Vijčani spojevi
Vijčani spojevi se izvode strojnim elementima, vijcima ili vijcima i maticama. Vijak ima navoj, čiji se
profil ovija usponom navoja oko cilindrične jezgre zadanog promjera. Vijčani spojevi su najčešće
upotrebljavani rastavljivi spojevi, a glavna karakteristika im je jednostavno spajanje i sastavljanje te
mogućnost podešavanja sile pritezanja. Spoj se ostvaruje pritezanjem vijka/matice što izaziva
kombinaciju naprezanja unutar spoja, ali i pojavu sile trenja. Navoje dijelimo prema profilu (metrički,
cijevni, kvadratni, pilasti, trapezni, obli…), smjeru profila (lijevi i desni) te prema dubini navoja koraka
na grube i fine.
Glavni elementi vijčanog spoja su:
 vijak
 matica/cilindrični provrt s navojem
 podloška ili podložna pločica
 osigurač (po potrebi)
Najčešće vrste pričvrsnih vijaka su:
 vijak sa šestostranom glavom
 vijak za točno nalijeganje
 vijak s valjkastom glavom
 vijak s valjkastom glavom (imbus)
 vijak s upuštenom glavom

 vijak s upuštenom lećastom glavom
 vijak s narovašenom glavom za ručno pritezanje
 vijak sa samoureznim navojem
 vijak za lim
 vijak s ušicom
 vijak s prstenastom glavom
 svorni vijak
 zatik s navojem
 čep s navojem
Vijčani spoj
glava vijka
tijelo vijka
elementi spajanja
podložna pločica
matica
Zatici i svornjaci
Zatici služe za spajanje, učvršćenje, držanje, centriranje, osiguranje te slične namjene kod strojnih
dijelova. U osnovi ih dijelimo na cilindrične, konusne i zasječene zatike. Spoj zaticima temelji se na
njihovom prednaprezanju koje je posljedica njihovog uprešavanja u provrte dijelova koji se spajaju.
Također je česta primjena i opružnih zatika. Ovi se strojni elementi ponekad koriste u kombinaciji sa
steznim spojevima.
Svornjaci su strojni elementi koji služe za osiguravanje zglobnih spojeva (klizni dosjed). Pri tome, ovi
strojni dijelovi miruju u svojim uležištenjima, a gibaju se strojni elementi oko njih. Po konstrukciji se
izrađuju kao cilindrični ili s glavom te se dodatno osiguravaju rascjepkama, uskočnicima, signurnosnim
pločicama i sl.
Primjer primjene zatika Primjer primjene svornjaka

Spojevi klinovima
Klinovi su strojni elementi za spajanje te torziono povezivanje vratila s remenicama, zupčanicima,
polugama, spojkama itd. Spoj se uglavnom ostvaruje oblikom i silom, a najčešće se koriste uzdužni
klinovi s nagibom te uzdužni klinovi bez nagiba (pera – prijenos veze samo oblikom). Postoje i poprečni
klinovi koji služe za podešavanje položaja dijelova i njihovo pritezanje ili za sastavljanje dijelova radi
prenošenja sila. U ovu skupinu spojeva mogu se svrstati i spojevi ostvareni klinastim i zupčastim
vratilima te poligonalnim profilnim vratilima.
Različite vrste klinova i pera
Spajanje spojkama
Spojke služe za spajanje dva uzdužna vratila u svrhu prijenosa okretnog momenta. Konstrukcijski se
izvode kao čvrste spojke, pokretne spojke te uključno-isključne spojke. Čvrste spojke služe isključivo za
spajanje vratila koja leže u istoj osi, a isključivanje i uključivanje omogućeno je samo u stanju mirovanja.
Pokretne spojke služe za spajanja vratila čije se osi ne podudaraju ili se njihov položaj mijenja tijekom
rada. Uključno-isključne spojke omogućavaju prekid i uspostavu veza između vratila tijekom rada.
Primjer spojke (elastična spojka)

Pitanja
1. Koja je specifičnost rastavljivih spojeva?
2. Koji su elemnti vijčanog spoja?
3. Čemu služe zatici, a čemu svornjaci?
4. Koja je razlika između klinova i pera?
5. Za što se koriste spojke?

Ključni pojmovi
Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji
rastavljivi spojevi omogućuju rastavljanje bez razaranja ili oštećenja, a nakon toga
njegovo ponovno sastavljanje.
Vijčani spojevi se izvode strojnim elementima: vijcima ili vijcima i
vijčani spojevi maticama. Vijak ima navoj, čiji se profil ovija usponom navoja oko
cilindrične jezgre zadanog promjera.
Zatik služi za spajanje, učvršćenje, držanje, centriranje, osiguranje
zatik
te slične namjene kod strojnih dijelova.
Svornjak je strojni elementi koji služe za osiguravanje zglobnih
svornjak
spojeva (klizni dosjed).
Klin je strojni elementi za spajanje te torziono povezivanje vratila s
klin
remenicama, zupčanicima, polugama, spojkama itd.
pero Pero je uzdužni klin bez nagiba.
Spojka služi za spajanje dva uzdužna vratila u svrhu prijenosa
spojka
okretnog momenta.
L20: Spajanje zakivanjem i lemljenjem

Oznaka lekcije: L20
Zakivanje
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili više elemenata pomoću zakovice. Zakovice su strojni
elementi koji se u sirovom obliku (prije zakivanja) sastoje od struka i glave. Glava zakovice najčešće je
poluokruglog oblika, dok se ostali oblici glave (upuštene glave, lećaste glave, trapezne glave i sl.) koriste
samo u specijalnim slučajevima. Zakovice i dijelovi koji se zakivaju izrađuju se od istog materijala kako
ne bi tijekom eksploatacije došlo do labavljenja spoja ili korozijskog efekta.
Standardne zakovice s poluokruglom glavom i zakovice s upuštenom glavom izrađene od različitih materijala
S obzirom na materijal zakovice i njezine dimenzije (promjer ), proces zakivanja može se vršiti na toplo i
na hladno. Proces zakivanja sastoji se od pritezanja elemenata koji se spajaju (najčešće limovi), bušenja
provrta, umetanaj zakovice i završnog oblikovanja glave. Sve ove operacije iziskuju veliki utrošak
vremena, stoga je ova metoda nerastavljivog spajanja uvelike istisnuta postupcima zavarivanja. Ipak, još i
danas značajan broj spojeva u avio industriji izvodi se zakivanjem jer zavarivanje može nepovoljno
utjecati na neka svosjtva lakih metala, a brzo i efikasno spajanje omogućuju i razni oblici zakovica
namijenjenih za spajanje tankih limova u strojogradnji i građevinarstvu poluautomatskim alatima.

Titanic i Eiffelov toranj izgrađenisu zakovičnim spojevima
Lemljenje
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju pomoću rastaljenog dodatnog
materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu. Pri lemljenju se osnovni materijal ne tali, jer ima više talište od
dodatnog materijala. Bolji rezultati mogu se postići primjenom topitelja (prašak, pasta, otopine) i/ili
zaštitne atmosfere (plin ili vakuum) u kojoj se vrši lemljenje.Uz kovačko i ljevačko zavarivanje, lemljenje
je jedan od najstarijih postupaka spajanja metala (staro koliko i dobivanje i prerada materijala, oko 5000
godina i više). U početku je lemljenje korišteno za spajanje dijelova nakita od zlata i platine, a kasnije i
srebra. Danas se lemljenje koristi u masovnoj proizvodnji za spajanje čelika, aluminija i raznih drugih
materijala (automobilska i avionska industrija). Razvijeno je i lemljenje Zr, Ti, Be, metala s visokim
talištem, kompozitnih materijala, kao i međusobno spajanje keramike i metala.
Lemljenje cijevnog spoja
Osnovne prednosti spajanja lemljenjem su:

 ekonomičnost procesa pri spajanju složenih sklopova
 povoljna razdioba naprezanja u spoju
 mogućnost spajanja raznorodnih materijala
 mogućnost spajanja pozicija različitih debljina
 nema značajnog utjecaja na strukturu osnovnog materijala
 male zaostale napetosti i deformacije
S obzirom na radnu temperaturu, lemljenje dijelimo u tri kategorije:

1. Meko lemljenje (do 450 °C)

2. Tvrdo lemljenje (iznad 450 °C)
3. Visokotemperaturno lemljenje (iznad 900°C),
Prilikom lemljenja radnu temperaturu smatramo najnižom temperaturom na osnovnom materijalu.
Uspješno lemljenje osigurava se kvalitetnom pripremom spoja, odgovarajućim lemom (dodatni materijal)
i primjenom topitelja (nemetalni materijal koji nakon čišćenja površine skida površinske slojeve koji
onemogućuju kvalitetno izvođenje spoja). Lemljenja se poenkad izvode i u plinskim zaštitnim
atmosferama.
Oprema za lemljenje je jednostavna. Koriste se najčešće plinski plamenici, a njihov izbor ovisi o radnoj
temperaturi lemljenja. Nedostaci postupka su skup dodatni materijal (lem) te niža statička i dinamička
čvrstoća spoja u odnosu na postupke zavarivanja.
Tvrdo lemljenje aluminijskih cijevi
Pitanja
1. Što je zakivanje?
2. Koje su osnovne prednosti i nedostaci spajanja materijala postupkom lemljenja?
Ključni pojmovi
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili više elemenata pomoću
zakivanje
zakovice.
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju
lemljenje pomoću rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu
cjelinu.

L21: Spajanje zavarivanjem
Zavarivanje
Zavarivanje je nerastavljivo spajanje dvaju istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom,
s dodatnim materijalom ili bez njega radi dobivanja homogenog zavarenog spoja. U svakoj od
spomenutih skupina nalazi se po nekoliko stotina postupaka zavarivanja prilagođenih određenim tipovima
proizvodnje i određenim tipovima proizvoda.Razvoj današnjih postupaka zavarivanja povezuje se s
početkom 19. stoljeća, a vrlo intenzivan razvoj započinje tijekom II. svjetskog rata.
Zavarivanje je interdisciplinarna tehnologija. Za njezino potpuno razumijevanje potrebna su znanja iz

termodinamike, materijala, metalurgije, elektrotehnike, kemije. Zavarivanje je danas jedna od najčešće
upotrijebljenih tehnika nerastavljivog spajanja. U području zavarivanja izučavaju se još neke srodne
tehnologije, kao što su navarivanje te toplinski postupci rezanja (plinsko rezanje, plazma rezanje, rezanje
laserom itd.)

Osnovni postupci zavarivanja
Plinsko zavarivanje
Plinsko zavarivanje je postupak nerastavljivog spajanja poznat od kraja 19. stoljeća. Ostvaruje se
toplinom koja se dobiva izgaranjem plina u za to konstruiranom plameniku. Kao izvor topline najčešće se
upotrebljava acetilen, koji izgaranjem s kisikom daje temperaturu plamena i do 3200 °C. Osim acetilena,
kao gorivog plina, mogu se upotrebljavati i neki drugi plinovi koji će dati dovoljno visoku temperaturu:
vodik, zemni plin itd. Osnovna oprema za izvođenje plinskog zavarivanja sastoji se od boca s gorivim
plinom i plinom koji podržava gorenje, regulatora tlaka, crijeva za dovod plinova s osiguračima te
gorionikom za zavarivanje. Istom ovom opremom, uz male promjene, moguće je izvoditi i lemljenje i
plinsko rezanje.
Oprema za plinsko zavarivanje, izvođenje procesa
REL postupak zavarivanja
REL (ručno elektrolučno) zavarivanje je elektrolučni postupak zavarivanja kod kojeg se električni luk
uspostavlja između taljive obložene elektrode i radnog komada. Obloga na elektrodi topi se zajedno s
dodatnim materijalom te u obliku troske formira zaštitni sloj na metalu zavara, štiteći ga od vanjskih
utjecaja.. Osim toga obloga ima električnu i metalurgijsku funkciju, tj. osigurava dobro paljenje i
stabilnost električnog luka i dolegiravanje metala zavara. REL postupak ima široke mogućnosti primjene:
kod proizvodnih zavarivanja, navarivanja i reparaturnog zavarivanja većine metalnih materijala. Zbog
male brzine zavarivanja koristi se kod posebnih namjena i kraćih dužina zavara.
Zavarivanje cjevovoda REL postupkom
MIG/MAG postupak zavarivanja
Kod MIG/MAG zavarivanja (Metal Inert Gas/Metal Active Gas) električni luk se uspostavlja kratkim
spojem – kresanjem između žice za zavarivanje i radnog komada u atmosferi inertnog/aktivnog plina.
Principi MIG i MAG postupka zavarivanja su jednaki, a razlikuju se samo u vrsti zaštitnog plina. Ovaj
postupak ima vrlo široke mogućnosti primjene. Pruža mogućnost zavarivanja gotovo svih vrsta
materijala, široki raspon debljina, a sam postupak je ekonomičan. Izvodi se kao poluautomatski postupak,
a njegova potpuna automatizacija je jednostavna. Zbog niza prednosti koje pruža, ovaj postupak

zavarivanja, ali i sama fizika procesa, u stalnom su razvoju te su danas na tržištu prisutne mnoge
modificirane izvedbe MIG/MAG procesa.
Robotima automatiziran postupak MAG zavarivanja
TIG zavarivanje
TIG postupak zavarivanja (Tungsten Inert Gas) je elektrolučni postupak zavarivanja netaljivom
wolframovom elektrodom u zaštitnoj atmosferi inertnih plinova. Toplinu potrebnu za izvođene
procesa zavarivanja osigurava električni luk koji se uspostavlja između netaljive elektrode i
osnovnog materijala. Proces zavarivanja može se izvoditi sa ili bez dodatnog materijala. Ovaj
postupak zavarivanja je spor, najčešće se izvodi ručno, ali daje iznimnu kvalitetu zavarenog
spoja. Može se izvoditi u svim položajima te je primjenjiv na širokom spektru materijala.
TIG zavarivanje – električni luk
Elektrootporno zavarivanje
Elektrootporno zavarivanje koristi toplinu oslobođenu električnom strujom koja prolazi kroz otpor
(materijal koji zavarujemo), a zavarivanje se izvodi pritiskom. Pri tome se zavarivanje vrši u strujnom
krugu niskog napona, a velikih jakosti struje. Pored MIG/MAG postupka, elektrootporno zavarivanje je
najviše robotiziran postupak zavarivanja, a vrlo često zastupljen je u automobilskoj industriji.
Elektrootporno zavarivanje se izvodi kao sučeono, šavno, bradavičasto i točkasto.
Princip točkastog zavarivanja, linija za robotizirano zavarivanje karoserija automobila

Pitanja
1. Što je zavarivanje?
2. Navedite osnovnu opremu za izvođenje plinskog zavarivanja.
3. Koja je funkcija obloge elektrode kod REL postupka zavarivanja?
4. Koje su osnovne prednosti TIG postupka zavarivanja?
5. U koju skupinu postupaka zavarivanja spada elektrootporno zavarivanje?
Korisni linkovi
http://www.iiwelding.org/
http://www.theweldinginstitute.com
Ključni pojmovi
Zavarivanje je nerastavljivo spajanje dvaju istorodnih ili
raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s dodatnim
zavarivanje
materijalom ili bez njega, u svrhu dobivanja homogenog zavarenog
spoja.
Plinsko zavarivanje je postupak nerastavljivog spajanja, ostvaruje se
plinsko zavarivanje toplinom koja se dobiva izgaranjem plina u za to konstruiranom
plameniku.
REL Ručno elektrolučno zavarivanje
MIG/MAG Metal Inert Gas/Metal Acticve Gas
TIG Tungsten Inert Gas
Elektrootporno zavarivanje koristi toplinu oslobođenu električnom
elektrootporno zavarivanje strujom koja prolazi kroz otpor (materijal koji zavarujemo), a
zavarivanje se izvodi pritiskom.
L22: Greške pri zavarivanju

Greške u zavarenim spojevima
Zavarivanje je jedan od najbržih, najekonomičnijih i najsigurnijih tehnika nerastavljivog spajanja. Ipak, u

procesu zavarivanja postoji mnogo čimbenika koji utječu na kvalitetu zavarenog spoja. Zadatak svakog
inženjera je otklanjanje svih čimbenika koji nepovoljno utječu na kvalitetu spojeva, kako bi izrađena
konstrukcija bila sigurna. To nije uvijek moguće pa se u zavarenim spojevima često pojavljuju pogreške.
Pogreške bismo mogli podijeliti na vidljive i nevidljive.
Vidljive pogreške se otkrivaju, raspoznaju, definiraju i ocjenjuju vizualnom kontrolom (pregledom) ili
nekom od metoda razorne defektoskopije. Nevidljive pogreške u zavarenim spojevima mogu imati
znatan utjecaj na kvalitetu zavarenog spoja te zavarenu konstrukciju općenito. Takve se pogreške
detektiraju složenim metodama ispitivanja koje su dugotrajnije i skuplje od vizualne kontrole.

Svaki proizvod, pa tako i zavareni spoj kao dio zavarene konstrukcije, mora ispunjavati tri bitna uvjeta:
trajnost, pouzdanost i sigurnost. Čimbenice koji na to utječu klasificiramo u tri skupine i to: metalurške;
koji se odnose na stanja osnovnog i dodatnog materijala, tehnološke; koji se odnose na tehnologiju
zavarivanja te na čimbenike ekspoatacije, tj. sve radnje koje se događaju u vijeku trajanja konstrukcije.
Čimbenici utjecaja na svojstva zavarenog spoja
Metalurški čimbenici Tehnološki čimbenici Čimbenici eksploatacije
svojstva osnovnog materijala izbor vrste zavarenog spoja preopterećenje

stanje osnovnog materijala oblik pripreme žlijeba šokovi
svojstva dodatnog materijala parametri zavarivanja korozija
svojstva zone pretaljivanja unos topline erozija
svojstva zone utjecaja topline brzina hlađenja utjecaj radnog medija
naknadna toplinska obrada opasnost od okoliša
nesavršenosti u zavarenom spoju
Klasifikacija pogrešaka u zavarenim spojevima

Poreške u zavarenim spojevima obrađene su, sistematizirane i opisane u međunarodno prihvaćenim
normama što uvelike olakšava posao kontrole ovakvih konstrukcija. Radi lakšeg razumijevanja,pogreške
se dijele u sljedeće skupine:
a) pukotine
b) šupljine (poroznost)
c) uključci čvrstih tijela
d) nedovoljno vezivanje i penetracija
e) pogreške oblika
f) ostale pogreške.
Primjeri pogrešaka u zavarenim spojevima
Pukotine Šupljine (poroznost) Uključci
Nedovoljna penetracija Pogreške oblika Ostalo

Pitanja
1. Kako se detektiraju vidljive pogreške u zavarenim spojevima?
2. Kako se detektiraju nevidljive pogreške u zavarenim spojevima?
3. Koja je osnovna klasifikacija pogrešaka u zavarenim spojevima?
Ključni pojmovi
vidljive greške u zavarenim Vidljive pogreške u zavarenim spojevima su one pogreške koje se
spojevima mogu detektirati vizualnom kontrolom.
nevidljive greške u zavarenim Poreške koje se detektiraju složenim metodama ispitivanja
spojevima
osnovna klasifikacija grešaka Pukotine, šupljine (poroznosti), uključci,pogreške penetracije,po-
u zavarenim spojevima greške oblika, ostale pogreške.
L23: Spajanje lijepljenjem

Oznaka lekcije:L23
O lijepljenju
Lijepljenje je nerastavljivo spajanje elementa istih ili različitih skupina materijala, najčešće nemetalnim
materijalom kojeg nazivamo ljepilom. Riječ je o staroj tehnici spajanja, a poznato je da su ljepila koristili
još i egipatski faraoni u zaštiti svojeg blaga. Druga polovica 20. stoljeća donosi značajan napredak ljepila
te svrstava lijepljenje u moderne tehnike spajanja koje sve češće zamjenjuju neke druge vrste spajanja.
Postupak nerastavljivog spajanja lijepljenjem

Prednosti Nedostaci
 mogućnost spajanja različitih vrsta  potrebna priprema površine
materijala  niska udarna žilavost i čvrstoća ljuštenja
 ujednačena razdioba naprezanja u spoju  mogućnost puzanja spoja
 istovremeno brtvljenje spojeva  mogućnost popuštanja spoja kod
 nema potrebe za završnim obradama toplinskog djelovanja
 postojanost na zamor, prigušenje vibracija  ograničenost obzirom na temperaturu
 nema unosa topline i deformacija  kratkotrajno rukovanje spojevima
 mogućnost spajanja velikih površina  ograničenja u pogledu demontaže spojeva
 spajanje pozicija znatno različitih debljina  složena kontrola postupka lijepljenja
 jednostavnost i brzina procesa spajanja  moguće negativno djelovanje na okoliš i
 moguća automatizacija, ekonomičnost zdravlje
Proces lijepljenja temelji se na mehanizmima kohezije i adhezije. Mehanizam adhezije osigurava dobro
prianjanje ljepila na površine materijala koje se lijepe, dok mehanizam kohezije osigurava postizanje
dovoljne čvrstoće ljepila u očvrsnutom stanju.

Adhezijske i kohezijske sile
Adhezijske sile, tj. stvaranje potrebne sile prianjanja, omogućene su kroz dobro pripremljenu površinu
koja se lijepi, dok je za stvaranje kohezijskih sila odgovoran proces polireakcije i/ili umrežavanja i/ili
hlađenja ljepila. Iz navedenog slijedi da uspješan lijepljeni spoj ovisi o više čimbenika:
 svojstva ljepila
 svojstva materijala i dijelova koji se lijepe
 postupak i tijek lijepljenja
 oblikovanje lijepljenog spoja
 uvjeti opterećenja itd.
Posebna pozornost kod procesa lijepljenja pridaje se pripremi površine lijepljenja i konstrukcijskom
oblikovanju lijepljenog spoja. Oba spomenuta čimbenika osiguravaju kvalitetnu i dovoljnu površinu
lijepljenog spoja i njegovu zadovoljavajuću čvrstoću.
Ljepila
Ljepilo je uglavnom nemetalna tvar čija je zadaća osiguravanje spoja između dva materijala čija se
struktura bitno ne mijenja. Danas je na tržištu prisutan značaj broj konstrukcijskih ljepila, a dijelimo ih :
prema kemijskom sastavu (organska i anorganska), fizičkom stanju, temperaturi upotrebe, namjeni,
mehanizmu očvrsnuća (kemijsko i fizikalno) itd.
Primjeri primjene lijepljenih spojeva
Osiguravanje vijčanih spojeva Lijepljenje cilindričnih dijelova Brtvljenje
Konstrukcijsko lijepljenje Trenutno lijepljenje Premazi i mase protiv trošenja
Pitanja
1. Što je lijepljenje?
2. Koja dva osnovna mehanizma omogućuju uspješno lijepljenje?
3. Navedite neke primjere primjene lijepljenih spojeva u tehnici.
Korisni linkovi
http://www.loctite.com
http://www.3m.com

Ključni pojmovi
Lijepljenje je nerastavljivo spajanje elementa istih ili različitih
lijepljenje skupina materijala najčešće nemetalnim materijalom kojeg
nazivamo ljepilom.
Ljepilo je uglavnom nemetalna tvar koja iste ili različite materijale
ljepilo povezuje mehanizmima adhezije i kohezije, pritom neznatno ne
mijenjajući strukturu osnovnom materijalu.
L24: Pojam presjeka, vrste, označavanje i šrafiranje

Pojam i vrste presjeka

Presjek je prikaz predmeta koji se dobije tako da se zamisli presijecanje predmeta s jednom ili više
presječnih ravnina. Pri tom se dio predmeta u mislima uklanja (koji se nalazi između promatrača i
presječne ravnine), a prikazuje se onaj dio koji se nalazi na presječnoj ravnini.
Nastajanje zamišljenog uzdužno okomitog presjeka
Ovisno o tome koliki je dio predmeta u mislima odstranjen, presjek može biti:
 puni
 polovični
 djelomični
Presjeci prema veličini presječne površine predmeta: a) puni, b) polovični i c) djelomični

Puni presjek se dobije ako se zamisli presijecanje predmeta na dvije polovine.
Polovični presjek se dobije ako se zamisli isječena jedna četvrtina predmeta.
Djelomični presjek se dobije ako se zamisli presijecanje manjeg dijela predmeta.
Ovisno o broju presječnih ravnina, presjek može biti:

 jednostavan – jedna presječna ravnina
 složen – dvije i više presječnih ravnina
Ovisno o položaju presječnih ravnina u odnosu na horizontalu (vodoravnu) ravninu projiciranja, presjek
može biti:
 horizontalan (vodoravan)
 vertikalan (okomit)
 kos
Horizontalan (vodoravan) presjek se dobije presijecanjem predmeta presječnom ravninom koja je

paralelna s horizontalnom ravninom projiciranja. Vertikalan (okomit) presjek se dobije presijecanjem
predmeta presječnom ravninom koja je okomita na horizontalnu ravninu projiciranja. Kosi presjek se
dobije presijecanjem predmeta presječnom ravninom koja s horizontalnom ravninom projiciranja zatvara
kut koji je različit od pravog kuta.
Ovisno o položaju presječne ravnine u odnosu na duljinu ili visinu predmeta, presjek može biti:
 uzdužni
 poprečni
Uzdužni presjek se dobije presijecanjem predmeta presječnom ravninom koja je položena uzduž duljine
ili visine predmeta.
Poprečni presjek se dobije presijecanjem predmeta presječnom ravninom koja je položena okomito na
duljinu ili visinu predmeta.
Primjer poprečnog vodoravnog presjeka
Pri
mjer poprečnog okomitog presjeka
Primjer kosog presjeka
Spomenuti presjeci spadaju u jednostavne presjeke s obzirom da su nastali presijecanjem samo jednom
presječnom ravninom. Presjeci koju nastaju presijecanjem dviju ili više presječnih ravnina nazivaju se
složeni presjeci.

Složeni presjek može biti:
 stepenast
 izlomljen
Stepenasti presjek se dobije ako se predmet presijeca s dvije ili više paralelnih presječnih ravnina.
Izlomljeni presjek se dobije ako se predmet presijeca s dvije ili više presječnih ravnina koje nisu
paralelne, ali se sijeku.
Primjer stepenastog presjeka
Primjer izlomljenog presjeka
Označavanje i šrafiranje presjeka

Presječnica između presječne ravnine i ravnine crtanja je pravac koji se naziva trag. Položaj zamišljene
presječne ravnine označava se izvlačenjem tragova crtom istaknutom na krajevima i na mjestima
prijeloma ravnine.
Na krajevima tragova crtaju se strelice koje naznačuju pravac i smjer gledanja, a pored njih upisuju se
velika slova s početka abecede. Velika slova naznačuju zamišljeni presjek predmeta. Slova na krajevima
tragova presječne ravnine ispisuju se iznad određenog presjeka (npr. A-A, B-B, C-C i td., odnosno A-F –
vidi primjer stepenastog presjeka).
Primjer označavanja presjeka
Ploha koja je nastala zamišljenim presijecanjem, odnosno onaj dio predmeta koji se nalazi na presječnoj
ravnini, označava se šrafiranjem. Ovisno o vrsti materijala koji je presječen, koriste se različite šrafure.
U većini slučajeva u strojarstvu se radi o metalnim predmetima. Šrafura metalnog predmeta crta se

paralelnim uskim punim crtama pod kutom od 45° prema osnovnom bridu, s istim međusobnim
razmakom crta.
Primjer šrafiranja presjeka metalnih predmeta
Pitanja
1. Što je presjek?
2. Nabrojite vrste presjeka.
3. Kako se označava i šrafira presjek?
Ključni pojmovi
Prikaz predmeta koji se dobije tako da se zamisli presijecanje predmeta
presjek
s jednom ili više presječnih ravnina.
šrafiranje Postupak označavanja mjesta presjeka na predmetu.
šrafura Crta pod određenim kutom i razmakom, a označava presjek.
L25: Izrada i prikaz detalja na nacrtima

Izrada i prikaz detalja na nacrtima
Ponekad se neki dijelovi predmeta moraju nacrtati izdvojeno i uvećano kako bi postali jasni ili da bi se
mogli kotirati. Najčešće u slučaju kada crtež cijelog predmeta zahtijeva mjerilo koje omogućava
razumijevanje i najsitnijih pojedinosti, a ne stane na crtaći papir. Detaljisu također jedna vrsta djelomične
projekcije kojima se u mjerilu za uvećanje pojašnjavaju nejasni dijelovi projekcije. Izdvojeno se najčešće
prikazuju komplicirani dijelovi predmeta. U takvom se slučaju na crtežu predmeta, pomoću kružnice,
označava zona koja će se posebno prikazati. Takvu zonu zovemo detalj. Označeni krug može se shvatiti
kao dio predmeta na koji je stavljeno povećalo.
Detalj je zona predmeta koja se prikazuje izdvojeno- izvan crteža, a na predmetu je označena kružnicom
uskom punom crtom.
Označena zona ima svoje ime ,a to je najčešće veliko slovo abecede. Na crtaćem papiru unutar okvira
crteža, gdje ima dovoljno mjesta, crta se uvećano prikazana zona. U nju se ispisuje naziv zone i mjerilo u
kojem je nacrtana. Na slici dolje prikazan je predmet čije je razumijevanje zahtijevalo crtanje dvaju
detalja.

Prikaz zavarene konstrukcije s dva detalja (A i B)
Pomoću detalja uvećano se prikazuju karakteristični dijelovi predmeta. Detalj mora imati ime i mjerilo u
kojem je nacrtan.
U detalju se predmet može nacrtati i u presjeku.( slika dolje ).
Predočavanje detalja u presjeku
Na slici a) je pojašnjen zarez osovine potreban da se rukavac (lijeva strana) kvalitetno obradi, a na slici b)
pojašnjen je završetak unutarnjeg navoja. U osnovnoj projekciji ti dijelovi nisu mogli biti jasno predočeni
zbog malih dimenzija, a i kotiranje bi bilo gotovo nemoguće. Dio predmeta koji se želi pojasniti označen
je kružnicom i velikim slovom s kraja abecede, a iznad povećane slike dijela predmeta stavlja se slovo
kojim je isti označen (npr. X) i mjerilo u kojemu je slika nacrtana.
Prikaz vratila pomoću detalja crtanih u presjeku prikazan je na slici dolje, iako označene zone na crtežu
nisu u presjeku. Središnje gnijezdo izrađuje se prema standardu, a služi za učvršćivanje obratka na alatni
stroj pomoću šiljka.
Prikaz vratila pomoću detalja crtanih u presjeku

Detalji izrađeni u presjeku prikazuju karakteristični dio predmeta iznutra.

Pitanja
1. Što je detalj?
2. Zašto se neki dijelovi predmeta prikazuju zasebno, kao detalji?
3. Kako se prikazuju detalji na nacrtima?
Ključni pojmovi
Detalj je zona predmeta koja se prikazuje izdvojeno izvan crteža, a na
detalj
predmetu je označena kružnicom uskom punom crtom.
L26: Kvaliteta obrađene površine, hrapavost i označavanje

Nastavna cjelina:SRT-2-2
Oznaka lekcije:L26
Kvaliteta obrađene površine
Obrađena površina je površina dobivena nekom od obrada odvajanjem čestica ili nekom od obrada bez
odvajanja čestica. Obrađena površina, geometrijski gledano, nikada nije potpuno glatka i ravna ploha.
Mikroskopski gledano, obrađena površina je hrapava ploha karakterizirana nizom neravnina raznih
veličina, oblika i rasporeda. Razlog tome je oblik oštrice alata, način gibanja alata u odnosu na obradak,
elastičnost alata i obratka, što dovodi do vibracija tijekom obrade. Pod pojmom kvalitete površine
podrazumijeva se veličina hrapavosti površine, odnosno veličina njezinih mikrogeometrijskih
nepravilnosti. Veličina nepravilnosti površine može utjecati na funkciju strojnih dijelova (brtvljenje,
trošenje, mogućnost ozljede). Zbog toga se kvaliteta površine strojnog dijela na tehničkom crtežu
označava pomoću posebnog znaka za hrapavost površine.
Hrapavost površine
Hrapavost površine je skup svih mikrogeometrijskih nepravilnosti na površini predmeta. Te

nepravilnosti su mnogo puta manje od površine cijelog predmeta. Nepravilnosti su najčešće
prouzrokovane postupkom obrade, ali mogu biti prouzrokovane i nekim drugim utjecajima.
Profil površine
Profil površine predstavlja presjek realne površine s određenom ravninom.

 Primarni profil (P) – stvarni profil površine
 Profil valovitosti (W) – profil koji proizlazi iz

primarnog profila (P)
 Profil hrapavosti (R) – profil koji se izvodi iz
primarnog profila, zanemarujući valovitost
P, W i R karakteristike profila površine
Osnovni parametri hrapavosti na temelju kojih se određuje hrapavost površine su:

 Ra – srednje aritmetičko odstupanje profila
 Rz – srednja visina neravnina
 Rmax – najveća visina neravnina
Parametri hrapavosti površine Prikaz srednje linije profila i referentne duljine
Hrapavost površine određuje se pomoću srednjeg odstupanja profila hrapavosti (Ra), srednje visine
neravnine (Rz) i najveće visine neravnina (Rmax) na referentnoj duljini profila (l). Veličine Ra, Rz i Rmax
izražavaju se u milimetrima. Ra, Rz i Rmax međusobno su zavisne veličine. Na temelju iskustvenih
podataka dobiveni su izrazi koji ih povezuju:
;
Polazište za određivanje prvih dviju veličina (Ra i Rz) je srednja linija profila m. Srednja linija profila m
prolazi kroz profil tako da je sredina svih izbočina i udubina na referentnoj duljini.
Srednje odstupanje profila (Ra) je srednja aritmetička udaljenost profila od srednje linije profila bez
obzira na predznak.
Srednja visina neravnina (Rz) je razlika između srednje aritmetičke vrijednosti pet najviših i pet najnižih
točaka unutar referentne duljine profila l.
Najveća visina neravnina (Rmax) je visinska razlika između najviše i najniže točke profila.
Označavanje hrapavosti površine

Oznakom ili simbolom na tehničkim crtežima se označuju određene površine kako bi se propisala njihova
hrapavost i način obrade za njezino postizanje.
Oznake hrapavosti površine na crtežima:
svi postupci dopušteni obrada odvajanjem čestica obrada bez odvajanja čestica

Primjer označavanja hrapavosti površine na konturi koja predstavlja površinu predmeta
Zahtjeve za stanjem površine treba postaviti samo jednom za određenu površinu, na jednoj projekciji.
Ako je moguće, na istu projekciju, gdje su kotirane i tolerirane veličina ili položaj i to što bliže da se što
bolje uoče.
Grafički simbol za sve površine izratka (Zahtjev za hrapavost šest površina predstavljenih konturom izratka.
Kontura na crtežu (lijevo) predstavlja šest površina prikazanih na 3D prikazu (desno) izratka - ne predstavlja
prednju i stražnju površinu!)
Pitanja
1. Što je obrađena površina?
2. Što je hrapavost površine?
3. Kako se određuje hrapavost površine?
Ključni pojmovi
Površina koja je dobivena nekom od obrada odvajanjem čestica ili
obrađena površina
nekom od obrada bez odvajanja čestica.
hrapavost površine Skup svih mikrogeometrijskih nepravilnosti na površini predmeta.
srednje odstupanje profila
Srednja aritmetička udaljenost profila od srednje linije profila.
(Ra)
srednja visina neravnina Razlika između srednje aritmetičke vrijednosti pet najviših i pet
(Rz) najnižih točaka unutar referentne duljine profila.
L27: ISO sustav tolerancija

Oznaka lekcije:L27
Potreba za uvođenjem tolerancija

Kod serijske ili masovne proizvodnje nedopustivo je da se dijelovi koji trebaju raditi skupa, moraju
dorađivati ili podešavati prilikom montaže. Svaki strojni dio treba biti proizveden tako, da pristaje uz svoj

pripadajući dio - bez ikakve dorade. Međutim, nemoguće je izraditi dva strojna dijela potpuno jednakih
izmjera koje bi se poklapale na dijelove tisućitog dijela milimetra. Ako se to ipak dogodi, radi se o
slučajnosti, a ne o zahtjevu proizvodnje. Osim toga, visoka točnost nije ekonomična jer znatno
poskupljuje proizvodnju. To uvjetuje uvođenje nekog sustava u smislu točnosti izmjera i željenog
dosjeda. Ovaj zahtjev je osobito naglašen kod proizvodnje u kojoj se često sklapaju u strojnu cjelinu
proizvodi različitih tvornica. Zbog toga industrijska proizvodnja dopušta da se dijelovi koji rade skupa,
izrađuju unutar dviju graničnih izmjera, tj. s dopuštenim odstupanjima, tzv. tolerancijama. Tolerancijama
je propisano koliko se i u kojem smjeru može odstupati od nazivne izmjere navedene kotom na tehničkom
crtežu, a da se ipak održi funkcionalnost i izmjenjivost strojnih dijelova.
ISO sustav tolerancija

Tolerancija je dopušteno odstupanje od nazivne izmjere. U Republici Hrvatskoj koristi se ISO sustav
tolerancija. Taj sustav razlikuje vanjsku i unutrašnju izmjeru.
Vanjska izmjera je izmjera čije mjerenje zahtjeva da se predmet ili strojni dio obuhvati mjernim alatom.
U oznaci tolerancija vanjskih izmjera koriste se mala slova.
Unutarnja izmjera je izmjera čije mjerenje zahtjeva da mjerni alat uđe u predmet ili strojni dio. U oznaci
tolerancija unutrašnjih izmjera koriste se velika slova.
Prikaz vanjskih i unutarnjih izmjera na predmetu
Osnovni pojmovi o toleranciji su:

 nazivna izmjera
 stvarna izmjera
 granična izmjera
 odstupanje izmjere
 nul-crta
 tolerancija
 tolerancijsko polje
Nazivna izmjera D je izmjera koju unosimo na tehnički crtež. U odnosu na nju, daju se dopuštena
odstupanja. Stvarna izmjera Ds je izmjera koju smo utvrdili mjerenjem na izrađenom predmetu. Granična
izmjera je granična dopuštena izmjera predmeta, a može biti gornja ili donja. Gornja granična izmjera
Dmax, dmax (ili najveća izmjera) je najveća dopuštena izmjera predmeta. Donja granična izmjera Dmin, dmin
(ili najmanja izmjera) je najmanja dopuštena izmjera predmeta. Odstupanje izmjere je razlika između
stvarne i nazivne izmjere, a može biti gornje ili donje odstupanje. Gornje odstupanje izmjere (Es, es) je
razlika između najveće izmjere i pripadne joj nazivne izmjere.
za unutarnje izmjere Es = Dmax - D
za vanjske izmjere es = dmax - D
Donje odstupanje izmjere (Ei, ei) je razlika između najmanje izmjere i pripadne joj nazivne izmjere.
za unutarnje izmjere E1 = Dmin - D
za vanjske izmjere e1 = dmin - D
Nul-crta je pri grafičkom prikazu crta koja odgovara nazivnoj izmjeri na koju se nanose odstupanja
izmjera (gornje i donje odstupanje). Tolerancija je razlika između najveće i najmanje dopuštene izmjere,
ali također i razlika između gornjeg i donjeg odstupanja izmjere. Tolerancija je apsolutna vrijednost i zato

je bez predznaka. Tolerancijsko polje je u grafičkom prikazu područje između najveće i najmanje
dopuštene izmjere.
Grafički prikaz pojmova tolerancije
Primjeri ispisa tolerancija pomoću brojčanih iznosa odstupanja uz nazivnu izmjeru:
Ø 30+0,020
-0,015
D, d = 30 –- nazivna
nazivnamjera
mjera
Es, es = +0,020
Ei, ei = -0,015
Dmax, dmax = 30 + 0,020 = 30,020
Dmin, dmin = 30 - 0,015 = 29,985
Znak predstavlja kružni presjek, a broj 30 je nazivni promjer.
Broj +0,020 znači da je najveća dopuštena izmjera za 0,020 mm veća od 30 mm i naziva se gornje
odstupanje od nazivne izmjere.
Broj -0,015 znači da je najmanja dopuštena izmjera za 0,015 mm manja od 30 mm i naziva se donje
odstupanje od nazivne izmjere. Iz primjera se vidi da je najmanja dopuštena izmjera 29,985 mm, a
najveća dopuštena izmjera 30,020 mm. Svaka izmjera između 29,985 mm i 30,020 mm uključujući i te
dvije izmjere je dobra izmjera.

Oba odstupanja (gornje i donje) ispisuju se istim brojem decimala osim u slučaju kada je jedno odstupanje nula.
Pitanja
1. Što je tolerancija?
2. Navedite osnovne pojmove (elemente) tolerancije?
3. Što je vanjska i unutarnja izmjera?
Ključni pojmovi
tolerancija Dopušteno odstupanje od nazivne izmjere.
tolerancijsko polje Područje između najveće i najmanje dopuštene izmjere.
L28: Elementi strojeva, namjena i podjela

Oznaka lekcije:L28
Elementi strojeva
Svaki stroj je sastavljen od određenog broja dijelova, koji su skladno povezani u cjelinu. Svaki dio
obavlja točnu određenu funkciju. Koliko god, na prvi pogled, izgledali različito ( po obliku, veličini,
funkciji i namjeni) ima veliki broj jednakih ili sličnih dijelova, sklopova ili podsklopova, s istom
funkcijom, koji se u radu podvrgavaju jednakim zakonima. Takvi dijelovi, sklopovi, podsklopovi,
skupine i podskupine koji zbog funkcije stroja izvršavaju različite osnovne funkcije nazivaju se elementi
strojeva. Svaki stroj može se raščlaniti na strojne dijelove, sklopove,skupine strojnih dijelova i sklopova
i elemente.

Strojni dio je osnovni dio stroja, koji obavlja točnu određenu funkciju skupa s drugim osnovnim
dijelovima (vijak, matica, zakovica, cijev, vratilo, osovina, opruga, zupčanik, itd.). Strojni dio nije
moguće rastaviti na jednostavnije dijelove.
Sklop stroja je povezani skup više strojnih dijelova, koji obavljaju određenu funkciju u sastavu stroja
(ventil, zakovica, mehanizam za brisanje vjetrobranskog stakla kod automobila i sl..).
Skupina je povezani skup više strojnih dijelova i sklopova, koji obavljaju skupnu funkciju (motor,
zupčasti mjenjač, naprava za dizanje tereta kod dizalica i sl.).
Element stroja je funkcionalna cjelina, koja kod različitih strojeva obavlja određenu elementarnu
(jednostavnu) funkciju. Element stroja može biti sam strojni dio (vijak, matica, opruga, osovina, vratilo
itd.), ali isto tako i sklop stroja (klipnjača, kotrljajući ležaj) ili skupina (spojka, kočnica, mjenjač itd.).
Opći (univerzalni) elementi stroja su strojni elementi, koji se upotrebljavaju kod različitih strojeva (vijci,
zakovice, pera, klinovi, vratila, osovine, opruge, zupčanici, ležišta itd.).
Posebni elementi strojeva su elementi strojeva, koji se upotrebljavaju samo kod posebnih vrsta strojeva
(elementi motornih vozila, elementi alatnih strojeva, elementi motora s unutrašnjim izgaranjem, elementi
parnih ili plinskih turbina, elementi hidrauličkih strojeva itd.).
strojni dio sklop stroja Skupina stroja
Namjena i podjela elemenata strojeva
Prema namjeni elementi strojeva se mogu podijeliti na:

 elementi strojeva opće primjene
 elementi strojeva specijalne primjene
Podjela elemenata strojeva

Elementi strojeva
Elementi strojeva opće primjene
specijalne primjene
Ostali elementi opće  elementi motornih
Elementi za spajanje Elementi za prijenos
namjene vozila
 zavareni spojevi  osovine i vratila  opruge  elementi stapnih
 lemljeni spojevi strojeva
 ležajevi  amortizeri
 vijčani spojevi  elementi hidrauličnih
 spojke  cijevi
pogona
 zakovični spojevi  tarni prijenosnici  spojni elementi
 elementi kružnih
 stezni spojevi  remenski cijevi
pogona
 oblikovni spojevi prijenosnici  mjerila
 elementi dizalica i

 spojevi klinovima  zupčani  senzori transportnih uređaja
prijenosnici  aktuatori  elementi alatnih
 lančani strojeva
prijenosnici
Pitanja
1. Od kojih funkcionalnih cjelina se sastoji stroj?
2. Što su elementi strojeva?
3. Kako se dijele elementi strojeva ?
Ključni pojmovi
Funkcionalna cjelina koja kod različitih strojeva obavlja određenu
element stroja
elementarnu funkciju.
Osnovni dio stroja koji obavlja točnu određenu funkciju skupa s
strojni dio
drugim osnovnim dijelovima.
Povezani skup više strojnih dijelova koji obavljaju određenu funkciju u
sklop stroja
sastavu stroja.
Povezani skup više strojnih dijelova i sklopova, koji obavljaju skupnu
skupina stroja
funkciju.

L29: Elementi strojeva za nerastavljive spojeve
Nerastavljivi spojevi
Spojeve u strojarstvu dijelimo u : nerastavljive spojeve i rastavljive spojeve.Nerastavljivi spoj je spoj
gdje se sastavljeni dijelovi ne mogu rastaviti bez razaranja ili oštećenja. U ovu skupinu spojeva spadaju:
1. Zavareni spojevi
2. Lemljeni spojevi
3. Lijepljeni spojevi
4. Zakovični spoj
5. Stezni spojevi
Zavarivanje
Zavarivanje je danas jedna od najvažnijih tehnika spajanja. To je nerastavljivo spajanje istorodnih ili
raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s dodatnim materijalom ili bez njega. U odnosu na neke
druge tehnike spajanja (npr. spajanje zakovicama) spajanje zavarivanjem osigurava manju masu
konstrukcija uz jednaka dopuštena opterećenja, a smanjuje se i broj radnih operacija kod izvođenja
procesa. Prednost manjeg utroška materijala pokazuje i kod primjene zavarivanja kao zamjene za neke
druge tehnologije pri izradi raznih strojnih dijelova (npr. kod lijevanja).
Zavarivanje se može primijeniti na širokom spektru konstrukcijskih materijala, od kojih većina otpada na
metalne materijale. To je omogućeno u nekoliko stotina vrsta postupaka zavarivanja, a njihov razvoj je i
dalje vrlo intenzivan. Postupci zavarivanja dijele se u dvije velike skupine: postupci zavarivanja pritiskom
i taljenjem. Iz skupine postupaka taljenjem najčešće se upotrebljavaju elektrolučni postupci, dok iz
skupine postupaka pritiskom su to postupci elektrootpornog zavarivanja.
Zavareni spoj izveden elektrolučnim postupkom, podvodno zavarivanje
Lemljeni spojevi
Lemljenje je nerastavljiva tehnika spajanja srodna zavarivanju, ali se odvija pomoću dodatnog
rastaljenog materijala (lema) čija je točka taljenja niža od točke taljenja materijala koji se spaja. Ne
taljenje osnovnog materijala je ujedno i velika prednost ovog postupka jer je utjecaj na strukturu (a time i
svojstva) osnovnog materijala puno manji, nego je to u postupku zavarivanja. Ovaj se postupak dijeli u
dvije osnovne skupine; meko i tvrdo lemljenje, a rjeđe se spominje i tzv. visokotemperaturno lemljenje.
Osnovni kriterij pri tome je radna temperatura, tj. minimalna temperatura u procesu spajanja na
osnovnom materijalu. Proces lemljenja se izvodi s dodatnim materijalom – lemom, a uz to se koriste i
topitelji, ponekad i zaštitni plinovi koji osiguravaju kvalitetnu pripremu i zaštitu spoja. Postupci lemljena
se uglavnom izvode kao:
 plameno lemljenje
 lemljenje pomoću lemila
 lemljenje uranjanjem
 lemljenje u peći
 otporno lemljenje.

izvor topline – plamen
osnovni materijal
dodatni materijal
Princip tvrdog lemljenja
Lijepljenje
Lijepljenje je čest i suvremeni način spajanja dijelova, a ubraja se u skupinu nerastavljivih postupaka
spajanja i provodi se najčešće bez zagrijavanja. Lijepljenje se izvodi na istorodnim, ali i raznorodnim
materijalima, a vrlo često u uvjetima kada bi neki drugi postupci spajanja nepovoljno utjecali na svojstva
konstrukcije (mehanička, eksploatacijska i sl.). Lijepljenje se izvodi ljepilima koja se razlikuju po svom
kemijskom sastavu, fizičkom stanju, temperaturi upotrebe, namjeni, mehanizmu očvršćivanja itd. Proces
ostvarivanja spoja temelji se na fizikalno-kemijskim reakcijama osnovnog materijala (dijelova koji se
lijepe) i dodatnog materijala (ljepila). Iako se lijepljenje kao način spajanja koristio i prije 6000 godina,
ono spada u suvremene postupke spajanja zbog vrlo intenzivnog razvoja u drugoj polovici 20. stoljeća te
sve većim područjima primjene u kojima sve češće zamjenjuje konvencionalne metode spajanja.
Primjer primjene konstrukcijskih ljepila u strojogradnji
Zakovični spojevi
Zakovični spojevi sve više su zamijenjeni nekom od drugih metoda spajanja. Zakivanje traži dodatne
radnje u procesu spajanja (npr. bušenje, samo oblikovanje spoja), veliki utrošak rada pa se u većini
slučajeva zakivanje zamijenilo zavarivanjem. Do sredine prošlog stoljeća, zakivanje je bila neizbježna
tehnika u izradi strojarskih konstrukcija pa se i danas mogu vidjeti mostovne i slične konstrukcije
izvedene zakovičnim spojevima. I poznate građevine ( npr. Eiffelov toranj) ili brodovi( npr. Titanic)
spajane su zakovicama.Danas ima važnu ulogu u zrakoplovnoj industriji zbog toga što neke druge tehnike
spajanja značajno utječu na svojstva osnovnog materijala te konstrukcije općenito. Još uvijek se često
koristi u građevinarstvu, domaćinstvu i sl., iako je u posljednje navedenom području sve više zastupljeno
lijepljenje.
Golden Gate most, San Francisco – čelična konstrukcija izvedena zakovičnim spojevima

Stezni spojevi
Stezni spojevi su posebna vrsta nerastavljivih spojeva čiji su spojevi izdržljivi, otporni na vibracije,
udarna i promjenjiva opterećenja. Ovom tehnologijom spajanja uglavnom se spajaju rotirajući dijelovi
(lopatice, ležajevi, rotori, ventilatori i sl.) s osovinama i vratilima. Spoj se ostvaruje dimenzijski, tj.
tolerancijama strojnih dijelova koji se spajaju.Spoj je osiguran kroz tzv. preklop, koji se pri montaži
kompenzira zagrijavanje vanjskog ili pothlađivanjem unutarnjeg elementa. Ovo je način spajanja koji je
vrlo čest u strojogradnji, a u samo nekim slučajevima mogu ga zamijeniti suvremena ljepila.
Pitanja
1. Nabrojite vrste nerastavljivih spojeva.
2. Usporedite postupke zavarivanja i lemljenja.
3. Kakvi su to stezni spojevi?
Ključni pojmovi
To je nerastavljivo spajanje istorodnih ili raznorodnih materijala,
zavarivanje
taljenjem ili pritiskom, s dodatnim materijalom ili bez njega.
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju
lemljenje pomoću rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu
cjelinu.
Lijepljenje je nerastavljivo spajanje elementa istih ili različitih
lijepljenje skupina materijala, najčešće nemetalnim materijalom kojeg
nazivamo ljepilom.
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili više elemenata pomoću
zakivanje
zakovice.
Stezni spojevi su posebna vrsta nerastavljivih spojeva čiji su spojevi
stezni spoj
izdržljivi, otporni na vibracije, udarna i promjenjiva opterećenja.
L30: Elementi strojeva za rastavljive spojeve

Rastavljivi spojevi
Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji omogućuju rastavljanje bez razaranja
ili oštećenja, a nakon toga njegovo ponovno sastavljanje. Osnovne skupine elemenata strojeva koji čine
ovakve spojeve su
1. Vijčani spojevi
2. Spojevi zaticima i svornjacima
3. Spojevi klinovima
4. Spojevi spojkama
Vijčani spojevi
Vijčani spojevi se izvode strojnim elementima vijcima ili vijcima i maticama. Vijak ima navoj, čiji se
profil ovija usponom navoja oko cilindrične jezgre zadanog promjera. Vijčani spojevi su najčešće

upotrebljavani rastavljivi spojevi, a glavna karakteristika im je jednostavno spajanje i sastavljanje te
mogućnost podešavanja sile pritezanja. Spoj se ostvaruje pritezanjem vijka/matice što izaziva
kombinaciju naprezanja unutar spoja, ali i pojavu sile trenja. Navoje dijelimo prema profilu (metrički,
cijevni, kvadratni, pilasti, trapezni, obli…), smjeru profila (lijevi i desni) te prema dubini navoja koraka
na grube i fine.
Glavni elementi vijčanog spoja su:

 vijak
 matica/cilindrični provrt s navojem
 podloška ili podložna pločica
 osigurač (po potrebi)
Najčešće vrste pričvrsnih vijaka su:

 vijak sa šestostranom glavom
 vijak za točno nalijeganje
 vijak s valjkastom glavom
 vijak s valjkastom glavom (imbus)
 vijak s upuštenom glavom
 vijak s upuštenom lećastom glavom
 vijak s narovašenom glavom za ručno pritezanje
 vijak sa samoureznim navojem
 vijak za lim
 vijak s ušicom
 vijak s prstenastom glavom
 svorni vijak
 zatik s navojem
 čep s navojem
Vijčani spoj
glava vijka
tijelo vijka
elementi spajanja
podložna pločica
matica
Zatici i svornjaci
Zatici služe za spajanje, učvršćenje, držanje, centriranje, osiguranje te slične namjene kod strojnih
dijelova. U osnovi ih dijelimo na cilindrične, konusne i zasječene zatike. Spoj zaticima temelji se na
njihovom prednaprezanju koje je posljedica njihovog uprešavanja u provrte dijelova koji se spajaju.
Česta je primjena i opružnih zatika. Ovi se strojni elementi ponekad koriste u kombinaciji sa steznim
spojevima.

