Professional Documents
Culture Documents
ivko Kondi
i suradnici:
Jadranka Bakula, Darko Bobek, Tanja Frketi
What?
?
to Was?
ulaganje u budunost
prof. dr. sc. ivko Kondi
i suradnici
Projekt provode:
i suradnici:
Tisak: Kerschoffset
Ovaj prirunik izraen je kao dio projekta koji je sufinancirala Europska unija. Sadraj ove
publikacije iskljuiva je odgovornost Strojarske i prometne kole i partnera.
Autor
Struktura i forma sadraja prilagoena je svrsi tako da se Prirunik moe koristiti kao predloak
za izradu multimedijalnog nastavnog materijala potrebnog u izvoenju nastave stranog jezika u
struci. Osim toga, Prirunik moe biti koristan izvor sadraja strojarske struke pri razliitim
nainima stjecanja znanja kako u formalnom tako i neformalnom, odnosno informalnom razvoju
sposobnosti zainteresiranih osoba tijekom cjeloivotnog uenja.
Interpretacija sadraja ini ovaj rukopis podesnim da slui kao podloga za izradu prirunika:
Strani jezik u struci. Recenzent smatra da rukopis u potpunosti odgovara namijenjenoj svrsi te
da se bez ogranienja moe koristiti kao nastavni materijal za izradu prirunika
Br.
NASTAVNA Lekcije NAZIV LEKCIJE - NASTAVNE STROJARSKI RAUNALNI TEHNIAR ZA VOZILA I AUTOMEHA-
TEHNIAR VOZNA SREDSTVA TRONIAR
CJELINA (Nastave TEME 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3. 4. 1. 2. 3.
teme) RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ RAZ
L14: Runa obrada odvajanjem estica: sjeenje, piljenje, turpijanje, buenje, grecanje i izrada navoja ............ 33
L15: Vrste strojne obrade: tokarenje, glodanje, blanjanje, buenje, provlaenje i bruenje ........................... 37
L19: Spajanje materijala: vrste, spajanje vijcima i maticama, spajanje zaticima, klinovima i spojkama ............ 47
L34: Korozija metala, pojam, podjela, opis oblika korozije i osnovni postupci zatite................................ 86
L35: Osnove obrade deformiranjem lima, kovanje i preanje, valjanje, duboko vuenje i istiskivanje .............. 89
L43: Kontrola i popravak razvodnog mehanizma i sustava za dovod goriva ......................................... 112
L44: Kontrola i popravak sustava za podmazivanje, hlaenje i ispunog sustava ................................... 118
L45: Goriva za motorna vozila ........................................................................................... 121
L56: Prijenosnici snage na cestovnim vozilima; spojka, mjenja i diferencijal ...................................... 153
L57: Prijenosnici snage na eljeznikim vozilima; mehaniki, hidraulini i elektrini .............................. 155
L65: Parni i toplovodni kotlovi; vrste, glavni dijelovi i pomoni ureaji kotlovskih postrojenja................... 180
L76: Osnovni dijelovi konih sustava i pomoni ureaji pri koenju ................................................. 210
Vrste crta
Sva pravila tehnikog crtanja propisana su ISO normama. Vrste crta propisane su normom ISO 128.
Prema toj normi svaka crta, u strojarskom tehnikom crtanju, ima:
naziv i oznaku (vrsta crte)
oblik
irinu
primjenu
Najgrublja podjela crta je na iroke i uske crte. Na crteima se koristi dva stupnja irine crta iji je odnos
2:1. Standardne irine crta su 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1,0; 1,4 i 2,0.
U tablici dolje prikazane su mjere irokih crta izvuenih irinom 0,5 mm i uskih crta izvuenih irinom
0,25 mm.One se najee koriste u izradi uenikih radova.
Vrste crtea
Postoje razliite vrste crtea, a svaki od njih izrauje se s odreenim ciljem. Crte mora prikazati na
jednostavan i razumljiv nain rjeenje odreenog tehnikog problema. Na jednom crteu nije mogue
prikazati sve znaajke tehnikog predmeta na jednostavan i razumljiv nain pa se izrauje vie vrsta
crtea. Svakim od njih prikazuju se karakteristine znaajke predmeta vane za odreenu fazu stvaranja
predmeta, funkcioniranje predmeta, uporabnu dozvolu predmeta i slino.
Tehniki crtei dijele se: prema sadraju, namjeni, nainu prikazivanja, tehnici izrade i nainu
proizvodnje.
Radioniki crte je crte jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti podaci se
odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade, hrapavost i slino.
Pitanja
1. ime je definirana crta prema normi ISO 128?
2. Navedite vrste crta koje se koriste u tehnikom crtanju.
3. Navedite osnovnu podjelu tehnikih crtea.
Tehnike krivulje
Strojni dijelovi, zbog svoje funkcionalnosti i estetike, moraju biti raznih oblika i dimenzija. Uvijek
moraju imati matematiki definirani oblik kako bi se to lake izradili i kontrolirali. Stoga se oblik ili
kontura strojnih dijelova izvodi duinama i razliitim poznatim krivuljama. Najee koritene krivulje za
konstrukciju strojnih dijelova su krunica i kruni luk. Osim njih, koriste se jo: elipsa, hiperbola,
parabola, cikloida, evolventa, sinusoida i zavojnica.
cikloida
sinusoida zavojnica
evolventa
Kotiranje
Oblik strojnog dijela, prikazan tehnikim crteom, nije dovoljan za njegovu izradu. Na crteu moraju
biti jasno naznaene mjere koje taj dio mora imati. One se unose na tono propisan nain, postupkom
koji se zove kotiranje.
Kotiranje
Kotiranje je unoenje mjera i znakova prema kojima e se prikazani dio izraditi. Stoga je kotiranje
veoma vaan i odgovoran posao u procesu izrade tehnikog crtea. Pogreka u koti uzrokovat e
Kotiranje je unoenje
pogreku izraenog mjera
dijela jer ionznakova prema
mora biti kojima
izraen e crteu.
prema se prikazani predmet izraditi. Stoga je kotiranje
vaan
U tehnikom crteu elementi kota su standardizirani, a tocrtea.
i odgovoran posao u procesu izrade tehnikog su: Nastala pogreka u koti uzrokovat e
pogreku izraenog
pomone dijela.crte
mjerne
U tehnikom
mjernice sa elementi
crteu strelicamakota su standardizirani, a to su:
pomone mjerne
kotni brojevi crte
mjernice sa strelicama
posebni znakovi
kotni
pokaznebrojevi
crte
posebni znakovi
pokazne crte posebni kotni broj
strelica mjernica ili
posebni 100 kotni broj kotna crta
strelica mjernica
100 ili kotna pomona
crta
mjerna
pomona
crta
mjerna
Predmet (strojni crta
Predmet (strojni
dio)
dio)
2 xo 45o
2 x 45
pokazna crta
pokazna crta
Mjerilo
4 STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 4
Omjer izmeu predmeta prikazanog na crteu i predmeta u prirodnoj veliini zove se mjerilo.
Crtati u mjerilu znai stvarne dimenzije predmeta umanjiti ili uveati ovisno o mjerilu crtanja. Kao
primjer, protumaimo oznaku mjerila 1:5.
Pitanja
1. Koje se sve tehnike krivulje koriste za konstrukciju strojnih dijelova?
2. to je kotiranje?
3. Navedite elemente kota.
Korisni linkovi
http://www.neodidacta.com/
Mjerila
Za predmete koji su nacrtani u jednakoj veliini kao to su u prirodi kaemo da su nacrtani u naravnoj ili
prirodnoj veliini. Ima predmeta koji su takve veliine da se ne mogu nacrtati na crtaem papiru, npr.
vozilo, stoga se moraju crtati umanjeno. Postoje takoer predmeti koji su presitni da bi se mogli jasno
prikazati, npr. dijelovi runog sata pa se moraju crtati uveano.
Ako se predmet ne moe nacrtati u prirodnoj veliini, crta se prema potrebi - umanjeno ili uveano.
Omjer izmeu predmeta prikazanog na crteu i predmeta u prirodnoj veliini zove se mjerilo.
Crtati u mjerilu znai stvarne dimenzije predmeta umanjiti ili uveati ovisno o mjerilu crtanja. Kao
primjer, protumaimo oznaku mjerila 1:5.
Mjerilo 1 : 5
U oznaci mjerila prvi broj se odnosi na crtai papir, a drugi na predmet u prirodi.
Mjere predmeta ispisane na crteu, bez obzira na mjerilo crtea, uvijek se odnose na mjere u prirodi.
Dokumentiranje
Da bi se sloeni predmeti mogli prikazati na razumljiv i prihvatljiv nain, treba ih organizirati na temelju
meusobne povezanosti u logike i sadrajne cjeline.
Osnovna informacijska cjelina koja sadri meusobno logiki povezan skup informacija o tehnikom
predmetu naziva se dokumentom. Dokument moe sadravati informacije predstavljene u slikovnom ili
tekstovnom obliku.
Skup svih vanih dokumenta o nekom predmetu naziva se tehnika dokumentacija.
Tekstualni dio tehnike dokumentacije predstavljaju:
tehniki opis
tehniko-ekonomsko obrazloenje
obvezni prorauni
naputci za rukovanje
naputci za ispitivanje i odravanje
popis opreme
trokovnici
Pitanja
1. to je mjerilo?
2. Zato se pri tehnikom crtanju moraju primjenjivati razliita mjerila?
3. to je dokument, tehnika dokumentacija i dokumentiranje?
Openito o crtama
Najgrublja podjela crta je na iroke i uske. Na crteima se koristi dva stupnja irine crta iji je odnos 2:1.
Standardne irine crta su 0,25; 0,35; 0,5; 0,7; 1,0; 1,4 i 2,0.
U tablici dolje prikazane su mjere irokih crta izvuenih irinom 0,5 mm i uskih crta izvuenih irinom
0,25 mm. Te se irine najee koriste u izradi uenikih radova.
Openito o crteima
Osnovna i najznaajnija podjela crtea je prema sadraju :
sastavni (montani, sklopni)
radioniki (detaljni)
Sastavni crte prikazuje meusobni odnos dijelova u sklopu ili proizvodu i nain njihovog zajednikog
funkcioniranja.
Radioniki crte je crte jednog predmeta sa svim potrebnim podacima za proizvodnju. Ti podaci se
odnose na oblik, dimenzije, materijal, vrstu obrade, hrapavost i slino.
Openito o krivuljama
Oblik svakog predmeta se izvodi duinama i razliitim krivuljama koje imaju matematiki definirani
oblik kako bi se predmet to lake izradio i kontrolirao. Najee koritene krivulje za konstrukciju
predmeta su krunica i kruni luk.
pomona
mjerna
crta
Predmet (strojni
2 x 45o
pokazna crta
Mjerilo
Omjer izmeu predmeta prikazanog na crteu i predmeta u prirodnoj veliini zove se mjerilo.
Crtati u mjerilu znai stvarne dimenzije predmeta umanjiti ili uveati ovisno o mjerilu crtanja. Kao
primjer, protumaimo oznaku mjerila 1:5.
Mjerilo 1 : 5
Pitanja
1. Navedite vrste crta koje se koriste u tehnikom crtanju.
2. Navedite osnovnu podjelu tehnikih crtea.
3. to je kotiranje?
4. to je mjerilo?
Meunarodni sustav jedinica, kakvog danas poznajemo, poeo se razvijati prije nekoliko stoljea u
Francuskoj definiranjem jedinice duljine i jedinice mase (tada teine). Obje jedinice definirane su na
temelju prirodnih injenica te je za njih izraen etalon. Etalon je mjera koja je paljivo izraena s
najveom mogunom tonou od materijala koji ne podlijee promjenama tijekom vremena. ezdesetih
Sve ostale mjerne jedinice koje se koriste u svakodnevnoj upotrebi, pa tako i u tehnici, sastoje se od
osnovnih mjernih jedinica. Takve jedinice nazivamo izvedenim jedinicama. One se dobivaju mnoenjem
i/ili dijeljenjem osnovnih jedinica. Npr., jedinica za brzinu je m/s jer je brzina put prijeen u jedinici
vremena. Neke od izvedenih jedinica imaju i svoja imena. Zanimljivo, jedna takva jedinica za magnetsku
indukciju dobila je ime po hrvatskom znanstveniku i inovatoru Nikoli Tesli (Tesla, znak - T). Ipak, neke
jedinice koje nisu dio Meunarodnog SI sustava jedinica pokazale su se kao praktine pa se i dalje
koriste. One spadaju u kategoriju iznimno doputenih jedinica izvan Meunarodnog SI sustava jedinica,
npr.: sat. minuta, milja, litra, hektar itd.
Pitanja
1. to je mjerenje?
2. to je mjerna jedinica?
3. Kako nazivamo sustav mjernih jedinica koji je prihvaen u gotovo svim zemljama svijeta?
4. Koliko ima osnovnim mjernih jedinica u SI sustavu mjernih jedinica?
5. Kakve su to izvedene mjerne jedinice?
6. emu slue prefiksi za tvorbu decimalnih jedinica?
mjerni instrument
objekt mjerenja
rezultat mjerenja
=23,15 mm
brojana veliina
23,15 mm =0,02315 m
prefiks decimalne mjerne jedinice
osnovna mjerna jedinica
1a= 100 m2 iznimno doputena mjerna jedinica
izvan SI
Zanimljivost
U zemljama engleskog govornog podruja, osim Meunarodnog SI sustava jedinica, na snazi su jo dva
sustava:
1. US Customary System
2. British Imperial System.
Neke od mjernih jedinica iz navedenih sustava esto se upotrebljavaju u strojarskoj struci. Npr., jedinica
duljine inch (25,4 mm) esto se koristi kod oznaka cijevi i cijevnih navoja. Zanimljivo, ova se mjerna
jedinica mijenjala kroz povijest, a prema dostupnim podacima prvi ju je definirao engleski kralj Edward
II kao tri zrna jema postavljena u niz.
Korisni linkovi
http://www.dzm.hr/
http://http://www.bipm.org/
Tolerancije oblika
Tolerancije oblika odnose se na odstupanje strojnog elementa od tonog geometrijskog oblika ili
njegovog referentnog elementa, tj. osnovice (brid, krunica, profil, ploha). Spomenuti referentni element
predstavlja geometrijski oblik koji slui kao polazna osnovica tolerancije.
Tolerancije oblika
Vrsta Simbol
PRAVOCRTNOST
RAVNOST
CILINDRINOST
OBRIS
PLOHA
Tolerancije poloaja
Tolerancije poloaja odnose se na odstupanja u meusobnom odnosu dvaju ili vie elemenata
(npr. sredinjica, ploha i sl.). Takva su odstupanja mogua u svim smjerovima i navode se
apsolutnim vrijednostima.
Tolerancije poloaja
Vrsta Simbol
USPOREDNOST
OKOMITOST
NAGIB
SMJETAJ
KONCENTRINOST
SIMETRINOST
UDAR
doputeni svi postupci obrade obrada skidanjem strugotine obrada bez skidanja strugotine
Danas se veina mjerenja na strojnim elementima, ukljuujui i mjerenja oblika i poloaja, izvodi na
suvremenim koordinatnim ureajima. To su mjerni ureaji koji slue za prostorno mjerenje u x, y, i z osi,
a primjenjuju se kod mjerenja sloenih geometrija strojnog elementa te omoguuju mjerenje duljine,
kutova, oblika, poloaja itd. Ovakvi mjerni ureaji podrani su raunalom, a preko optikih, mehanikih
ili laserskih ticala vre mjerenja na strojnim elementima.
Suvremeni koordinatni ureaj za mjerenje mjerenje bloka motor, mjerenje kvalitete povrine
Pitanja
1. emu slue tolerancije oblika i poloaja?
2. to predstavlja tolerancija oblika?
3. to predstavlja tolerancija poloaja?
4. Zato je vana kvaliteta obraene povrine?
5. Kako se kontroliraju mjere oblika, poloaja i hrapavosti povrine?
O materijalima
Razvoj materijala povezan je s razvojem ovjeanstva i civilizacije. Kamen, drvo, kosti i sline
materijale ovjekolika bia, a kasnije i ovjek, koristili su kao pomagala dok su skupljali i spremali
hranu, u igri ili meusobnoj borbi. Razvojem civilizacije ovjek je sve vie obraivao i usavravao
prirodne materijale iz svog okruenja, pravio od njih alate, s ciljem da si olaka svakodnevne poslove.
Otkrivanju novih materijala, njihovoj primjeni i obradi , a ponajvie znaaju svjedoe i nazivi pojedinih
povijesnih razdoblja: kameno doba, bakreno doba, eljezno doba itd.
Tehniki materijali
Materijalima nazivamo vrste tvari od kojih se neto izrauje ili od kojih je neto sastavljeno te im daje
odreena kemijska i fizikalna svojstva. Tvari ( supstance ), su svaki sreeni oblik materije. Koja je
razlika meu pojmovima?
Materijalima smatramo samo one tvari koje se pogodnim postupcima mogu oblikovati u eljene
geometrijske oblike.
Metali i legure, odnosno kovine i slitine, su materijali s pravilnom kristalnom strukturom. Takva
struktura im osigurava duktilnost, kovkost i vrstou. Uglavnom su i dobri vodii temperature i
elektriciteta. Polimerni materijali su materijali dobiveni mijeanjem istog polimera (polimerizata) s
dodacima koji mu osiguravaju odreena svojstva. Ova skupina tehnikih materijala odlikuje se malom
gustoom, izolacijskim svojstvima i obradom pri niskim temperaturama. U skupinu keramike i stakla
spadaju materijali anorganskog podrijetla, a osnovna svojstva su im visoka tvrdoa i krhkost, niska
ilavost te dobra eksploatacijska svojstva na povienim temperaturama. Kao posebna skupina tehnikih
materijala navodi se skupina kompozita. Kompoziti su sastavljeni od najmanje dvije vrste materijala iz
prethodno navedenih skupina.
Pitanja
1. ime je potaknut razvoj materijala?
2. to je materijal?
3. to je tvar?
4. Koje materijale smatramo tehnikim materijalima?
5. Koja je osnovna podjela tehnikih materijala?
Kljuni pojmovi
Materijali su vrste tvari od kojih se neto izrauje ili od kojih je
materijal
neto sastavljeno te im daje odreena kemijska i fizikalna svojstva.
tvar Tvar je svaki sreeni oblik materije.
tehniki materijal je onaj materijal od kojih se izrauju tehniki
proizvod i posjeduju kombinaciju povoljnih fizikalnih i kemijskih
tehniki materijal svojstava koje nazivamo tehnikim svojstvima. Takvi se materijali
mogu dati obraivati odreenim tehnologijama obrade te su
pristupani cijenom.
Pored fizikih i kemijskih svojstava, koje smatramo osnovnim svojstvima svih tvari, u strojarstvu su
iznimno vane jo dvije skupine svojstava materijala: mehanika svojstva i tehnoloka svojstva.
Mehanika svojstva materijala mogu se definirati kao skup karakteristika materijalnih tijela
koje definiraju njihovo ponaanje kod mehanikog optereenja. Kada govorimo o strojnim
elementima, mehanika svojstva ne ovise iskljuivo o materijalu, nego i o geometriji strojnog
elementa. Mehanika svojstva utvruju se razliitim metodama ispitivanja, a u ovu skupinu
spadaju svojstva materijala kao to su vrstoa, statika i dinamika izdrljivost, ilavost,
tvrdoa itd. Rezultati ispitivanja mehanikih svojstava najee su temelj za odabir materijala i
konstrukciju geometrije strojnih elemenata.
Metalni materijali
Zajednika karakteristika svih metalnih materijala je njihova kristalna struktura. Struktura ovih materijala
sastoji se od kristala koji su graeni od velikog broja istih graevnih jedinica elija. Takva unutranja
pravilna graa daje im itav niz karakteristika i svojstva po kojima se ovi materijali bitno razliku od
ostalih tehnikih materijala. Uglavnom pokazuju dobru oblikovljivost ili sposobnost deformacije, vrlo
dobra mehanika svojstva, dobro provode elektricitet i toplinu, neprozirni su, a obraena povrina daje
karakteristian metalni sjaj.
Konstrukcijska keramika
Keramiki materijali su anorganski materijali sastavljeni od metalnih i nemetalnih elemenata koji su
meusobno spojeni odreenim kemijskim vezama. Kao i metalni materijali, i ovi materijali najee
imaju pravilnu kristalnu grau, a osnovna sirovina za izradu ovakvim materijala je prah visoke istoe
koji se dalje prerauje posebnim postupcima. Kemijski sastav keramikih materijala moe biti vrlo
jednostavan, ali i iznimno kompleksan pa se i svojstva ovih materijala mogu znaajno razlikovati. Ipak,
zajedniko je svim keramikim materijalima da su vrlo tvrdi, ali i krhki, vrlo su dobri toplinski i elektrini
izolatori.Imaju visoko talite, kemijski su iznimno postojani te zadravaju neka vana mehanika
svojstva i pri vrlo visokim temperaturama
Kompozitni materijali
Kompozitni materijali su materijali koji su dobiveni umjetnim spajanjem dvaju ili vie razliitih
materijala s ciljem dobivanja materijala koji ima posebna svojstva. Ovim nainom dobivamo materijale
koji imaju neobinu kombinaciju svojstava, ali e nai svoju primjenu jer takvi prirodni materijali ne
postoje. Kako se kompoziti sastoje od vie razliitih materijala, razlikujemo polimerne, keramike i
metalne kompozite.
Kljuni pojmovi
Mehanika svojstva materijala mogu se definirati kao skup
mehanika svojstva
karakteristika materijalnih tijela koje definiraju njihovo ponaanje
materijala
kod mehanikog optereenja.
Tehnoloka svojstva materijala daju opis ponaanja materijala
tehnoloka svojstva materijala
prilikom njegove obrade odabranim tehnologijama.
O eliku
elik je legura eljeza i ugljika iji udio ne prelazi 2%. Uz ugljik, u eliku se najee nalaze i manji
postoci elemenata silicija i mangana koje smatramo pratiocima, neistoe u obliku sumpora i fosfora i
eventualni dodatak jednog ili vie legirnih elemenata. elik se dobiva iz eljezne rude procesima koji se
odvijaju kroz nekoliko faza, a nakon toga se lijeva u kokile koje se postupcima oblikovanja
deformiranjem -oblikuju u poluproizvode: limove, cijevi, profile trake, ipke itd.
elici su danas vrlo vaan tehniki materijal i ine vie od 50% ukupne proizvodnje svih tehnikih
materijala ( vie od 800 000 000 tona godinje! )Imaju odlinu kombinaciju vanih mehanikih i
tehnolokih svojstava: vrstou, tvrdou, ilavost, rezljivost, oblikovljivost, spojivost, mogunost
legiranja i promjene svojstava, i ne manje vano, relativno nisku cijenu.
Sistematizacija elika
S obzirom na znaajan broj vrsta elika, sistematizaciji elika moe se pristupiti s gledita kemijskog
sastava, mikrostrukture, proizvodnje, svojstva itd. Ipak, elike najee dijelimo prema njihovoj namjeni.
Oznaavanje elika
Sve vrste elika, ovisno o vrsti norme, oznaene su slovima i brojkama. Danas se najee koriste oznake
prema EN normama. EN propisuje oznaavanje elika prema tri kategorije:
1. Oznaavanje elika prema njihovoj namjeni i fizikalnim i mehanikim svojstvima
2. Oznaavanje elika prema kemijskom sastavu
3. Brojano oznaavanje elika.
Brojano oznaavanje elika poklapa se sa oznaavanjem elika prema DIN standardima koji se vrlo
esto koriste u naim krajevima.
I Hrvatska ima svoj nain oznaavanja elika. Te se oznake sastoji od 4 osnovne znamenke te po potrebi
dvije dopunske. Oznake se dijele u dvije skupine: elici garantirane i elici negarantirane istoe.
Obzirom u koju skupinu elik spada, iz njegove oznake moe se oitati namjena, kemijski sastav ili
mehanika svojstva.
Osim navedenih standarda, esto su u upotrebi oznake elika, a i ostalih vrsta materijala, prema
standardima drugih zemalja. Zbog toga su esto u primjeni i usporedne tablice oznaka elika prema
raznim standardima.
Pitanja
1. to je to elik?
2. Kako dijelimo elik prema namjeni?
3. Koji se strandardi za oznaavanje elika najee koriste?
Korisni linkovi
https://www.cen.eu
http://www.din.de/
http://www.hzn.hr
Obojeni metali
Metali se dijele na legure na bazi eljeza i obojene metale. U prvu skupinu spadaju elik i ljevovi na bazi
eljeza, a sve ostale metale smatramo obojenim metalima. Obojene metale najee dijelimo u tri
skupine:
1. Teki obojeni metali
2. Laki obojeni metali
3. Plemeniti obojeni metali.
Metalni materijali
bakar
aluminij mjed
cink
Obojeni metali i legure na bazi obojenih metala redovito su skuplji i od legura na bazi eljeza. Zbog toga
se upotrebljavaju za posebne namjene, tj. kada njihova svojstva mogu doprinijeti funkcionalnosti
predmeta.
U skupinu tekih obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo, kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
Neki od navedenih materijala koriste se kao isti, neki u legurama, a neki samo kao legirni elementi.
Svima je zajedniko da imaju gustou veu od 5000 kg/m3, dok su istovremeno talita ovih materijala
znatno razliita.
Najei teki obojeni metal koji se primjenjuje u tehnici je - bakar. Bakar se koristi kao isti metal
tehniki bakar, ali vrlo ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi bakra bronce i mjedi. Nadalje, veliki
znaaj ima i nikal. Nikal se koristi vrlo esto kao legirni element, ali u tehnici ozbiljnu primjenu imaju i
legure na bazi nikla, s vrlo dobrim eksploatacijskim svojstvima na visokim temperaturama.
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij, litij i sl. Primjenu u tehnici nalaze
zbog male gustoe to rezultira manjom konstrukcijskom masom.
Najee primjenjiv laki obojeni metal je aluminij. Ba kao i bakar, nalazi primjenu kao isti tehniki
metal, ali jo vie kao legura u kombinaciji s drugim elementima. Za razliku od aluminija, titan je element
ija je ozbiljnija industrijska proizvodnja zapoela tek nakon II svjetskog rata. To je metal s vrlo dobrim
omjerom gustoe i vrstoe, visokim talitem i dobrim mehanikim svojstvima.
Nemetali
Najpoznatija skupina nemetalnih materijala su polimerni materijali. Polimerni materijali su materijali
iji su bitni sastojci makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski). Danas je na tritu prisutan veliki
broj polimernih materijala, ali ih moemo razvrstati u tri osnovne skupine:
1. Plastomeri
2. Duromeri
3. Elastomeri.
Plastomeri
Plastomeri su polimerni materijali koji s povienjem temperature mekaju, postaju plastini i u tom se
stanju mogu lako oblikovati i obraivati. Hlaenjem plastomeri otvrdnjavaju te poprimaju oblik definiran
u plastinom stanju. Ovaj proces je mogue ponavljati, a omoguen je kroz fizikalne i kemijske veze u
strukturi samog materijala.
Duromeri
Duromeri su polimerni materijali koji pri zagrijavanju ne mogu mekati. Geometrija predmeta izraenog
od duromera mora se definirati pri samoj preradi materijala. Ova pojava je posljedica gusto prostorno
umreene strukture kakvu imaju ovi materijali
Elastomeri su polimerni materijali koji zagrijavanjem mekaju te imaju rahlo umreenu strukturu.
Pokazuju izrazito gumielestino ponaanje, sve do temperature kada poinje raspad strukture.
Osim tri osnovne skupine polimernih materijala ponekad se govori i o elastoplastomerima. Ova skupina
materijala ima oblike prerade kao kod plastomera, uz izraeno svojstvo elastinosti kao kod elastomera.
Osim polimera u skupinu nemetalnih tehnikih materijala svrstavaju se drvo, staklo, abrazivni materijali
itd. Drvo je prirodni konstrukcijski materijal koji se koristi u obraenom ili neobraenom stanju. Njegova
primjena ovisi o vrsti, nainu obrade, zatiti i sl. Staklom se smatra nekristalizirana tvar u amorfnom
stanju. Dakle, tehniki gledano, staklo je pothlaena tekuina! Uz svojstva, kao to su odlina
propustljivost svijetla, vrlo mala toplinska i elektrina vodljivost, kemijska otpornost te niz dostupnih
tehnologija prerade i obrade, staklo ini vanu skupinu tehnikih materijala.
Sinterirani materijali
Sinteriranje je postupak spajanja estica praha reakcijama u vrstom stanju. Sinteriranjem se proizvode
materijali od sastojaka koji se drugim tehnolokim postupcima ne daju spajati ili se spajaju vrlo teko.
Mjeavina sastojaka u obliku praha (veliina zrna 0,001 do 0,5 mm) najprije se stlai visokim tlakom u
konani oblik, a zatim se pri visokim temperaturama sinterira (difuzijski stopi). Kompletan postupak
proizvodnje dijelova naziva se i metalurgija praha. Ovaj postupak najee se povezuje s proizvodnjom
oksidne i neoksidne keramike. Ovom tehnologijom mogue je obraivati iroki spektar materijala.
Pitanja
1. U koje tru osnovne skupine dijelimo obojene metale?
2. Nabrojite osnovne nemetalne materijale.
3. Kako dijelimo polimerne materijale?
4. to je to sinteriranje?
Korisni linkovi
http://www.onlinemetals.com/
http://dpg.fsb.hr
Kljuni pojmovi
U skupinu tekih obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo,
teki obojeni metali
kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij,
laki obojeni metali
litij i sl.
Polimerni materijali su materijali iji su bitni sastojci
polimerni materijali
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski).
Sinteriranje je postupak spajanja estica praha reakcijama u vrstom
sinteriranje
stanju.
Tehniki materijali
Tehniki materijali su materijali od kojih se izrauju tehniki proizvodi i posjeduju odreene
kombinacije svojstava koja jo nazivamo i tehnikim svojstvima. Mogu se preraivati nekim od
dostupnih tehnologija obrade te su pristupani cijenom.
Svojstva materijala
Pri konstruiranju svakog proizvoda vaan korak je izbor materijala. Na izbor materijala utjeu mnogi
imbenici: geometrija i sloenost proizvoda te svojstva materijala. Neko svojstvo materijala se moe
definirati kao osobitost, tj. oznaka za razlikovanje koje pripada nekoj tvari (materijalu). Pored fizikih i
kemijskih svojstava materijala koje smatramo osnovnim svojstvima svih tvari, u strojarstvu su iznimno
vane jo dvije skupine svojstava materijala:
mehanika svojstva
tehnoloka svojstva.
Mehanika svojstva materijala mogu se definirati kao skup karakteristika materijalnih tijela koje
definiraju njihovo ponaanje kod mehanikog optereenja. Kada govorimo o strojnim elementima,
mehanika svojstva ne ovise iskljuivo o materijalu, nego i o geometriji strojnog elementa. Mehanika
svojstva utvruju se razliitim metodama ispitivanja, a u ovu skupinu spadaju svojstva materijala, kao to
su: vrstoa, statika i dinamika izdrljivost, ilavost, tvrdoa itd. Rezultati ispitivanja mehanikih
svojstava najee su temelj za odabir materijala i konstrukciju geometrije strojnih elemenata.
Tehnoloka svojstva materijala daju opis ponaanja materijala prilikom njegove obrade te iz njega
proizlazi njihova vanost. Svi se materijali ne obrauju dovoljno dobro svim tehnologijama obrade pa
nam ovi opisi (bilo kvalitativni ili kvantitativni) pomai pri odabiru materijala ili tehnologije obrade. U
ovu kategoriju svojstava materijala spadaju: livljivost, zavarljivost, oblikovljivost, rezljivost, lemljivost,
toplinska obradljivost i dr.
elik
elik je legura eljeza i ugljika iji udio ne prelazi 2%. Uz ugljik, u eliku se najee nalaze i manji
postoci elemenata silicija i mangana koje smatramo pratiocima, neistoe u obliku sumpora i fosfora i
eventualni dodatak jednog ili vie legirnih elemenata. elik se dobiva iz eljezne rude procesima koji se
odvijaju kroz nekoliko faza, a nakon toga se lijeva u kokile koje se postupcima oblikovanja
deformiranjem oblikuju u poluproizvode: limove, cijevi, profile trake, ipke itd. elici su danas vrlo
vaan tehniki materijal i ine vie od 50% ukupne proizvodnje svih tehnikih materijala vie od 800
000 000 tona godinje! Zato? elici imaju odlinu kombinaciju vanih mehanikih i tehnolokih
svojstava: vrstou, tvrdou, ilavost, rezljivost, oblikovljivost, spojivost, mogunost legiranja i promjene
svojstava i ne manje vano, relativno nisku cijenu.
Oznaavanje elika
Sve vrste elika, ovisno o vrsti norme, oznaene su slovima i brojkama. Danas se najee koriste oznake
prema EN normama. EN propisuje oznaavanje elika prema tri kategorije:
1. Oznaavanje elika prema njihovoj namjeni i fizikalnim i mehanikim svojstvima
2. Oznaavanje elika prema kemijskom sastavu
3. Brojano oznaavanje elika.
Brojano oznaavanje elika poklapa se s oznaavanjem elika prema DIN standardima koji se vrlo esto
koriste u naim krajevima.
Hrvatska ima svoj nain oznaavanja elika. Te se oznake sastoje od etiri osnovne znamenke te, po
potrebi, dvije dopunske. Oznake se dijele u dvije skupine: elici garantirane i elici negarantirane istoe.
Obzirom u koju skupinu elik spada, iz njegove oznake moe se direktno oitati namjena, kemijski sastav
ili mehanika svojstva.
Metalni materijali
bakar
aluminij mjed
cink
Obojeni metali i legure na bazi obojenih metala redovito su skuplji od legura na bazi eljeza. Zbog toga
se upotrebljavaju za posebne namjene, tj. kada njihova svojstva mogu doprinijeti funkcionalnosti
predmeta.
U skupinu tekih obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo, kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
Neki od navedenih materijala koriste se kao isti, neki u legurama, a neki samo kao legirni elementi.
Svima je zajedniko da imaju gustou veu od 5000 kg/m3, dok su im talita znatno razliita.
Najei teki obojeni metal koji se primjenjuje u tehnici je bakar. Koristi se kao isti metal tehniki
bakar, ali vrlo ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi bakra bronce i mjedi.Veliki znaaj ima i nikal.
On se koristi vrlo esto kao legirni element, ali u tehnici ozbiljnu primjenu imaju i legure na bazi nikla s
vrlo dobrim eksploatacijskim svojstvima na visokim temperaturama.
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij, litij i sl. Primjenu u tehnici nalaze
zbog male gustoe to rezultira manjom masom konstrukcije.
Najee primjenjiv laki obojeni metal je aluminij. Ba kao i bakar, primjenjuje se kao isti tehniki
metal, ali jo vie kao legura u kombinaciji s drugim elementima. Za razliku od aluminija, titan je element
ija je ozbiljnija industrijska proizvodnja zapoela tek nakon II. svjetskog rata. To je metal s vrlo dobrim
omjerom gustoe i vrstoe, visokim talitem i dobrim mehanikim svojstvima.
Nemetali
Najpoznatija skupina nemetalnih materijala su polimerni materijali. To su materijali iji su bitni sastojci
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski). Na tritu je danas prisutan veliki broj polimernih
materijala, ali generalno ih moemo svrstati u tri osnovne skupine:
1. Plastomeri
2. Duromeri
3. Elastomeri.
Platomeri
Plastomeri su polimerni materijali koji s povienjem temperature mekaju, postaju plastini i u tom se
stanju mogu lako oblikovati i obraivati. Hlaenjem plastomeri otvrdnjavaju te poprimaju oblik definiran
u plastinom stanju. Ovaj proces je mogue ponavljati, a omoguen je zbog fizikalnih i kemijskih veza u
strukturi ovog materijala
Duromeri
Duromeri su polimerni materijali koji pri zagrijavanju ne mogu mekati. Geometrija predmeta izraenog
od duromera mora se definirati pri samoj preradi materijala. Ova pojava je posljedica gusto prostorno
umreene strukture kakvu imaju ovi materijali.
Elastomeri
Elastomeri su polimeri materijali koji zagrijavanjem mekaju te imaju rahlo umreenu strukturu.
Pokazuju izrazito gumielestino ponaanje, sve do temperature kod koje poinje raspad strukture.
Osim navedene tri osnovne skupine polimernih materijala ponekad se govori i o elastoplastomerima. Ova
skupina materijala ima oblike prerade kao kod plastomera, uz izraeno svojstvo elastinosti kao kod
elastomera.
Osim polimera u skupinu nemetalnih tehnikih materijala svrstavaju se drvo, staklo, abrazivni materijali
itd. Drvo je prirodni konstrukcijski materijal koji se koristi u obraenom ili neobraenom stanju. Njegova
primjena ovisi o vrsti, nainu obrade, zatiti i sl. Staklom se smatra nekristalizirana tvar u amorfnom
stanju. Dakle, tehniki gledano, staklo je pothlaena tekuina! Uz svojstva, kao to su: odlina
propustljivost svijetla, vrlo mala toplinska i elektrina vodljivost, kemijska otpornost te niz dostupnih
tehnologija prerade i obrade, staklo ini vanu skupinu tehnikih materijala.
Sinterirani materijali
Sinteriranje je postupak spajanja estica praha reakcijama u vrstom stanju. Sinteriranjem se proizvode
materijali od sastojaka koji se drugim tehnolokim postupcima ne daju spajati ili se spajaju vrlo teko.
Mjeavina sastojaka u obliku praha (veliina zrna 0,001 do 0,5 mm) najprije se stlai visokim tlakom u
Pitanja
1. to su to tehniki materijali?
2. Pored fizikalnih i kemijskih, koja su osnovna svojstva tehnikih materijala?
3. to je elik?
4. Nabrojite neke obojene metale?
5. Koja je najpoznatija skupina nemetalnih materijala?
6. Kakvi su to sinterirani materijali?
Kljuni pojmovi
Tehniki materijali su oni materijali od kojih se izrauju tehniki
proizvodi i posjeduju odreene kombinacije svojstava koja jo
tehniki materijali
nazivamo i tehnikim svojstvima, a mogu se preraivati nekim od
dostupnih tehnologija obrade te su pristupani cijenom.
elik elik je legura eljeza i ugljika iji udio ne prelazi preko 2%.
