See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/361722389

Prevođenje u digitalnom okruženju: utjecaj prijevodnih tehnologija na praksu

i teoriju prevođenja

Conference Paper · July 2022

CITATIONS READS

0 26

2 authors:

Marija Omazic Nataša Pavlović

University of Osijek University of Zagreb
14 PUBLICATIONS   59 CITATIONS    25 PUBLICATIONS   229 CITATIONS   

SEE PROFILE SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Researching and teaching the use of new technologies in translation View project

Phraseology View project

All content following this page was uploaded by Nataša Pavlović on 03 July 2022.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 11

Marija Omazić Pregledni rad

Filozofski fakultet Osijek
momazic@ffos.hr

Nataša Pavlović
Filozofski fakultet Zagreb
npavlovi@ffzg.hr

PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU:

UTJECAJ PRIJEVODNIH TEHNOLOGIJA NA PRAKSU
I TEORIJU PREVOĐENJA

Ubrzan razvoj tehnologije utemeljene na strojnom učenju dovodi do velikih promjena

u jezičnoj industriji, koje se mogu promatrati na nekoliko razina. Na društvenoj razini,
poslovni modeli mijenjaju se u pravcu „uberizacije“ profesije, a prevoditeljima se oduzi-
ma dio moći i kontrole nad radnim okruženjem te autorstva i vlasništva nad prijevodnim
i jezičnim resursima, čiji su sustvaratelji. Dostupnošću strojnih prijevoda u javnosti se
stvara privid lakoće prevođenja, čime se dodatno smanjuje ekonomski i simbolički kapi-
tal prevoditelja. Na kognitivnoj razini, tehnologija više nije tek izvanjsko pomagalo; ona
u tolikoj mjeri prožima prijevodni proces da nije uvijek moguće odrediti jasnu granicu
između ljudskog djelovanja i tehnologije. Također je nejasna i nestabilna granica između
prevođenja u njegovu prototipnom obliku, koji je u praksi sve rjeđi, i „prevođenju slič-
nih aktivnosti“ (poput redakture strojnih prijevoda, transkreacije ili audiodeskripcije).
Jednako je fluidna i uloga prevoditelja, koji su istodobno ili naizmjence redaktori, ter-
minolozi, kontrolori kvalitete, autori kreativnih tekstova, evaluatori jezičnih sadržaja i
dr. Mnoge etičke dvojbe koje proizlaze iz navedenih trendova uključuju potrebu trajnog
preispitivanja odnosa čovjeka i tehnologije. Na metarazini, redefiniranje samoga pojma
prevođenja u skladu s novom stvarnošću postaje goruća potreba teorije prevođenja. U
ovome radu predstavljaju se relevantni tehnološki trendovi i njihove posljedice za praksu
i teoriju prevođenja, kao i ključne etičke dileme budućeg razvoja. Naznačuju se i neke
implikacije za obrazovanje prevoditelja.
Ključne riječi: prevođenje, strojno prevođenje, prijevodne tehnologije, prijevodni pro-
ces, teorija prevođenja, etika
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
12 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

1. Uvod
U posljednja dva desetljeća jezična industrija prati trendove digitalne transfor-
macije utemeljene na strojnom učenju i umjetnoj inteligenciji, koji se uvelike
odražavaju na način na koji prevoditelji u digitalnom dobu obavljaju svoj po-
sao. Rezultat te transformacije brojne su tehnologije kojima se prevoditelji služe
kako bi bili produktivniji, a koje su u velikoj mjeri prožele i promijenile prijevod-
ni proces i način rada prevoditelja. U ovom ćemo radu dati kratak pregled suvre-
menih prijevodnih tehnologija i trendova u jezičnoj industriji te mogućih smje-
rova budućeg razvoja, s posebnim obzirom na utjecaj tehnologije na društvenoj,
kognitivnoj i metarazini. Spomenut ćemo ključna etička pitanja koja proizlaze iz
razvoja tehnologije te naznačiti neke implikacije ovih trendova za obrazovanje
budućih prevoditelja.