Svornjaci su strojni elementi koji služe za osiguravanje zglobnih spojeva (klizni dosjed). Pri tome, ovi
strojni dijelovi miruju u svojim uležištenjima, a strojni elementi se gibaju oko njih. Po konstrukciji se
izrađuju kao cilindrični ili s glavom te se dodatno osiguravaju rascjepkama, uskočnicima, signurnosnim
pločicama i sl.
Primjer primjene zatika Primjer primjene svornjaka
Spojevi klinovima
Klinovi su strojni elementi za spajanje te torziono povezivanje vratila s remenicama,

zupčanicima, polugama, spojkama itd. Spoj se uglavnom ostvaruje oblikom i silom, a najčešće se
koriste uzdužni klinovi s nagibom te uzdužni klinovi bez nagiba (pera – prijenos veze samo
oblikom). Također, postoje i poprečni klinovi koji služe za podešavanje položaja dijelova i
njihovo pritezanje ili za sastavljanje dijelova radi prenošenja sila. U ovu skupinu spojeva mogu
se svrstati i spojevi ostvareni klinastim i zupčastim vratilima te poligonalnim profilnim
vratilima.
Različite vrste klinova i pera
Spajanje spojkama
Spojke služe za spajanje dva uzdužna vratila s ciljem prijenosa okretnog momenta.
Konstrukcijski se izvode kao čvrste spojke, pokretne spojke te uključno-isključne spojke. Čvrste
spojke služe isključivo za spajanje vratila koja leže u istoj osi, a isključivanje i uključivanje
omogućeno je samo u stanju mirovanja. Pokretne spojke služe za spajanja vratila čije se osi ne
podudaraju ili se njihov položaj mijenja tijekom rada. Uključno-isključne spojke omogućavaju
prekid i uspostavu veza između vratila tijekom rada.
Primjer spojke (elastična spojka)

Pitanja
1. Koja je specifičnost rastavljivih spojeva?
2. Koji su elemnti vijčanog spoja?
3. Čemu služe zatici, a čemu svornjaci?
4. Koja je razlika između klinova i pera?
5. Za što se koriste spojke?
Ključni pojmovi
Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji
rastavljivi spojevi omogućuju rastavljanje bez razaranja ili oštećenja, a nakon toga
njegovo ponovno sastavljanje.
Vijčani spojevi izvode se strojnim elementima vijcima ili vijcima i
vijčani spojevi maticama. Vijak ima navoj, čiji se profil ovija usponom navoja oko
cilindrične jezgre zadanog promjera.
Zatik služi za spajanje, učvršćenje, držanje, centriranje, osiguranje
zatik
te slične namjene kod strojnih dijelova.
Svornjak je strojni elementi koji služe za osiguravanje zglobnih
svornjak
spojeva (klizni dosjed).
Klin je strojni elementi za spajanje te torziono povezivanje vratila s
klin
remenicama, zupčanicima, polugama, spojkama itd.
pero Pero je uzdužni klin bez nagiba.
Spojka služi za spajanje dva uzdužna vratila s ciljem prijenosa
spojka
okretnog momenta.
L31: Elementi strojeva za kružno gibanje i prijenos snage

Osovine i vratila
Osovine su strojni elementi koji nose na sebi mirujuće ili rotirajuće strojne dijelove (remenice, zučpanici
i sl.) Osovine mogu mirovati, tako da se smješteni dijelovi na njima ne okreću ili da rotiraju zajedno sa
pričvršćenim strojnim dijelovima. Osovine mogu biti opterećene samo na savijanje i ne prenose strojni
element.
Vratila, kao i osovine, na sebi nose strojne dijelove, ali se ti dijelovi stalno okreću te prenose okretni
moment. Opterećena su na savijanje i uvijanje.
Koljenasto vratilo motora s unutarnjim izgaranjem

Ležajevi
Ležaj je strojni element koji služi za vođenje pokretnih strojnih dijelova (osovine, vratila). Prenosi
vanjska opterećenja ili sile između tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema njima.
Prema vrsti trenja, ležajevi se dijele na:
 klizne ležajeve (funkcija je omogućena kroz trenja klizanja)
 valjne ležajeve (funkcija je omogućena kroz trenja valjanja)
Klizni ležaj omogućuje vođenje pokretnih strojnih dijelova i prijenos opterećenja s rukavca osovine ili
vratila na posteljicu ležaja. Klizne površine podmazane su uljem, a rjeđe mašću ili krutim sredstvima za
podmazivanje. Prema djelovanju opterećenja razlikuju se radijalni i aksijalni klizni ležajevi. Radijalni
ležajevi nazivaju se još i nosećim ležajevima, dok se aksijalni nazivaju uporni ili potporni ležajevi.
Postoje još i klizni ležajevi za vođenje koji služe samo za vođenje, a ne prenose nikakva vanjska
opterećenja
Valjni ležaj, kao i klizni ležaj, osigurava vođenje pokretnih strojnih dijelova, umetnutih u odgovarajuće
kućište. Sastavljeni su od unutarnjeg i vanjskog prstena, između kojih se, u odgovarajuće oblikovanom
kavezu, vrte valjna tijela. Među valjnim tijelima prevladava trenje valjanja. Valjni ležajevi mogu
istovremeno prenositi radijalno i aksijalno opterećenje, samo radijalno ili samo aksijalno . S obzirom na
vrstu valjnih tijela, dobivaju i imena: kuglični, valjkasti, bačvasti, igličasti itd.
Klizni ležaj Valjni ležaj
Spojke
Spojka je strojni element koji služi za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina ili vratila u svrhu
prenošenja okretnog momenta. Osim prenošenja momenta, spojke osiguravaju:
 kompenzaciju odstupanja osi vratila ili osovina
 prigušenje vibracija, titranja, oscilacija
 osiguranje od preopterećenja i sl.
Obzirom na konstrukciju i primjenu, spojke se dijele na:
 neelastične spojke – kruti prijenos okretnog momenta
o čvrste spojke
o pomične (kompenzacijske)
 elastične – dopuštaju uvijanje i elastično prenose moment
 tarne – okretni moment prenose trenjem
 hidromehaničke spojke – okretni moment prenosi se mlazom fluida
 specijalne spojke.
Tarna jednolamelna spojka Elastična spojka

Remenski prijenos
Remenski prijenos prenosi sile i okretna gibanja između vratila, a naročito su prikladni za veće razmake
osi vratila. Zbog elastičnosti remena, remenski prijenosi rade gipkije, nego lančani i zupčani prijenosi.
Ovakav prijenos snage osigurava miran rad, bez buke, a strojni elementi koji se koriste pri remenskom
prijenosu (remenice i remenje) spadaju u jedne od najjeftinijih prijenosnika snage. Vrsta i materijali
izrade remenica i remenja odabiru se isključivo prema namjeni prijenosnika snage, tj. uvjetima
eksploatacije, uz uvjet da kombinacija materijala remena i remenice osigurava dovoljan koeficijent trenja
kako bi se sile i okretna gibanja uopće mogla prenijeti s jednog vratila na drugo (osim kod zupčastog
remena). Remeni i remenice, osim po vrsti materijala, razlikuju se i prema samoj konstrukciji, pa tako
razlikujemo valjkasto, plosnato, klinasto i zupčasto remenje i remenice.
Prijenos klinastim remenom Prijenos zupčastim remenom
Lančani prijenos
Kod lančanog prijenosa, prijenos se vrši pomoću veze oblikom. Ovaj prijenos upotrebljava se u uvjetima
gdje je remenski prijenos onnemogućen zbog loših prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi. Ovi
prijenosnici s manjim obuhvatnim kutovima prenose znatno veće sile u usporedbi s remenskim
prijenosnicima. Ipak, lančani prijenosi su često skupi, imaju malu elastičnost te zahtijevaju složenije
održavanje. Lančani prijenos sastoji se od lanca i lančanika. Lanci se dijele u dvije skupine: zglobni i
člankasti. Zglobni lanci (sa svornjacima, rastavljivi, Gallov, valjkasti, s tuljkom, zupčasti itd.)
upotrebljavaju se kao pogonski lanci, dok se člankasti lanci koriste samo pri podizanja tereta.
Lančani prijenos
Zupčani prijenos
Zupčanici prenose okretno gibanje s jednog vratila na drugo pomoću veze oblikom, tj. zahvata zubi.
Zupčanom prijenosu nije potreban dodatni elemnt kao što je to kod remenskog prijenosa bio remen, tj.
lanac kod lančanog prijenosa. O zupčanom prijenosu govorimo kada se u sprezi nađu najmanje dva
zupčanika. Kod zupčanog prijenosa razlikuju se:
 prijenosnici sa stalnim prijenosnim omjerom
 mjenjači brzina
 razdjelni prijenosi.
Prema međusobnom položaju osi vratila, zupčanici mogu imati sljedeće oblike:
 čelnici (paralelna vratila)
 ozubnice (promjena kružnog gibanja u pravocrtno)
 stožnici (vratila koja se sijeku)
 vijčani zupčanici (mimosmjerna vratila)
 puževi i pužna kola (mimosmjerna vratila, najčešće 90 °)

Zupčani prijenos
Pitanja
1. Koja je razlika između osovina i vratila?
2. U koje dvije osnovne skupine dijelimo ležajeve obzirom na njihovu konstrukciju?
3. Čemu služe spojke?
4. Usporedite remenske, lančane i zupčane prijenosnike.
Ključni pojmovi
Osovine su strojni elementi koji nose na sebi mirujuće ili rotirajuće
osovine
strojne dijelove.
Vratila, kao i osovine, na sebi nose strojne dijelove, ali se ti dijelovi
vratila
stalno okreću te prenose okretni moment.
Ležaj je strojni element koji služi za vođenje pokretnih strojnih
dijelova (osovine, vratila) te prenosi vanjska opterećenja ili sile
ležaj
između tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema
njima.
Spojka je strojni element koji služi za stalno ili povremeno spajanje
spojka
dviju osovina ili vratila u svrhu prenošenja okretnog momenta.
Remenski prijenos prenosi sile i okretna gibanja između vratila, a
remenski prijenos
naročito su prikladni za veće razmake osi vratila.
Kod lančanog prijenosa, prijenos se vrši pomoću veze oblikom.
lančani prijenos Ovaj prijenos upotrebljava se u uvjetima gdje je remenski prijenos
nemoguć zbog loših prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi.
Zupčanici prenose okretno gibanje s jednog vratila na drugo pomoću
zupčani prijenos
veze oblikom, tj. zahvata zubi.
L32: Elementi strojeva za pretvaranje gibanja

Nastavna cjelina:TVVS-2-5
Oznaka lekcije:L32
Elementi strojeva za pretvaranje gibanja
Mehanizam (engl. mechanism, prema grč. μηχανή: stroj), mehanička naprava ili njezin dio koji se sastoji
od pokretnih elemenata, međusobno povezanih da se pokretanjem jednoga - uzrokuje gibanje ostalih.
Služi za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu . Članovi su međusobno povezani vezama
kojima se ujedno omogućuje određeno relativno gibanje jednoga člana u odnosu na drugi. Dva

međusobno povezana člana nazivaju se kinematičkim parom. Kinematički parovi razlikuju se prema vrsti
veze, odnosno prema tomu, koliko im stupnjeva slobode gibanja veza dopušta. Nevezano, tj. slobodno
tijelo u prostoru ima ukupno šest stupnjeva slobode gibanja: tri komponente translacije i tri rotacije.
Najmanji broj stupnjeva slobode imaju rotacijski, translacijski i vijčani kinematički parovi (jedan), a
najveći ih ima kinematički par ( pet ) a čine ga dva člana u slobodnom dodiru u prostoru.
Mehanizmi se prema funkcionalnoj namjeni i konstrukcijskim karakteristikama dijele na:
 polužne mehanizme
 krivuljne mehanizme
 vijčane mehanizme
Polužni mehanizmi imaju za članove poluge, međusobno povezane zglobovima. Poluga je čvrsto tijelo,
najčešće u obliku ravna ili zakrivljena štapa, koje se pod utjecajem sila može zakretati oko jedne osi.
Jedan je od najjednostavnijih takvih mehanizama - zglobni četverokut, sastoji se od četiriju članova
međusobno povezanih rotacijskim zglobovima. Promjenom duljina pojedinih članova i zamjenom
nepomičnoga člana (inverzijom) mogu se kod toga jednostavnog mehanizma ostvariti različita gibanja
pogonskog i radnog člana. Kod polužnog mehanizma, poluge se translacijski i/ili rotacijski pomiču oko
nepomičnog člana, odnosno u zglobu i na taj način pretvaraju translacijsko gibanje u rotacijsko i obrnuto.
Polužni zglobni trokut Polužni zglobni četverokut Polužni mehanizam kod bicikla
Polužni mehanizam kod radnog stroja Polužni upravljački mehanizam vozila
Krivuljni mehanizmi nalaze vrlo široku primjenu kod različitih tehnoloških procesa. Prijenos gibanja
ostvaruje se dodirom pogonskog i radnoga člana, a odabirom oblika pogonskoga člana (grebena) mogu se
ostvariti gotovo sve vrste gibanja koje se pojavljuju u tehničkoj primjeni. Uz pomoć krivuljnih elemenata,
koristeći njihove mehanički izvedene krivulje, prenosi se gibanje s pogonske na pogonjenu stranu.

Bregasti mehanizam Krivuljni mehanizam
Bregasta osovina pokreće se koljenastim vratilom preko remenskog prijenosa. Okretanjem bregaste
osovine, brjegovi osovine potiskuju ventile prema dolje, a opruge na ventilima vraćaju ventil u početni
položaj. Bregastim mehanizmom se rotacija, okretanje bregaste osovine, pretvara u translaciju ventila.
Vijčani mehanizmi koriste se za prijenos i pretvorbu kružnog gibanja u pravocrtno i obrnuto. Uz

njihovu pomoć postižu se velike aksijalne sile pri malim momentima vrtnje, npr. u vijčanim vretenima i
napravama za posmak u strojevima za obradu, vijčanim prešama, vijčanim dizalima, ventilima, škripcima
i sl. Pokretni navojni spoj čine: navojno vreteno, koje je obično veće dužine i odgovarajuća pomična
matica.
Prigon zupčanika – zubna letva pretvara

Navojno vreteno i matica – translacijski prigon
rotaciju u translaciju
Pitanja
1. Što je mehanizam?
2. Navedite neke mehanizme.
3. Objasnite razliku između polužnih, krivuljnih i vijčanih mehanizama.
Ključni pojmovi
Mehanizam je naprava koja se sastoji od elemenata koji su međusobno
mehanizam povezani tako da se pokretanjem jednoga - uzrokuje gibanje ostalih.
Služi za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu .
polužni mehanizam Mehanizam čiji su članovi poluge, međusobno povezane zglobovima.
Mehanizam čiji su članovi krivuljni elementi kako bi uzrokovali
krivuljni mehanizam
gibanje prema krivulji.
vijčani mehanizam Mehanizam čiji su članovi navojno vreteno i matica.

L33: Općenito o toplinskoj obradi, podjela i parametri
Što je to toplinska obrada?

Toplinski obradu čini niz postupaka kojima se nekoj leguri mijenjaju svojstva tako da se ona u krutom
stanju podvrgne kontroliranom slijedu ugrijavanja i hlađenja da bi se njezina struktura, u odnosu na
početnu - promijenila. Dakle, osnovni parametri svake toplinske obrade su temperatura i vrijeme, a cilj
ovakvih procesa je promjena strukture koja rezultira promjenom nekih važnih svojstava materijala, kao
što su tvrdoća, žilavost, otpornost na trošenje itd.
Podjela toplinskih obrada

Danas je u području materijala prisutan veliki broj dostupnih toplinskih obrada. Osim klasičnih
toplinskih postupaka ( kaljenje i žarenje ) u postupke toplinske obrade uvrštavaju se i razni postupci
modificiranja površina strojnih elemenata, neki postupci prevlačenja te proces precipitacijskog očvrsnuća.
Kaljenje
Kaljenje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji od zagrijavanja čelika na određenu
temperaturu kaljenja, zadržavanja na toj temperaturi i naglog hlađenja pri čemu se stvara posebno tvrda
struktura u materijalu koju nazivamo martenzitnom strukturom. Ovo je jedna od najčešćih toplinskih
obrada čelika, a čelik nakon kaljenja postaje tvrd, krhak i otporan na trošenje.
Zagrijavanje elemenata u pećima prije toplinske obrade

Žarenje
Žarenje je postupak kojim materijal zagrijavamo na određenu temperaturu, a nakon toga se najčešće
kontrolirano sporo hladi. Različitim postupcima žarenja postiže se homogenizacija strukture, mijenja se
raspored i veličina kristalnih zrna, smanjuju se unutarnje napetosti, a raste žilavost materijala. Postupci
žarenja su tipični primjeri toplinskih obrada koje se primjenjuju nakon nekih drugih tehnologija obrade
koje su za posljedicu imale nepovoljnu promjenu strukture materijala.

Toplinsko-kemijske obrade i modifikacija površina
Kaljenje, žarenje i slični postupci provode se na strojnim elementima na način da se mijenja struktura tih
predmeta po njihovom cijelom presjeku. Ponekad to nije potrebno, ni poželjno pa postoji niz toplinskih i
sličnih obrada koje se primjenjuju samo na površinama tih elemenata kako bi one poprimile potrebna
svojstva. Na primjer, zupčanici i slični strojni elementi moraju biti otporni na trošenje kako bi njihov
vijek trajanja bio što dulji. Istovremeno, takvi elementi moraju imati i određenu žilavost da podnesu
udarna opterećenja. Zbog toga se na takvim strojnim dijelovima provodi toplinska obrada samo
površinskih slojeva postupcima modifikacije površina kao što su cementiranje, nitriranje, boriranje,
karbonitriranje, nitrokarburiranje i sl. U ovu skupinu modifikacija površinskih slojeva spadaju i
suvremeni postupci prevlačenja strojnih elemenata tankim slojevima raznih karbida i sličnih spojeva koji
elementima, u ovom slučaju reznim alatima, daju izvrsnu otpornost na trošenje i ostala svojstva potrebna
za dugotrajan i kvalitetan rad.
Primjer površinske toplinske obrade zupčanika i reznih alata modificiranih toplinskim postupcima prevlačenja
Zanimljivo
U posebnu skupinu toplinskih obrada spadaju i obrade precipitacijskim očvrsnućem. Precipitacijsko

očvrsnuće je još jedan od mehanizama koji inženjeri imaju na raspolaganju za promjenu strukture
materijala i poboljšavanje mehaničkih svojstava. Ova je pojava otkrivena sasvim slučajno 1906. godine
na legurama na bazi aluminija. Naime, utvrđeno je da se nekim aluminijskim legurama zagrijanim na
500 °C te potom hlađenim u vodi, struktura dodatno mijnja - tek nakon nekoliko dana! Prva značajna
upotreba ovakvim materijala koji su uz malu gustoću davali i zavidnu čvrstoću bila je izrada konstrukcija
za zračne brodove – cepeline.
Osnovna konstrukcija cepelina izrađena iz precipitacijski očvrsnute aluminijske legure
Pitanja
1. Objasnite pojam toplinske obrade.
2. Koje su osnovne skupine toplinskih obrada?
3. Što je kaljenje?
4. Što je žarenje?
5. Čemu služe postupci modifikacija površinskih slojeva strojnih elemenata?

Ključni pojmovi
Toplinski obradu čini niz postupaka kojima se nekoj leguri mijenjaju
svojstva tako da se ona u krutom stanju podvrgne kontroliranom
toplinska obrada
slijedu ugrijavanja i hlađenja da bi se struktura u odnosu na početnu
promijenila.
Kaljenje je postupak toplinske obrade čelika koji se sastoji od
zagrijavanja čelika na određenu temperaturu kaljenja, zadržavanja na
kaljenje
toj temperaturi i naglog hlađenja, pri čemu se stvara posebno tvrda
struktura u materijalu koju nazivamo i martenzitnom strukturom.
Žarenje je postupak kojim materijal zagrijavamo na određenu
temperaturu, a nakon toga se najčešće kontrolirano sporo hladi.
žarenje provodi se radi homogenizacije strukture, promjene oblika i
rasporeda kristalnih zrna te popuštanja napetosti i smanjenja tvrdoće
materijala.
L34: Korozija metala, pojam, podjela, opis oblika korozije i

osnovni postupci zaštite
Pojam korozije metala

Pod korozijom se podrazumijeva proces razaranja konstrukcijskih metala podvrgnutih djelovanju
određenih fizikalno-kemijskih procesa. Prema HRN EN ISO 8044:2001 “Korozija i zaštita metala i legura
- Osnovni nazivi i definicije “ korozija je fizikalno kemijska interakcija između materijala i okoliša, čiji
rezultat su promjene u svojstvima materijala koja mogu voditi k slabljenju nosivosti i funkcionalnosti
konstrukcije.
Konstrukcijski metali se dobivaju iz rudače uz upotrebu energije. Iz prirodnih i stabilnih spojeva s malo
energije (taljenjem) proizvedu se čisti metali koji su u nestabilnom stanju. Prema zakonima
termodinamike, tako proizvedeni metali teže vratiti se u stabilno - prirodno prvotno stanje. Takvo stanje
se postiže korozijskim procesima, prilikom kojih se energija oslobađa, a korozijski produkt je sličan
početnoj rudači.
Korozija izaziva nenamjerno razaranje konstrukcijskih materijala koje nanosi ogromne štete
gospodarstvu. Korozija je danas jedan od važnih čimbenika svjetske krize materijala i energije i uzrok je
znatnih gubitaka u gospodarstvu svake zemlje.
Čimbenici koji uvjetuju koroziju mogu se podijeliti na: kemijske, fizikalne, biološke i električne.
Metali , prema korozijskom ponašanju mogu biti:
Imuni - ako ne korodiraju jer ne postoji afinitet za proces korozije

Aktivni - ako korodiraju
Pasivni - ako vrlo sporo korodiraju zbog snažnog kočenja procesa korozije
Sklonost metala prema koroziji ovisi o njegovom potencijalu. Što mu je potencijal viši, odnosno što je
metal plemenitiji, to je manje sklon koroziji.

Podjela korozije
Prema mehanizmu djelovanja korozija se dijeli na:
a) kemijsku
b) elektrokemijsku
a) Kemijska korozija
Do kemijske korozije dolazi uslijed izravnog spajanja atoma metala s atomima sredine koja ga okružuje.
Proces teče tako, da se molekule kisika adsorbiraju na površinu bakra, raspadaju se u atome (O2 = O +
O), pa atom kisika oduzima elektron dvama atomima bakra (2Cu - 2e = 0-- ) i gradi molekulu bakarnog
oksida (Cu2O). Simbolički izražen proces glasi ovako:
4Cu + O2 = 2Cu2O
Na ovaj način stvoren molekularni sloj bakrenog oksida propušta kisik pa se korozija nastavlja u dubini.
Korozija vijčanog spoja
b) Elektrokemijska korozija
Kod elektrokemijske korozije odigravaju se slični procesi kao kod galvanskog elementa.Galvanski
element sastoji se od jedne Cu i Zn ploče i elektroprovodne tekućine, elektrolita (slika). Ovakav spoj ili
galvanski element stvara električni napon. Kada je strujno kolo zatvoreno, onda električna struja izvan
elementa teče od pozitivnog pola (Cu) prema negativnom polu (Zn), a u samom elektrolitu od negativnog
prema pozitivnom polu. Cink se kao metal negativnog pola razjeda (troši), a metal pozitivnog pola ostaje
nepromijenjen.
Galvanske elemente mogu stvoriti svi metali, pod uvjetom da se međusobno razlikuju.Dva ista metala ne
stvaraju nikakav napon. Koliki će se napon uspostaviti, ovisi od vrste metala koji obrazuju galvanski
element. Primjerice, element sastavljen od bakra i cinka daje napon od 1,13 Volti (korištenjem elektrolita
određenog sastava).
Postupci zaštite od korozije
Strojarske konstrukcije mogu se zaštititi od procesa korozije različitim metodama.Najčešći načini zaštite
su:
 elektrokemijske metode zaštite,
 zaštita od korozije obradom korozivne sredine,
 oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama,
 zaštita odabirom korozijski postojanih materijala,
 zaštita prevlakama.

Pitanja:
1. Što je korozija i zašto se javlja?
2. Kako bi definirali kemijsku i elektrokemijsku koroziju?
3. Može li se proces korozije usporiti i kako?
Primjeri korozije na motoru i vozilima :
Korozija na sklopu vijka, podloške i matice uz

prisutnost vlage Kemijska korozija karoserije vozila izložene
atmosferskom utjecaju
Primjer pitting korozija na vozilu Primjer privremene zaštite alata i rezervnih dijelova od
korozije metodom konzervacije
Korisni linkovi
Link: http://corrosionjournal.org
Link: http://corrosion.org/
Ključni pojmovi
To je fizikalno kemijska interakcija između materijala i okoliša, čiji rezultat
korozija su promjene u svojstvima materijala koja mogu voditi slabljenju nosivosti i
funkcionalnosti konstrukcije.
Proces do kojega dolazi uslijed neposrednog spajanja atoma metala s
kemijska korozija
atomima sredine koja ga okružuje.
elektrokemijska Proces do kojega dolazi kad su u spoju dva metala različitog naponskog
korozija potencija u prisutnosti elektrolita.
Postupak koji se poduzima u različitim prilikama kako bi se proces korozije
zaštita od korozije
usporio.

L35: Osnove obrade deformiranjem lima, kovanje i prešanje,
valjanje, duboko vučenje i istiskivanje
Oznaka lekcije:L35
Postupak obrade deformiranjem

Tehnički postupci oblikovanja proizvoda obradom bez odvajanja čestica su utemeljeni na svojstvu
plastičnosti materijala. Plastične deformacije uzrokuju promjenu izgleda obradka. Materijal pod
djelovanjem velike sile počinje teći i dolazi do promjene oblika. Promjene oblika i dimenzija povezane su
u mikrostrukturi materijala s promjenom kristala i kristalnih rešetaka te zbog toga i promjena mehaničko-
fizikalnih svojstava materijala
Obrada deformiranjem limova

Limovi su vrlo česti poluproizvod koji se koristi pri izradi strojarskih konstrukcija raznih namjena.
Izrađuju se postupcima oblikovanja deformiranjem u širokom spektru vrsta materijala, dimenzija,
kvaliteta obrade itd. Njihova daljnja prerada je jednostavna, a izvodi se obradama sa i bez odvajanja
čestica te raznim tehnikama spajanja. Pri tome, najzastupljenije su obrade rezanja, ravnanja, savijanja,
probijanja i previjanja.
Najčešće se primjenjuje obrada savijanjem. Savijanje limova osigurava izradu elemenata složene
geometrije jednostavnim alatima i uređajima. Savijanje limova se dijeli na: kružno savijanje, savijanje
pod kutom (oštrokutno savijanje) i profilno savijanje.
Kutno savijanje limova na prešama
Kružno savijanje limova

Kovanje
Kovanje je obrada materijala bez odvajanja čestica kod koje se promjena oblika i dimenzija vrši
udarcima bata po otkivku koji je položen na nakovanj. Obrada je češće u toplom stanju, ali može biti i u
hladnom . Prema načinu na koji se obavlja preoblikovanje, postoji:
 ručno kovanje
 strojno kovanje

Ručno kovanje je postupak preoblikovanja materijala udarcima kovačkog čekića po otkivku. Otkivak se
zagrije u kovačkoj vatri do bijelog sjaja. Kovačkim klještima se vadi iz vatre i polaže na nakovanj.
Otkivak postupno mijenja oblik i dimenzije pod udarcima čekića. Točnost dimenzija, oblika, kvaliteta
proizvoda i količina ovise isključivo o preciznosti i iskustvu kovača.
Strojno kovanje je moderniji način kovanja. Omogućava kovanje od najmanjih otkivaka do otkivaka vrlo
velikih dimenzija. Dimenzije otkivka ovise samo o veličini stroja. Postupak može biti u toplom i
hladnom stanju. Za kovanje u toplom stanju u procesu proizvodnje potrebne su i kovačke peći.
Ručno i strojno kovanje može se izvoditi kao slobodno kovanje i kovanje u ukovnjima (kalupima).
Kovanje u ukovnjima
Valjanje
Valjanje je postupak oblikovanja deformiranjem kod kojega se lijevani blok materijala (ingot) propušta
između okretajućih valjaka smanjujući mu presjek. Blok poprima željeni oblik, a istovremeno se
materijalu poboljšavaju mehanička svojstava. Postupak započinje valjanjem ingota u poluproizvode.
Valjati se može u toplom i hladnom stanju. Materijali većeg presjeka valjaju se pretežno u toplom stanju,
zbog veće plastičnosti i mogućnosti puno većih redukcija presjeka te manjih sila i manjeg utroška rada.
Materijali manjeg presjeka valjaju se pretežno u hladnom stanju, jer se postiže kvalitetnija površina
proizvoda, uske tolerancije mjera te veća tvrdoća.
Valjanjem se proizvode limovi, trake, folije, šipke, profili, cijevi. Najčešće se izvodi na strojevima koje
nazivamo valjaoničkim stanovima, ali s obzirom na zadanu geometriju traženog proizvoda ili
poluproizvoda, može se izvoditi i na strojevima specijalnih konstrukcija.
Valjanje ingota na valjaoničkim stanovima

Duboko vučenje i istiskivanje
Duboko vučenje je postupak obrade metala deformiranjem koji u serijskoj proizvodnji zauzima vrlo
važno mjesto. Prvenstveno se odnosi na obradu u hladnom stanju, a u specifičnim slučajevima i u toplom.
Cilj ovog postupka je, iz ravne metalne ploče, dobiti posude raznih oblika poprečnog presjeka pomoću
posebno konstruiranih alata. Razvoj dubokog vučenja odvijao se paralelno s razvojem automobilske i
avionske industrije, premda i u svakodnevnom životu nailazimo na široki asortiman proizvoda dobivenih
dubokim vučenjem (npr.: dijelovi karoserija automobila, rezervoari, hladnjaci, dijelovi za hladnjake u
domaćinstvu i štednjake, posuđe, metalna ambalaža, itd.) Budući da se ovom tehnologijom u hladnom
stanju poboljšavaju mehaničke karakteristike materijala, ona se koristi pri proizvodnji najvažnijih
dijelova aviona, u svemirskoj tehnici i sl..
Proizvodi dobiveni dubokim vučenjem
Istiskivanje je postupak obrade deformiranjem koji se provodi u hladnom, toplom ili polutoplom stanju.
Prvenstveno služi za proizvodnju okruglih, četvrtastih i profiliranih šipki i cijevi i to uglavnom iz
obojenih metala (zbog velikih sila uglavnom se ne primjenjuje za čelične poluproizvode). Postupak
zahtijeva sirovac visoke kvalitete, a osigurava izradu poluproizvoda složene geometrije i uskih tolerancija
mjera.
Profili izrađeni postupkom istiskivanja
Pitanja
1. Na čemu se temelje postupci obrade deformiranjem?
2. Nabrojite neke obrade deformiranjem primjenjive na limovima.
3. Što je kovanje?
4. Objasnite proces valjanja.
5. Koja je svrha postupka dubokog vučenja?
6. Što se proizvodi postupcima istiskivanja?

Ključni pojmovi
Savijanje limova je postupak obrade metala bez skidanja strugotine,
kod kojeg se u poprečnom presjeku unutrašnji dio skraćuje i
savijanje
opterećen je na tlak, dok se vanjski dio produljuje i opterećen je na
vlak.
Kovanje je obrada materijala bez odvajanja čestica kada se
kovanje promjena oblika i dimenzija vrši udarcima bata po otkivku koji je
položen na nakovanj.
Valjanje je postupak oblikovanja deformiranjem kod kojega
valjanje se lijevani blok materijala (ingot) propušta između okretajućih
valjaka smanjujući mu presjek.
Duboko vučenje metala je postupak strojne obrade metala u kojem
se obradak (platina ili rondela), najčešće u hladnom stanju, provlači
duboko vučenje
kroz jednu ili više matrica u novi željeni oblik, korištenjem
posebnih alata.
Istiskivanje je postupak obrade deformiranjem koji se provodi u
hladnom, toplom ili polutoplom stanju. Prvenstveno služi za
istiskivanje proizvodnju okruglih, četvrtastih i profiliranih šipki i cijevi i to
uglavnom iz obojenih metala (zbog velikih sila uglavnom se ne
primjenjuje za čelične poluproizvode).
L36: Postupci pripreme, operacije i proces sastavljanja

Uvod
Industrijski načinjeni tehnički proizvodi često se sastoje od više ugradbenih elemenata koji se izrađuju u
različitim vremenima i na različitim mjestima. Zadatak montaže je, da se sustav ugradbenih elemenata
nekog proizvoda sklopi u sustav veće kompleksnosti određene namjene, u određenom broju komada, u
jedinici vremena.
Sustav ugradbenih elemenata nekog proizvoda može se sastojati od dijelova, sklopova i bezobličnih tvari.
Dijelovi su geometrijski određene tvorevine nastale obradom nekog materijala, iz jednoga komada.
Sklopovi su geometrijski određene tvorevine sastavljene od najmanje dva ugradbena elementa.
Bezoblične tvari su plinovi, tekućine, praškovi i granulat.

Montažne linije na sklapanju motora s unutarnjim izgaranje
Sastavljanje (montaža) proizvoda
Proces montaže jest odvijanje radnji potrebnih za sklapanje proizvoda, prema određenim zakonitostima
(tehničkim, tehnološkim, ekonomskim, sociološkim itd.) Proces montaže sastoji se od niza aktivnosti
(uzastopnih ili usporednih) tj. radnji – operacija. Ove radnje (operacije), ovisno o obliku montaže, izvode
čovjek ili stroj, a s ciljem ostvarenja unaprijed definirane tvorevine (proizvoda).
S obzirom na temeljne činitelje (geometrijska i fizikalna svojstva elemenata koji se ugrađuju, strukturu
proizvoda, redoslijed sklapanja) definira se montažni proces, a sastoji se od tri osnovna dijela:
1. strukture
2. tijeka
3. montažnih operacija.
Struktura procesa određena je strukturom proizvoda, a iskazuje se mogućnošću podjele procesa, tako da
se dijelovi procesa mogu izvoditi nezavisno jedan od drugoga i vremenski usporedno. Stoga se neki
cjelokupni montažni proces dade raščlaniti na predmontaže i završnu montažu. Tijek definira slijed
izvođenja montažnih operacija. Najvažniji dio montažnog procesa su montažne operacije. Montažne
operacije dijele se prema DIN 8593 u pet skupina.
Montažne operacije (DIN 8593)

Rukovanje Kontrola Podešavanje Pomoćne funkcije Spajanje
Spremanje  mjerenje  namještanje  čišćenje  sastavljanje
 sređeno  ispitivanje  prilagođavanje  skidanje srha  punjenje
spremanje  brojenje  označavanje  pritiskivanje
 djelomično  utiskivanje  natiskivanje
sređeno  hlađenje  praoblikovanje
Promjena količine  zagrijavanje  preoblikovanje
 odjeljivanje  zavarivanje
 dodjeljivanje  lemljenje
 odvajanje  lijepljenje
 udruživanje  tekstilom
 sortiranje
Gibanje
 zakretanje
 orijentiranje
 pozicioniranje
 sređivanje
 vođenje
dodavanje
Osiguranje
 stezanje
 otpuštanje
Proces pripreme, razrada operacija i procesa sastavljanja obuhvaća projektiranje sastavljanja, tj. montaže.
Ovaj postupak započinje razradom tehničke dokumentacije proizvoda, modela ili prototipa. Temeljem

ovih podataka definira se redoslijed sklapanja, elementi rada (alati i naprave), određuju se vremena
potrebna za pojedine radnje, izrađuje se graf prethodnosti, pojedinim radnim mjestima dodjeljuju zadani
elementi te izvode potrebne korekcije. Sve ove radnje čine plan procesa montaže koji čini temeljni
dokument svakog procesa sastavljanja.
Pitanja
1. Definirajte pojam procesa montaže.
2. Od čega se sastoji montažni proces?
3. Kako dijelimo montažne operacije?
Ključni pojmovi
Proces montaže jest odvijanje radnji potrebnih za sklapanje
montaža proizvoda, prema određenim zakonitostima (tehničkim,
tehnološkim, ekonomskim, sociološkim itd.)
Dijelovi su geometrijski određene tvorevine nastale obradom nekog
dijelovi
materijala, iz jednoga komada.
Sklopovi su geometrijski određene tvorevine sastavljene od
sklopovi
najmanje dva ugradbena elementa.
L37: Vozačka i prometna dozvola

Oznaka lekcije:L37
Vozačka dozvola
Vozačka dozvola je javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo (MUP) i kojom se dokazuje
pravo upravljanja određenim kategorijama ili vrstama vozila. Vozačka dozvola se izdaje u policijskoj
upravi, odnosno policijskoj postaji. Osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene
kategorije, odnosno dobiva vozačku dozvolu određene kategorije ako je:
 duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije,
 navršila minimalnu starosnu dob,
 položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije,
 ukoliko je nastanjena u Republici Hrvatskoj te ima prebivalište, prijavljeno boravište na razdoblje
od najmanje 185 dana, uobičajeno prebivalište, školuje se ili ima odobren privremeni ili stalni
boravak.
Postupak izdavanja vozačke dozvole

Službenik na šalteru ispisuje Obrazac zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, a podnositelj zahtjeva
svojim potpisom na obrascu potvrđuje točnost ispisanih podataka. Podnositelj zahtjeva za izdavanje
vozačke dozvole mora obavezno priložiti:
 uvjerenje o položenom vozačkom ispitu
 liječničko uvjerenje koje ne smije biti starije od šest mjeseci
 jednu fotografiju
 naknadu u državnim biljezima
 dokaz o uplati:
 naknada za redovni postupak
 ili naknada za žurni postupak

Prednja strana vozačke dozvole Zadnja strana vozačke dozvole
Kategorije vozila
Vozačka dozvola izdaje se za upravljanje vozilima koja su svrstana u AM, A1, A2, A, B, B E, C1, C1 E,
C, CE, D1, D1E, D, D E, F, G i H kategorije vozila. Detaljnija kategorizacija se nalazi u tablici na kraju
ove lekcije.
Prometna dozvola
Prometna dozvola je javna

isprava koju je izdalo
nadležno državno tijelo.
Njom se dokazuje pravo
označivanja određenog
vozila određenim
registarskim pločicama i
vlasništvo tih pločica.
Prometna dozvola služi kao
dokaz da je vozilo tehnički
ispravno za sigurno
sudjelovanje u prometu.
Pitanja
1. Što je i gdje se izdaje vozačka dozvola?
2. Koji su uvjeti za izdavanje vozačke dozvole?
3. Objasnite postupak izdavanja vozačke dozvole?
4. Što je prometna dozvola?
Korisni linkovi
Link: http://www.mup.hr
Link: http://www.hak.hr

Ključni pojmovi
To je javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo - MUP i kojom se
vozačka dozvola
dokazuje pravo upravljanja određenim kategorijama ili vrstama vozila.
Dokazuje pravo označivanja određenog vozila određenim registarskim
prometna dozvola pločicama i služi kao dokaz da je vozilo tehnički ispravno za sigurno
sudjelovanje u prometu.
Kategorije vozila
Min. dob
Kategorija Vozila koja pripadaju kategoriji
(god.)
AM - mopedi i motokultivatori 15
- motocikli sa ili bez bočne prikolice,radnog obujma motora do 125 cm3 i snage
A1 motora od najviše 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0,1 kW/kg. 16
-motorna vozila na tri kotača čija snaga nije veća od 15 kW
- motocikli sa ili bez bočne prikolice čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji omjer
A2 snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potječu od vozila čija je snaga dvostruko veća 18
i više
- motocikli sa ili bez bočne prikolice
- motorna vozila na tri kotača čija je snaga veća od 15kw
A -minimalna starosna dob za kategoriju A je 24 god.,odnosno 20 godina ukoliko vozač 24/20
ima vozačku dozvolu za upravljanje vozilom A2 kategorije najmanje dvije godine
- minimalna starosna dob za vozilo na tri kotača A kategorije je 21 godinu
- motorna vozila, osim vozila AM, A1, A2, A, F i G kategorije čija najveća
dopuštena masa ne prelazi 3.500 kg i koja su dizajnirana i konstruirana za prijevoz ne
više od 8 putnika, ne računajući sjedalo za vozača; motorna vozila ove kategorije
mogu biti u kombinaciji s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa ne
prelazi 750 kg.
B - motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s priključnim vozilom čija je 18
najveća dopuštena masa veća od 750 kg,pod uvjetom da najveća dopuštena masa ove
kombinacije vozila nije veća od 4250 kg. U slučaju da je najveća dopuštena masa
takve kombinacije vozila veća od 3500 kg, takvom kombinacijom vozač može
upravljati samo nakon što je položio ispit za tu kombinaciju vozila iz nastavnog
predmeta Upravljanje vozilom.
- ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada
BE kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i priključnog vozila, 18
pri čemu najveća dopuštena masa priključnog vozila nije veća od 3500 kg.
- motorna vozila osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa
veća od 3500 kg, ali nije veća od 7500 kg i koja su projektirana i izrađena za prijevoz
C1 18
najviše osam putnika uz vozača; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se
kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg.
– kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije C1 i njegova
priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg,pod uvjetom da
najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg ne dovodeći u
C1 E pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada: 18
- kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije B i njegova
priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 3500 kg, pod uvjetom
da najveća dopuštena masa kombinacije vozila nije veća od 12000 kg.
- motorna vozila, osim onih iz kategorije D1, D ili F, čija je najveća dopuštena masa
C 21/18
veća od 7500 kg.
- kombinacija vozila koja se sastoji od vučnoga vozila kategorije C kategorije i
CE 21/18
priključnog vozila čija najveća dopuštena masa iznosi više od 750 kg.
- motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača i
D1 čija maksimalna duljina nije veća od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se 21
kombinirati s priključnim vozilom čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg
- ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila spada
D1 E kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila D1 i njegova priključnog vozila 21
koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg.
D - spadaju-motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz više od osam putnika uz 24/23/21

vozača; motorna vozila ove kategorije mogu se kombinirati s priključnim vozilom
čija najveća dopuštena masa nije veća od 750 kg
- ne dovodeći u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotična vozila, spada
DE kombinacija vozila koja se sastoji od vučnog vozila kategorije D i njegova 24/23/21
priključnog vozila koje ima najveću dopuštenu masu veću od 750 kg
F - traktori sa ili bez prikolice 16
G - radni strojevi 16
H - tramvaji 21
L38: Osnovna dokumentacija za servis i popravak vozila

Oznaka lekcije:L38
Današnji moderni saloni za prodaju i servis vozila opremljeni su informacijskim sustavom (softwerom) i
računalima (hardverom) pomoću kojih:
 Otvaraju, prate i ispisuju radne naloge,
 Evidentiraju dijelove i potrošni materijal ugrađen u vozilo,
 Evidentiraju zahtijevane i izvršene radove na vozilu,
 Evidentiraju vremena prijema i isporuke vozila,
 Evidentiraju cijene izvedenih radova i utrošenih materijala i dijelova,
 Ažuriraju popis svih klijenata i njihovih vozila,
 Ostvaraju brz uvid u trenutno stanje servisu angažiranosti i zauzeća servisa,
 Prate radni učinak po radnicima,
 Generiraju i ispisuju veliki broja statističkih izvještaja za različite potrebe,
 Prate sve vrste i tipove radova unutar servisa,
 Prate sve servise na određenom vozilu i dr.
Dokumentaciju u postupcima servisa i popravke vozila moguće je svrstati na:

1. dokumentaciju vozila,
2. tehničku dokumentaciju i
3. operativnu dokumentaciju.
Dokumentacija vozila
To je dokumentacija koja se nalazi uz vozila s ciljem da pomogne vozačima i serviserima tijekom

eksploatacije i korištenja te osnovnog i tehničkog održavanja vozila. Primjerice to je:
 servisna knjižica vozila,
 uputstvo za rukovanje i osnovno održavanje,
 popis prodajnih mjesta i servisa
 druga dokumentacija prema odluci proizvođača vozila.
Tehnička dokumentacija
Tehnička dokumentacija je nužna za obavljanje redovnog održavanja i izvanrednih popravaka na

vozilu. Namijenjena je radnicima u radionicama, servisima kao i svima drugima koji održavaju vozila.

Uglavnom se u servisnim radionicama nalazi u pisanom i digitalnom obliku. U njima se navode sve
pojedinosti o tome što treba napraviti, opisujući i donoseći podrobne ilustracije o pojedinim aktivnostima
sa shematskim prikazima, jednostavnim objašnjenjima i slikama, tehničkim prikazima i analizama.
Kompletna tehnička dokumentacija omogućuje da rad automehatroničara na vozilu bude precizan i dobro
usmjeren, smanjujući zadržavanje vozila u servisu na minimumu i obnavljajući performanse i pouzdanost
vozila.
Tehničku dokumentaciju servisa čine :
 postupci i načela jamstva,
 priručnici za popravak i servis vozila,
 normativ vremena za servis i popravke,
 cjenik usluga i dijelova,
 katalog rezervnih dijelova,
 tehničke informacije,
 katalog specijalnog alata i dr.
Operativna dokumentacija
Operativna dokumentacija obuhvaća sve dokumente i zapise koji prate određenu aktivnosti prilikom
servisa ili popravaka vozila.To su:
a) Radni nalog
b) Servisna izdatnica
c) Račun za obavljene usluge
d) Jamstveni list
e) Etikete s potrebnim podacima i sl.
a) Radni nalog
Proces servisa i popravka vozila počinje otvaranjem radnog naloga gdje se upisuju podaci o vozilu (marka
vozila, tip, motor, prijeđeni km i dr.), o vlasniku vozila te zahtijevanim radovima. Tijekom servisa, u
radni nalog se dopisuju podaci o ugrađenim dijelovima i izvršenom radu. Radni nalog definira,je li riječ
o redovnom servisu, servisu u jamstvenom roku, reklamaciji ili o internom servisu ili popravci vozila.
Izrađen i odobren radni nalog se uglavnom tiska i daje serviserima kako bi znali na kojem vozilu rade i
što treba napraviti.
Primjer digitalnog radnog naloga u servisnoj radionici
b) Servisna izdatnica
Dokument koji se otvara u slučaju potrebe za ugradnjom rezervnih dijelova u vozilo i potrošnog
materijala, a povezuje se s konkretnim radnim nalogom (uglavnom preko broja radnog naloga).