U skupinu tekih obojenih metala spadaju bakar, nikal, cink, olovo,
teki obojeni metali
kositar, krom, vanadij, wolfram itd.
U lake obojene metale svrstavamo aluminij, magnezij, titan, berilij,
laki obojeni metali
litij i sl.
Polimerni materijali su materijali iji su bitni sastojci
polimerni materijali
makromolekularni spojevi (prirodni i sintetski).
Sinteriranje je postupak spajanja estica praha reakcijama u vrstom
sinteriranje
stanju.
Postupak lijevanja
S obzirom na sloenost konstrukcije odljevka, kalupi mogu biti otvoreni (za jednostavne odljevke) i
zatvoreni (za sloene odljevke). Neki kalupi se upotrebljavaju samo jednom pa se nazivaju jednokratni, a
neki se upotrebljavaju vie puta pa se nazivaju stalni kalupi.
Pitanja
1. to je lijevanje?
2. Kakvi mogu biti kalupi za lijevanje?
3. Nabrojite vrste ljevova.
Kljuni pojmovi
lijevanje Tehnologija oblikovanja predmeta od metala.
talina Rastaljeni metal.
lijev Metal od kojeg se lijevaju predmeti (odljevci).
odljevak Proizvod lijevanja.
kalup Model prema kojem odljevak dobiva oblik.
Ocrtavanje i obiljeavanje
Ocrtavanje je proces kojim se stvarna mjera s crtea prenosi na predmet obrade. Ovaj proces prethodi
procesima rune, ali ponekad i strojne obrade. Proces slian ocrtavanju je i obiljeavanje. Obiljeavanje
najee slui za oznaavanje mjesta provrta, linija obrade ili kontrolnih toaka.
estar
visino
mjer/d
ra
crtae
igle
kutomj
er
crtaa
igla
ravnal
o
kutnik
kutnik
za
odrei
vanje
sredit
a/osi
tokalo
iljci
za
stezanj
e
Naelno, svaki se rezni alat sastoji od reznog dijela i draa. Svaka runa ili strojna obrada zahtijeva
karakteristine rezne alate, no kod svih alata zajedniko je to da njegove karakteristike ponajvie zavise o
geometriji alata i materijalu izrade.
Pitanja
1. Koja je osnovna podjela obrade materijala skidanjem estica?
2. to je to ocrtavanje, a to obiljeavanje?
3. Nabrojite neke alate za ocrtavanje i obiljeavanje.
4. O emu ovise karakteristike reznog alata?
Kljuni pojmovi
Obrada materijala skidanjem estica je proces u kojem se
obrada materijala skidanjem
odvajanjem estica materijala povrinskog sloja obradka dobiva
estica
oblik, dimenzije i kvaliteta traena tehnikom dokumentacijom.
runa obrada odvajanjem Proces obrade u kojem do odvajanja estica, dolazi uz primjenu
estica ljudske sile i runih alata.
strojna obrada odvajanjem Proces obrade u kojem se odvajanje estica, izvodi se na alatnom
estica stroju s unaprijed definiranim alatima.
Ocrtavanje je proces kojim se stvarna mjera sa crtea prenosi na
ocrtavanje
predmet obrade.
Obiljeavanje je proces koji slui za oznaavanje mjesta provrta,
obiljeavanje
linija obrade ili kontrolnih toaka.
Rezni alat je alat (sredstvo) kojim runo ili strojno obraujemo
rezni alat
materijal skidanjem estica.
Sjeenje
Sjeenje je runa obrada koju izvodimo alatom kojeg nazivamo sjekaem. Ba kao i svi alati za obradu
odvajanjem estica, tako i ovaj , ima otricu u obliku klina. Geometrija te otrice, kao i geometrija cijelog
alata, ovisi o materijalu koji se obrauje. Sjeenje spada u grubu obradu, a izvodi se samo kada druge
vrste obrade nisu prikladne ili izvedive.
Piljenje
Piljenje je obrada materijala odvajanjem estica koji se obavlja alatom kojemu je osnovni dio list pile ili
kruna pila, a slui za odsijecanje ili dijeljenje materijala. Piljenje se izvodi runo ili strojno. Alat za
izvoenje runog piljena naziva se runa luna pila. Za vrijeme procesa piljenja zupci prodiru u materijal
i odnose estice materijala. Odvajanje estica i proces rada potpomognut je geometrijom zuba lista pile i
poloajem zuba.
Turpijanje
Runi alati za izvoenje obrade turpijanja turpije, jedan su od najstarijih poznatih runih alata. Iako se
pouzdano zna da su ih koristili i Rimljani prije vie od 2000 godina i bez obzira na znaajan razvoj
tehnologije obrade odvajanjem estica, ovi alati su i danas prisutni i nezamjenjivi u svim
metalopreraivakim radionicama. Obrada turpijanjem slui za izradu razliitih oblika na metalnim,
plastinim drvenim i ostalim materijalima. Turpije se izrauju kao grube, polugrube i fine, razliitih
nazubljenja i razliitih oblika poprenih presjeka. Posebna vrsta turpija koje se koriste pri obradi mekih
materijala nazivaju se rape. Njihova je specifinost netipian nasjek , tj. geometrija otrice. Turpijanje,
kao i prethodne obrade odvajanjem estica, osim u runom, moe se izvoditi i u strojnom obliku.
Buenje
Buenje je obrada odvajanjem estica u svrhu izrada provrta koji kasnije slue za spajanje, voenje,
montau i ostale namjene. To je obrada koja se najee koristi kao strojna obrada, a mogue ju je izvesti
na razliitim strojevima. Kod rune obrade izvodi se runim builicama, pri emu alat vri glavno
gibanje, a obradak miruje.
Osnovni alat kod izvoenja buenja je spiralno svrdlo i slui za izradu rupa. Prema zahtjevima rupe se
kasnije jo mogu obraivati razvrtavanjem i uputanjem.
dra
rub
utor lijeb
Grecanje je oblik obrade odvajanjem estica alatom kojeg nazivamo grecalo. Cilja obrade je postizanje
to ravnije povrine, a vri se nakon grubljih obrada kao to su turpijanje, blanjanje i sline obrade koje
ostave hrapave povrine. Grecanje se vri na povrinama strojnih elemenata sa zahtjevom brtvljenja,
klizanja i voenja. Danas se ovaj postupak vrlo rijetko izvodi, samo u iznimnim sluajevima jer je
uspjeno zamijenjem obradom bruenja.
Izrada navoja
U strojogradnji i tehnici navoj slui za izvoenje nerastavljivih spojeva. Neke vrste navoja iznimno se
koriste i za pretvorbu rotacijskog gibanja u translacijsko . S obzirom na konstrukciju i primjenu strojnog
elementa navoji se izrauju runo ili strojno na builicama, tokarilicama, glodalicama, valjanjem,
preanjem i slinim postupcima. Za runu izradu navoja koriste se ureznici (urezna svrdla) za izradu
unutarnjih navoja te nareznice za izradu vanjskih navoja. Za oba alata potrebno je jo imati i pomoni
alat kojeg ine drai i okretai, kutnici, ablonska mjerila (kontrolnici) i sl.
Navoj moemo opisati kao krivulju koja se dobije obavijanjem kosog pravca oko valjka. Stoga, za
pravilno razumijevanje izrade i konstrukcije navoja treba ovladati terminima navojne linije, koraka
(uspona), profila navoja, smjera i vojnosti navoja.
Pitanja
1. Koji su osnovni dijelovi rune lune pile?
2. Koja je razlika izmeu turpije i rape?
3. Kada i zato koristimo postupak obrade grecanjem?
Tokarenje
Tokarenje je strojna obrada odvajanjem estica koja se izvodi na strojevima koje nazivamo tokarilice.
Ovo je jednostavan postupak obrade koji se vrlo esto primjenjuje, a slui uglavnom za izradu rotacijskih
elemenata. Glavno kretanje pri tokarenju uvijek je kruno i izvodi ga obradak, a posmino kretanje je
pravocrtno te ga izvodi alat. Najee se kao alat koristi tokarski no, no primjenjuje se i alati za izradu i
obradu provrta.
Tokarenje se moe izvoditi na univerzalnim tokarskim strojevima tokarilicama, tokarilicama posebnih
konstrukcija (kopirne, planske, karusel, revolverske), CNC tokarilicama te tokarskim obradnim centrima.
Tokarski obradni centri su numeriki upravljani strojevi koji se koriste kod obrade kompliciranih
obradaka gdje nije zastupljeno samo tokarenje, ve glodanje, buenje i bruenje, a eli se postii visoka
tonost obraenih povrina, uz to manje stezanja.
Glodanje
Blanjanje
Blanjanje je postupak obrade odvajanjem estica koji se koristi pri obradi vodoravnih, okomitih i kosih
povrina, utora, ploa i slinih obradaka pomou noa za blanjanje. Blanjanje se izvodi kao kombinacija
gibanja alata i obratka.
Kod kratkohodnog blanjanja glavno gibanje izvodi alat i ono je pravocrtno, a sastoji se od radnog hoda i
povratnog hoda. pomono gibanje (posmak) izvodi predmet, dok dostavno gibanje (dubina rezanja) je
omoguena kroz pomicanje alata ili obratka. Kod dugohodnog blanjanja, glavno gibanje izvodi predmet
obrade zajedno s radnim stolom, kao i posmak, dok se dubina rezanja (dostavno gibanje) odreuje
pomicanjem alata. Kod okomitog blanjanja, kojeg jo nazivamo i dubljenje, alat izvodi glavno pravocrtno
gibanje u okomitoj ravnini, a pomona gibanja izvodi predmet obrade.
Buenje
Buenje je postupak obrade odvajanjem estica kojim se u predmetima izrauju provrti razliitih
dimenzija i kvalitete obraene povrine. Pri tome, kod buenja, ali i buenju srodnih obrada (proirivanje,
uputanje, razvrtavanje) i glavno i pomono gibanje izvodi alat. Osnovni alat za izvoenje postupka
buenja je svrdlo. Svrdla se, s obzirom na namjenu, razlikuju prema geometriji i konstrukciji otrice,
materijalu izrade, vrsti prihvata itd. Slino je i kod alata za izvoenje uputanja (uputai) te razvrtanja
(razvrtai).
Buenje se najee izvodi na alatnim strojevima builicama. Builice su dostupne u razliitim
konstrukcijskim oblicima rune, stolne, stupne, radijalne, koordinatne, redne, vievretene, horizontalne
itd.Proces buenja moe se izvoditi i na nekim drugim alatnim strojevima, npr. tokarilicama i
glodalicama.
Buenje
Provlaenje
Provlaenje je postupak obrade kojim se izrauju pravilni i nepravilni oblici, najee u jednom radnom
zahvatu. Glavno gibanje je pravocrtno i izvodi ga alat provlaka/probija, a predmet obrade miruje.
Provlaenje je jedan od novijih postupaka u strojnoj obradi odvajanjem estica. Uspjeh ovog postupka
obrade metala je u visokoj kvaliteti obrade i dobroj produktivnosti. Kod obrade dubokih rupa te ravnih i
spiralnih utora u njima, ovaj je postupak gotovo nezamjenjiv.
Provlaenje se izvodi na alatnim strojevima koji se nazivaju provlailice. konstrukcijski se dijele na
vertikalne i horizontalne te s obzirom na vrstu prigona i pogona.
Bruenjem se izvode radnje zavrnih obrada okruglih, vanjskih i unutarnjih povrina, ravnih povrina,
profiliranih povrina, utora, navoja itd. Mogunost izvedbe pojedinih bruenja ograniene su
konstrukcijom alatnog stroja brusilice.
Bruenje
Pitanja
1. Objasnite glavna i pomona gibanja kod obrade tokarenjem.
2. to je glodanje?
3. Koja je razlika izmeu kratkohodnog i dugohodnog blanjanja?
4. to se izrauje provlaenjem?
5. Objasnite svrhu bruenja kao strojne obrade.
Kljuni pojmovi
Tokarenje je strojna obrada odvajanjem estica koja se izvodi na
tokarenje
strojevima koje nazivamo tokarilice.
Glodanje je visokoproduktivna metoda obrade materijala
glodanje
odvajanjem estica najee uz koritenje alata s vie reznih otrica.
Blanjanje je postupak obrade odvajanjem estica koji se koristi pri
blanjanje obradi vodoravnih, okomitih i kosih povrina, utora, ploa i slinih
obradaka pomou noa za blanjanje.
Buenje je postupak obrade odvajanjem estica kojim se u
buenje predmetima izrauju provrti razliitih dimenzija i kvalitete obraene
povrine.
Provlaenje je postupak obrade kojim se izrauju pravilni i
provlaenje
nepravilni oblici, najee u jednom radnom zahvatu.
Bruenje je postupak obrade pomou kojeg se dobiva kvalitetno
bruenje
obraena povrina s visokom tonou.
Prilikom obrade materijala, zbog poveanja temperature, materijal alata postaje meki pa se poveava
troenje alata. Kako bi se smanjila temperatura otrice, dio se osloboene topline odvodi pomou
specijalne tekuine. Pored hlaenja, tekuina ima ulogu ispiranja mjesta koje se obrauje, kao i
podmazivanje dodirnih povrina obradka i alata. Iz tih se razloga ova tekuina i zove sredstvom za
hlaenje, ispiranje i podmazivanje (u daljem tekstu SHIP). Osim hlaenja, ispiranja i podmazivanja
primjena SHIP-a indirektno moe:
poveati postojanost alata,
smanjiti hrapavost obraene povrine,
smanjiti savijanje i irenje obratka,
poboljati odvod strugotine te
smanjiti sile rezanja i potroak snage.
Kod izbora i nabavke SHIP-a potrebno je uzeti u obzir: materijal obradka, materijal alata, vrste i uvjete
obrade, parametre rezanja (vea brzinavee hlaenje) te njegovu cijenu. Pored toga SHIP-ovi trebaju
ispuniti sljedee uvjete: dobro odvoenje topline, dobro podmazivanje odgovarajue povrine, da ne
djeluje tetno na zaposlenike, da ne nagriza obradak i alat, da osigura kemijsku zatitu obraene povrine
i alata od tetnog utjecaja atmosfere te olaka odvoenje strugotine iz zone rezanja.
Kod koritenja SHIP-ova vaan je i nain njegovog dovoenja na mjesto kontakta alata i obratka, a on
moe biti izveden na jedan od sljedeih naina:
slobodnim mlazom,
pod niskim tlakom,
pod visokim tlakom (zatita radnog prostora),
u struji zraka (sve ee).
U modernim tehnologijama strojne obrade razvijaju se suhe obrade (DRY machining) i obrade s
minimalnom upotrebom SHIP-a (NEAR DRY machining i MQL). Sve vie pozornosti posveuje se
SHIP-u u smislu zatite okolia. Bez obzira na povoljno djelovanje na postojanost alata, SHIP-ovi s
dodacima Cl se vie ne upotrebljavaju zbog dokazanog kancerogenog djelovanja na ovjeka. U sredinama
koje su, u smislu zatite okolia, primjereno organizirane, SHIP-ovi se skladite i oznaavaju na primjeren
naina, kao i prilikom njihovog zbrinjavanja.
Korisni linkovi
Link: http://www.fuchslubrificanti.it/
Link: http://www.lytron.com/
Kljuni pojmovi
sredstvo za hlaenje, Kemijska tekuina koja se koristi prilikom strojne obrade materijala, a
ispiranje i podmazivanje prvenstveno ima zadatak hlaenja mjesta obrade, ispiranja te
(SHIP) podmazivanja dodirnih povrina.
DRY machining Moderni strojevi za obradu metala bez koritenja SHIP-a.
NEAR DRY machining i
Moderni strojevi s minimalnom uporabom SHIP-a pri strojnoj obradi.
MQL
Fine obrade metala su obrade metala kojima se postie izuzetno visoka kvaliteta obraene povrine.
esto se zovu i zavrne obrade jer se nakon njih obradak vie ne obrauje osim to se premazuje raznim
premazima koji imaju zatitnu i estetsku ulogu.
Postupcima fine obrade metala skidaju se vrlo tanki slojevi materijala (zaglaivanje povrine).
Bruenje
Honanje
Honanje
Superfini
Superfini
Lepanje
Lepanje je zavrna obrada koja se izvodi smjesom za lepanje (pasta i abrazivna zrnca).
Pitanja
1.to su fine obrade metala?
2. Nabrojite postupke fine obrade metala
Kljuni pojmovi
Obrade metala kojima se postie izuzetno visoka kvaliteta
fine obrade metala
obraene povrine
Zavrna obrada tvrdih povrina ravnog, cilindrinog ili profilnog
bruenje
oblika.
honanje Zavrna obrada unutranjih cilindrinih povrina.
superfini Zavrna obrada vanjskih cilindrinih povrina.
lepanje Zavrna obrada koja se izvodi smjesom za lepanje.
Rezanje limova
Rezanje lima je operacija kojom se razdvajaju limovi primjenom dviju otrica postavljenih tako, da se
jedna moe pokretati u odnosu na drugu. Najjednostavniji postupak rezanja lima je rezanje runim
karama. Ovaj postupak primjenjuje se za tanje limove, debljina do 2 mm. Runo rezanje se takoer moe
izvoditi na stolnim runim karama ili karama s protuutegom. Ploe limova veih dimenzija i debljina
reu se na strojnim karama. Strojne kare pogonjene su mehaniki ili hidrauliki, a koriste se za rezanje
limova debljina i do 25 mm. Kod limova veih debljina koriste se uglavnom neki drugi postupci rezanja:
plinsko rezanje, plazma postupak, rezanje laserom i vodenim mlazom i sl. Konstrukcijski gledano,
strojne kare su jednostavni strojevi, a uz odreeni stupanj automatizacije, osiguravaju najjednostavniji i
najbri nain rezanja limenih pozicija.
Savijanje limova
Savijanje limova je postupak obrade metala bez skidanja strugotine, kod kojeg se u poprenom presjeku
unutranji dio skrauje i optereen je na tlak, dok se vanjski dio produljuje i optereen je na vlak.
Savijanje limova se dijeli na: kruno savijanje, savijanje pod kutom (otrokutno savijanje) i profilno
savijanje.
Kruno savijanje limova izvodi se na savijaicama s tri ili etiri valjka. Geometrija poloaja valjaka,
mogunost pomicanja te kombinacija pogonskih i oslanjajuih valjaka omoguuje izradu cilindrinih ili
stoastih ploha. S obzirom na konstrukciju i veliinu stroja, pogon je runi ili mehanizirani, esto kod
ozbiljnijih strojeva i raunalom podrani.
Kutno savijanje limova izvodi se na jednostavnim ureajima s runim pogonom ili pak na mehanikim ili
hidraulikim preama. Kod svih strojeva konstrukcija alata je slina, a sastoji se od iga (gornjeg dijela
alata koji potiskuje lim) i matrice (donjeg dijela alata s utorom). Pravilnim odabirom alata (noevi i
prizme) i tehnologijom izrade (redoslijed operacija) ovakvim se postupcima mogu na jednostavan nain
Kutno savijanje limova: CNC hidraulina prea, prikaz alata za savijanje limova na preama
Previjanje limova je postupak koji se sastoji od niza operacija savijanja i oblikovanja bridova limova s
ciljem njihovog meusobnog spajanja. Primjenjuje se kod limova malih debljina, a za izradu lakih
limenih konstrukcija.
Pitanja
1. Navedite neke od naina rezanja limova?
2. Kako dijelimo osnovne postupke zavijanja limova?
3. Koji su osnovni dijelovi alata za kutno savijanje limova?
4. emu slui postupak probijanja limova?
5. Definirajte postupak previjanja limova.
Spajanje
U strojarskoj struci spajanje materijala i strojnih dijelova izvodi se na dva naina: rastavljivim i
nerastavljivimm spojevima. Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji omoguuju
rastavljanje bez razaranja ili oteenja, a nakon toga - njegovo ponovno sastavljanje. U ovu skupinu
ubrajaju se vijani spojevi, spojevi zaticima, svornjacima, klinovima, perima te spojkama. Nerastavljivi
spojevi se ne mogu rastaviti bez oteenja dijelova, a izvode se kao zavareni spojevi, lemljeni i lijepljeni
spojevi te stezni spojevi.
Vijani spojevi
Vijani spojevi se izvode strojnim elementima, vijcima ili vijcima i maticama. Vijak ima navoj, iji se
profil ovija usponom navoja oko cilindrine jezgre zadanog promjera. Vijani spojevi su najee
upotrebljavani rastavljivi spojevi, a glavna karakteristika im je jednostavno spajanje i sastavljanje te
mogunost podeavanja sile pritezanja. Spoj se ostvaruje pritezanjem vijka/matice to izaziva
kombinaciju naprezanja unutar spoja, ali i pojavu sile trenja. Navoje dijelimo prema profilu (metriki,
cijevni, kvadratni, pilasti, trapezni, obli), smjeru profila (lijevi i desni) te prema dubini navoja koraka
na grube i fine.
Glavni elementi vijanog spoja su:
vijak
matica/cilindrini provrt s navojem
podloka ili podlona ploica
osigura (po potrebi)
Najee vrste privrsnih vijaka su:
vijak sa estostranom glavom
vijak za tono nalijeganje
vijak s valjkastom glavom
vijak s valjkastom glavom (imbus)
vijak s uputenom glavom
Vijani spoj
glava vijka
tijelo vijka
elementi spajanja
podlona ploica
matica
Zatici i svornjaci
Zatici slue za spajanje, uvrenje, dranje, centriranje, osiguranje te sline namjene kod strojnih
dijelova. U osnovi ih dijelimo na cilindrine, konusne i zasjeene zatike. Spoj zaticima temelji se na
njihovom prednaprezanju koje je posljedica njihovog upreavanja u provrte dijelova koji se spajaju.
Takoer je esta primjena i oprunih zatika. Ovi se strojni elementi ponekad koriste u kombinaciji sa
steznim spojevima.
Svornjaci su strojni elementi koji slue za osiguravanje zglobnih spojeva (klizni dosjed). Pri tome, ovi
strojni dijelovi miruju u svojim uleitenjima, a gibaju se strojni elementi oko njih. Po konstrukciji se
izrauju kao cilindrini ili s glavom te se dodatno osiguravaju rascjepkama, uskonicima, signurnosnim
ploicama i sl.
Spajanje spojkama
Spojke slue za spajanje dva uzduna vratila u svrhu prijenosa okretnog momenta. Konstrukcijski se
izvode kao vrste spojke, pokretne spojke te ukljuno-iskljune spojke. vrste spojke slue iskljuivo za
spajanje vratila koja lee u istoj osi, a iskljuivanje i ukljuivanje omogueno je samo u stanju mirovanja.
Pokretne spojke slue za spajanja vratila ije se osi ne podudaraju ili se njihov poloaj mijenja tijekom
rada. Ukljuno-iskljune spojke omoguavaju prekid i uspostavu veza izmeu vratila tijekom rada.
Zakivanje
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili vie elemenata pomou zakovice. Zakovice su strojni
elementi koji se u sirovom obliku (prije zakivanja) sastoje od struka i glave. Glava zakovice najee je
poluokruglog oblika, dok se ostali oblici glave (uputene glave, leaste glave, trapezne glave i sl.) koriste
samo u specijalnim sluajevima. Zakovice i dijelovi koji se zakivaju izrauju se od istog materijala kako
ne bi tijekom eksploatacije dolo do labavljenja spoja ili korozijskog efekta.
Standardne zakovice s poluokruglom glavom i zakovice s uputenom glavom izraene od razliitih materijala
S obzirom na materijal zakovice i njezine dimenzije (promjer ), proces zakivanja moe se vriti na toplo i
na hladno. Proces zakivanja sastoji se od pritezanja elemenata koji se spajaju (najee limovi), buenja
provrta, umetanaj zakovice i zavrnog oblikovanja glave. Sve ove operacije iziskuju veliki utroak
vremena, stoga je ova metoda nerastavljivog spajanja uvelike istisnuta postupcima zavarivanja. Ipak, jo i
danas znaajan broj spojeva u avio industriji izvodi se zakivanjem jer zavarivanje moe nepovoljno
utjecati na neka svosjtva lakih metala, a brzo i efikasno spajanje omoguuju i razni oblici zakovica
namijenjenih za spajanje tankih limova u strojogradnji i graevinarstvu poluautomatskim alatima.
Lemljenje
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju pomou rastaljenog dodatnog
materijala (lema) u nerazdvojnu cjelinu. Pri lemljenju se osnovni materijal ne tali, jer ima vie talite od
dodatnog materijala. Bolji rezultati mogu se postii primjenom topitelja (praak, pasta, otopine) i/ili
zatitne atmosfere (plin ili vakuum) u kojoj se vri lemljenje.Uz kovako i ljevako zavarivanje, lemljenje
je jedan od najstarijih postupaka spajanja metala (staro koliko i dobivanje i prerada materijala, oko 5000
godina i vie). U poetku je lemljenje koriteno za spajanje dijelova nakita od zlata i platine, a kasnije i
srebra. Danas se lemljenje koristi u masovnoj proizvodnji za spajanje elika, aluminija i raznih drugih
materijala (automobilska i avionska industrija). Razvijeno je i lemljenje Zr, Ti, Be, metala s visokim
talitem, kompozitnih materijala, kao i meusobno spajanje keramike i metala.
Uspjeno lemljenje osigurava se kvalitetnom pripremom spoja, odgovarajuim lemom (dodatni materijal)
i primjenom topitelja (nemetalni materijal koji nakon ienja povrine skida povrinske slojeve koji
onemoguuju kvalitetno izvoenje spoja). Lemljenja se poenkad izvode i u plinskim zatitnim
atmosferama.
Oprema za lemljenje je jednostavna. Koriste se najee plinski plamenici, a njihov izbor ovisi o radnoj
temperaturi lemljenja. Nedostaci postupka su skup dodatni materijal (lem) te nia statika i dinamika
vrstoa spoja u odnosu na postupke zavarivanja.
Pitanja
1. to je zakivanje?
2. Koje su osnovne prednosti i nedostaci spajanja materijala postupkom lemljenja?
Kljuni pojmovi
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili vie elemenata pomou
zakivanje
zakovice.
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju
lemljenje pomou rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu
cjelinu.
Zavarivanje
Zavarivanje je nerastavljivo spajanje dvaju istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom,
s dodatnim materijalom ili bez njega radi dobivanja homogenog zavarenog spoja. U svakoj od
spomenutih skupina nalazi se po nekoliko stotina postupaka zavarivanja prilagoenih odreenim tipovima
proizvodnje i odreenim tipovima proizvoda.Razvoj dananjih postupaka zavarivanja povezuje se s
poetkom 19. stoljea, a vrlo intenzivan razvoj zapoinje tijekom II. svjetskog rata.
Plinsko zavarivanje
Plinsko zavarivanje je postupak nerastavljivog spajanja poznat od kraja 19. stoljea. Ostvaruje se
toplinom koja se dobiva izgaranjem plina u za to konstruiranom plameniku. Kao izvor topline najee se
upotrebljava acetilen, koji izgaranjem s kisikom daje temperaturu plamena i do 3200 C. Osim acetilena,
kao gorivog plina, mogu se upotrebljavati i neki drugi plinovi koji e dati dovoljno visoku temperaturu:
vodik, zemni plin itd. Osnovna oprema za izvoenje plinskog zavarivanja sastoji se od boca s gorivim
plinom i plinom koji podrava gorenje, regulatora tlaka, crijeva za dovod plinova s osiguraima te
gorionikom za zavarivanje. Istom ovom opremom, uz male promjene, mogue je izvoditi i lemljenje i
plinsko rezanje.
REL (runo elektroluno) zavarivanje je elektroluni postupak zavarivanja kod kojeg se elektrini luk
uspostavlja izmeu taljive obloene elektrode i radnog komada. Obloga na elektrodi topi se zajedno s
dodatnim materijalom te u obliku troske formira zatitni sloj na metalu zavara, titei ga od vanjskih
utjecaja.. Osim toga obloga ima elektrinu i metalurgijsku funkciju, tj. osigurava dobro paljenje i
stabilnost elektrinog luka i dolegiravanje metala zavara. REL postupak ima iroke mogunosti primjene:
kod proizvodnih zavarivanja, navarivanja i reparaturnog zavarivanja veine metalnih materijala. Zbog
male brzine zavarivanja koristi se kod posebnih namjena i kraih duina zavara.
Kod MIG/MAG zavarivanja (Metal Inert Gas/Metal Active Gas) elektrini luk se uspostavlja kratkim
spojem kresanjem izmeu ice za zavarivanje i radnog komada u atmosferi inertnog/aktivnog plina.
Principi MIG i MAG postupka zavarivanja su jednaki, a razlikuju se samo u vrsti zatitnog plina. Ovaj
postupak ima vrlo iroke mogunosti primjene. Prua mogunost zavarivanja gotovo svih vrsta
materijala, iroki raspon debljina, a sam postupak je ekonomian. Izvodi se kao poluautomatski postupak,
a njegova potpuna automatizacija je jednostavna. Zbog niza prednosti koje prua, ovaj postupak
TIG zavarivanje
TIG postupak zavarivanja (Tungsten Inert Gas) je elektroluni postupak zavarivanja netaljivom
wolframovom elektrodom u zatitnoj atmosferi inertnih plinova. Toplinu potrebnu za izvoene
procesa zavarivanja osigurava elektrini luk koji se uspostavlja izmeu netaljive elektrode i
osnovnog materijala. Proces zavarivanja moe se izvoditi sa ili bez dodatnog materijala. Ovaj
postupak zavarivanja je spor, najee se izvodi runo, ali daje iznimnu kvalitetu zavarenog
spoja. Moe se izvoditi u svim poloajima te je primjenjiv na irokom spektru materijala.
Elektrootporno zavarivanje
Elektrootporno zavarivanje koristi toplinu osloboenu elektrinom strujom koja prolazi kroz otpor
(materijal koji zavarujemo), a zavarivanje se izvodi pritiskom. Pri tome se zavarivanje vri u strujnom
krugu niskog napona, a velikih jakosti struje. Pored MIG/MAG postupka, elektrootporno zavarivanje je
najvie robotiziran postupak zavarivanja, a vrlo esto zastupljen je u automobilskoj industriji.
Elektrootporno zavarivanje se izvodi kao sueono, avno, bradaviasto i tokasto.
Korisni linkovi
http://www.iiwelding.org/
http://www.theweldinginstitute.com
Kljuni pojmovi
Zavarivanje je nerastavljivo spajanje dvaju istorodnih ili
raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s dodatnim
zavarivanje
materijalom ili bez njega, u svrhu dobivanja homogenog zavarenog
spoja.
Plinsko zavarivanje je postupak nerastavljivog spajanja, ostvaruje se
plinsko zavarivanje toplinom koja se dobiva izgaranjem plina u za to konstruiranom
plameniku.
REL Runo elektroluno zavarivanje
MIG/MAG Metal Inert Gas/Metal Acticve Gas
TIG Tungsten Inert Gas
Elektrootporno zavarivanje koristi toplinu osloboenu elektrinom
elektrootporno zavarivanje strujom koja prolazi kroz otpor (materijal koji zavarujemo), a
zavarivanje se izvodi pritiskom.
Vidljive pogreke se otkrivaju, raspoznaju, definiraju i ocjenjuju vizualnom kontrolom (pregledom) ili
nekom od metoda razorne defektoskopije. Nevidljive pogreke u zavarenim spojevima mogu imati
znatan utjecaj na kvalitetu zavarenog spoja te zavarenu konstrukciju openito. Takve se pogreke
detektiraju sloenim metodama ispitivanja koje su dugotrajnije i skuplje od vizualne kontrole.
Kljuni pojmovi
vidljive greke u zavarenim Vidljive pogreke u zavarenim spojevima su one pogreke koje se
spojevima mogu detektirati vizualnom kontrolom.
nevidljive greke u zavarenim Poreke koje se detektiraju sloenim metodama ispitivanja
spojevima
osnovna klasifikacija greaka Pukotine, upljine (poroznosti), ukljuci,pogreke penetracije,po-
u zavarenim spojevima greke oblika, ostale pogreke.
O lijepljenju
Lijepljenje je nerastavljivo spajanje elementa istih ili razliitih skupina materijala, najee nemetalnim
materijalom kojeg nazivamo ljepilom. Rije je o staroj tehnici spajanja, a poznato je da su ljepila koristili
jo i egipatski faraoni u zatiti svojeg blaga. Druga polovica 20. stoljea donosi znaajan napredak ljepila
te svrstava lijepljenje u moderne tehnike spajanja koje sve ee zamjenjuju neke druge vrste spajanja.
Proces lijepljenja temelji se na mehanizmima kohezije i adhezije. Mehanizam adhezije osigurava dobro
prianjanje ljepila na povrine materijala koje se lijepe, dok mehanizam kohezije osigurava postizanje
dovoljne vrstoe ljepila u ovrsnutom stanju.
Adhezijske sile, tj. stvaranje potrebne sile prianjanja, omoguene su kroz dobro pripremljenu povrinu
koja se lijepi, dok je za stvaranje kohezijskih sila odgovoran proces polireakcije i/ili umreavanja i/ili
hlaenja ljepila. Iz navedenog slijedi da uspjean lijepljeni spoj ovisi o vie imbenika:
svojstva ljepila
svojstva materijala i dijelova koji se lijepe
postupak i tijek lijepljenja
oblikovanje lijepljenog spoja
uvjeti optereenja itd.
Posebna pozornost kod procesa lijepljenja pridaje se pripremi povrine lijepljenja i konstrukcijskom
oblikovanju lijepljenog spoja. Oba spomenuta imbenika osiguravaju kvalitetnu i dovoljnu povrinu
lijepljenog spoja i njegovu zadovoljavajuu vrstou.
Ljepila
Ljepilo je uglavnom nemetalna tvar ija je zadaa osiguravanje spoja izmeu dva materijala ija se
struktura bitno ne mijenja. Danas je na tritu prisutan znaaj broj konstrukcijskih ljepila, a dijelimo ih :
prema kemijskom sastavu (organska i anorganska), fizikom stanju, temperaturi upotrebe, namjeni,
mehanizmu ovrsnua (kemijsko i fizikalno) itd.
Pitanja
1. to je lijepljenje?
2. Koja dva osnovna mehanizma omoguuju uspjeno lijepljenje?
3. Navedite neke primjere primjene lijepljenih spojeva u tehnici.
Korisni linkovi
http://www.loctite.com
http://www.3m.com
Ovisno o tome koliki je dio predmeta u mislima odstranjen, presjek moe biti:
puni
polovini
djelomini
Ovisno o poloaju presjenih ravnina u odnosu na horizontalu (vodoravnu) ravninu projiciranja, presjek
moe biti:
horizontalan (vodoravan)
vertikalan (okomit)
kos
Ovisno o poloaju presjene ravnine u odnosu na duljinu ili visinu predmeta, presjek moe biti:
uzduni
popreni
Uzduni presjek se dobije presijecanjem predmeta presjenom ravninom koja je poloena uzdu duljine
ili visine predmeta.
Popreni presjek se dobije presijecanjem predmeta presjenom ravninom koja je poloena okomito na
duljinu ili visinu predmeta.
Pri
mjer poprenog okomitog presjeka
Spomenuti presjeci spadaju u jednostavne presjeke s obzirom da su nastali presijecanjem samo jednom
presjenom ravninom. Presjeci koju nastaju presijecanjem dviju ili vie presjenih ravnina nazivaju se
sloeni presjeci.
Stepenasti presjek se dobije ako se predmet presijeca s dvije ili vie paralelnih presjenih ravnina.
Izlomljeni presjek se dobije ako se predmet presijeca s dvije ili vie presjenih ravnina koje nisu
paralelne, ali se sijeku.
Na krajevima tragova crtaju se strelice koje naznauju pravac i smjer gledanja, a pored njih upisuju se
velika slova s poetka abecede. Velika slova naznauju zamiljeni presjek predmeta. Slova na krajevima
tragova presjene ravnine ispisuju se iznad odreenog presjeka (npr. A-A, B-B, C-C i td., odnosno A-F
vidi primjer stepenastog presjeka).
Ploha koja je nastala zamiljenim presijecanjem, odnosno onaj dio predmeta koji se nalazi na presjenoj
ravnini, oznaava se rafiranjem. Ovisno o vrsti materijala koji je presjeen, koriste se razliite rafure.
U veini sluajeva u strojarstvu se radi o metalnim predmetima. rafura metalnog predmeta crta se
Pitanja
1. to je presjek?
2. Nabrojite vrste presjeka.
3. Kako se oznaava i rafira presjek?
Kljuni pojmovi
Prikaz predmeta koji se dobije tako da se zamisli presijecanje predmeta
presjek
s jednom ili vie presjenih ravnina.
rafiranje Postupak oznaavanja mjesta presjeka na predmetu.
rafura Crta pod odreenim kutom i razmakom, a oznaava presjek.
Ponekad se neki dijelovi predmeta moraju nacrtati izdvojeno i uveano kako bi postali jasni ili da bi se
mogli kotirati. Najee u sluaju kada crte cijelog predmeta zahtijeva mjerilo koje omoguava
razumijevanje i najsitnijih pojedinosti, a ne stane na crtai papir. Detaljisu takoer jedna vrsta djelomine
projekcije kojima se u mjerilu za uveanje pojanjavaju nejasni dijelovi projekcije. Izdvojeno se najee
prikazuju komplicirani dijelovi predmeta. U takvom se sluaju na crteu predmeta, pomou krunice,
oznaava zona koja e se posebno prikazati. Takvu zonu zovemo detalj. Oznaeni krug moe se shvatiti
kao dio predmeta na koji je stavljeno povealo.
Detalj je zona predmeta koja se prikazuje izdvojeno- izvan crtea, a na predmetu je oznaena krunicom
uskom punom crtom.
Oznaena zona ima svoje ime ,a to je najee veliko slovo abecede. Na crtaem papiru unutar okvira
crtea, gdje ima dovoljno mjesta, crta se uveano prikazana zona. U nju se ispisuje naziv zone i mjerilo u
kojem je nacrtana. Na slici dolje prikazan je predmet ije je razumijevanje zahtijevalo crtanje dvaju
detalja.