2. Suvremene prijevodne tehnologije

Evoluciju prijevodnih tehnologija1 možemo pratiti od prvih, vrlo ograničenih
pokušaja razvoja strojnog prevođenja (SP) u eri hladnoga rata, da bi veći zamah
doživjela širokom upotrebom računala te razvojem softvera za izradu i prevođe-
nje sadržaja od 90-ih godina prošloga stoljeća naovamo. U 21. stoljeću dolazi do
ubrzanog razvoja tehnoloških rješenja za prevođenje i neslućenog napretka SP-a,
osobito primjenom neuronskih mreža posljednjih nekoliko godina. Suvremene
prijevodne tehnologije uključuju brojne alate kojima se prevoditelji služe u pro-
cesu prevođenja, od pripreme do završne obrade prijevoda i vođenja poslovanja.
Prema istraživanju koje je provela tvrtka Nimdzi (2021) i koje je uključilo dobav-
ljače više od 770 tehnoloških rješenja, ona se mogu razvrstati u devet glavnih
skupina:
1) sustavi za upravljanje prevoditeljskim poslovanjem
2) sustavi za upravljanje pismenim i usmenim prevođenjem, koji uključuju
alate za računalno potpomognuto pismeno prevođenje (CAT alate) i usme-
no prevođenje, alate za prevođenje softvera i mrežnih stranica, termino-
loške baze i prijevodne memorije
3) integratori i posrednički softver
4) alati za osiguravanje kvalitete i sustavi upravljanja terminologijom
5) alati za strojno prevođenje i sustavi za predviđanje kvalitete strojnog
prijevoda

1
 regled evolucije prijevodne industrije detaljno je prikazan u Massardo i van der Meer
P
(2017).
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 13
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

6) tehnologije za usmeno prevođenje na daljinu

7) rješenja za prepoznavanje govora
8) alati za audiovizualno prevođenje
9) prevoditeljske platforme.
Prevoditelji se služe i čitavim nizom pomoćnih tehnologija koje im služe za
pripremu i obradu prijevoda, poput korpusnih alata i alata za ekstrakciju na-
zivlja, alata za pretvorbu formata, čitača optičkih znakova (OCR) te autorskih i
nakladničkih alata.

2.1. Trendovi u jezičnoj industriji

Prema istraživanju o stanju jezične industrije u Europi (ELIS 2021), najdominan-

tniji trendovi u jezičnoj industriji jesu strojno prevođenje i redaktura SP-a, koji
su značajno promijenili praksu pružanja jezičnih usluga. Ostali trendovi uklju-
čuju pad cijena prijevoda, razvoj novih tehnologija za simultano prevođenje na
daljinu, rad na daljinu, automatizaciju procesa i ostala rješenja utemeljena na
umjetnoj inteligenciji. Nimdzi (2021) navodi i stalan rast kvalitete strojnih prije-
voda koji dovodi do snižavanja cijena prijevoda i redakture.
Dok su stavovi iskusnijih prevoditelja prema SP-u i redakturi SP-a uglavnom
negativni (Läubli i Orrego-Carmona 2017, Moorkens i O’Brien 2015, Rajh i dr.
u pripremi), strojno prevođenje može povećati produktivnost (Sánchez Torrón
2017, Zhechev 2014), a ne narušava nužno kvalitetu prijevoda (Green i dr.
2013). SDL (2020) navodi da se 90 % prevoditelja slaže da im tehnologije po-
mažu raditi brže, 40 % prevoditelja navodi da se služi strojnim prijevodima, od
kojih 64 % smatra da su zbog toga učinkovitiji. Memsource (2020) navodi da
su prevoditelji koji se služe strojnim prijevodima dvostruko produktivniji. Re-
daktura SP-a postaje alternativa konvencionalnom profesionalnom prevođenju
i industrijski standard, a 78 % svih pružatelja jezičnih usluga planira započeti ili
još više koristiti SP. Iz ovoga je trenda vidljivo da tehnološku evoluciju koriste ili
planiraju iskoristiti najveći igrači u jezičnoj industriji kako bi ostvarili najveću
moguću dobit, no ona će ovisiti i o tome u kojoj će mjeri prevoditelji prihvatiti
nove modele rada (usp. Rajh i dr. u pripremi).

2.2. Utjecaj prijevodnih tehnologija na prevoditeljsku praksu

Način na koji prijevodne tehnologije utječu na prevoditeljsku praksu predmet je

brojnih istraživanja (Alonso i Vieira 2017, Baumgarten i Cornellà-Detrell 2017,
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
14 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