Primjer servisne izdatnice materijala
c) Račun za obavljenu uslugu
Dokument koje nastaje nakon obavljenog posla u servisnoj radionici, a u njemu se ističu svi troškovi
rezervnih dijelova sa izdatnice te utrošena vremena ispitivanja, popravka i sl. s radnog naloga.
Primjer računa za obavljene usluge popravka vozila

Pitanja
1. Je li moguće obaviti servis na vozilu (u jamstvenom roku) u neovlaštenom servisu nakon
prijeđenih 15.000 km?
2. Što je jamstveni rok za vozila?
3. U koji dokument se upisuje obavljeni servis na vozilu?
4. Što je dokumentacija vozila, tko je koristi i zašto?
5. Ukratko opišite radni naloga za popravak vozila?
Ključni pojmovi
Dokumentacija koja se nalazi uz vozila s ciljem da pomogne vozačima i
dokumentacija
serviserima tijekom eksploatacije i korištenja te osnovnog i tehničkog održavanja
vozila
vozila.
tehnička Dokumentacija nužna za obavljanje redovnog održavanja i izvanrednih popravaka
dokumentacija u na vozilu. Namijenjena je radnicima u radionicama, servisima, kao i svima
servisu drugima koji održavaju vozila.
operativna
Obuhvaća sve dokumente i zapise koji prate određenu aktivnosti prilikom servisa
dokumentacija u
ili popravaka vozila.
servisu
L39: Uređaji za mjerenje i ispitivanje vozila

Oznaka lekcije:L39
Uvodni dio
Složenija mjerenja ili istodobno mjerenje više različitih veličina, čini određeno ispitivanje. Na temelju
rezultata ispitivanja,donosi se zaključak o konstrukcijskim i eksploatacijskim svojstvima ispitivanog
motornog vozila. Postoji mnogo kriterija po kojima se može napraviti klasifikacija ispitivanja automobila,
a najčešći su vrsta ispitivanog objekta, namjena ispitivanja, njihov opseg, način realizacije ispitivanja i sl.
Klasifikacija ispitivanja automobila prema opsegu

S obzirom na opseg ispitivanja razlikuju se:
 ispitivanje kompletnog sustava – motornog vozila,
 ispitivanje pojedinog uređaja, agregata ili sklopa
 ispitivanje pojedinog dijela ili detalja
 ispitivanje primijenjenih eksploatacijskih materijala u vozilu (gorivo, ulje, masti i dr.)
 ispitivanje određenih eksploatacijskih karakteristika vozila (prohodnost, vučne, kočne, dinamičke
karakteristike, ubrzanja).
U nastavku se opisuje:
 Ispitivanje onečišćenja okoliša
 Ispitivanje kočionih sustava na vozilima

Ispitivanje onečišćenja okoliša
Pri radu motora SUI u atmosferu se emitira niz štetnih tvari. Najveća količina štetnih tvari u okoliš
dospijeva od ispušnih plinova iz automobila nakon procesa izgaranja pogonskog goriva u motoru.
Ispušni plinovi motora sadrže više od stotinu različitih spojeva. Gotovo svi su otrovni ili štetni. Pri
ispitivanju uglavnom se kontrolira količina:
 ugljičnog monoksida CO,
 ugljikovodika HC,
 dušikovih oksida NOx,
 čestica PM (engl. Particulate Matter),
 nemetanskih ugljikovodika NMHC,
 a kod motora na prirodni plin i količina metana CH4.
Euro 1 do Euro 6 nazivi su propisa različitih stupnjeva strogoće dopuštenih emisija navedenih štetnih
tvari. Treba napomenuti da se zahtjevi za propisanim emisijama ne bi mogli ostvariti bez odgovarajućih
goriva pa se pratećim propisima istovremeno nadzire i kvaliteta goriva.
Emisije štetnih tvari putničkih (kategorija M1) i lakih teretnih vozila (N1) ispituju se tako da se na
posebnom ispitnom uređaju (slika 53.) simulira vožnja prema novom europskom voznom ciklusu NEDC
(engl. New European Driving Cycle), slika 1. Ispušni plinovi se pritom hvataju u posebne spremnike
(vreće), te se analizira njihov sastav i izračunava se emisija svakog, propisima ograničenog štetnog
sastojka [g/km].
Shema uređaja za mjerenje štetnih emisija putničkih vozila
Tablica dolje pokazuje sve propise Euro 1 do Euro 6, ne samo od kad je koji na snazi, nego i
kako su se te granice, u odnosu na početne limite, mijenjale tijekom kraja prošlog i početkom
ovog stoljeća.

Granične vrijednosti emisija štetnih tvari automobila kategorije M1
Za provedbu ispitivanja ispušnih plinova svaka stanica za redoviti tehnički pregled vozila mora imati
propisanu opremu:
 Analizator ispušnih plinova benzinskih i sličnih motora odobrenog tipa. Uređaj mora imati
mogućnost analize volumnih udjela plinova: ugljičnog monoksida (CO), ugljičnog dioksida
(CO2), ugljikovodika (HC) i kisika(O). Uređaj mora imati mogućnost izračunav anja faktora
zraka (λ faktor) i mogućnost mjerenja temperature motora (ulja u kućištu motora ili rashladne
tekućine), te mogućnost mjerenja brzine vrtnje (broja okretaja) motora. Svi rezultati mjerenja i
izračunavanja moraju se moći ispisati.
 Analizator za mjerenje zacrnjenosti ispuših plinova dizelskih motora odobrenog tipa. Uređaj
mora imati mogućnost mjerenja najmanje tri najveća zacrnjenja ispušnog plina pri uzastopnim
ubrzanjima neopterećenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najveće brzine vrtnje i
izračunavanja srednjeg zacrnjenja ispušnog plina.
 Radni prostor stanice za tehničke preglede u kojima se obavlja ispitivanje ispušnih plinova
moraju biti opremljeni uređajem za odsis ispušnih plinova.
 Uređaj za automatsku obradu podataka s pripadajućim pisačem za ispis zapisnika o ispitivanju
ispušnih plinova i vođenje evidencije o obavljenim EKO testovima. Sustav za automatsku obradu
podataka mora biti opremljen uređajem za sigurnosnu pohranu podataka.
 SW program za automatsku obradu podataka koji omogućuje unos svih mjerenih i izračunanih
parametara rada motora i ispušnih plinova, ispis službenih zapisnika za ispitivanje ispušnih
plinova te pohranjivanje svih unesenih vrijednosti.
 Kataloge podataka za ispitivanja ispušnih plinova u tiskanom i elektronskom obliku
Ispitivanje kočnih svojstava vozila
Na kočni proces, odnosno na proces zaustavljanja motornog vozila, utječe cjelokupan sustav koji se
sastoji od;
 vozača,
 automobila
 okoliša kojim se vozilo kreće (cesta-teren, gustoća zraka, vjetar, i sl.).
Svaka od tih sastavnica kočnog sustava ostvaruje posebne utjecaje. U ispitivanju kočnih svojstava vozila
najčešće se ispituje uređaj za kočenje. Uređaj za kočenje ( kočnice vozila ) služe za usporavanje i
zaustavljanje vozila na siguran nači, te zadržavanje vozila u mirovanju.Kočnice izravno utječu na aktivnu
sigurnost kretanja vozila. Djelotvorne i pouzdane kočnice omogućuju sigurno zaustavljanje vozila.
Mogućnost promjena intenziteta usporenja i ubrzanja vozila utječe na prosječnu brzinu kretanja vozila.

Zbog toga je kočna karakteristika vozila dio ukupnih dinamičkih svojstava vozila.Uređaj za kočenje na
svakom motornom vozilu ima:
 radnu kočnicu,
 pomoćnu kočnicu
 parkirnu kočnicu
Valjci za ispitivanje kočnica
Valjke za ispitivanje kočnica posjeduje, ne samo svaka stanica za tehničke preglede, nego i svako veće
poduzeće za obavljanje prijevozničke djelatnosti, koje u svom voznom parku ima veći broj transportnih
jedinica – motornih vozila. Ispitivanjem kočnica na valjcima mjeri se kočna sila na svakom kočenom
kotaču. Tako se može odrediti ukupna kočna sila, kao zbroj parcijalnih kočnih sila svakog kotača.
Poznatim iznosom tako dobivene ukupne kočne sile može se odrediti usporenje koje je njome moguće
realizirati. Naravno, pritom se mora voditi račune da to vrijedi samo za kočenje po podlozi koja je istih
tarnih svojstava kao i materijal od kojeg su načinjeni valjci za ispitivanje kočnica.
Uređaj za kontrolu kočnica na valjcima sastoji se od dva para valjaka. Svaki par ima svoj pogon i mjerni
lanac. Postavljeni su tako da istodobno mjere sile kočenja obaju kotača na jednoj osovini. Valjci za
ispitivanje kočnica proizvode se specijalizirano za mjerenje kočne sile određene kategorije vozila, ali i
kao univerzalni uređaji za mjerenje kočne sile više kategorija. Kontrola kočnica motornog vozila na
valjcima prilagođena je potrebama službenog tehničkog pregleda. Valjci za ispitivanje kočnica u
stanicama tehničkog pregleda moraju imati tipno odobrenje i moraju biti umjereni sukladno Zakonu o
mjeriteljstvu.
Valjci su (zbog tehnološkog postupka tehničkog pregleda) smješteni na kanalu za pregled postroja vozila.
Konstrukcijski su izvedeni tako, da pružaju mogućnost ispitivanja:
– kočne sile na svakom kotaču,
– nejednolikosti sile kočenja na svakom kotaču
– otpor kotrljanja kotača.
Slika dolje prikazuje specijalizirane valjke za ispitivanje kočnica raznih kategorija vozila.
Valjci za ispitivanje kočnica raznih kategorija vozila

Pitanja
1. Objasnite klasifikaciju ispitivanja automobila prema opsegu.
2. Što se kontrolira kod ispitivanja onečišćenja okoliša?
3. Što ima uređaj za kočenje na svakom motornom vozilu?
4. Za što služe valjci za ispitivanje kočnica?
Korisni linkovi
Link: http://www.cvh.hr/propisi-i-upute/pravilnici/zakon-o-sigurnosti-prometa-na-cestama/pravilnik-o-
tehnickim-pregledima-vozila/
Ključni pojmovi
Pri ispitivanju onečišćenja okoliša kontrolira se količina ugljičnog monoksida
ispitivanje
CO, ugljikovodika HC, dušikovih oksida NOx, čestica PM nemetanskih
onečišćenja okoliša
ugljikovodika NMHC, a kod motora na prirodni plin i količina metana CH4.
ispitivanje kočnih Na kočni proces utječe cjelokupan sustav koji se sastoji od vozača,
svojstava vozila automobila i okoliša kojim se vozilo kreće.
L40: Tehnički pregled i servis vozila

Oznaka lekcije:L40
Tehnički pregled vozila

Tehnički pregled na motornim vozilima može biti:
 obvezni
 neobvezni
Glavni cilj obaveznog tehničkog pregleda vozila je smanjiti udio neispravnih vozila na cestama. Na
tehničkom pregledu utvrđuje se, posjeduje li vozilo sve potrebne uređaje i opremu te jesu li oni u
ispravnom stanju kako bi vozilo bilo ispravno i sigurno sudjelovalo u prometu. Tehnički pregled mora se
redovito obavljati svakih 12 mjeseci. Nova vozila, nakon prvog pregleda, sljedeći trebaju obaviti za 24
mjeseca, a zatim svakih 12 mjeseci.
Neobvezni tehnički pregledi izvode se u ovlaštenim servisnim radionicama, ali isključivo po zahtjevu i
željama vlasnika. Primjerice, neobvezni tehnički pregled može se obaviti priliko prodaje ili kupovine
auta, prilikom sumnje u ispravnost i sl.

Obvezni tehnički pregled vozila
U stanicama za tehnički pregled obavljaju se tehnički pregledi, kao i druge usluge :

 registracija novih vozila,
 produženje registracije,
 dijagnostika i ispitivanje različitih uređaja,
 popravak i ostale usluge.
Servis vozila
Pod nazivom servis vozila podrazumijevaju se sve aktivnosti koje se poduzimaju planski (preventivne)
na vozilima i to nakon isteka nekog od eksploatacijskih resursa (vrijeme, prijeđeni kilometri i sl.) kao i
aktivnosti koje se izvode nakon pojave kvara (korektivne) u cilju povratka u njegovo ispravno i
funkcionalno stanje.
Za sva vozila preporuča se obavljanje servisa u redovitim razmacima. Može se obaviti u ovlaštenim
servisnim radionicama u kojem stručni djelatnici pregledaju vozilo, predlažu potrebne popravke i prema
dogovoru s vlasnikom vozila izvode potrebne popravke. Na taj se način izbjegavaju neugodne situacije i
skuplji kvarovi,ali i istodobno doprinosi svojoj i tuđoj sigurnosti u prometu.Redovno servisiranje je uvjet
za trajanje garancije na novim vozilima.
Interval redovnog servisiranja varira od vozila do vozila, kao i dijelovi koje treba zamijeniti ili provjeriti.
Najbolje je da se u servisnoj knjižici za vozilo utvrdi precizno, što i kada treba raditi.Ili da se vlasnik
vozila posavjetujete sa serviserima o potrebnim radovima.
Sve usluge servisa i popravka vozila su uglavnom normirane licenciranim programima i alatima, za svaki
model vozila. Svi dijelovi koji se ugrađuju u vozilo, trebaju biti iste kvalitete kao i dijelovi prve
ugradnje, osim kad to vlasnici vozila ne zahtijevaju.
Servisni pregled vozila

Pitanja
1. Vrste tehničkih pregleda vozila?
2. Što je obvezni tehnički pregled na vozilima?
3. Kad se provodi obvezni tehnički pregled na vozilima?
4. Kad se provodi neobvezni tehnički pregled na vozilima?
5. Štose podrazumijeva pod pojmom servis vozila?
Korisni linkovi
Link: http://www.cvh.hr/tehnicki-pregled/
Link: http://www.hak.hr/
Ključni pojmovi
Na obaveznom tehničkom pregledu utvrđuje se, posjeduje li vozilo sve
obavezni tehnički
potrebne uređaje i opremu te jesu li oni u ispravnom stanju, kako bi vozilo
pregled
bilo ispravno i sigurno sudjelovalo u prometu.
ne obavezni tehnički Neobvezni tehnički pregledi izvode se u ovlaštenim servisnim radionicama,
pregled ali isključivo na zahtjev vlasnika.
U stanicama za tehnički pregled obavljaju se tehnički pregledi kao i
stanica za tehnički
registracija novih vozila, produženje registracije, dijagnostika i ispitivanje
pregled
različitih uređaja, popravak i ostale usluge.
Podrazumijeva sve aktivnosti koje se poduzimaju planski na vozilima i to
servis vozila nakon isteka nekog od eksploatacijskih resursa kao i aktivnosti koje se izvode
nakon pojave kvara u cilju povratka u njegovo ispravno i funkcionalno stanje.
L41:Zaštita na radu i zaštita okoliša pri popravku vozila

Oznaka lekcije:L41
Zaštita na radu, zaštita od požara i zaštita okoliša bitne su aktivnosti koje se trebaju poduzimati u svim
poslovnim procesima. Poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad na siguran način i dati mu
informacije i upute vezane uz njegovo mjesto rada i poslove:
 prije početka rada,
 kod promjene u procesu rada,
 kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene,
 kod uvođenja nove tehnologije,
 kod upućivanja radnika na novi posao.
Tri kategorije zaštite

Zaštita na radu
Zaštita na radu je skup djelatnosti s pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti što ugrožavaju
život i zdravlje osoba na radu.
Poslodavci moraju osigurati sve uvjete za siguran rad svojih zaposlenika, odnosno moraju uspostaviti
pouzdan tehnološki proces u radionicama za popravak vozila. U protivnom se javlja rizik da radnik u
radionici postupi neispravno te svojim postupkom prouzroči nezgodu, koja može rezultirati ozljedom,
štetom ili nekim drugim gubitkom.
Nezgodama se nazivaju svi neželjeni i nepredvidljivi događaj koji mogu imati za posljedicu ozljedu,
profesionalnu bolest, bolest u svezi s radom, materijalnu štetu ili neki drugi gubitak.
Tijekom popravka vozila na radnika u njegovoj radnoj okolini djeluju mnogi čimbenici. Kao posljedica
djelovanja štetnih čimbenika može se javiti profesionalna bolest. Ona se može javiti naglo, nakon
kratkotrajnog djelovanja neke štetnosti ili kao posljedica uzastopnog i dugotrajnog djelovanja
nefizioloških uvjeta rada, štetnih fizikalnih čimbenika (buke,vibracija, zračenja i sl.) kao i nepovoljnih
higijenskih uvjeta na radu.
Nesreće i ozljede na radu nastaju najčešće zbog toga što radnik:

 ne zna raditi sigurno,
 ne može raditi sigurno ,
 ne želi raditi sigurno
Sigurnost radnika nema alternativu
Za sprječavanje i smanjivanje broja nesreća na radnom mjestu važno je poštivanje i primjena općih
načela zaštite na radu:
1. Štetne ili opasne postupke treba zamijeniti neopasnim (kada je to moguće)
2. Tamo gdje opasnost ili štetnost ostaje kao nužnost u radnom postupku, treba radnika udaljiti iz
dometa opasnosti ili štetnosti( mehanizacijom i automatizacijom proizvodnog procesa);
3. Tek tamo gdje se i to pravilo ne može primijeniti, primjenjuje se pravilo "svladavanje /
ograđivanje" opasnosti ili štetnosti (ventilacijom, hermetizacijom, izolacijom, uporabom zaštitnih
naprava);
4. Ako ne možemo primijeniti nijedno od spomenutih načela, treba primijeniti osobna zaštitna
sredstva i opremu te odabrati radnika u skladu s traženim posebnim uvjetima ( zdravstvene i
fizičke osobine, dob i dr.) te propisivanje postupaka za rad na siguran način.
Pored navedenih načela i njihove primjene u zaštiti na radu važna je primjena Zakona o radu i Zakona o
zaštiti na radu. Najvažniji zahtjevi ovih zakona su:
 Zaštita na radu je obveza poslodavca (organizacija, troškovi, nadzor i dr.),
 Radnik mora poštivati propise zaštite na radu, ponašati se u skladu s njima, ima pravo zahtijevati
da se zaštita osigura, a ako nije osigurana- ima pravo odbiti rad,
 Za zaštitu je odgovoran poslodavac ili njegov ovlaštenik,
 O zaštiti na radu na stručnom polju brine stručnjak zaštite na radu
 Radnici između sebe biraju predstavnika –povjerenika radnika za zaštitu na radu,
 Problematika zaštite kod poslodavca razmatra se u sklopu Odbora za zaštitu na radu.

Zaštita od požara
Zaštita od požara podrazumijeva planiranje zaštite od požara, propisivanje mjera zaštite od požara
građevina te provođenje mjera zaštite od požara.
Preventivni pristup zaštiti od požara
Zaštita okoliša
Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje onečišćenja i
zagađenja okoliša.
U svim procesima rada zaštita okoliša svodi se na:
 zaštitu zraka,
 zaštitu voda,
 zaštitu tla,
 kontrolu uporabe sirovina i prirodnih resursa,
 održivo korištenje energenata,
 kontrolu emitiranja energije, npr. topline, radijacije, vibracija i dr.,
 održivo gospodarenje otpadom i
 sprječavanje narušavana estetike okoliša.
U svim se procesima rada trebaju identificirati zakonski zahtjevi koji se odnose na njegove aspekte
okoliša kako bi se uključili u procese realizacije posla kojim se obavlja. Suvremeni pristupi zaštiti okoliša
u procesima rada danas se temelje na međunarodnim normama ISO 14000. Pristup osigurava
prepoznavanje aspekata okoliša i njihov utjecaj na okoliš te definiranje politike i ciljeva zaštite okoliša.
Izrada i realizacija programa u okolišu od zahtjeva od organizacija njihovo usmjeravanja na značajne
aspekte okoliša. Pored toga od organizacija se zahtjeva uvježbavanje radnike za odzive u mogućim
izvanrednim situacijama koje mogu imati posljedice po okoliš. Proces realizacije poslova nadzire se kroz
interne i eksterne nadzore na osnovu kojih se poduzimaju mjere preventivnog i korektivnog karaktera.
Zaštita okoliša jedan je od najvećih problema današnjice
Pitanja
1. Osnovni značaj zaštite na radu prilikom popravke i servisa vozila?
2. Koje su mjere preventivnog djelovanja u smislu zaštite od požara prilikom popravke vozila?
3. Najvažnije mjere zaštite okoliša prilikom popravke vozila?
4. Što je to suvremeni pristup zaštiti okoliša?

Korisni linkovi
Link: http://www.hzzzsr.hr/
Link: http://www.mup.hr/
Link: http://www.mzoip.hr/
Link: http://www.iso.org/
Ključni pojmovi
Skup djelatnosti pomoću kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti što
zaštita na radu
ugrožavaju život i zdravlje osoba na radu.
Podrazumijeva planiranje zaštite od požara, propisivanje mjera zaštite od
zaštita od požara
požara te provođenje mjera zaštite od požara.
Skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje
zaštita okoliša
onečišćenja i zagađenja okoliša.
L42: Dijagnostika motora i uloga senzora i aktuatora

Oznaka lekcije:L42
Osnove dijagnostike
Termin dijagnostika, odnosno dijagnoza,pojavio se najprije u medicinskim znanostima, gdje ima široko
značenje. Potječe od grčke riječi diagnosis, koja znači prepoznavanje (zaključivanje) i ocjenjivanje.
Dijagnostika u održavanju treba ustvrditi stanje sustava ili dijela sustava bez njegovog demontiranja, a
poželjno je i bez zaustavljanja.
Okosnica dijagnostike je mjerenje stanja sustava, odnosno mjerenje odabranog parametra. S usporedbom
dijagnostičkih parametara (mjerni rezultati), unaprijed definiranim graničnim vrijednostima, donosi se
odluka o stanju sustava te je li potrebna zamjena ili popravak nekih komponenti. Ako nije, pokušava se
predvidjeti koliko će dugo sustavispravno raditi.
Provjera stanja može biti kontinuirana ili periodička. Kontinuirana provjera se vrši stalno i obavlja ju neki
uređaj. Periodička provjera obavlja se u pravilnim vremenskim razmacima, a može ju obavljati uređaj ili
čovjek.
Primjena dijagnostike na automobilskom sustavu
Osnovni princip auto dijagnostike zasniva se na tome, da svaki modul u automobilu (motor, abs,
climatronic itd..) ima memoriju u koju se zapisuju (memoriraju) sve pogreške ili kvarovi koji su nastali
tijekom vožnje. Uz pomoć dijagnostičkog programa moguće je očitati podatke iz memorije i kvar je
vrlo lako pronaći, a da se ne ide u detaljniju demontažu ili rastavljanje motora.
Princip rada ovakvih sustava može se usporediti s čovjekom. Svaki sustav ima ulazne ili osjetilne
podatke (to bi kod čovjeka bila njegova osjetila .) Oni se ožičenjem u obliku analognih električnih signala
vode do računala (kod čovjeka je to mozak) koji obrađuje te podatke te donosi zaključak koji se opet

preko ožičenja šalje u obliku reguliranih električnih impulsa do izvršnih organa (kod čovjeka su to npr.
radnje načinjene rukom, nogom, govor i dr.). Oni obavljaju djelatnost za koju su već namijenjeni.
Za auto dijagnostiku na nekom sustavu potrebno je prijenosno računalo koje se povezuje na sustav na
kojem je primijećen kvar. Kodove pogrešaka računalo nekog sustava zapisuje u svoju memoriju kada
primijeti neku nelogičnost u radu . Kod se sastoji od slovne oznake i broja te vrlo kratkog i sažetog opisa .
On upućuje korisnika (primjerice - automehaničara) na pogrešku u točno određenom dijelu sustava, ali to
ne znači da pokazuje koji rezervni dio treba zamijeni ili gdje je pogreška u ožičenju.
Korisnik započinje s dijagnozom i traži pogrešku na onom dijelu sustava, za koji mu je kod očitao po-
grešku, Koristeći tehničke informacije ( koje se odnose na točno određeni sustav i model automobila ),
korisnik počinje s nizom mjerenja (obično su to mjerenja napona i otpora na pojedinom strujnom krugu) i
uspoređivanjem s podacima iz tehničkih informacija, dolazi do rješenja i utvrđivanja mjesta kvara na
sustavu.
Postupak dijagnoze može se usporediti s izgledom drveta. Početna mjesto dijagnoze je "deblo" drveta,
nakon prvog mjerenja i usporedbe podataka sa tehničkim informacijama kreće dijagnoza jednom od više
mogućih "grana" stabla. Sljedećim mjerenjem i uspoređivanjem podataka s tehničkim informacijama
dijagnoza kvara se sužava na jednu od manjih "grančica" te konačnim mjerenjem dolazi se do "lista" tj..
konačnog rješenja koje ukazuje, gdje je kvar u sustavu.
Dijagnoza kvara na sustavu automobila korištenjem prijenosnog računala nije tako brz i lagan posao kao
što vlasnici vozila obično smatraju. To može ponekad bit dugotrajan i kompliciran posao. Ako je serviser
već imao iskustva sa sličnim kvarom tada će ga jednostavnije pronaći i otkloniti, preskačući kompletan
postupak dijagnoze (primjerice, čim vidi određeni kod pogreške u sustavu, na točno određenom modelu
automobila , na temelju ranijeg iskustva, moći će lakše izvršiti popravak).
Osim očitavanja memorije grešaka, dijagnostički programi mogu prikazivati sve fizičke veličine tijekom
rada motora ili vožnje kao što su broj okretaja, temperatura motora, pritisak ulja, volumen usisnog zraka,
tlak turbine, trenutna potrošnja goriva, fazni pomak itd.. Osim praćenja stanja, dijagnostički programi
mogu raditi i razne adaptacije kao što su namještanje „ler“ gasa, resetiranje servisnih intervala,
uključivanje i isključivanje određenih komponenti, „fleširanje“ instrument ploče ili motornog kompjutera,
kodiranje novih ključeva itd.
Osim na motoru i ABS-u, kod današnjih automobila, dijagnostikom je moguće pristupiti automatskom
mjenjaču, klimi, zračnim jastucima, centralnoj bravi, navigacijskom sustavu, sustavu za nadzor
unutrašnjosti vozila, sustavu protiv proklizavanja, sustav protiv krađe, xenon sustavu, instrument ploči,
električnim uređajima ... Postupak autodijagnostike prikazan je na slici dolje.
Bez dijagnostičkih uređaja i programa gotovo je nemoguće baviti se održavanjima i popravcima
automobila.
SENZORI
Memorija Dijagnostički
Softver
GLAVNO Tester Informacije
RAČUNALO RAČUNALO
AUTOMOBILA IZVRŠITELJA
Postupak autodijagnostike

Neki noviji automobili imaju u sebi i desetak kompjutera koji reguliraju i prate rad pojedinih uređaja i
sustava. Kada dođe do kvara, neophodno je pročitati i pronaći kvar i zatim poništiti greške koje su ostale
spremljene u memoriji elektronskog uređaja automobila, a to se ne može bez adekvatnog auto
dijagnostičkog instrumenta.
Da bi sustav funkcionirao, uz dijagnostički softver potrebno je i računalo. Najpraktičnije je za ovu svrhu
koristiti prijenosno računalo, ali nije nužno, može se koristiti i stolno računalo na udaljenost od deset
metara.
Na računala treba instalirati program za dijagnostičku kompatibilnost s dijagnostičkim softverom.
Dijagnostički softver je modul koji omogućava spajanje računala i automobila koji posjeduje OBD II
(SAE J1962) dijagnostički konektor i komunicira po određenom protokolu. Uz instaliran dijagnostički
program (Multi-Diag, VAG-COM ili slično) računalo postaje sofisticirani uređaj za dijagnostiku koji ima
sve funkcije kao namjenski napravljen uređaj.
Senzori u automobilskom sustavu
Senzor ili osjetnik (pretvornik) je uređaj koji mjeri fizikalnu veličinu (npr. temperatura, vlažnost zraka,
tlak, broj okretaja motora) i pretvara ju u signal pogodan za daljnju obradu (najčešće u električni signal).
Neki od najvažnijih senzora u motorima su:
• senzor radilice motora – TDC senzor (Top dead center sensor)
• senzor bregaste osovine – CMP senzor
• senzor protoka zraka – MAF senzor
• senzor tlaka zraka – MAP senzor
• senzor temperature zraka – IAT senzor
• senzor vibracija unutar motora – KNOCK senzor
• senzor kisika – Lambda sonda
• senzor temperature rashladne tekućine - CTS senzor
• senzor pozicije leptira gasa – TPS senzor (Throttle Position Sensor)
Aktuatori u automobilskom sustavu

Pored senzora, na motoru postoje i tzv. aktuatori. Za razliku od senzora motora, koji šalju informaciju u
ECU, aktuatori dobivaju naredbe iz ECU-a. To su izvršni uređaji koji izravno djeluju na proces rada, a
javljaju se najčešće u obliku ventila, razvodnika, motora i sl. Pretvaraju električne ili fluidne ulaze u
mehaničke izlaze, kao što su pozicija, sila, kut ili moment.
Programski alati za dijagnostiku

Actia Multi-Diag jedan je od softvera za provedbu dijagnostike na suvremenim automobilima. Nakon
spajanja automobila s testerom i računalom, može se pokrenuti program. Pomoću njega se može vršiti
dijagnostika na više od 45 marki vozila.
Nakon odabira proizvođača automobila, dijagnostika se može napraviti za različite module automobila
(ovisno o modelu), kao što su: održavanje, klima uređaj, katalizator i sustav ispuha, kotači i ovjes,
karoserija i prednje staklo, motor, kočnice, oprema, ekspert mod.
Pitanja
1. Objasnite pojam dijagnostike u održavanju.
2. Koji je osnovni princip autodijagnostike?
3. Što su senzori?
4. Koji su najvažniji senzori u motorima?
5. Što su aktuatori?

Ključni pojmovi
Treba ustvrditi stanje sustava ili dijela sustava bez njegovog demontiranja, a
dijagnostika
poželjno je i bez zaustavljanja.
Senzor ili osjetnik je uređaj koji mjeri fizikalnu veličinu i pretvara ju u signal
senzor
pogodan za daljnju obradu.
Aktuatori dobivaju naredbe iz izvršnih uređaja koji izravno djeluju na proces
aktuatori
rada.
L43: Kontrola i popravak razvodnog mehanizma i sustava za

dovod goriva
Oznaka lekcije:L43
Razvodni mehanizam
Razvodni mehanizam treba omogućiti izmjenu radne tvari u cilindru motora na kraju svakog radnog
procesa. Ta se izmjena, odnosno razvod radne tvari, kod 4T-motora vrši isključivo pomoću ventila,
bregastog vratila i elemenata za prijenos pomaka s brijega na ventil. Usisni ventil treba za vrijeme usisa
propustiti što veću količinu svježe radne tvari ucilindar, dok ispušni ventil treba tijekom ispuha omogućiti
što potpunije istjecanje ispušnih plinova iz cilindra.
Zahtjevi na razvodni mehanizam su veći kod Ottovih motora, jer oni postižu znatno veće brzine vrtnje,
nego Dieselovi motori.Kod Ottovih motora konstrukcija razvodnog mehanizma usko je povezana s
oblikom prostora izgaranja, o kojem ovise najmanji potreban oktanski broj goriva i emisija štetnih tvari u
ispušnim plinovima.
Glavne konstrukcijske prepoznatljivosti razvodnog mehanizma su smještaj ventila i njihov broj po

cilindru te smještaj bregastoga vratila. Slika dolje prikazuje osnovne elemente razvodnog mehanizma.
1 - bregasto vratilo,
2 - osnovni krug,
3 - brijeg,
4 - podizač,
5 - šipka podizača,
6 - klackalica,
7 - držač opruge,
8 - osigurač,
9 - vanjska opruga,
10 - unutarnja opruga,
11 - vodilica ventila,
12 - tijelo ventila,
13 - glava ventila,
14 - sjedište ventila,
15 - uložak sjedišta ventila - osnovni krug,
3 - brijeg,
Osnovni elementi razvodnog mehanizma

Razvodni mehanizam ima sljedeće glavne elemente:
 zupčanik ili lančanika s lancem za pogon bregastog vratila,
 bregasto vratilo,
 podizače i šipke podizača ventila,
 klackalica
 ventili s oprugama
Neki od aspekata održavanja razvodnog mehanizma
a) Sinkronizacija zupčanika
Pogon bregastog vratila se realizira zupčanicima, kad se ono nalazi blizu koljenastog vratila. U tom je
slučaju pogonski zupčanik učvršćen na koljenastom vratilu, a gonjeni na bregastom. Kako se kod
četverotaktnih motora ventil za svaka četiri takta po jednom otvaraju, tj. za svaka dva obrtaja koljenastog
vratila, bregasto se vratilo obrće dva puta manjim brojem obrtaja. Zbog toga zupčanik na bregastom
vratilu ima dva puta veći broj zubaca od zupčanika na koljenastom vratilu. Da bi se ventili otvarali točno
kad treba, mora se uskladiti (sinkronizacija) obrtanje bregastog, s obrtanjem koljenastog vratila. Za to
služe oznake na zupčanicima (slika dolje).
Oznake na zupčanicima razvoda
b) Sinkronizacija lančanika
U slučaju da je bregasto udaljeno od koljenastog vratila, za pogon se koriste lančanici i lanac ili
nazubljeni remen s remenicama. Lančanik na bregastom vratilu ima dva puta veći broj zubaca od onog na
koljenastom . Kada koljenasto vratilo nije suviše udaljeno , onda se sinkronizacija njihovih obrtaja
obavlja na taj način, što se podesi da oznake na lančanicima budu jedna prema drugoj, odnosno na pravcu
koji prolazi kroz ose vratila 8 slika dolje).
Oznake na lančanicima razvoda

c) Sinkronizacija kad se lanac koristi i za pogon drugih elemenata
Ponekad se na motorima auta isti lanac koristi za pogon razvodnika paljenja i pumpe za ulje, pa se za tu
svrhu umeće još jedan lančanik ( slika dolje ). Osim toga, kod većih rastojanja vratila, tj. veće dužine
lanca, postavlja se zatezač i usporivač lanca. Sinkronizacija obrtaja se najčešće izvodi na taj način, što se
oznake na lančanicima postave prema oznakama na bloku motora, odnosno glavi motora.
Razvod lancem i lančanicima
d) Kontrola zategnutosti zatezača lanca
Tijekom rada motora, zbog trenja dolazi do trošenja lančanika i lanaca tj. do njegovog produženja. Zbog
toga je veoma važno da zatezač lanca uvijek korektno obavlja svoju funkciju. Kod nekih vozila
proizvođači propisuju povremenu kontrolu i korekciju zategnutosti. Tijekom vremena, produženja lanca
su tolika, da ih zatezač ne može kompezirati pa je potrebno zamijeniti lanac.
e) Podešavanje zazora u sustavu razvoda
Podešavanje zazora u sustavu koji prenosi gibanje od bregova bregastog vratila do ventila (kako se to
popularno, ali pogrešno kaže „podešavanje zazora ventila“) provodi se, povremeno, prema uputama
proizvođača.
Način podešavanja zazora zavisi od konstrukcije razvodnog mehanizma. Ako je bregasto vratilo u bloku
motora, onda se kontrola zazora obavlja (pomoću lisnatog mjerila) na mjestu ( slika dolje ).
Podešavanje zazora ventila u slučaju bregastog vratila u bloku.

SUSTAV ZA DOVOD GORIVA
Da bi benzinski motor uopće radio i davao energiju, u njegov se radni prostor dovodi radna tvar
(mješavina goriva i zraka). Pripremu radne tvari osigurava poseban uređaj ili tzv. sustav za napajanje. Od
devedesetih godina, više se ne sreću automobili s ugrađenim rasplinjačem, već samo sa direktnim
ubrizgavanjem, poznatijim kao Fuel-injection. Na slici dolje prikazan je Multi-port Fuel injection sistem,
koji je najzastupljeniji na današnjim automobilima. Multi-port znači da je za svaki cilindar ugrađen po
jedan injektor. Kod sportskih automobila može se naići i na dva injektora po svakom cilindru.
Multi-port Fuel injection sistem
Princip rada direktnog ubrizgavanja goriva vrlo je jednostavan. Iz spremnika vozila pumpa tlači gorivo
preko distribucijske cijevi do injektora. Injektori, koji rade na principu solenoida (elektromagneta),
otvaraju se na određeno vrijeme, kada se zatvori strujni krug. Elektromagnet otvara dizu (sapnicu)
injektora i dolazi do ubrizgavanja goriva. Vrijeme i trajanje ubrizgavanja određuje ECU na temelju
podataka prikupljenih od senzora motora. Na kraju distribucijske cijevi ugrađen je ventil za kontrolu
pritiska goriva u sustavu. U slučaju višeg pritiska, ventil propušta višak goriva natrag u spremnik vozila.
Razmještaj komponenata direktnog ubrizgavanja

Na slici gore vidi se tipičan razmještaj komponenata direktnog ubrizgavanja. U ovom slučaju, pumpa
goriva smještena je u spremniku goriva. No, to nije pravilo. Pumpa može biti smještan uz spremnik, ispod
vozila. Distribucijska cijev i injektori obično su jedna cjelina i smješteni su na usisnoj grani motora.
Održavanje sustava za dovod goriva
a) Aktivnosti održavanja na spremniku goriva
Najčešći kvarovi na spremniku su:

 curenje goriva,
 začepljenje oduške,
 kvar na otporniku pokazivača količine goriva,
 nakupljanje nečistoće i vode u spremniku.
Ako spremniku vlaži s vanjske strane, znači da je probušen (mehanički ili korozija) i potrebno ga je
zakrpati. U takvim situacijama spremnik se skida s vozila, ostatak goriva se izlijeva i jedno vrijeme se
spremnik ostavlja otvorenim, kako bi gorivo iscurilo,ali njegove pare. Tek poslije se pristupa krpanju
(lemljenje) spremnika.
Začepljenjem oduške dolazi do smetnji u dopremanju goriva. U slučaju začepljenja treba pristupiti
odčepljenju, vodeći računa da se ne ošteti (najčešće se koristi zrak pod tlakom).
U slučaju da otkaže pokazivač količine goriva, prvo se provjerava, da li na kabelu koji dolazi do
spremnika ima napona ? (pri tom kontakt ključ mora biti uključen). Ukoliko ga ima, onda se vadi davač iz
spremnika i provjerava, je li klizni otpornik u prekidu? Ukoliko je to u pitanju- kompletan davač
potrebno je zamijeniti novim.
Ukoliko se u spremniku nakupi veća količina vode, u zimskim uvjetima može doći do njenog smrzavanja
u spremniku i cijevima, što će ometati ili u cijelosti onemogućiti rad motora. Preporuka je vozilo parkirati
u zatvoren i topli prostor i pristupiti ispuštanju kompletne količine goriva s vodom, a nakon togo natočiti
gorivo u spremnik.
b) Aktivnosti održavanja na pumpi za gorivo
Održavanje pumpe za gorivo je jednostavno. Aktivnosti održavanja svode se na:

 čišćenje sita pročistača
 zamjenu membrane pumpe
 provjeru ispravnosti pumpe
Po potrebi se čiste sita mehaničkog pročistača koji se nalazi između poklopca i gornjeg dijela kućišta
pumpe.
Do smetnji u radu pumpe može doći zbog slabog brtvljenja membrane (destrukcija). U takvom slučaju
treba zamijeniti membranu i pritegnuti vijke između gornjeg i donjeg dijela pumpe.
Kod provjere ispravnosti pumpe dovoljno je odvojiti crijevo za dovod goriva od pumpe do rasplinjača.
Nakon toga se pokrene motor. Ukoliko gorivo poteče, pumpa funkcionira. Međutim, to ne znači da ona
funkcionira ispravno, odnosno da daje dovoljan protok goriva s potrebnim pritiskom.
Za provjeru potpune ispravnosti pumpe treba je skinuti s motora. Na njenu usisnu granu postavlja se
vertikalna cijev dužine oko 800 mm, čiji se donji kraj uroni u posudu s gorivom. Ručno se aktivira
dvokraka poluga, pa ako gorivo ne poteče i poslije 12 do 13 punih hodova (gore-dolje), to znači da pumpa
ne funkcionira ispravno. U tom slučaju potrebno je provesti demontažu i pronalazak uzroka.

c) Aktivnosti održavanja na pročistaču zraka
Zrak koji motor usisava sadrži i dio prašine koja, ako dospije u motor, pomiješana s uljem, predstavlja
abrazivno mazivo koje povećava habanje pokretnih elemenata motora. Zbog toga se zrak, prije ulaska u
motor, mora pročistiti. Tu funkciju obavlja pročistač zraka, koji pored toga prigušuje i buku koja se javlja
zbog strujanja zraka kroz usisnu granu.
Aktivnosti održavanja pročistača zraka svode se na:

 čišćenje filtra
 zamjenu filtra pročistača
d) Aktivnosti održavanja na injektoru i distribucijskoj cijevi
Kontrola i čišćenje benzinskih injektora provodi se u ovlaštenim servisnim radionicama prema

tehnološkim postupcima, alatima i napravama koje propisuje proizvođač.Čišćenje i kontrola su vrlo važni
kako bi smjesa goriva bila kvalitetno ubrizgana u cilindar. Samim time i kvaliteta sagorijevanja i
apsolutno smanjenje potrošnje goriva. Uređaj za servis benzinskih injektora svih vrsta benzinskih motora
prikazan je na slici dolje.
Uređaj za čišćenje i ispitivanje injektora
Kvar na injektorima motora očituje se detonacijama, trešnjom motora u praznom hodu, smanjenom
snagom motora, gušenjem kod dodavanja gasa, crni dim i sl.. Injektori se čiste u ultrazvučnoj kadi u svim
režimima rada koristeći specijalne tekućine namijenjene za tu svrhu. Nakon čišćenja, injektori se testiraju
u menzurama gdje se mjeri količina ubrizgavanja goriva.
Pitanja
1. Što treba omogućiti razvodni mehanizam?
2. Koji su glavni elementi razvodnog mehanizma?
3. Objasnite princip rada direktnog ubrizgavanja?
4. Koji su najčešći kvarovi na spremniku goriva?
5. Nabrojite aktivnosti vezane za održavanje pumpe za gorivo.
Korisni linkovi
Link: www.youtube.com/watch?v=o0dkCRG_lnw
Ključni pojmovi u
razvodni Treba omogućitiizmjenu radne tvari u cilindrumotora na kraju svakog radnog
mehanizam procesa.

L44: Kontrola i popravak sustava za podmazivanje,hlađenje i
kontrola ispušnog sustava
Oznaka lekcije:L44
Sustav za podmazivanje
Sustav za podmazivanje osigurava prisutnost maziva između tarnih površina na motoru.Namjena je

smanjiti trenja i trošenja na motoru,a za podmazivenje se uglavnom koriste motorna ulja. Postoji nekoliko
vrsta sustava za podmazivanje.Kod svih , ulje se do mjesta koja treba podmazivati dovodi pod tlakom i
zapljuskivanjem (ili samo pod tlakom).
Kao u svakom cirkulacijskom sustavu, tako i u sustavu za podmazivanje, postoji pumpa koja usisava ulje
iz korita ili kartera motora te ga tlači u sustav. Prije ulaska u sustav podmazivanja, ulje se filtrira. Sito
služi za spjrečavanje ulaska većih nečistoća u samu pumpu. Filtar ima zadatak sprječavanja i najsitnijih
čestica u sustavu, postavlja se u liniju cjevovoda, poslije uljne pumpe. Kroz kanale u bloku motora ulje
dolazi do svakog glavnog ležaja radilice, bregaste osovine, lanca motora i glave te se slijeva natrag u
korito.
S aspekta kontrole i održavanja, važno je spomenuti mjerač razine ulja u koritu motora koji ulazi u korito
direktno ili kroz blok motora. Na njemu se nalaze oznake za minimalnu (min) i maksimalnu (max) razinu
ulja. Pored mjerača, važnu ulogu ima vijak s magnetom na donjoj strani korita čije je zadatak skupljanje
metalnih opiljka i ispuštanje ulja iz sustava za podmazivanje.
Važne napomene kod kontrole i održavanja sustava za podmazivanje:

• koristiti ulje prema preporukama proizvođača automobila.
• razina ulja u koritu treba biti u granicama između min i max na mjeraču. (Preporuka je da se
provjera obavlja prije pokretanja motora ili 10 do 15 minuta nakon zaustavljanja rada motora.)
• kontrolu razine ulja treba provoditi periodično. Ako se utvrdi povećanje , onda je to znak da se
gorivo slijeva iz cilindara i da se miješa s uljem.(Preporuka je provjeriti ispravnost rada
rasplinjača, kao i istrošenost klipnih prstena cilindara.)
• ako se pri kontroli utvrdi manja količina ulja, odnosno da se ulje troši, potrebno je provesti
dodatne provjere.(Uzroci povećane potrošnje ulja su curenje ili sagorijevanje s gorivom.)
• zamjena ulja mora se obavljati u predviđenim eksploatacijskim resursima prema preporukama
proizvođača jer ulje vremenom gubi svoja svojstva. (Preporuka je da se ulje mijenja kad je motor
zagrijan.)
• prema uputama proizvođača potrebno je periodično mijenjati i filtar za ulje. (Preporuka je da se
zamjena filtara vrši pri svakoj promjeni ulja i to uz pomoću specijalnog alata.)
Sustav za podmazivanje motora automobila

Sustav za hlađenje
Vjerojatno nije velika mudrost reći da je bilo koji stroj potrebno dovesti na radnu temperaturu te ga na
njoj i održavat,da bi pravilno radio.. Uostalom, i ljudi funkcioniriraju najbolje na 36,6°C radne
temperature,a za njezino održavanje pobrine se sam organizam.. Jednako tako i motor automobila
zahtjeva određene uvjete kako bi mogao dobro raditi.
Naime, pogonski stroj automobila (bilo da se radi o benzinskom ili dieselskom motoru) ustvari je termički
motor, dakle onaj koji toplinsku energiju pretvara u mehanički rad. No, čak niti najnapredniji motori s
unutarnjim izgaranjem koje danas poznajemo, nisu odveć učinkoviti kada je u pitanju njihova
iskoristivost što je temeljni razlog potrebe za sustavom hlađenja. Konkretno, benzinski motori danas
imaju iskoristivost od tek 25 do 30%. To znači da se čak 70 do 75% energije pohranjene u gorivu
(benzinu) pretvara u (suvišnu) toplinu, a ne koristan rad. Nadalje, oko polovine tako nastale topline
napušta motor kroz sustav ispuha, a polovinu preuzima sustav za hlađenja motora. Spomenimo i to da
dieselski motori imaju veću iskoristivost od benzinskih te tako moderni Common Rail pogonski strojevi
imaju iskoristivost od oko 40%.
Sustavi za hlađenje mogu biti izvedeni pomoću tekućine ili zraka. U oba slučaja, toplina iz motora
predaje se okolnom zraku. U slučaju hlađenja tekućinom, toplina se od motora najprije predaje tekućini
kao posredniku, a zatim se iz tekućine predaje okolnom zraku. U slučaju zračnog hlađenja, toplina se od
motora predaje neposredno okolnom zraku.
Važni elementi sustava za hlađenje tekućinom su: pumpa za tekućinu, ventilator, termostat i hladnjak.
Važne napomene kod kontrole i održavanja sustava za hlađenje tekućinom:

• tekućina za hlađenje, koja se koristi u rashladnim sustavima, mora imati svojstva protiv
zamrzavanja do određenih temperatura.
• razinu tekućine za hlađenje potrebno je kontrolirati preko ekspanzivne posude.
• za pogon pumpe koristi se klinasti remen pa je nužna povremena kontrola njegove zategnutosti.
• kontrola crijeva za tekućinu i spojeva nužna je ukoliko se utvrdi gubitak tekućine za hlađenje.
• često nastaje kvar na termostatu. U slučaju pregrijavanja motora potrebno ga je provjeriti i,
prema potrebi, zamijeniti.
• vrlo čest uzrok pregrijavanja motora je zaprljanost hladnjaka zbog taloženje kamenca u
unutrašnjosti.Tada se pristupa čišćenju hladnjaka. Pri manjim oštećenjima (udarci, proboji,
pucanje i sl.) hladnjak se može popraviti tvrdim lemljenjem.
Sustav za hlađenje motora automobila

Ispušni sustav
Ispušni sustav odvodi ispušne plinove iz glave motora do kolektora, a zatim, preko jedne cijevi odlaze u
zrak. Ispušni sustav automobila složeniji je nego što bi se reklo na prvi pogled. Uvriježeno je mišljenje,
kako se ovdje radi o cijevima i malo savijenog lima napunjenog staklenom vunom. Veoma je važno
stvoriti kvalitetan ispuh jer to omogućava maksimalni protok plinova, a istovremeno prigušuje buku
motora.
Osnovni elementi ispušnog sustava su (slika dolje):

• kolektor
• priključak na kolektor motora
• katalizator
• srednji protočni lonac
• zadnji prigušni lonac
Ispušni sustav automobila
Kod klasičnog automobila, četiri izlazne cijevi četverocilindričnog motora spojene su na jednu cijev. Pri
tom dolazi do sudaranja ispušnih plinova i otežanog izlaza. Zato se kod jačih motora prakticiraju izvodi
iz ispušnih kanala koji se prvo spajaju u jednu cijev s dva cilindra, a tek onda dvije cijevi u jednu Što su
cijevi dalje od motora , to je bolji protok plinova.
Noviji automobili koriste katalizator koji je pozicioniran odmah nakon kolektora.Uloga katalizatora je da
reducira emisiju štetnih plinova iz benzinskih i dizel-motora. Kao produkt izgaranja smjese, stvaraju se
opasni i štetni plinovi: ugljični monoksid, HC ugljikovodik i NO i NO2 dušikov monoksid i dioksid,
zajedno nazvani NOx. Ovo su tri najopasnija i najštetnija plina koji podliježu zakonskim regulativama o
emisiji štetnih plinova iz automobila, a katalizator se ugrađuje radi njihove redukcije.
Važne napomene kod kontrole i održavanja ispušnog sustava
Prigušni lonci i cijevi u ispušnom sustavu izloženi su izrazito teškim uvjetima eksploatacije i termičkim
opterećenjima. Povremeno zapljuskivanje toplih cijevi i lonaca hladnom vodom s ceste izaziva tzv.
termičke šokove. S druge strane, zbog kondenzacije vode iz ispušnih plinova unutar sustava, njegovi
elementi su izloženi intenzivnoj koroziji. Zbog toga na elementima ispušnih sustava dolazi do većih
oštećenja koja se jednostavno detektiraju - jača buka.
Najefikasniji način popravka je zamjena dotrajalih elemenata- novim.