Pomou detalja uveano se prikazuju karakteristini dijelovi predmeta. Detalj mora imati ime i mjerilo u
kojem je nacrtan.
U detalju se predmet moe nacrtati i u presjeku.( slika dolje ).
Na slici a) je pojanjen zarez osovine potreban da se rukavac (lijeva strana) kvalitetno obradi, a na slici b)
pojanjen je zavretak unutarnjeg navoja. U osnovnoj projekciji ti dijelovi nisu mogli biti jasno predoeni
zbog malih dimenzija, a i kotiranje bi bilo gotovo nemogue. Dio predmeta koji se eli pojasniti oznaen
je krunicom i velikim slovom s kraja abecede, a iznad poveane slike dijela predmeta stavlja se slovo
kojim je isti oznaen (npr. X) i mjerilo u kojemu je slika nacrtana.
Prikaz vratila pomou detalja crtanih u presjeku prikazan je na slici dolje, iako oznaene zone na crteu
nisu u presjeku. Sredinje gnijezdo izrauje se prema standardu, a slui za uvrivanje obratka na alatni
stroj pomou iljka.
Kljuni pojmovi
Detalj je zona predmeta koja se prikazuje izdvojeno izvan crtea, a na
detalj
predmetu je oznaena krunicom uskom punom crtom.
Obraena povrina je povrina dobivena nekom od obrada odvajanjem estica ili nekom od obrada bez
odvajanja estica. Obraena povrina, geometrijski gledano, nikada nije potpuno glatka i ravna ploha.
Mikroskopski gledano, obraena povrina je hrapava ploha karakterizirana nizom neravnina raznih
veliina, oblika i rasporeda. Razlog tome je oblik otrice alata, nain gibanja alata u odnosu na obradak,
elastinost alata i obratka, to dovodi do vibracija tijekom obrade. Pod pojmom kvalitete povrine
podrazumijeva se veliina hrapavosti povrine, odnosno veliina njezinih mikrogeometrijskih
nepravilnosti. Veliina nepravilnosti povrine moe utjecati na funkciju strojnih dijelova (brtvljenje,
troenje, mogunost ozljede). Zbog toga se kvaliteta povrine strojnog dijela na tehnikom crteu
oznaava pomou posebnog znaka za hrapavost povrine.
Hrapavost povrine
Profil povrine
Hrapavost povrine odreuje se pomou srednjeg odstupanja profila hrapavosti (Ra), srednje visine
neravnine (Rz) i najvee visine neravnina (Rmax) na referentnoj duljini profila (l). Veliine Ra, Rz i Rmax
izraavaju se u milimetrima. Ra, Rz i Rmax meusobno su zavisne veliine. Na temelju iskustvenih
podataka dobiveni su izrazi koji ih povezuju:
;
Polazite za odreivanje prvih dviju veliina (Ra i Rz) je srednja linija profila m. Srednja linija profila m
prolazi kroz profil tako da je sredina svih izboina i udubina na referentnoj duljini.
Srednje odstupanje profila (Ra) je srednja aritmetika udaljenost profila od srednje linije profila bez
obzira na predznak.
Srednja visina neravnina (Rz) je razlika izmeu srednje aritmetike vrijednosti pet najviih i pet najniih
toaka unutar referentne duljine profila l.
Najvea visina neravnina (Rmax) je visinska razlika izmeu najvie i najnie toke profila.
svi postupci doputeni obrada odvajanjem estica obrada bez odvajanja estica
Zahtjeve za stanjem povrine treba postaviti samo jednom za odreenu povrinu, na jednoj projekciji.
Ako je mogue, na istu projekciju, gdje su kotirane i tolerirane veliina ili poloaj i to to blie da se to
bolje uoe.
Grafiki simbol za sve povrine izratka (Zahtjev za hrapavost est povrina predstavljenih konturom izratka.
Kontura na crteu (lijevo) predstavlja est povrina prikazanih na 3D prikazu (desno) izratka - ne predstavlja
prednju i stranju povrinu!)
Pitanja
1. to je obraena povrina?
2. to je hrapavost povrine?
3. Kako se odreuje hrapavost povrine?
Kljuni pojmovi
Povrina koja je dobivena nekom od obrada odvajanjem estica ili
obraena povrina
nekom od obrada bez odvajanja estica.
hrapavost povrine Skup svih mikrogeometrijskih nepravilnosti na povrini predmeta.
srednje odstupanje profila
Srednja aritmetika udaljenost profila od srednje linije profila.
(Ra)
srednja visina neravnina Razlika izmeu srednje aritmetike vrijednosti pet najviih i pet
(Rz) najniih toaka unutar referentne duljine profila.
Donje odstupanje izmjere (Ei, ei) je razlika izmeu najmanje izmjere i pripadne joj nazivne izmjere.
za unutarnje izmjere E1 = Dmin - D
za vanjske izmjere e1 = dmin - D
Nul-crta je pri grafikom prikazu crta koja odgovara nazivnoj izmjeri na koju se nanose odstupanja
izmjera (gornje i donje odstupanje). Tolerancija je razlika izmeu najvee i najmanje doputene izmjere,
ali takoer i razlika izmeu gornjeg i donjeg odstupanja izmjere. Tolerancija je apsolutna vrijednost i zato
30+0,020
-0,015
D, d = 30 - nazivna
nazivnamjera
mjera
Es, es = +0,020
Ei, ei = -0,015
Broj +0,020 znai da je najvea doputena izmjera za 0,020 mm vea od 30 mm i naziva se gornje
odstupanje od nazivne izmjere.
Broj -0,015 znai da je najmanja doputena izmjera za 0,015 mm manja od 30 mm i naziva se donje
odstupanje od nazivne izmjere. Iz primjera se vidi da je najmanja doputena izmjera 29,985 mm, a
najvea doputena izmjera 30,020 mm. Svaka izmjera izmeu 29,985 mm i 30,020 mm ukljuujui i te
dvije izmjere je dobra izmjera.
Pitanja
1. to je tolerancija?
2. Navedite osnovne pojmove (elemente) tolerancije?
3. to je vanjska i unutarnja izmjera?
Kljuni pojmovi
tolerancija Doputeno odstupanje od nazivne izmjere.
tolerancijsko polje Podruje izmeu najvee i najmanje doputene izmjere.
Elementi strojeva
Svaki stroj je sastavljen od odreenog broja dijelova, koji su skladno povezani u cjelinu. Svaki dio
obavlja tonu odreenu funkciju. Koliko god, na prvi pogled, izgledali razliito ( po obliku, veliini,
funkciji i namjeni) ima veliki broj jednakih ili slinih dijelova, sklopova ili podsklopova, s istom
funkcijom, koji se u radu podvrgavaju jednakim zakonima. Takvi dijelovi, sklopovi, podsklopovi,
skupine i podskupine koji zbog funkcije stroja izvravaju razliite osnovne funkcije nazivaju se elementi
strojeva. Svaki stroj moe se ralaniti na strojne dijelove, sklopove,skupine strojnih dijelova i sklopova
i elemente.
Sklop stroja je povezani skup vie strojnih dijelova, koji obavljaju odreenu funkciju u sastavu stroja
(ventil, zakovica, mehanizam za brisanje vjetrobranskog stakla kod automobila i sl..).
Skupina je povezani skup vie strojnih dijelova i sklopova, koji obavljaju skupnu funkciju (motor,
zupasti mjenja, naprava za dizanje tereta kod dizalica i sl.).
Element stroja je funkcionalna cjelina, koja kod razliitih strojeva obavlja odreenu elementarnu
(jednostavnu) funkciju. Element stroja moe biti sam strojni dio (vijak, matica, opruga, osovina, vratilo
itd.), ali isto tako i sklop stroja (klipnjaa, kotrljajui leaj) ili skupina (spojka, konica, mjenja itd.).
Opi (univerzalni) elementi stroja su strojni elementi, koji se upotrebljavaju kod razliitih strojeva (vijci,
zakovice, pera, klinovi, vratila, osovine, opruge, zupanici, leita itd.).
Posebni elementi strojeva su elementi strojeva, koji se upotrebljavaju samo kod posebnih vrsta strojeva
(elementi motornih vozila, elementi alatnih strojeva, elementi motora s unutranjim izgaranjem, elementi
parnih ili plinskih turbina, elementi hidraulikih strojeva itd.).
Pitanja
1. Od kojih funkcionalnih cjelina se sastoji stroj?
2. to su elementi strojeva?
3. Kako se dijele elementi strojeva ?
Kljuni pojmovi
Funkcionalna cjelina koja kod razliitih strojeva obavlja odreenu
element stroja
elementarnu funkciju.
Osnovni dio stroja koji obavlja tonu odreenu funkciju skupa s
strojni dio
drugim osnovnim dijelovima.
Povezani skup vie strojnih dijelova koji obavljaju odreenu funkciju u
sklop stroja
sastavu stroja.
Povezani skup vie strojnih dijelova i sklopova, koji obavljaju skupnu
skupina stroja
funkciju.
Nerastavljivi spojevi
Spojeve u strojarstvu dijelimo u : nerastavljive spojeve i rastavljive spojeve.Nerastavljivi spoj je spoj
gdje se sastavljeni dijelovi ne mogu rastaviti bez razaranja ili oteenja. U ovu skupinu spojeva spadaju:
1. Zavareni spojevi
2. Lemljeni spojevi
3. Lijepljeni spojevi
4. Zakovini spoj
5. Stezni spojevi
Zavarivanje
Zavarivanje je danas jedna od najvanijih tehnika spajanja. To je nerastavljivo spajanje istorodnih ili
raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s dodatnim materijalom ili bez njega. U odnosu na neke
druge tehnike spajanja (npr. spajanje zakovicama) spajanje zavarivanjem osigurava manju masu
konstrukcija uz jednaka doputena optereenja, a smanjuje se i broj radnih operacija kod izvoenja
procesa. Prednost manjeg utroka materijala pokazuje i kod primjene zavarivanja kao zamjene za neke
druge tehnologije pri izradi raznih strojnih dijelova (npr. kod lijevanja).
Zavarivanje se moe primijeniti na irokom spektru konstrukcijskih materijala, od kojih veina otpada na
metalne materijale. To je omogueno u nekoliko stotina vrsta postupaka zavarivanja, a njihov razvoj je i
dalje vrlo intenzivan. Postupci zavarivanja dijele se u dvije velike skupine: postupci zavarivanja pritiskom
i taljenjem. Iz skupine postupaka taljenjem najee se upotrebljavaju elektroluni postupci, dok iz
skupine postupaka pritiskom su to postupci elektrootpornog zavarivanja.
Lemljeni spojevi
Lemljenje je nerastavljiva tehnika spajanja srodna zavarivanju, ali se odvija pomou dodatnog
rastaljenog materijala (lema) ija je toka taljenja nia od toke taljenja materijala koji se spaja. Ne
taljenje osnovnog materijala je ujedno i velika prednost ovog postupka jer je utjecaj na strukturu (a time i
svojstva) osnovnog materijala puno manji, nego je to u postupku zavarivanja. Ovaj se postupak dijeli u
dvije osnovne skupine; meko i tvrdo lemljenje, a rjee se spominje i tzv. visokotemperaturno lemljenje.
Osnovni kriterij pri tome je radna temperatura, tj. minimalna temperatura u procesu spajanja na
osnovnom materijalu. Proces lemljenja se izvodi s dodatnim materijalom lemom, a uz to se koriste i
topitelji, ponekad i zatitni plinovi koji osiguravaju kvalitetnu pripremu i zatitu spoja. Postupci lemljena
se uglavnom izvode kao:
plameno lemljenje
lemljenje pomou lemila
lemljenje uranjanjem
lemljenje u pei
otporno lemljenje.
osnovni materijal
dodatni materijal
Lijepljenje
Lijepljenje je est i suvremeni nain spajanja dijelova, a ubraja se u skupinu nerastavljivih postupaka
spajanja i provodi se najee bez zagrijavanja. Lijepljenje se izvodi na istorodnim, ali i raznorodnim
materijalima, a vrlo esto u uvjetima kada bi neki drugi postupci spajanja nepovoljno utjecali na svojstva
konstrukcije (mehanika, eksploatacijska i sl.). Lijepljenje se izvodi ljepilima koja se razlikuju po svom
kemijskom sastavu, fizikom stanju, temperaturi upotrebe, namjeni, mehanizmu ovrivanja itd. Proces
ostvarivanja spoja temelji se na fizikalno-kemijskim reakcijama osnovnog materijala (dijelova koji se
lijepe) i dodatnog materijala (ljepila). Iako se lijepljenje kao nain spajanja koristio i prije 6000 godina,
ono spada u suvremene postupke spajanja zbog vrlo intenzivnog razvoja u drugoj polovici 20. stoljea te
sve veim podrujima primjene u kojima sve ee zamjenjuje konvencionalne metode spajanja.
Zakovini spojevi
Zakovini spojevi sve vie su zamijenjeni nekom od drugih metoda spajanja. Zakivanje trai dodatne
radnje u procesu spajanja (npr. buenje, samo oblikovanje spoja), veliki utroak rada pa se u veini
sluajeva zakivanje zamijenilo zavarivanjem. Do sredine prolog stoljea, zakivanje je bila neizbjena
tehnika u izradi strojarskih konstrukcija pa se i danas mogu vidjeti mostovne i sline konstrukcije
izvedene zakovinim spojevima. I poznate graevine ( npr. Eiffelov toranj) ili brodovi( npr. Titanic)
spajane su zakovicama.Danas ima vanu ulogu u zrakoplovnoj industriji zbog toga to neke druge tehnike
spajanja znaajno utjeu na svojstva osnovnog materijala te konstrukcije openito. Jo uvijek se esto
koristi u graevinarstvu, domainstvu i sl., iako je u posljednje navedenom podruju sve vie zastupljeno
lijepljenje.
Golden Gate most, San Francisco elina konstrukcija izvedena zakovinim spojevima
Pitanja
1. Nabrojite vrste nerastavljivih spojeva.
2. Usporedite postupke zavarivanja i lemljenja.
3. Kakvi su to stezni spojevi?
Kljuni pojmovi
To je nerastavljivo spajanje istorodnih ili raznorodnih materijala,
zavarivanje
taljenjem ili pritiskom, s dodatnim materijalom ili bez njega.
Lemljenje je postupak kojim se metalni ili nemetalni dijelovi spajaju
lemljenje pomou rastaljenog dodatnog materijala (lema) u nerazdvojnu
cjelinu.
Lijepljenje je nerastavljivo spajanje elementa istih ili razliitih
lijepljenje skupina materijala, najee nemetalnim materijalom kojeg
nazivamo ljepilom.
Zakivanje je nerastavljivo spajanje dvaju ili vie elemenata pomou
zakivanje
zakovice.
Stezni spojevi su posebna vrsta nerastavljivih spojeva iji su spojevi
stezni spoj
izdrljivi, otporni na vibracije, udarna i promjenjiva optereenja.
Rastavljivi spojevi
Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji omoguuju rastavljanje bez razaranja
ili oteenja, a nakon toga njegovo ponovno sastavljanje. Osnovne skupine elemenata strojeva koji ine
ovakve spojeve su
1. Vijani spojevi
2. Spojevi zaticima i svornjacima
3. Spojevi klinovima
4. Spojevi spojkama
Vijani spojevi
Vijani spojevi se izvode strojnim elementima vijcima ili vijcima i maticama. Vijak ima navoj, iji se
profil ovija usponom navoja oko cilindrine jezgre zadanog promjera. Vijani spojevi su najee
Vijani spoj
glava vijka
tijelo vijka
elementi spajanja
podlona ploica
matica
Zatici i svornjaci
Zatici slue za spajanje, uvrenje, dranje, centriranje, osiguranje te sline namjene kod strojnih
dijelova. U osnovi ih dijelimo na cilindrine, konusne i zasjeene zatike. Spoj zaticima temelji se na
njihovom prednaprezanju koje je posljedica njihovog upreavanja u provrte dijelova koji se spajaju.
esta je primjena i oprunih zatika. Ovi se strojni elementi ponekad koriste u kombinaciji sa steznim
spojevima.
Spojevi klinovima
Spajanje spojkama
Spojke slue za spajanje dva uzduna vratila s ciljem prijenosa okretnog momenta.
Konstrukcijski se izvode kao vrste spojke, pokretne spojke te ukljuno-iskljune spojke. vrste
spojke slue iskljuivo za spajanje vratila koja lee u istoj osi, a iskljuivanje i ukljuivanje
omogueno je samo u stanju mirovanja. Pokretne spojke slue za spajanja vratila ije se osi ne
podudaraju ili se njihov poloaj mijenja tijekom rada. Ukljuno-iskljune spojke omoguavaju
prekid i uspostavu veza izmeu vratila tijekom rada.
Kljuni pojmovi
Rastavljivi spojevi su spojevi ostvareni strojnim elementima koji
rastavljivi spojevi omoguuju rastavljanje bez razaranja ili oteenja, a nakon toga
njegovo ponovno sastavljanje.
Vijani spojevi izvode se strojnim elementima vijcima ili vijcima i
vijani spojevi maticama. Vijak ima navoj, iji se profil ovija usponom navoja oko
cilindrine jezgre zadanog promjera.
Zatik slui za spajanje, uvrenje, dranje, centriranje, osiguranje
zatik
te sline namjene kod strojnih dijelova.
Svornjak je strojni elementi koji slue za osiguravanje zglobnih
svornjak
spojeva (klizni dosjed).
Klin je strojni elementi za spajanje te torziono povezivanje vratila s
klin
remenicama, zupanicima, polugama, spojkama itd.
pero Pero je uzduni klin bez nagiba.
Spojka slui za spajanje dva uzduna vratila s ciljem prijenosa
spojka
okretnog momenta.
Osovine i vratila
Osovine su strojni elementi koji nose na sebi mirujue ili rotirajue strojne dijelove (remenice, zupanici
i sl.) Osovine mogu mirovati, tako da se smjeteni dijelovi na njima ne okreu ili da rotiraju zajedno sa
privrenim strojnim dijelovima. Osovine mogu biti optereene samo na savijanje i ne prenose strojni
element.
Vratila, kao i osovine, na sebi nose strojne dijelove, ali se ti dijelovi stalno okreu te prenose okretni
moment. Optereena su na savijanje i uvijanje.
Leaj je strojni element koji slui za voenje pokretnih strojnih dijelova (osovine, vratila). Prenosi
vanjska optereenja ili sile izmeu tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema njima.
Prema vrsti trenja, leajevi se dijele na:
klizne leajeve (funkcija je omoguena kroz trenja klizanja)
valjne leajeve (funkcija je omoguena kroz trenja valjanja)
Klizni leaj omoguuje voenje pokretnih strojnih dijelova i prijenos optereenja s rukavca osovine ili
vratila na posteljicu leaja. Klizne povrine podmazane su uljem, a rjee mau ili krutim sredstvima za
podmazivanje. Prema djelovanju optereenja razlikuju se radijalni i aksijalni klizni leajevi. Radijalni
leajevi nazivaju se jo i noseim leajevima, dok se aksijalni nazivaju uporni ili potporni leajevi.
Postoje jo i klizni leajevi za voenje koji slue samo za voenje, a ne prenose nikakva vanjska
optereenja
Valjni leaj, kao i klizni leaj, osigurava voenje pokretnih strojnih dijelova, umetnutih u odgovarajue
kuite. Sastavljeni su od unutarnjeg i vanjskog prstena, izmeu kojih se, u odgovarajue oblikovanom
kavezu, vrte valjna tijela. Meu valjnim tijelima prevladava trenje valjanja. Valjni leajevi mogu
istovremeno prenositi radijalno i aksijalno optereenje, samo radijalno ili samo aksijalno . S obzirom na
vrstu valjnih tijela, dobivaju i imena: kuglini, valjkasti, bavasti, igliasti itd.
Spojke
Spojka je strojni element koji slui za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina ili vratila u svrhu
prenoenja okretnog momenta. Osim prenoenja momenta, spojke osiguravaju:
kompenzaciju odstupanja osi vratila ili osovina
priguenje vibracija, titranja, oscilacija
osiguranje od preoptereenja i sl.
Obzirom na konstrukciju i primjenu, spojke se dijele na:
neelastine spojke kruti prijenos okretnog momenta
o vrste spojke
o pomine (kompenzacijske)
elastine doputaju uvijanje i elastino prenose moment
tarne okretni moment prenose trenjem
hidromehanike spojke okretni moment prenosi se mlazom fluida
specijalne spojke.
Lanani prijenos
Kod lananog prijenosa, prijenos se vri pomou veze oblikom. Ovaj prijenos upotrebljava se u uvjetima
gdje je remenski prijenos onnemoguen zbog loih prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi. Ovi
prijenosnici s manjim obuhvatnim kutovima prenose znatno vee sile u usporedbi s remenskim
prijenosnicima. Ipak, lanani prijenosi su esto skupi, imaju malu elastinost te zahtijevaju sloenije
odravanje. Lanani prijenos sastoji se od lanca i lananika. Lanci se dijele u dvije skupine: zglobni i
lankasti. Zglobni lanci (sa svornjacima, rastavljivi, Gallov, valjkasti, s tuljkom, zupasti itd.)
upotrebljavaju se kao pogonski lanci, dok se lankasti lanci koriste samo pri podizanja tereta.
Lanani prijenos
Zupani prijenos
Zupanici prenose okretno gibanje s jednog vratila na drugo pomou veze oblikom, tj. zahvata zubi.
Zupanom prijenosu nije potreban dodatni elemnt kao to je to kod remenskog prijenosa bio remen, tj.
lanac kod lananog prijenosa. O zupanom prijenosu govorimo kada se u sprezi nau najmanje dva
zupanika. Kod zupanog prijenosa razlikuju se:
prijenosnici sa stalnim prijenosnim omjerom
mjenjai brzina
razdjelni prijenosi.
Prema meusobnom poloaju osi vratila, zupanici mogu imati sljedee oblike:
elnici (paralelna vratila)
ozubnice (promjena krunog gibanja u pravocrtno)
stonici (vratila koja se sijeku)
vijani zupanici (mimosmjerna vratila)
puevi i puna kola (mimosmjerna vratila, najee 90 )
Pitanja
1. Koja je razlika izmeu osovina i vratila?
2. U koje dvije osnovne skupine dijelimo leajeve obzirom na njihovu konstrukciju?
3. emu slue spojke?
4. Usporedite remenske, lanane i zupane prijenosnike.
Kljuni pojmovi
Osovine su strojni elementi koji nose na sebi mirujue ili rotirajue
osovine
strojne dijelove.
Vratila, kao i osovine, na sebi nose strojne dijelove, ali se ti dijelovi
vratila
stalno okreu te prenose okretni moment.
Leaj je strojni element koji slui za voenje pokretnih strojnih
dijelova (osovine, vratila) te prenosi vanjska optereenja ili sile
leaj
izmeu tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema
njima.
Spojka je strojni element koji slui za stalno ili povremeno spajanje
spojka
dviju osovina ili vratila u svrhu prenoenja okretnog momenta.
Remenski prijenos prenosi sile i okretna gibanja izmeu vratila, a
remenski prijenos
naroito su prikladni za vee razmake osi vratila.
Kod lananog prijenosa, prijenos se vri pomou veze oblikom.
lanani prijenos Ovaj prijenos upotrebljava se u uvjetima gdje je remenski prijenos
nemogu zbog loih prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi.
Zupanici prenose okretno gibanje s jednog vratila na drugo pomou
zupani prijenos
veze oblikom, tj. zahvata zubi.
Mehanizam (engl. mechanism, prema gr. : stroj), mehanika naprava ili njezin dio koji se sastoji
od pokretnih elemenata, meusobno povezanih da se pokretanjem jednoga - uzrokuje gibanje ostalih.
Slui za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu . lanovi su meusobno povezani vezama
kojima se ujedno omoguuje odreeno relativno gibanje jednoga lana u odnosu na drugi. Dva
Poluni mehanizmi imaju za lanove poluge, meusobno povezane zglobovima. Poluga je vrsto tijelo,
najee u obliku ravna ili zakrivljena tapa, koje se pod utjecajem sila moe zakretati oko jedne osi.
Jedan je od najjednostavnijih takvih mehanizama - zglobni etverokut, sastoji se od etiriju lanova
meusobno povezanih rotacijskim zglobovima. Promjenom duljina pojedinih lanova i zamjenom
nepominoga lana (inverzijom) mogu se kod toga jednostavnog mehanizma ostvariti razliita gibanja
pogonskog i radnog lana. Kod polunog mehanizma, poluge se translacijski i/ili rotacijski pomiu oko
nepominog lana, odnosno u zglobu i na taj nain pretvaraju translacijsko gibanje u rotacijsko i obrnuto.
Poluni zglobni trokut Poluni zglobni etverokut Poluni mehanizam kod bicikla
Krivuljni mehanizmi nalaze vrlo iroku primjenu kod razliitih tehnolokih procesa. Prijenos gibanja
ostvaruje se dodirom pogonskog i radnoga lana, a odabirom oblika pogonskoga lana (grebena) mogu se
ostvariti gotovo sve vrste gibanja koje se pojavljuju u tehnikoj primjeni. Uz pomo krivuljnih elemenata,
koristei njihove mehaniki izvedene krivulje, prenosi se gibanje s pogonske na pogonjenu stranu.
Bregasta osovina pokree se koljenastim vratilom preko remenskog prijenosa. Okretanjem bregaste
osovine, brjegovi osovine potiskuju ventile prema dolje, a opruge na ventilima vraaju ventil u poetni
poloaj. Bregastim mehanizmom se rotacija, okretanje bregaste osovine, pretvara u translaciju ventila.
Pitanja
1. to je mehanizam?
2. Navedite neke mehanizme.
3. Objasnite razliku izmeu polunih, krivuljnih i vijanih mehanizama.
Kljuni pojmovi
Mehanizam je naprava koja se sastoji od elemenata koji su meusobno
mehanizam povezani tako da se pokretanjem jednoga - uzrokuje gibanje ostalih.
Slui za prijenos i pretvorbu jedne vrste gibanja u drugu .
poluni mehanizam Mehanizam iji su lanovi poluge, meusobno povezane zglobovima.
Mehanizam iji su lanovi krivuljni elementi kako bi uzrokovali
krivuljni mehanizam
gibanje prema krivulji.
vijani mehanizam Mehanizam iji su lanovi navojno vreteno i matica.
to je to toplinska obrada?
Toplinski obradu ini niz postupaka kojima se nekoj leguri mijenjaju svojstva tako da se ona u krutom
stanju podvrgne kontroliranom slijedu ugrijavanja i hlaenja da bi se njezina struktura, u odnosu na
poetnu - promijenila. Dakle, osnovni parametri svake toplinske obrade su temperatura i vrijeme, a cilj
ovakvih procesa je promjena strukture koja rezultira promjenom nekih vanih svojstava materijala, kao
to su tvrdoa, ilavost, otpornost na troenje itd.
Kaljenje
Kaljenje je postupak toplinske obrade elika koji se sastoji od zagrijavanja elika na odreenu
temperaturu kaljenja, zadravanja na toj temperaturi i naglog hlaenja pri emu se stvara posebno tvrda
struktura u materijalu koju nazivamo martenzitnom strukturom. Ovo je jedna od najeih toplinskih
obrada elika, a elik nakon kaljenja postaje tvrd, krhak i otporan na troenje.
Kaljenje, arenje i slini postupci provode se na strojnim elementima na nain da se mijenja struktura tih
predmeta po njihovom cijelom presjeku. Ponekad to nije potrebno, ni poeljno pa postoji niz toplinskih i
slinih obrada koje se primjenjuju samo na povrinama tih elemenata kako bi one poprimile potrebna
svojstva. Na primjer, zupanici i slini strojni elementi moraju biti otporni na troenje kako bi njihov
vijek trajanja bio to dulji. Istovremeno, takvi elementi moraju imati i odreenu ilavost da podnesu
udarna optereenja. Zbog toga se na takvim strojnim dijelovima provodi toplinska obrada samo
povrinskih slojeva postupcima modifikacije povrina kao to su cementiranje, nitriranje, boriranje,
karbonitriranje, nitrokarburiranje i sl. U ovu skupinu modifikacija povrinskih slojeva spadaju i
suvremeni postupci prevlaenja strojnih elemenata tankim slojevima raznih karbida i slinih spojeva koji
elementima, u ovom sluaju reznim alatima, daju izvrsnu otpornost na troenje i ostala svojstva potrebna
za dugotrajan i kvalitetan rad.
Primjer povrinske toplinske obrade zupanika i reznih alata modificiranih toplinskim postupcima prevlaenja
Zanimljivo
Pitanja
1. Objasnite pojam toplinske obrade.
2. Koje su osnovne skupine toplinskih obrada?
3. to je kaljenje?
4. to je arenje?
5. emu slue postupci modifikacija povrinskih slojeva strojnih elemenata?
Konstrukcijski metali se dobivaju iz rudae uz upotrebu energije. Iz prirodnih i stabilnih spojeva s malo
energije (taljenjem) proizvedu se isti metali koji su u nestabilnom stanju. Prema zakonima
termodinamike, tako proizvedeni metali tee vratiti se u stabilno - prirodno prvotno stanje. Takvo stanje
se postie korozijskim procesima, prilikom kojih se energija oslobaa, a korozijski produkt je slian
poetnoj rudai.
Korozija izaziva nenamjerno razaranje konstrukcijskih materijala koje nanosi ogromne tete
gospodarstvu. Korozija je danas jedan od vanih imbenika svjetske krize materijala i energije i uzrok je
znatnih gubitaka u gospodarstvu svake zemlje.
imbenici koji uvjetuju koroziju mogu se podijeliti na: kemijske, fizikalne, bioloke i elektrine.
Metali , prema korozijskom ponaanju mogu biti:
a) Kemijska korozija
Do kemijske korozije dolazi uslijed izravnog spajanja atoma metala s atomima sredine koja ga okruuje.
Proces tee tako, da se molekule kisika adsorbiraju na povrinu bakra, raspadaju se u atome (O2 = O +
O), pa atom kisika oduzima elektron dvama atomima bakra (2Cu - 2e = 0-- ) i gradi molekulu bakarnog
oksida (Cu2O). Simboliki izraen proces glasi ovako:
4Cu + O2 = 2Cu2O
Na ovaj nain stvoren molekularni sloj bakrenog oksida proputa kisik pa se korozija nastavlja u dubini.
b) Elektrokemijska korozija
Kod elektrokemijske korozije odigravaju se slini procesi kao kod galvanskog elementa.Galvanski
element sastoji se od jedne Cu i Zn ploe i elektroprovodne tekuine, elektrolita (slika). Ovakav spoj ili
galvanski element stvara elektrini napon. Kada je strujno kolo zatvoreno, onda elektrina struja izvan
elementa tee od pozitivnog pola (Cu) prema negativnom polu (Zn), a u samom elektrolitu od negativnog
prema pozitivnom polu. Cink se kao metal negativnog pola razjeda (troi), a metal pozitivnog pola ostaje
nepromijenjen.
Galvanske elemente mogu stvoriti svi metali, pod uvjetom da se meusobno razlikuju.Dva ista metala ne
stvaraju nikakav napon. Koliki e se napon uspostaviti, ovisi od vrste metala koji obrazuju galvanski
element. Primjerice, element sastavljen od bakra i cinka daje napon od 1,13 Volti (koritenjem elektrolita
odreenog sastava).
Strojarske konstrukcije mogu se zatititi od procesa korozije razliitim metodama.Najei naini zatite
su:
elektrokemijske metode zatite,
zatita od korozije obradom korozivne sredine,
oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama,
zatita odabirom korozijski postojanih materijala,
zatita prevlakama.
Primjer pitting korozija na vozilu Primjer privremene zatite alata i rezervnih dijelova od
korozije metodom konzervacije
Korisni linkovi
Link: http://corrosionjournal.org
Link: http://corrosion.org/
Kljuni pojmovi
To je fizikalno kemijska interakcija izmeu materijala i okolia, iji rezultat
korozija su promjene u svojstvima materijala koja mogu voditi slabljenju nosivosti i
funkcionalnosti konstrukcije.
Proces do kojega dolazi uslijed neposrednog spajanja atoma metala s
kemijska korozija
atomima sredine koja ga okruuje.
elektrokemijska Proces do kojega dolazi kad su u spoju dva metala razliitog naponskog
korozija potencija u prisutnosti elektrolita.
Postupak koji se poduzima u razliitim prilikama kako bi se proces korozije
zatita od korozije
usporio.
Strojno kovanje je moderniji nain kovanja. Omoguava kovanje od najmanjih otkivaka do otkivaka vrlo
velikih dimenzija. Dimenzije otkivka ovise samo o veliini stroja. Postupak moe biti u toplom i
hladnom stanju. Za kovanje u toplom stanju u procesu proizvodnje potrebne su i kovake pei.
Runo i strojno kovanje moe se izvoditi kao slobodno kovanje i kovanje u ukovnjima (kalupima).
Kovanje u ukovnjima
Valjanje
Valjanje je postupak oblikovanja deformiranjem kod kojega se lijevani blok materijala (ingot) proputa
izmeu okretajuih valjaka smanjujui mu presjek. Blok poprima eljeni oblik, a istovremeno se
materijalu poboljavaju mehanika svojstava. Postupak zapoinje valjanjem ingota u poluproizvode.
Valjati se moe u toplom i hladnom stanju. Materijali veeg presjeka valjaju se preteno u toplom stanju,
zbog vee plastinosti i mogunosti puno veih redukcija presjeka te manjih sila i manjeg utroka rada.
Materijali manjeg presjeka valjaju se preteno u hladnom stanju, jer se postie kvalitetnija povrina
proizvoda, uske tolerancije mjera te vea tvrdoa.
Valjanjem se proizvode limovi, trake, folije, ipke, profili, cijevi. Najee se izvodi na strojevima koje
nazivamo valjaonikim stanovima, ali s obzirom na zadanu geometriju traenog proizvoda ili
poluproizvoda, moe se izvoditi i na strojevima specijalnih konstrukcija.
Istiskivanje je postupak obrade deformiranjem koji se provodi u hladnom, toplom ili polutoplom stanju.
Prvenstveno slui za proizvodnju okruglih, etvrtastih i profiliranih ipki i cijevi i to uglavnom iz
obojenih metala (zbog velikih sila uglavnom se ne primjenjuje za eline poluproizvode). Postupak
zahtijeva sirovac visoke kvalitete, a osigurava izradu poluproizvoda sloene geometrije i uskih tolerancija
mjera.
Pitanja
1. Na emu se temelje postupci obrade deformiranjem?
2. Nabrojite neke obrade deformiranjem primjenjive na limovima.
3. to je kovanje?
4. Objasnite proces valjanja.
5. Koja je svrha postupka dubokog vuenja?
6. to se proizvodi postupcima istiskivanja?
Uvod
Industrijski nainjeni tehniki proizvodi esto se sastoje od vie ugradbenih elemenata koji se izrauju u
razliitim vremenima i na razliitim mjestima. Zadatak montae je, da se sustav ugradbenih elemenata
nekog proizvoda sklopi u sustav vee kompleksnosti odreene namjene, u odreenom broju komada, u
jedinici vremena.
Sustav ugradbenih elemenata nekog proizvoda moe se sastojati od dijelova, sklopova i bezoblinih tvari.
Dijelovi su geometrijski odreene tvorevine nastale obradom nekog materijala, iz jednoga komada.
Sklopovi su geometrijski odreene tvorevine sastavljene od najmanje dva ugradbena elementa.
Bezobline tvari su plinovi, tekuine, prakovi i granulat.
Proces montae jest odvijanje radnji potrebnih za sklapanje proizvoda, prema odreenim zakonitostima
(tehnikim, tehnolokim, ekonomskim, sociolokim itd.) Proces montae sastoji se od niza aktivnosti
(uzastopnih ili usporednih) tj. radnji operacija. Ove radnje (operacije), ovisno o obliku montae, izvode
ovjek ili stroj, a s ciljem ostvarenja unaprijed definirane tvorevine (proizvoda).
S obzirom na temeljne initelje (geometrijska i fizikalna svojstva elemenata koji se ugrauju, strukturu
proizvoda, redoslijed sklapanja) definira se montani proces, a sastoji se od tri osnovna dijela:
1. strukture
2. tijeka
3. montanih operacija.
Struktura procesa odreena je strukturom proizvoda, a iskazuje se mogunou podjele procesa, tako da
se dijelovi procesa mogu izvoditi nezavisno jedan od drugoga i vremenski usporedno. Stoga se neki
cjelokupni montani proces dade ralaniti na predmontae i zavrnu montau. Tijek definira slijed
izvoenja montanih operacija. Najvaniji dio montanog procesa su montane operacije. Montane
operacije dijele se prema DIN 8593 u pet skupina.
Proces pripreme, razrada operacija i procesa sastavljanja obuhvaa projektiranje sastavljanja, tj. montae.
Ovaj postupak zapoinje razradom tehnike dokumentacije proizvoda, modela ili prototipa. Temeljem
Pitanja
1. Definirajte pojam procesa montae.
2. Od ega se sastoji montani proces?
3. Kako dijelimo montane operacije?
Kljuni pojmovi
Proces montae jest odvijanje radnji potrebnih za sklapanje
montaa proizvoda, prema odreenim zakonitostima (tehnikim,
tehnolokim, ekonomskim, sociolokim itd.)
Dijelovi su geometrijski odreene tvorevine nastale obradom nekog
dijelovi
materijala, iz jednoga komada.
Sklopovi su geometrijski odreene tvorevine sastavljene od
sklopovi
najmanje dva ugradbena elementa.
Vozaka dozvola
Vozaka dozvola je javna isprava koju je izdalo nadleno dravno tijelo (MUP) i kojom se dokazuje
pravo upravljanja odreenim kategorijama ili vrstama vozila. Vozaka dozvola se izdaje u policijskoj
upravi, odnosno policijskoj postaji. Osoba moe stei pravo na samostalno upravljanje vozilom odreene
kategorije, odnosno dobiva vozaku dozvolu odreene kategorije ako je:
duevno i tjelesno sposobna upravljati vozilom odreene kategorije,
navrila minimalnu starosnu dob,
poloila vozaki ispit za upravljanje vozilom odreene kategorije,
ukoliko je nastanjena u Republici Hrvatskoj te ima prebivalite, prijavljeno boravite na razdoblje
od najmanje 185 dana, uobiajeno prebivalite, koluje se ili ima odobren privremeni ili stalni
boravak.