Bowker 2019a, Cronin 2013, Moorkens 2017, Rajh i dr. u tisku, Vieira 2020).
Upotreba SP-a u profesionalnom kontekstu od tabua je postala standard u jezič-
noj industriji i promijenila svakodnevnu praksu pružanja jezičnih usluga za sve
dionike u procesu. SP uvodi brojne nepoznanice u proces prevođenja, poput pro-
cjene kvalitete strojnog prijevoda, opsega redakture, potrebnog vremena i cijene
rada, a mijenjaju se i percepcije i očekivanja svih dionika u procesu prevođenja
(Vieira i Alonso 2020). Uvode se novi koraci u proces prevođenja integracijom
SP-a kao resursa i njegove redakture, čime se mijenja odnos cijene, brzine i kva-
litete rada, skraćuju rokovi isporuke, smanjuje cijena, a katkad i tolerira niža
razina kvalitete (good enough quality, v. Bowker 2019a). Poslovni se modeli mije-
njaju u pravcu „tejlorizma“ (Moorkens 2020) i „uberizacije“ te se profesionalnim
prevoditeljima oduzima dio moći i kontrole nad radnim okruženjem i uvjetima
rada, kao i dio vlasništva prijevodnih i jezičnih resursa čiji su sustvaratelji. Zbog
sve veće dostupnosti SP-a u javnosti se stvara privid lakoće prevođenja, čime se
dodatno smanjuje ekonomski i simbolički kapital prevoditelja te potiče devalva-
cija prevoditeljske profesije.
Prevoditelji koji rade na prevoditeljskim platformama i sustavima za uprav-
ljanje prevođenjem na mreži osjećaju gubitak autonomije jer se kontinuirano
prati njihova produktivnost (Vieira i dr. 2021). Brojni parametri u procesu pred-
definirani su i prevoditelji na njih nemaju utjecaja, poput rezultata iz prijevodnih
memorija i terminoloških baza, uputa iz stilskih priručnika, specifikacija i resur-
sa koje moraju konzultirati u procesu prevođenja (Schubert 2007: 294). Prevo-
ditelji zbog percepcije da podaci imaju prednost u odnosu na njihovu stručnu
procjenu osjećaju depersonalizaciju i odmak od prevoditeljskog procesa, manji
utjecaj na kvalitetu prijevoda te često nisu zadovoljni konačnim proizvodom.
Čak i ako klijenti očekuju i toleriraju nižu kvalitetu redigiranoga strojnog prije-
voda, prevoditelji osjećaju otpor prema snižavanju kriterija kvalitete i dužnost
zadržati visoke profesionalne standarde (Vieira i Alonso 2020). Prevođenje po-
staje zanimanje koje se sve manje temelji na ljudskom aspektu stručnosti, a sve
više na funkcionalnosti dostupnih alata, što dovodi do tehnologizacije i deper-
sonalizacije struke i otuđenja prevoditelja od prevoditeljskog procesa. Sve veća
automatizacija svih procesa te promjene na tržištu rada također utječu na osjećaj
sigurnosti i stabilnosti prevoditeljske struke (Vieira 2020).

2.3. Predviđanja za razvoj jezične industrije u budućnosti

U istraživanju vjerojatnosti automatizacije pojedinih zanimanja u SAD-u koje

su proveli Frey i Osborne (2017: 264) procjenjuje se da je vjerojatnost automa-
tizacije pismenog i usmenog prevođenja 38 %, što prevoditelje svrstava u skupi-
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 15
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

nu zanimanja srednjeg rizika. Dok tehnološke promjene i automatizacija s jed-

ne strane predstavljaju prijetnju ustaljenim poslovnim modelima, one otvaraju
brojne prilike za nove prakse i usluge. TAUS-ovo izvješće o prevoditeljskoj indu-
striji u 2022. godini koje su izradili Massardo i van der Meer (2017) navodi da se
u budućnosti očekuje kvantni skok u kvaliteti SP-a s obzirom na ogromna ulaga-
nja tehnoloških giganata (Google, Microsoft, Amazon i Apple) u razvoj neuron-
skog i adaptivnog strojnog prevođenja. Očekuje se da će strojni prijevod doseći
kvalitetu ljudskog prijevoda (engl. human parity) do 2029. godine (Ray Kurzweil,
citirano u Massardo i van der Meer 2017: 10), iako se to zasigurno ne odnosi na
sve vrste tekstova.
U TAUS-ovu se prikazu dalje navodi da će u budućnosti biti moguće prevesti
sve sadržaje na sve jezike (engl. multilingual everything), što će dovesti do porasta
potražnje za prijevodom, ali i posljedičnog pada cijena prijevoda, dok će korisnici
zbog izloženosti strojnim prijevodima postati još tolerantniji na nižu kvalitetu
(Massardo i van der Meer 2017). Očekuje se daljnja promjena poslovnih modela
od lokalnih prema rješenjima na mreži i platformama te će nestati model naplate
po riječi ili kartici, koji će zamijeniti naplata prema vremenu korištenja platfor-
me, količini strojno prevedenog materijala ili po satu za kreativno prevođenje
(ibid.). Iako se ne očekuje da će u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju au-
tomatizacija predstavljati opasnost za prevoditeljsko zanimanje (Vieira 2020:
7–8), samo će prevoditelji u premium segmentima poput kreativno-umjetničkog,
marketinškog ili biomedicine i zdravstva ostati profitabilni. Kao posljedica toga
trenda doći će do migracije određenog broja prevoditelja iz tehničkih domena u
kreativnije, unosnije i održivije domene otpornije na automatizaciju, poput tran-
skreacije (v. 3.1.), pisanja sadržaja ili (među)kulturnog savjetovanja. Produbit će
se već sada prisutan jaz između obilja tehnologija, alata, podataka i inovacija i
nedostatka talenata, pa će biti potrebni stručnjaci koji će ih znati standardizirati,
razmjenjivati i koristiti za automatizaciju. Očekuje se i daljnji razvoj tehnolo-
gija integriranih sa svim osjetilima, a tehnologije za glas i govor postat će novo
normalno, čime će se granice između ljudi i tehnologija pomicati i postajati sve
fluidnije. U TAUS-ovu se prikazu (Massardo i van der Meer 2017) također navodi
kako će 2030. prijevod biti dostupan na svim ekranima i u svim uređajima, bit će
dostupan potpuno automatiziran koristan prijevod (FAUT – fully automated use-
ful translation), a komunikacija će se odvijati neposredno među strojevima (mac-
hine-to-machine) bez ljudske intervencije. Više predviđanja o razvoju tehnologija
i njihovoj integraciji s čovjekom dostupno je u izvješću COST akcije Language in
the Human-Machine Era (LITHME), u kojem se daju odgovori na pitanja na koji
će način nove vrste jezičnih tehnologija promijeniti komunikaciju i jezik (Sayers
i dr. 2021).
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
16 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