Pitanja
1. Koja je uloga sustava za podmazivanje?
2. Koje se ulje koristi za podmazivanje motora i kada se mijenja?
3. Koja je uloga pumpe za ulje?
4. Koji je zadatak sustava za hlađenje motora?
5. Navedite vrste sustava za hlađenje?
6. Koja se tekućina koristi za hlađenje motora?
7. Koja je uloga termostata u sustavu za hlađenje?
8. Koji je zadatak ispušnog sustava?
9. Zašto se u ispušni sustav ugrađuje katalizator i ispušni lonci?
Korisni linkovi
Link: https://www.pfst.hr/uploads/SUSTAVI%20ODRAVANJA.pdf
Ključni pojmovi
sustav za
Osigurava prisutnost maziva između tarnih površina na motoru.
podmazivanje
Može biti izveden pomoću tekućine ili zraka. U oba slučaja toplina iz motora
sustav za hlađenje
predaje se okolnom zraku.
Odvodi ispušne plinove iz glave motora gdje plinovi prvo dolaze do
ispušni sustav
kolektora, a zatim , najčešće preko jedne cijevi- odlaze u zrak.
L45: Goriva za motorna vozila

Oznaka lekcije:L45
Goriva
Za pogon motornih vozila najviše se koriste tekuća i plinovita goriva.
Izgaranjem goriva u motoru, kemijska energija koju gorivo posjeduje pretvara se u mehaničku,koja služi
za pogon vozila.Oktanska vrijednost goriva najvažnija je za njegov pravilan rad i najbolje performanse .
Važno je naglasiti da oktanksa vrijednost goriva nema veze sa snagom goriva, već je vezana uz
otpornost goriva na samozapaljenje prilikom komprimiranja.Ta pojava poznatija je kao detonacija u
cilindru motora.
Po oktanskoj vrijednosti goriva moguće je odrediti stupanj kompresije motora. Drugim riječima,
znajući oktansku vrijednost goriva, moguće je znati , koliko ga se može komprimirati, prije nego dođe do
samozapaljenja. Važno je istaknuti da se stupanj kompresije motora u zadnjih 50 godina mijenjao s
povećanjem oktanske vrijednosti goriva. U početku je bio, primjerice, obični benzin 91 (regular). Zatim
se pojavio benzin 95 (Super 95) pa Super 98. Porastom oktanske vrijednosti goriva, na motorima se
povećavao stupanj kompresije sa 8:1 do 9,5:1 pa čak gotovo i do 12:1 .

Tekuća goriva za motore
Za rad motora koriste se tekuća:
 goriva za otto
 goriva za diesel motore.
Goriva za otto motore s unutarnjim izgaranjem (motorni benzin) koriste se u kombinaciji sa zrakom i to u
određenom omjeru. Zbog toga benzin treba brzo i lako isparavati te se i lako zapaliti pri startanju motora.
Smjesa benzina i zraka treba što brže i što potpunije sagorjeti u motoru, kako bi se izgaranje odvijalo bez
detonacija te da u produktima izgaranje bude što manje štetnih plinova.
Za ocjenu otpornosti benzina prema detonacijama, koristi se, tzv. oktanski broj. Ugljikovodik (kao
sastavni dio benzina), koji se naziva izooktan, ima veoma veliku otpornost na detonaciju, pa je njegov
oktanski broj – 100, a ugljikovodik – heptan ima veoma malu otpornost na detonaciju, pa mu je oktanski
broj –nula. Miješanjem ova dva ugljika mogu se dobiti oktanski brojevi od 0 do 100. Postotni sadržaj
izooktana u smjesi predstavlja oktanski broj smjese. Primjerice, ako benzin izgara bez detonacija kao i
smjesa od 98% izooktana i 2% heptana, onda je oktanski broj tog benzina - 98.
Kod diesel motora gorivo se obvezno ubrizgava u cilindre u kojima se već nalazi sabijen i zagrijan zrak, a
paljenje se vrši samozapaljenjem.
Diesel goriva imaju nekoliko važnih karakteristika: isparljivost, viskoznost i zapaljivost. Kao i kod
benzina, i ovim gorivima se dodaju različiti aditivi, kako bi poboljšali njihove karakteristike.
Aditivi se dodaju radi poboljšanja kvalitete goriva
Kvaliteta diesel goriva tj. njegova zapaljivost , prikazuje se pomoću cetanskog broja. On se određuje na
specijalnom diesel motoru usporedbom ispitivanog goriva (kojem treba odrediti cetanski broj) i smjese
dva ugljikovodika: cetana i alfa-metilnaftalina. Cetanski broj goriva je brojčano jednak postotnom učešću
cetana u smjesi s alfa-metilnaftalinom koja ima istu zapaljivost, u istim uvjetima ispitivanja. Cetanski broj
poželjno je da bude što veći.
Važno je uočiti oznaku prilikom točenja goriva u vozilo
Plinska goriva za motore

Danas se sve više koriste plinska goriva, jer ona imaju niz prednosti u odnosu na tekuća . Dodatkom
posebnih uređaja na vozilo, mogu se koristiti u kombinaciji s tekućim gorivom.Ta se goriva prodaju pod
nazivom „Butan“. Sastavni dijelovi ovakvih goriva su butan, izobutan, propan i propilen. Izuzetno su
otporni na detonacije motora (oktanski broj im je od 96 do 112) pa su veoma pogodni kao goriva za otto
motore.

Pitanja
1. Što je oktanska vrijednost goriva?
2. Objasnite pojam „stupanj kompresije motora“?
3. Objasnite oktanski broj?
4. Objasnite cetanski broj?
Ključni pojmovi
Vezana je uz otpornost goriva na samozapaljenje prilikom
oktanksa vrijednost goriva
komprimiranja.
Daje informaciju,može li se gorivo komprimirati, prije nego što
stupanj kompresije motora
dođe do samozapaljenja.
detonacija u motoru Otpornost goriva na samozapaljenje prilikom komprimiranja.
oktanski broj Koristi se za ocjenu otpornosti benzina prema detonacijama.
Cetanski broj goriva je brojčano jednak postotnom učešću cetana u
cetanski broj smjesi s alfa-metilnaftalinom koja ima istu zapaljivost u istim
uvjetima ispitivanja.
Izuzetno su otporni na detonacije motora (oktanski broj im je od 96
plinska goriva za motore
do 112), pa su veoma pogodni kao goriva za otto motore
L46: Projektiranje i konstruiranje proizvoda

Oznaka lekcije:L46
Pojam i definicije
Projektiranje i konstruiranje proizvoda podrazumijeva stvaralački rad stručnjaka s namjenom
određivanja oblika i dimenzija proizvoda.
Projektiranje ima za cilj izradu idejnog projekta proizvoda kao cjeline. Sadrži određivanje glavnih
karakteristika proizvoda, izbor glavnih sastavnih dijelova, njihove osnovne karakteristike i funkcije te
raspored i međusobne ovisnosti. Projektiranje se odnosi na određivanje i utvrđivanje početnih zahtjeva,
potrebnih za konstrukcijsku razradu budućeg proizvoda.
Konstruiranje ima za cilj određivanje i utvrđivanje oblika i dimenzija pojedinih dijelova proizvoda na
osnovi zahtjeva, određenih u fazi projektiranja.
Suvremen način konstruiranja proizvoda

Određivanje oblika i dimenzija
Oblici i dimenzije proizvoda i proizvodnih dijelova moraju zadovoljiti brojne zahtjeve. Najvažniji su:
 zahtjevi funkcionalnosti i namjene
 zahtjevi radne sposobnosti
 zahtjevi proizvodnosti
 zahtjevi ekonomičnosti.
Pored njih,treba zadovoljiti i sljedeće zahtjeve :

 zahtjevi okoliša
 zahtjevi energetske učinkovitosti
 zahtjevi za održavanje
Svi navedeni zahtjevi međusobno su ovisni, često u suprotnosti, tako da ih veoma teško uskladiti i
ispuniti. Zadaća konstruktora je,u skladu sa mogućnostima,pronaći najbolje rješenje.
Zahtjev funkcionalnosti - kao osnovni zahtjev, određuju oblike i dimenzije mnogih dijelova proizvoda i
specifičan je za svaki proizvod i za svaki njegov dio. Dijelovi proizvoda moraju imati takove dimenzije,
da su sposobni obavljati svoju funkciju- pravilno i sigurno.
Zahtjevi ekonomičnosti su iznimno važni, jer konkurencija nalaže što jeftiniju izradu i eksploataciju
svakog stroja. Sve što povećava troškove proizvodnje, mora biti opravdano poboljšanim svojstvima,
dužim vijekom trajanja, većim stupnjem pouzdanosti, itd.
Izbor materijala
Izbor odgovarajućih materijala za izradu dijelova proizvoda važna je i odgovorna zadaća konstruktora.
Usko je povezana s funkcionalnošću i radnom sposobnošću proizvoda. Izbor materijala je ovisan o
svojstvima materijala, otpornosti na habanje i koroziju, svojstvima trenja ... te u velikoj mjeri utječe na
postupak i ekonomičnost izrade.
Izbor odgovarajućeg materijala ,sukladno konstrukcijskom obliku proizvoda, često je vezan za broj
proizvoda, koje je potrebno izraditi. Pri pojedinačnoj proizvodnji, zahtjevi proizvodnje i ekonomičnost su
manje oštri, pa se prednost daje pouzdanosti i funkcionalnosti samog proizvoda. Pri velikoserijskoj
proizvodnji, svi zahtjevi moraju biti stručno razmatrani i optimalno riješeni.
Pitanja
1. Što se podrazumijeva pod pojmom projektiranje i konstruiranje proizvoda?

2. Što je projektiranje?
3. Što je konstruiranje ?
4. Koji su najvažniji zahtjevi za određivanje oblika i dimenzija proizvoda i proizvodnih dijelova?
Ključni pojmovi
projektiranje i Stvaralački rad stručnjaka s namjenom određivanja oblika i dimenzija
konstruiranje proizvoda proizvoda.
Odnosi se na određivanje i utvrđivanje osnovnih početnih zahtjeva,
projektiranje
potrebnih za konstrukcijsku razradu budućeg proizvoda.
Cilj konstruiranja je određivanje i utvrđivanje oblika i dimenzija
konstruiranje pojedinih dijelova proizvoda na osnovi zahtjeva, određenih u fazi
projektiranja.

L47: Statička i dinamička ispitivanja
Oznaka lekcije:L47
Općenito o ispitivanjima
Široka primjena materijala u strojogradnji uvjetuje potrebu za poznavanjem njihovih svojstava koja se
ispitivanjima mogu numerički izraziti ili standardizirati. Ovisno o tome, što se želi ispitivati, odabiru se i
postupci ispitivanja. Općenito, postupci ispitivanja dijele se na ispitivanja metodom razaranja i bez
razaranja. U skupinu ispitivanja razaranjem ubrajamo postupke za utvrđivanje mehaničkih svojstava
materijala te postupke za utvrđivanje njihovih tehnoloških svojstava..
Mehanička svojstva materijala zauzimaju posebno mjesto među ostalim fizikalnim i kemijskim
svojstvima. Na osnovu njih se dimenzioniraju dijelovi strojeva i uređaja.Pomoću mehaničkih svojstava
materijala može se objektivno ocijeniti kvaliteta materijala u prijemnoj i završnoj kontroli proizvoda.
Ovakva mehanička ispitivanja materijala provode se na posebno pripremljenim uzorcima (epruvetama) ili
na gotovim proizvodima. U skladu s mogućom vrstom opterećenja tijekom eksploatacije, uzorci ili strojni
dijelovi opterećuju se na vlak, tlak, savijanje, uvijanje ili smik. Ova opterećenja mogu biti statička i
dinamička. Kod statičkih opterećenja (ispitivanja), opterećenje se tijekom vremena ne mijenja ili je
njegov prirast vrlo malen, dok se kod dinamičkih ispitivanja intenzitet opterećenja značajno mijenja
(veličina, smjer).
Trajanje djelovanja opterećenja

Način djelovanja opterećenja
Kratkotrajno Dugotrajno
Vlačno ispitivanje
Tlačno ispitivanje
Savojno ispitivanje
Statički Ispitivanje puzanjem
Uvojno ispitivanje
Smično ispitivanje
Dinamički Ispitivanje udarnog rada loma Ispitivanje umaranjem
Statičko vlačno ispitivanje

Ovo ispitivanje izvodi se na epruvetama standardiziranog oblika i dimenzija, ( najčešće cilindričnog ), sa
zadebljanjima za prihvat. Ispitivanje se vrši na univerzalnim ispitivačkim uređajima – kidalicama, tako da
se epruveta učvršćena u čeljusti stroja opterećuje vlačno. Pri tome je prirast sile malen (propisan normom)
pa ispitivanje spada u statičko ispitivanje. Ispitivanje se izvodi do loma epruvete, a bilježe se generirane
sile te produljenje epruvete. Ova promjena bilježi se u dijagramu, a proračunom se dobiva konačni σ-ε
dijagram iz kojeg se očitavaju ili proračunavaju neke od najznačajnijih mehaničkih svojstava materijala:
granica tečenja, vlačna čvrstoća, konvencionalna granica razvlačenja, modul elastičnosti itd.
Ova ispitivanja provode se za sve vrste materijala prema preporučenim standardima, a obzirom na uvjete
eksploatacije, mogu se vršiti i pri različitim uvjetima (npr. kod različitih temperatura).

Univerzalni ispitni uređaj – kidalica, izvođenje statičkog vlačnog pokusa
Ispitivanje tvrdoće
Prema definiciji, tvrdoća predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog stranog tijela.
Prva metoda za mjerenje tvrdoće razvijena je još početkom 20. stoljeća (Mohsova skala tvrdoće), no za
mjerenje tvrdoće danas, razvijen je čitav niz metoda ispitivanja. Unatoč tome što tvrdoća ne predstavlja
fizikalno definirano mehaničko svojstvo, zbog čega i nije u SI sustavu, mjerenje tvrdoće je jedan od
najraširenijih postupaka na području ispitivanja tehničkih materijala. S jedne strane, tvrdoća je u
korelaciji s nekim drugim mehaničkim svojstvima (npr. vlačna čvrstoća), a s druge , mjerenje tvrdoće je
jednostavna metoda ispitivanja te najčešće nisu potrebni posebno pripremljeni uzorci (ispitivanje se
uglavnom vrši na poluproizvodima ili gotovim proizvodima). U strojarskoj praksi najčešće su metode
ispitivanja prema Brinellu, Vickeru i Rockwelu. Metode ispitivanja nose imena autora koji su ih prvi
primijenili, a temelje se na prodiranju ispitnog penetratora u osnovni materijal te mjerenja geometrije
otiska (površina kalote ili dubina prodiranja).
Uređaj za ispitivanje tvrdoće Vickers metodom
Ispitivanje udarnog rada loma

Ispitivanje udarnog rada loma provodi se s ciljem utvrđivanja ponašanja materijala u uvjetima udarnog
opterećenja. Iznos udarnog rada loma je pokazatelj žilavosti ili krhkosti materijala. Ispitivanje se izvodi
na uređaju koji se naziva Charpyev bat. Bat je određene težine i spušta se sa zadane visine te lomi
standardiziranu epruvetu. Razlika potencijalnih energija na početku ispitivanja te nakon loma epruvete
pokazuje količinu energije utrošenu za lom. Što je udarni rad loma veći, to je i materijal žilaviji.Kod
nekih je materijala signifikantna ovisnost udarne radnje loma o temperaturi ispitivanja. Ovo se
prvenstveno odnosi na većinu konstrukcijskih čelika, stoga se ispitivanje provodi i pri različitim
temperaturama radi procjene ponašanja pojedinih materijala u različitim eksploatacijskim uvjetima, tj.
definiranja prijelazne temperature - kada materijali prelaze iz žilavog u krhko stanje.

Različiti materijali, različite žilavosti – ispitne epruvete nakon ispitivanja udarne radnje loma
Puzanje materijala
Različiti strojni elementi ili konstrukcije ponekad su podvrgnute djelovanju dugotrajnog i konstantnog
(vlačnog) opterećenja. Ukoliko takvo dugotrajno opterećenje djeluje u uvjetima povišene temperature,
moguća je pojava puzanja materijala. Ovaj toplinski aktivirani proces ispituje se uglavnom na sličnim
epruvetama kao i statički vlačni pokus. Ispitivanje se vrši pri konstantnom opterećenju kod definiranih
temperatura i vremena ispitivanja, na uređajima koje nazivamo puzalicama. Mehanička svojstva koja
karakteriziraju otpornost materijala prema puzanju su granica puzanja i statička izdržljivost.
Ispitivanje puzanja materijala
Umor materijala
August Wöhler uočio je pojavu loma različitih dinamičkih opterećenih dijelova, unatoč tome što je
nametnuto naprezanje bilo manje od statičke granice razvlačenja. Pojava loma takvih dijelova naziva se
umorom materijala, tj. postupno razaranje materijala uslijed djelovanja dugotrajnog dinamičkog
(promjenjivog) opterećenja. Da bi se spriječila pojava umora materijala, na području ispitivanja
mehaničkih svojstava razvijena su mnoga ispitivanja kojima se materijal opterećuje dinamički i na taj
način imitiraju eksploatacijski uvjeti. Ovakva ispitivanja provode se na umaralicama (pulzatorima), tj.
uređajima koji omogućavaju promjenjivo ili dinamičko opterećenje ispitnih uzoraka ili strojnih dijelova.
Lom vratila kao posljedica umora materijala

Pitanja
1. Koja je svrha ispitivanja materijala?
2. Objasnite važnost mehaničkih svojstava materijala.
3. Objasnite statičko vlačno ispitivanje.
4. Kako nazivamo uređaj na kojem ispitujemo udarni rad loma?
5. Kada dolazi do puzanja materijala?
6. Što je to umor materijala?
Ključni pojmovi
Čvrstoća je mehaničko svojstvo materijala da pruža otpor djelovanju
čvrstoća
sile.
Tvrdoća predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog
tvrdoća
drugog stranog tijela
Iznos udarnog rada loma je pokazatelj žilavosti ili krhkosti
udarni rad loma
materijala.
Puzanje je pojava kada se dugotrajno opterećeni materijali, koji su
puzanje materijala pod utjecajem neke konstantne (statičke) sile, ovisno o temperaturi,
počinju postupno rastezati.
Umor materijala je pojava postupnog oštećenja materijala uslijed
umor materijala
dugotrajnih periodičnih promjenjivih opterećenja (naprezanja).
L48: Proces razrade tehnološkog procesa

Oznaka lekcije:L48
Tehnološki proces
Tehnološki proces je točno određeni postupak ( redoslijed ) po kojem se izrađuje, pod određenim
uvjetima, dio (slop, proizvod) iz osnovnog materijala (dijelova, sklopova) s određenim alatima
(napravama ) na određenim strojevima (radnim mjestima) u određenom vremenu. Iz zakona tehnologije
slijedi da će promjenom tehnološkog postupka doći do promjene konačnog rezultata pa je zato nužno da
se u proizvodnji strogo provodi propisani tehnološki proces.
Kao u svakoj znanosti, tako se stalno razvijaju i saznanja o tehnologiji. Jednom postavljeni tehnološki
proces nije nikakva dogma, već se stalno mijenja i prilagođava mijenjati novim saznanjima. Jedan od
osnovnih zadataka tehnologa je stalno unaprijeđivati tehnološki proces. Može se reći da tehnološki proces
nikada nije tako dobro projektiran, da se ne može projektirati još bolje.
Svaki tehnološki proces mora ispuniti tehničke i ekonomske zahtjeve. Tehnički uvjeti, kao polazna točka,
proizlaze iz konstrukcijske dokumentacije, odnosno funkcije pojedinog dijela sklopa ili stroja. To su
oblik, dimenzije, tolerancije, kvaliteta površine materijala određenog sastava i stanja.
Drugi uvjet je ekonomski, koji se ne smije zanemariti. Zahtjeva od tehnologa da uzme u obzir ekonomski
učinak, odnosno iskorištenje. Potrebno je tehnički uvjet ostvariti,uz najmanje troškove. Za projektiranje

optimalnog tehnološkog procesa - varijante, potrebne su česte opsežne ekonomske varijantne usporedbe,
jer je moguće proizvesti proizvod u više alternativa.
Razrada tehnološkog procesa

Tehnološki proces treba biti tako razrađen, da na radnom mjestu nema nepoznanica, potrebno je da sve
bude jasno određeno i definirano. Na taj način neće doći do nepotrebnih čekanja i gubitaka kapaciteta.
Razine tehnoloških procesa
Osnovni polazni parametar za projektiranje tehnološkog procesa je konstrukcijska dokumentacija. Da bi

mogli odrediti razinu tehnološkog procesa tj. detaljnost i opravdanost naručivanja specijalnih naprava i
alata, potrebni su još , uz konstrukcijsku dokumentaciju, i predvidiva veličina serije i ukupno predviđena
količina, koja će se izrađivati u određenom vremenu.
Sadržaj tehnološkog procesa
Sadržaj tehnološkog procesa zavisi o razini tehnološkog procesa. Za pojedinačnu proizvodnju će se

odrediti samo redoslijed operacije, s kratkim opisom izvođenja operacije i vremenom izrade. Za serijsku
proizvodnju potrebno je da tehnološki proces sadrži:
1) redni broj operacija s nazivom.
2) radno mjesto - stroj ili uređaj.
3) skicu operacija koja će radniku na radnom mjestu pomoći pri izvođenju pojedine operacije jer je
prikazan izgled predmeta nakon završene operacije. Na skici se tehnološke faze pojedinih
operacija - debelo izvuku, radi boljeg uočavanja.
4) redoslijed karakterističnih faza ili zahvata unutar same operacije.
5) kvaliteta površine na pojedinim tehnološkim fazama.
6) stezne, rezne i mjerne alate za pojedine faze.
7) režime rada za tehnološke faze.
8) pripremno-završna vremena i normu (komadna vremena) za svaku operaciju.
Polazni materijal
Polazni materijal treba odabrati tako, da sa što manjim otpadom prilikom obrade, dobijemo dio sa svim
zahtjevima radioničkog crteža. Tehnolog treba odabrati takav polazni materijal koji ima najbliži oblik. .
Razlikujemo sljedeće vrste polaznog materijala:
 Profilni poluproizvod materijala
 Otkivci
 Odljevci
Za izradu pojedinačnog dijela potrebna je određena količina zadanog materijala. Takva količina se naziva
normativ materijala koji se može izraziti u dvije veličine:
 netto
 bruto normativ materijala.
Netto normativ materijala je ona količina materijala koju ima izrađeni dio prema konstrukcijskoj
dokumentaciji. Gubici materijala koji nastanu kod provođenja tehnološkog procesa nisu ovdje uzeti u
obzir.
Bruto normativ materijala je netto normativ uvećan za otpadni materijal kod provođenja tehnološkog
procesa

Pitanja
1. Što je tehnološki proces?
2. Kako mora biti razrađen tehnološki proces?
3. Što mora sadržavati tehnološki proces za serijsku proizvodnju?
4. Koje vrste polaznog materijala razlikujemo?
Ključni pojmovi
Točno određeni postupak, redoslijed, po kojem se izrađuje pod određenim
tehnološki proces uvjetima dio iz osnovnog materijala sa određenim alatima, napravama, na
određenim strojevima, u određenom vremenu.
razrada tehnološkog Tehnološki proces treba biti tako razrađen da na radnom mjestu nema
procesa nepoznanica, potrebno je da sve bude precizno određeno i definirano.
L49: Tehnološka dokumentacija

Oznaka lekcije:L49
Definiranje tehnološke dokumentacije

Kod razrade tehnološkog procesa potrebno je točno definirati redoslijed po kojem se izrađuje, pod
određenim uvjetima dio (sklop, proizvod) iz osnovnog materijala (dijelovi, sklopovi), s određenim
alatima, na određenim strojevima (radnim mjestima), u određenom vremenu i na osnovi predviđene
dokumentacije.
Tehnološka dokumentacija je dokumentacija koja nosi sve potrebne informacije i podatke potrebne za
proces proizvodnje kako bi se realizirao određeni dio (sklop, proizvod, pozicija).
Za izradu tehnološke dokumentacije prilikom definiranja tehnološkog procesa potrebne su određene

informacije :
• oblik, vrsta i dimenzije polaznog materijala,
• redoslijed operacija,
• osnovno sredstvo-stroj,
• prikaz izvođenja operacije,
• pomoćna sredstva (alat),
• režimi rada,
• vrijeme trajanja
Navedene informacije moguće je pronaći u:

• katalozima osnovnog materijala,
• kartotekama osnovnih sredstava,
• katalozima standardnih alata,
• priručnicima, dijagramima, režimima rada
• tehnološkim podlogama za normiranje
• tipičnim tehnološkim procesima
• tehnoekonometrijskim podlogama (cijene materijala, radni sati), i sl.

U osnovne tehnološke dokumente ubrajaju se:
• Tehnološki postupak (“Plan izrade”)
• List operacije
• Specifikacija alata
• Specifikacija operacija
• Naslovni list
• Crteži specijaliziranih alata/naprava
• Tlocrt razmještaja radnih mjesta
Pored osnovnih dokumenata u tehnološkim procesima javljaju se i specijalni oblici tehnološke

dokumentacije a to su:
• Udesni list za revolver tokarilice

• Udesni list za automatske tokarilice
• Crtež krivulje za tokarske automate
• Listovi operacija za montažu
• Specijalni listovi za posebne strojeve
• Krojne slike pozicija
• Liste isplativosti i kalkulacija i sl.
Tehnološki postupak i lista operacije
U praksi se najčešće koriste dvije vrste tehnoloških dokumenata; jedan dokument za cjelokupan proces
izrade predmeta, koji se naziva „Tehnološki postupak“ ili Postupak izrade ( sadrži popis operacija s nužnim
podacima za svaku operaciju - redni broj , naziv,radno mjesto i vrijeme ) i niz dokumenata za svaku
pojedinačnu operaciju, a nazivaju se „Liste operacija“ ( sadrži sve potrebne podatke za izvođenje svake
pojedinačne operacije iz tehnološkog postupka ). Primjer jedne tehnološke karte prikazan je na slici.
Lista operacije dostavlja se izvršiocu na radnom mjestu predviđenom za izvođenje te operacije. U

slučaju da se operacija izvodi na numeričkom stroju, lista se koristi kao podloga za izradu NC ili CNC
programa.

Primjer –Tehnološkog postupka
Primjer - List operacije za indukcijsko kaljenje

Pitanja
1. Što je tehnološka dokumentacija?
2. Koje informacije su potrebne za izradu tehnološke dokumentacije?
3. Što se sve ubraja u osnovne tehnološke dokumente?
4. Koje se dvije vrste tehnoloških dokumenata najčešće koriste u praksu?
Ključni pojmovi
To je dokumentacija koja nosi sve potrebne informacije i podatke potrebne
tehnološka
procesu proizvodnje, kako bi realizirao određeni dio (sklop, proizvod,
dokumentacija
poziciju).
Dokument koji sadrži popis operacija sa nužnim podacima za svaku
tehnološki postupak operaciju (redni broj operacije, naziv operacije,radno mjesto i vrijeme
operacije).
Dokument koji sadrži sve potrebne podatke za izvođenje svake pojedinačne
lista operacije
operacije iz tehnološkog postupka.
L51: Vremena izrade u proizvodnji

Oznaka lekcije:L50
Ukupno vrijeme izrade, t

Ukupno vrijeme izrade (t), potrebno za izvršenje radnog zadatka sastoji se od pripremno-
završnog vremena (tpz), komadnog vremena (tk) i dopunskog vremena (td).
t
UKUPNO VRIJEME IZRADE
tpz tk td
tpz tk td
Pripremno-završno vrijeme, tpz
Pod pripremno-završnim vremenomtpz podrazumijeva se vrijeme određeno za pripremu i izvršavanje
određenih radnji, nužnih, da se cijelo radno mjesto, tj. stroj, uređaj, alat i radnik, pripremi za izvršenje
zadatka po radnom nalogu. To znači, da u tom dijelu vremena radnik mora upoznati radni nalog, pripadne
tehnološke podloge i nacrte, preuzeti materijal i alat te pripremiti stroj i na njega, po potrebi, postaviti
radnu pripremu.
Po izvršenoj tehnološkoj promjeni radnog komada, ovim vremenom predviđena je i predaja izrađevina,
ispunjavanje radne liste, a i dovođenje radnog mjesta u prijašnje stanje. Za to je potrebno izvršiti skidanje,
čišćenje i predaju eventualno primijenjene radne pripreme, alata i mjerila. Kako na taj način ovaj element
vremena u stvari označava i pripremne i završne radnje pri osposobljavanju radnog mjesta za izvršenje
zadatka, za njega se upotrebljava i potpuno odgovarajući naziv: pripremno-završno vrijeme.
tpz= tp + tz
gdje je:
tpz = pripremno-završno vrijeme
tp = pripremno vrijeme
tz = završno vrijeme
Komadno vrijeme, tk
Druga stavka ukupnog vremena izrade jest komadno vrijeme. Ono označava stvarno vrijeme izrade
jednog radnog komada, a pomnoženo s brojem radnih komada (n) daje vrijeme izrade ti.
ti= tk · n
gdje je:
ti = ukupno vrijeme izrade
tk = komadno vrijeme
n = broj radnih komada
Dodatno vrijeme, td
Dodatno vrijeme daje se u postocima prema osnovici na koju se primjenjuje, a služi za kompenzaciju
opravdanih gubitaka u radu. Izražava se pomoću tri koeficijenta dodatnog vremena i to:
 koeficijent naprezanja ili zamora
 koeficijent djelovanja okoline
 dopunski koeficijent
Pitanja
1. Od čega se sastoji ukupno vrijeme izrade (t), potrebno za izvršenje radnog zadatka?
2. Definirajte pripremno-završno vrijeme, tp.
3. Što označava komadno vrijeme, tk?
4. Kako računamo ukupno vrijeme izrade, ti?
5. Definirajte dodatno vrijeme, td.

Ključni pojmovi
Ukupno vrijeme izrade (t), potrebno za izvršenje radnog zadatka sastoji se
ukupno vrijeme izrade,
od pripremno-završnog vremena (tpz), komadnog vremena (tk) i dopunskog
t
vremena (td).
Pod pripremno-završnim vremenom podrazumijeva se vrijeme određeno za
pripremno-završno
pripremu i izvršavanje određenih radnji nužnih, da se cijelo radno mjesto
vrijeme, tpz
pripremi za izvršenje zadatka po radnom nalogu.
komadno vrijeme, tk Komadno vrijeme označava stvarno vrijeme izrade jednog radnog komada.
Dodatno vrijeme daje se u postocima prema osnovici na koju se
dodatno vrijeme, td
primjenjuje, a služi za kompenzaciju opravdanih gubitaka u radu.
L51: Pojam alata i naprava, podjele

Nastavna cjelina: SRT-3-5
Oznaka lekcije: L51
Alati i naprave
Cilj uporabe alata i naprava je olakšavanje i ubrzavanje rada. U početku su to bila vrlo primitivna oruđa
koja su se razvijala paralelno s razvojem ljudskog društva i civilizacije. Značajan pomak u razvoju alata i
naprava zabilježen je nakon II. svjetskog rata, a tome je značajno pridonijela masovna proizvodnja
različitih uređaja i opreme. U masovnoj proizvodnji, važno je minimizirati vrijeme pripreme i proizvodnje
dijelova, a to je moguće kroz:
 konstrukciju i izradu alata
 standardizaciju
 normizaciju.
Važnost alata i naprava očituje se upravo kroz podatak da na njihovu konstrukciju otpada čak do 80%
ukupnog vremena za pripremu proizvodnje novih dijelova.
Alatima nazivamo pomoćni pribor ili mehanizme koji se rabe u procesu obrade i kontrole obratka.
Dijelimo ih , prema industrijskim granama u kojima se koriste:
alati za obradu metala
alati za obradu plastičnih masa
alati za obradu drva
građevinski alati
poljoprivredni alati.
Podjela alata se često se definira i prema namjeni:

ručni alati (turpije, čekići, ključevi, odvijači…)
mjerni i kontrolni alati (počna mjerila, mikrometri, račve, čepovi…)
rezni alati (svrdla, upuštači, razvrtači…)
stezni alati (stezne glave, čahure, trnovi, okretni stolovi…)
alati za obradu lijevanjem, kovanjem, prešanjem (kalupi, ukovnji, noževi za savijanje…)

Prema konstrukciji, alate dijelimo na standardne i specijalne.
Standardni alati definirani su propisima (međunarodnim ili internim). Specijalni alati se koriste za
izvođenje točno određene operacije, na određenom proizvodu, stroju ili skupini strojeva. Izrađuju se za
obavljanje operacija koje se ne mogu izvesti uporabom standardnih alata.
Primjer standardnog alata – glodalo za izradu standadnih lančanika
Primjer specijalnog alata - ukovanj
Naprave su pomagala koja obično služe za prihvat, stezanje, određivanje međusobnog položaja te
vođenje alata i obratka za vrijeme obrade. Osnovni zadatak naprava je:
brzo i sigurno stezanje obratka
visoka točnost mjera i oblika (zamjenjivost dijelova)
izbjegavanje radnji obilježavanja i ocrtavanja
mogućnost posluživanja više strojeva
oslobođenje poslužitelja teškog fizičkog rada
smanjenje mogućih nezgoda pri radu
bolje iskorištenje strojeva
mogući rad osoba s nižom stručnom spremom
automatiziranje proizvodnje
Pitanja
1.Koji je cilj upotrebe alata i naprava?
2. Što je alat?
3. Kako dijelimo alate prema namjeni?
4. Što su naprave?
5. Koji su osnovni zadaci naprava?

Ključni pojmovi
Alatima nazivamo pomoćni pribor ili mehanizme koji se rabe
alat
u procesu obrade i kontrole obratka
Naprave su pomagala koja obično služe za prihvat, stezanje,
naprava određivanje međusobnog položaja te vođenje alata i obratka za
vrijeme obrade.
L52: Opis osnovnih alata i nekih naprava

Oznaka lekcije: L52
Alati i naprave
Alatima nazivamo pomoćni pribor ili mehanizme koji se rabe u procesu obrade i kontrole obratka.
Najčešće ih dijelimo prema namjeni, vrsti tehnologije u kojoj sudjeluju, konstrukciji itd. U strojarskoj
struci mogu se podijeliti, kako je prikazano u tablici :
ALATI
hladni rad <180 °C topli rad >180 °C
rezanje deformiranje mjerenje kalupi rezanje
Obrada odvajanjem Metala:  kalibri  ukovnji  noževi
čestica:  savijanje  etaloni  kokile  glodala
 noževi  duboko vučenje  kutnici  tlačni lijev  svrdla
 glodala  tlačno  mjerke  ekstruzija  upuštala
 svrdla isprešavanje  miktometri  prešanje
 turpije  provlačenje
 razvrtala pile
Polimera:
 prešanje
Obrada bez
 inj. prešanje
odvajanja čestice:
 ekspandiranje
 škare
 vakuumiranje
 sjekači
 ekstrudiranje
 štance
Tokarski noževi
Tokarki nož je osnovni alat za izvođenje tokarenja. To je alat definirane geometrije reznog dijela, s
jednom glavnom reznom oštricom. Izrađuju se iz brzoreznih čelika, tvrdog metala, cermeta, CBN-a,
tehnike keramike, dijamnta – u kompaktnoj ili modularnoj izvedbi. Dijelimo ih:
 prema vrsti obrade
o gruba obrada
o polugruba obrada
o fina obrada
 prema položaju tokarenja
o vanjsko tokarenje
o unutarnje tokarenje

 prema orijentaciji vrha alata
o lijevi
o neutralni
o desni
 noževi za utore i odrezivanje
 noževi za navije
 profilni noževi.
Suvremeni tokarski noževi sa izmjenjivim oštricama (čelični nosač + sinterirani materijali)
Glodala
Glodalo je osnovni alat za obradu odvajanjem čestina na alatnim strojevima – glodalicama. Glodalima se
obrađuju unutarnje i vanjske površine, izrađuju rubovi, čepovi, džepovi, služe za izrezivanje,
prorezivanje, urezivanje, izradu utora, zupčanika, lančanika, navoja itd. Baš kao i tokarski noževi,
izrađuju se od različitih vrsta materijala, kao kompaktna ili modulna. Dijelimo ih:
 prema načinu izrade
o s glodanim zubima
o tokarenim i brušenim zubima
o umetnutim zubima
 prema obliku zubi
o ravni
o spiralni
o križni
 prema obliku tijela glodala
o valjkasta
o pločasta
o pilasta
o profilna
o modulna
o konusna
o vretenasta
o specijalna.
Glodala sa izmjenjivim reznim oštricama (čelični nosač + sinterirani materijali)

Svrdla
Svrdla su alati za bušenje. Konstrukcijski ih dijelimo na spiralna, s izmjenjivim oštricama, ravna,

zabušivače te svrdla specijalnih namjena. Najvažniji tip svrdla je spiralno svrdlo. Kao i svaki alat, svrdlo
ima radni dio i držač. Držač može biti cilindričnog ili konusnog oblika. Osnovne osobine radnog dijela
spiralnog svrdla su konusni radni vrh i dva spiralna utora za odvod čestica. Rezni dio spiralnog svrdla
sastoji se od : prednje površine, stražnje površine, glavne, utora za odvođenje čestica i za dovod rashladne
tekućine, poprečne oštrice i fazeta. Izrađeni su kao uske zavojnice koje su izbrušene na vanjski promjer
svrdla i služe kao vodilice svrdla.
Svrdla različitih oblika i primjene
Ukovnji
Ukovnji su alati (kalupi) za kovanje. Princip kovanja u ukovnjima sastoji se od zagrijavanja sirovca na
potrebnu temperaturu te udaranja kovačkog bata sve dok materijal ne poprimi oblik kalupne šupljine. S
obzirom na zadanu geometriju strojnog elementa, ukovnji se izrađuju kao jednoprolazni ili više prolazni
alati.
Primjer ukovnja za izradu kliješta

Kokile
Kokile su metalni kalupi za višekratno gravitacijsko ili niskotlačno lijevanje, uglavnom neželjeznih
metala. Proizvodi lijevani u kokilama odlikuju se dimenzionalnom točnošću, kvalitetno obrađene
površine te povoljnom mikrostrukturom Lijevanje je ekonomično za izradu složenih dijelova motora,
vozila i alatnih strojeva u većim serijama. Kokile se sastoje od dvije kalupne ploče i jezgre (prema potebi)
za oblikovanje otvora u odljevku. Jezgre su više izložene toplinskom i mehaničkom opterećenju,
seizrađuju od legiranog čelika za topli rad, a kalupne ploče, obično od sivog lijeva. Izrađuju se kao
jednostavne konstrukcije ili s mehaničkim ili hidrauličkim stezanjima i pokretnim dijelovima.

Kokila
Naprave
Naprave su pomagala koja obično služe za prihvat, stezanje, određivanje međusobnog položaja te vođenje
alata i obratka za vrijeme obrade. Obzirom na svoju funkciju, skoro sve naprave se sastoje od sljedećih
konstrukcijskih cjelina: elementi za određivanje položaja obratka, elementi za stezanje, elementi za
posluživanje i kućišta (nosač naprave). U pravilu se konstruiraju i izrađuju za izradu specifičnih
elemenata na konvencionalnim strojevima (bušilice, glodalice, tokarilice itd.) te u serijskoj i masovnoj
proizvodnji u svrhu skraćivanja vremena izrade proizvoda (uglavnom pripremno-završno vrijeme:
stezanje, otpuštanje, centriranje itd.).
Pitanja
1. Nabrojite neke alata za topli i hladni rad?
2. Kada se koriste naprave?
Ključni pojmovi
To je alat definirane geometrije reznog dijela, s jednom glavnom
tokarski nož
reznom oštricom za izvođenje obrade tokarenjem.
Glodalo je osnovni alat za obradu odvajanjem čestina na alatnim
glodalo
strojevima – glodalicama.
svrdlo Svrdlo je alat s više reznih oštrica za izradu provrta svih vrsta.
Ukovanj je alat (kalup) za kovanje, tj. izradu elemenata definirane
ukovanj
geometrije.
Kokila je metalni kalupi za višekratno gravitacijsko ili niskotlačno
kokila
lijevanje uglavnom neželjeznih metala.
L53: Mjerni alati

Oznaka lekcije: L53
Mjerenje i mjerni alati

Mjerenje je uspoređivanje veličine s istovrsnom veličinom kao jedinicom mjere, pri čemu se dobije
stvarna vrijednost koju ima predmet obrade. Mjerenja dijelimo u dvije skupine: neposredna i posredna.
Metodom neposrednih mjerenja, predmet mjerenja neposredno (direktno) uspoređujemo s poznatom
mjerom, dok kod posrednog mjerenja, mjeru utvrđujemo posredno, preko mjernog alata ili uređaja. Uz
mjerenje često vežemo i pojam kontrole. Kontrola je uspoređivanje veličina s kontrolnim alatom, ali se
pri tome ne dobivaju kvantitativne, već kvalitativne veličine.

Mjerenje dužina
Mjerenje dužina jedno je od najčešćih mjerenja u strojarskoj struci. Izvodi se različitim alatima, kao što
su ravnala, vrpčasti metri, pomična mjerila, mikrometri i sl.
Pomično mjerilo je osnovni alat u strojarstvu. Služi za mjerenje vanjskih mjera, unutarnjih mjera te
dubinskih mjera. Točnost ovog mjernog alata ovisi o pomičnom dijelu mjerila (nonijusu), a iznosi do
0,02mm. Pomično mjerila razlikuju se prema svojoj namjenu, ali sastoje se od:
 nepomičnog dijela
 pomičnog dijela sa nonijus skalom
 krakova za unutarnje i vanjsko mjerenje
 dubinomjera
 oslonca, vijka (kočnice)
Pomično mjerilo
pomični dio + nonijus
nepomični dio
dubinomjer
oslonac + kočnica
krakovi za mjerenje
Osim pomičnog mjerila, u strojarskim mjerenjima često se upotrebljava i mikrometar. Mikrometar je

mjerilo pomoću kojeg se mogu (ovisno o konstrukciji) mjeriti unutarnje i vanjske mjere te dubinske mjere
s točnošću i do 1/1000 milimetra. Mikrometar za vanjsko mjerenje sastoji se od:
 okvira (luka)
 nepomičnog trna
 pomičnog trna
 nepokretnog bubnja sa mjernom podjelom
 pokretnog bubnja s mjernom podjelom
 čegrtaljke
 kočnice
Pomično mjerilo
čegrtaljka
pokretni bubanj + skala
nepokretni bubanj + skala
pokretni trn
nepokretni trn
okvir

Komparator
Komparatori su mjerila koja prilikom mjerenja pokazuju veličinu odstupanja od mjere. Takva mala
odstupanja pokazuju uvećano (na mjernoj skali), gdje se očitavanje izvodi lako.Konstrukcijski se dijele
na:
 mehaničke
 optičke
 električne
 pneumatske
 hidraulične.
Najčešće se upotrebljava mehanički komparator, uglavnom u kombinaciji s drugim pomoćnim

mjeriteljskim alatima,radi kontrole ili prednamještanja alata, obratka i sl.
Pomično mjerilo
kučište
mjerna slaka – velika
mjerna skala – mala
nosač
mjerno ticalo
Jednostruka mjerila
Jednostruka mjerila – etaloni, služe za mjerenje i provjeru mjernih instrumenata. To su metalne pločice
koje se izrađuju od specijalnog čelika, tvrdog metal i sl.. Pločice su obrađene vrlo finim obradama,
izrađuju se u različitim dimenzijama kako bi međusobnom kombinacijom dale traženu mjeru ili kao
pomoćni dio složenog mjernog sustava. Obzirom na namjenu, izrađuju se u različitim klasama točnosti.
Primjer garniture etalona

Tolerancijska mjerila
Tolerancijska mjerila služe za utvrđivanje stvarnih mjera u području dopuštenih odstupanja. Koriste se
uglavnom kao kontrolni alati u serijskoj i masovnoj proizvodnji. Dijele se na kalibre i račve.
Kalibri su tolerancijska mjerila za unutarnje mjere – cilindrične provrte, šesterokutne ili kvadratne
provrte, konuse i unutarnje navoje. Izrađuju se za točno određenu tolerancijsku mjeru kako bi se brzo,
jednostavno i jednoznačno mogla odrediti točnost, prilikom brzog mjerenja.
Kalibar za navoje
Račve služe za kontrolu vanjskih mjera – osovina, vratila, ravnih mjera i sl.Kao i kalibri, konstrukcijski
su oblikovane tako, da se jednim alatom mogu kontrolirati obje graničbne mjere.
Račva za kontrolu mjere 40 h6
Šablonska mjerila
Šablonska mjerila su radionička mjerila za brzu kontrolu pri radu. U strojarskoj struci najčešće se
primjenju šablonski mjerni alati za radijuse (unutarnje i vanjske), mjerila za zračnost, mjerila za navoje,
mjerila za kontrolu kutova reznih alata itd.
Mjerenje kutova
Mjerenje kutova još je jedna mjerno-kontrolna operacija koja je vrlo česta pri izradi raznih strojarskih
konstrukcija i strojnih elemenata. Ova se mjerenja izvode sa čvrstim mjerilima (kontrola/mjerenje samo
jednog definiranog kuta) ili strojarskim kutomjerima za mjerenje kutova u području 0-360 °.
Kutnik Kutomjer

Pitanja
1. Što je to mjerenje?
2. Koje mjerne metode poznajete?
3. Koji se alati za mjerenje dužina u strojarstvu najčešće koriste?
4. Koji su osnovni dijeli pomičnog mjerila i mikrometra?
5. Čemu služe komparatori?
6. Koja je specifičnost tolerancijskih mjerila?
7. Čime najčešće mjerimo kutove?
Ključni pojmovi
Mjerenje je uspoređivanje veličine s istovrsnom veličinom kao
mjerenje jedinicom mjere, pri čemu se dobije stvarna vrijednost koju ima
predmet obrade.
L54: Osnove pneumatike

Osnove pneumatskog sustava

Zadaci pneumatskog sustava uključuju pretvorbu, prijenos i upravljanje energijom. Pneumatika kao
radni medij koristi stlačivi fluid – plin, najčešće zrak.Ima važnu ulogu u automatizaciji, posebno kada su
u pitanju izvršni elementi. Pneumatski elementi prisutni su u velikom broju pogona, a najviše se koriste
unutar tzv. male automatizacije. Pneumatika je jednostavnija, a rješenja su univerzalna i koriste
standardizirane elemente, dok su, kod hidraulike, rješenja u većoj mjeri specifična te zahtijevaju više
iskustva i znanja.
Slika 1shematski prikazuje princip rada pneumatskog sustava. U gornjem bloku prikazana je pretvorba
mehaničke energije u energiju stlačenog zraka koji se pohranjuje u spremnik zraka. Kroz pneumatsku
razvodnu mrežu, taj zrak se dovodi u donji blok, u kojem se vrši obrnuta pretvorba energije. Nakon
jedinice za pripremu zraka (čišćenje, sušenje, zauljivanje), u pneumatskom sustavu, energija zraka
pretvara se u koristan mehanički rad. Taj sustav obuhvaća komponente koje upravljaju smjerom strujanja,
protokom i tlakom zraka, kao i komponente koje vrše pretvorbu energije. Osim pretvorbe u mehanički
rad, pneumatski sustav često obavlja i ulogu upravljanja tj. regulacije.
Princip rada pneumatskog sustava

Elementi
Elementi pneumatskog
pneumatskog sustava
sustava
Elementi
Elementi pneumatskog
pneumatskog sustava
sustava se,
se, prema
prema funkciji,
funkciji, razvrstavaju
razvrstavaju na:
na:
• elementi za proizvodnju i razvod
elementi za proizvodnju i razvod zraka,zraka,
• elementi
elementi za
za pripremu
pripremu zraka,
zraka,
• izvršni elementi,
izvršni elementi,
• upravljački
upravljački elementi,
elementi,
• upravljačko-signalni
upravljačko-signalni elementi
elementi
• pomoćni
pomoćni elementi.
elementi.
Elementi
Elementi za za proizvodnju
proizvodnju ii razvod
razvod zraka
zraka imaju
imaju zadatak
zadatak potrošačima
potrošačima osigurati
osigurati potrebne
potrebne količine
količine stlačenog
stlačenog
zraka parametara (kompresor, spremnik, cjevovodne mreže
zraka odgovarajućih parametara (kompresor, spremnik, cjevovodne mreže za razvod). Elementi
odgovarajućih za razvod). Elementi zaza
pripremu
pripremu zraka
zraka obavljaju
obavljaju pripremu
pripremu (kondicioniranje)
(kondicioniranje) zraka,
zraka, što
što uključuje
uključuje čišćenje,
čišćenje, podmazivanje
podmazivanje ii
regulaciju
regulaciju tlaka (filtar, mazalica,
tlaka (filtar, mazalica, regulator
regulator tlaka).
tlaka). Izvršni
Izvršni elementi
elementi su
su elementi
elementi koji
koji obavljaju
obavljaju željene
željene
radnje rad (cilindri, motori). Upravljački
radnje tj. mehanički rad (cilindri, motori). Upravljački elementi (ventili) upravljaju protocima energije
tj. mehanički elementi (ventili) upravljaju protocima energije ii
informacija
informacija (signala).
(signala). Upravljanje
Upravljanje može
može biti
biti uu potpunosti
potpunosti pneumatsko,
pneumatsko, aa najčešće
najčešće se
se izvodi
izvodi uu kombinaciji
kombinaciji
ss drugim elementima (električko). Upravljačko-signalni
drugim medijem i elementima (električko). Upravljačko-signalni elementi imaju zadatak dobavljati
medijem i elementi imaju zadatak dobavljati
informacije
informacije oo stanju
stanju sustava (senzori, indikatori).
sustava (senzori, indikatori). Pomoćni
Pomoćni elementi
elementi ispunjavaju
ispunjavaju različite
različite dodatne
dodatne funkcije
funkcije
(npr.
(npr. priključne
priključne ploče,
ploče, prigušivači
prigušivači buke,
buke, brojači
brojači itd.)
itd.)
Osnovne
Osnovne karakteristike
karakteristike pneumatskih
pneumatskih sustava
sustava
Glavne
Glavne karakteristike
karakteristike pneumatskih
pneumatskih sustava
sustava su:
su:
• tlak
tlak zraka za napajanje 1-15 bar
zraka za napajanje 1-15 bar (uobičajeno
(uobičajeno 77 bar),
bar),
• pogonske temperature zraka -10 do 60 0C (maks. oko 200 0C)
pogonske temperature zraka -10 do 60 0C (maks. oko 200 0C)
• optimalna
optimalna brzina
brzina strujanja
strujanja zraka
zraka 40
40 m/s,
m/s,
• gibanje elemenata: pravocrtno i rotacijsko,
gibanje elemenata: pravocrtno i rotacijsko,
• brzina
brzina cilindara
cilindara 1-2
1-2 m/s
m/s (maksimalno
(maksimalno okooko 10
10 m/s),
m/s),
• maks. ostvariva sila oko 40
maks. ostvariva sila oko 40 kN,kN,
• maks.
maks. snaga
snaga oko
oko 30
30 kW,
kW,
U
U pneumatskim
pneumatskim sustavima
sustavima se
se kod
kod temperatura
temperatura stlačenog
stlačenog zraka
zraka manjim
manjim od -10 00C
od -10 C pojavljuju
pojavljuju problemi
problemi sa
sa
zaleđivanjem, dok se kod temperatura iznad 60 0C pojavljuje problem brtvljenja.
zaleđivanjem, dok se kod temperatura iznad 60 0C pojavljuje problem brtvljenja.
Simboli
Simboli ii sheme
sheme
Pneumatski
Pneumatski sklopovi
sklopovi ii sustavi
sustavi grafički
grafički se
se predočuju
predočuju pomoću
pomoću pneumatskih
pneumatskih shema.
shema. Način
Način crtanja
crtanja shema
shema ii
simboli
simboli kojima se predočuju pojedini pneumatski elementi propisani su normom DIN/ISO 1219. Niže
kojima se predočuju pojedini pneumatski elementi propisani su normom DIN/ISO 1219. Niže su
su
dana
dana neka opća objašnjenja i pravila za crtanje simbola i shema. Osnovne simbole prikazuje tablica dolje.
neka opća objašnjenja i pravila za crtanje simbola i shema. Osnovne simbole prikazuje tablica dolje.
Simbol
Simbol Značenje
Značenje simbola
simbola Simbol
Simbol Značenje
Značenje simbola
simbola
vod
vod (cijev
(cijev za
za zrak)
zrak) vratilo,
vratilo, osovina
osovina dio
dio
mehanizma
mehanizma
mimoilaženje
mimoilaženje vodova
vodova ventil,
ventil, izmjenjivačili
izmjenjivačili sl.
sl.
spoj
spoj vodova
vodova (račva)
(račva) zglob
zglob na
na poluzi
poluzi ili
ili
kotačićna
kotačićna ticalu
ticalu
regulacijski
regulacijski (signalni)
(signalni) vod
vod sklop
sklop od
od više
više elemenata
elemenata
rotacijski
rotacijski stroj
stroj (kompresor,
(kompresor, napajanje
napajanje (stlačeni
(stlačeni zrak)
zrak)
pumpa, motor)
pumpa, motor)
mogućnost
mogućnost podešavanja
podešavanja odzračivanje
odzračivanje (atmosfera)
(atmosfera)
zatvoren
zatvoren prolaz
prolaz otvoren
otvoren prolaz
prolaz ss
naznačenim
naznačenim smjerom
smjerom
strujanja
strujanja

145
Dobivanje i razvod zraka u pneumatskim sustavima
Na slici dolje prikazana je shemu napajanja i razvod pneumatskog sustava.Skupina za pripremu zraka
sadrži filtar, regulacijski ventil i mazalicu. Glavni vod postavlja se s padom od 1-2% u smjeru strujanja
zraka, kako bi se osiguralo otjecanje kondenzirane vode. Glavni vod treba osigurati ujednačeni tlak, bez
obzira na potrošnju zraka.
U kompresorima se vrši pretvorba mehaničke energije u energiju stlačenog zraka, dok se u pneumatskim
motorima obavlja transformacija energije u suprotnom smjeru.
Shema napajanja i razvodne pneumatske mreže
Kompresor za zrak
Spremnik zraka
Uloga spremnika je :
 usklađivanje rada kompresora s potrošnjom
 ublažavanje promjena tlaka kod potrošnje
 smirivanje zračnih udaraca pri radu klipnog kompresora
 izdvajanje ulja i kondenzata iz stlačenog zraka

Spremnik zraka
Priprema zraka u pneumatskim sustavima
Prije ulaska u pneumatske uređaje, stlačeni zrak je potrebno pripremiti, tj. potrebno je izvršiti:
 njegovo pročišćavanje,
 zauljivanje
 regulaciju tlaka.
Priprema zraka se izvršava u jedinici za pripremu zraka (slika dolje).Sastoji se od filtra, regulatora tlaka i
mazalice (zauljivač, uljilo). Filtar i regulator tlaka često se isporučuju kao jedinstveni pneumatski
element.
Jedinica za pripremu zraka
Pitanja
1. Kako bi definirali pneumatski sustav?
2. Što pneumatika koristi rao radni medij?
3. Koje su najvažnije karakteristike pneumatskih sustava?
4. Navedite elemente pneumatskog sustava.
5.Koja je namjena kompresora za zrak?
6.Koja je uloga spremnika za zrak?
7.Koja je uloga jedinice za pripremu zraka?
Korisni linkovi
Link:www.boschrexroth.com
Ključni pojmovi
pneumatski sustav Sustav za prijenos snage s pomoću energije stlačenoga plina.