Kategorije vozila
Vozaka dozvola izdaje se za upravljanje vozilima koja su svrstana u AM, A1, A2, A, B, B E, C1, C1 E,
C, CE, D1, D1E, D, D E, F, G i H kategorije vozila. Detaljnija kategorizacija se nalazi u tablici na kraju
ove lekcije.
Prometna dozvola
Pitanja
1. to je i gdje se izdaje vozaka dozvola?
2. Koji su uvjeti za izdavanje vozake dozvole?
3. Objasnite postupak izdavanja vozake dozvole?
4. to je prometna dozvola?
Korisni linkovi
Link: http://www.mup.hr
Link: http://www.hak.hr
Kategorije vozila
Min. dob
Kategorija Vozila koja pripadaju kategoriji
(god.)
AM - mopedi i motokultivatori 15
- motocikli sa ili bez bone prikolice,radnog obujma motora do 125 cm3 i snage
A1 motora od najvie 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0,1 kW/kg. 16
-motorna vozila na tri kotaa ija snaga nije vea od 15 kW
- motocikli sa ili bez bone prikolice ija snaga ne prelazi 35 kW i iji omjer
A2 snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potjeu od vozila ija je snaga dvostruko vea 18
i vie
- motocikli sa ili bez bone prikolice
- motorna vozila na tri kotaa ija je snaga vea od 15kw
A -minimalna starosna dob za kategoriju A je 24 god.,odnosno 20 godina ukoliko voza 24/20
ima vozaku dozvolu za upravljanje vozilom A2 kategorije najmanje dvije godine
- minimalna starosna dob za vozilo na tri kotaa A kategorije je 21 godinu
- motorna vozila, osim vozila AM, A1, A2, A, F i G kategorije ija najvea
doputena masa ne prelazi 3.500 kg i koja su dizajnirana i konstruirana za prijevoz ne
vie od 8 putnika, ne raunajui sjedalo za vozaa; motorna vozila ove kategorije
mogu biti u kombinaciji s prikljunim vozilom ija najvea doputena masa ne
prelazi 750 kg.
B - motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se kombinirati s prikljunim vozilom ija je 18
najvea doputena masa vea od 750 kg,pod uvjetom da najvea doputena masa ove
kombinacije vozila nije vea od 4250 kg. U sluaju da je najvea doputena masa
takve kombinacije vozila vea od 3500 kg, takvom kombinacijom voza moe
upravljati samo nakon to je poloio ispit za tu kombinaciju vozila iz nastavnog
predmeta Upravljanje vozilom.
- ne dovodei u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotina vozila, spada
BE kombinacija vozila koja se sastoji od vunog vozila kategorije B i prikljunog vozila, 18
pri emu najvea doputena masa prikljunog vozila nije vea od 3500 kg.
- motorna vozila osim onih iz kategorije D1, D ili F, ija je najvea doputena masa
vea od 3500 kg, ali nije vea od 7500 kg i koja su projektirana i izraena za prijevoz
C1 18
najvie osam putnika uz vozaa; motorna vozila u ovoj kategoriji mogu se
kombinirati s prikljunim vozilom ija najvea doputena masa nije vea od 750 kg.
kombinacija vozila koja se sastoji od vunog vozila kategorije C1 i njegova
prikljunog vozila koje ima najveu doputenu masu veu od 750 kg,pod uvjetom da
najvea doputena masa kombinacije vozila nije vea od 12000 kg ne dovodei u
C1 E pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotina vozila, spada: 18
- kombinacija vozila koja se sastoji od vunog vozila kategorije B i njegova
prikljunog vozila koje ima najveu doputenu masu veu od 3500 kg, pod uvjetom
da najvea doputena masa kombinacije vozila nije vea od 12000 kg.
- motorna vozila, osim onih iz kategorije D1, D ili F, ija je najvea doputena masa
C 21/18
vea od 7500 kg.
- kombinacija vozila koja se sastoji od vunoga vozila kategorije C kategorije i
CE 21/18
prikljunog vozila ija najvea doputena masa iznosi vie od 750 kg.
- motorna vozila projektirana i izraena za prijevoz najvie 16 putnika uz vozaa i
D1 ija maksimalna duljina nije vea od 8 m; motorna vozila ove kategorije mogu se 21
kombinirati s prikljunim vozilom ija najvea doputena masa nije vea od 750 kg
- ne dovodei u pitanje odredbe propisa o tipnom odobrenju za dotina vozila spada
D1 E kombinacija vozila koja se sastoji od vunog vozila D1 i njegova prikljunog vozila 21
koje ima najveu doputenu masu veu od 750 kg.
D - spadaju-motorna vozila projektirana i izraena za prijevoz vie od osam putnika uz 24/23/21
Dananji moderni saloni za prodaju i servis vozila opremljeni su informacijskim sustavom (softwerom) i
raunalima (hardverom) pomou kojih:
Otvaraju, prate i ispisuju radne naloge,
Evidentiraju dijelove i potroni materijal ugraen u vozilo,
Evidentiraju zahtijevane i izvrene radove na vozilu,
Evidentiraju vremena prijema i isporuke vozila,
Evidentiraju cijene izvedenih radova i utroenih materijala i dijelova,
Auriraju popis svih klijenata i njihovih vozila,
Ostvaraju brz uvid u trenutno stanje servisu angairanosti i zauzea servisa,
Prate radni uinak po radnicima,
Generiraju i ispisuju veliki broja statistikih izvjetaja za razliite potrebe,
Prate sve vrste i tipove radova unutar servisa,
Prate sve servise na odreenom vozilu i dr.
Dokumentacija vozila
Tehnika dokumentacija
Operativna dokumentacija
Operativna dokumentacija obuhvaa sve dokumente i zapise koji prate odreenu aktivnosti prilikom
servisa ili popravaka vozila.To su:
a) Radni nalog
b) Servisna izdatnica
c) Raun za obavljene usluge
d) Jamstveni list
e) Etikete s potrebnim podacima i sl.
a) Radni nalog
Proces servisa i popravka vozila poinje otvaranjem radnog naloga gdje se upisuju podaci o vozilu (marka
vozila, tip, motor, prijeeni km i dr.), o vlasniku vozila te zahtijevanim radovima. Tijekom servisa, u
radni nalog se dopisuju podaci o ugraenim dijelovima i izvrenom radu. Radni nalog definira,je li rije
o redovnom servisu, servisu u jamstvenom roku, reklamaciji ili o internom servisu ili popravci vozila.
Izraen i odobren radni nalog se uglavnom tiska i daje serviserima kako bi znali na kojem vozilu rade i
to treba napraviti.
b) Servisna izdatnica
Dokument koji se otvara u sluaju potrebe za ugradnjom rezervnih dijelova u vozilo i potronog
materijala, a povezuje se s konkretnim radnim nalogom (uglavnom preko broja radnog naloga).
Dokument koje nastaje nakon obavljenog posla u servisnoj radionici, a u njemu se istiu svi trokovi
rezervnih dijelova sa izdatnice te utroena vremena ispitivanja, popravka i sl. s radnog naloga.
Kljuni pojmovi
Dokumentacija koja se nalazi uz vozila s ciljem da pomogne vozaima i
dokumentacija
serviserima tijekom eksploatacije i koritenja te osnovnog i tehnikog odravanja
vozila
vozila.
tehnika Dokumentacija nuna za obavljanje redovnog odravanja i izvanrednih popravaka
dokumentacija u na vozilu. Namijenjena je radnicima u radionicama, servisima, kao i svima
servisu drugima koji odravaju vozila.
operativna
Obuhvaa sve dokumente i zapise koji prate odreenu aktivnosti prilikom servisa
dokumentacija u
ili popravaka vozila.
servisu
Uvodni dio
Sloenija mjerenja ili istodobno mjerenje vie razliitih veliina, ini odreeno ispitivanje. Na temelju
rezultata ispitivanja,donosi se zakljuak o konstrukcijskim i eksploatacijskim svojstvima ispitivanog
motornog vozila. Postoji mnogo kriterija po kojima se moe napraviti klasifikacija ispitivanja automobila,
a najei su vrsta ispitivanog objekta, namjena ispitivanja, njihov opseg, nain realizacije ispitivanja i sl.
U nastavku se opisuje:
Ispitivanje oneienja okolia
Ispitivanje koionih sustava na vozilima
Pri radu motora SUI u atmosferu se emitira niz tetnih tvari. Najvea koliina tetnih tvari u okoli
dospijeva od ispunih plinova iz automobila nakon procesa izgaranja pogonskog goriva u motoru.
Ispuni plinovi motora sadre vie od stotinu razliitih spojeva. Gotovo svi su otrovni ili tetni. Pri
ispitivanju uglavnom se kontrolira koliina:
ugljinog monoksida CO,
ugljikovodika HC,
duikovih oksida NOx,
estica PM (engl. Particulate Matter),
nemetanskih ugljikovodika NMHC,
a kod motora na prirodni plin i koliina metana CH4.
Euro 1 do Euro 6 nazivi su propisa razliitih stupnjeva strogoe doputenih emisija navedenih tetnih
tvari. Treba napomenuti da se zahtjevi za propisanim emisijama ne bi mogli ostvariti bez odgovarajuih
goriva pa se prateim propisima istovremeno nadzire i kvaliteta goriva.
Emisije tetnih tvari putnikih (kategorija M1) i lakih teretnih vozila (N1) ispituju se tako da se na
posebnom ispitnom ureaju (slika 53.) simulira vonja prema novom europskom voznom ciklusu NEDC
(engl. New European Driving Cycle), slika 1. Ispuni plinovi se pritom hvataju u posebne spremnike
(vree), te se analizira njihov sastav i izraunava se emisija svakog, propisima ogranienog tetnog
sastojka [g/km].
Tablica dolje pokazuje sve propise Euro 1 do Euro 6, ne samo od kad je koji na snazi, nego i
kako su se te granice, u odnosu na poetne limite, mijenjale tijekom kraja prolog i poetkom
ovog stoljea.
Za provedbu ispitivanja ispunih plinova svaka stanica za redoviti tehniki pregled vozila mora imati
propisanu opremu:
Analizator ispunih plinova benzinskih i slinih motora odobrenog tipa. Ureaj mora imati
mogunost analize volumnih udjela plinova: ugljinog monoksida (CO), ugljinog dioksida
(CO2), ugljikovodika (HC) i kisika(O). Ureaj mora imati mogunost izraunav anja faktora
zraka ( faktor) i mogunost mjerenja temperature motora (ulja u kuitu motora ili rashladne
tekuine), te mogunost mjerenja brzine vrtnje (broja okretaja) motora. Svi rezultati mjerenja i
izraunavanja moraju se moi ispisati.
Analizator za mjerenje zacrnjenosti ispuih plinova dizelskih motora odobrenog tipa. Ureaj
mora imati mogunost mjerenja najmanje tri najvea zacrnjenja ispunog plina pri uzastopnim
ubrzanjima neoptereenog motora od brzine vrtnje na praznom hodu do najvee brzine vrtnje i
izraunavanja srednjeg zacrnjenja ispunog plina.
Radni prostor stanice za tehnike preglede u kojima se obavlja ispitivanje ispunih plinova
moraju biti opremljeni ureajem za odsis ispunih plinova.
Ureaj za automatsku obradu podataka s pripadajuim pisaem za ispis zapisnika o ispitivanju
ispunih plinova i voenje evidencije o obavljenim EKO testovima. Sustav za automatsku obradu
podataka mora biti opremljen ureajem za sigurnosnu pohranu podataka.
SW program za automatsku obradu podataka koji omoguuje unos svih mjerenih i izraunanih
parametara rada motora i ispunih plinova, ispis slubenih zapisnika za ispitivanje ispunih
plinova te pohranjivanje svih unesenih vrijednosti.
Kataloge podataka za ispitivanja ispunih plinova u tiskanom i elektronskom obliku
Na koni proces, odnosno na proces zaustavljanja motornog vozila, utjee cjelokupan sustav koji se
sastoji od;
vozaa,
automobila
okolia kojim se vozilo kree (cesta-teren, gustoa zraka, vjetar, i sl.).
Svaka od tih sastavnica konog sustava ostvaruje posebne utjecaje. U ispitivanju konih svojstava vozila
najee se ispituje ureaj za koenje. Ureaj za koenje ( konice vozila ) slue za usporavanje i
zaustavljanje vozila na siguran nai, te zadravanje vozila u mirovanju.Konice izravno utjeu na aktivnu
sigurnost kretanja vozila. Djelotvorne i pouzdane konice omoguuju sigurno zaustavljanje vozila.
Mogunost promjena intenziteta usporenja i ubrzanja vozila utjee na prosjenu brzinu kretanja vozila.
Valjke za ispitivanje konica posjeduje, ne samo svaka stanica za tehnike preglede, nego i svako vee
poduzee za obavljanje prijevoznike djelatnosti, koje u svom voznom parku ima vei broj transportnih
jedinica motornih vozila. Ispitivanjem konica na valjcima mjeri se kona sila na svakom koenom
kotau. Tako se moe odrediti ukupna kona sila, kao zbroj parcijalnih konih sila svakog kotaa.
Poznatim iznosom tako dobivene ukupne kone sile moe se odrediti usporenje koje je njome mogue
realizirati. Naravno, pritom se mora voditi raune da to vrijedi samo za koenje po podlozi koja je istih
tarnih svojstava kao i materijal od kojeg su nainjeni valjci za ispitivanje konica.
Ureaj za kontrolu konica na valjcima sastoji se od dva para valjaka. Svaki par ima svoj pogon i mjerni
lanac. Postavljeni su tako da istodobno mjere sile koenja obaju kotaa na jednoj osovini. Valjci za
ispitivanje konica proizvode se specijalizirano za mjerenje kone sile odreene kategorije vozila, ali i
kao univerzalni ureaji za mjerenje kone sile vie kategorija. Kontrola konica motornog vozila na
valjcima prilagoena je potrebama slubenog tehnikog pregleda. Valjci za ispitivanje konica u
stanicama tehnikog pregleda moraju imati tipno odobrenje i moraju biti umjereni sukladno Zakonu o
mjeriteljstvu.
Valjci su (zbog tehnolokog postupka tehnikog pregleda) smjeteni na kanalu za pregled postroja vozila.
Konstrukcijski su izvedeni tako, da pruaju mogunost ispitivanja:
kone sile na svakom kotau,
nejednolikosti sile koenja na svakom kotau
otpor kotrljanja kotaa.
Slika dolje prikazuje specijalizirane valjke za ispitivanje konica raznih kategorija vozila.
Korisni linkovi
Link: http://www.cvh.hr/propisi-i-upute/pravilnici/zakon-o-sigurnosti-prometa-na-cestama/pravilnik-o-
tehnickim-pregledima-vozila/
Kljuni pojmovi
Pri ispitivanju oneienja okolia kontrolira se koliina ugljinog monoksida
ispitivanje
CO, ugljikovodika HC, duikovih oksida NOx, estica PM nemetanskih
oneienja okolia
ugljikovodika NMHC, a kod motora na prirodni plin i koliina metana CH4.
ispitivanje konih Na koni proces utjee cjelokupan sustav koji se sastoji od vozaa,
svojstava vozila automobila i okolia kojim se vozilo kree.
Glavni cilj obaveznog tehnikog pregleda vozila je smanjiti udio neispravnih vozila na cestama. Na
tehnikom pregledu utvruje se, posjeduje li vozilo sve potrebne ureaje i opremu te jesu li oni u
ispravnom stanju kako bi vozilo bilo ispravno i sigurno sudjelovalo u prometu. Tehniki pregled mora se
redovito obavljati svakih 12 mjeseci. Nova vozila, nakon prvog pregleda, sljedei trebaju obaviti za 24
mjeseca, a zatim svakih 12 mjeseci.
Neobvezni tehniki pregledi izvode se u ovlatenim servisnim radionicama, ali iskljuivo po zahtjevu i
eljama vlasnika. Primjerice, neobvezni tehniki pregled moe se obaviti priliko prodaje ili kupovine
auta, prilikom sumnje u ispravnost i sl.
Servis vozila
Pod nazivom servis vozila podrazumijevaju se sve aktivnosti koje se poduzimaju planski (preventivne)
na vozilima i to nakon isteka nekog od eksploatacijskih resursa (vrijeme, prijeeni kilometri i sl.) kao i
aktivnosti koje se izvode nakon pojave kvara (korektivne) u cilju povratka u njegovo ispravno i
funkcionalno stanje.
Za sva vozila preporua se obavljanje servisa u redovitim razmacima. Moe se obaviti u ovlatenim
servisnim radionicama u kojem struni djelatnici pregledaju vozilo, predlau potrebne popravke i prema
dogovoru s vlasnikom vozila izvode potrebne popravke. Na taj se nain izbjegavaju neugodne situacije i
skuplji kvarovi,ali i istodobno doprinosi svojoj i tuoj sigurnosti u prometu.Redovno servisiranje je uvjet
za trajanje garancije na novim vozilima.
Interval redovnog servisiranja varira od vozila do vozila, kao i dijelovi koje treba zamijeniti ili provjeriti.
Najbolje je da se u servisnoj knjiici za vozilo utvrdi precizno, to i kada treba raditi.Ili da se vlasnik
vozila posavjetujete sa serviserima o potrebnim radovima.
Sve usluge servisa i popravka vozila su uglavnom normirane licenciranim programima i alatima, za svaki
model vozila. Svi dijelovi koji se ugrauju u vozilo, trebaju biti iste kvalitete kao i dijelovi prve
ugradnje, osim kad to vlasnici vozila ne zahtijevaju.
Korisni linkovi
Link: http://www.cvh.hr/tehnicki-pregled/
Link: http://www.hak.hr/
Kljuni pojmovi
Na obaveznom tehnikom pregledu utvruje se, posjeduje li vozilo sve
obavezni tehniki
potrebne ureaje i opremu te jesu li oni u ispravnom stanju, kako bi vozilo
pregled
bilo ispravno i sigurno sudjelovalo u prometu.
ne obavezni tehniki Neobvezni tehniki pregledi izvode se u ovlatenim servisnim radionicama,
pregled ali iskljuivo na zahtjev vlasnika.
U stanicama za tehniki pregled obavljaju se tehniki pregledi kao i
stanica za tehniki
registracija novih vozila, produenje registracije, dijagnostika i ispitivanje
pregled
razliitih ureaja, popravak i ostale usluge.
Podrazumijeva sve aktivnosti koje se poduzimaju planski na vozilima i to
servis vozila nakon isteka nekog od eksploatacijskih resursa kao i aktivnosti koje se izvode
nakon pojave kvara u cilju povratka u njegovo ispravno i funkcionalno stanje.
Zatita na radu, zatita od poara i zatita okolia bitne su aktivnosti koje se trebaju poduzimati u svim
poslovnim procesima. Poslodavac je duan osposobiti radnika za rad na siguran nain i dati mu
informacije i upute vezane uz njegovo mjesto rada i poslove:
prije poetka rada,
kod promjene u procesu rada,
kod uvoenja nove radne opreme ili njezine promjene,
kod uvoenja nove tehnologije,
kod upuivanja radnika na novi posao.
Poslodavci moraju osigurati sve uvjete za siguran rad svojih zaposlenika, odnosno moraju uspostaviti
pouzdan tehnoloki proces u radionicama za popravak vozila. U protivnom se javlja rizik da radnik u
radionici postupi neispravno te svojim postupkom prouzroi nezgodu, koja moe rezultirati ozljedom,
tetom ili nekim drugim gubitkom.
Nezgodama se nazivaju svi neeljeni i nepredvidljivi dogaaj koji mogu imati za posljedicu ozljedu,
profesionalnu bolest, bolest u svezi s radom, materijalnu tetu ili neki drugi gubitak.
Tijekom popravka vozila na radnika u njegovoj radnoj okolini djeluju mnogi imbenici. Kao posljedica
djelovanja tetnih imbenika moe se javiti profesionalna bolest. Ona se moe javiti naglo, nakon
kratkotrajnog djelovanja neke tetnosti ili kao posljedica uzastopnog i dugotrajnog djelovanja
nefiziolokih uvjeta rada, tetnih fizikalnih imbenika (buke,vibracija, zraenja i sl.) kao i nepovoljnih
higijenskih uvjeta na radu.
Za sprjeavanje i smanjivanje broja nesrea na radnom mjestu vano je potivanje i primjena opih
naela zatite na radu:
1. tetne ili opasne postupke treba zamijeniti neopasnim (kada je to mogue)
2. Tamo gdje opasnost ili tetnost ostaje kao nunost u radnom postupku, treba radnika udaljiti iz
dometa opasnosti ili tetnosti( mehanizacijom i automatizacijom proizvodnog procesa);
3. Tek tamo gdje se i to pravilo ne moe primijeniti, primjenjuje se pravilo "svladavanje /
ograivanje" opasnosti ili tetnosti (ventilacijom, hermetizacijom, izolacijom, uporabom zatitnih
naprava);
4. Ako ne moemo primijeniti nijedno od spomenutih naela, treba primijeniti osobna zatitna
sredstva i opremu te odabrati radnika u skladu s traenim posebnim uvjetima ( zdravstvene i
fizike osobine, dob i dr.) te propisivanje postupaka za rad na siguran nain.
Pored navedenih naela i njihove primjene u zatiti na radu vana je primjena Zakona o radu i Zakona o
zatiti na radu. Najvaniji zahtjevi ovih zakona su:
Zatita na radu je obveza poslodavca (organizacija, trokovi, nadzor i dr.),
Radnik mora potivati propise zatite na radu, ponaati se u skladu s njima, ima pravo zahtijevati
da se zatita osigura, a ako nije osigurana- ima pravo odbiti rad,
Za zatitu je odgovoran poslodavac ili njegov ovlatenik,
O zatiti na radu na strunom polju brine strunjak zatite na radu
Radnici izmeu sebe biraju predstavnika povjerenika radnika za zatitu na radu,
Problematika zatite kod poslodavca razmatra se u sklopu Odbora za zatitu na radu.
Zatita okolia
Zatita okolia je skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprjeavanje oneienja i
zagaenja okolia.
U svim procesima rada zatita okolia svodi se na:
zatitu zraka,
zatitu voda,
zatitu tla,
kontrolu uporabe sirovina i prirodnih resursa,
odrivo koritenje energenata,
kontrolu emitiranja energije, npr. topline, radijacije, vibracija i dr.,
odrivo gospodarenje otpadom i
sprjeavanje naruavana estetike okolia.
U svim se procesima rada trebaju identificirati zakonski zahtjevi koji se odnose na njegove aspekte
okolia kako bi se ukljuili u procese realizacije posla kojim se obavlja. Suvremeni pristupi zatiti okolia
u procesima rada danas se temelje na meunarodnim normama ISO 14000. Pristup osigurava
prepoznavanje aspekata okolia i njihov utjecaj na okoli te definiranje politike i ciljeva zatite okolia.
Izrada i realizacija programa u okoliu od zahtjeva od organizacija njihovo usmjeravanja na znaajne
aspekte okolia. Pored toga od organizacija se zahtjeva uvjebavanje radnike za odzive u moguim
izvanrednim situacijama koje mogu imati posljedice po okoli. Proces realizacije poslova nadzire se kroz
interne i eksterne nadzore na osnovu kojih se poduzimaju mjere preventivnog i korektivnog karaktera.
Pitanja
1. Osnovni znaaj zatite na radu prilikom popravke i servisa vozila?
2. Koje su mjere preventivnog djelovanja u smislu zatite od poara prilikom popravke vozila?
3. Najvanije mjere zatite okolia prilikom popravke vozila?
4. to je to suvremeni pristup zatiti okolia?
Kljuni pojmovi
Skup djelatnosti pomou kojih se otkrivaju i otklanjaju opasnosti to
zatita na radu
ugroavaju ivot i zdravlje osoba na radu.
Podrazumijeva planiranje zatite od poara, propisivanje mjera zatite od
zatita od poara
poara te provoenje mjera zatite od poara.
Skup odgovarajuih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprjeavanje
zatita okolia
oneienja i zagaenja okolia.
Osnove dijagnostike
Termin dijagnostika, odnosno dijagnoza,pojavio se najprije u medicinskim znanostima, gdje ima iroko
znaenje. Potjee od grke rijei diagnosis, koja znai prepoznavanje (zakljuivanje) i ocjenjivanje.
Dijagnostika u odravanju treba ustvrditi stanje sustava ili dijela sustava bez njegovog demontiranja, a
poeljno je i bez zaustavljanja.
Okosnica dijagnostike je mjerenje stanja sustava, odnosno mjerenje odabranog parametra. S usporedbom
dijagnostikih parametara (mjerni rezultati), unaprijed definiranim graninim vrijednostima, donosi se
odluka o stanju sustava te je li potrebna zamjena ili popravak nekih komponenti. Ako nije, pokuava se
predvidjeti koliko e dugo sustavispravno raditi.
Provjera stanja moe biti kontinuirana ili periodika. Kontinuirana provjera se vri stalno i obavlja ju neki
ureaj. Periodika provjera obavlja se u pravilnim vremenskim razmacima, a moe ju obavljati ureaj ili
ovjek.
Osnovni princip auto dijagnostike zasniva se na tome, da svaki modul u automobilu (motor, abs,
climatronic itd..) ima memoriju u koju se zapisuju (memoriraju) sve pogreke ili kvarovi koji su nastali
tijekom vonje. Uz pomo dijagnostikog programa mogue je oitati podatke iz memorije i kvar je
vrlo lako pronai, a da se ne ide u detaljniju demontau ili rastavljanje motora.
Princip rada ovakvih sustava moe se usporediti s ovjekom. Svaki sustav ima ulazne ili osjetilne
podatke (to bi kod ovjeka bila njegova osjetila .) Oni se oienjem u obliku analognih elektrinih signala
vode do raunala (kod ovjeka je to mozak) koji obrauje te podatke te donosi zakljuak koji se opet
SENZORI
Memorija Dijagnostiki
Softver
GLAVNO Tester Informacije
RAUNALO RAUNALO
AUTOMOBILA IZVRITELJA
Postupak autodijagnostike
Senzor ili osjetnik (pretvornik) je ureaj koji mjeri fizikalnu veliinu (npr. temperatura, vlanost zraka,
tlak, broj okretaja motora) i pretvara ju u signal pogodan za daljnju obradu (najee u elektrini signal).
Neki od najvanijih senzora u motorima su:
senzor radilice motora TDC senzor (Top dead center sensor)
senzor bregaste osovine CMP senzor
senzor protoka zraka MAF senzor
senzor tlaka zraka MAP senzor
senzor temperature zraka IAT senzor
senzor vibracija unutar motora KNOCK senzor
senzor kisika Lambda sonda
senzor temperature rashladne tekuine - CTS senzor
senzor pozicije leptira gasa TPS senzor (Throttle Position Sensor)
Pitanja
1. Objasnite pojam dijagnostike u odravanju.
2. Koji je osnovni princip autodijagnostike?
3. to su senzori?
4. Koji su najvaniji senzori u motorima?
5. to su aktuatori?
Razvodni mehanizam
Razvodni mehanizam treba omoguiti izmjenu radne tvari u cilindru motora na kraju svakog radnog
procesa. Ta se izmjena, odnosno razvod radne tvari, kod 4T-motora vri iskljuivo pomou ventila,
bregastog vratila i elemenata za prijenos pomaka s brijega na ventil. Usisni ventil treba za vrijeme usisa
propustiti to veu koliinu svjee radne tvari ucilindar, dok ispuni ventil treba tijekom ispuha omoguiti
to potpunije istjecanje ispunih plinova iz cilindra.
Zahtjevi na razvodni mehanizam su vei kod Ottovih motora, jer oni postiu znatno vee brzine vrtnje,
nego Dieselovi motori.Kod Ottovih motora konstrukcija razvodnog mehanizma usko je povezana s
oblikom prostora izgaranja, o kojem ovise najmanji potreban oktanski broj goriva i emisija tetnih tvari u
ispunim plinovima.
1 - bregasto vratilo,
2 - osnovni krug,
3 - brijeg,
4 - podiza,
5 - ipka podizaa,
6 - klackalica,
7 - dra opruge,
8 - osigura,
9 - vanjska opruga,
10 - unutarnja opruga,
11 - vodilica ventila,
12 - tijelo ventila,
13 - glava ventila,
14 - sjedite ventila,
15 - uloak sjedita ventila - osnovni krug,
3 - brijeg,
Osnovni elementi razvodnog mehanizma
a) Sinkronizacija zupanika
Pogon bregastog vratila se realizira zupanicima, kad se ono nalazi blizu koljenastog vratila. U tom je
sluaju pogonski zupanik uvren na koljenastom vratilu, a gonjeni na bregastom. Kako se kod
etverotaktnih motora ventil za svaka etiri takta po jednom otvaraju, tj. za svaka dva obrtaja koljenastog
vratila, bregasto se vratilo obre dva puta manjim brojem obrtaja. Zbog toga zupanik na bregastom
vratilu ima dva puta vei broj zubaca od zupanika na koljenastom vratilu. Da bi se ventili otvarali tono
kad treba, mora se uskladiti (sinkronizacija) obrtanje bregastog, s obrtanjem koljenastog vratila. Za to
slue oznake na zupanicima (slika dolje).
b) Sinkronizacija lananika
U sluaju da je bregasto udaljeno od koljenastog vratila, za pogon se koriste lananici i lanac ili
nazubljeni remen s remenicama. Lananik na bregastom vratilu ima dva puta vei broj zubaca od onog na
koljenastom . Kada koljenasto vratilo nije suvie udaljeno , onda se sinkronizacija njihovih obrtaja
obavlja na taj nain, to se podesi da oznake na lananicima budu jedna prema drugoj, odnosno na pravcu
koji prolazi kroz ose vratila 8 slika dolje).
Ponekad se na motorima auta isti lanac koristi za pogon razvodnika paljenja i pumpe za ulje, pa se za tu
svrhu umee jo jedan lananik ( slika dolje ). Osim toga, kod veih rastojanja vratila, tj. vee duine
lanca, postavlja se zateza i usporiva lanca. Sinkronizacija obrtaja se najee izvodi na taj nain, to se
oznake na lananicima postave prema oznakama na bloku motora, odnosno glavi motora.
Tijekom rada motora, zbog trenja dolazi do troenja lananika i lanaca tj. do njegovog produenja. Zbog
toga je veoma vano da zateza lanca uvijek korektno obavlja svoju funkciju. Kod nekih vozila
proizvoai propisuju povremenu kontrolu i korekciju zategnutosti. Tijekom vremena, produenja lanca
su tolika, da ih zateza ne moe kompezirati pa je potrebno zamijeniti lanac.
Podeavanje zazora u sustavu koji prenosi gibanje od bregova bregastog vratila do ventila (kako se to
popularno, ali pogreno kae podeavanje zazora ventila) provodi se, povremeno, prema uputama
proizvoaa.
Nain podeavanja zazora zavisi od konstrukcije razvodnog mehanizma. Ako je bregasto vratilo u bloku
motora, onda se kontrola zazora obavlja (pomou lisnatog mjerila) na mjestu ( slika dolje ).
Da bi benzinski motor uope radio i davao energiju, u njegov se radni prostor dovodi radna tvar
(mjeavina goriva i zraka). Pripremu radne tvari osigurava poseban ureaj ili tzv. sustav za napajanje. Od
devedesetih godina, vie se ne sreu automobili s ugraenim rasplinjaem, ve samo sa direktnim
ubrizgavanjem, poznatijim kao Fuel-injection. Na slici dolje prikazan je Multi-port Fuel injection sistem,
koji je najzastupljeniji na dananjim automobilima. Multi-port znai da je za svaki cilindar ugraen po
jedan injektor. Kod sportskih automobila moe se naii i na dva injektora po svakom cilindru.
Princip rada direktnog ubrizgavanja goriva vrlo je jednostavan. Iz spremnika vozila pumpa tlai gorivo
preko distribucijske cijevi do injektora. Injektori, koji rade na principu solenoida (elektromagneta),
otvaraju se na odreeno vrijeme, kada se zatvori strujni krug. Elektromagnet otvara dizu (sapnicu)
injektora i dolazi do ubrizgavanja goriva. Vrijeme i trajanje ubrizgavanja odreuje ECU na temelju
podataka prikupljenih od senzora motora. Na kraju distribucijske cijevi ugraen je ventil za kontrolu
pritiska goriva u sustavu. U sluaju vieg pritiska, ventil proputa viak goriva natrag u spremnik vozila.
Ako spremniku vlai s vanjske strane, znai da je probuen (mehaniki ili korozija) i potrebno ga je
zakrpati. U takvim situacijama spremnik se skida s vozila, ostatak goriva se izlijeva i jedno vrijeme se
spremnik ostavlja otvorenim, kako bi gorivo iscurilo,ali njegove pare. Tek poslije se pristupa krpanju
(lemljenje) spremnika.
Zaepljenjem oduke dolazi do smetnji u dopremanju goriva. U sluaju zaepljenja treba pristupiti
odepljenju, vodei rauna da se ne oteti (najee se koristi zrak pod tlakom).
U sluaju da otkae pokaziva koliine goriva, prvo se provjerava, da li na kabelu koji dolazi do
spremnika ima napona ? (pri tom kontakt klju mora biti ukljuen). Ukoliko ga ima, onda se vadi dava iz
spremnika i provjerava, je li klizni otpornik u prekidu? Ukoliko je to u pitanju- kompletan dava
potrebno je zamijeniti novim.
Ukoliko se u spremniku nakupi vea koliina vode, u zimskim uvjetima moe doi do njenog smrzavanja
u spremniku i cijevima, to e ometati ili u cijelosti onemoguiti rad motora. Preporuka je vozilo parkirati
u zatvoren i topli prostor i pristupiti isputanju kompletne koliine goriva s vodom, a nakon togo natoiti
gorivo u spremnik.
Po potrebi se iste sita mehanikog proistaa koji se nalazi izmeu poklopca i gornjeg dijela kuita
pumpe.
Do smetnji u radu pumpe moe doi zbog slabog brtvljenja membrane (destrukcija). U takvom sluaju
treba zamijeniti membranu i pritegnuti vijke izmeu gornjeg i donjeg dijela pumpe.
Kod provjere ispravnosti pumpe dovoljno je odvojiti crijevo za dovod goriva od pumpe do rasplinjaa.
Nakon toga se pokrene motor. Ukoliko gorivo potee, pumpa funkcionira. Meutim, to ne znai da ona
funkcionira ispravno, odnosno da daje dovoljan protok goriva s potrebnim pritiskom.
Za provjeru potpune ispravnosti pumpe treba je skinuti s motora. Na njenu usisnu granu postavlja se
vertikalna cijev duine oko 800 mm, iji se donji kraj uroni u posudu s gorivom. Runo se aktivira
dvokraka poluga, pa ako gorivo ne potee i poslije 12 do 13 punih hodova (gore-dolje), to znai da pumpa
ne funkcionira ispravno. U tom sluaju potrebno je provesti demontau i pronalazak uzroka.
Zrak koji motor usisava sadri i dio praine koja, ako dospije u motor, pomijeana s uljem, predstavlja
abrazivno mazivo koje poveava habanje pokretnih elemenata motora. Zbog toga se zrak, prije ulaska u
motor, mora proistiti. Tu funkciju obavlja proista zraka, koji pored toga priguuje i buku koja se javlja
zbog strujanja zraka kroz usisnu granu.
Kvar na injektorima motora oituje se detonacijama, trenjom motora u praznom hodu, smanjenom
snagom motora, guenjem kod dodavanja gasa, crni dim i sl.. Injektori se iste u ultrazvunoj kadi u svim
reimima rada koristei specijalne tekuine namijenjene za tu svrhu. Nakon ienja, injektori se testiraju
u menzurama gdje se mjeri koliina ubrizgavanja goriva.
Pitanja
1. to treba omoguiti razvodni mehanizam?
2. Koji su glavni elementi razvodnog mehanizma?
3. Objasnite princip rada direktnog ubrizgavanja?
4. Koji su najei kvarovi na spremniku goriva?
5. Nabrojite aktivnosti vezane za odravanje pumpe za gorivo.
Korisni linkovi
Link: www.youtube.com/watch?v=o0dkCRG_lnw
Kljuni pojmovi u
razvodni Treba omoguitiizmjenu radne tvari u cilindrumotora na kraju svakog radnog
mehanizam procesa.
Sustav za podmazivanje
Vjerojatno nije velika mudrost rei da je bilo koji stroj potrebno dovesti na radnu temperaturu te ga na
njoj i odravat,da bi pravilno radio.. Uostalom, i ljudi funkcioniriraju najbolje na 36,6C radne
temperature,a za njezino odravanje pobrine se sam organizam.. Jednako tako i motor automobila
zahtjeva odreene uvjete kako bi mogao dobro raditi.
Naime, pogonski stroj automobila (bilo da se radi o benzinskom ili dieselskom motoru) ustvari je termiki
motor, dakle onaj koji toplinsku energiju pretvara u mehaniki rad. No, ak niti najnapredniji motori s
unutarnjim izgaranjem koje danas poznajemo, nisu odve uinkoviti kada je u pitanju njihova
iskoristivost to je temeljni razlog potrebe za sustavom hlaenja. Konkretno, benzinski motori danas
imaju iskoristivost od tek 25 do 30%. To znai da se ak 70 do 75% energije pohranjene u gorivu
(benzinu) pretvara u (suvinu) toplinu, a ne koristan rad. Nadalje, oko polovine tako nastale topline
naputa motor kroz sustav ispuha, a polovinu preuzima sustav za hlaenja motora. Spomenimo i to da
dieselski motori imaju veu iskoristivost od benzinskih te tako moderni Common Rail pogonski strojevi
imaju iskoristivost od oko 40%.
Sustavi za hlaenje mogu biti izvedeni pomou tekuine ili zraka. U oba sluaja, toplina iz motora
predaje se okolnom zraku. U sluaju hlaenja tekuinom, toplina se od motora najprije predaje tekuini
kao posredniku, a zatim se iz tekuine predaje okolnom zraku. U sluaju zranog hlaenja, toplina se od
motora predaje neposredno okolnom zraku.
Vani elementi sustava za hlaenje tekuinom su: pumpa za tekuinu, ventilator, termostat i hladnjak.