3. Utjecaj tehnologije na konceptualizaciju prevođenja

3.1. Prevođenje i prevođenju slične aktivnosti – problemi definicije pojm(ov)a

Kao što smo vidjeli, brz razvoj prijevodnih tehnologija potaknuo je i pratio mno-
ge promjene u prevoditeljskoj praksi. No Pym i Torres-Simón (2021) smatraju da
je automatizacija prijevodnog procesa najsnažnije utjecala upravo na sam pojam
prevođenja: kako tehnologija pomalo zamjenjuje čovjeka u rutinskim aspekti-
ma prijevodnoga procesa koji se mogu automatizirati, tako prevoditelji sve više
obavljaju druge zadatke kao što su već spomenuta redaktura strojnih prijevoda,
zatim (trans)adaptacija, transkreacija (noviji naziv za adaptaciju, obično u ogla-
šavanju), transediting (prevođenje i uređivanje, npr. vijesti), sažimanje na drugo-
me jeziku, unutarjezično prevođenje (preoblikovanje teksta na istome jeziku za
drugu publiku), audiodeskripcija (zvučni opis multimedijalnog teksta za slijepe
i slabovidne osobe; vrsta intersemiotičkog prevođenja) te hibridni oblici izme-
đu usmenoga i pismenoga ili različitih modaliteta usmenoga prevođenja. U tim
okolnostima „riječ ‘prevođenje’ nestaje ili se spaja s drugim aktivnostima“ (Pym
i Torres-Simón 2021: 15). U praksi to dovodi do proliferacije novih naziva za za-
nimanje koje se tradicionalno zvalo prevoditelj (Bond 2018) poput „interkultur-
nog jezičnog stručnjaka“ u novoj nomenklaturi Europskog parlamenta (2021).
U teorijskome smislu navedeni trendovi potiču na propitkivanje postojećih
definicija. Neki autori čak smatraju da će u budućnosti tehnologija biti uključena
u samu definiciju prevođenja (Chan 2017: 269). Zahvaljujući razvoju prijevodnih
tehnologija, ali i multimedija kao sve važnijeg izvora sadržaja koji se prevodi,
nekoć prototipni oblik prevođenja (Halverson 1999) u praksi je sve rjeđi. Kon-
ceptualizacija je otežana činjenicom da je granica između prevođenja u njegovu
prototipnom obliku – u onoj mjeri u kojoj se ono danas uopće prakticira – i pret-
hodno nabrojenih „prevođenju sličnih aktivnosti“ (Zethsen 2007) izrazito neja-
sna i nestabilna. Koliko je moguće intervenirati u tekst da bi se on i dalje nazivao
prijevodom, a ne transkreacijom ili koliko je potrebno izmijeniti strojni prijevod
da bi se rezultat mogao nazvati ljudskim prijevodom? Na ta je pitanja nemoguće
odgovoriti ne uzimajući u obzir promjenjive i kulturno uvjetovane prijevodne
norme, što je Touryja (1995) svojedobno navelo da izbjegne konvencionalnu de-
finiciju i prijevod definira kao sve što ciljna kultura smatra prijevodom. Polazeći
od Touryjeva rada i Jakobsonove (1959/2000) klasične podjele na međujezično,
unutarjezično i intersemiotičko prevođenje, Zethsen (2007) poziva na revalori-
zaciju šireg poimanja prevođenja, zauzimajući se za otvorenu, fleksibilnu i inklu-
zivnu definiciju. Takav nam se pristup čini poželjnim kako bi se obuhvatile sve
navedene aktivnosti te otvorio prostor za njihovo istraživanje unutar discipline
znanosti o prevođenju.
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 17
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

3.2. Konceptualizacija prijevodnog procesa

Zbog navedenih promjena u praksi, do kojih je došlo dijelom i zbog razvoja prije-
vodnih tehnologija, tradicionalni model prijevodnoga procesa (Slika 1) više ne
odgovara stvarnosti.