L55: Izvršni i upravljački elementi pneumatike
Izvršni elementi pneumatskih sustava

Izvršni elementi (pogonski elementi ili aktuatori) pretvaraju energiju stlačenog zraka u mehanički rad.
Prema načinu kretanja mogu se podijeliti na:
1. elementi s ograničenim (njihajućim) kretanjem
a) translacijski cilindri
b) zakretni cilindri.
2. pneumatski motori (rotacijski, s kontinuiranim kretanjem)
Elementi s ograničenim kretanjem
a) Translacijski cilindri
U pneumatskim sustavima cilindar je najčešći izvršni element.Gibanje cilindra je translacijsko, jedino je

kod zakretnih cilindara rotacijsko.Cilindri mogu biti:
 jednoradni
 dvoradni.
Jednoradni cilindri (slika dolje) vrše koristan rad samo u jednom smjeru.Priključak zraka nalazi se samo
na prednjoj strani, povratno kretanje najčešće se ostvaruje oprugom ili težinom tereta.Vrše koristan rad
samo u jednom smjeru.
Jednoradni cilindar
Slika gore predstavlja jednoradni cilindar koji sadrži:

1) tijelo cilndra;
2) klip s brtvom;
3) klipnjača;
4) povratna opruga;
5) stražnji poklopac;
6) priključak za stlačeni zrak;
7) prednji poklopac
Dvoradni cilindri (slika dolje) vrše koristan rad u oba smjera. Za pokretanje klipa stlačeni zrak dovodi se
u komoru s jedne strane klipa, a istovremeno se komora na suprotnoj strani mora ozračiti.

Dvoradni cilindar
Slika gore predstavlja dvoradni cilindar sa sljedećim elementima:

1) košuljica;
2) stražnji poklopac;
3) prednji poklopac;
4) klipnjača;
5) brtva;
6) očnica;
7) odstružni prsten;
8) brtva klip;
9) klip;
10) stražnji priključak;
11) prednji priključak;
12) podesivi ublaživač udara.
b) Zakretni cilindri
Zakretni cilindri (slika dolje) su cilindri čiji je radni hod pretvoren u zaokret izlaznog vratila za veći broj
krugova ili samo dio kruga.
Zakretni cilindar sa zubnom letvom
Pneumatski motori
Pneumatski motori pretvaraju potencijalnu energiju stlačenog zraka u energiju vrtnje, odnosno
kontinuirano kružno gibanje vratila.
Dijele se na:
• klipne motore
• lamelaste motore
• zupčaste motore
• turbinske motore
Lamelasti motori (slika dolje) najviše se upotrebljavaju u pneumatici. Komprimirani zrak ekspandira i pri
tome nastaje kružno gibanje rotora. Prostor u kojem zrak ekspandira se povećava pri rotaciji vratila jer je
rotor u kućištu postavljen ekscentrično.

149
Skica lamelastog motora
Upravljački elementi pneumatike

Pneumatski upravljački elementi imaju zajednički naziv ventili (slika 5). Ventili su uređaji koji služe za
pokretanje, zaustavljanje, usmjeravanje protoka fluida (tlačnog medija) te za regulaciju protoka i tlaka.
Podjela i simboli upravljačkih elemenata pneumatike
a) Razvodnici
Razvodnici (slika dolje) su ventili koji propuštaju, zatvaraju i usmjeravaju tijek radnog medija. Tip
razvodnika, odnosno njegova funkcija, određeni su:
• brojem priključaka,
• brojem razvodnih položaja,
• načinom aktiviranja
• veličinom priključaka.
Način označavanja priključaka na razvodnicima prikazuje tablica dolje, a slika u nastavku prikazuje jedan
tip razvodnika.
Način označavanja priključaka

Prikaz nekih od tipova pneumatskih razvodnika
b) Protočni ventili
Namjena protočnih ventila je regulacija protoka fluida čime posredno djeluju i na druge veličine koje
zavise od protoka, odnosno brzine stlačenog zraka. Protočni ventili (slika dolje) zovu se još i prigušni
ventili.Prigušni ventili služe za kontrolu brzine klipa cilindra.
Protočni ventil
c) Zaporni ventili
Zaporni ventili (slika dolje) ne dopuštaju protok u jednom smjeru (zatvaraju), a propuštaju u suprotnom..
Povećanje tlaka na izlaznoj strani potpomaže zapornu funkciju (brtvljenje).
Zaporni ventili se mogu podijeliti na:
 nepovratni ventili
 uvjetno zaporni ventili (logički I)
 naizmjenično zaporni ventili (logički ILI)
 brzo-ispusni ventili
Zaporni ventil
d) Tlačni ventili
Tlačni ventil (slika dolje) utječe na tlak u sustavu ili dijelu pneumatskog sustava te služi za upravljanje i
regulaciju tlaka, kao i za niz drugih funkcija, zasnovanih na tlaku.
Prema funkciji tlačni ventili dijele se na:
 ventile za ograničavanje tlaka,
 redoslijedne ventile i
 redukcijske ventile.

Tlačni ventil
Specijalni pneumatski elementi
Spacijalni pneumatski elementi su skupina elemenata koje se po svojoj funkciji ne mogu svrstati u
pneumatske upravljačke elemente. U praksi postoji veliki broj tih elemenata, a najvažniji su:
• vakumski uređaji za prihvat,
• pneumatski bezkontaktni senzori,
• pneumatski indikatori,
• pneumatski pretvarač signala,
• pneumatski brojači,
• pneumatski vibratori,
• ispuhivači,
• tlačni kontaktni senzori,
• tlačni kontaktni senzori,
• pomoćni elementi itd.
Pitanja
1. Koja je glavna zadaća izvršnih elemenata pneumatskih sustava?
2. Prema načinu kretanja kako se mogu podijeliti izvršni elementi pneumatskih sustava?
3. Što su pneumatski motori i kako se dijele?
4. Za što se koriste upravljački elementi pneumatike?
5. Što su razvodnici?
6. Objasnite funkciju protočnih, zapornih i tlačnih ventila?
Korisni linkovi
Link: http://hydraulicspneumatics.com/
Ključni pojmovi
izvršni elementi
Pretvaraju energiju stlačenog zraka u mehanički rad.
pneumatskih sustava
Pneumatski motori pretvaraju potencijalnu energiju stlačenog zraka u
pneumatski motori
energiju vrtnje, odnosno kontinuirano kružno gibanje vratila.
Imaju zajednički naziv ventili, a to su uređaji koji služe za pokretanje,
upravljački elementi
zaustavljanje, usmjeravanje protoka fluida (tlačnog medija, te za regulaciju
pneumatskih sustava
protoka i tlaka.

L56: Prijenosnici snage na cestovnim vozilima; spojka, mjenjač i
diferencijal
Nastavna cjelina:TVVS-3-2/A-3-2
Prijenosnici snage na cestovnim vozilima
Za pokretanje vozila potrebna je snaga motora ugrađenog u vozilo. Ta se snaga prenosi do pogonskih
kotača tansmisijskim uređajima (transmisijom). Transmisija se sastoji od spojke, mjenjača, kardanskog
vratila, diferencijala i poluosovina.
Prijenosnik snage – transmisija vozila
Spojka
Spojka je naprava za međusobno spajanje vratila. Ona spaja motor s ostalim dijelovima transmisije
vozila. Spojka omogućuje:
 prijenos okretnog momenta s motora na mjenjač
 prekid tijeka snage s motora na mjenjač
 lagano i meko pokretanje vozila
Izravnim spajanjem koljenastog vratila s transmisijom ne bi bilo moguće mijenjati odnose prijenosa
okretaja motora i pogonskih osovina. Stoga, na spoju motora s transmisijom vozila potreban je spojnički
sklop koji se zove spojka. Spojnički set motora ili spojka sastoji se od:
 kućišta spojke (korpa)
 tanjura spojke (disk ili lamele)
 potisnog ležaja
 potisne ploče
Kućište spojke spojeno je sa zamašnjakom vijcima, a unutar njega je smještena potisna ploča i tanjurasta
opruga. Tanjur spojke prenosi okretni moment sa zamašnjaka i potisne ploče na vratilo spojke (ulazno
vratilo mjenjača).
Potisni ležaj odvaja nerotirajuću potisnu vilicu od rotirajuće tanjuraste opruge. Tako prenosi potisak
vilice na tanjurastu oprugu, uslijed čega dolazi do odvajanja potisne ploče i prekida tijeka snage. Potisna
ploča spojena je s kućištem spojke.

Tanjurasta spojka
Spojka: a) odvaja i b) ukapča
Mjenjač
Mjenjač je sklop osovina i zupčanika međusobno povezanih i smještenih u mjenjačkoj kutiji. Mjenjač je
s jedne strane povezan na vratilo spojke (ulazno vratilo), a s druge strane s pogonskom osovinom vozila,
odnosno kardanskim vratilom (izlazno vratilo).
Mjenjač
Polugom se odabire prijenosni omjer (tzv. brzina) unutar mjenjača. Ovisno o odabranom prijenosu,
odnosno uzubljenom paru zupčanika, na izlaznom vratilu se dobije željeni broj okretaja i snaga u odnosu
na motor. Prilikom odabira prijenosnog omjera, jedan snop zupčanika unutar mjenjača mora mirovati,
odnosno cijela transmisija od kotača do motora ne smije biti u spoju. To omogućuje spojka.
Diferencijal
Diferencijal omogućuje prijenos okretnog momenta i pri različitim brzinama vrtnje pogonskih kotača.
Razlika u kutnim brzinama javlja se:
 pri kretanju vozila u zavoju
 na neravnoj podlozi
 pri različitim promjerima kotača
Osnovni zadatak diferencijala je:

 uskladiti različite brzine vrtnje pogonskih kotača
 ravnomjerno razdijeliti okretne momente (snagu) na pogonske kotače

Diferencijal
Pitanja
1. Zbog čega se ugrađuju prijenosnici snage u vozila?
2. Što sačinjava transmisiju vozila?
Ključni pojmovi
prijenosnici snage Elementi koji omogućuju prijenos snage.
transmisija Omogućuje prijenos snage i okretaja s motora na kotače vozila.
spojka Naprava za međusobno spajanje i razdvajanje vratila.
Sklop osovina i zupčanika međusobno povezanih i smještenih u
mjenjač
mjenjačkoj kutiji.
diferencijal Sklop zupčanika koji omogućuje skretanje vozilom u zavoju.
L57: Prijenosnici snage na željezničkim vozilima; mehanički,

hidraulični i električni
Oznaka lekcije:L57
Prijenosnici snage na željezničkim vozilima
Za pokretanje željezničkog vozila potrebna je snaga motora ugrađenog u vozilo. Ta se snaga prenosi do
pogonskih kotača mehanički, hidraulični ili električni.
Mehanički prijenosnik snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi mehaničkim putem.
Osnovni način prijenosa je trenjem i oblikom, s neposrednim i posrednim dodirom pogonskog i gonjenog
člana.
Hidraulični prijenos snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi hidrauličkim putem,
odnosno uz pomoć tekućine – ulja.
Električni prijenosnik snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi električnim putem.
Mehanički prijenosnik snage na željezničkih vozila
Kod mehaničkog prijenosnika snage, snaga se prenosi preko motora, glavne spojke, mjenjača, kardanskih
vratila i osovinskog prijenosa na kotače. Mehanički prijenos uz pomoć zupčaničkoga mjenjača s tarnom
ili hidrodinamičkom spojkom prikladan je samo za industrijske lokomotive malih snaga.

Tarna spojka Hidrodinamička spojka
Hidraulični prijenosnik snage na željezničkih vozila
Kod hidrauličnog prijenosnika snage, snaga motora se prenosi preko kardanskog vratila na
hidrodinamički mjenjač, a od njega preko kardanskih vratila i glavnih prijenosnika na pogonske kotače.
Najznačajniji dio hidrauličnog prijenosnika snage je hidrodinamički mjenjač.
To je automatski mjenjač koji u sebi ima hidrodinamički pretvarač okretnog momenta,koji automatski
povećava okretni moment. Pretvarač okretnog momenta je dodatni mjenjač koji djeluje prije nego se
pogonska snaga motora prenese do mehaničkog mjenjača. Hidrodinamički pretvarač okretnog momenta
sastoji se od pumpnog i turbinskog kola i fiksnog usmjerenog kola (reaktora). U dijelu koji preuzima
snagu( pumpno kolo ), pretvara se mehanička energija u energiju strujanja. U turbinskom kolu, se
zakretanjem i usporavanjem same tekućine, ponovno dobiva mehanička energija. Okretni moment koji se
dobije u turbinskom kolu ovisi o stupnju okretanja ulja. Zakretanjem ulja, mijenja se moment turbine.
Moment turbine je najveći kad se turbina ne okreće i pada s povećanjem broja okretaja motora.
Hidrodinamički mjenjač; 1. pumpa, 2. reaktor, 3. turbina, 4. blokada spojke, 5. kućište, 6. prsten, 7. brtveni prsten
Pumpa je učvršćena na koljenasto , a kućište na kardansko vratilo. Pri pokretanju vozila turbina i reaktor
stoje, a pumpno kolo se okreće brojem okretaja motora. Ulje struji iz pumpnog prema turbinskom kolu i
predaje mu energiju. Turbinsko kolo se počinje okretati kada se na njemu stvori okretni moment,koji
nadjača otpore na vratilu mjenjača (vratilu spojke). Mehaničku energiju motora preuzima ulje, koje
strujanjem preko lopatica turbine, dobivenu kinetičku energiju predaje pogonskoj transmisiji.
Električni prijenosnik snage na željezničkih vozila

Kod električnog prijenosnika snage, snaga motora se prenosi na generator električne struje koji napaja
elektromotore na pogonskim kotačima. Zajedničko i osnovno načelo rada električnih prijenosnika snage
jest u tome, što se napon ili frekvencija koji se dovode elektromotoru, mogu mijenjati i na taj način
utjecati na brzinu vrtnje i okretni moment elektromotora.Klasični izgled ovakvog postrojenja za
elektromotore istosmjerne struje kao pogonske strojeve izgleda tako da jedan motor (obično izmjenične

struje) pokreće generator istosmjerne struje koji napaja pogonski elektromotor promjenjivim istosmjernim
naponom.
U slučaju izmjeničnih motora, zadatak je generatora da dovodi promjenjivu frekvenciju kojom se onda
napaja izmjenični elektromotor kao pogonski stroj.
Klasično ustrojstvo električnog prijenosnika snage i gibanja: 1-pogonski stroj; 2-generator istosmjerne
struje; 3-upravljački i regulacijski dio; 4-motor istosmjerne struje; 5-radni stroj
Ovakvo ustrojstvo električnih prijenosnika danas se smatra zastarjelim. Razvijeni su elektronski

pretvarači koji izravno upravljaju pogonskim elektromotorom ili promjenom napona istosmjerne struje ili
promjenom frekvencije. Električni su prijenosnici dosta skupi u usporedbi s drugim vrstama prijenosnika,
a mana im je i nizak stupanj iskorištenja kada rade dalje od nazivne točke. Električni prijenosnici snage
upotrebljavaju se gotovo isključivo onda, kada je potreban promjenjiv (kontinuirano) prijenosni omjer, a
za čvrsti prijenosni omjer su neekonomični. Jedna od prednosti električnih prijenosnika je u tome da su za
relativno veće specifične snage, manji od mehaničkih. Najčešće se upotrebljavaju za male (do nekoliko
kW) snage i za velike snage (električna lokomotivska vuča).
Pitanja
1. Koja je uloga prijenosnika snage na željezničkim vozilima?
2. Na koje načine se može prenositi snaga kod željezničkih vozila?
Ključni pojmovi
mehanički prijenosnik
Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi mehaničkim putem.
snage
hidraulični prijenosnik
Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi hidrauličkim putem.
snage
električni prijenosnik snage Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi električnim putem.
L58: Otto motor, princip rada i karakteristike

Oznaka lekcije:L58
Benzinski (Otto) motori dobili su naziv po njihovom izumitelju Nicolasu Augustu Ottu koji je 1876.
godine prvi puta demonstrirao četverotaktni benzinski motor kakvog danas poznajemo u njegovoj
osnovnoj koncepciji.
U benzinskim motorima izgara gorivo i stvara energiju potrebnu za gibanje. U benzinskom se motoru,
benzinske pare miješaju sa zrakom i pale iskrom. Smjesa zraka i benzina izgara eksplozivnom brzinom, a
zagrijana se smjesa plinova brzo širi. U većini benzinskih motora to širenje pokreće klip kroz cilindar, a
gibanje klipa pokreće vratilo motora te se tako, pravocrtno gibanje pretvara u kružno (rotacijsko). Kod
većih se motora, naizmjence, pali smjesa u nekoliko cilindara, jer se tako dobiva jednoličniji zakretni
moment. U rotacijskom benzinskom motoru, koji nema cilindara, plinovi izravno okreću rotor.
Dvotaktni motor
Dvotaktni motor je najjednostavniji benzinski motor, a nalazimo ga u mopedima, vanbrodskim
motorima, lančanim pilamama pa čak i nekim malim automobilima. Njihov radni ciklus ima dva takta.
Najprije se diže klip u cilindru, koji zatim sabija smjesu goriva i zraka u prostor pri glavi cilindra.
Istodobno se, s donje strane cilindra, usisava nova zapaljiva smjesa. Komprimirana smjesa pali se iskrom
koju stvara struja visokog napona pa zagrijani plinovi vraćaju klip niz cilindar. To gibanje je drugi ili
radni takt motora. Spuštanje klipa potiskuje svježu gorivu smjestu kroz dovodni kanal koji vodi do
prostora iznad klipa. Ta svježa smjesa
izbacuje izgorjele plinove kroz ispuh, a zatim biva sabijena dizanjem klipa.
Našavši se u gornjem položaju, klip zatvara izlazne otvore, tako da plinovi, koji se šire, ne mogu izaći.
Taj se otvor otvara kad se klip nađe u donjem položaju. Klip svojim gibanjem otvara i zatvara i otvore za
dovod zraka i goriva, kao i dovodni kanal.
Spuštanje klipa okreće, tzv. koljenasto vratilo, a ono opet, u povratnom taktu podiže klip. Za koljenasto
je vratilo pričvršćen zamašnjak (to masivniji što je broj klipova manji) koji nastavlja okretati vratilo i kad
klip dođe u donji položaj. Zamašnjak pretvara izboje energije silaznoga klipa u prilično glatko,
kontinuirano gibanje, a on zapravo i vraća klip, dižući ga u cilindru, u drugom dijelu svakog ciklusa.
Dvotaktni motori su razmjerno jeftini, ali su prilično nedjelotvorni pretvarači energije goriva u mehaničku
energiju. Zbog toga mnogi veći motori imaju efikasniji, četverotaktni ciklus.
Dvotaktni motor – princip rada
Četverotaktni motori
Kod četverotaktnih motora klip se giba u četiri takta. Prvi takt je spuštanje klipa, tzv. takt usisavanja, u
kojem se smjesa goriva i zraka usisava u prostor iznad klipa. Potom se klip, u taktu kompresije, podiže i
tlači smjesu. Sabijena se smjesa pali električnom iskrom, nakon čega u trećem ili radnom taktu, zagrijani
plinovi guraju klip prema dolje. Potom se klip diže još jednom, ovaj put da istisne sagorjele plinove.
Nakon četvrtog takta, tj. takta ispuhivanja, čitav se slijed ponavlja.
Iako je četverotaktni motor djelotvorniji od dvotaktnog, i u njemu se samo oko trećina energije goriva
pretvara u korisnu energiju gibanja. Ostatak se rasipa. Najveći dio energije odlazi iz motora s toplinom
ispušnog plina i hlađenjem motora tekućinom ili zrakom. Manji dio energije troši se za pogon pomoćnih
uređaja, primjerice ventilatora, generatora struje, crpke za podmazivanje i slično.

Četverotaktni motor – princip rada
Danas četverotaktni motor ima vrlo široku primjenu. Izrađuje se u raznim veličinama; od vrlo malih
motora (za modalarstvo), pa do motora od nekoliko tisuća kW. Najpoznatija i vjerojatno najraširenija
primjena je u automobilskoj industriji.V
Velika primjena četverotaktnih motora je na brodovima i brodicama, kao porivni motori ili kao agregati
za električnu energiju. Veći četverotaktni motori se upotrebljavaju na brodovima, gdje im još uvijek oštru
konkurenciju čine dvotaktni motori, koji još uvijek imaju veći stupanj iskorištenja.
Rotacijski motori
Da bi se izbjeglo potresanje motora i da bi ga se pojednostavilo, učinjeni su mnogi pokušaji da se
konstruira takav motor koji ne bi imao dijelove koji se povratno gibaju. Od tih je strojeva najpoznatiji
Wankelov rotacijski motor. On radi isto kao i četverotaktni motor, ali širenje zapaljene smjese pokreće
trostrani rotor koji se kružno giba, uvijek u istom smjeru.
Prvi automobil s Wankelovim motorom pojavio se na tržištu 1964. godine. Cilj proizvodnje takvog
motora sastojao se u tome da se, zahvaljujući dijelovima koji se kružno gibaju, smanje potresanja
(vibracije) motora te da se smanji potrošnja goriva. Međutim, Wankelovi motori imaju svoje nedostatke.
(složenu gradnju brtvenih letvica ). Današnji Wankelovi motori troše više goriva nego klipni motori, ali
su, s druge strane, lakši i jednostavniji. U današnje se automobile izuzetno rijetko ugrađuju.
Princip rada Wankelovog rotacijskog motora

Pitanja
1. Objasnite princip rada Otto motora?
2. Navedite osnovne karakteristike dvotaktnih motora.
3. Navedite osnovne karakteristike četverotaktnih motora.
4. Navedite osnovne karakteristike rotacijskih motora.
Ključni pojmovi
Otto (benzinski) U benzinskim motorima izgara gorivo i stvara energiju potrebnu za gibanje.
motor
Dvotaktni je motor najjednostavniji benzinski motor, a nalazimo ga u
dvotaktni motor mopedima, vanbrodskim motorima, lančanim pilama, pa čak i nekim malim
automobilima.
Kod četverotaktnih motora klip se giba u četiri takta. Najpoznatija i
četverotaktni motor
najraširenija primjena je u automobilskoj industriji.
Wankelov rotacijski On radi isto kao i četverotaktni motor, ali širenje zapaljene smjese pokreće
motor trostrani rotor koji se kružno giba uvijek u istom smjeru.

L59: Diesel motor, princip rada i karakteristike
Oznaka lekcije:L59
Diesel motor patentirao je Rudolf Diesel 1892. godine. Teoretski, rad benzinskog i diesel motora vrlo je
sličan. U oba slučaja radi se o motorima s unutarnjim sagorijevanjem koji pretvaraju kemijsku energiju
goriva u mehaničku. Razlika je u načinu sagorijevanja.
Princip rada
Kod benzinskih motora, smjesa goriva i zraka sabija se u drugom taktu motora i zapaljuje iskrom. U dizel
motorima, zrak se sabija u drugom taktu, nakon čega se ubrizgava gorivo i dolazi do samozapaljenja
smjese, uslijed visoke temperature komprimiranog zraka. Tlačenjem zraka u taktu sabijanja na vrlo visoki
stupanj odnosa kompresije (do 25:1) postiže se dovoljno visoka temperatura (cca 700°C) za
samozapaljenje smjese nakon ubrizgavanja goriva. Velika efikasnost diesel motora razvijena je teorijom
koja potvrđuje da se visokoenergetsko diesel gorivo brže i djelotvornije veže s molekulama kisika koje su
kompaktne u stlačenom zraku.
Dakle, umjesto smjese goriva i zraka, u diesel motor, kroz usisnu granu- ulazi samo zrak. U točno
definiranom vremenu (moment paljenja) neposredno prije dolaska klipa u gornju mrtvu točku, u taktu
sabijanja,, pod pritiskom se ubrizgava gorivo kroz injektor u cilindar motora. Kod dizelskih motora
postoje dvije vrste injektora, mehanički i elektromagnetski. Mehanički injetori otvaraju se pod pritiskom
goriva koje tlači mehanička pumpa visokog pritiska, još poznata kao Bosch (boš)-pumpa.
Mehanički injektori
Na gornjoj desnoj slici mehaničkog injetora, crvenom bojom označen je ulaz goriva. Pod tlakom od cca
120 bara, gorivo će potisnuti oprugu i doći će do ubrizgavanja. Opruga je točno kalibrirana za svaki tip
motora, odnosno injektora, kako bi mogla propustiti gorivo pod točno
definiranim tlakom. Višak goriva vratit će se u rezervoar kroz odvode na gornjem dijelu injektora.
Klipne i rotacijske pumpe

Gorivo Pod tlakom , iz pumpe visokog pritiska,dolazi gorivo. Razlikujemo dva tipa ovakvih pumpi,
klipne i rotacijske. Klipna pumpa ima ugrađenu bregastu osovinu koja, u točno određeno vrijeme,
podiže klipiće unutar pumpe i tlači gorivo u svaki injektor.
Pored tlačenja goriva, ova pumpa ima zadaću distribucije goriva na injektore po redoslijedu paljenja, kao
i određivanje trajanja ubrizgavanja goriva, ovisno o akceleraciji motora. Slično opisanom razvodniku

paljenja kod benzinskih motora, na pumpi su ugrađeni centrifugalni utezi, koji će mijenjati kut paljenja,
obzirom na broj okretaja motora.
Rotacijska pumpa se češće nalazi kod osobnih vozila.

Ova pumpa, opisana u najjednostavnijim crtama, tlači gorivo rotacijom rotora unutarnje pumpe i
distribuira ga na injektore u točno određeno vrijeme. Kako bi se pumpe mogle podesiti za točno
ubrizgavanje goriva, povezane su lancem ili zupčastim remenom s radilicom motora, kao i u slučaju
razvodnika paljenja kod benzinskih motora.
Klipna i rotacijska pumpa visokog pritiska
Indirektni i direktni sustavi ubrizgavanja
Sustavi ubrizgavanja se dijele na indirektne i direktne.
Kod indirektnih sustava, gorivo se ubrizgava u pretkomoru. Tlačenjem zraka, u komori se stvara vrtlog.
Prilikom ubrizgavanja, gorivo će se ravnomjerno miješati s komprimiranim zrakom. Motori u kojima
dolazi do ekspanzije smjese u pretkomorama, rade puno tiše i mekše od motora s direktnim
ubrizgavanjem goriva.
Indirektni sustav ubrizgavanja
Motori s direktnim ubrizgavanjem goriva, postižu veći radni efekt, pa im je i potrošnja goriva manja.
Kod direktnog ubrizgavanja, injektor ubrizgava gorivo direktno u cilindar motora, odnosno u ekspanzijski
prostor, koji se nalazi u samom klipu motora.
Ekspanzijski prostor u klipu motora

Na gornjoj skici je vidljivo kako je formiran ekspanzijski prostor u samom klipu motora. Kod svakog
dizajniranja kompresijskog prostora, vodi se računa o vrtlogu komprimiranog zraka i ravnomjernom
miješanju ubrizganog goriva. Ovakvi tipovi motora uglavnom se ugrađuju u komercijalna vozila, a rjeđe
u osobna. Razlog tome je, upravo ranije spomenuti bučan i tvrd rad motora.
Grijač smjese
Grijač smjese se koristi samo za paljenje motora dok je hladan. Naime, temperatura koja se postiže
tlačenjem zraka, gubi se preko hladnih stijenki klipova, cilindara i glave motora. Kako bi došlo do
potrebne temperature za zapaljenje smjese; koriste se grijači.
Za razliku od nekadašnjih modela vozila, današnji automobili imaju ugrađene tajmere (timer), odnosno
mjerače vremena uključenosti grijača. Oni su povezani sa senzorom temperature motora i tako mogu
precizno odrediti potrebu za zagrijavanjem smjese. Motori s direktnim ubrizgavanjem goriva, uglavnom
se mogu pokrenuti bez uporabe grijača. Obzirom na koncepciju ekspanzijskog prostora, manji je gubitak
temperature. Povećani stupanj kompresije, jači pritisak goriva na injektorima i atomizacija ubrizganog
goriva, također će pospješiti paljenje hladnog motora bez grijača.
Grijač smjese
Common Rail
Današnja dizelska vozila upotrebljavaju Common rail sustav ubrizgavanja goriva. Vrijeme i trajanje
ubrizgavanja determinira kontrolna jedinica. Isto kao i kod benzinskih motora, kontrolna jedinica vrlo
precizno određuje moment ubrizgavanja, kao i potrebnu količinu goriva, kalkulirajući na osnovu
prikupljenih podataka senzora motora. Za sami početak, ovakvim načinom ubrizgavanja goriva,
eliminirana je vrlo komplicirana i skupa pumpa visokog pritiska. Sada se koristi jednostavnija pumpu vrlo
visokog i konstantnog pritiska (1200-2000 bara). Također su eliminirana metalna crijeva od pumpe do
injektora. Umjesto njih, koristi se Common rail, odnosno zajednička cijev visokog pritiska, koja povezuje
sve injektore motora.
Common rail sustav

Pitanja
1. Objasnite princip rada diselskog motora?
2. Na kojem principu rade klipne, a na kojem rotacijske pumpe?
3. Objasnite indirektni i direktni sustavi ubrizgavanja?
4. Objasnite Common Rail sustav ubrizgavanja?
Ključni pojmovi
To je motor s unutarnjim sagorijevanjem koji pretvaraju kemijsku energiju
Diesel motor
goriva u mehaničku.
Klipna pumpa ima ugrađenu bregastu osovinu koja, u točno određeno vrijeme,
klipna pumpa
podiže klipiće unutar pumpe i tlači gorivo u svaki injektor.
Ova pumpa tlači gorivo rotacijom rotora unutarnje i distribuira ga na
rotacijska pumpa
injektore,u točno određeno vrijeme.
L60: Klipni mehanizam i blok motora

Klipni mehanizam
Klipni mehanizam je mehanizam koji pretvara pravocrtno gibanje klipa, preko klipnjače, u kružno
gibanje koljenastog vratila.
Klipni mehanizam
Klipni mehanizam obuhvaća:

 klip
 klipnjača
 koljenasto vratilo

Klip i klipni prsteni Klipnjača Koljenasto vratilo
Klip je dio klipnog mehanizma koji je odgovoran za kvalitetno i postojano tlačenje smjese, kao i
preuzimanje sile potiska u radnom (ekspanzijskom) taktu. Klip mora odvojiti prostor izgaranja od kućišta
koljenastog vratila, tijek izgaranja (radni takt) pretvoriti u silu te ga preko klipnjače i koljenastog vratila,
predati kao okretni moment i toplinu s čela klipa prenijeti na stjenke cilindra. Današnji klipovi izrađuju se
od legure aluminija i drugih metala. Klipni prsteni su elastični prsteni koji leže u žljebovima na klipu, a
moraju spriječiti izlaženje plinova iz prostora iznad klipa u kućište koljenastog vratila.
Klipnjača je dio klipnog mehanizma koji povezuje klip s koljenastim vratilom. Zadatak klipnjače je
tijekom usisa, kompresije i ispuha pretvoriti okretni moment s koljenastog vratila u silu i predati je klipu.
Tijekom ekspanzije, klipnjača mora preuzeti silu s klipa i prenijeti na koljenasto vratilo.
Koljenasto vratilo je dio klipnog mehanizma poznato još i kao radilica. Koljenasto vratilo pretvara silu s
klipnjače u okretni moment te pretvara pravocrtno gibanje u rotaciju. Prenosi svu snagu motora na
transmisiju vozila. S obzirom na velika naprezanja, koljenasto vratilo je izrađeno od čelika oplemenjenog
kromom i molibdenom.
Blok motora
Blok motora je osnovni dio motora koji objedinjuje i nosi sve funkcijske sklopove motora. Blok motora
obuhvaća cilindre, rashladni plašt i kućište klipnog mehanizma. On sprječava izlaz radnog medija,
rashladnog sredstva i maziva, a također sprječava ulaz prašine, vlage i prljavštine. U pojedinim
slučajevima blok služi i kao nosivi dio konstrukcije vozila (npr. kod traktora, motocikla, formule itd.).
Blok je ujedno i najteži dio motora te se smanjivanjem upravo njegove mase, može najviše smanjiti masa
cijelog motora.
Blok motora
Postoji više podjela i konstrukcijskih izvedbi bloka motora. Danas se najčešće ugrađuju cilindarski
blokovi i blokovi s uloženim cilindarskim košuljicama. Kod cilindarskih blokova, blok motora izliven
je od čelika i u njega su uprešani cilindri. Nakon uprešavanja, cilindri se strojno obrađuju na točan
promjer klipa. Na bloku su izliveni i obrađeni svi prihvati za ostale dijelove motora, kao i kanali za
cirkulaciju rashladne tekućine. Nedostatak ovih blokova je njihova velika masa. Pojedini proizvođači
automobila ne uprešavaju cilindre u blok motora, već ih postavljaju naknadno kao zasebne sklopove.
Takvi blokovi poznati su pod nazivom blokovi s cilindarskim košuljicama.
Za razliku od prethodnog tipa bloka motora, ovaj ima nekoliko prednosti. Kao prvo, moguće je izliti blok
od aluminija, što znatno smanjuje težinu motora. Nadalje, nakon dotrajalosti cilindara nije ih potrebno
brusiti na veći promjer ili promijeniti cijeli blok ako se ne može više brusiti, već se jednostavno promijeni
cilindarska košuljica.
Blok s cilindrima Cilindarska košuljica
Pitanja
1. Što je klipni mehanizam?
2. Navedite dijelove koji sačinjavaju klipni mehanizam.
3. Što je blok motora?
Ključni pojmovi
Pretvara pravocrtno gibanje klipa preko klipnjače u kružno gibanje
klipni mehanizam
koljenastog vratila.
Dio klipnog mehanizma koji je odgovoran za kvalitetno i postojano
klip
tlačenje smjese.
klipnjača Dio klipnog mehanizma koji povezuje klip s koljenastim vratilom.
Pretvara silu s klipnjače u okretni moment, te pretvara pravocrtno
koljenasto vratilo
gibanje u rotaciju.
Osnovni dio motora koji obuhvaća cilindre, rashladni plašt i kućište
blok motora
klipnog mehanizma.
cilindar Obrađena rupa u bloku motora unutar koje se giba klip.
cilindarska košuljica Obrađena cijev koja se umeće u blok motora.

L61: Dijelovi i sustavi motora
Dijelovi i sustavi motora
Svako vozilo koje u sebi ima motor naziva se motorno vozilo. Kako bi nam bilo lakše odrediti koji su
dijelovi i sustavi motora, pogledajmo konstrukciju cjelokupnog motornog vozila.
Konstrukcija motornog vozila
S obzirom na vrstu motora, razlikujemo otto, diesel i wankel motor. U daljnjem tekst će biti riječi samo o
ottovom motoru.
Četverotaktni ottov motor ima četiri osnovna dijela i dodatne sustave:

 kućište motora
 klipni mehanizam
 razvodni mehanizam
 sustav za stvaranje smjese
 pomoćni sustavi
Kućište motora sačinjavaju uljno korito (karter), blok motora, poklopac glave i brtve.
Uljno korito Blok motora Glava motora Brtva glave
Klipni mehanizam je mehanizam koji pretvara pravocrtno gibanje klipa, preko klipnjače, u kružno
gibanje koljenastog vratila. Klipni mehanizam obuhvaća: klip s prstenima, klipnjača i koljenasto vratilo
(radilica).

Klip i klipni prsteni Klipnjača Koljenasto vratilo
Razvodni mehanizam je mehanizam koji ima zadatak upravljati izmjenom radnog medija kroz otvore za
usis i ispuh. Mehanizam određuje trenutak otvaranja i zatvaranja ventila. Sačinjavaju ga: ventili, opruge,
klackalice, podizači ventila, bregasto vratilo, remeni ili lančani prijenos. Razvodni mehanizam dobiva
pogon od koljenastog vratila preko zupčastog remena, lančastog prijenosa ili zupčanika na bregasto
vratilo. Brjegovi bregastog vratila preko prijenosnih članova, primjerice podizača, suprotstavljajući se
silama opruga ventila, otvaraju usisne i ispušne ventile. Sile opruga potom zatvaraju ventile.
Ventil s oprugom Klackalica ventila Podizač ventila
Bregasta osovina
Zadaća sustava za stvaranje smjese je stvoriti homogenu smjesu u točno određenom omjeru koji
odgovara trenutačnim potrebama motora. Uz to, treba stvoriti što manju količinu štetnih tvari u ispušnim
plinovima. Sustav za stvaranje smjese sastoji se od: spremnika goriva, pumpe, filtara goriva, usisne cijevi
i sustava za ubrizgavanje.
Spremnik goriva Pumpa goriva Filtar goriva
Pomoćni sustavi su sustavi u vozilu koji su neophodni za funkcioniranje motora. Sačinjavaju ga: sustav za
paljenje, podmazivanje, hlađenje i ispušni sustav. Današnja vozila imaju upravljački sklop (računalo) koji
objedinjuju više sustava u jednu cjelinu pa je teško pojedine sustave jasno razgraničiti (npr. sustav za
ubrizgavanje i paljenje smjese).

Sustav ubrizgavanja
Sustav hlađenja
Sustav za podmazivanje Ispušni sustav

Pitanja
1. Navedite osnove funkcionalne cjeline motora.
2. Imenujte osnovne dijelove motora.
Ključni pojmovi
kućište motora Sačinjava ga uljno korito, blok motora, poklopac glave i brtve.
Pretvara pravocrtno gibanje klipa preko klipnjače u kružno gibanje
klipni mehanizam
koljenastog vratila.
Upravlja izmjenom radnog medija kroz otvore za usis i ispuh, tj.
razvodni mehanizam
određuje trenutak otvaranja i zatvaranja ventila.
Sustav koji ima zadatak učinkovito podmazivati sve dijelove motora
podmazivanje motora
koji zahtijevaju podmazivanje.
Sustav koji ima zadatak učinkovito hladiti sve dijelove motora koji
hlađenje motora
zahtijevaju hlađenje.
Sustav koji ima zadatak ubrizgati radni medij prema trenutačnim
sustav za ubrizgavanje
potrebama motora.
ispušni sustav Osigurava rad motora, smanjuje buku i pročišćava ispušne plinove.
L62: Otto i diesel motor

Nastavna cjelina:SRT-4-2/A-2-1
Motori s unutarnjim izgaranjem su motori kod kojih gorivo izgara u radnom prostoru koji služi i za
pretvaranje kemijske energije goriva u toplinsku , a potom - iz toplinske energije u mehanički rad. Klipni
(stapni) motori se dijele, prema vrsti goriva i procesu koji se odvija u motorima na:
 Benzinske (Otto) motore - Usisavaju gorivu smjesu ili zrak, a gorivo se ubrizgava izravno u
cilindar. U trenutku kad počinje izgaranje, u cilindru se već nalazi gotova smjesa koja se pali
stranim izvorom (električnom iskrom).
 Dizelske motore - Usisavaju zrak, a gorivo se ubrizgava u vrući komprimirani zrak i samo se pali
uslijed visoke temperature tog zraka.
Radni proces
Radni proces svih klipnih motora ima četiri uvijek ista dijela, koji slijede jedan iza drugoga :
1. USIS svježe radne tvari
2. KOMPRESIJA radne tvari
3. izgaranje i EKSPANZIJA
4. ISPUH tj. izbacivanje istrošene radne tvari
Ukupno trajanje procesa izražava se pomoću zakreta glavnog vratila motora tj. koljenastog
vratila ili radilice. Trajanje procesa iznosi:
 2 okretaja koljenastog vratila - kod četverotaktnih motora
 1 okretaj koljenastog vratila - kod dvotaktnih motora.

Dvotaktni i četverotaktni motori
Prema taktnosti, stapni motori se dijele na:
 dvotaktne i
 četverotaktne motore
Dvotaktni motori
Princip rada dvotaktnog motora je jednostavan. Dvotaktni motor ima dva takta, prvi takt sadrži usis i
komprimiranje zraka, dok je drugi takt radni, odnosno sadrži ekspanziju i ispuh.
Kretanjem klipa iz donje mrtve točke (u daljnjem tekstu DMT) započinje prvi takt. Na donjem dijelu
košuljice cilindra nalaze se usisni kanali za usisavanje svježeg zraka kojeg potiskuje puhalo. Prolaskom
klipa iznad usisnih kanala prestaje dotok svježeg zraka i počinje komprimiranje . Klip se kreće ka gornjoj
mrtvoj točki (u daljnjem tekstu GMT). Kada klip stigne u GMT započinje radni takt. Međutim,
ubrizgavanje goriva započinje nekoliko stupnjeva prije GMT. Ubrizgavanjem goriva u prostor cilindra,
ono se samozapaljuje zbog visoke temperature komprimiranog zraka i fino raspršenih čestica goriva.
Gorivo se ubrizgava pod tlakom od oko 150 bara. Nakon ekspanzije, klip kreće prema DMT i okreće
koljenasto vratilo na koje je spojen, preko križne glave i ojnice. Ispuh počinje kada klip svojim gibanjem
prema DMT otvori ispušne kanale na košuljici cilindra, koji su smješteni iznad usisnih kanala tako da
većina izgorene smjese izađe izvan prostora cilindra, tako da kad klip otvori usisne kanale, svježi zrak
pomogne ispiranju cilindra od izgorene smjese. Dolaskom klipa u DMT završava radni takt i započinje
prvi.
Gornji opis je opis dvotaktnog Dieselova motora, a za benzinske motore postoji poneka razlika. U cilindar
se ubacuje smjesa zraka i goriva, koja se tlači, a zatim, nekoliko stupnjeva prije GMT , pali iskrom iz
svijećice.
Četverotaktni motori
Princip rada četverotaktnih motora je malo složeniji. Četverotaktni motor ima četiri takta. Prvi takt je usis
gorive smjese ili zraka. Kretnjom klipa iz GMT prema DMT otvara se usisni ventil koji se zatvara nešto
prije dolaska kilpa u DMT. Slijedi drugi takt ili komprimiranje smjese (zraka). Kretnjom klipa iz DMT
prema GMT, klip komprimira smjesu (zrak) koja se pali nekoliko stupnjeva prije GMT. Kod benzinskih
motora svjećica pali smjesu zraka i benzina, a kod dizel motora gorivo se ubrizgava u cilindar u kojem je
stlačeni zrak visoke temperature i ono se samozapaljuje. Treći takt je ekspanzija koja je radni takt. Klip se
giba iz GMT prema DMT eksplozijom nastalom zapaljivanjem smjese. Nešto prije DMT otvara se ispušni
ventil i klip svojim gibanjem prema GMT istiskuje izgorenu smjesu izvan cilindra. Nešto prije GMT
otvara se usisni ventil koji dodatno pospješuje ispiranje cilindra. Dolaskom klipa u GMT zatvara se
ispušni ventil i završava ispušni takt te proces počinje ispočetka.
Usporedba dvotaktnog i četverotaktnog motora

Otto (benzinski) motor
1876. godine Nicolaus August Otto je ostvario proces u motorima s unutarnjim izgaranjem kojeg danas
nazivamo Otto proces. Otto proces je odredio današnje procese u benzinskim motorima. Kod ovog
procesa je značajno da se goriva smjesa tada stvarala izvan cilindra (rasplinjač), pri temperaturama koje
su slične temperaturi okoline. Pri tome se za proces upotrebljavaju plinovita ili lako hlapljiva goriva,
najčešće benzin.
Danas je moguće i stvaranje smjese u cilindru. Goriva smjesa ubacuje se u cilindar pri atmosferskom
tlaku (ili blizu atmosferskog tlaka), komprimira se u njemu i zatim pali.Omjer kompresije ne smije biti
prevelik, da se ne bi dogodilo samozapaljenje smjese.Ono se kod Otto procesa mora izbjeći, a paljenje se
vrši pomoću iskre koju baca svjećica u točno određenom trenutku. Omjer kompresije ne smije biti velik,
nego je razmjerno nizak i kreće se od 6:1 do 10:1, u posebnim slučajevima danas do 15:1 (kod posebnih
izvedbi na plin).
Otto motor
Diesel motor
Dizelski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi dizel kao pogonsko gorivo i koji
radi Dieselovim ciklusom. Izumio ga je 1892. njemački inženjer Rudolf Diesel. Dizelski motor je
karakterističan po tome što nema svjećice, u cilindru se komprimira čist zrak, koji postiže toliku
temperaturu da se, nakon ubrizgavanja goriva u cilindar motora, gorivo samozapaljuje. Tla-
kovi i temperature u cilindru su veći nego kod benzinskih motora, kao i stupanj iskorištenja.
Rudolf Diesel je svoju prvu izvedbu motora napravio s ubrizgavanjem goriva uz pomoć stlačenog zraka,
koji je raspršivao gorivo i ubacivao ga u cilindar, pomoću sapnice. Nedostatak ovog sustava su bili:
veličina kompresora zraka i velika energija potrebna za njegov pogon. Zbog ovih nedostataka uvedena je
dobava goriva mehaničkim putem, odnosno preko sisaljke visokog tlaka, koja je dizala tlak tekućine i
kroz raspršivač je ubacivala u cilindar u vidu fine magle goriva.
Danas velika većina dizelskih motora upotrebljava sustav s ubrizgavanjem goriva sisaljkom, koji se
izvodi na više načina. Starije izvedbe su imale mehaničku sisaljku pokretanu kvrgom bregaste osovine ili
posebnim pogonom izvedenim s koljenaste osovine, dok nove izvedbe imaju, većinom, modernine
sustave zajedničkog voda (common -rail) ili hidraulične sustave za ubrizgavanje, gdje su u bloku sisaljka
i rasprskač.
Diesel motor

Razlika između Otto i Diesel motora
Po većini svojih sastavnih dijelova, Dieselov motor je istovjetan benzinskom motoru. Oba motora
imaju klip, košuljicu, glavu i sustav prijenosa gibanja iz ravnocrtnog u kružni. Obje vrste motora mogu
biti izvedene kao dvotaktni ili kao četverotaktni motor. Jedina prava razlika je kod sustava goriva i
njegovog paljenja, koji se potpuno razlikuju.
Kod benzinskog motora, smjesa goriva i zraka se stvara izvan cilindra i tijekom usisa se smjesa ubacuje u
cilindar i komprimira. Paljenje komprimirane smjese se vrši svjećicom. Dieselov motor usisava samo
zrak, a kako ima veći stupanj kompresije, tlači zrak na veću temperaturu (700 do 900 stupnjeva C) i na
veći tlak. Gorivo se pri kraju kompresije ubacuje u cilindar, uz pomoć sisaljke koja postiže veliki tlak
(visokotlačna sisaljka) i uređaja koji gorivo raspršuje na sitne kapljice (rasprskač). Sitne kapljice goriva se
samozapaljuju, uslijed visoke temperature okoline i tako proizvode energiju unutar cilindra.
Osnovne razlike između Ottova i Dieselova procesa su u krajnjem tlaku kompresije koji je znatno veći
kod Dieselova procesa, a time i u temperaturi na kraju kompresije. Također, vrijeme izgaranja kod Ottova
procesa je kraće, jer je smjesa već napravljena izvan cilindra, te se ne troši vrijeme na stvaranje smjese, a
i samo gorivo se razlikuje po sastavu. Gorivo za Otto motore lakše izgara od goriva za Diesel motore.
Zanimljivosti
Ottovi motori imaju ugrađene svjećice u cilindarsku glavu. Na njihovim elektrodama preskače električna
iskra i pali gorivu smjesu u cilindru. Kod motora malih radnih strojeva i kod automobilskih motora
proizvedenih do 1990. godine, goriva smjesa se priprema pomoću rasplinjača. Noviji automobilski motori
imaju uređaje za ubrizgavanje benzina.
Dieselovi motori za ubrizgavanje goriva u cilindar koriste visokotlačnu pumpu i brizgaljku ugrađenu u
cilindarsku glavu. Za olakšavanje hladnog starta imaju posebne električne grijače (žarnice ili žarne
svjećice) koji su ugrađeni u glavu. Najnoviji uređaji za ubrizgavanje goriva, Common Rail, u skoroj će se
budućnosti primjenjivati i kod benzinskih automobilskih Ottovih motora pa će prepoznavanje biti prilično
otežano.
Mali dvotaktni motori imaju nisku cilindarsku glavu za razliku od četverotaktnih čija je glava u pravilu
visoka jer se u njoj nalaze ventili. Međutim, četverotaktni motori sa stojećim ventilima (ventili se nalaze u
bloku) imaju također nisku glavu pa ih je teže razlikovati od dvotaktnih.
Ottovi motori se primjenjuju za pogon malih strojeva, čamaca, motocikala, osobnih automobila i
djelomično kombija te zrakoplova. Svi veći motori, od kamionskih pa do stabilnih i najvećih brodskih,
grade se isključivo kao Dieselovi, zbog manje potrošnje goriva. Iako im je to značajna prednost,
Dieselovi su se motori do pojave mlaznih motora tek u manjoj mjeri upotrebljavali i za pogon zrakoplova.
U najnovije vrijeme prodor u zrakoplovstvo uspio je poznatom Volkswagenovom TDI motoru,
dokazanom pogonskom stroju milijuna automobila.
Pitanja
1. Radni proces svih klipnih motora ima koja četiri uvijek ista dijela?
2. Navedite glavne karakteristike dvotaktnih i četverotaktnih motora?
3. Navedite glavne karakteristike Otto i Diesel motora
4. Koja je osnovna razlika između Otto i Diesel motora?
Ključni pojmovi
Ott motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi benzin kao pogonsko
Otto motor
gorivo i koji radi na principu Otto procesa.
Dizelski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi dizel kao
Diesel motor
pogonsko gorivo i koji radi Dieselovim ciklusom.