Kod klasinog automobila, etiri izlazne cijevi etverocilindrinog motora spojene su na jednu cijev. Pri
tom dolazi do sudaranja ispunih plinova i oteanog izlaza. Zato se kod jaih motora prakticiraju izvodi
iz ispunih kanala koji se prvo spajaju u jednu cijev s dva cilindra, a tek onda dvije cijevi u jednu to su
cijevi dalje od motora , to je bolji protok plinova.
Noviji automobili koriste katalizator koji je pozicioniran odmah nakon kolektora.Uloga katalizatora je da
reducira emisiju tetnih plinova iz benzinskih i dizel-motora. Kao produkt izgaranja smjese, stvaraju se
opasni i tetni plinovi: ugljini monoksid, HC ugljikovodik i NO i NO2 duikov monoksid i dioksid,
zajedno nazvani NOx. Ovo su tri najopasnija i najtetnija plina koji podlijeu zakonskim regulativama o
emisiji tetnih plinova iz automobila, a katalizator se ugrauje radi njihove redukcije.
Priguni lonci i cijevi u ispunom sustavu izloeni su izrazito tekim uvjetima eksploatacije i termikim
optereenjima. Povremeno zapljuskivanje toplih cijevi i lonaca hladnom vodom s ceste izaziva tzv.
termike okove. S druge strane, zbog kondenzacije vode iz ispunih plinova unutar sustava, njegovi
elementi su izloeni intenzivnoj koroziji. Zbog toga na elementima ispunih sustava dolazi do veih
oteenja koja se jednostavno detektiraju - jaa buka.
Najefikasniji nain popravka je zamjena dotrajalih elemenata- novim.
Korisni linkovi
Link: https://www.pfst.hr/uploads/SUSTAVI%20ODRAVANJA.pdf
Kljuni pojmovi
sustav za
Osigurava prisutnost maziva izmeu tarnih povrina na motoru.
podmazivanje
Moe biti izveden pomou tekuine ili zraka. U oba sluaja toplina iz motora
sustav za hlaenje
predaje se okolnom zraku.
Odvodi ispune plinove iz glave motora gdje plinovi prvo dolaze do
ispuni sustav
kolektora, a zatim , najee preko jedne cijevi- odlaze u zrak.
Goriva
Za pogon motornih vozila najvie se koriste tekua i plinovita goriva.
Izgaranjem goriva u motoru, kemijska energija koju gorivo posjeduje pretvara se u mehaniku,koja slui
za pogon vozila.Oktanska vrijednost goriva najvanija je za njegov pravilan rad i najbolje performanse .
Vano je naglasiti da oktanksa vrijednost goriva nema veze sa snagom goriva, ve je vezana uz
otpornost goriva na samozapaljenje prilikom komprimiranja.Ta pojava poznatija je kao detonacija u
cilindru motora.
Po oktanskoj vrijednosti goriva mogue je odrediti stupanj kompresije motora. Drugim rijeima,
znajui oktansku vrijednost goriva, mogue je znati , koliko ga se moe komprimirati, prije nego doe do
samozapaljenja. Vano je istaknuti da se stupanj kompresije motora u zadnjih 50 godina mijenjao s
poveanjem oktanske vrijednosti goriva. U poetku je bio, primjerice, obini benzin 91 (regular). Zatim
se pojavio benzin 95 (Super 95) pa Super 98. Porastom oktanske vrijednosti goriva, na motorima se
poveavao stupanj kompresije sa 8:1 do 9,5:1 pa ak gotovo i do 12:1 .
Goriva za otto motore s unutarnjim izgaranjem (motorni benzin) koriste se u kombinaciji sa zrakom i to u
odreenom omjeru. Zbog toga benzin treba brzo i lako isparavati te se i lako zapaliti pri startanju motora.
Smjesa benzina i zraka treba to bre i to potpunije sagorjeti u motoru, kako bi se izgaranje odvijalo bez
detonacija te da u produktima izgaranje bude to manje tetnih plinova.
Za ocjenu otpornosti benzina prema detonacijama, koristi se, tzv. oktanski broj. Ugljikovodik (kao
sastavni dio benzina), koji se naziva izooktan, ima veoma veliku otpornost na detonaciju, pa je njegov
oktanski broj 100, a ugljikovodik heptan ima veoma malu otpornost na detonaciju, pa mu je oktanski
broj nula. Mijeanjem ova dva ugljika mogu se dobiti oktanski brojevi od 0 do 100. Postotni sadraj
izooktana u smjesi predstavlja oktanski broj smjese. Primjerice, ako benzin izgara bez detonacija kao i
smjesa od 98% izooktana i 2% heptana, onda je oktanski broj tog benzina - 98.
Kod diesel motora gorivo se obvezno ubrizgava u cilindre u kojima se ve nalazi sabijen i zagrijan zrak, a
paljenje se vri samozapaljenjem.
Diesel goriva imaju nekoliko vanih karakteristika: isparljivost, viskoznost i zapaljivost. Kao i kod
benzina, i ovim gorivima se dodaju razliiti aditivi, kako bi poboljali njihove karakteristike.
Kvaliteta diesel goriva tj. njegova zapaljivost , prikazuje se pomou cetanskog broja. On se odreuje na
specijalnom diesel motoru usporedbom ispitivanog goriva (kojem treba odrediti cetanski broj) i smjese
dva ugljikovodika: cetana i alfa-metilnaftalina. Cetanski broj goriva je brojano jednak postotnom ueu
cetana u smjesi s alfa-metilnaftalinom koja ima istu zapaljivost, u istim uvjetima ispitivanja. Cetanski broj
poeljno je da bude to vei.
Kljuni pojmovi
Vezana je uz otpornost goriva na samozapaljenje prilikom
oktanksa vrijednost goriva
komprimiranja.
Daje informaciju,moe li se gorivo komprimirati, prije nego to
stupanj kompresije motora
doe do samozapaljenja.
detonacija u motoru Otpornost goriva na samozapaljenje prilikom komprimiranja.
oktanski broj Koristi se za ocjenu otpornosti benzina prema detonacijama.
Cetanski broj goriva je brojano jednak postotnom ueu cetana u
cetanski broj smjesi s alfa-metilnaftalinom koja ima istu zapaljivost u istim
uvjetima ispitivanja.
Izuzetno su otporni na detonacije motora (oktanski broj im je od 96
plinska goriva za motore
do 112), pa su veoma pogodni kao goriva za otto motore
Pojam i definicije
Projektiranje i konstruiranje proizvoda podrazumijeva stvaralaki rad strunjaka s namjenom
odreivanja oblika i dimenzija proizvoda.
Projektiranje ima za cilj izradu idejnog projekta proizvoda kao cjeline. Sadri odreivanje glavnih
karakteristika proizvoda, izbor glavnih sastavnih dijelova, njihove osnovne karakteristike i funkcije te
raspored i meusobne ovisnosti. Projektiranje se odnosi na odreivanje i utvrivanje poetnih zahtjeva,
potrebnih za konstrukcijsku razradu budueg proizvoda.
Konstruiranje ima za cilj odreivanje i utvrivanje oblika i dimenzija pojedinih dijelova proizvoda na
osnovi zahtjeva, odreenih u fazi projektiranja.
Svi navedeni zahtjevi meusobno su ovisni, esto u suprotnosti, tako da ih veoma teko uskladiti i
ispuniti. Zadaa konstruktora je,u skladu sa mogunostima,pronai najbolje rjeenje.
Zahtjev funkcionalnosti - kao osnovni zahtjev, odreuju oblike i dimenzije mnogih dijelova proizvoda i
specifian je za svaki proizvod i za svaki njegov dio. Dijelovi proizvoda moraju imati takove dimenzije,
da su sposobni obavljati svoju funkciju- pravilno i sigurno.
Zahtjevi ekonominosti su iznimno vani, jer konkurencija nalae to jeftiniju izradu i eksploataciju
svakog stroja. Sve to poveava trokove proizvodnje, mora biti opravdano poboljanim svojstvima,
duim vijekom trajanja, veim stupnjem pouzdanosti, itd.
Izbor materijala
Izbor odgovarajuih materijala za izradu dijelova proizvoda vana je i odgovorna zadaa konstruktora.
Usko je povezana s funkcionalnou i radnom sposobnou proizvoda. Izbor materijala je ovisan o
svojstvima materijala, otpornosti na habanje i koroziju, svojstvima trenja ... te u velikoj mjeri utjee na
postupak i ekonominost izrade.
Izbor odgovarajueg materijala ,sukladno konstrukcijskom obliku proizvoda, esto je vezan za broj
proizvoda, koje je potrebno izraditi. Pri pojedinanoj proizvodnji, zahtjevi proizvodnje i ekonominost su
manje otri, pa se prednost daje pouzdanosti i funkcionalnosti samog proizvoda. Pri velikoserijskoj
proizvodnji, svi zahtjevi moraju biti struno razmatrani i optimalno rijeeni.
Pitanja
Kljuni pojmovi
projektiranje i Stvaralaki rad strunjaka s namjenom odreivanja oblika i dimenzija
konstruiranje proizvoda proizvoda.
Odnosi se na odreivanje i utvrivanje osnovnih poetnih zahtjeva,
projektiranje
potrebnih za konstrukcijsku razradu budueg proizvoda.
Cilj konstruiranja je odreivanje i utvrivanje oblika i dimenzija
konstruiranje pojedinih dijelova proizvoda na osnovi zahtjeva, odreenih u fazi
projektiranja.
Openito o ispitivanjima
iroka primjena materijala u strojogradnji uvjetuje potrebu za poznavanjem njihovih svojstava koja se
ispitivanjima mogu numeriki izraziti ili standardizirati. Ovisno o tome, to se eli ispitivati, odabiru se i
postupci ispitivanja. Openito, postupci ispitivanja dijele se na ispitivanja metodom razaranja i bez
razaranja. U skupinu ispitivanja razaranjem ubrajamo postupke za utvrivanje mehanikih svojstava
materijala te postupke za utvrivanje njihovih tehnolokih svojstava..
Mehanika svojstva materijala zauzimaju posebno mjesto meu ostalim fizikalnim i kemijskim
svojstvima. Na osnovu njih se dimenzioniraju dijelovi strojeva i ureaja.Pomou mehanikih svojstava
materijala moe se objektivno ocijeniti kvaliteta materijala u prijemnoj i zavrnoj kontroli proizvoda.
Ovakva mehanika ispitivanja materijala provode se na posebno pripremljenim uzorcima (epruvetama) ili
na gotovim proizvodima. U skladu s moguom vrstom optereenja tijekom eksploatacije, uzorci ili strojni
dijelovi optereuju se na vlak, tlak, savijanje, uvijanje ili smik. Ova optereenja mogu biti statika i
dinamika. Kod statikih optereenja (ispitivanja), optereenje se tijekom vremena ne mijenja ili je
njegov prirast vrlo malen, dok se kod dinamikih ispitivanja intenzitet optereenja znaajno mijenja
(veliina, smjer).
Tlano ispitivanje
Savojno ispitivanje
Statiki Ispitivanje puzanjem
Uvojno ispitivanje
Smino ispitivanje
Ova ispitivanja provode se za sve vrste materijala prema preporuenim standardima, a obzirom na uvjete
eksploatacije, mogu se vriti i pri razliitim uvjetima (npr. kod razliitih temperatura).
Ispitivanje tvrdoe
Prema definiciji, tvrdoa predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog drugog stranog tijela.
Prva metoda za mjerenje tvrdoe razvijena je jo poetkom 20. stoljea (Mohsova skala tvrdoe), no za
mjerenje tvrdoe danas, razvijen je itav niz metoda ispitivanja. Unato tome to tvrdoa ne predstavlja
fizikalno definirano mehaniko svojstvo, zbog ega i nije u SI sustavu, mjerenje tvrdoe je jedan od
najrairenijih postupaka na podruju ispitivanja tehnikih materijala. S jedne strane, tvrdoa je u
korelaciji s nekim drugim mehanikim svojstvima (npr. vlana vrstoa), a s druge , mjerenje tvrdoe je
jednostavna metoda ispitivanja te najee nisu potrebni posebno pripremljeni uzorci (ispitivanje se
uglavnom vri na poluproizvodima ili gotovim proizvodima). U strojarskoj praksi najee su metode
ispitivanja prema Brinellu, Vickeru i Rockwelu. Metode ispitivanja nose imena autora koji su ih prvi
primijenili, a temelje se na prodiranju ispitnog penetratora u osnovni materijal te mjerenja geometrije
otiska (povrina kalote ili dubina prodiranja).
Puzanje materijala
Razliiti strojni elementi ili konstrukcije ponekad su podvrgnute djelovanju dugotrajnog i konstantnog
(vlanog) optereenja. Ukoliko takvo dugotrajno optereenje djeluje u uvjetima poviene temperature,
mogua je pojava puzanja materijala. Ovaj toplinski aktivirani proces ispituje se uglavnom na slinim
epruvetama kao i statiki vlani pokus. Ispitivanje se vri pri konstantnom optereenju kod definiranih
temperatura i vremena ispitivanja, na ureajima koje nazivamo puzalicama. Mehanika svojstva koja
karakteriziraju otpornost materijala prema puzanju su granica puzanja i statika izdrljivost.
Umor materijala
August Whler uoio je pojavu loma razliitih dinamikih optereenih dijelova, unato tome to je
nametnuto naprezanje bilo manje od statike granice razvlaenja. Pojava loma takvih dijelova naziva se
umorom materijala, tj. postupno razaranje materijala uslijed djelovanja dugotrajnog dinamikog
(promjenjivog) optereenja. Da bi se sprijeila pojava umora materijala, na podruju ispitivanja
mehanikih svojstava razvijena su mnoga ispitivanja kojima se materijal optereuje dinamiki i na taj
nain imitiraju eksploatacijski uvjeti. Ovakva ispitivanja provode se na umaralicama (pulzatorima), tj.
ureajima koji omoguavaju promjenjivo ili dinamiko optereenje ispitnih uzoraka ili strojnih dijelova.
Kljuni pojmovi
vrstoa je mehaniko svojstvo materijala da prua otpor djelovanju
vrstoa
sile.
Tvrdoa predstavlja otpornost materijala prema prodiranju nekog
tvrdoa
drugog stranog tijela
Iznos udarnog rada loma je pokazatelj ilavosti ili krhkosti
udarni rad loma
materijala.
Puzanje je pojava kada se dugotrajno optereeni materijali, koji su
puzanje materijala pod utjecajem neke konstantne (statike) sile, ovisno o temperaturi,
poinju postupno rastezati.
Umor materijala je pojava postupnog oteenja materijala uslijed
umor materijala
dugotrajnih periodinih promjenjivih optereenja (naprezanja).
Tehnoloki proces
Tehnoloki proces je tono odreeni postupak ( redoslijed ) po kojem se izrauje, pod odreenim
uvjetima, dio (slop, proizvod) iz osnovnog materijala (dijelova, sklopova) s odreenim alatima
(napravama ) na odreenim strojevima (radnim mjestima) u odreenom vremenu. Iz zakona tehnologije
slijedi da e promjenom tehnolokog postupka doi do promjene konanog rezultata pa je zato nuno da
se u proizvodnji strogo provodi propisani tehnoloki proces.
Kao u svakoj znanosti, tako se stalno razvijaju i saznanja o tehnologiji. Jednom postavljeni tehnoloki
proces nije nikakva dogma, ve se stalno mijenja i prilagoava mijenjati novim saznanjima. Jedan od
osnovnih zadataka tehnologa je stalno unaprijeivati tehnoloki proces. Moe se rei da tehnoloki proces
nikada nije tako dobro projektiran, da se ne moe projektirati jo bolje.
Svaki tehnoloki proces mora ispuniti tehnike i ekonomske zahtjeve. Tehniki uvjeti, kao polazna toka,
proizlaze iz konstrukcijske dokumentacije, odnosno funkcije pojedinog dijela sklopa ili stroja. To su
oblik, dimenzije, tolerancije, kvaliteta povrine materijala odreenog sastava i stanja.
Drugi uvjet je ekonomski, koji se ne smije zanemariti. Zahtjeva od tehnologa da uzme u obzir ekonomski
uinak, odnosno iskoritenje. Potrebno je tehniki uvjet ostvariti,uz najmanje trokove. Za projektiranje
Polazni materijal
Polazni materijal treba odabrati tako, da sa to manjim otpadom prilikom obrade, dobijemo dio sa svim
zahtjevima radionikog crtea. Tehnolog treba odabrati takav polazni materijal koji ima najblii oblik. .
Razlikujemo sljedee vrste polaznog materijala:
Profilni poluproizvod materijala
Otkivci
Odljevci
Za izradu pojedinanog dijela potrebna je odreena koliina zadanog materijala. Takva koliina se naziva
normativ materijala koji se moe izraziti u dvije veliine:
netto
bruto normativ materijala.
Netto normativ materijala je ona koliina materijala koju ima izraeni dio prema konstrukcijskoj
dokumentaciji. Gubici materijala koji nastanu kod provoenja tehnolokog procesa nisu ovdje uzeti u
obzir.
Bruto normativ materijala je netto normativ uvean za otpadni materijal kod provoenja tehnolokog
procesa
Kljuni pojmovi
Tono odreeni postupak, redoslijed, po kojem se izrauje pod odreenim
tehnoloki proces uvjetima dio iz osnovnog materijala sa odreenim alatima, napravama, na
odreenim strojevima, u odreenom vremenu.
razrada tehnolokog Tehnoloki proces treba biti tako razraen da na radnom mjestu nema
procesa nepoznanica, potrebno je da sve bude precizno odreeno i definirano.
Tehnoloka dokumentacija je dokumentacija koja nosi sve potrebne informacije i podatke potrebne za
proces proizvodnje kako bi se realizirao odreeni dio (sklop, proizvod, pozicija).
U praksi se najee koriste dvije vrste tehnolokih dokumenata; jedan dokument za cjelokupan proces
izrade predmeta, koji se naziva Tehnoloki postupak ili Postupak izrade ( sadri popis operacija s nunim
podacima za svaku operaciju - redni broj , naziv,radno mjesto i vrijeme ) i niz dokumenata za svaku
pojedinanu operaciju, a nazivaju se Liste operacija ( sadri sve potrebne podatke za izvoenje svake
pojedinane operacije iz tehnolokog postupka ). Primjer jedne tehnoloke karte prikazan je na slici.
Kljuni pojmovi
To je dokumentacija koja nosi sve potrebne informacije i podatke potrebne
tehnoloka
procesu proizvodnje, kako bi realizirao odreeni dio (sklop, proizvod,
dokumentacija
poziciju).
Dokument koji sadri popis operacija sa nunim podacima za svaku
tehnoloki postupak operaciju (redni broj operacije, naziv operacije,radno mjesto i vrijeme
operacije).
Dokument koji sadri sve potrebne podatke za izvoenje svake pojedinane
lista operacije
operacije iz tehnolokog postupka.
t
UKUPNO VRIJEME IZRADE
tpz tk td
tpz tk td
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 133
Pripremno-zavrno vrijeme, tpz
Pod pripremno-zavrnim vremenomtpz podrazumijeva se vrijeme odreeno za pripremu i izvravanje
odreenih radnji, nunih, da se cijelo radno mjesto, tj. stroj, ureaj, alat i radnik, pripremi za izvrenje
zadatka po radnom nalogu. To znai, da u tom dijelu vremena radnik mora upoznati radni nalog, pripadne
tehnoloke podloge i nacrte, preuzeti materijal i alat te pripremiti stroj i na njega, po potrebi, postaviti
radnu pripremu.
Po izvrenoj tehnolokoj promjeni radnog komada, ovim vremenom predviena je i predaja izraevina,
ispunjavanje radne liste, a i dovoenje radnog mjesta u prijanje stanje. Za to je potrebno izvriti skidanje,
ienje i predaju eventualno primijenjene radne pripreme, alata i mjerila. Kako na taj nain ovaj element
vremena u stvari oznaava i pripremne i zavrne radnje pri osposobljavanju radnog mjesta za izvrenje
zadatka, za njega se upotrebljava i potpuno odgovarajui naziv: pripremno-zavrno vrijeme.
tpz= tp + tz
gdje je:
tpz = pripremno-zavrno vrijeme
tp = pripremno vrijeme
tz = zavrno vrijeme
Komadno vrijeme, tk
Druga stavka ukupnog vremena izrade jest komadno vrijeme. Ono oznaava stvarno vrijeme izrade
jednog radnog komada, a pomnoeno s brojem radnih komada (n) daje vrijeme izrade ti.
ti= tk n
gdje je:
ti = ukupno vrijeme izrade
tk = komadno vrijeme
n = broj radnih komada
Dodatno vrijeme, td
Dodatno vrijeme daje se u postocima prema osnovici na koju se primjenjuje, a slui za kompenzaciju
opravdanih gubitaka u radu. Izraava se pomou tri koeficijenta dodatnog vremena i to:
koeficijent naprezanja ili zamora
koeficijent djelovanja okoline
dopunski koeficijent
Pitanja
1. Od ega se sastoji ukupno vrijeme izrade (t), potrebno za izvrenje radnog zadatka?
2. Definirajte pripremno-zavrno vrijeme, tp.
3. to oznaava komadno vrijeme, tk?
4. Kako raunamo ukupno vrijeme izrade, ti?
5. Definirajte dodatno vrijeme, td.
Alati i naprave
Cilj uporabe alata i naprava je olakavanje i ubrzavanje rada. U poetku su to bila vrlo primitivna orua
koja su se razvijala paralelno s razvojem ljudskog drutva i civilizacije. Znaajan pomak u razvoju alata i
naprava zabiljeen je nakon II. svjetskog rata, a tome je znaajno pridonijela masovna proizvodnja
razliitih ureaja i opreme. U masovnoj proizvodnji, vano je minimizirati vrijeme pripreme i proizvodnje
dijelova, a to je mogue kroz:
konstrukciju i izradu alata
standardizaciju
normizaciju.
Vanost alata i naprava oituje se upravo kroz podatak da na njihovu konstrukciju otpada ak do 80%
ukupnog vremena za pripremu proizvodnje novih dijelova.
Alatima nazivamo pomoni pribor ili mehanizme koji se rabe u procesu obrade i kontrole obratka.
Dijelimo ih , prema industrijskim granama u kojima se koriste:
alati za obradu metala
alati za obradu plastinih masa
alati za obradu drva
graevinski alati
poljoprivredni alati.
Naprave su pomagala koja obino slue za prihvat, stezanje, odreivanje meusobnog poloaja te
voenje alata i obratka za vrijeme obrade. Osnovni zadatak naprava je:
brzo i sigurno stezanje obratka
visoka tonost mjera i oblika (zamjenjivost dijelova)
izbjegavanje radnji obiljeavanja i ocrtavanja
mogunost posluivanja vie strojeva
osloboenje posluitelja tekog fizikog rada
smanjenje moguih nezgoda pri radu
bolje iskoritenje strojeva
mogui rad osoba s niom strunom spremom
automatiziranje proizvodnje
Pitanja
1.Koji je cilj upotrebe alata i naprava?
2. to je alat?
3. Kako dijelimo alate prema namjeni?
4. to su naprave?
5. Koji su osnovni zadaci naprava?
Alati i naprave
Alatima nazivamo pomoni pribor ili mehanizme koji se rabe u procesu obrade i kontrole obratka.
Najee ih dijelimo prema namjeni, vrsti tehnologije u kojoj sudjeluju, konstrukciji itd. U strojarskoj
struci mogu se podijeliti, kako je prikazano u tablici :
ALATI
hladni rad <180 C topli rad >180 C
rezanje deformiranje mjerenje kalupi rezanje
Obrada odvajanjem Metala: kalibri ukovnji noevi
estica: savijanje etaloni kokile glodala
noevi duboko vuenje kutnici tlani lijev svrdla
glodala tlano mjerke ekstruzija uputala
svrdla ispreavanje miktometri preanje
turpije provlaenje
razvrtala pile
Polimera:
preanje
Obrada bez
inj. preanje
odvajanja estice:
ekspandiranje
kare
vakuumiranje
sjekai
ekstrudiranje
tance
Tokarski noevi
Tokarki no je osnovni alat za izvoenje tokarenja. To je alat definirane geometrije reznog dijela, s
jednom glavnom reznom otricom. Izrauju se iz brzoreznih elika, tvrdog metala, cermeta, CBN-a,
tehnike keramike, dijamnta u kompaktnoj ili modularnoj izvedbi. Dijelimo ih:
prema vrsti obrade
o gruba obrada
o polugruba obrada
o fina obrada
prema poloaju tokarenja
o vanjsko tokarenje
o unutarnje tokarenje
Glodala
Glodalo je osnovni alat za obradu odvajanjem estina na alatnim strojevima glodalicama. Glodalima se
obrauju unutarnje i vanjske povrine, izrauju rubovi, epovi, depovi, slue za izrezivanje,
prorezivanje, urezivanje, izradu utora, zupanika, lananika, navoja itd. Ba kao i tokarski noevi,
izrauju se od razliitih vrsta materijala, kao kompaktna ili modulna. Dijelimo ih:
prema nainu izrade
o s glodanim zubima
o tokarenim i bruenim zubima
o umetnutim zubima
prema obliku zubi
o ravni
o spiralni
o krini
prema obliku tijela glodala
o valjkasta
o ploasta
o pilasta
o profilna
o modulna
o konusna
o vretenasta
o specijalna.
Ukovnji
Ukovnji su alati (kalupi) za kovanje. Princip kovanja u ukovnjima sastoji se od zagrijavanja sirovca na
potrebnu temperaturu te udaranja kovakog bata sve dok materijal ne poprimi oblik kalupne upljine. S
obzirom na zadanu geometriju strojnog elementa, ukovnji se izrauju kao jednoprolazni ili vie prolazni
alati.
Kokile su metalni kalupi za viekratno gravitacijsko ili niskotlano lijevanje, uglavnom neeljeznih
metala. Proizvodi lijevani u kokilama odlikuju se dimenzionalnom tonou, kvalitetno obraene
povrine te povoljnom mikrostrukturom Lijevanje je ekonomino za izradu sloenih dijelova motora,
vozila i alatnih strojeva u veim serijama. Kokile se sastoje od dvije kalupne ploe i jezgre (prema potebi)
za oblikovanje otvora u odljevku. Jezgre su vie izloene toplinskom i mehanikom optereenju,
seizrauju od legiranog elika za topli rad, a kalupne ploe, obino od sivog lijeva. Izrauju se kao
jednostavne konstrukcije ili s mehanikim ili hidraulikim stezanjima i pokretnim dijelovima.
Naprave
Naprave su pomagala koja obino slue za prihvat, stezanje, odreivanje meusobnog poloaja te voenje
alata i obratka za vrijeme obrade. Obzirom na svoju funkciju, skoro sve naprave se sastoje od sljedeih
konstrukcijskih cjelina: elementi za odreivanje poloaja obratka, elementi za stezanje, elementi za
posluivanje i kuita (nosa naprave). U pravilu se konstruiraju i izrauju za izradu specifinih
elemenata na konvencionalnim strojevima (builice, glodalice, tokarilice itd.) te u serijskoj i masovnoj
proizvodnji u svrhu skraivanja vremena izrade proizvoda (uglavnom pripremno-zavrno vrijeme:
stezanje, otputanje, centriranje itd.).
Pitanja
1. Nabrojite neke alata za topli i hladni rad?
2. Kada se koriste naprave?
Kljuni pojmovi
To je alat definirane geometrije reznog dijela, s jednom glavnom
tokarski no
reznom otricom za izvoenje obrade tokarenjem.
Glodalo je osnovni alat za obradu odvajanjem estina na alatnim
glodalo
strojevima glodalicama.
svrdlo Svrdlo je alat s vie reznih otrica za izradu provrta svih vrsta.
Ukovanj je alat (kalup) za kovanje, tj. izradu elemenata definirane
ukovanj
geometrije.
Kokila je metalni kalupi za viekratno gravitacijsko ili niskotlano
kokila
lijevanje uglavnom neeljeznih metala.
Mjerenje duina jedno je od najeih mjerenja u strojarskoj struci. Izvodi se razliitim alatima, kao to
su ravnala, vrpasti metri, pomina mjerila, mikrometri i sl.
Pomino mjerilo je osnovni alat u strojarstvu. Slui za mjerenje vanjskih mjera, unutarnjih mjera te
dubinskih mjera. Tonost ovog mjernog alata ovisi o pominom dijelu mjerila (nonijusu), a iznosi do
0,02mm. Pomino mjerila razlikuju se prema svojoj namjenu, ali sastoje se od:
nepominog dijela
pominog dijela sa nonijus skalom
krakova za unutarnje i vanjsko mjerenje
dubinomjera
oslonca, vijka (konice)
Pomino mjerilo
pomini dio + nonijus
nepomini dio
dubinomjer
oslonac + konica
krakovi za mjerenje
Pomino mjerilo
egrtaljka
pokretni bubanj + skala
nepokretni bubanj + skala
pokretni trn
nepokretni trn
okvir
Komparatori su mjerila koja prilikom mjerenja pokazuju veliinu odstupanja od mjere. Takva mala
odstupanja pokazuju uveano (na mjernoj skali), gdje se oitavanje izvodi lako.Konstrukcijski se dijele
na:
mehanike
optike
elektrine
pneumatske
hidrauline.
Pomino mjerilo
kuite
mjerna slaka velika
mjerna skala mala
nosa
mjerno ticalo
Jednostruka mjerila
Jednostruka mjerila etaloni, slue za mjerenje i provjeru mjernih instrumenata. To su metalne ploice
koje se izrauju od specijalnog elika, tvrdog metal i sl.. Ploice su obraene vrlo finim obradama,
izrauju se u razliitim dimenzijama kako bi meusobnom kombinacijom dale traenu mjeru ili kao
pomoni dio sloenog mjernog sustava. Obzirom na namjenu, izrauju se u razliitim klasama tonosti.
Tolerancijska mjerila slue za utvrivanje stvarnih mjera u podruju doputenih odstupanja. Koriste se
uglavnom kao kontrolni alati u serijskoj i masovnoj proizvodnji. Dijele se na kalibre i rave.
Kalibri su tolerancijska mjerila za unutarnje mjere cilindrine provrte, esterokutne ili kvadratne
provrte, konuse i unutarnje navoje. Izrauju se za tono odreenu tolerancijsku mjeru kako bi se brzo,
jednostavno i jednoznano mogla odrediti tonost, prilikom brzog mjerenja.
Kalibar za navoje
Rave slue za kontrolu vanjskih mjera osovina, vratila, ravnih mjera i sl.Kao i kalibri, konstrukcijski
su oblikovane tako, da se jednim alatom mogu kontrolirati obje granibne mjere.
ablonska mjerila
ablonska mjerila su radionika mjerila za brzu kontrolu pri radu. U strojarskoj struci najee se
primjenju ablonski mjerni alati za radijuse (unutarnje i vanjske), mjerila za zranost, mjerila za navoje,
mjerila za kontrolu kutova reznih alata itd.
Mjerenje kutova
Mjerenje kutova jo je jedna mjerno-kontrolna operacija koja je vrlo esta pri izradi raznih strojarskih
konstrukcija i strojnih elemenata. Ova se mjerenja izvode sa vrstim mjerilima (kontrola/mjerenje samo
jednog definiranog kuta) ili strojarskim kutomjerima za mjerenje kutova u podruju 0-360 .
Kutnik Kutomjer
Kljuni pojmovi
Mjerenje je usporeivanje veliine s istovrsnom veliinom kao
mjerenje jedinicom mjere, pri emu se dobije stvarna vrijednost koju ima
predmet obrade.
Osnovne
Osnovne karakteristike
karakteristike pneumatskih
pneumatskih sustava
sustava
Glavne
Glavne karakteristike
karakteristike pneumatskih
pneumatskih sustava
sustava su:
su:
tlak
tlak zraka za napajanje 1-15 bar
zraka za napajanje 1-15 bar (uobiajeno
(uobiajeno 77 bar),
bar),
pogonske temperature zraka -10 do 60 0C (maks. oko 200 0C)
pogonske temperature zraka -10 do 60 0C (maks. oko 200 0C)
optimalna
optimalna brzina
brzina strujanja
strujanja zraka
zraka 40
40 m/s,
m/s,
gibanje elemenata: pravocrtno i rotacijsko,
gibanje elemenata: pravocrtno i rotacijsko,
brzina
brzina cilindara
cilindara 1-2
1-2 m/s
m/s (maksimalno
(maksimalno okooko 10
10 m/s),
m/s),
maks. ostvariva sila oko 40
maks. ostvariva sila oko 40 kN,kN,
maks.
maks. snaga
snaga oko
oko 30
30 kW,
kW,
U
U pneumatskim
pneumatskim sustavima
sustavima se
se kod
kod temperatura
temperatura stlaenog
stlaenog zraka
zraka manjim
manjim od -10 00C
od -10 C pojavljuju
pojavljuju problemi
problemi sa
sa
zaleivanjem, dok se kod temperatura iznad 60 0C pojavljuje problem brtvljenja.
zaleivanjem, dok se kod temperatura iznad 60 0C pojavljuje problem brtvljenja.
Simboli
Simboli ii sheme
sheme
Pneumatski
Pneumatski sklopovi
sklopovi ii sustavi
sustavi grafiki
grafiki se
se predouju
predouju pomou
pomou pneumatskih
pneumatskih shema.
shema. Nain
Nain crtanja
crtanja shema
shema ii
simboli
simboli kojima se predouju pojedini pneumatski elementi propisani su normom DIN/ISO 1219. Nie
kojima se predouju pojedini pneumatski elementi propisani su normom DIN/ISO 1219. Nie su
su
dana
dana neka opa objanjenja i pravila za crtanje simbola i shema. Osnovne simbole prikazuje tablica dolje.
neka opa objanjenja i pravila za crtanje simbola i shema. Osnovne simbole prikazuje tablica dolje.
Simbol
Simbol Znaenje
Znaenje simbola
simbola Simbol
Simbol Znaenje
Znaenje simbola
simbola
vod
vod (cijev
(cijev za
za zrak)
zrak) vratilo,
vratilo, osovina
osovina dio
dio
mehanizma
mehanizma
mimoilaenje
mimoilaenje vodova
vodova ventil,
ventil, izmjenjivaili
izmjenjivaili sl.
sl.
spoj
spoj vodova
vodova (rava)
(rava) zglob
zglob na
na poluzi
poluzi ili
ili
kotaina
kotaina ticalu
ticalu
regulacijski
regulacijski (signalni)
(signalni) vod
vod sklop
sklop od
od vie
vie elemenata
elemenata
rotacijski
rotacijski stroj
stroj (kompresor,
(kompresor, napajanje
napajanje (stlaeni
(stlaeni zrak)
zrak)
pumpa, motor)
pumpa, motor)
mogunost
mogunost podeavanja
podeavanja odzraivanje
odzraivanje (atmosfera)
(atmosfera)
zatvoren
zatvoren prolaz
prolaz otvoren
otvoren prolaz
prolaz ss
naznaenim
naznaenim smjerom
smjerom
strujanja
strujanja
Na slici dolje prikazana je shemu napajanja i razvod pneumatskog sustava.Skupina za pripremu zraka
sadri filtar, regulacijski ventil i mazalicu. Glavni vod postavlja se s padom od 1-2% u smjeru strujanja
zraka, kako bi se osiguralo otjecanje kondenzirane vode. Glavni vod treba osigurati ujednaeni tlak, bez
obzira na potronju zraka.
U kompresorima se vri pretvorba mehanike energije u energiju stlaenog zraka, dok se u pneumatskim
motorima obavlja transformacija energije u suprotnom smjeru.
Kompresor za zrak
Spremnik zraka
Uloga spremnika je :
usklaivanje rada kompresora s potronjom
ublaavanje promjena tlaka kod potronje
smirivanje zranih udaraca pri radu klipnog kompresora
izdvajanje ulja i kondenzata iz stlaenog zraka
Prije ulaska u pneumatske ureaje, stlaeni zrak je potrebno pripremiti, tj. potrebno je izvriti:
njegovo proiavanje,
zauljivanje
regulaciju tlaka.
Priprema zraka se izvrava u jedinici za pripremu zraka (slika dolje).Sastoji se od filtra, regulatora tlaka i
mazalice (zauljiva, uljilo). Filtar i regulator tlaka esto se isporuuju kao jedinstveni pneumatski
element.
Pitanja
1. Kako bi definirali pneumatski sustav?
2. to pneumatika koristi rao radni medij?
3. Koje su najvanije karakteristike pneumatskih sustava?
4. Navedite elemente pneumatskog sustava.
5.Koja je namjena kompresora za zrak?
6.Koja je uloga spremnika za zrak?
7.Koja je uloga jedinice za pripremu zraka?
Korisni linkovi
Link:www.boschrexroth.com
Kljuni pojmovi
pneumatski sustav Sustav za prijenos snage s pomou energije stlaenoga plina.
a) Translacijski cilindri
Jednoradni cilindri (slika dolje) vre koristan rad samo u jednom smjeru.Prikljuak zraka nalazi se samo
na prednjoj strani, povratno kretanje najee se ostvaruje oprugom ili teinom tereta.Vre koristan rad
samo u jednom smjeru.
Jednoradni cilindar
Dvoradni cilindri (slika dolje) vre koristan rad u oba smjera. Za pokretanje klipa stlaeni zrak dovodi se
u komoru s jedne strane klipa, a istovremeno se komora na suprotnoj strani mora ozraiti.
Zakretni cilindri (slika dolje) su cilindri iji je radni hod pretvoren u zaokret izlaznog vratila za vei broj
krugova ili samo dio kruga.
Pneumatski motori
Pneumatski motori pretvaraju potencijalnu energiju stlaenog zraka u energiju vrtnje, odnosno
kontinuirano kruno gibanje vratila.
Dijele se na:
klipne motore
lamelaste motore
zupaste motore
turbinske motore
Lamelasti motori (slika dolje) najvie se upotrebljavaju u pneumatici. Komprimirani zrak ekspandira i pri
tome nastaje kruno gibanje rotora. Prostor u kojem zrak ekspandira se poveava pri rotaciji vratila jer je
rotor u kuitu postavljen ekscentrino.
a) Razvodnici
Razvodnici (slika dolje) su ventili koji proputaju, zatvaraju i usmjeravaju tijek radnog medija. Tip
razvodnika, odnosno njegova funkcija, odreeni su:
brojem prikljuaka,
brojem razvodnih poloaja,
nainom aktiviranja
veliinom prikljuaka.