Slika 1. Tradicionalni prikaz prijevodnog procesa

Još prije desetak godina Pym (2010) uočava da je u suvremenim prijevodnim

procesima teško govoriti o „izvorniku“, u jednini, kao o stabilnom, nepromje-
njivom polaznom tekstu. Naprotiv, objašnjava Pym, današnji digitalni teksto-
vi podložni su stalnim izmjenama te doživljavaju brojne verzije, što nije slučaj
samo u području lokalizacije softvera i popratne dokumentacije ili mrežnih stra-
nica, nego i u brojnim drugim situacijama poput golemog projekta prevođenja
zakonodavstva Europske unije. Nije neuobičajeno da prevoditelj dobije tekst za
prevođenje uz napomenu da će za nekoliko dana, i prije nego što je posao gotov,
uslijediti nova verzija. CAT alati omogućavaju recikliranje već prevedenih dijelo-
va, a prevoditelj se bavi samo onime što je različito ili novo. No Pym upozorava
da ta praksa (i samo sučelje CAT alata) stvara fragmentarnost te naglašava ko-
gnitivne posljedice rada s takvim, često nepovezanim i nekoherentnim ulomci-
ma, bez uvida u cjelovit tekst.
Još je jedna značajka današnjih prijevodnih projekata da se istodobno prevodi
na velik broj jezika, nerijetko preko jezika posrednika, u kojem slučaju sam pola-
zni tekst nije nužno izvorni tekst u tradicionalnome smislu. Indirektno prevođe-
nje u prošlosti je možda bilo ograničeno na književne tekstove u rijetkim jezičnim
kombinacijama, a kasnije i na velike lokalizacijske projekte (uključujući prijevode
videoigara) u kojima engleski, ako nije izvorni jezik, ima ulogu posrednika preko
kojega se prevodi na sve druge jezike. Sličan model rada nalazimo u institucijama
Europske unije, u kojima se većina dokumenata ili piše na engleskom jeziku ili naj-
prije prevodi na engleski, a zatim na sve druge službene jezike, a odnedavna ga pri-
mjenjuju i streaming platforme. To znači da izvorni tekst, ako je uopće dostupan,
postaje tek jedan od brojnih referentnih tekstova s kojima prevoditelj radi.
Osim višestrukih, promjenjivih i fragmentarnih izvornika, današnji prije-
vodni procesi uključuju i cijeli niz drugih ulaznih podataka poput sugestija iz
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
18 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

prijevodnih memorija i terminoloških baza, strojnih prijevoda, različitih refe-

rentnih tekstova, resursa i dodatnih informacija (Slika 2). Većina tih podataka
prevoditelju se nudi unutar sučelja CAT alata ili mu to sučelje omogućava brz pri-
stup izvanjskim resursima. Prevoditelj je tako „bombardiran“ podacima kojima
je svrha da olakšaju i ubrzaju proces, no koji zbog kognitivnog zasićenja mogu
i otežavati rad.2 Tako tehnologija, osim što uvelike utječe na organizaciju rada i
prevoditeljev profesionalni status, mijenja i samu narav kognitivne aktivnosti u
prijevodnom procesu (Pym 2011). Ona više nije tek izvanjsko pomagalo ili do-
datak, nego sastavni dio procesa (Krüger 2016). Štoviše, u tolikoj mjeri prožima
proces da nije uvijek moguće jasno razgraničiti ljudsko djelovanje i tehnologiju,
o čemu će biti još riječi u nastavku.