L63: Osnove hidraulike
Pojam hidraulike
Hidraulika je dio pogonske tehnike gdje se rješenje raznih pogonskih zadataka izvršava pomoću
pretvorbe, upravljanja, regulacije i prijenosa energije putem tekućeg ili plinovitog stlačenog medija.
Hidraulika se bavi prijenosom energije i informacija putem stlačene tekućine (kapljevine), a može se
podijeliti na hidrodinamiku i hidrostatiku. U hidrodinamici energija se prenosi kinetičkom energijom
fluida u strujanju, dok se u hidrostatici energija prenosi prvenstveno tlakom fluida. Stoga hidrodinamičke
sustave karakterizira razmjerno niski tlak i visoka brzina strujanja, dok hidrostatičke sustave određuju
razmjerno visoki tlakovi i niže brzine strujanja fluida.
Hidraulički se sustavi upotrebljavaju u strojevima kojima treba postići male pomake s vrlo velikom
snagom.Upotrebljavaju se, naprimjer, za podizanje velikih teških vozila. Hidraulički sustavi sadrže dva
klipa koji se podižu i spuštaju u cilindrima. Prostori ispod klipova ispunjeni su hidrauličkom tekućinom
(uljem ) i povezani cijevima. Spuštanjem jednog klipa povećava se tlak tekućina u sustavu. Stlačena
tekućina prolazi kroz cijev i podiže klip u drugom cilindru. Prvi klip je manji od drugoga. Budući da je
tlak isti u oba cilindra, veći klip se podiže s više snage. Međutim, da bi se stvorio dovoljan tlak, manji
klip se mora više pomaknuti prema dolje, nego što se veći podiže
Osnovni elementi hidrauličkog sustava su: ( slika dolje)

• pumpa
• radni fluid
• cjevovod
• upravljački elementi
• hidraulički motor.
Energetska pretvorba u hidrauličkom sustavu
Primjena hidrauličkih sustava

Hidraulika i hidraulički sustavi primjenjuju se u situacijama koje zahtijevaju:
• velike sile,
• brzine i ubrzanja,
• male, jednolične pomake i brzine,
• visoku točnost pozicioniranja u međupoložajima i
• složeniju regulaciju.
Praktična primjena hidrauličkih sustava može se naći kod:
• alatnih strojeva,
• poljoprivrednih strojeva,
• šumarskih strojeva,
• cestovnih i šinskih vozila,
• brodova,
• zrakoplova,
• energetskih postrojenja,
• rudarskih postrojenja,
• vojnih sustava,
• svemirske tehnike i sl..
Prikazivanje hidrauličkih sustava

Za prikazivanje hidrauličkih sustava koriste se hidrauličke sheme. One su normirane – normiran je način
prikazivanja hidrauličkih elemenata (normirani simboli) i njihovog povezivanja. Slika dolje prikazuje
principijelnu shemu hidrauličkog sustava.
Shema hidrauličkog sustava
Prednosti i nedostaci hidrauličkih sustava

Prednosti hidrauličkog nad pneumatskim medijem su:
• moguće postizanje velikih sila,
• velika gustoća snage,
• jednostavnost pretvorbe energije medija u mehanički rad
• mala inercija,
• automatsko prilagođavanje potrebne sile,
• moguće pokretanje pod punim opterećenjem,
• jednostavno i kontinuirano podešavanje brzine, sile, momenta ... ,
• moguće nagle promjene smjera i brzina,
• moguće velike brzine,
• moguće ekstremno niske brzine,
• lako se realizira linearno gibanje,
• precizno pozicioniranje,
• jednostavnost zaštite od preopterećenja,
• jednostavnost akumulacije energije pomoću plinovitog medija,
• jednostavnost podmazivanja i odvođenja topline,
• visoka pouzdanost u radu,
• visoka ekonomičnost u radu,
• jednostavno i jeftino održavanje.
Nedostaci hidraulike u odnosu na pneumatiku obuhvaćaju:
• potrebno generirati hidrauličku energiju,
• potrebni su povratni vodovi,
• relativno visoka cijena uređaja i elemenata,
• specifičnost (male serije) i preciznost izvedbi,
• ograničene brzine strujanja ulja,
• promjena karakteristika ulja (s temperaturom i tlakom, starenje),
• relativno prljav pogon.

Radni fluid
Izbor odgovarajućeg radnog fluida ima bitan utjecaj na ispravno funkcioniranje, trajnost, pouzdanost i
ekonomičnost hidrauličkog sustava. Izbor fluida utječe i na izbor hidrauličkih elemenata (filtri, ventili,
brtve...) koji se projektiraju za određenu vrstu fluida. Od posebnog značaja je korištenje fluida koji nema
štetnog utjecaja na materijal brtvi.
Zadaci radnog fluida su:
• prijenos energije (glavni zadatak),
• hlađenje,
• podmazivanje,
• zaštita od korozije i
• odnošenje nečistoća.
Pitanja
1. Što je hidraulika?
2. Čime se bavi i kako se dijeli hidraulika?
3. Koji su osnovni elementi hidrauličkog sustava?
4. Nabrojite pet prednosti hidrauličkog sustava u odnosu na pneumatski sustav?
5. Nabrojite pet nedostataka hidrauličkog sustava u odnosu na pneumatski sustav?
6. Koji su zadaci radnog fluida?
Korisni linkovi
Link: http://www.explainthatstuff.com/hydraulics.html
Ključni pojmovi
Dio pogonske tehnike gdje se rješenje raznih pogonskih zadataka izvršava
hidraulika pomoću pretvorbe, upravljanja, regulacije i prijenosa energije putem tekućeg ili
plinovitog stlačenog medija.
elementi
hidrauličkog Pumpa, radni fluid, cjevovod, upravljački elementi, hidraulički motor.
sustava
L64: Izvršni i upravljački elementi hidraulike

Izvršni elementi hidraulike
Pumpe
Pumpe su osnovne komponente hidrauličkih sustava, koje mehaničku energiju pogonskog motora
(elektromotora ili motora s unutarnjim izgaranjem) pretvaraju u hidrauličku energiju radne tekućine.

Osnovni zahtjevi koji se postavljaju pred hidrauličke pumpe su osiguranje potrebnog protoka tekućine,
tlaka i radnog vijeka uz minimalnu težinu i zapreminu pumpe. Suvremene hidrauličke pumpe rade s
tlakovima od 350 do 500 bara i brojevima okretaja oko 5000 u minuti ( a u zrakoplovima čak i 12000 do
18000 u minuti). Osim navedenog od pumpi se zahtjeva pouzdan rad u širokom temperaturnom rasponu i
na različitim nadmorskim visinama te da nisu bučne i da su jednostavne za proizvodnju i održavanje.
Osnovni procesi u radu pumpe su usisavanje i tlačenje radne tekućine. U procesu usisavanja elementi
pumpe stvaraju razliku između tlakova radne tekućine i spremniku i tlaka u usisnim komorama pumpe.
Djelovanjem razlike tlakova, tekućina puni radne komore pumpe. Proces sabijanja svodi se na
potiskivanje tekućine radnim elementima pumpe, pri čemu se tekućini predaje mehanička energija koja
osigurava njeno dopremanje pod potrebnim tlakom do potrošača (hidromotora).
Ovisno od oblika komore i načina rada, razlikuju se osnovne vrste pumpi:

• rotacijske (zupčaste, krilne, zavojne)
• klipne
• membranske i dr.
Slika u nastavku prikazuje shemu zupčaste pumpe.
Shema zupčaste pumpe
Hidraulički motori
Hidraulički motor, hidromotor ili hidraulički aktuator , izvršni je dio u hidrauličkom pogonu. To su
uređaji za pretvaranje hidrauličke energije, dobivene od pumpe kao izvornog elementa, u mehanički rad.
Hidraulički motori se dijele na:
• rotacijske hidrauličke motore,
• hidrauličke cilindre i
• zakretne hidrauličke motore.
Rotacijski hidraulički motor
Rotacijski motori su veoma slični pumpama. Najviše se koriste zupčasti, klipni i krilni hidraulički
motori. Uglavnom su konstantne radne zapremine, ali se koriste i motori s podesivom radnom
zapreminom. Osnovne karakteristike rotacijskih hidrauličkih motora su kutna brzina, broj okretaja i
okretni moment.

Jednoradni hidraulički cilindar
Dvoradni hidraulički cilndar
Hidraulički upravljački elementi

Kako bi se ostvarile željene vrijednosti sile ili momenta, brzine ili broja okretaja te postigli željeni uvjeti
rada, u sustav se ugrađuju upravljački elementi koji se nazivaju ventili. Ventilima se upravlja ili regulira
tlak i protok u hidrauličkom sustavu. Svaki ventil je ujedno i otpornik.
Podjela ventila
Ventili se dijele na dvije osnovne skupine:

1) protočni (razvodnici, zaporni ventili, sigurnosni ventili i prigušni ventili)
2) tlačni (ventili za ograničenje tlaka i upravljanje)
Razvodnici
Razvodnici su ventili koji propuštaju, zatvaraju i usmjeravaju tijek radnog medija. Tip razvodnika
odnosno njegova funkcija određeni su:
• brojem priključaka,
• brojem razvodnih položaja,
• načinom aktiviranja i
• veličinom priključaka.
Konstrukcijska rješenja :
• klipni,
• sa sjedištem
• pločasti.
Hidraulički razvodnik

Zaporni ventili
Zaporni ventili ne dopuštaju protok u jednom smjeru (zatvaraju), a propuštaju u suprotnom smjeru.
Povećanje tlaka na izlaznoj strani potpomaže zapornu funkciju (brtvljenje). Neke od najčešće korištenih
zapornih ventila prikazuje slika dolje, a sljedeća slika prikazuje shemu jednostavnog zapornog ventila.
Najčešće korišteni zaporni ventili
Shema jednostavnog zapornog ventila
Tlačni ventili
Tlačni ventil utječe na tlak u sustavu ili dijelu sustava (hidraulički pogon, pneumatski sustav itd.).Oni su
izvršni elementi za upravljanje i za regulaciju tlaka, kao i za niz drugih funkcija zasnovanih na tlaku.
Tlačni ventili dijele se na:
• upravljačke
• regulacijske.
Za protoke veće od 150 l/min koriste se indirektno upravljani ventili za ograničenje tlaka. Takvi ventili
osiguravaju manje pulzacije protoka i tlaka. Slika dolje prikazuje jednostupanjski ventil za
ograničavanje tlaka.
Jednostupanjski ventil za ograničavanje tlaka.

Pitanja
1. Što su pumpe i kako se dijele?
2. Što su hidraulički motori i kako se dijele?
3. Koja je uloga ventila i kako se dijele?
4. Što su razvodnici?
5. Objasnite zaporne i tlačne ventile.
Korisni linkovi
Link: http://vtsbj.hr/images/uploads/PNEUMATIKA_I_HIDRAULIKA_PREDAVANJE_11-12_h.pdf
Link: http://www.vuka.hr/fileadmin/user_upload/knjiznica/on_line_izdanja/Pneumatika_i_hidraulika_-
_skripta.pdf
Ključni pojmovi
Osnovne komponente hidrauličkih sustava, koje mehaničku energiju
pumpe
pogonskog motora pretvaraju u hidrauličku energiju radne tekućine.
Izvršni dio u hidrauličkom pogonu; uređaji za pretvaranje hidrauličke
hidraulički motor
energije, dobivene od pumpe kao izvornog elementa, u mehanički rad.
Ventilima se upravlja ili regulira tlak i protok u hidrauličkom sustavu. Svaki
ventili
ventil je ujedno i otpornik.
L65: Parni i toplovodni kotlovi; vrste, glavni dijelovi i pomoćni

uređaji kotlovskih postrojenja
Oznaka lekcije:L65
Kotlovi
Kotlovi su zatvorene posude u kojima se voda ili neki drugi mediji zagrijavaju toplinom razvijenom
uslijed izgaranja nekog goriva ili električne energije. Pri tome, najčešći medij koji se koristi za
zagrijavanje je voda.
Već prema tome, služe li kotlovi samo za zagrijavanje radne tvari do određene temperature ili pak za
proizvodnju pare, razlikuju se sljedeće kontrukcije:
 toplovodni kotlovi (za temperaturu vode do 90/110 °C)
 parni kotlovi (za proizvodnju vodene pare određenih tlakova)
Toplovodni kotlovi
Toplovodni kotlovi potpuno su ispunjeni vodom, kao uostalom i cjelokupni sustav. Ovakve konstrukcije
najčešće se koriste u sustavima centralnog grijanja. U tom slučaju, odvod zagrijane vode uvijek je s
gornje strane, a dovod hladne vode iz sustava s donje strane. Na taj način osigurana je cirkulacija vode
kroz kotao gdje se postupno zagrijava.

Parni kotlovi
U fizikalnom smislu, parni kotao je zatvorena cilindrična posuda u kojoj se isparuje voda pomoću
topline, pri stalnom tlaku. Para nastala isparivanjem vode, određenog tlaka i temperature, služi kao radni
fluid za parne turbine (proizvodnja električne energije), za pogon raznih uređaj, ili samo kao prijenos
toplinske energije drugim uređajima (grijanje). Zbog visokih tlakova koji se mogu postizati u parnim
kotlovima, ovi se uređaji nazivaju još i generatori pare. Veličina parnih kotlova (generatora pare), tlak i
temperatura proizvedene pare kao i konstrukcijska izvedba ovisi isključivo o njihovoj namjeni pa ih
najčešće dijelimo:
 prema radnom tlaku :
o niskotlačni (radni tlak do 7 bar)
o srednjetlačni (radni tlak do 22 bar)
o visokotlačni (radni tlak veći od 22 bar)
 prema vrsti pare koju proizvode :
o mokru paru
o suhozasićenu paru
o pregrijanu paru
 prema količinu proizvedene pare :
o malog kapaciteta
o srednjeg kapaciteta
o velikog kapaciteta
 prema vlastitim konstrukcijskim osobinama :
o vatrocijevni
o vodocijevni
 prema gorivu (vrsti ložišta :)
o kruta goriva
o tekuća goriva
 prema smjeru strujanja pare :
o radijalni
o aksijalni
 prema namjeni :
o protutlačni
o kondenzacijski
o s oduzimanjem.
Glavni sastavni dijelovi parnog kotla (generatora pare)su:

 ložište
 ogrjevne površine
 tlačni dijelovi
 priključci za cijevi
 ventili
 sustav za kontrolu i automatsku regulaciju
 nosiva čelična konstrukcija
 ozid i toplinska izolacija
 pomoćni uređaji.
Parni kotlovi su uređaji koji rade u zahtjevnim uvjetima rada. Razlozi su povišeni tlak, temperatura te
korozijski utjecaji. Ovi se uređaji izrađuju iz specijalnih vrsta materijala – čelika. Odabir materijala vrši
se na temelju svih parametara zadanim eksploatacijskim uvjetima, kako materijal kotla, tako i pomoćnih
uređaja cijelog postrojenja. Pomoćni uređaji mogu biti sustav za dovod i pripremu napojne vode, sustav
za dovod i pripremu goriva, sustav za dovod zraka i odvod dimnih plinova.

Vatrocjevni horizontalni parni kotao da pomoćnim uređajima, gorivo – plin, sa maksimalnom proizvodnjom pare 20
t/h, približne snage 15 100 kW
Pitanja
1. Što su kotlovi?
2. Kako dijelimo kotlove prema namjeni?
3. Koja je zadaća toplovodnih kotlova?
4. Što su to parni kotlovi?
5. Kako dijelimo parne kotlove?
6. Nabroji neke pomoćne uređaje kotlovskog postrojenja.
Toplovodni kotao potpuno je ispunjeni vodom, kao uostalom i

kotao cjelokupni sustav. Služi za njezino zagrijavanje bez promjene
agregatnog stanja.
toplovodni kotao
litij i sl.
Parni kotao je kotao koji služi za proizvodnju vodene pare, koju
parni kotao kasnije koriste potrošači, bilo za grijanje, u grijačima ili za pogon u
parnim stapnim strojevima i turbinama.
L66: Osnovne tehnike grijanja (pojedinačna, centralna i daljinska)

Oznaka lekcije:L66
Grijanje se definira kao prijenos toplinske energije zraku u prostoriji, a uzrokovano je temperaturnom
razlikom između izvora topline i zraka u prostoriji. Zadatak grijanja je pokrivanje toplinskih gubitaka
prostorije i/ili čitave zgrade dovođenjem potrebne količine topline tako da se održava toplinska ravnoteža
između ljudskog tijela i njegove okoline. Tehničke uvjete za sustave grijanja određuje željena toplinska
ugodnost, takva da odgovara najvećem mogućem broju osoba. Toplinska ugodnost se prema ISO 7730
definira kao stanje svijesti koje izražava zadovoljstvo toplinskim stanjem okoliša.

Podjela sustava grijanja
Sustav grijanja čine svi elementi koji u nekom objektu služe za grijanje prostorija. Odabir određene vrste
ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su: vremenski uvjeti zadane geografske lokacije, položaj, tip i
vrijeme korištenje zgrade, raspoloživost izvora energije, investicijski i pogonski troškovi, zakoni, norme,
propisi, preporuke te utjecaj na okoliš. Standardna podjela razlikuje sljedeće sustave grijanja, prema
njihovoj izvedbi:
 pojedinačno grijanje
 centralno grijanje
 daljinsko grijanje i
 sustavi posebne izvedbe
Pojedinačno (individualno) grijanje
Kod ove vrste grijanja izvor topline, odnosno ložište se nalazi u prostoriji koja se grije. Primjer za ovakav
sustav grijanja su: kamini, peći, grijalice i slično.
Primjeri pojedinačnog grijanja - kamin, željezna peć, grijalica konvekcijom
Centralno grijanje
Kod centralnog grijanja postoji jedan izvor topline za više prostora unutar zgrade. Kod ovog sustava
grijanja, izvor topline, tj. ložište najčešće se postavlja u podrumu zgrade, tzv. kotlovnici, dok se u
pojedinačnim prostorijama mogu postaviti ogrjevna tijela različitih vrsta .Sustav može biti izveden i kao
etažno grijanje tako da postoji jedan izvor topline za jednu stambenu jedinicu s jednim ili više kotlova.
Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja s donjim razvodom

Daljinsko grijanje
Kod ove vrste grijanja koristi se jedan izvor topline za više zgrada, stambeni blok ili dio grada. Izvor
topline su toplane ili kogeneracijska postrojenja za proizvodnju topline, ali i električne energije.
Sustav daljinskog grijanja i proizvodnje električne energije
Sustavi posebne izvedbe
Ovakvi sustavi se odnose na takve izvore topline koji koriste obnovljive izvore energije kao što su
sunčeva energija, biomasa ili dizalice topline te slični sustavi.
Sunčeva energija – solarne ploče

Pitanja
1. Kako se dijele sustavi grijanja?
2. Objasnite pojedinačno (individualno) grijanje.
3. Objasnite centralno grijanje.
4. Objasnite daljinsko grijanje.
Korisni linkovi
Link: http://www.strucnaknjizara.hr/images/Prirucnik-za-grijanje.pdf
Ključni pojmovi
Kod ove vrste grijanja izvor topline, odnosno ložište se nalazi u prostoriji
pojedinačno grijanje
koja se grije.
Kod centralnog grijanja postoji jedan izvor topline za više prostora unutar
centralno grijanje
zgrade.
Kod ove vrste grijanja koristi se jedan izvor topline za više zgrada, stambeni
daljinsko grijanje
blok ili dio grada.
L67: Osnove klimatizacije i ventilacije

Oznaka lekcije: L67
Klimatizacija
Klimatizacija je proces pripreme zraka u svrhu stvaranja odgovarajućeg stupnja ugodnosti u zatvorenoj
prostorijiKlimatizacija obuhvaća:
 grijanje,
 hlađenje,
 odvlaživanje,
 pročiščavanje i
 ventilaciju zraka.
Održavanje željenih parametara provodi se automatskom regulacijom termotehničkih sustava:

regulacijom temperature, vlažnosti, brzine strujanja zraka, buke itd.Klimatizacijski procesi zahtijevaju
obaveznu ventilaciju prostora, tj. dovod svježeg zraka.
Prema namjeni, klimatizacijsku sustavi se dijele na:

 komfornu klimatizaciju
 industrijsku klimatizaciju.
Komforni klimatizacijski sustavi su sustavi koji stvaraju temperaturne uvjete za boravak ljudi. Održavaju
temperaturu od 20 do 27°C, te relativnu vlažnost od 40 do 60% uz brzinu strujanja zraka u zoni boravka
ljudi do 0,3 m/s.
Industrijska klimatizacija obuhvaća sustave koji stvaraju optimalne uvjete za odvijanje nekog
proizvodnog ili tehnološkog procesa (temperatura, vlaga, čistoća zraka i sl.). Primjenjuju se u pogonima
za proizvodnju elektroničkih sklopova, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji, laboratorijima i
sl. Parametre sustava definiraju tehnologija i zahtjevi proizvodnje.
Oba spomenuta sustava klimatizacije konstrukcijski mogu biti izvedeni kao niskotlačni (niskobrzinski) te
visokotlačni (visokobrzinski) klimatizacijski sustavi, ovisno o namjeni . Osim toga, na izbor utječu i
funkcionalnost, toplinski i rashladni učinak, mogućnost smještaja u prostoru, investicijski troškovi, trošak
pogona, pouzdanost pogona, fleksibilnost sustava i mogućnost održavanja.
Ventilacija
Pod pojmom ventilacija ili prozračivanje prostorija podrazumijeva se izmjena zraka. Jačina ventilacije
neke prostorije ocjenjuje se brojem izmjena zraka u prostoriji tijekom vremenskog razdoblja od jednog
sata. Svrha izmjene zraka je dovod svježeg zraka te zadržavanje higijenskih uvjeta prostorije koja se
ventiliraPošto su procesi grijanja, ventilacije i klimatizacije međusobno povezani, ponekad ventilaciju
povezujemo i sa zagrijavanjem i hlađenjem zraka koje unosimo u prostore.
Ventilacija se dijeli na:
 prirodnu
 mehaničku
Prirodna ventilacija podrazumijeva izmjenu zraka bez mehaničkih pomagala (npr. ventilatora), a temelji
se na prirodnim zakonima izmjene zraka – efekt dimnjaka. Efekt dimnjaka je pojava koja uzrokuje
strujanje toplijeg zraka kroz objekt prema gore zbog razlike u temperaturi, tj razlike gustoća toplijeg i
hladnijeg zraka. Ona se odvija putem:
 infiltracije zraka kroz zazore prozora
 otvaranjem prozora i vrata
 izmjenom zraka kroz ventilacijske kanale.
Mehanička ventilacija je prisilna izmjena zraka u zatvorenome prostoru kroz vertikalne kanale na
mehanički pogon tj. pomoću ventilatora. Takva ventilacija se izvodi kada ne postoji mogućnost izvođenja
prirodne ventilacije, odnosno kada prirodna nije dovoljno djelotvorna. Prednosti mehaničke ventilacije
su:
 ne ovisi o vremenskim uvjetima
 veliki izbor opreme
 mogućnost regulacije
 pojednostavljen proces projektiranja sustava.
Ipak, ukoliko je moguće, mehanička ventilacija se izbjegava zbog visokih investicijskih troškova,
potrošnje energije, buke i sl..
Mehanička ventilacija dijeli se na:

 odsisnu
 tlačnu
 odsisno-tlačnu.
Pitanja
1. Što je klimatizacija?
2. Koje radnje može obuhvaćati proces klimatizacije?
3. Kako se dijele klimatizacijski procesi prema namjeni?
4. Čemu služe procesi ventilacije?
5. Na čemu se zasniva pojava prirodne ventilacije?
6. Kada se provodi mehanička ventilacija?

Ključni pojmovi
Klimatizacija je proces pripreme zraka u svrhu stvaranja
klimatizacija
odgovarajućeg stupnja ugodnosti u zatvorenoj prostoriji.
Pod pojmom ventilacije ili prozračivanja prostorija podrazumijeva
ventilacija
se općenito izmjena zraka.
Prirodna ventilacija podrazumijeva izmjenu zraka bez mehaničkih
prirodna ventilacija pomagala (npr. ventilatora), a temelji se na prirodnim zakonima
izmjene zraka – efekta dimnjaka
Mehanička ventilacija je prisilna izmjena zraka u zatvorenome
mehanička ventilacija prostoru kroz vertikalne kanale na mehanički pogon, pomoću
ventilatora.
L68: Poslovni dopis

Oznaka lekcije:L68
Definicija
Poslovni dopis je dokument o konkretnom poslu ili postupku i najčešći je oblik poslovnog
komuniciranja. Njegova osnovna karakteristika je da pretpostavlja odgovor. Svaki dopis, osim
informacije i poruke koju šalje, odašilje i informaciju o profesionalnosti onoga tko je šalje. Drugim
riječima – ogledalo je onoga tko ga piše i šalje te organizacije koju predstavljate.
Vrste poslovnih dopisa

Suvremena poslovna komunikacija koristi se s različitim namjenama i u različitim prigodama.Zato je
veoma teško definirati preciznu podjelu. Međutim, uobičajeno je da se poslovni dopisi sistematiziraju
kao:
1. Poslovni pozivi, zamolbe, upiti
2. Rutinski zahtjevi, upiti, požurnice i narudžbe
3. Rutinski odgovori na upite, zamolbe i sl.
4. Potvrde
5. Prateći dopisi uz projektnu dokumentaciju
6. Naknadni dopisi u vidu pojašnjenja ili dopuna
7. Informativna pisma
8. Izvješća, zahvale, obavijesti
9. Ostale vrste dopisa.
Dijelovi poslovnog dopisa:

1. Zaglavlje
2. Adresa primatelja
3. Predmet dopisa
4. Uvođenje
5. Glavni dio
6. Završni dio

7. Pozdrav
8. Potpis
9. Sporedni dijelovi poslovnog dopisa (prilozi i postskriptum)
1. Zaglavlje – podaci o pošiljatelju: naziv organizacije, djelatnost, ulica, broj, mjesto, broj telefona i
telefaksa, zaštitni znak (logo). Zaglavlje se piše uglavnom u sredina na vrhu poslovnog dopisa ili u
lijevom kutu, tako da je upadljivo. Mjesto i nadnevak kao i broj dopisa – mogu se pisati ili iza zaglavlja
ili iza adrese primatelja. Nadnevak je važan jer se od tog datuma utvrđuju nastale obaveze. Broj
službenog dopisa je pozivna oznaka pod kojom se dopis vodi u knjizi izlazne pošte pošiljatelja i pod
kojom je njegova kopija pohranjena u pismohranu pošiljatelja (primjerice I-532/15).
2. Adresa primatelja – naziv ustanove, tvrtke, djelatnost, odredište, ulica, broj, poštanski broj. Pozivni
znakovi – (oznake) su u funkciji lakšeg arhiviranja i vođenja predmeta. To može biti broj predmeta ili
predmet na koji se konkretan dopis povezuje ili sl. U slučajevima kada je dopis namijenjen određenoj
osobi, to se i naznačuje. U praksi se javljaju tri slučaja posebnog naznačivanja, i to:
 na pozornost – n/p
 za gosp. ili na ruke – n/r
 povjerljivo – pov.
3. Predmet dopisa – to je naslov poslovnog dopisa koji sadrži najkraću obavijest ( bit poruke ) što se u
sadržaju navodi. Važno je da bude kratak, dvije – tri riječi s ciljem da izazovu pozornost čitatelja.
4. Uvođenje u poruku – kratko i racionalno, pozivanje na ranije dopisivanje, poslovnu vezu, telefonski
razgovor, oglas ili posao, kao primjerice.: „Pozivamo se na Vaš upit (faks, e-mail) od xx.yy.zzzz“ ili
"Temeljem Vašega poziva dostavljamo podatke o službenim vozilima našeg poduzeća,…."
5. Glavni dio – to je sadržaj ili glavni dio dopisa kojim se daje poslovna informacija. Temelj je
cijelog dopisa, tj. bit komunikacije. Svi ostali dijelovi služe da bi sadržaj imao propisnu ili
uobičajenu formu. On ima uobičajenu formu:
Početak ili „otvaranje“ dopisa (oslovljavanje) – možete osloviti sa „Poštovani“, „Poštovani
gospodine“ ili „Poštovana gospođo“, ako znate spol osobe kojoj pišete. Sadržaj treba biti precizan
i razumljiv.
6. Završni dio – zaokruživanje poruke, s naglašenim optimizmom i željom za daljnjom suradnjom.

Primjerice:„Nadamo se da ćete poduzeti sve potrebne mjere.“, „ S velikim zanimanjem
očekujemo Vaš stav.“ „U svako doba smo Vam, s daljnjim informacijama, na raspolaganju.“,
„Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru.“, „Unaprijed zahvaljujemo na Vašem trudu.“, „ Za Vaš
hitni odgovor bili bismo Vam vrlo zahvalni.“, „U očekivanju Vašeg odgovora.“....
7. Pozdrav – poslije sadržaja, uljudnost nalaže pozdrav. Uobičajeni pozdravi su: „Pozdravljam Vas“,
„Primite naše pozdrave“, „S poštovanjem“, „S osobitim poštovanjem“, „Uz srdačan pozdrav.“
8. Potpis – je sastavni dio dopisa koji mu daje značenje službenog dokumenta. Poslovni dopis potpisuje
ovlaštena osoba koja zastupa organizaciju. Potpis se sastoji od naziva organizacije, vlastoručnog potpisa i
otkucanog imena i prezimena ovlaštenog lica s titulom. Ako poslovno pismo potpisuju dvije osobe, onda
osoba višeg ranga potpisuje se s desne strane, a osoba nižeg ranga s lijeve strane. Paraf je skraćeni
potpis koji mora biti vlastoručan, a sadrži inicijale ili nekoliko slova imena ili prezimena osobe koja je
ovlaštena. Danas se umjesto parafa često koristi faksimil. To je mehanički otisak vlastoručnog potpisa
odgovorne osobe. U pravilu nije dovoljan kao potpis, osim gdje je to uobičajeno.
Osim parafa i faksimila, danas se koriste i elektronički potpisi. Uređuje se Zakonom o elektroničkom
potpisu, a treba pouzdano jamčiti identitet potpisnika jer ima istu pravnu snagu kao vlastoručni potpis i
otisak pečata.

9. Sporedni dijelovi poslovnog pisma
a) Prilozi – dokumenti koji se prilažu uz dopis, navode se ispod sadržaja pisma s lijeve strane:
prilog br. 1,
prilog br. 2
b) Raspored kopija – original se šalje poslovnom partneru, a kopije se raspoređuju prema potrebi. U
rasporedu kopija navodi se u koliko je primjeraka poslovno pismo umnoženo i kome su kopije
dostavljene. (Dostavljeno: Imenovanom, Računovodstvu, Arhivi.. Ili na znanje: Inspekciji zaštite
okoliša...)
c) Oznaka načina otpreme ( faxom ili računalom ) , a može biti: žurno,preporučeno,s povratnicom i sl.
d) Dodatak ili postskriptum – sporedni dio dopisa koji se piše ako je ispušteno nešto u sadržaju. Dodatak
se piše tako, da se s lijeve strane, nakon 10. slovnog mjesta – stavi P.S.
Formati za pisanje službenih dopisa

Uobičajeni format za službeni dopis je A4. Može se napisati na računalu i isprintati na
memorandumskom papiru na kojem je zaglavlje s logotipom i podacima o organizaciji u čije se ime
obraćamo osobi kojoj je pismo namijenjeno. Preporučljivo je koristiti standardne fontove, pogotovo ako
se dopis šalje e-mailom ( Arial, Times New Roman i Nimbus ), a odgovarajuća veličina fonta je 12.
Tekst se može formirati na dva načina, i to:
1. Američki način: podrazumijeva pisanje teksta bez uvlake, lijevo poravnavanje i takozvani blok.
2. Europsko formiranje teksta: poštuje uvlaku na početku teksta i pri prelasku na novi pasus dopisa dok su
pasusi odvojeni proredom.
Odabir načina formiranja nije strogo propisan u poslovnom dopisivanju i odabir je onoga tko sastavlja
dopis.
Primjer poslovnog dopisa

Pitanja
1. Tko šalje dopis?
2. Predmet dopisa?
3. Kome se šalje dopis?
4. Razlog za dopis?
5. Tko je potpisao dopis?
Korisni linkovi
Link:www.epirh.com
Link:www.komunikologija.komuniciranje.rs/id.php?id=74
Ključni pojmovi
Dokument o konkretnom poslu ili postupku , najčešći je oblik poslovnog
poslovni dopis
komuniciranja, a osnovna karakteristika mu je da pretpostavlja odgovor.
L69: Osnovni dokumenti materijalnog i financijskog poslovanja

Pojam materijalnih dokumenata

Obuhvaća sve dokumente i izvještaje koji služe za praćenje materijalnog knjigovodstva. Pod
materijalnim knjigovodstvom smatra se praćenje ulaza i izlaza sirovina za proizvodnju, odnosno drugih
vrsta materijala koje se čuvaju na skladištu.
Najčešće korišteni materijalni dokumenti:

 primka,
 izdatnica,
 nalog za izdavanje materijala,
 narudžba,
 međuskladišnica,
 povratnica,
 zaliha,
 skladišna kartica materijala,
 inventurne liste,
 otpremnica
Osnovna namjena materijalnih dokumenata je:

 „Primka“ i „Izdatnica“ služe za evidentiranje ulaza i izlaza materijala sa skladišta.
 „Nalog za izdavanje materijala“ namijenjen je skladištu da određeni materijali i proizvodi mogu
biti izdani sa skladišta u cilju realizacije radnog naloga ili druge aktivnosti.
 Dokument „Međuskladšnica“ služi za prijenos materijala s jednog skladišta materijala na drugo, u
slučaju kada je definirano više skladišta.
 „Narudžba“ je dokument kojim se naručuje određena količina konkretnog materijala ili proizvoda
od dobavljača.

 Dokument „Povratnica“ koristi se za povrat materijala dobavljaču ili skladište materijala.
 „Zaliha“ je dokument za uvid u trenutno stanje zaliha materijala.
 Dokument „Skladišna kartica materijala“ je matični podatak o materijalima koji su predmet
materijalnog knjigovodstva.
 Inventurna lista je popis materijala i proizvoda s potrebnim identifikacijskim podacima, a služi
tijekom provedbe redovite inventure u poduzeću gdje se usklađuje stvarno i knjigovodstveno
stanje materijala, proizvoda, inventara i sl.
 „Otpremnica“ je materijalni dokument koji prati robu od proizvođača do kupca i služi kao dokaz
da je roba izdana i preuzeta.
191191
Pojam financijskih dokumenata
Načelno se pod pojmom financijski dokumentimi smatraju svi dokumenti u poslovanju preko kojih se
evidentiraju, razvrstavaju i sumiraju transakcije i događanja u novčanim jedinicama koje su financijskog
karaktera.
Knjigovodstvo kroz financijske dokumente koristi novčanu jedinicu mjere i na taj način analizira i prati
poslovanje tvrtke. Njegov konačni proizvod jesu financijski izvještaji od kojih su najvažniji bilanca stanja
i izvještaj o dobitku ili gubitku (bilanca uspjeha). Najvažniji dokument u poslovanju bilo kojeg poslovnog
sustava je financijski izvještaj.
Financijski izvještaji
Svaki poduzetnik treba, s vremena na vrijeme , pregledati financijske izvještaje, kako bi utvrdio prošle
rezultate i sukladno tome, planirao buduće. Osnovni financijski izvještaji koje trebate mjesečno analizirati
su:
 Račun dobiti i gubitka (profit and loss account) – predstavlja pregled vaše uspješnosti poslovanja
jer obuhvaća sve prihode i rashode.
 Bilanca stanja(balance sheet) – predstavlja pregled svih vaših stavaka imovine ( oprema, stanje
na žiro-računu, potraživanja kupaca) te svih vaših stavaka obveza ( obveze prema dobavljačima,
obveze prema zaposlenicima, obveze prema državi, pozajmice).
 Izvještaj o novčanom tijeku(cash flow statement) – pregled priljeva i odljeva novca, tj. da li vaš
novac dolazi iz osnovnog (operativnog) poslovanja, iz investicijskog ili financijskog. Drugim
riječima, dolazi lii više novca u proteklom razdoblju od vašeg uspješnog poslovanja (prodaja i
nakon toga naplata od kupaca) ili niste ništa uspjeli naplatiti, nego ste se zadužili u banci .
Najčešće korišteni financijski dokumenti u poslovnim sustavima su:

 knjiga ulaznih računa,
 knjiga izlaznih računa,
 ulazni račun,
 izlazni račun,
 kartica kupca,
 otvorene stavke kupaca,
 rang lista kupaca,
 saldo lista kupca,
 pregled kašnjenja plaćanja,
 opomene,
 obračun kamata,
 rekapitulacija izlaznih računa,
 pregled računa za predujam,
 pregled zatvaranja izlaznih računa,
 kartica dobavljača,
 otvorene stavke dobavljača,
 saldo lista dobavljača,
 rekapitulacija ulaznih računa,
 pregled zatvaranja ulaznih računa,
 rekapitulacija uplata i isplata ...
Knjiga ulaznih računa (U-RA) omogućuje evidenciju ulaznih računa, njihovo kontiranje te kreiranje
naloga za plaćanje. Unose se podaci potrebni za obračun PDV-a, kao i podaci vezani za evidenciju
podataka s ulaznog računa.

Knjiga izlaznih računa (I-RA) služi za evidenciju izlaznih računa, njihovo kontiranje te kreiranje naloga
za plaćanje. Unose se podaci potrebni za obračun PDV-a, kao i podaci vezani za evidenciju podataka s
izlaznog računa.
Računi (ulazni – izlazni) – dokument kojim dokazujete da je određena usluga nabavljena / pružena ili
proizvod nabavljen / isporučen. Nekoliko zakona propisuje obvezan sadržaj računa (podaci kupca,
dobavljača, opis usluge, količina, vrijednost bez poreza, porez, vrijednost s porezom, oznaka operatera,
odbrojavanje računa i sl.).
Pitanja
1. Kako bi definirali materijalne dokumente?
2. Najčešće korišteni materijalni dokumenti su?
3. Kako bi definirali financijske dokumente?
4. Koje financijske dokumente poznajete?
Korisni linkovi
Link:www.epirh.com
Link:www.komunikologija.komuniciranje.rs/id.php?id=74
Ključni pojmovi
Obuhvaćaju sve dokumente i izvještaje koji služe za praćenje
materijalni dokumenti
materijalnog knjigovodstva.
Pod financijskim dokumentima smatraju se svi dokumenti u
poslovanju preko kojih se evidentiraju, razvrstavaju i sumiraju
financijski dokumenti
transakcije i događanja u novčanim jedinicama,a koje su
financijskog karaktera.
L70: Vrste i materijali za izradu karoserije

Vrste karoserija
Karoserija je noseća konstrukcija na koju se pričvršćuju svi ostali dijelovi (motor, ovjes, transmisija).
Karoserija osigurava prostor za smještaj vozača i putnika. Nekad su karoserija i okvir vozila bila dva
sastavna dijela automobila. Danas kod većine automobila susrećemo različite izvedbe samonosivih
karoserija.. Prednost samonosive karoserije je ta, što su vozila s njom mnogo lakša.
Karoserije dijelimo u tri skupine:

 osnovna podjela
 prema načinu izrade
 prema materijalu izrade


Osnovna podjela karoserije proizlazi iz oblika karoserije i njezine namjene:
 karoserije automobila
 karoserije teretnih vozila
 karoserije specijalnih vozila
 karoserije priključnih vozila
Prema načinu izrade dijelimo ih na:

 nerazdvojivu karoseriju (zakivanjem, zavarivanjem i lijepljenjem)
 demontažnu karoseriju (vijčani spojevi)
Prema materijalima izrade dijelimo ih na:

 čelične
 aluminijske
 karoserija od čelika, aluminija i polimernih materijala
Karoserije automobila Karoserije teretnih vozila
Karoserije specijalnih vozila Karoserije priključnih vozila
Materijali za izradu karoserija

Odlučujuću ulogu za opstanak na tržištu vozila odigrat će uporaba novih materijala i suvremenih
tehnologija obrade i spajanja materijala. Najčešći materijali koji se koriste u izradi karoserija su čelični,
pocinčani čelični i aluminijski limovi, kao i profili iz ovih navedenih materijala te polimerni materijali.
profili karoserije
limovi karoserije
Prikaz limova i profila na samonosivoj karoseriji

Čelik
Kao materija, do prije nekoliko godina, upotrebljavao se samo čelik. Limovi ovih čelika dobiveni su
vrućim valjanjem, a pogodni su za plastičnu obradu u hladnom stanju (valjanje, savijanje, prešanje,
duboko izvlačenje ). Debljina čeličnih limova u autolimariji kreće se od 0,7 do 1,5 mm, ovisno o njegovoj
namjeni. Dijelovi karoserije od čeličnih limova i profila koji su prethodno plastično oblikovani, uglavnom
se spajaju zavarivanjem. Navedeni čelici su normalne čvrstoće, imaju dobro svojstvo zavarljivosti i lako
se mogu zavarivati klasičnim postupcima zavarivanja.
Kao materijal, čelik ima nekoliko prednosti:

 ima ga u dovoljnim količinama
 jeftin je
 lako obradiv
 čvrst
 omogućava lako izvođenje popravaka na karoseriji
Čelik ima i svojih nedostataka:

 velika težina
 podložnost koroziji
Problem korozije je riješen postupkom pocinčavanja limova, a za spajanje istih, koristi se odgovarajuća
žica (odgovara svojstvima materijala lima). Zbog velike težine povećana je i potrošnja goriva. Zbog
zahtjeva na konstrukciji karoserije (sigurnost i lagana konstrukcija), sve više se primjenjuju čelični limovi
više i visoke čvrstoće.
Primjena čelika normalne, više i visoke čvrstoće na bočnom

dijelu karoserije
Aluminij
Aluminijeve legure koriste se npr. za izradu blokova motora. Legure aluminija koriste se za izradu
dijelova karoserija ili kompletnih karoserija. Osnovna prednost aluminija, u odnosu na čelik, je njegova
manja težina, antikorozivnost i bolje upijanje buke . Velika prednost aluminija je i lakša reciklaža dijelova
od aluminija. Aluminij je jedan od materijala koji je najrašireniji na Zemlji, a raspoloživ je na tržištu.
Nove tehnologije proizvodnje aluminija i njegovih legura, dovele su do zadovoljavanja svih kriterija
obradivosti, čvrstoće te znatne uštede na težini. Uporaba aluminija i njegovih legura za proizvodnju
vozila ima i nedostatke. Najčešće se prigovara tehnologiji proizvodnje primarnog aluminija da zahtijeva
velike količine električne energije, daleko veće nego pri proizvodnji čelika. Međutim, veća količina
energije potrebna za dobivanje aluminija kompenzira se u životnom vijeku motornog vozila smanjenom
potrošnjom goriva, zbog manje težine .
Polimerni materijali
To su materijali koji se dobivaju od različitih sirovina, uglavnom nafte, zemnog plina, ugljena itd. U
usporedbi s metalima, polimerni materijali imaju sljedeće prednosti:
 manju specifičnu težinu
 dijelove od ovih materijala najčešće nije potrebno dorađivati
 otporni su na koroziju i kemikalije

 dobri su izolatori
 u optičkom pogledu mogu biti prozirni i neprozirni
 niža nabavna cijena
Nedostaci ovih materijala su:

 slaba mehanička svojstva
 slaba termička otpornost
 sklonost starenju
Pitanja
1. Što je karoserija?
2. Nabrojite vrste karoserija?
3. Od kojih materijala se izrađuju karoserije?
Ključni pojmovi
karoserija Noseća konstrukcija na koju se pričvršćuju svi ostali dijelovi.
L71: Vrste ovjesa, opruge i prigušivači vibracija

Vrste ovjesa
Na samonosivu karoseriju, vijcima se pričvršćuje donji postroj vozila. Pod tim izrazom podrazumijevamo
ovjes koji povezuje kotač s karoserijom i omogućuje kretanje i zaustavljanje vozila.
Najvažniji zadaci ovjesa su:

 osigurati sigurnost i udobnost vozila
 lagano voditi kotače
 smanjiti buku i vibracije
Ovjes vozila Pojedinačni ovjes vozila

Dijelovi sustava ovjesa s njihovim nazivima (elementi veza):
Rame Kugla
Krajnik Selen blok
Vilica Spona
Osnovni dijelovi ovjesa su:
 vodilice kotača (spajaju kotač s karoserijom)
 opruge
 prigušivači vibracija (amortizeri)
 stabilizatori
S obzirom na broj titraja karoserije, razlikujemo meki i tvrdi ovjes. Jedan puni titraj je hod karoserije
prema gore i dolje.
Meki ovjes je do 60 titraja u minuti ( i manje ). Mogu dovesti do mučnine (nalik morskoj bolesti).
Tvrdi ovjes je više od 60 titraja u minuti ( 90 i više titraja u minuti oštećuje kralježnicu).
Ovjes može biti različitih izvedbi. Konstrukcija ovjesa ovisi o funkciji koju treba obaviti. Razlikujemo
ovjes za:
 putnička cestovna vozila (moraju osigurati udobnost, ekonomičnost guma i goriva te
dugotrajnost)
 vozila za utrku (mogućnost prilagođavanja različitim vrstama podloga, stazama, pneumaticima i
vremenskim uvjetima)
 terenska vozila (moraju biti čvrsti s neovisnim ovjesom i moraju moći prenositi velike terete)
Opruge
Zadaća opruga u ovjesu je ublaživanje udaraca koji se prenose s kotača na karoseriju. Opruge
omogućavaju sigurnost i udobnost vožnje za vozača i putnike.
Vrste opruga :
 čelične (lisnate i torzijske opruge)
 gumene
 pneumatske
 hidropneumatske
Najveći broj vozila posjeduje čelične opruge. Opružno djelovanje temelji se na elastičnoj deformaciji
čelika pri opterećenju unutar granica rastezljivosti.

Lisnate opruge - gibnjevi Torzijske opruge
Gumene opruge ( zbog vrlo velike elastičnosti i jakog vlastitog prigušenja ) koriste se za prigušivanje
vibracija visokih frekvencija (trešnje) i buke. Svi su elementi ovjesa pričvršćeni gumenim oprugama na
karoseriju. Takve gumene opruge preuzimaju na sebe ublažavanje bočnih udarnih sila. Gumene opruge,
različitih izvedbi, nikada se ne koriste kao glavne opruge (osim za manje prikolice osobnih vozila).
Pneumatske opruge imaju veliku prednost da se promjenom tlaka zraka može prilagoditi hod opruživanja
trenutačnom opterećenju. Kako bi se smanjili gubici stlačenog zraka, brtvljenje je izvedeno gumenim
mijehom.
Cilindrični i naborani mijeh Složena osovina s pneumatskim cilindričnim mijehom
Hidropneumatska opruga je kombinacija pneumatske opruge i hidrauličkog cilindra pa istodobno djeluje

kao opruga i amortizer.
Hidropneumatska opruga
Prigušivači vibracija - amortizeri
Zadatak amortizera je prigušivanje vibracija opruga, tj. ne dopustiti kotačima odvajanje od podloge.
Pitanja
1. Kakav može biti ovjes?
2. Koja je uloga opruge u sustavu ovjesa?
3. Koja je uloga amortizera u sustavu ovjesa?
Ključni pojmovi
ovjes Povezuje kotače s karoserijom.
opruge Ublažuju udarce koji se prenose s kotača na karoseriju.
Prigušuju vibracije opruga, tj. ne dopuštaju kotačima odvajanje od
amortizeri
podloge.