Nain oznaavanja prikljuaka na razvodnicima prikazuje tablica dolje, a slika u nastavku prikazuje jedan
tip razvodnika.
b) Protoni ventili
Namjena protonih ventila je regulacija protoka fluida ime posredno djeluju i na druge veliine koje
zavise od protoka, odnosno brzine stlaenog zraka. Protoni ventili (slika dolje) zovu se jo i priguni
ventili.Priguni ventili slue za kontrolu brzine klipa cilindra.
Protoni ventil
c) Zaporni ventili
Zaporni ventili (slika dolje) ne doputaju protok u jednom smjeru (zatvaraju), a proputaju u suprotnom..
Poveanje tlaka na izlaznoj strani potpomae zapornu funkciju (brtvljenje).
Zaporni ventili se mogu podijeliti na:
nepovratni ventili
uvjetno zaporni ventili (logiki I)
naizmjenino zaporni ventili (logiki ILI)
brzo-ispusni ventili
Zaporni ventil
d) Tlani ventili
Tlani ventil (slika dolje) utjee na tlak u sustavu ili dijelu pneumatskog sustava te slui za upravljanje i
regulaciju tlaka, kao i za niz drugih funkcija, zasnovanih na tlaku.
Prema funkciji tlani ventili dijele se na:
ventile za ograniavanje tlaka,
redoslijedne ventile i
redukcijske ventile.
Spacijalni pneumatski elementi su skupina elemenata koje se po svojoj funkciji ne mogu svrstati u
pneumatske upravljake elemente. U praksi postoji veliki broj tih elemenata, a najvaniji su:
vakumski ureaji za prihvat,
pneumatski bezkontaktni senzori,
pneumatski indikatori,
pneumatski pretvara signala,
pneumatski brojai,
pneumatski vibratori,
ispuhivai,
tlani kontaktni senzori,
tlani kontaktni senzori,
pomoni elementi itd.
Pitanja
1. Koja je glavna zadaa izvrnih elemenata pneumatskih sustava?
2. Prema nainu kretanja kako se mogu podijeliti izvrni elementi pneumatskih sustava?
3. to su pneumatski motori i kako se dijele?
4. Za to se koriste upravljaki elementi pneumatike?
5. to su razvodnici?
6. Objasnite funkciju protonih, zapornih i tlanih ventila?
Korisni linkovi
Link: http://hydraulicspneumatics.com/
Kljuni pojmovi
izvrni elementi
Pretvaraju energiju stlaenog zraka u mehaniki rad.
pneumatskih sustava
Pneumatski motori pretvaraju potencijalnu energiju stlaenog zraka u
pneumatski motori
energiju vrtnje, odnosno kontinuirano kruno gibanje vratila.
Imaju zajedniki naziv ventili, a to su ureaji koji slue za pokretanje,
upravljaki elementi
zaustavljanje, usmjeravanje protoka fluida (tlanog medija, te za regulaciju
pneumatskih sustava
protoka i tlaka.
Za pokretanje vozila potrebna je snaga motora ugraenog u vozilo. Ta se snaga prenosi do pogonskih
kotaa tansmisijskim ureajima (transmisijom). Transmisija se sastoji od spojke, mjenjaa, kardanskog
vratila, diferencijala i poluosovina.
Spojka
Spojka je naprava za meusobno spajanje vratila. Ona spaja motor s ostalim dijelovima transmisije
vozila. Spojka omoguuje:
prijenos okretnog momenta s motora na mjenja
prekid tijeka snage s motora na mjenja
lagano i meko pokretanje vozila
Izravnim spajanjem koljenastog vratila s transmisijom ne bi bilo mogue mijenjati odnose prijenosa
okretaja motora i pogonskih osovina. Stoga, na spoju motora s transmisijom vozila potreban je spojniki
sklop koji se zove spojka. Spojniki set motora ili spojka sastoji se od:
kuita spojke (korpa)
tanjura spojke (disk ili lamele)
potisnog leaja
potisne ploe
Kuite spojke spojeno je sa zamanjakom vijcima, a unutar njega je smjetena potisna ploa i tanjurasta
opruga. Tanjur spojke prenosi okretni moment sa zamanjaka i potisne ploe na vratilo spojke (ulazno
vratilo mjenjaa).
Potisni leaj odvaja nerotirajuu potisnu vilicu od rotirajue tanjuraste opruge. Tako prenosi potisak
vilice na tanjurastu oprugu, uslijed ega dolazi do odvajanja potisne ploe i prekida tijeka snage. Potisna
ploa spojena je s kuitem spojke.
Mjenja
Mjenja je sklop osovina i zupanika meusobno povezanih i smjetenih u mjenjakoj kutiji. Mjenja je
s jedne strane povezan na vratilo spojke (ulazno vratilo), a s druge strane s pogonskom osovinom vozila,
odnosno kardanskim vratilom (izlazno vratilo).
Mjenja
Polugom se odabire prijenosni omjer (tzv. brzina) unutar mjenjaa. Ovisno o odabranom prijenosu,
odnosno uzubljenom paru zupanika, na izlaznom vratilu se dobije eljeni broj okretaja i snaga u odnosu
na motor. Prilikom odabira prijenosnog omjera, jedan snop zupanika unutar mjenjaa mora mirovati,
odnosno cijela transmisija od kotaa do motora ne smije biti u spoju. To omoguuje spojka.
Diferencijal
Diferencijal omoguuje prijenos okretnog momenta i pri razliitim brzinama vrtnje pogonskih kotaa.
Razlika u kutnim brzinama javlja se:
pri kretanju vozila u zavoju
na neravnoj podlozi
pri razliitim promjerima kotaa
Pitanja
1. Zbog ega se ugrauju prijenosnici snage u vozila?
2. to sainjava transmisiju vozila?
Kljuni pojmovi
prijenosnici snage Elementi koji omoguuju prijenos snage.
transmisija Omoguuje prijenos snage i okretaja s motora na kotae vozila.
spojka Naprava za meusobno spajanje i razdvajanje vratila.
Sklop osovina i zupanika meusobno povezanih i smjetenih u
mjenja
mjenjakoj kutiji.
diferencijal Sklop zupanika koji omoguuje skretanje vozilom u zavoju.
Za pokretanje eljeznikog vozila potrebna je snaga motora ugraenog u vozilo. Ta se snaga prenosi do
pogonskih kotaa mehaniki, hidraulini ili elektrini.
Mehaniki prijenosnik snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi mehanikim putem.
Osnovni nain prijenosa je trenjem i oblikom, s neposrednim i posrednim dodirom pogonskog i gonjenog
lana.
Hidraulini prijenos snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi hidraulikim putem,
odnosno uz pomo tekuine ulja.
Elektrini prijenosnik snage je prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi elektrinim putem.
Kod mehanikog prijenosnika snage, snaga se prenosi preko motora, glavne spojke, mjenjaa, kardanskih
vratila i osovinskog prijenosa na kotae. Mehaniki prijenos uz pomo zupanikoga mjenjaa s tarnom
ili hidrodinamikom spojkom prikladan je samo za industrijske lokomotive malih snaga.
Kod hidraulinog prijenosnika snage, snaga motora se prenosi preko kardanskog vratila na
hidrodinamiki mjenja, a od njega preko kardanskih vratila i glavnih prijenosnika na pogonske kotae.
Najznaajniji dio hidraulinog prijenosnika snage je hidrodinamiki mjenja.
To je automatski mjenja koji u sebi ima hidrodinamiki pretvara okretnog momenta,koji automatski
poveava okretni moment. Pretvara okretnog momenta je dodatni mjenja koji djeluje prije nego se
pogonska snaga motora prenese do mehanikog mjenjaa. Hidrodinamiki pretvara okretnog momenta
sastoji se od pumpnog i turbinskog kola i fiksnog usmjerenog kola (reaktora). U dijelu koji preuzima
snagu( pumpno kolo ), pretvara se mehanika energija u energiju strujanja. U turbinskom kolu, se
zakretanjem i usporavanjem same tekuine, ponovno dobiva mehanika energija. Okretni moment koji se
dobije u turbinskom kolu ovisi o stupnju okretanja ulja. Zakretanjem ulja, mijenja se moment turbine.
Moment turbine je najvei kad se turbina ne okree i pada s poveanjem broja okretaja motora.
Hidrodinamiki mjenja; 1. pumpa, 2. reaktor, 3. turbina, 4. blokada spojke, 5. kuite, 6. prsten, 7. brtveni prsten
Pumpa je uvrena na koljenasto , a kuite na kardansko vratilo. Pri pokretanju vozila turbina i reaktor
stoje, a pumpno kolo se okree brojem okretaja motora. Ulje struji iz pumpnog prema turbinskom kolu i
predaje mu energiju. Turbinsko kolo se poinje okretati kada se na njemu stvori okretni moment,koji
nadjaa otpore na vratilu mjenjaa (vratilu spojke). Mehaniku energiju motora preuzima ulje, koje
strujanjem preko lopatica turbine, dobivenu kinetiku energiju predaje pogonskoj transmisiji.
Klasino ustrojstvo elektrinog prijenosnika snage i gibanja: 1-pogonski stroj; 2-generator istosmjerne
struje; 3-upravljaki i regulacijski dio; 4-motor istosmjerne struje; 5-radni stroj
Pitanja
1. Koja je uloga prijenosnika snage na eljeznikim vozilima?
2. Na koje naine se moe prenositi snaga kod eljeznikih vozila?
Kljuni pojmovi
mehaniki prijenosnik
Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi mehanikim putem.
snage
hidraulini prijenosnik
Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi hidraulikim putem.
snage
elektrini prijenosnik snage Prijenosnik snage kod kojeg se snaga prenosi elektrinim putem.
Benzinski (Otto) motori dobili su naziv po njihovom izumitelju Nicolasu Augustu Ottu koji je 1876.
godine prvi puta demonstrirao etverotaktni benzinski motor kakvog danas poznajemo u njegovoj
osnovnoj koncepciji.
U benzinskim motorima izgara gorivo i stvara energiju potrebnu za gibanje. U benzinskom se motoru,
benzinske pare mijeaju sa zrakom i pale iskrom. Smjesa zraka i benzina izgara eksplozivnom brzinom, a
zagrijana se smjesa plinova brzo iri. U veini benzinskih motora to irenje pokree klip kroz cilindar, a
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 157
gibanje klipa pokree vratilo motora te se tako, pravocrtno gibanje pretvara u kruno (rotacijsko). Kod
veih se motora, naizmjence, pali smjesa u nekoliko cilindara, jer se tako dobiva jednoliniji zakretni
moment. U rotacijskom benzinskom motoru, koji nema cilindara, plinovi izravno okreu rotor.
Dvotaktni motor
Dvotaktni motor je najjednostavniji benzinski motor, a nalazimo ga u mopedima, vanbrodskim
motorima, lananim pilamama pa ak i nekim malim automobilima. Njihov radni ciklus ima dva takta.
Najprije se die klip u cilindru, koji zatim sabija smjesu goriva i zraka u prostor pri glavi cilindra.
Istodobno se, s donje strane cilindra, usisava nova zapaljiva smjesa. Komprimirana smjesa pali se iskrom
koju stvara struja visokog napona pa zagrijani plinovi vraaju klip niz cilindar. To gibanje je drugi ili
radni takt motora. Sputanje klipa potiskuje svjeu gorivu smjestu kroz dovodni kanal koji vodi do
prostora iznad klipa. Ta svjea smjesa
izbacuje izgorjele plinove kroz ispuh, a zatim biva sabijena dizanjem klipa.
Naavi se u gornjem poloaju, klip zatvara izlazne otvore, tako da plinovi, koji se ire, ne mogu izai.
Taj se otvor otvara kad se klip nae u donjem poloaju. Klip svojim gibanjem otvara i zatvara i otvore za
dovod zraka i goriva, kao i dovodni kanal.
Sputanje klipa okree, tzv. koljenasto vratilo, a ono opet, u povratnom taktu podie klip. Za koljenasto
je vratilo privren zamanjak (to masivniji to je broj klipova manji) koji nastavlja okretati vratilo i kad
klip doe u donji poloaj. Zamanjak pretvara izboje energije silaznoga klipa u prilino glatko,
kontinuirano gibanje, a on zapravo i vraa klip, diui ga u cilindru, u drugom dijelu svakog ciklusa.
Dvotaktni motori su razmjerno jeftini, ali su prilino nedjelotvorni pretvarai energije goriva u mehaniku
energiju. Zbog toga mnogi vei motori imaju efikasniji, etverotaktni ciklus.
etverotaktni motori
Kod etverotaktnih motora klip se giba u etiri takta. Prvi takt je sputanje klipa, tzv. takt usisavanja, u
kojem se smjesa goriva i zraka usisava u prostor iznad klipa. Potom se klip, u taktu kompresije, podie i
tlai smjesu. Sabijena se smjesa pali elektrinom iskrom, nakon ega u treem ili radnom taktu, zagrijani
plinovi guraju klip prema dolje. Potom se klip die jo jednom, ovaj put da istisne sagorjele plinove.
Nakon etvrtog takta, tj. takta ispuhivanja, itav se slijed ponavlja.
Iako je etverotaktni motor djelotvorniji od dvotaktnog, i u njemu se samo oko treina energije goriva
pretvara u korisnu energiju gibanja. Ostatak se rasipa. Najvei dio energije odlazi iz motora s toplinom
ispunog plina i hlaenjem motora tekuinom ili zrakom. Manji dio energije troi se za pogon pomonih
ureaja, primjerice ventilatora, generatora struje, crpke za podmazivanje i slino.
Danas etverotaktni motor ima vrlo iroku primjenu. Izrauje se u raznim veliinama; od vrlo malih
motora (za modalarstvo), pa do motora od nekoliko tisua kW. Najpoznatija i vjerojatno najrairenija
primjena je u automobilskoj industriji.V
Velika primjena etverotaktnih motora je na brodovima i brodicama, kao porivni motori ili kao agregati
za elektrinu energiju. Vei etverotaktni motori se upotrebljavaju na brodovima, gdje im jo uvijek otru
konkurenciju ine dvotaktni motori, koji jo uvijek imaju vei stupanj iskoritenja.
Rotacijski motori
Da bi se izbjeglo potresanje motora i da bi ga se pojednostavilo, uinjeni su mnogi pokuaji da se
konstruira takav motor koji ne bi imao dijelove koji se povratno gibaju. Od tih je strojeva najpoznatiji
Wankelov rotacijski motor. On radi isto kao i etverotaktni motor, ali irenje zapaljene smjese pokree
trostrani rotor koji se kruno giba, uvijek u istom smjeru.
Prvi automobil s Wankelovim motorom pojavio se na tritu 1964. godine. Cilj proizvodnje takvog
motora sastojao se u tome da se, zahvaljujui dijelovima koji se kruno gibaju, smanje potresanja
(vibracije) motora te da se smanji potronja goriva. Meutim, Wankelovi motori imaju svoje nedostatke.
(sloenu gradnju brtvenih letvica ). Dananji Wankelovi motori troe vie goriva nego klipni motori, ali
su, s druge strane, laki i jednostavniji. U dananje se automobile izuzetno rijetko ugrauju.
Kljuni pojmovi
Otto (benzinski) U benzinskim motorima izgara gorivo i stvara energiju potrebnu za gibanje.
motor
Dvotaktni je motor najjednostavniji benzinski motor, a nalazimo ga u
dvotaktni motor mopedima, vanbrodskim motorima, lananim pilama, pa ak i nekim malim
automobilima.
Kod etverotaktnih motora klip se giba u etiri takta. Najpoznatija i
etverotaktni motor
najrairenija primjena je u automobilskoj industriji.
Wankelov rotacijski On radi isto kao i etverotaktni motor, ali irenje zapaljene smjese pokree
motor trostrani rotor koji se kruno giba uvijek u istom smjeru.
Diesel motor patentirao je Rudolf Diesel 1892. godine. Teoretski, rad benzinskog i diesel motora vrlo je
slian. U oba sluaja radi se o motorima s unutarnjim sagorijevanjem koji pretvaraju kemijsku energiju
goriva u mehaniku. Razlika je u nainu sagorijevanja.
Princip rada
Kod benzinskih motora, smjesa goriva i zraka sabija se u drugom taktu motora i zapaljuje iskrom. U dizel
motorima, zrak se sabija u drugom taktu, nakon ega se ubrizgava gorivo i dolazi do samozapaljenja
smjese, uslijed visoke temperature komprimiranog zraka. Tlaenjem zraka u taktu sabijanja na vrlo visoki
stupanj odnosa kompresije (do 25:1) postie se dovoljno visoka temperatura (cca 700C) za
samozapaljenje smjese nakon ubrizgavanja goriva. Velika efikasnost diesel motora razvijena je teorijom
koja potvruje da se visokoenergetsko diesel gorivo bre i djelotvornije vee s molekulama kisika koje su
kompaktne u stlaenom zraku.
Dakle, umjesto smjese goriva i zraka, u diesel motor, kroz usisnu granu- ulazi samo zrak. U tono
definiranom vremenu (moment paljenja) neposredno prije dolaska klipa u gornju mrtvu toku, u taktu
sabijanja,, pod pritiskom se ubrizgava gorivo kroz injektor u cilindar motora. Kod dizelskih motora
postoje dvije vrste injektora, mehaniki i elektromagnetski. Mehaniki injetori otvaraju se pod pritiskom
goriva koje tlai mehanika pumpa visokog pritiska, jo poznata kao Bosch (bo)-pumpa.
Mehaniki injektori
Na gornjoj desnoj slici mehanikog injetora, crvenom bojom oznaen je ulaz goriva. Pod tlakom od cca
120 bara, gorivo e potisnuti oprugu i doi e do ubrizgavanja. Opruga je tono kalibrirana za svaki tip
motora, odnosno injektora, kako bi mogla propustiti gorivo pod tono
definiranim tlakom. Viak goriva vratit e se u rezervoar kroz odvode na gornjem dijelu injektora.
Pored tlaenja goriva, ova pumpa ima zadau distribucije goriva na injektore po redoslijedu paljenja, kao
i odreivanje trajanja ubrizgavanja goriva, ovisno o akceleraciji motora. Slino opisanom razvodniku
Kod indirektnih sustava, gorivo se ubrizgava u pretkomoru. Tlaenjem zraka, u komori se stvara vrtlog.
Prilikom ubrizgavanja, gorivo e se ravnomjerno mijeati s komprimiranim zrakom. Motori u kojima
dolazi do ekspanzije smjese u pretkomorama, rade puno tie i meke od motora s direktnim
ubrizgavanjem goriva.
Motori s direktnim ubrizgavanjem goriva, postiu vei radni efekt, pa im je i potronja goriva manja.
Kod direktnog ubrizgavanja, injektor ubrizgava gorivo direktno u cilindar motora, odnosno u ekspanzijski
prostor, koji se nalazi u samom klipu motora.
Grija smjese
Grija smjese se koristi samo za paljenje motora dok je hladan. Naime, temperatura koja se postie
tlaenjem zraka, gubi se preko hladnih stijenki klipova, cilindara i glave motora. Kako bi dolo do
potrebne temperature za zapaljenje smjese; koriste se grijai.
Za razliku od nekadanjih modela vozila, dananji automobili imaju ugraene tajmere (timer), odnosno
mjerae vremena ukljuenosti grijaa. Oni su povezani sa senzorom temperature motora i tako mogu
precizno odrediti potrebu za zagrijavanjem smjese. Motori s direktnim ubrizgavanjem goriva, uglavnom
se mogu pokrenuti bez uporabe grijaa. Obzirom na koncepciju ekspanzijskog prostora, manji je gubitak
temperature. Poveani stupanj kompresije, jai pritisak goriva na injektorima i atomizacija ubrizganog
goriva, takoer e pospjeiti paljenje hladnog motora bez grijaa.
Grija smjese
Common Rail
Dananja dizelska vozila upotrebljavaju Common rail sustav ubrizgavanja goriva. Vrijeme i trajanje
ubrizgavanja determinira kontrolna jedinica. Isto kao i kod benzinskih motora, kontrolna jedinica vrlo
precizno odreuje moment ubrizgavanja, kao i potrebnu koliinu goriva, kalkulirajui na osnovu
prikupljenih podataka senzora motora. Za sami poetak, ovakvim nainom ubrizgavanja goriva,
eliminirana je vrlo komplicirana i skupa pumpa visokog pritiska. Sada se koristi jednostavnija pumpu vrlo
visokog i konstantnog pritiska (1200-2000 bara). Takoer su eliminirana metalna crijeva od pumpe do
injektora. Umjesto njih, koristi se Common rail, odnosno zajednika cijev visokog pritiska, koja povezuje
sve injektore motora.
Kljuni pojmovi
To je motor s unutarnjim sagorijevanjem koji pretvaraju kemijsku energiju
Diesel motor
goriva u mehaniku.
Klipna pumpa ima ugraenu bregastu osovinu koja, u tono odreeno vrijeme,
klipna pumpa
podie klipie unutar pumpe i tlai gorivo u svaki injektor.
Ova pumpa tlai gorivo rotacijom rotora unutarnje i distribuira ga na
rotacijska pumpa
injektore,u tono odreeno vrijeme.
Klipni mehanizam
Klipni mehanizam je mehanizam koji pretvara pravocrtno gibanje klipa, preko klipnjae, u kruno
gibanje koljenastog vratila.
Klipni mehanizam
Klip je dio klipnog mehanizma koji je odgovoran za kvalitetno i postojano tlaenje smjese, kao i
preuzimanje sile potiska u radnom (ekspanzijskom) taktu. Klip mora odvojiti prostor izgaranja od kuita
koljenastog vratila, tijek izgaranja (radni takt) pretvoriti u silu te ga preko klipnjae i koljenastog vratila,
predati kao okretni moment i toplinu s ela klipa prenijeti na stjenke cilindra. Dananji klipovi izrauju se
od legure aluminija i drugih metala. Klipni prsteni su elastini prsteni koji lee u ljebovima na klipu, a
moraju sprijeiti izlaenje plinova iz prostora iznad klipa u kuite koljenastog vratila.
Klipnjaa je dio klipnog mehanizma koji povezuje klip s koljenastim vratilom. Zadatak klipnjae je
tijekom usisa, kompresije i ispuha pretvoriti okretni moment s koljenastog vratila u silu i predati je klipu.
Tijekom ekspanzije, klipnjaa mora preuzeti silu s klipa i prenijeti na koljenasto vratilo.
Koljenasto vratilo je dio klipnog mehanizma poznato jo i kao radilica. Koljenasto vratilo pretvara silu s
klipnjae u okretni moment te pretvara pravocrtno gibanje u rotaciju. Prenosi svu snagu motora na
transmisiju vozila. S obzirom na velika naprezanja, koljenasto vratilo je izraeno od elika oplemenjenog
kromom i molibdenom.
Blok motora
Blok motora je osnovni dio motora koji objedinjuje i nosi sve funkcijske sklopove motora. Blok motora
obuhvaa cilindre, rashladni plat i kuite klipnog mehanizma. On sprjeava izlaz radnog medija,
rashladnog sredstva i maziva, a takoer sprjeava ulaz praine, vlage i prljavtine. U pojedinim
sluajevima blok slui i kao nosivi dio konstrukcije vozila (npr. kod traktora, motocikla, formule itd.).
Blok je ujedno i najtei dio motora te se smanjivanjem upravo njegove mase, moe najvie smanjiti masa
cijelog motora.
Blok motora
Postoji vie podjela i konstrukcijskih izvedbi bloka motora. Danas se najee ugrauju cilindarski
blokovi i blokovi s uloenim cilindarskim kouljicama. Kod cilindarskih blokova, blok motora izliven
je od elika i u njega su upreani cilindri. Nakon upreavanja, cilindri se strojno obrauju na toan
promjer klipa. Na bloku su izliveni i obraeni svi prihvati za ostale dijelove motora, kao i kanali za
cirkulaciju rashladne tekuine. Nedostatak ovih blokova je njihova velika masa. Pojedini proizvoai
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 165
automobila ne upreavaju cilindre u blok motora, ve ih postavljaju naknadno kao zasebne sklopove.
Takvi blokovi poznati su pod nazivom blokovi s cilindarskim kouljicama.
Za razliku od prethodnog tipa bloka motora, ovaj ima nekoliko prednosti. Kao prvo, mogue je izliti blok
od aluminija, to znatno smanjuje teinu motora. Nadalje, nakon dotrajalosti cilindara nije ih potrebno
brusiti na vei promjer ili promijeniti cijeli blok ako se ne moe vie brusiti, ve se jednostavno promijeni
cilindarska kouljica.
Pitanja
1. to je klipni mehanizam?
2. Navedite dijelove koji sainjavaju klipni mehanizam.
3. to je blok motora?
Kljuni pojmovi
Pretvara pravocrtno gibanje klipa preko klipnjae u kruno gibanje
klipni mehanizam
koljenastog vratila.
Dio klipnog mehanizma koji je odgovoran za kvalitetno i postojano
klip
tlaenje smjese.
klipnjaa Dio klipnog mehanizma koji povezuje klip s koljenastim vratilom.
Pretvara silu s klipnjae u okretni moment, te pretvara pravocrtno
koljenasto vratilo
gibanje u rotaciju.
Osnovni dio motora koji obuhvaa cilindre, rashladni plat i kuite
blok motora
klipnog mehanizma.
cilindar Obraena rupa u bloku motora unutar koje se giba klip.
cilindarska kouljica Obraena cijev koja se umee u blok motora.
Svako vozilo koje u sebi ima motor naziva se motorno vozilo. Kako bi nam bilo lake odrediti koji su
dijelovi i sustavi motora, pogledajmo konstrukciju cjelokupnog motornog vozila.
S obzirom na vrstu motora, razlikujemo otto, diesel i wankel motor. U daljnjem tekst e biti rijei samo o
ottovom motoru.
Kuite motora sainjavaju uljno korito (karter), blok motora, poklopac glave i brtve.
Klipni mehanizam je mehanizam koji pretvara pravocrtno gibanje klipa, preko klipnjae, u kruno
gibanje koljenastog vratila. Klipni mehanizam obuhvaa: klip s prstenima, klipnjaa i koljenasto vratilo
(radilica).
Razvodni mehanizam je mehanizam koji ima zadatak upravljati izmjenom radnog medija kroz otvore za
usis i ispuh. Mehanizam odreuje trenutak otvaranja i zatvaranja ventila. Sainjavaju ga: ventili, opruge,
klackalice, podizai ventila, bregasto vratilo, remeni ili lanani prijenos. Razvodni mehanizam dobiva
pogon od koljenastog vratila preko zupastog remena, lanastog prijenosa ili zupanika na bregasto
vratilo. Brjegovi bregastog vratila preko prijenosnih lanova, primjerice podizaa, suprotstavljajui se
silama opruga ventila, otvaraju usisne i ispune ventile. Sile opruga potom zatvaraju ventile.
Bregasta osovina
Zadaa sustava za stvaranje smjese je stvoriti homogenu smjesu u tono odreenom omjeru koji
odgovara trenutanim potrebama motora. Uz to, treba stvoriti to manju koliinu tetnih tvari u ispunim
plinovima. Sustav za stvaranje smjese sastoji se od: spremnika goriva, pumpe, filtara goriva, usisne cijevi
i sustava za ubrizgavanje.
Pomoni sustavi su sustavi u vozilu koji su neophodni za funkcioniranje motora. Sainjavaju ga: sustav za
paljenje, podmazivanje, hlaenje i ispuni sustav. Dananja vozila imaju upravljaki sklop (raunalo) koji
objedinjuju vie sustava u jednu cjelinu pa je teko pojedine sustave jasno razgraniiti (npr. sustav za
ubrizgavanje i paljenje smjese).
Sustav hlaenja
Kljuni pojmovi
kuite motora Sainjava ga uljno korito, blok motora, poklopac glave i brtve.
Pretvara pravocrtno gibanje klipa preko klipnjae u kruno gibanje
klipni mehanizam
koljenastog vratila.
Upravlja izmjenom radnog medija kroz otvore za usis i ispuh, tj.
razvodni mehanizam
odreuje trenutak otvaranja i zatvaranja ventila.
Sustav koji ima zadatak uinkovito podmazivati sve dijelove motora
podmazivanje motora
koji zahtijevaju podmazivanje.
Sustav koji ima zadatak uinkovito hladiti sve dijelove motora koji
hlaenje motora
zahtijevaju hlaenje.
Sustav koji ima zadatak ubrizgati radni medij prema trenutanim
sustav za ubrizgavanje
potrebama motora.
ispuni sustav Osigurava rad motora, smanjuje buku i proiava ispune plinove.
Motori s unutarnjim izgaranjem su motori kod kojih gorivo izgara u radnom prostoru koji slui i za
pretvaranje kemijske energije goriva u toplinsku , a potom - iz toplinske energije u mehaniki rad. Klipni
(stapni) motori se dijele, prema vrsti goriva i procesu koji se odvija u motorima na:
Benzinske (Otto) motore - Usisavaju gorivu smjesu ili zrak, a gorivo se ubrizgava izravno u
cilindar. U trenutku kad poinje izgaranje, u cilindru se ve nalazi gotova smjesa koja se pali
stranim izvorom (elektrinom iskrom).
Dizelske motore - Usisavaju zrak, a gorivo se ubrizgava u vrui komprimirani zrak i samo se pali
uslijed visoke temperature tog zraka.
Radni proces
Radni proces svih klipnih motora ima etiri uvijek ista dijela, koji slijede jedan iza drugoga :
1. USIS svjee radne tvari
2. KOMPRESIJA radne tvari
3. izgaranje i EKSPANZIJA
4. ISPUH tj. izbacivanje istroene radne tvari
Ukupno trajanje procesa izraava se pomou zakreta glavnog vratila motora tj. koljenastog
vratila ili radilice. Trajanje procesa iznosi:
2 okretaja koljenastog vratila - kod etverotaktnih motora
1 okretaj koljenastog vratila - kod dvotaktnih motora.
Dvotaktni motori
Princip rada dvotaktnog motora je jednostavan. Dvotaktni motor ima dva takta, prvi takt sadri usis i
komprimiranje zraka, dok je drugi takt radni, odnosno sadri ekspanziju i ispuh.
Kretanjem klipa iz donje mrtve toke (u daljnjem tekstu DMT) zapoinje prvi takt. Na donjem dijelu
kouljice cilindra nalaze se usisni kanali za usisavanje svjeeg zraka kojeg potiskuje puhalo. Prolaskom
klipa iznad usisnih kanala prestaje dotok svjeeg zraka i poinje komprimiranje . Klip se kree ka gornjoj
mrtvoj toki (u daljnjem tekstu GMT). Kada klip stigne u GMT zapoinje radni takt. Meutim,
ubrizgavanje goriva zapoinje nekoliko stupnjeva prije GMT. Ubrizgavanjem goriva u prostor cilindra,
ono se samozapaljuje zbog visoke temperature komprimiranog zraka i fino rasprenih estica goriva.
Gorivo se ubrizgava pod tlakom od oko 150 bara. Nakon ekspanzije, klip kree prema DMT i okree
koljenasto vratilo na koje je spojen, preko krine glave i ojnice. Ispuh poinje kada klip svojim gibanjem
prema DMT otvori ispune kanale na kouljici cilindra, koji su smjeteni iznad usisnih kanala tako da
veina izgorene smjese izae izvan prostora cilindra, tako da kad klip otvori usisne kanale, svjei zrak
pomogne ispiranju cilindra od izgorene smjese. Dolaskom klipa u DMT zavrava radni takt i zapoinje
prvi.
Gornji opis je opis dvotaktnog Dieselova motora, a za benzinske motore postoji poneka razlika. U cilindar
se ubacuje smjesa zraka i goriva, koja se tlai, a zatim, nekoliko stupnjeva prije GMT , pali iskrom iz
svijeice.
etverotaktni motori
Princip rada etverotaktnih motora je malo sloeniji. etverotaktni motor ima etiri takta. Prvi takt je usis
gorive smjese ili zraka. Kretnjom klipa iz GMT prema DMT otvara se usisni ventil koji se zatvara neto
prije dolaska kilpa u DMT. Slijedi drugi takt ili komprimiranje smjese (zraka). Kretnjom klipa iz DMT
prema GMT, klip komprimira smjesu (zrak) koja se pali nekoliko stupnjeva prije GMT. Kod benzinskih
motora svjeica pali smjesu zraka i benzina, a kod dizel motora gorivo se ubrizgava u cilindar u kojem je
stlaeni zrak visoke temperature i ono se samozapaljuje. Trei takt je ekspanzija koja je radni takt. Klip se
giba iz GMT prema DMT eksplozijom nastalom zapaljivanjem smjese. Neto prije DMT otvara se ispuni
ventil i klip svojim gibanjem prema GMT istiskuje izgorenu smjesu izvan cilindra. Neto prije GMT
otvara se usisni ventil koji dodatno pospjeuje ispiranje cilindra. Dolaskom klipa u GMT zatvara se
ispuni ventil i zavrava ispuni takt te proces poinje ispoetka.
Danas je mogue i stvaranje smjese u cilindru. Goriva smjesa ubacuje se u cilindar pri atmosferskom
tlaku (ili blizu atmosferskog tlaka), komprimira se u njemu i zatim pali.Omjer kompresije ne smije biti
prevelik, da se ne bi dogodilo samozapaljenje smjese.Ono se kod Otto procesa mora izbjei, a paljenje se
vri pomou iskre koju baca svjeica u tono odreenom trenutku. Omjer kompresije ne smije biti velik,
nego je razmjerno nizak i kree se od 6:1 do 10:1, u posebnim sluajevima danas do 15:1 (kod posebnih
izvedbi na plin).
Otto motor
Diesel motor
Dizelski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi dizel kao pogonsko gorivo i koji
radi Dieselovim ciklusom. Izumio ga je 1892. njemaki inenjer Rudolf Diesel. Dizelski motor je
karakteristian po tome to nema svjeice, u cilindru se komprimira ist zrak, koji postie toliku
temperaturu da se, nakon ubrizgavanja goriva u cilindar motora, gorivo samozapaljuje. Tla-
kovi i temperature u cilindru su vei nego kod benzinskih motora, kao i stupanj iskoritenja.
Rudolf Diesel je svoju prvu izvedbu motora napravio s ubrizgavanjem goriva uz pomo stlaenog zraka,
koji je rasprivao gorivo i ubacivao ga u cilindar, pomou sapnice. Nedostatak ovog sustava su bili:
veliina kompresora zraka i velika energija potrebna za njegov pogon. Zbog ovih nedostataka uvedena je
dobava goriva mehanikim putem, odnosno preko sisaljke visokog tlaka, koja je dizala tlak tekuine i
kroz raspriva je ubacivala u cilindar u vidu fine magle goriva.
Danas velika veina dizelskih motora upotrebljava sustav s ubrizgavanjem goriva sisaljkom, koji se
izvodi na vie naina. Starije izvedbe su imale mehaniku sisaljku pokretanu kvrgom bregaste osovine ili
posebnim pogonom izvedenim s koljenaste osovine, dok nove izvedbe imaju, veinom, modernine
sustave zajednikog voda (common -rail) ili hidrauline sustave za ubrizgavanje, gdje su u bloku sisaljka
i rasprska.
Diesel motor
Osnovne razlike izmeu Ottova i Dieselova procesa su u krajnjem tlaku kompresije koji je znatno vei
kod Dieselova procesa, a time i u temperaturi na kraju kompresije. Takoer, vrijeme izgaranja kod Ottova
procesa je krae, jer je smjesa ve napravljena izvan cilindra, te se ne troi vrijeme na stvaranje smjese, a
i samo gorivo se razlikuje po sastavu. Gorivo za Otto motore lake izgara od goriva za Diesel motore.
Zanimljivosti
Ottovi motori imaju ugraene svjeice u cilindarsku glavu. Na njihovim elektrodama preskae elektrina
iskra i pali gorivu smjesu u cilindru. Kod motora malih radnih strojeva i kod automobilskih motora
proizvedenih do 1990. godine, goriva smjesa se priprema pomou rasplinjaa. Noviji automobilski motori
imaju ureaje za ubrizgavanje benzina.
Dieselovi motori za ubrizgavanje goriva u cilindar koriste visokotlanu pumpu i brizgaljku ugraenu u
cilindarsku glavu. Za olakavanje hladnog starta imaju posebne elektrine grijae (arnice ili arne
svjeice) koji su ugraeni u glavu. Najnoviji ureaji za ubrizgavanje goriva, Common Rail, u skoroj e se
budunosti primjenjivati i kod benzinskih automobilskih Ottovih motora pa e prepoznavanje biti prilino
oteano.
Mali dvotaktni motori imaju nisku cilindarsku glavu za razliku od etverotaktnih ija je glava u pravilu
visoka jer se u njoj nalaze ventili. Meutim, etverotaktni motori sa stojeim ventilima (ventili se nalaze u
bloku) imaju takoer nisku glavu pa ih je tee razlikovati od dvotaktnih.
Ottovi motori se primjenjuju za pogon malih strojeva, amaca, motocikala, osobnih automobila i
djelomino kombija te zrakoplova. Svi vei motori, od kamionskih pa do stabilnih i najveih brodskih,
grade se iskljuivo kao Dieselovi, zbog manje potronje goriva. Iako im je to znaajna prednost,
Dieselovi su se motori do pojave mlaznih motora tek u manjoj mjeri upotrebljavali i za pogon zrakoplova.
U najnovije vrijeme prodor u zrakoplovstvo uspio je poznatom Volkswagenovom TDI motoru,
dokazanom pogonskom stroju milijuna automobila.
Pitanja
1. Radni proces svih klipnih motora ima koja etiri uvijek ista dijela?
2. Navedite glavne karakteristike dvotaktnih i etverotaktnih motora?
3. Navedite glavne karakteristike Otto i Diesel motora
4. Koja je osnovna razlika izmeu Otto i Diesel motora?
Kljuni pojmovi
Ott motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi benzin kao pogonsko
Otto motor
gorivo i koji radi na principu Otto procesa.
Dizelski motor je motor s unutarnjim izgaranjem koji koristi dizel kao
Diesel motor
pogonsko gorivo i koji radi Dieselovim ciklusom.