Slika 2. Izvori podataka u današnjim prijevodnim procesima

Nadalje, kad se danas govori o prijevodnim procesima, potrebno je naglasiti

da prevoditelj nije jedini, a često nažalost ni centralni akter. Ako se prisjetimo
modela prijevodnog procesa koji se 80-ih godina prošloga stoljeća predlaže unu-
tar teorije skoposa, akteri se uglavnom mogu svesti na prevoditelja, naručitelja

2
 dnedavna je tako jedna od važnih tema postala ergonomija prijevodnih procesa (v. npr.
O
Ehrensberger-Dow i dr. 2016).
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 19
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

(klijenta), autora izvornoga teksta i korisnike prijevoda (Nord 1997). No današ-

nji je prijevodni proces daleko više „napučen“ te uključuje puno veći i raznovrsniji
niz aktera, među kojima, osim već spomenutih, možemo istaknuti terminologe,
redaktore, lektore, voditelje projekata, kontrolore kvalitete, informatičare itd.
Valja naglasiti i fluidnu ulogu samih prevoditelja, koji istodobno ili naizmjence
obavljaju zadatke redaktora ljudskih ili strojnih prijevoda, terminologa, kontro-
lora kvalitete prijevoda, transkreatora, ali i autora kreativnih tekstova, ocjenjiva-
ča kvalitete strojnih prijevoda, a u budućnosti možda češće i jezičnih tehnologa.
Između prevoditelja i autora izvornog teksta ili naručitelja prijevoda teorija
skoposa pretpostavlja blizak, suradnički odnos. Prevoditelj se konceptualizira
kao konzultant za međukulturna i međujezična pitanja koji o svrsi prijevoda pre-
govara s naručiteljem i katkad savjetuje alternativne mogućnosti međukulturne
komunikacije (Nord 1997). Nord (1997) u teoriju skoposa uvodi pojam lojalnosti
prevoditelja prema ostalim akterima kao odgovor na etička pitanja koja se pojav-
ljuju u kritici teorije skoposa. No iz današnje se perspektive ta teorija, čak i uz
modifikacije koje unosi Nord, doima zastarjelom i naivnom. Između današnjih
prevoditelja i autora izvornih tekstova (ako su kao takvi uopće prepoznati) ili
krajnjih naručitelja stoji nekoliko karika u lancu posrednika, što svaku lojalnost
čini posve apstraktnom i neprovedivom u praksi (Abdallah i Koskinen 2007, Vie-
ira 2020). S neposrednim naručiteljem, koji je najčešće prijevodna agencija koju
je angažirala druga, veća prijevodna agencija, prevoditelj nije u poziciji pregova-
rati ni o čemu osim eventualno o cijeni usluge ako si takve pregovore uopće može
dopustiti (Abdallah i Koskinen 2007).
Ono što je također važno naglasiti kad je riječ o konceptualizaciji prijevodnih
procesa i što bi svaka suvremena teorija prevođenja trebala uzeti u obzir jest činje-
nica da neki od aktera s kojima prevoditelj stupa u interakciju nisu ljudski akteri.
Ovdje se danas ponajprije misli na strojne prevoditelje, koji se služe ograničenom
vrstom umjetne inteligencije, kao i sustave za upravljanje projektima, čija će uloga
u budućnosti nedvojbeno biti sve veća. U teorijskome smislu interakcija između
ljudskih i ne-ljudskih aktera u prijevodnom procesu nameće brojna pitanja o na-
ravi prijevoda i prevođenja, autorstvu prijevoda, o dodanoj vrijednosti čovjeka u
interakciji sa strojnim prevoditeljem (Massey 2021) te šire, o točki u kojoj završava
ljudski um, a započinje ostatak svijeta (Clark i Chalmers 2010). U tome smislu
prevođenje može poslužiti kao paradigmatski primjer u promišljanju o interakciji
čovjeka i umjetne inteligencije u bliskoj i daljoj budućnosti.
Kognitivna znanost novije generacije doista je već i ostavila traga u istraživa-
njima prevođenja, u kojima je ključan pojam „proširene kognicije“ (Risku i Wind-
hager 2013). U okviru toga pristupa prevođenje nije proizvod samo pojedinčeva
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
20 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

uma, nego „stalne interakcije između ljudi i njihovih društvenih i materijalnih

okruženja [što je] distribuiran i izuzetno adaptivan proces koji oblikuje – i koje-
ga oblikuju – mreže aktera i artefakata“ (ibid.). Kako bi se postavili novi modeli
prijevodnoga procesa koji bolje odražavaju stvarnost od dosadašnjih, sve se češće
provode istraživanja etnografskoga tipa na radnim mjestima, uz nastojanje da
se postigne što veća ekološka valjanost rezultata. Smatramo da takav pristup
pruža prikladan okvir za opis i modeliranje prijevodnoga procesa u svoj njegovoj
kompleksnosti kakva je evidentna danas, a očekuje se da će samo biti još više
izražena u budućnosti.