L72: Vrste i konstrukcijski dijelovi sustava za upravljanje
Sustav za upravljanje vozilom

Sustav za upravljanje vozilom je upravljački mehanizam koji ima zadatak mijenjati i održavati pravac
kretanja vozila te osiguravati neophodan manevar . On je jedan je od najvažnijih sustava motornih
vozila.
Sustav za upravljanje vozilom – zupčasta letva volana
Danas je najzastupljeniji mehanizam poznat pod nazivom zupčasta letva volana. Međutim, prije
zupčaste letve, u vozila su ugrađivani sklopovi od dva zupčanika, poznati pod nazivom glava volana.
Ovakve mehanizme rjeđe srećemo na automobilima, iako su još uvijek prisutni na teretnim vozilima.
Glava volana Zupčasta letva volana
Zupčasta letva, za razliku od glave volana, ima samo četiri kuglasta zgloba. Prva dva zgloba nalaze se na
samom kraju zupčaste letve i poznata su pod nazivom aksijalne kugle spone volana. Nazubljena letva,
zupčanik i aksijalne kugle zaštićene su gumenim manžetama koje štite cijeli sklop od ulaska nečistoće i
izlaska masti koja podmazuje upravljački mehanizam.
Dijelovi zupčaste letve

Na drugom kraju spone zavrnuti su krajnici (kuglasti zglobovi) kojima se spaja letva volana s nosačem
glavčine kotača.
Sustav ovješenja (plavo) i upravljanja vozilom
Velika poteškoća kod upravljačkog sustava bila je prijenos okretnog momenta s upravljača do kotača.
Taj problem je riješen uvođenjem dodatnog sustava koji pojačava silu okretanja, a poznat je pod nazivom
servo-volan.
Danas se koriste dvije izvedbe servo-volana:

 hidrauličko upravljanje
 elektroničko upravljanje
Hidrauličko upravljanje Elektroničko upravljanje
Hidrauličko upravljanje je sličan mehanizam običnom upravljačkom mehanizmu. Razlika je u nešto

robusnijem kućištu i nekoliko cijevi spojenih na njega. Ovisno o okretanju upravljača, ventil će propuštati
ulje u lijevu ili desnu komoru zubne letve i potiskivati klip. Vozač automobila još uvijek upravlja vozilom
pomoću zupčanika, ali silu okretanja svladava ulje pod pritiskom. Pritisak ulja u sustavu stvara pumpa
koju pokreće motor. Ulje iz spremnika napaja pumpu hidrauličkog sustava. Poznato je kako je puno teže
okretati upravljač vozila dok vozilo miruje ili pri maloj brzini. Što je brzina veća, upravljač pri skretanju
daje manje otpora. Kako bi se smanjila mogućnost nehotičnog okretanja upravljača pri većoj brzini, u
sustav je ugrađen ventil regulacije pritiska. Taj ventil je spojen s upravljačkim sklopom koji prima
podatke o brzini vozila. Vodeći se podacima o brzini vozila, računalo će smanjivati ili povećavati pritisak
ulja u sustavu. Takvom regulacijom pritiska omogućeno je lagano okretanje upravljača dok vozilo miruje,
a otežano okretanje upravljača pri većim brzinama.
U novije vrijeme, umjesto hidraulički potpomognutog upravljanja, koriste se upravljački sustavi

potpomognuti električnim motorima. Snaga takvih pomoćnih motora također je kontrolirana
kompjuterski, prema brzini kretanja automobila.
Pitanja
1. Čemu služi sustav za upravljanje vozilom?
2. Navedite osnovne dijelove sustava za upravljanje?
3. Što znači servoupravljanje?

Korisni linkovi
http://www.oktani.com/
Ključni pojmovi
upravljački mehanizam Služi za upravljanje vozilom u željenom smjeru.
zubna letva volana Pretvara okretno gibanja upravljača, preko zupčanika, u pravocrtno.
spona Povezuje krajnik sa zupčastom letvom.
krajnik Spaja letvu volana s nosačem glavčine kotača.
L73: Osovine i ležajevi na kotačima, gume i oznake na gumama

Osovine i ležajevi na kotačima
Osovina je strojni dio vozila koji povezuje kotače. Ona omogućuje gibanje, ali ne prenosi snagu i okretni
moment. Razlikujemo:
 krute osovine (pogonski i upravljački most) – ovisni ovjes
 polukrute osovine
 vodilice neovisnog ovjesa – pojedinačni ovjes
Prikaz različitih vrsta osovina na vozilima:
Kruta osovina (pogonski most) Kruta osovina s odvojenim pogonom
Kruta osovina (upravljački most) Složena osovina – polukruta

Spregnuta osovina - polukruta Ovjes s dvije poprečne vodilice
Ležajevi na kotačima
Ležaj je strojni dio koji služi za vođenje pokretnih strojnih dijelova (osovina, vratila). Ležajevi na
kotačima su naizgled vrlo jednostavni, no ipak nije tako. Iz generacije u generaciju ležajevi postaju sve
sofisticiraniji, iako po izgledu to ne bismo pretpostavili. Sve češće se isporučuju ležajevi u kompletu s
glavčinom kotača jer bez specijalnih alata takve ležajeve ne bi bilo moguće zamijeniti. Novije generacije
ležajeva imaju integrirane senzore za ABS i kontrolu proklizavanja.
Ležaj na kotaču Glavčina s ABS senzorom
Različite izvedbe glavčine Presjek glavčine
Gume i oznake na gumama
Guma je jedan od ključnih dijelova automobila, a ima presudan utjecaj na sigurnost vozila.. Ovisno o
godišnjem dobu i klimi koja vlada na određenom području, koriste se i različite vrste automobilskih
guma. Tako postoje: ljetne , zimske te cjelogodišnje gume. Gume su izrađene u nekoliko slojeva i
dijelova, a postoje gume koje imaju zračnicu i one bez zračnice. Ove posljednje, bez zračnice,
upotrebljavaju se na automobilima.

Ljetne i zimske gume
Gume se razlikuju prema sastavu i obliku gazne površine. Te dvije karakteristike do izražaja dolaze,
ovisno o temperaturi okoline i površini preko koje guma prelazi. Zbog toga se gume različito ponašaju pri
niskim ili pri visokim temperaturama.Ljetne gume se koriste baš ljeti, jer su namijenjene za vožnju iznad
7 stupnjeva. Zimske su namijenjene za vožnju ispod 7 stupnjeva i one su mekše te bolje reagiraju na
niske temperature. Samim tim, bolje „ drže“ vozilo na cesti. Ukoliko se zimske gume koriste pri visokim
temperaturama, zbog njihovog sastava - dolazi do ubrzane potrošnje.
Oznaka M+S
Na gumama se mogu pronaći oznake M+S (Mud + Snow, odnosno blato i snijeg). Iako mnogi misle kako
ova dva slova označavaju cjelogodišnju gumu, tj. gumu koja se može koristiti i ljeti i zimi, M+S može
značiti kako je riječ i o zimskoj, ali i o cjelogodišnjoj gumi. Potrebno je obratiti pozornost na oznaku
pahuljice, koja se nalazi pored ova dva slova. Znači, zimska guma mora imati pahuljicu pored slova
M+S.
Oznake na gumama
Svaka guma na svom bočnom zidu sadrži osnovnu oznaku ( kao na slici ispod ). Ova oznaka je najvažniji
parametar prilikom izbora odgovarajuće gume za automobil.
Osnovne oznake na gumi
Primjer: dimenzija gume 205/55 R16 91V
205 – označava širinu gume u milimetrima

55 – označava postotak visine bočnog zida prema širini gume, 55% od 205 = 112,75 mm
R – guma je radijalna
16 – označava promjer naplatka u inčima ("), 1"=2,54 cm
91 – označava indeks nosivosti. Pod ovim brojem se gleda koju nosivost ima pojedina guma u
kilogramima (u ovom slučaju nosivost iznosi 615 kg po kotaču). Vrijednost se iščitava iz
tablice indeksa nosivosti.
V – označava indeks brzine. Slovna oznaka koja označava maksimalnu brzinu koju guma može
izdržati pri dopuštenom opterećenju (V=240 km/h). Vrijednost se iščitava iz tablice indeksa
brzine.
Pitanja
1. Čemu služi osovina?
2. Koja je uloga ležaja na kotaču?
3. Kako se označava guma?
Ključni pojmovi
osovina Strojni dio vozila koji povezuje kotače.
ležajevi na kotačima Strojni dio koji služi za vođenje pokretnih strojnih dijelova.

L74: Električna i sigurnosna oprema; brzinomjer i brojač,
registrator vožnje, zaključavanje vozila, protuprovalni sustav,
navigacijski sustav, zračni jastuk, zatezač pojasa i uređaj za
klimatizaciju
Električna i sigurnosna oprema
Električnu opremu u vozilu predstavljaju različiti električni uređaj, bilo kao izvori el.energije ili
električni potrošači.Zadatak izvora je opskrba vozila električnom energijom, a zadatak potrošača je
osigurati stabilnost, udobnost i sigurnost vozila te besprijekoran rad svih ostalih neelektričnih sustava.
Kod zaustavljenog vozila, izvor energije je akumulator, dok je kod uključenog motora izvor energije
generator koji usputno puni i akumulator. U električnu opremu spadaju svi dijelovi i uređaji koji koriste
električnu energiju (elektropokretač, razvodnik paljenja, bobina, uređaji za osvjetljavanje i signalizaciju
vozila, sirena, brisači, radio, alarm, uređaji za grijanje i hlađenje, upaljač za cigarete ). Sigurnosna oprema
vozila su svi dijelovi i uređaji koji pružaju sigurnost i zaštitu. Razlikujemo aktivnu i pasivnu sigurnosnu
opremu. U aktivne čimbenike sigurnosti ubrajaju se sva tehnička rješenja vozila koja imaju zadaću da
broj prometnih nesreća svedu na najmanji moguću mjeruj (upravljač, spojka, kočnice, ABS, ESP, mjenjač
brzine, papučica gasa, uređaj za klimatizaciju i provjetravanje ). Pasivni čimbenici sigurnosti vozila
uključuju ona tehnička rješenja koja imaju zadaću da, pri prometnoj nesreći, ublaže njene posljedice
(zatezač pojasa, zračni jastuk, nasloni za glavu ).
Brzinomjer, brojač i registrator vožnje
Brzinomjer je uređaj za pokazivanje brzine kretanja vozila. Može biti ianalogni i digitalni. Analogni su
najčešće izvedeni s kazaljkom .Ona pokazuje vrijednost brzine prema brojčanim iznosima i podjeli na
ljestvici, dok digitalni prikazuje brojčani iznos trenutne brzine vozila. Ovisno o izvedbi prijenosa signala,
uređaji mogu biti mehanički i elektronički. Brojač okretaja motora je uređaj koji prikazuje broj okretaja
motora u minuti.
Analogni brzinomjer Digitalni brzinomjer Brojač okretaja motora
Registrator vožnje ili tahograf je uređaj koji bilježi određene podatke tijekom vožnje ( brzina i prijeđeni
put vozila). Postoje dvije vrste registratora vožnje, a to su:
 analogni
 digitalni
Analogni registrator bilježi podatke o radnim aktivnostima, brzini i prijeđenim kilometrima na tzv.
taholistiće - obrasce kružnog oblika koje vozači umeći u tahograf.
Digitalni registrator podatke sprema na digitalnu pametnu karticu. Svaki vozač, u za to ovlaštenoj
instituciji, može kupiti svoju identifikacijsku digitalnu karticu i koristiti je prilikom vožnje.

Taholistić Digitalni tahograf
Zaključavanje vozila
Zaključavanje vozila je glavni oblik zaštite protiv neovlaštenog ulaska i krađe vozila. Danas se uglavnom
koristi centralno zaključavanje. Centralno zaključavanje omogućuje zaključavanje i otključavanje svih
vrata, stražnjeg poklopca i poklopca goriva vozila.Zaključavanje i otključavanje vozila se može izvesti:
 s ključem (mehanički sustav)
 infracrveno (IC) daljinsko upravljanje do 6 m
 radio daljinsko upravljanje – pomoću radio valova (složenije kodiranje signala zaključavanja)
Protuprovalni sustav
Ovaj sustav se obično ugrađuje u vozilo zajedno s centralnim zaključavanjem. Zadaci protuprovalnog
sustava su zaštita protiv:
 krađe vozila
 krađe dijelova vozila (radio, brisač, zračni jastuk )
 oštećivanja
Dijelovi protuprovalnog sustava mogu biti:
 blokada odvoženja vozila
 alarmni uređaji
 nadzor unutarnjeg prostora
 zaštita kotača
 zaštita protiv odvlačenja vozila
Aktiviranje protuprovalnog sustava može se izvesti na isti način, kao i kod centralnog zaključavanja.
Navigacijski sustav
Navigacijski sustav je elektronički uređaj koji služi za zemljopisno određivanje položaja i ( po potrebi)
navodi vozilo prema željenom odredištu. GPS uređaj radi pomoću antena preko kojih prima signale sa
satelita i tako precizno određuje položaj automobila na putu. Uz pomoć brojnih algoritama i proračuna,
uređaj pronalazi najkraći mogući put do željenog odredišta te strelicama na ekranu i glasovnim
naredbama navodi vozača prema željenom odredištu. Navigacija može biti:
 tvornički ugrađena u vozilo
 prijenosna
 navigacija na pametnom telefonu
Tvornički ugrađena navigacija Prijenosna navigacija Navigacija na pametnom telefonu

Zračni jastuk
Zračni jastuk je jastuk koji ublažava udar tijela putnika o vozilo te raspodjeljuje silu udara na što veću
površinu. Sustav zračnih jastuka se sastoji od senzora udarca, sustava okidanja i samog zračnog jastuka.
Senzor udarca reagira na udarac određene jačine (ekvivalent udaru vozila u zid pri minimalnoj brzini 20
km/h), odnosno određene deformacije na karoseriji vozila. Zadatak zračnih jastuka je da se otvore do
kraja u roku od 40 milisekundi nakon detekcije udarca. Zračni jastuci se aktiviraju senzorom koji se
nalazi iza prednjeg odbojnika. Kada senzor registrira udarac, prosljeđuje informaciju sustavu okidanja.
Sustav okidanja se sastoji od okidača, tj. male količine TNT eksploziva. Za napuhavanje jastuka se
koriste kemikalije natrij azid (NaN3), kalijev nitrat (KNO3) i silicijev dioksid (SiO2). U međusobnoj
reakciji natrijev azid se raspada na natrij i dušik. Upravo dušik u kombinaciji s kalijevim nitratom
napuhuje zračni jastuk. Iako se ovaj proces doima dug, sve nabrojano dogodi se u svega 1/25 sekundi.
Dovoljno brzo da se spase životi na cesti! U današnja vozila ugrađuje se više zračnih jastuka.
Prikaz zračnih jastuka Bez zračnih jastuka – veće ozljede Sa zračnim jastukom – lakše ozljede
Zatezač pojasa
Sigurnosni pojas označava sklop remena sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje i
nastavcima za prikapčanje koji se može pričvrstiti na motorno vozilo. Sigurnosni pojas je konstruiran da
bi se ograničavanjem pokretljivosti korisnikova tijela, u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila,
smanjio rizik ozljeđivanja njegova korisnika. Takav se uređaj naziva „sklop pojasa“, a taj naziv
obuhvaća svaku napravu za apsorpciju energije ili uvlačenje/zatezanje pojasa. Zatezač pojasa je uvlačnik
koji pri uobičajenoj vožnji ne ograničava pokretljivost korisnika pojasa. Zatezač ima napravu za
namještanje duljine remena koja automatski prilagođava duljinu remena prema korisniku i blokirni
mehanizam koji se aktivira u opasnosti.
Zatezač pojasa

Uređaj za klimatizaciju
Uređaj za klimatizaciju ili kraće klima uređaj je uređaj koji služi za rashlađivanje i klimatizaciju kabine
vozila.
Dijelovi i princip rada klima uređaja
Rashladni sustav dijelimo na visokotlačni i niskotlačni. Visokotlačni dio sustava proteže se od

kompresora do ekspanzivnog ventila, a niskotlačni od evaporatora do kompresora. Kompresor usisava
plin iz niskotlačnog sustava i tlači ga u kondenzator. Stlačeni plin se hladi prolazeći kroz kondenzator i
prelazi u tekuće stanje. Tekući plin ulazi u ekspanzijski ventil, tj. mlaznicu smještenu neposredno prije
evaporatora (mali hladnjak unutar vozila). Prolazeći pod pritiskom kroz mlaznicu, tekući plin se raspršuje
u maglicu te ulazi u evaporator apsorbirajući toplinu sa stijenki evaporatora. S obzirom na vrlo nisku
temperaturu vrenja rashladnog plina dolazi do ključanja. Obrnuto od hladnjaka rashladne tekućine koji
isijava toplinu sa saća, plin apsorbira toplinu saća i hladi ga. Cirkulacijom zraka kroz saće hladi se
unutrašnjost vozila. Nakon prolaska kroz evaporator, plin opet ulazi u kompresor i ciklus se ponavlja.
Pitanja
1. Što je aktivna, a što pasivna zaštita?
2. Koja je uloga centralnog zaključavanja i protuprovalnog sustava vozila?
3. Koja je uloga zračnog jastuka i zatezača pojasa?
Ključni pojmovi
aktivna sigurnost Ima zadaću da broj prometnih nesreća svedu na minimum.
pasivna sigurnost Ima zadaću da pri prometnoj nesreći ublaži njene posljedice.
brzinomjer Uređaj za pokazivanje brzine kojom se vozilo kreće.
Omogućuje zaključavanje i otključavanje svih vrata vozila, s jednog
centralno zaključavanje
mjesta.
protuprovalni sustav Štiti vozilo od oštećivanja, krađe dijelova ili cijelog vozila.
Služi za zemljopisno određivanje položaja i navodi vozilo prema
navigacija
željenom odredištu.
zračni jastuk Ublažava udar tijela putnika o vozilo te raspodjeljuje silu udara.
zatezač pojasa Uređaj koji ograničava pokretljivost korisnika u opasnosti.
klima uređaj Uređaj koji služi za rashlađivanje i klimatizaciju kabine vozila.

L75: Uloga i vrsta kočnica, vrste kočnih sustava
Uloga i vrsta kočnica
Kočnice su jedan od najvažnijih dijelova u vozilu jer izravno utječu na sigurnost putnika. One omogućuju
da se vozilo zaustavi u željenom trenutku. Danas sva vozila (i priključna) moraju imati ugrađene kočnice
kako bi se moglo brzo, sigurno, pouzdano i djelotvorno usporiti ili zaustaviti vozilo.Istodobno kočnice
moraju osigurati vozilo u nepokretnom položaju, bilo na ravnom ili terenu s nagibom.
U vozilu može biti ugrađeno više vrsta kočnica:

 radna
 parkirna
 pomoćna
 automatska
 usporivač
 naletna
Radna kočnica mora biti takva da omogući vozaču da vozilo uspori ili zaustavi, bez obzira na uvjete
vožnje (brzina kretanja i opterećenje vozila) i nagib ceste, na siguran, brz i učinkoviti način. Vozilo mora
zadržati stabilnost pri kočenju. Radna kočnica je kontinuirana, djeluje na sve kotače i aktivira se nogom.
Obično ima sustav za potpomaganje sile kočenja (servokočenje).
Parkirna kočnica osigurava vozilo u zakočenom položaju. Djeluje na kotače samo jedne osovine (obično
zadnje). Iz sigurnosnih razloga prijenos sile kočenja je mehanički, a aktiviranje je izvedeno ručicom
(ručna kočnica).
Pomoćna kočnica zaustavlja ili usporava vozilo u slučaju otkazivanja radne kočnice. Pomoćna kočnica
je, u pravilu, manje djelotvorna od radne kočnice pa je i put kočenja duži. Djeluje na kotače samo jedne
osovine. Pomoćna i parkirna kočnica su najčešće kombinirane (tzv. ručna kočnica) jer se njima može
kočiti u vožnji, ali i zadržati vozilo parkirano.
Automatska kočnica koči pri prekidu veze između vučnog (kamion) i priključnog (prikolica) vozila.
Usporivač (retarder), tzv. treća kočnica, je kočnica koja omogućuje dugotrajno kontinuirano kočenje
vozila na nizbrdici. Brzina vozila pritom se zadržava na propisanoj vrijednosti. Ova kočnica je obvezna za
vozila teža od devet tona.
Naletna kočnica se koristi na malim priključnim vozilima. To je mehanička kočnica koja pri kočenju
vučnog vozila koristi svoju vlastitu inercijsku silu nastalu kočenjem.
Sva motorna vozila od kategorije M na dalje moraju obavezno imati radnu, pomoćnu i parkirnu kočnicu.
Vozila proizvedena nakon 1. siječnja 1988. moraju imati dvokružni kočni sustav.
Vrste kočnih sustava
Kočni sustav čine:

 jedinica za opskrbu energijom
 pokretački i prijenosni slog
 dodatni sklop za priključna vozila (automatska kočnica)

 parkirna kočnica
 radna kočnica
 sustav regulacije kočne sile (npr. ABS)
 kočnice kotača (bubanj i disk)
Ustroj kočnog sustava
S obzirom na konstruktivnu izvedbu, kočnice kotača mogu biti:

 bubanj
 disk
Prijenos sile kočenja može biti:
 mehanički - sila od vozača do kočnica prenosi se sponama ili čeličnim užetom
 hidraulički - sila se na kočnice prenosi tlačenjem tekućine
 pneumatski - sila kočenja od papuče vozača do kočnica prenosi se stlačenim zrakom
 električki - sila kočenja prenosi se elektromagnetskim putem
S obzirom na prijenos sile kočenja, razlikujemo sljedeće vrste kočnih sustava:
 mehanički sustav kočenja
 hidraulički sustav kočenja
 pneumatski sustav kočenja
 električni sustav kočenja

Kočnice u vozilu su od životne važnosti. Stoga ih treba redovito kontrolirati. Na cesti je nemoguće
potpuno provjeriti ispravnost kočnica. Stoga se primjenjuju uređaji za ispitivanje kočnica pomoću kojih
se mogu odrediti mjerne vrijednosti. Najčešće se koriste uređaji s kočničkim valjcima.
Pitanja
1. Koja je uloga kočnice?
2. Navedite i objasnite vrste kočnica u vozilu?
3. Kakve kočnice mogu biti s obzirom na konstrukciju?
4. Navedite i objasnite vrste kočnih sustava?
Ključni pojmovi
kočnica Omogućuje da se vozilo zaustavi u željenom trenutku.
radna kočnica Usporava ili zaustavlja vozilo.
pomoćna kočnica Usporava ili zaustavlja vozilo u slučaju otkaza radne kočnice.
parkirna kočnica Osigurava vozilo u zakočenom položaju.
hidraulička kočnica Sila se na kočnice prenosi tlačenjem tekućine.
Sila kočenja od papuče vozača do kočnica prenosi se stlačenim
pneumatska kočnica
zrakom.
električna kočnica Sila kočenja prenosi se elektromagnetskim putem.
L76: Osnovni dijelovi kočnih sustava i pomoćni uređaji pri

kočenju
Nastavna cjelina: TVVS-4-6/A-3-3
Osnovni dijelovi kočnih sustava

Za razliku od nekadašnjeg mehaničkog prijenosa sile s papučice na kočne elemente, danas koristimo
hidrauliku. Svi dijelovi jednog hidrauličkog kočnog sustava prikazani su na slici.
Dijelovi hidrauličkog kočnog sustava

Osnovni dijelovi hidrauličkog kočnog sustava su:
 papučica kočnice
 glavni kočni cilindar
 bubanj ili disk kočnica
 radni (kočni) cilindar
 cijevi
 kočna tekućina (ulje)
Pritiskom na papučicu kočnice potiskuje se klip u glavnom kočnom cilindru napunjenim uljem. Klip
tlači ulje i prenosi silu na radni cilindar na kotaču. Ulje pod tlakom istiskuje klip iz radnog cilindra, koji
obavlja radnju širenja (bubanj kočnica) ili stiskanja (disk kočnica) kočnih elemenata. Zakonski propisi
radi sigurnosti nalažu ugradnju dvokružnog kočnog sustava u svako vozilo. Naime, ukoliko bi došlo do
kvara i ispadanja jednog kruga, vozilo može biti kočeno djelovanjem drugog kruga.
Dvokružni kočni sustav
Radi velike složenosti postavljanja dva kočna sustava (kruga), s dva glavna cilindra na vozilo, ugrađuje se
tandem kočni cilindar. Tandem kočni cilindara je dvostruki tlačni cilindar koji ima dva klipa i dvije tlačne
komore u zajedničkom kućištu.
Glavni kočioni cilindar – tandem tlačni cilindar
Bubanj kočnice primjenjuju se u osobnim vozilima na stražnjoj osovini. Osnovni dijelovi bubanj kočnice
prikazani su na slici dolje.

Osnovni dijelovi bubanj kočnice Prikaz bubanj kočnice
Bubanj je čvrsto spojen s glavčinom kotača te se okreće zajedno s njom i kotačem. Čeljusti s kočnim
oblogama i uređaj za podešavanje čeljusti nalazi se na nosaču kočnice. Prilikom kočenja, čeljusti sa
svojim oblogama potiskuju se na bubanj i razvijaju potrebnu silu trenja. Tarna površina kod bubnja je
samo s unutrašnje strane. S gornje strane postavljen je hidraulički cilindar s dva klipa. Pod pritiskom ulja
iz glavnog cilindra, klipovi izlaze iz cilindra i potiskuju obloge na unutarnju tarnu plohu bubnja. Obloge
se osiguravaju u poziciji osiguračima. Osigurači su manjeg promjera nego provrti na oblogama, kako bi
se omogućilo nesmetano gibanje obloga prema bubnju. Povratne opruge postavljene s gornje i donje
strane povezuju obloge i osiguravaju povrat u odvojenu poziciju od bubanj, nakon prestanka kočenja.
Uređaj za podešavanje služi za podešavanje razmaka između kočione površine obloga i tarne površine
bubnja. Prednosti bubanj kočnica su te, što su one zaštićene od vanjskih nečistoća, manje se troše tarne
obloge i jednostavna je izvedba parkirne kočnice u njih. Nedostaci ovakve kočnice su teže održavanje te
lošije hlađenje jer su zatvorene i slabo se čiste pa im je kočni učinak promijenjiv.
Na automobilima srednje klase, najučestalija kombinacija kočnica sastoji se od disk kočnica na prednjim
kotačima i bubanj kočnica na stražnjim . Skuplji modeli automobila imaju disk kočnicu na sva četiri
kotača . Rad disk kočnica može se usporediti s radom kočnica na biciklu. Gibljiva čeljust obuhvaća kotač,
a pri kočenju gumenim oblogama tari o naplatak. Kod vozila kočnice ne djeluju izravno na kotač, već na
metalnu ploču koja se okreće zajedno s kotačem. U čeljusti kočnice, koji obuhvaća samo dio diska, nalaze
se radni klipovi. Osnovni dijelovi disk kočnice prikazani su na slici dolje.
Osnovni dijelovi diskkočnice Prikaz disk kočnice
Metalnim cijevima i gibljivom cijevi dovodi se ulje do prednjih diskova. Pritisak ulja iz glavnog cilindra
potiskuje klip iz radnog cilindra koji potiskuje kočione pločice uz tarne površine diska. Na glavčinu
kotača postavljen je disk s dvije tarne površine, unutarnjom i vanjskom. Na nosač glavčine vijcima je
pričvršćena kočiona čeljust.
Prednosti disk kočnica su jednostavno održavanje, dobro hlađenje jer su otvorenog tipa, a samim time i
dobro samočišćenje centifugalnom silom. Nedostaci ovakve kočnice su veće trošenje obloga zbog većih
sila kočenja i složena i skupa ugradnja parkirne kočnice.

Pomoćni uređaji pri kočenju
Kočnice moraju biti učinkovite, ali ako prejako koče, kotači će se blokirati. Kočenje s blokiranim
kotačima je:
 opasno jer vozilo više nema upravljivost
 manje učinkovito jer s blokiranim kotačima je put kočenja puno duži
Zbog tih razloga, u vozila se ugrađuju pomoćni uređaji pri kočenju. Ti uređaji ne dopuštaju da dođe do
blokiranja kotača, a samim tim i proklizavanja .
Pomoćni uređaji koji u vozila su:
 limitator kočenja zadnjih kotača
 ABS (Anti Blockier System)
 BAS (Brake Assist System)
 ESP (Electronic Stability Program)
 TCS (Traction Control System)
Pitanja
1. Navedite osnovne dijelove hidrauličnog kočnog sustava?.
2. Objasnite princip rada kočenja s bubanj kočnicama.
3. Objasnite princip rada kočenja s disk kočnicama.
Ključni pojmovi
papučica kočnice Aktivira cijeli sustav kočenja.
glavni kočni cilindar Tandem kočni cilindara koji potiskuje ulje u oba kočna kruga.
bubanj kočnica Starija izvedba kočnice i kočnih elemenata.
disk kočnica Novija izvedba kočnice i kočnih elemenata.
klip Izvršni dio koji izvlačenjem iz cilindra obavlja rad.
obloga Dio kočnica koji trenjem zaustavljaju vozilo.
čeljust Dio kočnice u kojem se nalaze radni klipovi.
L77:Sustav održavanja vozila: koncepcija, organizacija i

tehnologija
Oznaka lekcije:L77
Sustav održavanja vozila

Za pravilno funkcioniranje bilo kojeg tehničkog proizvoda u što dužem vremenskom periodu, potrebno je
da se na odgovarajući način održava. Ovo je posebno značajno za one proizvode kod kojih se relativno
često mogu pojaviti kvarovi, , ali koji se prikladnim postupcima održavanja mogu otkloniti. Tipične
primjere ovakvih „popravljivih“ proizvoda predstavljaju motorna vozila, koja se puno koriste u
transportu, poljoprivredi, graditeljstvu i u drugim granama gospodarstva i života. Kod motornih vozila i
drugih tehničkih proizvoda u strojarstvu, održavanje predstavlja nužnu i veoma značajnu fazu.
Održavanje motornih vozila definira se kao skup aktivnosti koje se poduzimaju kako bi se osigurala
njihova ispravnost, odnosno odgovarajuće značajke raspoloživosti i pouzdanosti.Važno je napomenuti da
se modernom i sustavnom pristupu održavanja vozila prilazi s aspekta koncepcije (metoda), tehnologije i
organizacije održavanja.

SUSTAV ODRŽAVANJA VOZILA
Tehnologija Organizacija
Metode (koncepcija)
Sustavni pristup održavanju vozila
Koncepcije (metode) održavanja

To je algoritam aktivnosti u cilju dovođenja motornog vozila u ispravno stanje ili sprječavanja pojava
neispravnosti,tj. kvarova. Dvije su osnovne koncepcijske mogućnosti: preventivno i korektivno
održavanje. U prvom slučaju, postupci održavanja provode se prije nego nastupi kvar, odnosno
koncepcija ima zadatak sprječiti pojave kvara. Koncepcija korektivnog održavanja predviđa poduzimanje
aktivnosti održavanja nakon pojave kvara na vozilu. Ove dvije koncepcije moguće je povezati u novu,
preventivno-korektivnu ili kombiniranu.
Koncepcija održavanja motornih vozila
Organizacija održavanja
Organizacija održavanja definira odnose i veze koji postoje između pojedinih elemenata održavanja kao
što su radna mjesta u servisnoj radioni, struktura ovlaštenih servisa, opskrbljenost alatima i uređajima,
dokumentacija informacijskih sustava održavanja, praćenje zaliha rezervnih dijelova, nabavka materijala
i rezervnih dijelova, praćenje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti u procesu rada servisne
radionice, ljudski potencijali i dr. U velikim sustavima koji raspolažu s velikim brojem vozila,
organizacija održavanja ustrojava se na više razina i na specifičan način.

-ustroj radnih mjesta
-informacijski sustav
-odgovornosti i ovlasti
-nabavka rezervnih dijelova
-nabavaka alata i materijala
ORGANIZACIJA -praćenje zaliha
ODRŽAVANJA -praćenje efikasnosti
-ljudski potencijali
VOZILA
-komunikacija s vlasnicima
Organizacija održavanja vozila
Tehnologija održavanja
Tehnologija održavanja definira način provedbe aktivnosti održavanja. Ona određuje kako određene
postupke treba obaviti, s kojim alatom i uređajem, kojim slijedom, u kojem vremenu te druge
specifičnosti bitne za konkretnu aktivnosti i vozilo.
Posebni značaj u okviru tehnologije održavanja zauzimaju postupci koji imaju za cilj utvrđivanje stanja
motornog vozila. Riječ je o dijagnostici, zasebnoj grani iz područja tehnologije održavanja.
Osnovni elementi tehnologije održavanja vozila
Pitanja
1. Koji je osnovni značaj održavanja vozila?
2. Kako bi definirali sustav održavanja vozila?
3. Što je koncepcija održavanja vozila?
4. Što je organizacija održavanja vozila?
5. Što je tehnologija održavanja vozila?

Ključni pojmovi
Skup aktivnosti koje se poduzimaju kako bi se osigurala njihova ispravnost,
održavanje vozila
odnosno odgovarajuće značajke raspoloživosti i pouzdanosti.
Algoritam aktivnosti u cilju dovođenja motornog vozila u ispravno stanje ili
koncepcija (metode)
sprječavanja pojava neispravnosti, odnosno kvarova. Dvije su osnovne
održavanja
koncepcijske mogućnosti: preventivno i korektivno održavanje.
Definira odnose i veze koji postoje između pojedinih elemenata održavanja
kao što su radna mjesta u servisnoj radioni, struktura ovlaštenih servisa,
organizacija opskrbljenosti alatima i uređajima, dokumentacija i informacijski sustava
održavanja održavanja, praćenje zaliha rezervnih dijelova, nabavka materijala i rezervnih
dijelova, praćenje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti u procesu
rada servisne radione, ljudski potencijali i dr.
tehnologija
Definira način provedbe aktivnosti održavanja.
održavanja
L78: Osnovno održavanje vozila

Oznaka lekcije:L78
Koncepcije održavanja vozila

Sve aktivnosti održavanja vozila tijekom njegove eksploatacije moguće je svrstati u aktivnosti
preventivnog i korektivnog karaktera. Aktivnosti preventivnog karaktera provode se prije pojave kvara na
vozilu, u cilju njegovog sprječavanja. Nakon pojave kvara poduzimaju se aktivnosti korektivnog
karaktera kako bi se vozilo vratilo u ispravno i funkcionalno stanje.
Prema vrsti i karakteru postupaka, preventivno održavanje može biti:
1. Osnovno održavanje
 čišćenje i pranje
 pregled prije upotrebe
 pregled tijekom upotrebe
 pregled poslije upotrebe
2. Periodični pregledi
 podmazivanje
 preventivni pregledi
3. Kontrolni pregledi
4. Održavanje po stanju
 s kontrolom parametara
 s kontrolom pouzdanosti

Mjesto osnovnog održavanja u koncepcijama održavanja
Osnovno održavanje vozila
Osnovno održavanje obuhvaća sve postupke ( propisane od strane proizvođača) koje u pravilu obavlja
korisnik vozila na licu mjesta i uz korištenje alata i pribora iz sastava kompleta vozila. Osnovnom
održavanju se podvrgavaju sva vozila kako bi što dulje ispravno i sigurno funkcionirali. Da bi se to
uspješno primijenilo u praksi, potrebno je da vlasnici dobro poznaju vozilo s kojim upravljaju i da imaju
točno definiranu tehnologiju svih aktivnosti.
a) Čišćenja i pranja vozila
Čišćenje je aktivnost osnovnog i preventivnog održavanja vozila koje se periodično provodi na

unutarnjim i vanjskim površina vozila jer su u procesu korištenja izložene zamašćivanju, zaprašivanju i
drugim oblicima nakupljanja neželjenih tvari. Njegovu periodičnost teško je definirati obzirom da je
povezana uz puno različitih čimbenika ( godišnje doba, mjesto korištenja, način korištenje i sl.).
Čišćenje se izvodi točno propisanim sredstvima, tekućinama i napravama te prema propisanim
tehnološkim uputama proizvođača vozila. Izvodi se ručno, kod vlasnika vozila, a moguće je sve
aktivnosti čišćenja i pranja provesti u specijaliziranim auto praonicama.
Unutarnje i vanjsko čišćenje i pranje vozila
b) Pregledi prije upotrebe vozila
Aktivnosti pregleda vozila prije njegovog korištenja svode se na aktivnosti provjere, kontrole i manjih
popravaka na vozilu kako bi vozač bio siguran u njegovu pouzdanost. To su provjere kompletnosti
vozila, tj. provjere jesu li svi sklopovi/dijelovi montirani na vozilo (brisači stakla, rezervi kotač, zimske ili
ljetne gume, pribor i alat, prva pomoć i sl.). Osim toga, pregled treba obuhvatiti i provjeru razina
tekućina u vozilu (za pranje vjetrobranskog stakla, količina goriva u rezervoaru, količina tekućine u
sustavu za kočenje, količina ulja u motoru i dr.). Startanje motora vozila i rad u praznom hodu te pregled
svih kontrolnih uređaja (svjetlosnih, zvučnih, fizičkih), kao i kontrola guma , važne su aktivnosti ovoga
pregleda.

Kontrola guma i tekućina u vozilu je obvezna aktivnost pregleda prije upotrebe
c) Pregledi tijekom upotrebe vozila
Svode se na aktivnosti tijekom upotrebe vozila ili kraćih stanki koje poduzima vozač s ciljem provjere
ispravnosti vozila ili pojedinih sklopova. Pravovremenim registriranjem pokazivača na kontrolnim
instrumentima moguće je uočiti promjene na vozilu (pokazivač količine goriva, pokazivač temperature
motora, zvučni signal za pojas i sl.).
d) Pregledi poslije upotrebe vozila
Provode se nakon dužeg i neprekidnog korištenja vozila s ciljem brzog stjecanja uvida u opće stanje
ispravnosti i kompletnosti kako bi se poduzele potrebne aktivnosti . Ako se tijekom korištenja primijete
nepravilnosti u radu vozila, vozač bi trebao, nakon prestanka vožnje, na njih obratiti posebnu pozornost.
Pitanja
1. Kakvo može biti preventivno održavanje?
2. Što obuhvaća osnovno održavanje vozila?
3. Opišite kako se izvodi čišćenje vozila?
4. Navedite aktivnosti pregleda vozila prije njegovog korištenja?
Ključni pojmovi
Osnovno održavanje obuhvaća sve one postupke (često puta
propisane od strane proizvođača) koje u pravilu obavlja korisnik
osnovno održavanje
vozila na licu mjesta i uz korištenje alata i pribora iz sastava
kompleta vozila.
Čišćenje je aktivnost osnovnog i preventivna održavanja vozila koje
se periodično provodi na unutarnjim i vanjskim površina vozila,
čišćenje i pranje
koje su u procesu korištenja izložene zamašćivanju, zaprašivanju i
drugim oblicima nakupljanja neželjenih tvari.
Aktivnosti pregleda vozila prije njegovog korištenja svode se na
pregledi prije upotrebe aktivnosti provjere, kontrole i manjih popravaka na vozilu kako bi
vozač bio siguran u njegovu pouzdanost tijekom upotrebe.
Svodi se na aktivnosti tijekom upotrebe vozila ili kraćih stanki koje
pregledi u toku upotrebe poduzima vozač s ciljem provjere ispravnosti vozila ili pojedinih
sklopova.
Provode se nakon dužeg i neprekidnog korištenja vozila s ciljem
pregledi poslije upotrebe brzog stjecanja uvida u opće stanje ispravnosti i kompletnosti kako
bi se poduzele potrebne aktivnosti popravka.

Članak za vježbu: preuzeto 20.7.2015 | 15:46 (http://www.vecernji.hr)
Vozači rijetko provjeravaju gume, jedinu vezu između auta i ceste

Novi automobili od studenog 2014. moraju imati sustav nadzora tlaka u gumama, ali i dalje se traži
aktivnost vozača. Od svih dijelova automobila koje ne bismo trebali zapostavljati, a ipak to činimo, na
prvom su mjestu – gume. Umjesto da, primjerice, svako malo kontroliramo tlak zraka u gumama, većina
nas to čini neredovito, a neki vozači tek kada je kasno. Pomalo ironično, s obzirom na to da su upravo
gume jedina veza između automobila i ceste te da njihovo stanje znači razliku između sigurnog dolaska
na odredište i, u blažem slučaju, izlijetanja s ceste. Istraživanje koje je tijekom 2012. Bridgestone proveo
u Europi, primjerice, otkrilo je poražavajuće podatke – da sedam od deset vozača vozi s nedovoljno
napumpanim gumama, odnosno da čak 26.980 od ukupno 38.000 pregledanih automobila nije sigurno
koliko bi trebalo i moglo biti. Istraživači poznatog gumara zbrojili su i da se zbog nedovoljnog tlaka
godišnje uništi 12,2 milijuna guma.
Zaboravljaju značaj guma
To je istraživanje tada otkrilo glavni problem – velik broj vozača ne zna ili, još češće, zaboravlja važnost
uloge koje gume igraju u sigurnosti automobila. Kontaktna površina koju gume u svakom trenutku imaju
s cestom iznosi samo četiri veličine dlana te nikad ne smijemo podcijeniti njihov doprinos vožnji.
Međutim, ne radi se samo o sigurnosti već i vašem novčaniku – samo jedan bar manji pritisak od
propisanog može povećati potrošnju goriva do jedne litre na 100 kilometara. Nadalje, nedovoljno
napumpane gume pri višim se brzinama brže zagrijavaju, neravnomjerno troše i naposljetku trajno
oštećuju, što znači da ćete za novi komplet, ovisno o dimenziji guma na vašem automobilu, i to daleko
prije nego što biste trebali, izdvojiti između 2000 i 8000 kuna, a katkad i puno više.
Dovoljno je pet minuta
Svaki će vam vulkanizer reći da gume načelno gube 0,1 bara svakih mjesec dana, što znači da ćete nakon
samo pola godine njihova zapostavljanja znatno ugroziti sigurnost vožnje. Većina njih savjetuje da tlak u
gumama provjeravate, i po potrebi prilagođavate, barem jednom mjesečno ili prije odlaska na putovanje,
a neki preporučuju i jednom svakih 15 dana – stoga redovno odvojite pet minuta, svratite na obližnju
benzinsku crpku, provjerite gume dok su hladne i po potrebi ih napumpajte na pritisak koji je propisao
isključivo proizvođač vozila (upute se nalaze na poklopcu spremnika goriva ili s unutarnje strane B
nosača krova ili vrata na vozačevoj strani). Osim toga, redovno bacite pogled na općenito stanje guma –
dubina gaznog sloja nikad ne bi smjela biti manja od četiri milimetra; u suprotnom vrijeme je za zamjenu,
a i svaku gumu pojedinačno pregledajte za znakove nepravilnog trošenja, ispucanih površina, izbočenja ili
bilo kakvih drugih neuobičajenih oštećenja.
Obvezan nadzor tlaka u gumama od studenog 2014.
Vozite li noviji automobil, vrlo je vjerojatno opremljen sustavom nadzora tlaka u gumama koji, među
ostalim, čini poseban senzor u svakom od kotača. Nakon provjere i napumpavanja guma na propisani tlak
zraka, pritiskom na gumb sustava TMPS (Tire Pressure Monitoring System) pamte se trenutne
vrijednosti, a u slučaju bušenja bilo koje od guma ili pada pritiska, zvučni i vizualni signali vozača
upozoravaju na opasnost. TPMS sustav je od studenog 2014. postao obveznim dijelom serijske opreme
svakog novog automobila registriranog u Europskoj uniji.
Pametne gume vožnju će učiniti još sigurnijom od 2017. Godine
Od 2017. godine, očekuje se, novi će automobili biti dostupni s inteligentnim gumama mnogih
proizvođača, poput Continentala. Te će inteligentne gume sadržavati sofisticirane senzore koji će, osim
tlaka, mjeriti temperaturu i dubinu gaznog sloja guma te vozače upozoravati na bilo kakve nepravilnosti.
Time bi se trebala značajno povećati sigurnost vožnje na cestama diljem Europe.

L79: Alati i oprema za održavanje vozila
Oznaka lekcije:L79
Alat i oprema za održavanje vozila

Servisiranje i popravak motornih vozila zahtijevaju niz specifičnih radnih operacija koje se ne mogu
kvalitetno obaviti bez odgovarajućeg alata i opreme. Razlikuju se:
a) Ručni alati,
b) Univerzalni alati,
c) Specijalni alati,
d) Mjerni alati,
e) Dijagnostička oprema,
f) Univerzalna oprema servisnih radionica.
a) Ručni alat
U osnovni alat svake servisne radionice ubrajaju se razne vrste:

 ključeva,
 kliješta,
 izvijača,
 čekića,
 noževa specijalnog oblika,
 te ostalog ručnog alata.
b) Univerzalni alat
Za obavljanje specifičnih operacija postoje različiti univerzalni alati koji se mogu koristiti na većem
broju ili na svim tipovima motornih vozila. To su razne vrste:
 izvlakača za ležajeve,
 izvlakača za košuljice cilindara
 jednostavnih alata za opruge,
 pneumatskih alata za opruge, i dr.
c) Specijalni alat
Za izvođenje pojedinih specifičnih operacija demontaže, montaže i podešavanja, mnogi proizvođači

motornih vozila predviđaju primjenu specijalnog alata, koji se koristi samo za jednu radnu operaciju na
jednom ili nekoliko tipova vozila konkretnog proizvođača. Te alate oblikuju i proizvode proizvođači
vozila.
Servisne radionice koje se specijaliziraju za održavanje i popravak vozila ili sklopova određenog
proizvođača, trebaju posjedovati i ovu vrstu alata.

d) Mjerni alati
Mjerni alati u automehatroničkim radionicama koristi se kod izvođenja operacija dijagnosticiranja,

kontrole ili podešavanja gdje se mjeri neka od značajki, a na osnovu izmjerenih vrijednosti, pokreće se
neka operacija ili se donose zaključci o funkcionalnom stanju vozila. Postoje razne vrste:
 pomičnih mjerila,
 mikrometara,
 uređaja za mjerenje tlaka ubrizgavanja goriva
 osciloskopi,
 multimetri,
 testeri za akumulatore,
e) Dijagnostička oprema
Danas su vozila opremljena sofisticiranim elektronskim sustavima koji zahtijevaju od servisera uporabu
raznovrsnih mjernih i dijagnostičkih uređaja. Jednostavna uporaba dijagnostičkih solucija omogućuje
automehatroničaru da u što kraćem roku utvrdi neispravnost vozila i ukloni kvar.
Zbog toga specifični proizvođači nude široki asortiman univerzalnih dijagnostičkih uređaja za osobna
vozila, kombije, motocikle, kamione, prikolice i autobuse te program poljoprivrednih vozila i plovila.
Primjerice, novi software IDC3 program je na hrvatskom jeziku te omogućuje dijagnostiku raznovrsnih
elektronskih sustava; Motor management, AirBag, ABS, Body Computer, Ovjes, Klima sistem, Konfort
sustav…
Osim softwera, za dijagnostiku je važan i hardver, kao na primjer:

 analizatori ispušnih plinova,
 uređaji za dijagnostiku klima uređaja na vozilima,
 uređaji za provjeru tlaka goriva i tlaka turbokompresora,
 uređaji za električno testiranje i analizu komunikacijske mreže vozila,
f) Oprema radionice
Za kvalitetno, brzo i efikasno održavanje i popravak vozila automehatroničke radionice, pored navedenih
alata, trebaju raspolagati i odgovarajućom opremom. Primjerice:
 kanalske dizalice,
 ručne hidrauličke dizalice,
 podmetači,
 specifične dizalice za motore, mjenjače, opruge i sl.
 preša,
 ručni i specijalni strojevi,
 uređaj za kontrolu kočnica,
 različite posude za prikupljanje rabljenog ulja,
 mazalice,
 pumpa za nalijevanje ulja,
 uređaj za pranje dijelova vozila,
 uređaj za odvođenje ispušnih plinova iz radionice,
 uređaj za neutralizaciju otrovnih komponenata ispušnih plinova i dr.

Prikaz nekih ručnih alata u servisnoj radionici
Ključevi Kliješta Izvijači i čekići
Komplet Kliješta za
Plosnati
viljuškastih demontažu
izvijač
ključeva brtvi
Komplet
Kliješta Izvijač
okastih
GRIP križni
ključeva
Komplet
Kliješta za Izvijač sa
viljuškasto-
stiskanje kvadratnim
okastih
obujmica vrhom
ključeva
Komplet Kliješta za Izvijač –

cjevastih balansne ispitivač
ključeva utege napona
Komplet
Specijalna
okasnit Bravarski
GRIP
zakrivljenih čekić
kliješta
ključeva
Komplet
Kliješta za
usadnih Stolarski
kabelske
ključeva i čekić
spojnice
odvrtki
Komplet
Kliješta za Čekić s
usadnih
stopice rascjepom
ključeva
Komplet
Kliješta za Čekić
nasadnih
rezanje žice zaobljeni
ključeva
Komplet Kliješta za
Plastični
moment skidanje
čekić
ključeva izolacije
Pitanja
1. Pokušajte definirat alata na slici dolje?
2. Što se ubraja u opremu servisne radionice?
3. Zašto služi mjerni alat u radionici?
4. Što su to specijalni alati?
5. Što su to standardni alati?

?
?
?
Komplet alata za servisnu radionicu
Ključni pojmovi
Svi alati i oprema koji se koriste prilikom pregleda i popravaka
alati i oprema za održavanje
motornih vozilu s ciljem provjere stanja ili vraćanja u funkcionalno i
motornih vozila
ispravno stanje.