Pojam hidraulike
Hidraulika je dio pogonske tehnike gdje se rjeenje raznih pogonskih zadataka izvrava pomou
pretvorbe, upravljanja, regulacije i prijenosa energije putem tekueg ili plinovitog stlaenog medija.
Hidraulika se bavi prijenosom energije i informacija putem stlaene tekuine (kapljevine), a moe se
podijeliti na hidrodinamiku i hidrostatiku. U hidrodinamici energija se prenosi kinetikom energijom
fluida u strujanju, dok se u hidrostatici energija prenosi prvenstveno tlakom fluida. Stoga hidrodinamike
sustave karakterizira razmjerno niski tlak i visoka brzina strujanja, dok hidrostatike sustave odreuju
razmjerno visoki tlakovi i nie brzine strujanja fluida.
Hidrauliki se sustavi upotrebljavaju u strojevima kojima treba postii male pomake s vrlo velikom
snagom.Upotrebljavaju se, naprimjer, za podizanje velikih tekih vozila. Hidrauliki sustavi sadre dva
klipa koji se podiu i sputaju u cilindrima. Prostori ispod klipova ispunjeni su hidraulikom tekuinom
(uljem ) i povezani cijevima. Sputanjem jednog klipa poveava se tlak tekuina u sustavu. Stlaena
tekuina prolazi kroz cijev i podie klip u drugom cilindru. Prvi klip je manji od drugoga. Budui da je
tlak isti u oba cilindra, vei klip se podie s vie snage. Meutim, da bi se stvorio dovoljan tlak, manji
klip se mora vie pomaknuti prema dolje, nego to se vei podie
Pitanja
1. to je hidraulika?
2. ime se bavi i kako se dijeli hidraulika?
3. Koji su osnovni elementi hidraulikog sustava?
4. Nabrojite pet prednosti hidraulikog sustava u odnosu na pneumatski sustav?
5. Nabrojite pet nedostataka hidraulikog sustava u odnosu na pneumatski sustav?
6. Koji su zadaci radnog fluida?
Korisni linkovi
Link: http://www.explainthatstuff.com/hydraulics.html
Kljuni pojmovi
Dio pogonske tehnike gdje se rjeenje raznih pogonskih zadataka izvrava
hidraulika pomou pretvorbe, upravljanja, regulacije i prijenosa energije putem tekueg ili
plinovitog stlaenog medija.
elementi
hidraulikog Pumpa, radni fluid, cjevovod, upravljaki elementi, hidrauliki motor.
sustava
Pumpe
Pumpe su osnovne komponente hidraulikih sustava, koje mehaniku energiju pogonskog motora
(elektromotora ili motora s unutarnjim izgaranjem) pretvaraju u hidrauliku energiju radne tekuine.
Osnovni procesi u radu pumpe su usisavanje i tlaenje radne tekuine. U procesu usisavanja elementi
pumpe stvaraju razliku izmeu tlakova radne tekuine i spremniku i tlaka u usisnim komorama pumpe.
Djelovanjem razlike tlakova, tekuina puni radne komore pumpe. Proces sabijanja svodi se na
potiskivanje tekuine radnim elementima pumpe, pri emu se tekuini predaje mehanika energija koja
osigurava njeno dopremanje pod potrebnim tlakom do potroaa (hidromotora).
Hidrauliki motori
Hidrauliki motor, hidromotor ili hidrauliki aktuator , izvrni je dio u hidraulikom pogonu. To su
ureaji za pretvaranje hidraulike energije, dobivene od pumpe kao izvornog elementa, u mehaniki rad.
Hidrauliki motori se dijele na:
rotacijske hidraulike motore,
hidraulike cilindre i
zakretne hidraulike motore.
Rotacijski motori su veoma slini pumpama. Najvie se koriste zupasti, klipni i krilni hidrauliki
motori. Uglavnom su konstantne radne zapremine, ali se koriste i motori s podesivom radnom
zapreminom. Osnovne karakteristike rotacijskih hidraulikih motora su kutna brzina, broj okretaja i
okretni moment.
Podjela ventila
Razvodnici
Razvodnici su ventili koji proputaju, zatvaraju i usmjeravaju tijek radnog medija. Tip razvodnika
odnosno njegova funkcija odreeni su:
brojem prikljuaka,
brojem razvodnih poloaja,
nainom aktiviranja i
veliinom prikljuaka.
Konstrukcijska rjeenja :
klipni,
sa sjeditem
ploasti.
Hidrauliki razvodnik
Zaporni ventili ne doputaju protok u jednom smjeru (zatvaraju), a proputaju u suprotnom smjeru.
Poveanje tlaka na izlaznoj strani potpomae zapornu funkciju (brtvljenje). Neke od najee koritenih
zapornih ventila prikazuje slika dolje, a sljedea slika prikazuje shemu jednostavnog zapornog ventila.
Tlani ventili
Tlani ventil utjee na tlak u sustavu ili dijelu sustava (hidrauliki pogon, pneumatski sustav itd.).Oni su
izvrni elementi za upravljanje i za regulaciju tlaka, kao i za niz drugih funkcija zasnovanih na tlaku.
Tlani ventili dijele se na:
upravljake
regulacijske.
Za protoke vee od 150 l/min koriste se indirektno upravljani ventili za ogranienje tlaka. Takvi ventili
osiguravaju manje pulzacije protoka i tlaka. Slika dolje prikazuje jednostupanjski ventil za
ograniavanje tlaka.
Korisni linkovi
Link: http://vtsbj.hr/images/uploads/PNEUMATIKA_I_HIDRAULIKA_PREDAVANJE_11-12_h.pdf
Link: http://www.vuka.hr/fileadmin/user_upload/knjiznica/on_line_izdanja/Pneumatika_i_hidraulika_-
_skripta.pdf
Kljuni pojmovi
Osnovne komponente hidraulikih sustava, koje mehaniku energiju
pumpe
pogonskog motora pretvaraju u hidrauliku energiju radne tekuine.
Izvrni dio u hidraulikom pogonu; ureaji za pretvaranje hidraulike
hidrauliki motor
energije, dobivene od pumpe kao izvornog elementa, u mehaniki rad.
Ventilima se upravlja ili regulira tlak i protok u hidraulikom sustavu. Svaki
ventili
ventil je ujedno i otpornik.
Kotlovi
Kotlovi su zatvorene posude u kojima se voda ili neki drugi mediji zagrijavaju toplinom razvijenom
uslijed izgaranja nekog goriva ili elektrine energije. Pri tome, najei medij koji se koristi za
zagrijavanje je voda.
Ve prema tome, slue li kotlovi samo za zagrijavanje radne tvari do odreene temperature ili pak za
proizvodnju pare, razlikuju se sljedee kontrukcije:
toplovodni kotlovi (za temperaturu vode do 90/110 C)
parni kotlovi (za proizvodnju vodene pare odreenih tlakova)
Toplovodni kotlovi
Toplovodni kotlovi potpuno su ispunjeni vodom, kao uostalom i cjelokupni sustav. Ovakve konstrukcije
najee se koriste u sustavima centralnog grijanja. U tom sluaju, odvod zagrijane vode uvijek je s
gornje strane, a dovod hladne vode iz sustava s donje strane. Na taj nain osigurana je cirkulacija vode
kroz kotao gdje se postupno zagrijava.
Parni kotlovi su ureaji koji rade u zahtjevnim uvjetima rada. Razlozi su povieni tlak, temperatura te
korozijski utjecaji. Ovi se ureaji izrauju iz specijalnih vrsta materijala elika. Odabir materijala vri
se na temelju svih parametara zadanim eksploatacijskim uvjetima, kako materijal kotla, tako i pomonih
ureaja cijelog postrojenja. Pomoni ureaji mogu biti sustav za dovod i pripremu napojne vode, sustav
za dovod i pripremu goriva, sustav za dovod zraka i odvod dimnih plinova.
Pitanja
1. to su kotlovi?
2. Kako dijelimo kotlove prema namjeni?
3. Koja je zadaa toplovodnih kotlova?
4. to su to parni kotlovi?
5. Kako dijelimo parne kotlove?
6. Nabroji neke pomone ureaje kotlovskog postrojenja.
Grijanje se definira kao prijenos toplinske energije zraku u prostoriji, a uzrokovano je temperaturnom
razlikom izmeu izvora topline i zraka u prostoriji. Zadatak grijanja je pokrivanje toplinskih gubitaka
prostorije i/ili itave zgrade dovoenjem potrebne koliine topline tako da se odrava toplinska ravnotea
izmeu ljudskog tijela i njegove okoline. Tehnike uvjete za sustave grijanja odreuje eljena toplinska
ugodnost, takva da odgovara najveem moguem broju osoba. Toplinska ugodnost se prema ISO 7730
definira kao stanje svijesti koje izraava zadovoljstvo toplinskim stanjem okolia.
Kod ove vrste grijanja izvor topline, odnosno loite se nalazi u prostoriji koja se grije. Primjer za ovakav
sustav grijanja su: kamini, pei, grijalice i slino.
Centralno grijanje
Kod centralnog grijanja postoji jedan izvor topline za vie prostora unutar zgrade. Kod ovog sustava
grijanja, izvor topline, tj. loite najee se postavlja u podrumu zgrade, tzv. kotlovnici, dok se u
pojedinanim prostorijama mogu postaviti ogrjevna tijela razliitih vrsta .Sustav moe biti izveden i kao
etano grijanje tako da postoji jedan izvor topline za jednu stambenu jedinicu s jednim ili vie kotlova.
Kod ove vrste grijanja koristi se jedan izvor topline za vie zgrada, stambeni blok ili dio grada. Izvor
topline su toplane ili kogeneracijska postrojenja za proizvodnju topline, ali i elektrine energije.
Ovakvi sustavi se odnose na takve izvore topline koji koriste obnovljive izvore energije kao to su
suneva energija, biomasa ili dizalice topline te slini sustavi.
Korisni linkovi
Link: http://www.strucnaknjizara.hr/images/Prirucnik-za-grijanje.pdf
Kljuni pojmovi
Kod ove vrste grijanja izvor topline, odnosno loite se nalazi u prostoriji
pojedinano grijanje
koja se grije.
Kod centralnog grijanja postoji jedan izvor topline za vie prostora unutar
centralno grijanje
zgrade.
Kod ove vrste grijanja koristi se jedan izvor topline za vie zgrada, stambeni
daljinsko grijanje
blok ili dio grada.
Klimatizacija
Klimatizacija je proces pripreme zraka u svrhu stvaranja odgovarajueg stupnja ugodnosti u zatvorenoj
prostorijiKlimatizacija obuhvaa:
grijanje,
hlaenje,
odvlaivanje,
proiavanje i
ventilaciju zraka.
Komforni klimatizacijski sustavi su sustavi koji stvaraju temperaturne uvjete za boravak ljudi. Odravaju
temperaturu od 20 do 27C, te relativnu vlanost od 40 do 60% uz brzinu strujanja zraka u zoni boravka
ljudi do 0,3 m/s.
Industrijska klimatizacija obuhvaa sustave koji stvaraju optimalne uvjete za odvijanje nekog
proizvodnog ili tehnolokog procesa (temperatura, vlaga, istoa zraka i sl.). Primjenjuju se u pogonima
za proizvodnju elektronikih sklopova, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji, laboratorijima i
sl. Parametre sustava definiraju tehnologija i zahtjevi proizvodnje.
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK 185
Oba spomenuta sustava klimatizacije konstrukcijski mogu biti izvedeni kao niskotlani (niskobrzinski) te
visokotlani (visokobrzinski) klimatizacijski sustavi, ovisno o namjeni . Osim toga, na izbor utjeu i
funkcionalnost, toplinski i rashladni uinak, mogunost smjetaja u prostoru, investicijski trokovi, troak
pogona, pouzdanost pogona, fleksibilnost sustava i mogunost odravanja.
Ventilacija
Pod pojmom ventilacija ili prozraivanje prostorija podrazumijeva se izmjena zraka. Jaina ventilacije
neke prostorije ocjenjuje se brojem izmjena zraka u prostoriji tijekom vremenskog razdoblja od jednog
sata. Svrha izmjene zraka je dovod svjeeg zraka te zadravanje higijenskih uvjeta prostorije koja se
ventiliraPoto su procesi grijanja, ventilacije i klimatizacije meusobno povezani, ponekad ventilaciju
povezujemo i sa zagrijavanjem i hlaenjem zraka koje unosimo u prostore.
Ventilacija se dijeli na:
prirodnu
mehaniku
Prirodna ventilacija podrazumijeva izmjenu zraka bez mehanikih pomagala (npr. ventilatora), a temelji
se na prirodnim zakonima izmjene zraka efekt dimnjaka. Efekt dimnjaka je pojava koja uzrokuje
strujanje toplijeg zraka kroz objekt prema gore zbog razlike u temperaturi, tj razlike gustoa toplijeg i
hladnijeg zraka. Ona se odvija putem:
infiltracije zraka kroz zazore prozora
otvaranjem prozora i vrata
izmjenom zraka kroz ventilacijske kanale.
Mehanika ventilacija je prisilna izmjena zraka u zatvorenome prostoru kroz vertikalne kanale na
mehaniki pogon tj. pomou ventilatora. Takva ventilacija se izvodi kada ne postoji mogunost izvoenja
prirodne ventilacije, odnosno kada prirodna nije dovoljno djelotvorna. Prednosti mehanike ventilacije
su:
ne ovisi o vremenskim uvjetima
veliki izbor opreme
mogunost regulacije
pojednostavljen proces projektiranja sustava.
Ipak, ukoliko je mogue, mehanika ventilacija se izbjegava zbog visokih investicijskih trokova,
potronje energije, buke i sl..
Pitanja
1. to je klimatizacija?
2. Koje radnje moe obuhvaati proces klimatizacije?
3. Kako se dijele klimatizacijski procesi prema namjeni?
4. emu slue procesi ventilacije?
5. Na emu se zasniva pojava prirodne ventilacije?
6. Kada se provodi mehanika ventilacija?
Definicija
Poslovni dopis je dokument o konkretnom poslu ili postupku i najei je oblik poslovnog
komuniciranja. Njegova osnovna karakteristika je da pretpostavlja odgovor. Svaki dopis, osim
informacije i poruke koju alje, odailje i informaciju o profesionalnosti onoga tko je alje. Drugim
rijeima ogledalo je onoga tko ga pie i alje te organizacije koju predstavljate.
1. Zaglavlje podaci o poiljatelju: naziv organizacije, djelatnost, ulica, broj, mjesto, broj telefona i
telefaksa, zatitni znak (logo). Zaglavlje se pie uglavnom u sredina na vrhu poslovnog dopisa ili u
lijevom kutu, tako da je upadljivo. Mjesto i nadnevak kao i broj dopisa mogu se pisati ili iza zaglavlja
ili iza adrese primatelja. Nadnevak je vaan jer se od tog datuma utvruju nastale obaveze. Broj
slubenog dopisa je pozivna oznaka pod kojom se dopis vodi u knjizi izlazne pote poiljatelja i pod
kojom je njegova kopija pohranjena u pismohranu poiljatelja (primjerice I-532/15).
2. Adresa primatelja naziv ustanove, tvrtke, djelatnost, odredite, ulica, broj, potanski broj. Pozivni
znakovi (oznake) su u funkciji lakeg arhiviranja i voenja predmeta. To moe biti broj predmeta ili
predmet na koji se konkretan dopis povezuje ili sl. U sluajevima kada je dopis namijenjen odreenoj
osobi, to se i naznauje. U praksi se javljaju tri sluaja posebnog naznaivanja, i to:
na pozornost n/p
za gosp. ili na ruke n/r
povjerljivo pov.
3. Predmet dopisa to je naslov poslovnog dopisa koji sadri najkrau obavijest ( bit poruke ) to se u
sadraju navodi. Vano je da bude kratak, dvije tri rijei s ciljem da izazovu pozornost itatelja.
4. Uvoenje u poruku kratko i racionalno, pozivanje na ranije dopisivanje, poslovnu vezu, telefonski
razgovor, oglas ili posao, kao primjerice.: Pozivamo se na Va upit (faks, e-mail) od xx.yy.zzzz ili
"Temeljem Vaega poziva dostavljamo podatke o slubenim vozilima naeg poduzea,."
5. Glavni dio to je sadraj ili glavni dio dopisa kojim se daje poslovna informacija. Temelj je
cijelog dopisa, tj. bit komunikacije. Svi ostali dijelovi slue da bi sadraj imao propisnu ili
uobiajenu formu. On ima uobiajenu formu:
Poetak ili otvaranje dopisa (oslovljavanje) moete osloviti sa Potovani, Potovani
gospodine ili Potovana gospoo, ako znate spol osobe kojoj piete. Sadraj treba biti precizan
i razumljiv.
7. Pozdrav poslije sadraja, uljudnost nalae pozdrav. Uobiajeni pozdravi su: Pozdravljam Vas,
Primite nae pozdrave, S potovanjem, S osobitim potovanjem, Uz srdaan pozdrav.
8. Potpis je sastavni dio dopisa koji mu daje znaenje slubenog dokumenta. Poslovni dopis potpisuje
ovlatena osoba koja zastupa organizaciju. Potpis se sastoji od naziva organizacije, vlastorunog potpisa i
otkucanog imena i prezimena ovlatenog lica s titulom. Ako poslovno pismo potpisuju dvije osobe, onda
osoba vieg ranga potpisuje se s desne strane, a osoba nieg ranga s lijeve strane. Paraf je skraeni
potpis koji mora biti vlastoruan, a sadri inicijale ili nekoliko slova imena ili prezimena osobe koja je
ovlatena. Danas se umjesto parafa esto koristi faksimil. To je mehaniki otisak vlastorunog potpisa
odgovorne osobe. U pravilu nije dovoljan kao potpis, osim gdje je to uobiajeno.
Osim parafa i faksimila, danas se koriste i elektroniki potpisi. Ureuje se Zakonom o elektronikom
potpisu, a treba pouzdano jamiti identitet potpisnika jer ima istu pravnu snagu kao vlastoruni potpis i
otisak peata.
1. Ameriki nain: podrazumijeva pisanje teksta bez uvlake, lijevo poravnavanje i takozvani blok.
2. Europsko formiranje teksta: potuje uvlaku na poetku teksta i pri prelasku na novi pasus dopisa dok su
pasusi odvojeni proredom.
Odabir naina formiranja nije strogo propisan u poslovnom dopisivanju i odabir je onoga tko sastavlja
dopis.
Korisni linkovi
Link:www.epirh.com
Link:www.komunikologija.komuniciranje.rs/id.php?id=74
Kljuni pojmovi
Dokument o konkretnom poslu ili postupku , najei je oblik poslovnog
poslovni dopis
komuniciranja, a osnovna karakteristika mu je da pretpostavlja odgovor.
191191
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK
Pojam financijskih dokumenata
Naelno se pod pojmom financijski dokumentimi smatraju svi dokumenti u poslovanju preko kojih se
evidentiraju, razvrstavaju i sumiraju transakcije i dogaanja u novanim jedinicama koje su financijskog
karaktera.
Knjigovodstvo kroz financijske dokumente koristi novanu jedinicu mjere i na taj nain analizira i prati
poslovanje tvrtke. Njegov konani proizvod jesu financijski izvjetaji od kojih su najvaniji bilanca stanja
i izvjetaj o dobitku ili gubitku (bilanca uspjeha). Najvaniji dokument u poslovanju bilo kojeg poslovnog
sustava je financijski izvjetaj.
Financijski izvjetaji
Svaki poduzetnik treba, s vremena na vrijeme , pregledati financijske izvjetaje, kako bi utvrdio prole
rezultate i sukladno tome, planirao budue. Osnovni financijski izvjetaji koje trebate mjeseno analizirati
su:
Raun dobiti i gubitka (profit and loss account) predstavlja pregled vae uspjenosti poslovanja
jer obuhvaa sve prihode i rashode.
Bilanca stanja(balance sheet) predstavlja pregled svih vaih stavaka imovine ( oprema, stanje
na iro-raunu, potraivanja kupaca) te svih vaih stavaka obveza ( obveze prema dobavljaima,
obveze prema zaposlenicima, obveze prema dravi, pozajmice).
Izvjetaj o novanom tijeku(cash flow statement) pregled priljeva i odljeva novca, tj. da li va
novac dolazi iz osnovnog (operativnog) poslovanja, iz investicijskog ili financijskog. Drugim
rijeima, dolazi lii vie novca u proteklom razdoblju od vaeg uspjenog poslovanja (prodaja i
nakon toga naplata od kupaca) ili niste nita uspjeli naplatiti, nego ste se zaduili u banci .
Knjiga ulaznih rauna (U-RA) omoguuje evidenciju ulaznih rauna, njihovo kontiranje te kreiranje
naloga za plaanje. Unose se podaci potrebni za obraun PDV-a, kao i podaci vezani za evidenciju
podataka s ulaznog rauna.
Rauni (ulazni izlazni) dokument kojim dokazujete da je odreena usluga nabavljena / pruena ili
proizvod nabavljen / isporuen. Nekoliko zakona propisuje obvezan sadraj rauna (podaci kupca,
dobavljaa, opis usluge, koliina, vrijednost bez poreza, porez, vrijednost s porezom, oznaka operatera,
odbrojavanje rauna i sl.).
Pitanja
1. Kako bi definirali materijalne dokumente?
2. Najee koriteni materijalni dokumenti su?
3. Kako bi definirali financijske dokumente?
4. Koje financijske dokumente poznajete?
Korisni linkovi
Link:www.epirh.com
Link:www.komunikologija.komuniciranje.rs/id.php?id=74
Kljuni pojmovi
Obuhvaaju sve dokumente i izvjetaje koji slue za praenje
materijalni dokumenti
materijalnog knjigovodstva.
Pod financijskim dokumentima smatraju se svi dokumenti u
poslovanju preko kojih se evidentiraju, razvrstavaju i sumiraju
financijski dokumenti
transakcije i dogaanja u novanim jedinicama,a koje su
financijskog karaktera.
Vrste karoserija
Karoserija je nosea konstrukcija na koju se privruju svi ostali dijelovi (motor, ovjes, transmisija).
Karoserija osigurava prostor za smjetaj vozaa i putnika. Nekad su karoserija i okvir vozila bila dva
sastavna dijela automobila. Danas kod veine automobila susreemo razliite izvedbe samonosivih
karoserija.. Prednost samonosive karoserije je ta, to su vozila s njom mnogo laka.
profili karoserije
limovi karoserije
Kao materija, do prije nekoliko godina, upotrebljavao se samo elik. Limovi ovih elika dobiveni su
vruim valjanjem, a pogodni su za plastinu obradu u hladnom stanju (valjanje, savijanje, preanje,
duboko izvlaenje ). Debljina elinih limova u autolimariji kree se od 0,7 do 1,5 mm, ovisno o njegovoj
namjeni. Dijelovi karoserije od elinih limova i profila koji su prethodno plastino oblikovani, uglavnom
se spajaju zavarivanjem. Navedeni elici su normalne vrstoe, imaju dobro svojstvo zavarljivosti i lako
se mogu zavarivati klasinim postupcima zavarivanja.
Problem korozije je rijeen postupkom pocinavanja limova, a za spajanje istih, koristi se odgovarajua
ica (odgovara svojstvima materijala lima). Zbog velike teine poveana je i potronja goriva. Zbog
zahtjeva na konstrukciji karoserije (sigurnost i lagana konstrukcija), sve vie se primjenjuju elini limovi
vie i visoke vrstoe.
Aluminij
Aluminijeve legure koriste se npr. za izradu blokova motora. Legure aluminija koriste se za izradu
dijelova karoserija ili kompletnih karoserija. Osnovna prednost aluminija, u odnosu na elik, je njegova
manja teina, antikorozivnost i bolje upijanje buke . Velika prednost aluminija je i laka reciklaa dijelova
od aluminija. Aluminij je jedan od materijala koji je najraireniji na Zemlji, a raspoloiv je na tritu.
Nove tehnologije proizvodnje aluminija i njegovih legura, dovele su do zadovoljavanja svih kriterija
obradivosti, vrstoe te znatne utede na teini. Uporaba aluminija i njegovih legura za proizvodnju
vozila ima i nedostatke. Najee se prigovara tehnologiji proizvodnje primarnog aluminija da zahtijeva
velike koliine elektrine energije, daleko vee nego pri proizvodnji elika. Meutim, vea koliina
energije potrebna za dobivanje aluminija kompenzira se u ivotnom vijeku motornog vozila smanjenom
potronjom goriva, zbog manje teine .
Polimerni materijali
To su materijali koji se dobivaju od razliitih sirovina, uglavnom nafte, zemnog plina, ugljena itd. U
usporedbi s metalima, polimerni materijali imaju sljedee prednosti:
manju specifinu teinu
dijelove od ovih materijala najee nije potrebno doraivati
otporni su na koroziju i kemikalije
Pitanja
1. to je karoserija?
2. Nabrojite vrste karoserija?
3. Od kojih materijala se izrauju karoserije?
Kljuni pojmovi
karoserija Nosea konstrukcija na koju se privruju svi ostali dijelovi.
Vrste ovjesa
Na samonosivu karoseriju, vijcima se privruje donji postroj vozila. Pod tim izrazom podrazumijevamo
ovjes koji povezuje kota s karoserijom i omoguuje kretanje i zaustavljanje vozila.
Rame Kugla
Vilica Spona
Osnovni dijelovi ovjesa su:
vodilice kotaa (spajaju kota s karoserijom)
opruge
priguivai vibracija (amortizeri)
stabilizatori
S obzirom na broj titraja karoserije, razlikujemo meki i tvrdi ovjes. Jedan puni titraj je hod karoserije
prema gore i dolje.
Meki ovjes je do 60 titraja u minuti ( i manje ). Mogu dovesti do munine (nalik morskoj bolesti).
Tvrdi ovjes je vie od 60 titraja u minuti ( 90 i vie titraja u minuti oteuje kraljenicu).
Ovjes moe biti razliitih izvedbi. Konstrukcija ovjesa ovisi o funkciji koju treba obaviti. Razlikujemo
ovjes za:
putnika cestovna vozila (moraju osigurati udobnost, ekonominost guma i goriva te
dugotrajnost)
vozila za utrku (mogunost prilagoavanja razliitim vrstama podloga, stazama, pneumaticima i
vremenskim uvjetima)
terenska vozila (moraju biti vrsti s neovisnim ovjesom i moraju moi prenositi velike terete)
Opruge
Zadaa opruga u ovjesu je ublaivanje udaraca koji se prenose s kotaa na karoseriju. Opruge
omoguavaju sigurnost i udobnost vonje za vozaa i putnike.
Vrste opruga :
eline (lisnate i torzijske opruge)
gumene
pneumatske
hidropneumatske
Najvei broj vozila posjeduje eline opruge. Opruno djelovanje temelji se na elastinoj deformaciji
elika pri optereenju unutar granica rastezljivosti.
Gumene opruge ( zbog vrlo velike elastinosti i jakog vlastitog priguenja ) koriste se za priguivanje
vibracija visokih frekvencija (trenje) i buke. Svi su elementi ovjesa privreni gumenim oprugama na
karoseriju. Takve gumene opruge preuzimaju na sebe ublaavanje bonih udarnih sila. Gumene opruge,
razliitih izvedbi, nikada se ne koriste kao glavne opruge (osim za manje prikolice osobnih vozila).
Pneumatske opruge imaju veliku prednost da se promjenom tlaka zraka moe prilagoditi hod opruivanja
trenutanom optereenju. Kako bi se smanjili gubici stlaenog zraka, brtvljenje je izvedeno gumenim
mijehom.
Hidropneumatska opruga
Zadatak amortizera je priguivanje vibracija opruga, tj. ne dopustiti kotaima odvajanje od podloge.
Pitanja
1. Kakav moe biti ovjes?
2. Koja je uloga opruge u sustavu ovjesa?
3. Koja je uloga amortizera u sustavu ovjesa?
Kljuni pojmovi
ovjes Povezuje kotae s karoserijom.
opruge Ublauju udarce koji se prenose s kotaa na karoseriju.
Priguuju vibracije opruga, tj. ne doputaju kotaima odvajanje od
amortizeri
podloge.
Danas je najzastupljeniji mehanizam poznat pod nazivom zupasta letva volana. Meutim, prije
zupaste letve, u vozila su ugraivani sklopovi od dva zupanika, poznati pod nazivom glava volana.
Ovakve mehanizme rjee sreemo na automobilima, iako su jo uvijek prisutni na teretnim vozilima.
Zupasta letva, za razliku od glave volana, ima samo etiri kuglasta zgloba. Prva dva zgloba nalaze se na
samom kraju zupaste letve i poznata su pod nazivom aksijalne kugle spone volana. Nazubljena letva,
zupanik i aksijalne kugle zatiene su gumenim manetama koje tite cijeli sklop od ulaska neistoe i
izlaska masti koja podmazuje upravljaki mehanizam.
Velika potekoa kod upravljakog sustava bila je prijenos okretnog momenta s upravljaa do kotaa.
Taj problem je rijeen uvoenjem dodatnog sustava koji pojaava silu okretanja, a poznat je pod nazivom
servo-volan.
Pitanja
1. emu slui sustav za upravljanje vozilom?
2. Navedite osnovne dijelove sustava za upravljanje?
3. to znai servoupravljanje?
Kljuni pojmovi
upravljaki mehanizam Slui za upravljanje vozilom u eljenom smjeru.
zubna letva volana Pretvara okretno gibanja upravljaa, preko zupanika, u pravocrtno.
spona Povezuje krajnik sa zupastom letvom.
krajnik Spaja letvu volana s nosaem glavine kotaa.
Osovina je strojni dio vozila koji povezuje kotae. Ona omoguuje gibanje, ali ne prenosi snagu i okretni
moment. Razlikujemo:
krute osovine (pogonski i upravljaki most) ovisni ovjes
polukrute osovine
vodilice neovisnog ovjesa pojedinani ovjes
Leajevi na kotaima
Leaj je strojni dio koji slui za voenje pokretnih strojnih dijelova (osovina, vratila). Leajevi na
kotaima su naizgled vrlo jednostavni, no ipak nije tako. Iz generacije u generaciju leajevi postaju sve
sofisticiraniji, iako po izgledu to ne bismo pretpostavili. Sve ee se isporuuju leajevi u kompletu s
glavinom kotaa jer bez specijalnih alata takve leajeve ne bi bilo mogue zamijeniti. Novije generacije
leajeva imaju integrirane senzore za ABS i kontrolu proklizavanja.
Guma je jedan od kljunih dijelova automobila, a ima presudan utjecaj na sigurnost vozila.. Ovisno o
godinjem dobu i klimi koja vlada na odreenom podruju, koriste se i razliite vrste automobilskih
guma. Tako postoje: ljetne , zimske te cjelogodinje gume. Gume su izraene u nekoliko slojeva i
dijelova, a postoje gume koje imaju zranicu i one bez zranice. Ove posljednje, bez zranice,
upotrebljavaju se na automobilima.
Gume se razlikuju prema sastavu i obliku gazne povrine. Te dvije karakteristike do izraaja dolaze,
ovisno o temperaturi okoline i povrini preko koje guma prelazi. Zbog toga se gume razliito ponaaju pri
niskim ili pri visokim temperaturama.Ljetne gume se koriste ba ljeti, jer su namijenjene za vonju iznad
7 stupnjeva. Zimske su namijenjene za vonju ispod 7 stupnjeva i one su meke te bolje reagiraju na
niske temperature. Samim tim, bolje dre vozilo na cesti. Ukoliko se zimske gume koriste pri visokim
temperaturama, zbog njihovog sastava - dolazi do ubrzane potronje.
Oznaka M+S
Na gumama se mogu pronai oznake M+S (Mud + Snow, odnosno blato i snijeg). Iako mnogi misle kako
ova dva slova oznaavaju cjelogodinju gumu, tj. gumu koja se moe koristiti i ljeti i zimi, M+S moe
znaiti kako je rije i o zimskoj, ali i o cjelogodinjoj gumi. Potrebno je obratiti pozornost na oznaku
pahuljice, koja se nalazi pored ova dva slova. Znai, zimska guma mora imati pahuljicu pored slova
M+S.
Oznake na gumama
Svaka guma na svom bonom zidu sadri osnovnu oznaku ( kao na slici ispod ). Ova oznaka je najvaniji
parametar prilikom izbora odgovarajue gume za automobil.
Pitanja
1. emu slui osovina?
2. Koja je uloga leaja na kotau?
3. Kako se oznaava guma?
Kljuni pojmovi
osovina Strojni dio vozila koji povezuje kotae.
leajevi na kotaima Strojni dio koji slui za voenje pokretnih strojnih dijelova.
Elektrinu opremu u vozilu predstavljaju razliiti elektrini ureaj, bilo kao izvori el.energije ili
elektrini potroai.Zadatak izvora je opskrba vozila elektrinom energijom, a zadatak potroaa je
osigurati stabilnost, udobnost i sigurnost vozila te besprijekoran rad svih ostalih neelektrinih sustava.
Kod zaustavljenog vozila, izvor energije je akumulator, dok je kod ukljuenog motora izvor energije
generator koji usputno puni i akumulator. U elektrinu opremu spadaju svi dijelovi i ureaji koji koriste
elektrinu energiju (elektropokreta, razvodnik paljenja, bobina, ureaji za osvjetljavanje i signalizaciju
vozila, sirena, brisai, radio, alarm, ureaji za grijanje i hlaenje, upalja za cigarete ). Sigurnosna oprema
vozila su svi dijelovi i ureaji koji pruaju sigurnost i zatitu. Razlikujemo aktivnu i pasivnu sigurnosnu
opremu. U aktivne imbenike sigurnosti ubrajaju se sva tehnika rjeenja vozila koja imaju zadau da
broj prometnih nesrea svedu na najmanji moguu mjeruj (upravlja, spojka, konice, ABS, ESP, mjenja
brzine, papuica gasa, ureaj za klimatizaciju i provjetravanje ). Pasivni imbenici sigurnosti vozila
ukljuuju ona tehnika rjeenja koja imaju zadau da, pri prometnoj nesrei, ublae njene posljedice
(zateza pojasa, zrani jastuk, nasloni za glavu ).
Brzinomjer je ureaj za pokazivanje brzine kretanja vozila. Moe biti ianalogni i digitalni. Analogni su
najee izvedeni s kazaljkom .Ona pokazuje vrijednost brzine prema brojanim iznosima i podjeli na
ljestvici, dok digitalni prikazuje brojani iznos trenutne brzine vozila. Ovisno o izvedbi prijenosa signala,
ureaji mogu biti mehaniki i elektroniki. Broja okretaja motora je ureaj koji prikazuje broj okretaja
motora u minuti.
Registrator vonje ili tahograf je ureaj koji biljei odreene podatke tijekom vonje ( brzina i prijeeni
put vozila). Postoje dvije vrste registratora vonje, a to su:
analogni
digitalni
Analogni registrator biljei podatke o radnim aktivnostima, brzini i prijeenim kilometrima na tzv.
taholistie - obrasce krunog oblika koje vozai umei u tahograf.
Digitalni registrator podatke sprema na digitalnu pametnu karticu. Svaki voza, u za to ovlatenoj
instituciji, moe kupiti svoju identifikacijsku digitalnu karticu i koristiti je prilikom vonje.
Zakljuavanje vozila
Zakljuavanje vozila je glavni oblik zatite protiv neovlatenog ulaska i krae vozila. Danas se uglavnom
koristi centralno zakljuavanje. Centralno zakljuavanje omoguuje zakljuavanje i otkljuavanje svih
vrata, stranjeg poklopca i poklopca goriva vozila.Zakljuavanje i otkljuavanje vozila se moe izvesti:
s kljuem (mehaniki sustav)
infracrveno (IC) daljinsko upravljanje do 6 m
radio daljinsko upravljanje pomou radio valova (sloenije kodiranje signala zakljuavanja)
Protuprovalni sustav
Ovaj sustav se obino ugrauje u vozilo zajedno s centralnim zakljuavanjem. Zadaci protuprovalnog
sustava su zatita protiv:
krae vozila
krae dijelova vozila (radio, brisa, zrani jastuk )
oteivanja
Dijelovi protuprovalnog sustava mogu biti:
blokada odvoenja vozila
alarmni ureaji
nadzor unutarnjeg prostora
zatita kotaa
zatita protiv odvlaenja vozila
Aktiviranje protuprovalnog sustava moe se izvesti na isti nain, kao i kod centralnog zakljuavanja.
Navigacijski sustav
Navigacijski sustav je elektroniki ureaj koji slui za zemljopisno odreivanje poloaja i ( po potrebi)
navodi vozilo prema eljenom odreditu. GPS ureaj radi pomou antena preko kojih prima signale sa
satelita i tako precizno odreuje poloaj automobila na putu. Uz pomo brojnih algoritama i prorauna,
ureaj pronalazi najkrai mogui put do eljenog odredita te strelicama na ekranu i glasovnim
naredbama navodi vozaa prema eljenom odreditu. Navigacija moe biti:
tvorniki ugraena u vozilo
prijenosna
navigacija na pametnom telefonu
Zrani jastuk je jastuk koji ublaava udar tijela putnika o vozilo te raspodjeljuje silu udara na to veu
povrinu. Sustav zranih jastuka se sastoji od senzora udarca, sustava okidanja i samog zranog jastuka.
Senzor udarca reagira na udarac odreene jaine (ekvivalent udaru vozila u zid pri minimalnoj brzini 20
km/h), odnosno odreene deformacije na karoseriji vozila. Zadatak zranih jastuka je da se otvore do
kraja u roku od 40 milisekundi nakon detekcije udarca. Zrani jastuci se aktiviraju senzorom koji se
nalazi iza prednjeg odbojnika. Kada senzor registrira udarac, prosljeuje informaciju sustavu okidanja.
Sustav okidanja se sastoji od okidaa, tj. male koliine TNT eksploziva. Za napuhavanje jastuka se
koriste kemikalije natrij azid (NaN3), kalijev nitrat (KNO3) i silicijev dioksid (SiO2). U meusobnoj
reakciji natrijev azid se raspada na natrij i duik. Upravo duik u kombinaciji s kalijevim nitratom
napuhuje zrani jastuk. Iako se ovaj proces doima dug, sve nabrojano dogodi se u svega 1/25 sekundi.