4. Etička pitanja u razvoju prijevodnih tehnologija

U kontekstu prijevodnih tehnologija etika je sve aktualnija tema, a znanstvenici
koji proučavaju te tehnologije sve se više priklanjaju mišljenju da tehnologija nije
neutralna, nego odražava određene vrijednosti koje su ugrađene u njezin razvoj
(Olohan 2019). Iako tehnologija ima velike potencijale i može pružiti mnoge
dobrobiti, ona donosi i brojne rizike te otvara mnoga etička pitanja kojima bi
se trebalo pozabaviti već u početnim fazama njezina razvoja (Moorkens 2021).
Kako bi se na vrijeme predvidjeli svi potencijalni rizici, naglašava se potreba da
se u razvoj prijevodnih tehnologija od samoga početka uključe svi dionici – pre-
voditelji i prijevodne agencije, koji se tim tehnologijama služe u svome radu, kao
i ciljni korisnici prijevoda (Nurminen i Koponen 2020, AVTE 2021).
Izdvaja se nekoliko glavnih skupina etičkih pitanja kojima bi trebalo posveti-
ti pozornost kad je riječ o prijevodnim tehnologijama, osobito sustavima SP-a.
Ključno se pitanje tiče kvalitete SP-a, osobito kad se oni koriste bez ljudske re-
dakture i osobito u situacijama visokog rizika, primjerice u zdravstvu, sudstvu
ili humanitarnim krizama (Nurminen i Koponen 2020). Pogreške u SP-u katkad
su teško uočljive (Pavlović i Antunović 2021) pa mogu promaknuti redaktorima
i dovesti do prekida komunikacije ili nesporazuma. To može za posljedicu imati
financijske štete, narušenu reputaciju (prevoditelja, prijevodne agencije, klijen-
ta), pa čak i ozljede ili ugrozu zdravlja korisnika prijevoda (Canfora i Ottmann
2020, Vieira i dr. 2020). U nekim situacijama korisnici nisu obaviješteni o tome
da se služe strojnim, a ne ljudskim prijevodom (AVTE 2021), a služenje besplat-
nim online strojnim prevoditeljima ugrožava privatnost i povjerljivost podataka
u tekstovima koji se tako prevode (DePalma 2014).
Jedno od etičkih pitanja tiče se i vlasništva nad podacima (Moorkens i Lewis
2020). U razvoju prijevodnih tehnologija podaci su tekstovi koje su u nekom tre-
nutku napisali/preveli ljudi. Prevoditeljima je često uskraćeno autorstvo prije-
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 21
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

voda (Moorkens i Lewis 2020, AVTE 2021), kao i mogućnost odlučivanja o tome
hoće li se ti tekstovi upotrijebiti za razvoj tehnologije i u koje će se svrhe ta teh-
nologija u konačnici koristiti (Moorkens 2020). Osobito je relevantno pitanje
vlasništva prevoditelja nad prijevodnim memorijama (Pym 2010) te njihovo
korištenje u treniranju sustava za SP, tehnologije koja im na duge pruge može
ugroziti položaj. Na taj način prevoditelji ne htijući potkopavaju vlastiti status.
Postoje naznake da bi korištenje SP-a u književnom prevođenju moglo osla-
bjeti prevoditeljev „glas“ (Kenny i Winters 2020) te da SP općenito može dove-
sti do osiromašenja jezika (Vanmassenhove i dr. 2019) i povećati već postojeće
nejednakosti u razvoju i dostupnosti tehnologije za različite jezične zajednice
(Vieira i dr. 2019).3 U literaturi se naglašavaju i potencijalno sve veće razlike
u tehnološkoj pismenosti te se javljaju inicijative za „opismenjavanje“ korisni-
ka upoznavanjem s rizicima i mogućnostima strojnih prijevoda (ibid., Bowker
2019b). Valja naglasiti i perpetuiranje stereotipa o društvenim skupinama uoče-
no u strojnim prijevodima, npr. u pitanjima roda (Kuczmarski 2018). Tehnologi-
ja, dakako, ne stvara te pristranosti sama od sebe, nego odražava one nejednako-
sti u odnosima među društvenim skupinama koje već postoje u ljudskom jeziku,
no može ih i naglasiti. Na koncu valja spomenuti i vrlo aktualno etičko pitanje
onečišćenja okoliša pri treniranju neuronskih mreža koje su sve važnija kompo-
nenta suvremenih prijevodnih tehnologija (Yusuf i dr. 2019).

5. Umjesto zaključka: implikacije za obrazovanje budućih

prevoditelja
Dok obrazovne institucije širom svijeta već nastoje integrirati tehnologiju i osta-
le trendove o kojima je bilo riječi u ovome radu u programe obrazovanja prevo-
ditelja, još nije posve jasno kako je to najbolje učiniti. Većina se autora slaže da
tehnologija nije samo dodatak koji će se naknadno naučiti na radnome mjestu ili
kraćem tečaju, nego bi je na smislene načine trebalo integrirati u sve prevoditelj-
ske kolegije (v. npr. Mellinger 2017). Da bi se to ostvarilo, potrebna je i odgova-
rajuća trajna edukacija nastavnika, kojom bi im se omogućilo praćenje najnovijih
trendova u tehnologiji (Pavlović i Antunović 2019), koja katkad postaje zastarje-
la prije nego što studenti diplomiraju.
U ovome su radu spomenuti brojni novi zadaci koje prevoditelji obavljaju pa
se postavlja pitanje koje od njih ugraditi u ishode učenja unutar kratkoga vre-

3
S druge strane, jezične tehnologije mogu očuvati ugrožene jezike (Pym 2010) i osnažiti mar-
ginalizirane jezične zajednice (TWB 2020).
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
22 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

mena koje je na raspolaganju u, najčešće dvogodišnjim, studijskim programima.