L80: Opis, funkcioniranje i održavanje akumulatora
Oznaka lekcije:L80
Opis i funkcioniranje akumulatora

Akumulator je spremnik energije u kojem se električna energija pretvara u kemijsku (proces punjenja).
Ta energija ostaje pohranjena u akumulatoru. Prema potrebi, kemijska energija pretvara se u električnu
priključkom potrošača na akumulator. Taj reverzibilan proces se naziva pražnjenje akumulatora.
Akumulator se sastoji od članaka, elektrolita, pregrade i spojnice, nosećih dijelova i dijelova za
priključivanje. Svaki članak sadrži dvije vrste elektroda (katodu i anodu). Pomoću spojnica, članci se
spajaju u seriju: 6 V-akumulatori imaju tri članka, a 12 V-akumulatori šest spojenih u jednom kućištu.
Sastavni dijelovi akumulatora
Dok se puni, akumulator je priključen na izvor istosmjernog napona. Nabijen akumulator izvor je
električne energije. Najvažniji su alkalijski i olovni akumulatori. Olovni akumulator sastoji se od dvije
olovne ploče (elektrode), uronjene u razrijeđenu sulfatnu kiselinu (elektrolit). Alkalijski (čelični)
akumulatori sadrže katodu od kadmija (Jungerov akumulator) ili željeza i čelika (Edisonov akumulator) i
anodu od niklena hidroksida uronjene u vodenu otopinu kalijeva hidroksida. Upotrebljavaju se za
pokretanje motora s unutarnjim izgaranjem, za napajanje električnih uređaja i dr.
Karakteristične veličine akumulatora su:

 nazivni napon
 nazivni kapacitet
 struja hladnog ispitivanja
Nazivni napon određen je naponom od 2 V po članku. Nazivni napon akumulatora dobije se umnoškom
napona po članku i broja u seriju spojenih članaka.
Nazivni kapacitet je količina elektriciteta (struje) koju napunjen akumulator može dati, a mjeri se u
ampersatima (Ah). Kapacitet olovnih akumulatora za automobile je od 10 do 100 Ah.
Struja hladnog ispitivanja je jakost struje pražnjenja koju se može dobiti iz punog akumulatora na niskim
temperaturama.

Održavanje akumulatora
Razlikujemo akumulatore s čepovima i bez njih. Prema tome, njihovo održavanje je različito. Kod
akumulatora s čepovima stanje napunjenosti može se provjeriti mjerenjem gustoće elektrolita pomoću
areometra. Gustoća elektrolita punog akumulatora s temperaturom elektrolita 20 °C do 27 °C iznosi oko
1,28 g/cm3, dok je kod praznog 1,12 g/cm3. Razina elektrolita mora biti 10 do 15 mm iznad ploča.
Dolijevati samo destiliranu ili demineraliziranu vodu.
Aerometar
Akumulatore bez održavanja (nemaju vidljivih čepova) moguće je podvrći samo provjeri snage tijekom 5
s, sa strujom pražnjenja gotovo jednakoj struji kratkog spoja. Prosječni napon članaka pritom ne smije
pasti ispod 1,1 V (12 V-akumulator 6,6 V).
Pitanja
1. Što je akumulator?
2. Navedite karakteristične veličine akumulatora.
3. Kako se održava akumulator?
Ključni pojmovi
akumulator Omogućuje da se vozilo zaustavi u željenom trenutku.
aerometar Uređaj kojim se ispituje razina napunjenosti akumulatora.
L81: Opis generatora i startera i njihovo održavanje

Oznaka lekcije:L81
Opis i održavanje generatora (alternatora)
Potreba za električnom energijom značajno je povećana u modernim motornim vozilima. Pedesetih

godina 20. stoljeća snaga istosmjernih generatora iznosila je u prosjeku 150 – 180 W. Pojavom
elektronike u motornim se vozilima mnoge upravljačke i regulacije funkcije, koje je dosad obavljala
mehanika, sada izvode električnim uređajima. Još se veća potreba ukazala za električnom energijom
ugradnjom elektronike u službi udobnosti. Tim zahtjevima, proizvođači automobila odgovorili su
ugradnjom trofaznih generatora. Stoga su trofazni generatori, poznati kao alternatori, zamijenili
istosmjerne generatore. Oni mogu dati snagu između 400 i 1600 W.

Alternator je električni uređaj koji proizvodi električnu energiju u automobilu. On predstavlja generator
izmjenične struje koji ima ugrađen ispravljački sklop, čija je funkcija da izmjeničnu struju pretvori u
istosmjernu. Motor automobila pokreće alternator preko remenskog prenosa. Uslijed različitog režima
rada motora i induktivni napon je promjenljiv. Za stabilizaciju tog napona koristi se regulator napona
(regler). Kad motor ne radi, električnu energiju daje akumulator.
Osnovni dijelovi trofaznog generatora (alternatora) Alternator
Zadaci alternatora su:

 opskrbiti električna trošila električnom energijom
 puniti akumulator
Ispravan rad alternatora može se pratiti na instrumentnoj ploči gdje se nalazi kontrolna lampica. Ona je
crvene boje i njezino paljenje tijekom rada motora donosi opasnost. Paljenje kontrolne lampice je znak da
hitno treba nešto poduzeti u suprotnom će auto stati, a na motoru se pojaviti šteta. To može biti bezazleni
kvar, zbog lošeg kontakta, ali i potpuni prestanak rada alternatora, kad akumulator samostalno može
isporučivati struju samo neko kraće vrijeme ovisno o njegovom kapacitetu. Paljenje lampice može
prouzročiti pucanje remena koji pokreće alternator. Osim pucanja remena, najčešći uzročnik paljenja
signalne lampice je neispravan regler. To može značiti istrošenost četkica, ali i kvar elektronskog dijela
reglera. Iako se četkice na nekima mogu mijenjati da se uštedi na popravku, najčešće se i u jednom i u
drugom slučaju - zamjenjuje regler. Kod takvog kvara, intenzitet lampice u radu motora je izražene
crvene boje, no, ako ona gori “na pola snage”, prije će biti da je greška u diodama.
Kvar se pokazuje i nepojavljivanjem iste crvene lampice na kojoj je simbol akumulatora, već prilikom
ukopčavanja kontakta. Može biti da je greška banalna i da je uzrok samo pregorjela kontrolna lampica, ali
ponovimo, moguć je i kvar u alternatoru. I u jednom i u drugom slučaju treba brzo reagirati, jer pregorjela
lampica neće moći signalizirati budući kvar, a u drugom slučaju, kvar samo što se nije pojavio.
Opis i održavanje elektropokretača (anlasera, startera)
Elektropokretač je elektromotor pokretan strujom akumulatora. Služi za početno pokretanje motora u

automobilu. Na donjoj slici prikazan je tipičan elektromotor koji se ugrađuje u današnja vozila sa svojim
dijelovima.

Elektropokretač
Osnovni dijelovi elektropokretača (anlasera, startera) Sklopovi elektropokretača
Da bi se pokrenuo elektromotor, potrebno je na njega dovesti struju i zatvoriti strujni krug. Okretanjem
kontaktnog ključa u bravi zatvara se strujni krug između akumulatora i elektropokretača i motor se
pokrene. Međutim, struja s akumulatora prvo dođe na selenid. Selenid je elektromagnet koji povlači
kotvu. Kotva s donjim krajem povlači polugu koja uzubi bendix zupčanik sa zamašnjakom motora, a s
gornjim krajem uspostavi strujni krug s elektromotorom. Nije moguće uključiti elektromotor prije nego su
uzupčeni bendix zupčanik i zupčanik zamašnjaka motora. Ovako uključen elektromotor okretati će se sve
do trenutka dok ga ne isključimo otpuštanjem kontakta ključa iz pozicije za pokretanje motora vozila.
Otpuštanjem ključa iz te pozicije prekinut će se strujni krug i deaktivirati elektromagnet. Deaktiviranjem
elektromagneta, kotva se uz pomoć opruge vraća u svoj prvobitni položaj. Kada se motor upali, broj
okretaj motora se naglo poveća na 1500 i više okretaja u minuti. Kada bi se s motorom okrenuo i
uzupčeni elektropokretač, došlo bi do njegovog potpunog uništenja. S obzirom na omjer zupčanika,
elektropokretač bi se tada okretao brzinom od oko 15 000 okretaja u minuti. Zbog toga, elektropokretač
ima kvačilo s kuglicama. Onog trenutka kada motor upali i postigne veću brzinu od elektropokretača,
kvačilo prekida vezu bendix zupčanika sa zamašnjakom motora. Bendix zupčanik pomoću opruge i
navoja se vraća u svoj početni položaj.
Elektropokretač ne zahtijeva puno brige oko održavanja. Iako se rijetko kvari, ne škodi ako ga se
prekontrolira s vremena na vrijeme. S vremenom treba provjeriti je li je pričvršćenje elektropokretača
dobro osigurano, te provjeriti sve spojeve i priključke s akumulatorom. Elektropokretač je dosta dobro
zaštićen pa u njega teško može prodrijeti vlaga, ali priključci mogu korodirati pa stvaraju veliki otpor
struji. Kad god se nešto radi na instalaciji elektropokretača ili na zamašnjaku, treba isključiti akumulator
skidanjem s njega jednog priključka. Treba paziti da se vrhovi zubaca bendix zupčanika elektropokretača
ne nabijaju do dna među zupce zamašnjaka, već da imaju prostora do 2 mm. Svakih dvije godina je
potrebno podmazati ležajeve, ako nisu ugrađeni ležajevi s trajnim podmazivanjem, i provjeriti četkice.
Pitanja
1.Koja je uloga alternatora u vozilu?
2. Koja je uloga elektropokretača u vozilu?
Ključni pojmovi
Alternator je električni uređaj koji proizvodi električnu energiju u
alternator
automobilu.
Elektropokretač je elektromotor pokretan strujom akumulatora, a
elektropokretač
služi za početno pokretanje motora u automobilu.

L82: Elektronički regulacijski sustav
Oznaka lekcije:L82
Elektronički regulacijski sustav
Elektronički regulacijski sustavi vozila moraju stabilizirati vozilo pri ubrzavanju, upravljanju i kočenju.
Razlikujemo ove sustave:
 ABS (Anti Blockier System) – sprječava blokiranje kotača pri kočenju
 BAS (Brake Assist System) – sustav za brzo pojačanje sile pri kočenju
 TCS (Traction Control System) – kontrola proklizavanja kotača pri kretanju
 EMS (Elektronische Motorleistung Steuerung) – smanjuje okretni moment motora u slučaju
klizanja kotača
 MSR (Motor Schleppmoment Regelung) – smanjuje klizanje pogonskih kotača pri kočenju
motorom povećanjem okretnog momenta motora
 ESP (Electronic Stability Program) – sprječava zanošenje vozila s putanje kretanja
ABS sustav je sustav protiv blokiranja kočenih kotača. Primjenjuje se u hidrauličkim i pneumatskim
kočnim sustavima. Blokiranjem kotača pri kočenju, tj. njihovim klizanjem znatno se smanjuje koeficijent
trenja. Zbog toga se produžava zaustavni put, a automobil postaje potpuno neupravljiv.
Kako bi se navedeno izbjeglo, ugrađuje se ABS koji ima zadatak da:

 smanji silu kočenja sve dok se kotači ponovno ne počnu okretati
 spriječi blokiranje kotača pri kočenju punom snagom i održava mogućnost upravljanja vozilom
Osnovni elementi ABS-a su:

 senzori brzine (broja okretaja) kotača
 pumpa
 ventili
 kontroler
Senzor brzine Pumpa Ventili kontroler
BAS sustav je sustav koji prepoznaje kritične situacije i preuzima kontrolu nad kočnim
sustavom. U kritičnim situacijama, kad vozač oklijeva, BAS koči maksimalnom silom.
Ispitivanjima je utvrđeno da mnogi vozači u kritičnim situacijama pritisnu papučicu kočnice
brzo, ali nedovoljno jako. Kočni put (a time i zaustavni put vozila) zbog toga je duži, a broj
nesreća veći. U tom slučaju, BAS proizvodi maksimalnu silu kočenja, čime u znatnoj mjeri
skraćuje put kočenja.

Osnovni elementi BAS-a su:
 BAS elektronika (nadzorna jedinica)
 magnetni ventil
 senzor pomaka pedale
 prekidač nultog položaja
BAS
TCS sustav, poznat i kao ASR,je sustav koji sprječava proklizavanje kotača pri kretanju. Ugrađuje se u
osobna ili privredna vozila sa zadatkom da ograniči okretni moment motora na vrijednost koju je moguće
prenijeti na podlogu bez klizanja kotača (EMS i/ili MSR sustavi).
Prednosti TCS-a su:

 povećanje vuče pri pokretanju i ubrzanju
vozila
 povećanje sigurnosti pri velikim vučnim
silama
 automatska prilagodba okretnog momenta
motora stanju podloge i kotača (držanje)
Sustavi TCS djeluju na rad motora i kočnica,

izmjena podataka obično je putem CAN sabirnice.
Blok shema djelovanja TCS sustava prikazana je na
slici desno.
Blok shema TCS (ASR) sustava
ESP sustav je sustav elektroničke stabilnosti vozila. Pomaže vozaču u gotovo svim kritičnim situacijama.
Ujedinjuje funkcije sustava protiv blokiranja kotača (ABS) i sustava protiv proklizavanja kotača prilikom
naglog kretanja (TCS), ali može i znatno više.
Prepoznaje proklizavanje vozila te ga aktivno nastoji spriječiti, čime se značajno poboljšava sigurnost u
vožnji. ABS i TCS učinkovito pomažu kod promjene brzina uzdužno na kretnje vozila. ABS pomaže pri
kočenju, a TCS pri ubrzanju vozila. Program elektronske stabilnosti također pomaže vozaču pri kretnjama
koje su dijagonalne na smjer vožnje. Sustav, na osnovi kuta upravljanja, prepoznaje željeni smjer vožnje.
Senzori brzine na svakom kotaču mjere brzinu. Istovremeno, senzori zakretanja mjere okretanje vozila
oko njegove okomite osi, kao i bočno ubrzanje. Iz tih podataka upravljačka jedinica izračunava stvarno
kretanje vozila, uspoređujući ga 25 puta u sekundi sa željenim smjerom. Ako se vrijednosti ne
podudaraju, sustav reagira u sekundi, bez sudjelovanja vozača. Sustav smanjuje snagu motora kako bi
povratio stabilnost vozila. U slučaju da to nije dovoljno, zaustavlja svaki kotač pojedinačno. Iz toga
proizlazi rotacijsko kretanje vozila koje sprečava proklizavanje – u granicama zakona fizike te automobil
ostaje sigurno na svom željenom pravcu.
Zanošenje vozila u zavoju

Pitanja
1. Koji je zadatak elektroničkih regulacijskih sustava?
2. Navedite osnovne elektroničke regulacijske sustave?
3. Što je ABS, BAS, TCS i ESP?
Ključni pojmovi
ABS Sprječava blokiranje kotača pri kočenju.
BAS Sustav za brzo pojačanje sile pri kočenju.
TCS Sustav koji sprječava proklizavanje kotača pri kretanju.
ESP Sustav elektroničke stabilnosti vozila.
L83: Geometrija voznog mehanizma

Oznaka lekcije:L83
Geometrija voznog mehanizma

Geometrija vozila vrlo je složena i vezna uz režim vožnje i kolnik. Da bi se vozne značajke vozila
(ponašanje vozila u zavoju, pravocrtno gibanje, samousmjeravanje i lepršanje upravljačkih kotača) mogle
optimizirati, mora se uskladiti geometrija kotača. Geometrija kotača mjeri se i izražava u stupnjevima i
minutama. Osnovnu geometriju kotača čine:
 nagib kotača
 nagib rukavca kotača
 polumjer zakreta kotača
 zatur kotača
 trag kotača
Nagib kotača (camber) je kut između ravnine kotača i okomice. Taj kut se označava s γ, a može biti
pozitivan i negativan.
Pozitivni nagib kotača (camber) Negativni nagib kotača (camber)

Kod pozitivnog nagiba gornji dio kotača je nagnut prema van (od središta vozila), a kod negativnog
nagiba gornji dio kotača je nagnut prema unutra (središtu vozila). Ako se kotač nalazi točno u okomici,
nagib kotača je nula. Kada je nagib kotača nula, guma prianja punom gaznom površinom na kolnik.
Nagib je potreban zato jer se osi oko kojih se okreću kotači kod automobila ne mogu postaviti u okomitu
ravninu kotača kao kod bicikla ili zrakoplova. Najveći broj motornih vozila ima na upravljanim prednjim
kotačima u neutralnom položaju pozitivan nagib od +0 20’ do 1 30’, a na stražnjim kotačima ima
negativni nagib od -0 30’ do -2 . Ako je nagib kotača pogrešno podešen, vozilom se teže upravlja i
gume se brže troše. Ako je nagib kotača prevelik, gume se na rubovima više izližu. Negativan nagib
kotača, pogotovo na stražnjoj osovini, poboljšava položaj vozila pri brzoj vožnji kroz zavoje. Zato se
takav nagib često vidi kod sportskih i trkaćih automobila.
Nagib rukavca kotača je kut između osi vođenja kotača (os od vrha amortizera do donje kugle) i okomice.
Taj kut se označava s δ. Nagib rukavca kotača omogućuje usmjeravanje kotača tako da se kod zakretanja
kotača odiže vozilo. Težina vozila potom vraća kotače u neutralni položaj. Uobičajene vrijednosti nagiba
rukavca su 5 - 10 .
Polumjer zakreta (inklinacija) je polumjer ro kojeg tvore kutovi nagiba kotača γ i nagib rukavca kotača δ.
Veličina polumjera određena je razmakom središta gazne površine kotača i presjecišta osi vođenja kotača
s podlogom.
Nagib rukavca kotača Pozitivni polumjer zakreta Negativni polumjer zakreta Polumjer zakreta nula
Pri okretanju upravljača prednji se kotač okreće oko točke na kolniku, koja leži tamo gdje se zamišljeno
produženje osi kotača dodiruje s kolnikom. To znači da kotač, pri
okretanju oko te točke, opisuje mali kružni luk. Polumjer luka je
polumjer zaokretanja. Kada je središte luka na unutrašnjoj strani
srednje ravnine kotača, to je pozitivni polumjer zaokretanja, a ako je
os kotača tako nagnuta da njezino zamišljeno produženje dodiruje
cestu na vanjskoj strani srednje ravnine kotača, polumjer zaokretanja
je negativan. Svrha inklinacije je približiti donju kuglu što više
kotaču, kako bi opterećenje došlo neposredno na površinu gume i
smanjilo proklizavanje gume. Ovako pravilno usmjerenje opterećenja
naročito je važno prilikom kočenja jer najveći dio sile pada na tu
točku.
Zatur kotača(castor) je kut predviđen za samousmjeravanje kotača pri vožnji ravno. Zatur nastaje
nagibanjem osi vođenja kotača, odnosno rukavca kotača, u smjeru uzdužne osi vozila prema naprijed ili
nazad. Kotači koji bi bili okomito u odnosu na kolnik i os vođenja kotača, imali bi tendenciju
samoskretanja.

Zatur kotača Pozitivni zatur Negativni zatur
Najbolji primjer zatura kotača možemo vidjeti na biciklu.

Ako vozimo bicikl bez ruku na upravljaču, bicikli drži
pravac. Kada bi vilica bicikla bila okomita, takva vožnja
ne bi bila moguća.
Tendencija za izravnavanjem kotača zbog zatura rezultira

vraćanjem kotača u početni položaj za ravno, nakon
skretanja i to bez intervencije vozača. Odnosno, nakon
skretanja dovoljno je samo otpustiti upravljač i kotači će
se sami izravnati. Zatur ε je kut kojeg čini os vođenja
kotača i okomica. Kod pozitivnog zatura kotač kasni,
zaostaje, a kod negativnog kotač prethodi. Preveliki
pozitivni zatur otežat će upravljanje vozila. Zato se traži
rješenje kod kojeg se neće otežati upravljanje, a
istovremeno da obavlja funkciju držanja kotača u pravcu.
Trag kotača (tou in – tou out), poznat kao špur, osigurava stabilnost vozila pri većoj brzini , u smislu
zadržavanja pravca vozila, kao i izravnavanje kotača nakon skretanja. Ne dopušta, tzv. lepršanje
upravljačkih kotača. Trag je razlika između duljine l2 i l1 razmaka kotača, mjerenog u visini središta u
neutralnom položaju upravljačkih kotača.
Pozitivni trag (Toe In) Negativni trag (Toe Out)
Pitanja
1. Što je geometrija kotača?
2. Što obuhvaća geometriju kotača?
Ključni pojmovi
geometrija kotača Parametri kotača koji omogućuju dobre vozne značajke vozila.
nagib kotača Nagnutost gornjeg dijela kotača prema van ili prema unutra.
zatur kotača Kut za samousmjeravanje kotača pri vožnji ravno.
trag kotača Ne dopušta, tzv. lepršanje upravljačkih kotača.

POPIS POJMOVA
ABS ........................................................................................................................................................................ 230
aerometar ................................................................................................................................................................ 225
aktivna sigurnost .................................................................................................................................................... 207
aktuatori.................................................................................................................................................................. 112
akumulator.............................................................................................................................................................. 225
alat .......................................................................................................................................................................... 137
alati i oprema za održavanje motornih vozila ........................................................................................................ 223
alternator ................................................................................................................................................................ 227
amortizeri ............................................................................................................................................................... 198
BAS ........................................................................................................................................................................ 230
blanjanje ................................................................................................................................................................... 40
blok motora ............................................................................................................................................................ 166
brušenje .................................................................................................................................................................... 40
brušenje .................................................................................................................................................................... 44
brzinomjer .............................................................................................................................................................. 207
bubanj kočnica ....................................................................................................................................................... 213
bušenje...................................................................................................................................................................... 37
bušenje...................................................................................................................................................................... 40
centralno grijanje .................................................................................................................................................... 185
centralno zaključavanje .......................................................................................................................................... 207
cetanski broj ........................................................................................................................................................... 123
cilindar.................................................................................................................................................................... 166
cilindarska košuljica ............................................................................................................................................... 166
čelik .......................................................................................................................................................................... 22
čelik .......................................................................................................................................................................... 29
čeljust ..................................................................................................................................................................... 213
četverotaktni motor ................................................................................................................................................ 160
čišćenje i pranje ...................................................................................................................................................... 218
čvrstoća .................................................................................................................................................................. 128
daljinsko grijanje .................................................................................................................................................... 185
decimalne mjerne jedinice........................................................................................................................................ 12
detalj ......................................................................................................................................................................... 65
detonacija u motoru ................................................................................................................................................ 123
Diesel motor ........................................................................................................................................................... 164
Diesel motor ........................................................................................................................................................... 173
diferencijal.............................................................................................................................................................. 155

dijagnostika ............................................................................................................................................................ 112
dijelovi...................................................................................................................................................................... 94
disk kočnica ............................................................................................................................................................ 213
dodatno vrijeme, td ................................................................................................................................................. 135
dokument .................................................................................................................................................................... 6
dokumentacija vozila ............................................................................................................................................. 100
dokumentiranje ........................................................................................................................................................... 6
DRY machining ....................................................................................................................................................... 42
duboko vučenje ........................................................................................................................................................ 92
dvotaktni motor ...................................................................................................................................................... 160
električna kočnica................................................................................................................................................... 210
električni prijenosnik snage.................................................................................................................................... 157
elektrokemijska korozija .......................................................................................................................................... 88
elektrootporno zavarivanje ....................................................................................................................................... 56
elektropokretač ....................................................................................................................................................... 227
element stroja ........................................................................................................................................................... 72
elementi hidrauličkog sustava ................................................................................................................................ 176
elementi kote .............................................................................................................................................................. 5
elementi kote .............................................................................................................................................................. 9
ESP ......................................................................................................................................................................... 230
etalon ........................................................................................................................................................................ 12
financijski dokumenti ............................................................................................................................................. 193
fine obrade metala .................................................................................................................................................... 44
geometrija kotača ................................................................................................................................................... 232
glavni kočni cilindar ............................................................................................................................................... 213
glodalo .................................................................................................................................................................... 140
glodanje .................................................................................................................................................................... 40
grecanje .................................................................................................................................................................... 37
grupa stroja ............................................................................................................................................................... 72
hidraulička kočnica ................................................................................................................................................ 210
hidraulički motor .................................................................................................................................................... 180
hidraulični prijenosnik snage ................................................................................................................................. 157
hidraulika................................................................................................................................................................ 176
hlađenje motora ...................................................................................................................................................... 170
honanje ..................................................................................................................................................................... 44
hrapavost površine ................................................................................................................................................... 67
hrapavost .................................................................................................................................................................. 15
ispitivanje kočnih svojstava vozila......................................................................................................................... 104

ispitivanje onečišćenja okoliša ............................................................................................................................... 104
ispušni sustav ......................................................................................................................................................... 121
ispušni sustav ......................................................................................................................................................... 170
istiskivanje................................................................................................................................................................ 92
izvedena jedinica ...................................................................................................................................................... 12
izvršni elementi pneumatskih sustava .................................................................................................................... 152
kalup ......................................................................................................................................................................... 31
kaljenje ..................................................................................................................................................................... 86
karoserija ................................................................................................................................................................ 196
kemijska korozija ..................................................................................................................................................... 88
klima uređaj ............................................................................................................................................................ 207
klimatizacija ........................................................................................................................................................... 187
klin............................................................................................................................................................................ 50
klin............................................................................................................................................................................ 78
klip.......................................................................................................................................................................... 166
klip.......................................................................................................................................................................... 213
klipna pumpa .......................................................................................................................................................... 164
klipni mehanizam ................................................................................................................................................... 166
klipni mehanizam ................................................................................................................................................... 170
klipnjača ................................................................................................................................................................. 166
kočnica ................................................................................................................................................................... 210
kokila ...................................................................................................................................................................... 140
koljenasto vratilo .................................................................................................................................................... 166
komadno vrijeme, tk ............................................................................................................................................... 135
koncepcija (metode) održavanja ............................................................................................................................ 216
konstruiranje ........................................................................................................................................................... 124
korozija ..................................................................................................................................................................... 88
kotao ....................................................................................................................................................................... 182
kotiranje...................................................................................................................................................................... 5
kotiranje...................................................................................................................................................................... 9
kovanje ..................................................................................................................................................................... 92
krajnik .................................................................................................................................................................... 201
krivuljni mehanizam................................................................................................................................................. 83
kućište motora ........................................................................................................................................................ 170
laki obojeni metali .................................................................................................................................................... 24
laki obojeni metali .................................................................................................................................................... 29
lančani prijenos ........................................................................................................................................................ 81
lemljenje ................................................................................................................................................................... 52

lemljenje ................................................................................................................................................................... 75
lepanje ...................................................................................................................................................................... 44
ležaj .......................................................................................................................................................................... 81
ležajevi na kotačima ............................................................................................................................................... 203
lijepljenje .................................................................................................................................................................. 60
lijepljenje .................................................................................................................................................................. 75
lijev ........................................................................................................................................................................... 31
lijevanje .................................................................................................................................................................... 31
lista operacije ......................................................................................................................................................... 133
ljepilo........................................................................................................................................................................ 60
materijal.................................................................................................................................................................... 16
materijalni dokumenti ............................................................................................................................................ 193
mehanička svojstva materijala ................................................................................................................................. 20
mehanička ventilacija ............................................................................................................................................. 187
mehanički prijenosnik snage .................................................................................................................................. 157
mehanizam ............................................................................................................................................................... 83
MIG/MAG................................................................................................................................................................ 56
mjenjač ................................................................................................................................................................... 155
mjerenje .................................................................................................................................................................. 144
mjerilo ........................................................................................................................................................................ 6
mjerilo ........................................................................................................................................................................ 9
mjerna jedinica ......................................................................................................................................................... 12
montaža .................................................................................................................................................................... 94
nagib kotača ........................................................................................................................................................... 232
naprava ................................................................................................................................................................... 137
navigacija ............................................................................................................................................................... 207
ne obavezni tehnički pregled .................................................................................................................................. 106
NEAR DRY machining i MQL................................................................................................................................ 42
nevidljive greške u zavarenim spojevima ................................................................................................................ 58
obavezni tehnički pregled ...................................................................................................................................... 106
obilježavanje ............................................................................................................................................................ 33
obloga ..................................................................................................................................................................... 213
obrada materijala skidanjem čestica......................................................................................................................... 33
obrađena površina .................................................................................................................................................... 67
ocrtavanje ................................................................................................................................................................. 33
odljevak .................................................................................................................................................................... 31
održavanje vozila ................................................................................................................................................... 216
oktanksa vrijednost goriva ..................................................................................................................................... 123

oktanski broj ........................................................................................................................................................... 123
operativna dokumentacija u servisu ....................................................................................................................... 100
opruge ..................................................................................................................................................................... 198
organizacija održavanja .......................................................................................................................................... 216
osnovna klasifikacija grešaka u zavarenim spojevima............................................................................................. 58
osnovno održavanje ................................................................................................................................................ 218
osovina ................................................................................................................................................................... 203
osovine ..................................................................................................................................................................... 81
Otto (benzinski) motor ........................................................................................................................................... 160
Otto motor .............................................................................................................................................................. 173
ovjes ....................................................................................................................................................................... 198
označavanje čelika ................................................................................................................................................... 22
papučica kočnice .................................................................................................................................................... 213
parkirna kočnica ..................................................................................................................................................... 210
parni kotao .............................................................................................................................................................. 182
pasivna sigurnost .................................................................................................................................................... 207
pero ........................................................................................................................................................................... 50
pero ........................................................................................................................................................................... 78
piljenje ...................................................................................................................................................................... 37
plinska goriva za motore ........................................................................................................................................ 123
plinsko zavarivanje................................................................................................................................................... 56
pneumatska kočnica ............................................................................................................................................... 210
pneumatski motori .................................................................................................................................................. 152
pneumatski sustav .................................................................................................................................................. 147
podmazivanje motora ............................................................................................................................................. 170
pojedinačno grijanje ............................................................................................................................................... 185
polimerni materijali .................................................................................................................................................. 24
polimerni materijali .................................................................................................................................................. 29
polužni mehanizam .................................................................................................................................................. 83
pomoćna kočnica .................................................................................................................................................... 210
poslovni dopis ........................................................................................................................................................ 190
pregledi poslije upotrebe ........................................................................................................................................ 218
pregledi prije upotrebe ........................................................................................................................................... 218
pregledi u toku upotrebe......................................................................................................................................... 218
presjek ...................................................................................................................................................................... 63
previjanje .................................................................................................................................................................. 47
prijenosnici snage ................................................................................................................................................... 155
pripremno-završno vrijeme, tpz............................................................................................................................... 135

prirodna ventilacija................................................................................................................................................. 187
probijanje.................................................................................................................................................................. 47
projektiranje i konstruiranje proizvoda .................................................................................................................. 124
projektiranje ........................................................................................................................................................... 124
prometna dozvola ..................................................................................................................................................... 96
protuprovalni sustav ............................................................................................................................................... 207
provlačenje ............................................................................................................................................................... 40
pumpe ..................................................................................................................................................................... 180
puzanje materijala .................................................................................................................................................. 128
radionički crtež ........................................................................................................................................................... 3
radionički crtež ........................................................................................................................................................... 9
radna kočnica ......................................................................................................................................................... 210
rastavljivi spojevi ..................................................................................................................................................... 50
rastavljivi spojevi ..................................................................................................................................................... 78
ravnanje .................................................................................................................................................................... 47
razrada tehnološkog procesa .................................................................................................................................. 130
razvodni mehanizam .............................................................................................................................................. 117
razvodni mehanizam .............................................................................................................................................. 170
referentni element..................................................................................................................................................... 15
REL .......................................................................................................................................................................... 56
remenski prijenos ..................................................................................................................................................... 81
rezanje ...................................................................................................................................................................... 47
rezni alat ................................................................................................................................................................... 33
rotacijska pumpa .................................................................................................................................................... 164
ručna obrada odvajanjem čestica ............................................................................................................................. 33
sastavni crtež .............................................................................................................................................................. 3
sastavni crtež .............................................................................................................................................................. 9
savijanje.................................................................................................................................................................... 47
savijanje.................................................................................................................................................................... 92
senzor ..................................................................................................................................................................... 112
servis vozila ............................................................................................................................................................ 106
SI sustav mjernih jedinica ........................................................................................................................................ 12
sinteriranje ................................................................................................................................................................ 24
sinteriranje ................................................................................................................................................................ 29
sječenje ..................................................................................................................................................................... 37
sklop stroja ............................................................................................................................................................... 72
sklopovi .................................................................................................................................................................... 94
spojka ..................................................................................................................................................................... 155

TIG ........................................................................................................................................................................... 56
tokarenje ................................................................................................................................................................... 40
tokarski nož ............................................................................................................................................................ 140
tolerancija ................................................................................................................................................................. 70
tolerancije oblika ...................................................................................................................................................... 15
tolerancije položaja .................................................................................................................................................. 15
tolerancijsko polje .................................................................................................................................................... 70
toplinska obrada ....................................................................................................................................................... 86
toplovodni kotao..................................................................................................................................................... 182
trag kotača .............................................................................................................................................................. 232
transmisija .............................................................................................................................................................. 155
turpijanje .................................................................................................................................................................. 37
tvar............................................................................................................................................................................ 16
tvrdoća .................................................................................................................................................................... 128
udarni rad loma ...................................................................................................................................................... 128
ukovanj ................................................................................................................................................................... 140
ukupno vrijeme izrade, t ......................................................................................................................................... 135
umor materijala ...................................................................................................................................................... 128
upravljački elementi pneumatskih sustava ............................................................................................................. 152
upravljački mehanizam .......................................................................................................................................... 201
valjanje ..................................................................................................................................................................... 92
ventilacija ............................................................................................................................................................... 187
ventili...................................................................................................................................................................... 180
vidljive pogreške u zavarenim spojevima ................................................................................................................ 58
vijčani mehanizam ................................................................................................................................................... 83
vijčani spojevi .......................................................................................................................................................... 50
vijčani spojevi .......................................................................................................................................................... 78
vozačka dozvola ....................................................................................................................................................... 96
vratila........................................................................................................................................................................ 81
Wankelov rotacijski motor ..................................................................................................................................... 160
zakivanje .................................................................................................................................................................. 52
zakivanje .................................................................................................................................................................. 75
zaštita na radu ......................................................................................................................................................... 109
zaštita od korozije .................................................................................................................................................... 88
zaštita od požara ..................................................................................................................................................... 109
zaštita okoliša ......................................................................................................................................................... 109
zatezač pojasa ......................................................................................................................................................... 207
zatik .......................................................................................................................................................................... 50
240
spojka ....................................................................................................................................................................... 50
spojka ....................................................................................................................................................................... 78
spojka ....................................................................................................................................................................... 81
spona ...................................................................................................................................................................... 201
srednja visina neravnina (Rz).................................................................................................................................... 67
srednje odstupanje profila (Ra) ................................................................................................................................. 67
sredstvo za hlađenje, ispiranje i podmazivanje (SHIP) ............................................................................................ 42
stanica za tehnički pregled ..................................................................................................................................... 106
stezni spoj ................................................................................................................................................................. 75
strojna obrada odvajanjem čestica ........................................................................................................................... 33
strojni dio ................................................................................................................................................................. 72
stupanj kompresije motora ..................................................................................................................................... 123
superfiniš .................................................................................................................................................................. 44
sustav mjernih jedinica ............................................................................................................................................. 12
sustav za hlađenje ................................................................................................................................................... 121
sustav za podmazivanje .......................................................................................................................................... 121
sustav za ubrizgavanje............................................................................................................................................ 170
svornjak .................................................................................................................................................................... 50
svornjak .................................................................................................................................................................... 78
svrdlo ...................................................................................................................................................................... 140
široka i uska crta......................................................................................................................................................... 3
široka i uska crta......................................................................................................................................................... 9
šrafiranje ................................................................................................................................................................... 63
šrafura ....................................................................................................................................................................... 63
talina ......................................................................................................................................................................... 31
TCS ........................................................................................................................................................................ 230
tehnička dokumentacija u servisu .......................................................................................................................... 100
tehnička dokumentacija .............................................................................................................................................. 6
tehnička krivulja ......................................................................................................................................................... 5
tehnički materijal ...................................................................................................................................................... 16
tehnički materijali..................................................................................................................................................... 29
tehnologija održavanja ........................................................................................................................................... 216
tehnološka dokumentacija ...................................................................................................................................... 133
tehnološka svojstva materijala ................................................................................................................................. 20
tehnološki postupak ................................................................................................................................................ 133
tehnološki proces .................................................................................................................................................... 130
teški obojeni metali .................................................................................................................................................. 24
teški obojeni metali .................................................................................................................................................. 29

TIG ........................................................................................................................................................................... 56
tokarenje ................................................................................................................................................................... 40
tokarski nož ............................................................................................................................................................ 140
tolerancija ................................................................................................................................................................. 70
tolerancije oblika ...................................................................................................................................................... 15
tolerancije položaja .................................................................................................................................................. 15
tolerancijsko polje .................................................................................................................................................... 70
toplinska obrada ....................................................................................................................................................... 86
toplovodni kotao..................................................................................................................................................... 182
trag kotača .............................................................................................................................................................. 232
transmisija .............................................................................................................................................................. 155
turpijanje .................................................................................................................................................................. 37
tvar............................................................................................................................................................................ 16
tvrdoća .................................................................................................................................................................... 128
udarni rad loma ...................................................................................................................................................... 128
ukovanj ................................................................................................................................................................... 140
ukupno vrijeme izrade, t ......................................................................................................................................... 135
umor materijala ...................................................................................................................................................... 128
upravljački elementi pneumatskih sustava ............................................................................................................. 152
upravljački mehanizam .......................................................................................................................................... 201
valjanje ..................................................................................................................................................................... 92
ventilacija ............................................................................................................................................................... 187
ventili...................................................................................................................................................................... 180
vidljive pogreške u zavarenim spojevima ................................................................................................................ 58
vijčani mehanizam ................................................................................................................................................... 83
vijčani spojevi .......................................................................................................................................................... 50
vijčani spojevi .......................................................................................................................................................... 78
vozačka dozvola ....................................................................................................................................................... 96
vratila........................................................................................................................................................................ 81
Wankelov rotacijski motor ..................................................................................................................................... 160
zakivanje .................................................................................................................................................................. 52
zakivanje .................................................................................................................................................................. 75
zaštita na radu ......................................................................................................................................................... 109
zaštita od korozije .................................................................................................................................................... 88
zaštita od požara ..................................................................................................................................................... 109
zaštita okoliša ......................................................................................................................................................... 109
zatezač pojasa ......................................................................................................................................................... 207
zatik .......................................................................................................................................................................... 50

zatik .......................................................................................................................................................................... 78
zatur kotača ............................................................................................................................................................ 232
zavarivanje ............................................................................................................................................................... 56
zavarivanje ............................................................................................................................................................... 75
zračni jastuk ........................................................................................................................................................... 207
zubna letva volana .................................................................................................................................................. 201
zupčani prijenos ....................................................................................................................................................... 81
žarenje ...................................................................................................................................................................... 86

LITERATURA
1. Adamović, Živoslav: Tehnička dijagnostika u mašinstvu, Beograd, Nigro, 1986.
2. Askeland, Donald R.; Phule, Pradeep P: The Science and Engineerings of Materials, Toronto,
Thomson, 2009.
3.
4. ASM Handbook: Volume 13A, Corrosion: Fundamentals, Testing and Protection, ASM
International, 2003.
5. ASM Handbook: Volume 13B, Corrosion: Materials, ASM International, 2005.
6. ASM Handbook: Volume 13C, Corrosion: Environments and Industries, ASM
International, 2006.
7. ASM Handbook: Volume 6, Welding, Brazing, and Soldering, ASM International 1993.
8. ASM Handbook: Volume 6A, Welding Fundamentals and Processes, ASM International,
2011.
9. Babić, Antun: Osnove elemenata strojeva, Zagreb, Školska knjiga, 2007.
10. Babić, Ljubomir: Obrada materijala odvajanjem čestica, Zagreb, Birotehnika, 1993.
11. Bračanin, Frano: Obrada metala 1, Zagreb, Školska knjiga, 1996.
12. Cebalo, Roko; Ciglar, Damir; Stoić, Antun: Obradni sustavi – fleksibilno obradni sustavi,
Zagreb, 2005.
13. Čevra, Antun: Motori i motorna vozila 2, Zagreb, Školska knjiga, 2003.
14. Decker, Karl-Heinz: Elementi strojeva, Zagreb, Golden marketing, 2006.
15. Esih, Ivan: Osnove površinske zaštite, Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, 2003.
16. Filetin, Tomislav: Materijali i tehnologijski razvoj, Zagreb, Akademija tehničkih znanosti
Hrvatske, 2002.
17. Filetin, Tomislav: Pregled razvoja i primjene suvremenih materijala, Zagreb, Hrvatsko
društvo za materijale i tribologiju, 2000.
18. Filetin, Tomislav; Kovačiček, Franjo; Indof, Janez: Svojstva i primjena materijala, Zagreb,
Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 2011.
19. Franz, Mladen: Mehanička svojstva materijala, Zagreb, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
1998.
20. Gačnik, Vinko; Vodenik, Ferdo: Projektiranje tehnoloških procesa, Zagreb, Tehnička
knjiga Zagreb, 1967.
21. Gojić. Mirko: Površinska obradba materijala, Sisak, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu,
2010.
22. Grizelj, Branko: Alati i naprave, Slavonski Brod, Strojarski fakultet u slavonskom bBrodu,
2004.
23. Hercigonja, Edo: Elementi strojeva, Zagreb, školska knjiga, 1980.
24. Hercigonja, Eduard: Strojni elementi 2, Zagreb, Školska knjiga, 1998.
25. Hercigonja, Eduard: Tehnička:, Zagreb, Školska knjiga, 1996.
26. Hiti, Ivan; Nikolić, Gojko: Ručne obrade metala I. dio, Čakovec, Praktična nastava za
strukovne škole, 1997.
27. Hrgović, Dušan: Tehnički materijali 2, Zagreb, Školska knjiga, 1996.
28. Inženjerski priručnik IP-4, Proizvodno strojarstvo, 1.sv., Materijali, , Zagreb, Školska
knjiga,
29. Inženjerski priručnik IP-4, Proizvodno strojarstvo, 3.sv., Organizacija proizvodnje, Zagreb,
Školska knjiga,
30. Ivušić, Vinko: Dijagrami stanja metala i legura, Zagreb, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, 2003.
31. Ivušić, Vinko; Franz, Mladen; Španiček, Đurđica; Ćurković, Lidija: Materijali I, Zagreb,
Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 2011.
32. Jelinić, Jozo: Tehnologija autolimarije, Čakovec, Zrinski d.d., 2006.
33. Jelinić, Jozo: Tehnologija održavanja vozila, Čakovec, Zrinski d.d., 2008.
34. Juraga, Ivan; Ljubić, Kruno; Živčić, Milan: Pogreške u zavarenim spojevima, Zagreb,
Hrvatsko društvo za tehniku zavarivanja, 1998.

35. Kalinić, Zoran: Motori s unutrašnjim izgaranjem, Zagreb, Školska knjiga, 2008.
36. Kalinić, Zoran: Održavanje cestovnih vozila I, Zagreb, Školska knjiga, 2008.
37. Kondić, Živko; Čikić, Ante; Kondić, Veljko: Osnove održavanja mehatroničkih sustava I,
Bjelovar, Visoka tehnička škola u Bjelovaru, 2014.
38. Kou, Sindo: Welding Metallurgy, New Jersey, Wiley, 2003.
39. Kovačiček, Franjo; Španiček, Đurđica: Materijali – osnove znanosti o materijalima, Zagreb,
fakultet strojarstva i brodogradnje, 2000.
40. Kralj, slobodan; Andrić, Šimun: Osnove zavarivačkih i srodnih postupaka, Zagreb, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, 1992.
41. Krumes, Dragomir: Toplinska obradba, Slavonski brod, Strojarski fakultet u Slavonskom
Brodu, 2000.
42. Lukačević, Zvonimir: Zavarivanje, Slavonski Brod, Strojarski fakultet u Slavonskom
Brodu, 1998.
43. Marin, Radovan: Autodijagnostika, Zagreb, Auto Mart d.o.o., 2011.
44. Marin, Radovan: Elektronika automobila, Zagreb, Auto Mart d.o.o., 2007.
45. Marin, Radovan: Tehnologija automobila, Zagreb, Auto Mart d.o.o., 2010.
46. Matošević, Mijo: Tehnologija obrade i montaže, Nova Gradiška, 1995.
47. Matošević, Mijo: Tehnologija strojobravarije, Nova Gradiška, 1995.
48. Mikulić, Dinko: Kočnice motornih vozila, Velika Gorica, Veleučilište Velika Gorica, 2010.
49. Nikolić, Gojko: Pneumatika, Zagreb, Školske novine, 1997.
50. Nikolić, Gojko; Novaković, Jakša: Hidraulika, Zagreb, Školske novine, 1998.
51. Novosel, Mladen; Krumes, Dragomir: Željezni materijali I. dio: Lijevovi, Slavonski Brod,
Strojarski fakultet u slavonskom Brodu, 1994.
52. Peroti, Vlasta: Prometna tehnika 1, Zagreb, Škola za cestovni promet, 2006.
53. Popović, Goran (prijevod): Tehnika motornih vozila, Zagreb, Hrvatska obrtnička komora i
Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2010.
54. Popović, Milan: Krautov strojarski priručnik, Zagreb, Sajema d.o.o., 2009.
55. Proizvodno tehničko obrazovanje - svezak 7: Priručnik za učenike i nastavnike, Zagreb,
školska knjiga, 1983.
56. Ražnjević, Kuzman: Jedinice međunarodnog sustava (SI) i mjerne jedinice u Hrvatskoj,
Zagreb, Axiom, 1997.
57. Rogić, Ana; Čatić, Igor; Godec, Damir: Polimeri i polimerne tvorevine; Zagreb, Biblioteka
polimerstvo, 2008.
58. Slade, Ivo: Obrada materijala, Skripta, I. Tehnička škola Tesla
59. Stupnišek, Mladen; Cajner, Franjo: Osnove toplinske obradbe metala, Zagreb, Hrvatsko
društvo za toplinsku obradbu, 2001.
60. Šivak, Marijan: Centralno grijanje, ventilacija, klimatizacija, Zagreb, 1998.
61. Zarić, Svetislav: Priručnik iz industrijske hidraulike, Beograd, Savez mašinskih i
elektrotehničkih inženjera, 1995.
62. Zarić, Svetislav: Priručnik iz industrijske pneumatike, Beograd, Savez mašinskih i
elektrotehničkih inženjera, 2004.
63. Zdenković, Rudolf: Atlas alatnih strojeva, Zagreb, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
1991.
64. Žunar, Milan: Tehničko crtanje, Zagreb, Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2001.
243 243
Modernizacija školskih kurikuluma u strukovnim školama u skladu s Hrvatskim
kvaliﬁkacijskim okvirom i potrebama tržišta rada - faza II
Projekt provode: Strojarska i prometna škola Varaždin i partneri:

Škola za cestovni promet Zagreb; Strojarska tehnička škola Fausta Vrančića, Srednja strukovna škola Velika Gorica, Srednja škola Zlatar
Ugovorno tijelo: PT 1 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta

PT 2 Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
Više informacija o EU fondovima: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr".
Ovaj priručnik izrađen je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacĳe isključiva je odgovornost Strojarske i prometne škole
Varaždin i ni na koji način ne odražava gledišta Europske unije

Edsipi Prirucnik Strojarstvo Strani Jezik PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Edsipi Prirucnik Strojarstvo Strani Jezik PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

dr.sc.

Engleski i njemački u strojarstvu i prometu interaktivno - EDSIPI@

Projekt provodi: Strojarska i prometna škola Varaždin

Darko Bobek, mag. ing. strojarstva

Tanja Frketić, dipl. ing. strojarstva

Jadranka Bakula, dipl. ing. strojarstva

STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

ENGLESKI I NJEMAČKI JEZIK

Zagreb, rujan 2015.

Autor: Živko Kondić, dipl. ing.

Darko Bobek, mag. ing. strojarstva

Naslov: Strojarstvo za strani jezik

Priručnik za izradu nastavnih materijala za strani jezik u struci u obrazovnom

Recenzenti: Damir Mađerić, viši predavač

Lektorica: Nevenka Mitrović, prof.

Nakladnik: Strojarska i prometna škola Varaždin

Naslovna stranica: Željko Prstec

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

ISBN 978-953-98871-5-3 STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK, e-knjiga (pdf).

II STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

Ovaj priručnik izrađen je u sklopu projekta „Engleski i njemački u strojarstvu i prometu

Za izradu Priručnika korištena je Metodologija i predmetni kurikul kojeg je izradila skupina

Nadamo se da će ovaj materijal napisan hrvatskim standardnim jezikom poslužiti za kvalitetniju

STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK III

„Priručnik za izradu nastavnih materijala za Strani jezik u struci u obrazovnom sektoru

Svojim sadržajem u potpunosti odgovara predmetnom kurikulumu za nastavni predmet Strani

Željko Mezga, dipl. ing. strojarstva

„Sadržaj rukopisa je iznesen vrlo pregledno, jasno i jezgrovito, i prilagođen je za nastavne

Damir Mađerić, viši predavač

IV STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

L1 Vrste crta i crteža X X

TOPLINSKA Općenito o toplinskoj obradi, podjela i

STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK V

L54 Osnove pneumatike X X

L68 Poslovni dopis X

VI STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

L79 Alati i oprema za održavanje vozila X

KONTROLA I Opis, funkcioniranje i održavanje

STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK VII

L1: Vrste crta i crteža ......................................................................................................... 2

L2: Tehničke krivulje i kotiranje ............................................................................................. 3

L3: Mjerila i dokumentiranje ................................................................................................. 5

L4: Općenito o crtama, crtežima, krivuljama, kotama i mjerilima ........................................................ 7

L5: Osnovne i izvedene mjerne jedinice ..................................................................................... 9

L6: Mjerenje i označavanje oblika, položaja i kvalitete .................................................................. 12

L7: Općenito o tehničkim materijalima u strojarstvu ..................................................................... 15

L8: Svojstva nekih tehničkih materijala ................................................................................... 17

L9: Čelik i označavanje čelika ............................................................................................. 20

L12: Lijevanje i vrste ljevova .............................................................................................. 29

L16: Sredstva za hlađenje, ispiranje i podmazivanje ..................................................................... 41

L17: Fine obrade metala .................................................................................................... 42

L18: Rezanje, ravnanje, savijanje, probijanje i previjanje lima .......................................................... 44

L20: Spajanje zakivanjem i lemljenjem ................................................................................... 50

L21: Spajanje zavarivanjem ................................................................................................ 53

L22: Greške pri zavarivanju ................................................................................................ 56

L23: Spajanje lijepljenjem .................................................................................................. 58

L24: Pojam presjeka, vrste, označavanje i šrafiranje ..................................................................... 60

L25: Izrada i prikaz detalja na nacrtima ................................................................................... 63

L26: Kvaliteta obrađene površine, hrapavost i označavanje ............................................................. 65

L27: ISO sustav tolerancija ................................................................................................. 67

VIII STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK

L29: Elementi strojeva za nerastavljive spojeve .......................................................................... 73

L30: Elementi strojeva za rastavljive spojeve ............................................................................. 75