Dovoljno brzo da se spase ivoti na cesti! U dananja vozila ugrauje se vie zranih jastuka.
Prikaz zranih jastuka Bez zranih jastuka vee ozljede Sa zranim jastukom lake ozljede
Zateza pojasa
Sigurnosni pojas oznaava sklop remena sa sigurnosnom kopom, napravama za namjetanje i
nastavcima za prikapanje koji se moe privrstiti na motorno vozilo. Sigurnosni pojas je konstruiran da
bi se ograniavanjem pokretljivosti korisnikova tijela, u sluaju sudara ili naglog usporenja vozila,
smanjio rizik ozljeivanja njegova korisnika. Takav se ureaj naziva sklop pojasa, a taj naziv
obuhvaa svaku napravu za apsorpciju energije ili uvlaenje/zatezanje pojasa. Zateza pojasa je uvlanik
koji pri uobiajenoj vonji ne ograniava pokretljivost korisnika pojasa. Zateza ima napravu za
namjetanje duljine remena koja automatski prilagoava duljinu remena prema korisniku i blokirni
mehanizam koji se aktivira u opasnosti.
Zateza pojasa
Pitanja
1. to je aktivna, a to pasivna zatita?
2. Koja je uloga centralnog zakljuavanja i protuprovalnog sustava vozila?
3. Koja je uloga zranog jastuka i zatezaa pojasa?
Kljuni pojmovi
aktivna sigurnost Ima zadau da broj prometnih nesrea svedu na minimum.
pasivna sigurnost Ima zadau da pri prometnoj nesrei ublai njene posljedice.
brzinomjer Ureaj za pokazivanje brzine kojom se vozilo kree.
Omoguuje zakljuavanje i otkljuavanje svih vrata vozila, s jednog
centralno zakljuavanje
mjesta.
protuprovalni sustav titi vozilo od oteivanja, krae dijelova ili cijelog vozila.
Slui za zemljopisno odreivanje poloaja i navodi vozilo prema
navigacija
eljenom odreditu.
zrani jastuk Ublaava udar tijela putnika o vozilo te raspodjeljuje silu udara.
zateza pojasa Ureaj koji ograniava pokretljivost korisnika u opasnosti.
klima ureaj Ureaj koji slui za rashlaivanje i klimatizaciju kabine vozila.
Konice su jedan od najvanijih dijelova u vozilu jer izravno utjeu na sigurnost putnika. One omoguuju
da se vozilo zaustavi u eljenom trenutku. Danas sva vozila (i prikljuna) moraju imati ugraene konice
kako bi se moglo brzo, sigurno, pouzdano i djelotvorno usporiti ili zaustaviti vozilo.Istodobno konice
moraju osigurati vozilo u nepokretnom poloaju, bilo na ravnom ili terenu s nagibom.
Radna konica mora biti takva da omogui vozau da vozilo uspori ili zaustavi, bez obzira na uvjete
vonje (brzina kretanja i optereenje vozila) i nagib ceste, na siguran, brz i uinkoviti nain. Vozilo mora
zadrati stabilnost pri koenju. Radna konica je kontinuirana, djeluje na sve kotae i aktivira se nogom.
Obino ima sustav za potpomaganje sile koenja (servokoenje).
Parkirna konica osigurava vozilo u zakoenom poloaju. Djeluje na kotae samo jedne osovine (obino
zadnje). Iz sigurnosnih razloga prijenos sile koenja je mehaniki, a aktiviranje je izvedeno ruicom
(runa konica).
Pomona konica zaustavlja ili usporava vozilo u sluaju otkazivanja radne konice. Pomona konica
je, u pravilu, manje djelotvorna od radne konice pa je i put koenja dui. Djeluje na kotae samo jedne
osovine. Pomona i parkirna konica su najee kombinirane (tzv. runa konica) jer se njima moe
koiti u vonji, ali i zadrati vozilo parkirano.
Automatska konica koi pri prekidu veze izmeu vunog (kamion) i prikljunog (prikolica) vozila.
Usporiva (retarder), tzv. trea konica, je konica koja omoguuje dugotrajno kontinuirano koenje
vozila na nizbrdici. Brzina vozila pritom se zadrava na propisanoj vrijednosti. Ova konica je obvezna za
vozila tea od devet tona.
Naletna konica se koristi na malim prikljunim vozilima. To je mehanika konica koja pri koenju
vunog vozila koristi svoju vlastitu inercijsku silu nastalu koenjem.
Sva motorna vozila od kategorije M na dalje moraju obavezno imati radnu, pomonu i parkirnu konicu.
Vozila proizvedena nakon 1. sijenja 1988. moraju imati dvokruni koni sustav.
Pitanja
1. Koja je uloga konice?
2. Navedite i objasnite vrste konica u vozilu?
3. Kakve konice mogu biti s obzirom na konstrukciju?
4. Navedite i objasnite vrste konih sustava?
Kljuni pojmovi
konica Omoguuje da se vozilo zaustavi u eljenom trenutku.
radna konica Usporava ili zaustavlja vozilo.
pomona konica Usporava ili zaustavlja vozilo u sluaju otkaza radne konice.
parkirna konica Osigurava vozilo u zakoenom poloaju.
hidraulika konica Sila se na konice prenosi tlaenjem tekuine.
Sila koenja od papue vozaa do konica prenosi se stlaenim
pneumatska konica
zrakom.
elektrina konica Sila koenja prenosi se elektromagnetskim putem.
Pritiskom na papuicu konice potiskuje se klip u glavnom konom cilindru napunjenim uljem. Klip
tlai ulje i prenosi silu na radni cilindar na kotau. Ulje pod tlakom istiskuje klip iz radnog cilindra, koji
obavlja radnju irenja (bubanj konica) ili stiskanja (disk konica) konih elemenata. Zakonski propisi
radi sigurnosti nalau ugradnju dvokrunog konog sustava u svako vozilo. Naime, ukoliko bi dolo do
kvara i ispadanja jednog kruga, vozilo moe biti koeno djelovanjem drugog kruga.
Radi velike sloenosti postavljanja dva kona sustava (kruga), s dva glavna cilindra na vozilo, ugrauje se
tandem koni cilindar. Tandem koni cilindara je dvostruki tlani cilindar koji ima dva klipa i dvije tlane
komore u zajednikom kuitu.
Bubanj konice primjenjuju se u osobnim vozilima na stranjoj osovini. Osnovni dijelovi bubanj konice
prikazani su na slici dolje.
Bubanj je vrsto spojen s glavinom kotaa te se okree zajedno s njom i kotaem. eljusti s konim
oblogama i ureaj za podeavanje eljusti nalazi se na nosau konice. Prilikom koenja, eljusti sa
svojim oblogama potiskuju se na bubanj i razvijaju potrebnu silu trenja. Tarna povrina kod bubnja je
samo s unutranje strane. S gornje strane postavljen je hidrauliki cilindar s dva klipa. Pod pritiskom ulja
iz glavnog cilindra, klipovi izlaze iz cilindra i potiskuju obloge na unutarnju tarnu plohu bubnja. Obloge
se osiguravaju u poziciji osiguraima. Osigurai su manjeg promjera nego provrti na oblogama, kako bi
se omoguilo nesmetano gibanje obloga prema bubnju. Povratne opruge postavljene s gornje i donje
strane povezuju obloge i osiguravaju povrat u odvojenu poziciju od bubanj, nakon prestanka koenja.
Ureaj za podeavanje slui za podeavanje razmaka izmeu koione povrine obloga i tarne povrine
bubnja. Prednosti bubanj konica su te, to su one zatiene od vanjskih neistoa, manje se troe tarne
obloge i jednostavna je izvedba parkirne konice u njih. Nedostaci ovakve konice su tee odravanje te
loije hlaenje jer su zatvorene i slabo se iste pa im je koni uinak promijenjiv.
Na automobilima srednje klase, najuestalija kombinacija konica sastoji se od disk konica na prednjim
kotaima i bubanj konica na stranjim . Skuplji modeli automobila imaju disk konicu na sva etiri
kotaa . Rad disk konica moe se usporediti s radom konica na biciklu. Gibljiva eljust obuhvaa kota,
a pri koenju gumenim oblogama tari o naplatak. Kod vozila konice ne djeluju izravno na kota, ve na
metalnu plou koja se okree zajedno s kotaem. U eljusti konice, koji obuhvaa samo dio diska, nalaze
se radni klipovi. Osnovni dijelovi disk konice prikazani su na slici dolje.
Metalnim cijevima i gibljivom cijevi dovodi se ulje do prednjih diskova. Pritisak ulja iz glavnog cilindra
potiskuje klip iz radnog cilindra koji potiskuje koione ploice uz tarne povrine diska. Na glavinu
kotaa postavljen je disk s dvije tarne povrine, unutarnjom i vanjskom. Na nosa glavine vijcima je
privrena koiona eljust.
Prednosti disk konica su jednostavno odravanje, dobro hlaenje jer su otvorenog tipa, a samim time i
dobro samoienje centifugalnom silom. Nedostaci ovakve konice su vee troenje obloga zbog veih
sila koenja i sloena i skupa ugradnja parkirne konice.
Konice moraju biti uinkovite, ali ako prejako koe, kotai e se blokirati. Koenje s blokiranim
kotaima je:
opasno jer vozilo vie nema upravljivost
manje uinkovito jer s blokiranim kotaima je put koenja puno dui
Zbog tih razloga, u vozila se ugrauju pomoni ureaji pri koenju. Ti ureaji ne doputaju da doe do
blokiranja kotaa, a samim tim i proklizavanja .
Pomoni ureaji koji u vozila su:
limitator koenja zadnjih kotaa
ABS (Anti Blockier System)
BAS (Brake Assist System)
ESP (Electronic Stability Program)
TCS (Traction Control System)
Pitanja
1. Navedite osnovne dijelove hidraulinog konog sustava?.
2. Objasnite princip rada koenja s bubanj konicama.
3. Objasnite princip rada koenja s disk konicama.
Kljuni pojmovi
papuica konice Aktivira cijeli sustav koenja.
glavni koni cilindar Tandem koni cilindara koji potiskuje ulje u oba kona kruga.
bubanj konica Starija izvedba konice i konih elemenata.
disk konica Novija izvedba konice i konih elemenata.
klip Izvrni dio koji izvlaenjem iz cilindra obavlja rad.
obloga Dio konica koji trenjem zaustavljaju vozilo.
eljust Dio konice u kojem se nalaze radni klipovi.
Tehnologija Organizacija
Metode (koncepcija)
Organizacija odravanja
Organizacija odravanja definira odnose i veze koji postoje izmeu pojedinih elemenata odravanja kao
to su radna mjesta u servisnoj radioni, struktura ovlatenih servisa, opskrbljenost alatima i ureajima,
dokumentacija informacijskih sustava odravanja, praenje zaliha rezervnih dijelova, nabavka materijala
i rezervnih dijelova, praenje produktivnosti, ekonominosti i rentabilnosti u procesu rada servisne
radionice, ljudski potencijali i dr. U velikim sustavima koji raspolau s velikim brojem vozila,
organizacija odravanja ustrojava se na vie razina i na specifian nain.
Tehnologija odravanja
Tehnologija odravanja definira nain provedbe aktivnosti odravanja. Ona odreuje kako odreene
postupke treba obaviti, s kojim alatom i ureajem, kojim slijedom, u kojem vremenu te druge
specifinosti bitne za konkretnu aktivnosti i vozilo.
Posebni znaaj u okviru tehnologije odravanja zauzimaju postupci koji imaju za cilj utvrivanje stanja
motornog vozila. Rije je o dijagnostici, zasebnoj grani iz podruja tehnologije odravanja.
Pitanja
1. Koji je osnovni znaaj odravanja vozila?
2. Kako bi definirali sustav odravanja vozila?
3. to je koncepcija odravanja vozila?
4. to je organizacija odravanja vozila?
5. to je tehnologija odravanja vozila?
1. Osnovno odravanje
ienje i pranje
pregled prije upotrebe
pregled tijekom upotrebe
pregled poslije upotrebe
2. Periodini pregledi
podmazivanje
preventivni pregledi
3. Kontrolni pregledi
4. Odravanje po stanju
s kontrolom parametara
s kontrolom pouzdanosti
Osnovno odravanje obuhvaa sve postupke ( propisane od strane proizvoaa) koje u pravilu obavlja
korisnik vozila na licu mjesta i uz koritenje alata i pribora iz sastava kompleta vozila. Osnovnom
odravanju se podvrgavaju sva vozila kako bi to dulje ispravno i sigurno funkcionirali. Da bi se to
uspjeno primijenilo u praksi, potrebno je da vlasnici dobro poznaju vozilo s kojim upravljaju i da imaju
tono definiranu tehnologiju svih aktivnosti.
a) ienja i pranja vozila
Aktivnosti pregleda vozila prije njegovog koritenja svode se na aktivnosti provjere, kontrole i manjih
popravaka na vozilu kako bi voza bio siguran u njegovu pouzdanost. To su provjere kompletnosti
vozila, tj. provjere jesu li svi sklopovi/dijelovi montirani na vozilo (brisai stakla, rezervi kota, zimske ili
ljetne gume, pribor i alat, prva pomo i sl.). Osim toga, pregled treba obuhvatiti i provjeru razina
tekuina u vozilu (za pranje vjetrobranskog stakla, koliina goriva u rezervoaru, koliina tekuine u
sustavu za koenje, koliina ulja u motoru i dr.). Startanje motora vozila i rad u praznom hodu te pregled
svih kontrolnih ureaja (svjetlosnih, zvunih, fizikih), kao i kontrola guma , vane su aktivnosti ovoga
pregleda.
Svode se na aktivnosti tijekom upotrebe vozila ili kraih stanki koje poduzima voza s ciljem provjere
ispravnosti vozila ili pojedinih sklopova. Pravovremenim registriranjem pokazivaa na kontrolnim
instrumentima mogue je uoiti promjene na vozilu (pokaziva koliine goriva, pokaziva temperature
motora, zvuni signal za pojas i sl.).
Provode se nakon dueg i neprekidnog koritenja vozila s ciljem brzog stjecanja uvida u ope stanje
ispravnosti i kompletnosti kako bi se poduzele potrebne aktivnosti . Ako se tijekom koritenja primijete
nepravilnosti u radu vozila, voza bi trebao, nakon prestanka vonje, na njih obratiti posebnu pozornost.
Pitanja
1. Kakvo moe biti preventivno odravanje?
2. to obuhvaa osnovno odravanje vozila?
3. Opiite kako se izvodi ienje vozila?
4. Navedite aktivnosti pregleda vozila prije njegovog koritenja?
Kljuni pojmovi
Osnovno odravanje obuhvaa sve one postupke (esto puta
propisane od strane proizvoaa) koje u pravilu obavlja korisnik
osnovno odravanje
vozila na licu mjesta i uz koritenje alata i pribora iz sastava
kompleta vozila.
ienje je aktivnost osnovnog i preventivna odravanja vozila koje
se periodino provodi na unutarnjim i vanjskim povrina vozila,
ienje i pranje
koje su u procesu koritenja izloene zamaivanju, zapraivanju i
drugim oblicima nakupljanja neeljenih tvari.
Aktivnosti pregleda vozila prije njegovog koritenja svode se na
pregledi prije upotrebe aktivnosti provjere, kontrole i manjih popravaka na vozilu kako bi
voza bio siguran u njegovu pouzdanost tijekom upotrebe.
Svodi se na aktivnosti tijekom upotrebe vozila ili kraih stanki koje
pregledi u toku upotrebe poduzima voza s ciljem provjere ispravnosti vozila ili pojedinih
sklopova.
Provode se nakon dueg i neprekidnog koritenja vozila s ciljem
pregledi poslije upotrebe brzog stjecanja uvida u ope stanje ispravnosti i kompletnosti kako
bi se poduzele potrebne aktivnosti popravka.
To je istraivanje tada otkrilo glavni problem velik broj vozaa ne zna ili, jo ee, zaboravlja vanost
uloge koje gume igraju u sigurnosti automobila. Kontaktna povrina koju gume u svakom trenutku imaju
s cestom iznosi samo etiri veliine dlana te nikad ne smijemo podcijeniti njihov doprinos vonji.
Meutim, ne radi se samo o sigurnosti ve i vaem novaniku samo jedan bar manji pritisak od
propisanog moe poveati potronju goriva do jedne litre na 100 kilometara. Nadalje, nedovoljno
napumpane gume pri viim se brzinama bre zagrijavaju, neravnomjerno troe i naposljetku trajno
oteuju, to znai da ete za novi komplet, ovisno o dimenziji guma na vaem automobilu, i to daleko
prije nego to biste trebali, izdvojiti izmeu 2000 i 8000 kuna, a katkad i puno vie.
Svaki e vam vulkanizer rei da gume naelno gube 0,1 bara svakih mjesec dana, to znai da ete nakon
samo pola godine njihova zapostavljanja znatno ugroziti sigurnost vonje. Veina njih savjetuje da tlak u
gumama provjeravate, i po potrebi prilagoavate, barem jednom mjeseno ili prije odlaska na putovanje,
a neki preporuuju i jednom svakih 15 dana stoga redovno odvojite pet minuta, svratite na oblinju
benzinsku crpku, provjerite gume dok su hladne i po potrebi ih napumpajte na pritisak koji je propisao
iskljuivo proizvoa vozila (upute se nalaze na poklopcu spremnika goriva ili s unutarnje strane B
nosaa krova ili vrata na vozaevoj strani). Osim toga, redovno bacite pogled na openito stanje guma
dubina gaznog sloja nikad ne bi smjela biti manja od etiri milimetra; u suprotnom vrijeme je za zamjenu,
a i svaku gumu pojedinano pregledajte za znakove nepravilnog troenja, ispucanih povrina, izboenja ili
bilo kakvih drugih neuobiajenih oteenja.
Vozite li noviji automobil, vrlo je vjerojatno opremljen sustavom nadzora tlaka u gumama koji, meu
ostalim, ini poseban senzor u svakom od kotaa. Nakon provjere i napumpavanja guma na propisani tlak
zraka, pritiskom na gumb sustava TMPS (Tire Pressure Monitoring System) pamte se trenutne
vrijednosti, a u sluaju buenja bilo koje od guma ili pada pritiska, zvuni i vizualni signali vozaa
upozoravaju na opasnost. TPMS sustav je od studenog 2014. postao obveznim dijelom serijske opreme
svakog novog automobila registriranog u Europskoj uniji.
Od 2017. godine, oekuje se, novi e automobili biti dostupni s inteligentnim gumama mnogih
proizvoaa, poput Continentala. Te e inteligentne gume sadravati sofisticirane senzore koji e, osim
tlaka, mjeriti temperaturu i dubinu gaznog sloja guma te vozae upozoravati na bilo kakve nepravilnosti.
Time bi se trebala znaajno poveati sigurnost vonje na cestama diljem Europe.
a) Runi alat
b) Univerzalni alat
Za obavljanje specifinih operacija postoje razliiti univerzalni alati koji se mogu koristiti na veem
broju ili na svim tipovima motornih vozila. To su razne vrste:
izvlakaa za leajeve,
izvlakaa za kouljice cilindara
jednostavnih alata za opruge,
pneumatskih alata za opruge, i dr.
c) Specijalni alat
Servisne radionice koje se specijaliziraju za odravanje i popravak vozila ili sklopova odreenog
proizvoaa, trebaju posjedovati i ovu vrstu alata.
e) Dijagnostika oprema
Danas su vozila opremljena sofisticiranim elektronskim sustavima koji zahtijevaju od servisera uporabu
raznovrsnih mjernih i dijagnostikih ureaja. Jednostavna uporaba dijagnostikih solucija omoguuje
automehatroniaru da u to kraem roku utvrdi neispravnost vozila i ukloni kvar.
Zbog toga specifini proizvoai nude iroki asortiman univerzalnih dijagnostikih ureaja za osobna
vozila, kombije, motocikle, kamione, prikolice i autobuse te program poljoprivrednih vozila i plovila.
Primjerice, novi software IDC3 program je na hrvatskom jeziku te omoguuje dijagnostiku raznovrsnih
elektronskih sustava; Motor management, AirBag, ABS, Body Computer, Ovjes, Klima sistem, Konfort
sustav
f) Oprema radionice
Za kvalitetno, brzo i efikasno odravanje i popravak vozila automehatronike radionice, pored navedenih
alata, trebaju raspolagati i odgovarajuom opremom. Primjerice:
kanalske dizalice,
rune hidraulike dizalice,
podmetai,
specifine dizalice za motore, mjenjae, opruge i sl.
prea,
runi i specijalni strojevi,
ureaj za kontrolu konica,
razliite posude za prikupljanje rabljenog ulja,
mazalice,
pumpa za nalijevanje ulja,
ureaj za pranje dijelova vozila,
ureaj za odvoenje ispunih plinova iz radionice,
ureaj za neutralizaciju otrovnih komponenata ispunih plinova i dr.
Komplet Klijeta za
Plosnati
viljukastih demontau
izvija
kljueva brtvi
Komplet
Klijeta Izvija
okastih
GRIP krini
kljueva
Komplet
Klijeta za Izvija sa
viljukasto-
stiskanje kvadratnim
okastih
obujmica vrhom
kljueva
Komplet
Specijalna
okasnit Bravarski
GRIP
zakrivljenih eki
klijeta
kljueva
Komplet
Klijeta za
usadnih Stolarski
kabelske
kljueva i eki
spojnice
odvrtki
Komplet
Klijeta za eki s
usadnih
stopice rascjepom
kljueva
Komplet
Klijeta za eki
nasadnih
rezanje ice zaobljeni
kljueva
Komplet Klijeta za
Plastini
moment skidanje
eki
kljueva izolacije
Pitanja
1. Pokuajte definirat alata na slici dolje?
2. to se ubraja u opremu servisne radionice?
3. Zato slui mjerni alat u radionici?
4. to su to specijalni alati?
5. to su to standardni alati?
?
?
Kljuni pojmovi
Svi alati i oprema koji se koriste prilikom pregleda i popravaka
alati i oprema za odravanje
motornih vozilu s ciljem provjere stanja ili vraanja u funkcionalno i
motornih vozila
ispravno stanje.
Dok se puni, akumulator je prikljuen na izvor istosmjernog napona. Nabijen akumulator izvor je
elektrine energije. Najvaniji su alkalijski i olovni akumulatori. Olovni akumulator sastoji se od dvije
olovne ploe (elektrode), uronjene u razrijeenu sulfatnu kiselinu (elektrolit). Alkalijski (elini)
akumulatori sadre katodu od kadmija (Jungerov akumulator) ili eljeza i elika (Edisonov akumulator) i
anodu od niklena hidroksida uronjene u vodenu otopinu kalijeva hidroksida. Upotrebljavaju se za
pokretanje motora s unutarnjim izgaranjem, za napajanje elektrinih ureaja i dr.
Nazivni kapacitet je koliina elektriciteta (struje) koju napunjen akumulator moe dati, a mjeri se u
ampersatima (Ah). Kapacitet olovnih akumulatora za automobile je od 10 do 100 Ah.
Struja hladnog ispitivanja je jakost struje pranjenja koju se moe dobiti iz punog akumulatora na niskim
temperaturama.
Razlikujemo akumulatore s epovima i bez njih. Prema tome, njihovo odravanje je razliito. Kod
akumulatora s epovima stanje napunjenosti moe se provjeriti mjerenjem gustoe elektrolita pomou
areometra. Gustoa elektrolita punog akumulatora s temperaturom elektrolita 20 C do 27 C iznosi oko
1,28 g/cm3, dok je kod praznog 1,12 g/cm3. Razina elektrolita mora biti 10 do 15 mm iznad ploa.
Dolijevati samo destiliranu ili demineraliziranu vodu.
Aerometar
Akumulatore bez odravanja (nemaju vidljivih epova) mogue je podvri samo provjeri snage tijekom 5
s, sa strujom pranjenja gotovo jednakoj struji kratkog spoja. Prosjeni napon lanaka pritom ne smije
pasti ispod 1,1 V (12 V-akumulator 6,6 V).
Pitanja
1. to je akumulator?
2. Navedite karakteristine veliine akumulatora.
3. Kako se odrava akumulator?
Kljuni pojmovi
akumulator Omoguuje da se vozilo zaustavi u eljenom trenutku.
aerometar Ureaj kojim se ispituje razina napunjenosti akumulatora.
Ispravan rad alternatora moe se pratiti na instrumentnoj ploi gdje se nalazi kontrolna lampica. Ona je
crvene boje i njezino paljenje tijekom rada motora donosi opasnost. Paljenje kontrolne lampice je znak da
hitno treba neto poduzeti u suprotnom e auto stati, a na motoru se pojaviti teta. To moe biti bezazleni
kvar, zbog loeg kontakta, ali i potpuni prestanak rada alternatora, kad akumulator samostalno moe
isporuivati struju samo neko krae vrijeme ovisno o njegovom kapacitetu. Paljenje lampice moe
prouzroiti pucanje remena koji pokree alternator. Osim pucanja remena, najei uzronik paljenja
signalne lampice je neispravan regler. To moe znaiti istroenost etkica, ali i kvar elektronskog dijela
reglera. Iako se etkice na nekima mogu mijenjati da se utedi na popravku, najee se i u jednom i u
drugom sluaju - zamjenjuje regler. Kod takvog kvara, intenzitet lampice u radu motora je izraene
crvene boje, no, ako ona gori na pola snage, prije e biti da je greka u diodama.
Kvar se pokazuje i nepojavljivanjem iste crvene lampice na kojoj je simbol akumulatora, ve prilikom
ukopavanja kontakta. Moe biti da je greka banalna i da je uzrok samo pregorjela kontrolna lampica, ali
ponovimo, mogu je i kvar u alternatoru. I u jednom i u drugom sluaju treba brzo reagirati, jer pregorjela
lampica nee moi signalizirati budui kvar, a u drugom sluaju, kvar samo to se nije pojavio.
Da bi se pokrenuo elektromotor, potrebno je na njega dovesti struju i zatvoriti strujni krug. Okretanjem
kontaktnog kljua u bravi zatvara se strujni krug izmeu akumulatora i elektropokretaa i motor se
pokrene. Meutim, struja s akumulatora prvo doe na selenid. Selenid je elektromagnet koji povlai
kotvu. Kotva s donjim krajem povlai polugu koja uzubi bendix zupanik sa zamanjakom motora, a s
gornjim krajem uspostavi strujni krug s elektromotorom. Nije mogue ukljuiti elektromotor prije nego su
uzupeni bendix zupanik i zupanik zamanjaka motora. Ovako ukljuen elektromotor okretati e se sve
do trenutka dok ga ne iskljuimo otputanjem kontakta kljua iz pozicije za pokretanje motora vozila.
Otputanjem kljua iz te pozicije prekinut e se strujni krug i deaktivirati elektromagnet. Deaktiviranjem
elektromagneta, kotva se uz pomo opruge vraa u svoj prvobitni poloaj. Kada se motor upali, broj
okretaj motora se naglo povea na 1500 i vie okretaja u minuti. Kada bi se s motorom okrenuo i
uzupeni elektropokreta, dolo bi do njegovog potpunog unitenja. S obzirom na omjer zupanika,
elektropokreta bi se tada okretao brzinom od oko 15 000 okretaja u minuti. Zbog toga, elektropokreta
ima kvailo s kuglicama. Onog trenutka kada motor upali i postigne veu brzinu od elektropokretaa,
kvailo prekida vezu bendix zupanika sa zamanjakom motora. Bendix zupanik pomou opruge i
navoja se vraa u svoj poetni poloaj.
Elektropokreta ne zahtijeva puno brige oko odravanja. Iako se rijetko kvari, ne kodi ako ga se
prekontrolira s vremena na vrijeme. S vremenom treba provjeriti je li je privrenje elektropokretaa
dobro osigurano, te provjeriti sve spojeve i prikljuke s akumulatorom. Elektropokreta je dosta dobro
zatien pa u njega teko moe prodrijeti vlaga, ali prikljuci mogu korodirati pa stvaraju veliki otpor
struji. Kad god se neto radi na instalaciji elektropokretaa ili na zamanjaku, treba iskljuiti akumulator
skidanjem s njega jednog prikljuka. Treba paziti da se vrhovi zubaca bendix zupanika elektropokretaa
ne nabijaju do dna meu zupce zamanjaka, ve da imaju prostora do 2 mm. Svakih dvije godina je
potrebno podmazati leajeve, ako nisu ugraeni leajevi s trajnim podmazivanjem, i provjeriti etkice.
Pitanja
1.Koja je uloga alternatora u vozilu?
2. Koja je uloga elektropokretaa u vozilu?
Kljuni pojmovi
Alternator je elektrini ureaj koji proizvodi elektrinu energiju u
alternator
automobilu.
Elektropokreta je elektromotor pokretan strujom akumulatora, a
elektropokreta
slui za poetno pokretanje motora u automobilu.
Elektroniki regulacijski sustavi vozila moraju stabilizirati vozilo pri ubrzavanju, upravljanju i koenju.
Razlikujemo ove sustave:
ABS (Anti Blockier System) sprjeava blokiranje kotaa pri koenju
BAS (Brake Assist System) sustav za brzo pojaanje sile pri koenju
TCS (Traction Control System) kontrola proklizavanja kotaa pri kretanju
EMS (Elektronische Motorleistung Steuerung) smanjuje okretni moment motora u sluaju
klizanja kotaa
MSR (Motor Schleppmoment Regelung) smanjuje klizanje pogonskih kotaa pri koenju
motorom poveanjem okretnog momenta motora
ESP (Electronic Stability Program) sprjeava zanoenje vozila s putanje kretanja
ABS sustav je sustav protiv blokiranja koenih kotaa. Primjenjuje se u hidraulikim i pneumatskim
konim sustavima. Blokiranjem kotaa pri koenju, tj. njihovim klizanjem znatno se smanjuje koeficijent
trenja. Zbog toga se produava zaustavni put, a automobil postaje potpuno neupravljiv.
BAS sustav je sustav koji prepoznaje kritine situacije i preuzima kontrolu nad konim
sustavom. U kritinim situacijama, kad voza oklijeva, BAS koi maksimalnom silom.
Ispitivanjima je utvreno da mnogi vozai u kritinim situacijama pritisnu papuicu konice
brzo, ali nedovoljno jako. Koni put (a time i zaustavni put vozila) zbog toga je dui, a broj
nesrea vei. U tom sluaju, BAS proizvodi maksimalnu silu koenja, ime u znatnoj mjeri
skrauje put koenja.
BAS
TCS sustav, poznat i kao ASR,je sustav koji sprjeava proklizavanje kotaa pri kretanju. Ugrauje se u
osobna ili privredna vozila sa zadatkom da ogranii okretni moment motora na vrijednost koju je mogue
prenijeti na podlogu bez klizanja kotaa (EMS i/ili MSR sustavi).
ESP sustav je sustav elektronike stabilnosti vozila. Pomae vozau u gotovo svim kritinim situacijama.
Ujedinjuje funkcije sustava protiv blokiranja kotaa (ABS) i sustava protiv proklizavanja kotaa prilikom
naglog kretanja (TCS), ali moe i znatno vie.
Prepoznaje proklizavanje vozila te ga aktivno nastoji sprijeiti, ime se znaajno poboljava sigurnost u
vonji. ABS i TCS uinkovito pomau kod promjene brzina uzduno na kretnje vozila. ABS pomae pri
koenju, a TCS pri ubrzanju vozila. Program elektronske stabilnosti takoer pomae vozau pri kretnjama
koje su dijagonalne na smjer vonje. Sustav, na osnovi kuta upravljanja, prepoznaje eljeni smjer vonje.
Senzori brzine na svakom kotau mjere brzinu. Istovremeno, senzori zakretanja mjere okretanje vozila
oko njegove okomite osi, kao i bono ubrzanje. Iz tih podataka upravljaka jedinica izraunava stvarno
kretanje vozila, usporeujui ga 25 puta u sekundi sa eljenim smjerom. Ako se vrijednosti ne
podudaraju, sustav reagira u sekundi, bez sudjelovanja vozaa. Sustav smanjuje snagu motora kako bi
povratio stabilnost vozila. U sluaju da to nije dovoljno, zaustavlja svaki kota pojedinano. Iz toga
proizlazi rotacijsko kretanje vozila koje spreava proklizavanje u granicama zakona fizike te automobil
ostaje sigurno na svom eljenom pravcu.
Kljuni pojmovi
ABS Sprjeava blokiranje kotaa pri koenju.
BAS Sustav za brzo pojaanje sile pri koenju.
TCS Sustav koji sprjeava proklizavanje kotaa pri kretanju.
ESP Sustav elektronike stabilnosti vozila.
Nagib kotaa (camber) je kut izmeu ravnine kotaa i okomice. Taj kut se oznaava s , a moe biti
pozitivan i negativan.
Nagib rukavca kotaa je kut izmeu osi voenja kotaa (os od vrha amortizera do donje kugle) i okomice.
Taj kut se oznaava s . Nagib rukavca kotaa omoguuje usmjeravanje kotaa tako da se kod zakretanja
kotaa odie vozilo. Teina vozila potom vraa kotae u neutralni poloaj. Uobiajene vrijednosti nagiba
rukavca su 5 - 10 .
Polumjer zakreta (inklinacija) je polumjer ro kojeg tvore kutovi nagiba kotaa i nagib rukavca kotaa .
Veliina polumjera odreena je razmakom sredita gazne povrine kotaa i presjecita osi voenja kotaa
s podlogom.
Nagib rukavca kotaa Pozitivni polumjer zakreta Negativni polumjer zakreta Polumjer zakreta nula
Pri okretanju upravljaa prednji se kota okree oko toke na kolniku, koja lei tamo gdje se zamiljeno
produenje osi kotaa dodiruje s kolnikom. To znai da kota, pri
okretanju oko te toke, opisuje mali kruni luk. Polumjer luka je
polumjer zaokretanja. Kada je sredite luka na unutranjoj strani
srednje ravnine kotaa, to je pozitivni polumjer zaokretanja, a ako je
os kotaa tako nagnuta da njezino zamiljeno produenje dodiruje
cestu na vanjskoj strani srednje ravnine kotaa, polumjer zaokretanja
je negativan. Svrha inklinacije je pribliiti donju kuglu to vie
kotau, kako bi optereenje dolo neposredno na povrinu gume i
smanjilo proklizavanje gume. Ovako pravilno usmjerenje optereenja
naroito je vano prilikom koenja jer najvei dio sile pada na tu
toku.
Zatur kotaa(castor) je kut predvien za samousmjeravanje kotaa pri vonji ravno. Zatur nastaje
nagibanjem osi voenja kotaa, odnosno rukavca kotaa, u smjeru uzdune osi vozila prema naprijed ili
nazad. Kotai koji bi bili okomito u odnosu na kolnik i os voenja kotaa, imali bi tendenciju
samoskretanja.
Trag kotaa (tou in tou out), poznat kao pur, osigurava stabilnost vozila pri veoj brzini , u smislu
zadravanja pravca vozila, kao i izravnavanje kotaa nakon skretanja. Ne doputa, tzv. lepranje
upravljakih kotaa. Trag je razlika izmeu duljine l2 i l1 razmaka kotaa, mjerenog u visini sredita u
neutralnom poloaju upravljakih kotaa.
Pitanja
1. to je geometrija kotaa?
2. to obuhvaa geometriju kotaa?
Kljuni pojmovi
geometrija kotaa Parametri kotaa koji omoguuju dobre vozne znaajke vozila.
nagib kotaa Nagnutost gornjeg dijela kotaa prema van ili prema unutra.
zatur kotaa Kut za samousmjeravanje kotaa pri vonji ravno.
trag kotaa Ne doputa, tzv. lepranje upravljakih kotaa.
240
spojka ....................................................................................................................................................................... 50
spojka ....................................................................................................................................................................... 78
spojka ....................................................................................................................................................................... 81
spona ...................................................................................................................................................................... 201
srednja visina neravnina (Rz).................................................................................................................................... 67
srednje odstupanje profila (Ra) ................................................................................................................................. 67
sredstvo za hlaenje, ispiranje i podmazivanje (SHIP) ............................................................................................ 42
stanica za tehniki pregled ..................................................................................................................................... 106
stezni spoj ................................................................................................................................................................. 75
strojna obrada odvajanjem estica ........................................................................................................................... 33
strojni dio ................................................................................................................................................................. 72
stupanj kompresije motora ..................................................................................................................................... 123
superfini .................................................................................................................................................................. 44
sustav mjernih jedinica ............................................................................................................................................. 12
sustav za hlaenje ................................................................................................................................................... 121
sustav za podmazivanje .......................................................................................................................................... 121
sustav za ubrizgavanje............................................................................................................................................ 170
svornjak .................................................................................................................................................................... 50
svornjak .................................................................................................................................................................... 78
svrdlo ...................................................................................................................................................................... 140
iroka i uska crta......................................................................................................................................................... 3
iroka i uska crta......................................................................................................................................................... 9
rafiranje ................................................................................................................................................................... 63
rafura ....................................................................................................................................................................... 63
talina ......................................................................................................................................................................... 31
TCS ........................................................................................................................................................................ 230
tehnika dokumentacija u servisu .......................................................................................................................... 100
tehnika dokumentacija .............................................................................................................................................. 6
tehnika krivulja ......................................................................................................................................................... 5
tehniki materijal ...................................................................................................................................................... 16
tehniki materijali..................................................................................................................................................... 29
tehnologija odravanja ........................................................................................................................................... 216
tehnoloka dokumentacija ...................................................................................................................................... 133
tehnoloka svojstva materijala ................................................................................................................................. 20
tehnoloki postupak ................................................................................................................................................ 133
tehnoloki proces .................................................................................................................................................... 130
teki obojeni metali .................................................................................................................................................. 24
teki obojeni metali .................................................................................................................................................. 29
243 243
STROJARSTVO ZA STRANI JEZIK
Modernizacija kolskih kurikuluma u strukovnim kolama u skladu s Hrvatskim
kvalikacijskim okvirom i potrebama trita rada - faza II
Vie informacija o EU fondovima: Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije www.strukturnifondovi.hr".
Ovaj prirunik izraen je uz pomo Europske unije. Sadraj ove publikace iskljuiva je odgovornost Strojarske i prometne kole
Varadin i ni na koji nain ne odraava gledita Europske unije