Razvoj adaptivne ekspertize (Shreve 2020), koja bi studente osposobila za suo-
čavanje s novim problemima u kompleksnim domenama znanja poput prevođe-
nja, zahtijeva i odgovarajuću vrstu nastavnih metoda, o čemu bi nastavnicima
prevođenja također koristila trajna edukacija i institucionalni okviri za razmjenu
iskustava.
U zaključku se možemo poslužiti preporukom O’Brien i Rodríguez Vázquez
(2020: 274), koje smatraju da bi budući prevoditelji (kako god se jednog dana
nazivali) trebali naučiti ne samo kako se služiti tehnologijom, nego i razumje-
ti zašto se ona upotrebljava, u kojim je situacijama prikladno njome se služiti
te kritički propitkivati pojedine aspekte tehnologije i njihove implikacije. Ovo
posljednje čini nam se osobito važno te nam je ovim radom upravo bila namjera
sadašnje i buduće stručnjake potaknuti na razmišljanje o utjecaju prijevodnih
tehnologija na praksu i teoriju prevođenja te o gorućim etičkim pitanjima koja
se time otvaraju.

Literatura
Abdallah, Kristiina; Koskinen, Kaisa (2007) „Managing Trust: Translating and the Network
Economy.“ Meta 52 (4): 673–687.
AVTE (2021) Machine Translation Manifesto. Audiovisual Translators Europe (AVTE). https://
avteurope.eu/wp-content/uploads/2021/09/Machine-TranslationManifesto_ENG.pdf
(pristup 7. 1. 2022.).
Baumgarten, Stefan; Cornellà-Detrell, Jordi (2017) „Translation in Times of Technocapital-
ism.“ Target 29 (2): 193–200.
Bond, Esther (2018) „The stunning variety of job titles in the language industry.“ Slator.
https://slator.com/features/the-stunning-variety-of-job-titles-in-the-language-indus-
try/ (pristup 25. 5. 2021.).
Bowker, Lynn (2019a) „Fit-for-purpose translation.“ U The Routledge Handbook of Translation
and Technology, ur. O’Hagan, Minako, 453–468. London: Routledge.
Bowker, Lynn (2019b) „Machine Translation Literacy as a Social Responsibility.“ Proceedings
of the Language Technologies for All (LT4All), 104–107. Luxembourg: ELRA.
Canfora, Carmen; Ottmann, Angelika (2020) „Risks in neural machine translation“. Transla-
tion Spaces 9 (2): 58–77.
Chan, Sin-wai (2017) The Future of Translation Technology. Towards a World without Babel. Lon-
don and New York: Routledge.
Clark, Andy; Chalmers, David (1998) „The Extended Mind.“ Analysis 58 (1): 7–19.
Cronin, Michael (2013) Translation in the Digital Age. London and New York: Routledge.
ELIS 2021 – European Language Industry Survey. (2021) European Commission.
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 23
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/about_the_european_commission/service_
standards_and_principles/documents/elis_2021_european_language_industry_sur-
vey.pdf (pristup 6. 1. 2022.).
DePalma, Don (2014) „Free Machine Translation can leak data.“ TC World. https://www.
tcworld.info/e-magazine/translation-and-localization/free-machine-translation-can-
leak-data-516/ (pristup 7. 1. 2022.).
Ehrensberger-Dow, Maureen; Hunziker Heeb, Andrea; Massey, Gary; Meidert, Ursula; Neu-
mann, Silke; Becker, Heidrun (2016) „An International Survey of the Ergonomics of
Professional Translation.“ ILCEA 27. https://journals.openedition.org/ilcea/4004 (pris-
tup 7. 1. 2022.).
Europski parlament (2021) „Intercultural and language professional – PE/260/2021 (AD5)
M/F.“https://apply4ep.gestmax.eu/39/1/pe-260-professionnel-de-langue-hf/en_
US?backlink=search (pristup 30. 6. 2021.).
Frey, Carl Benedikt; Osborne, Michael A. (2017) „The Future of Employment: How Suscep-
tible are Jobs to Computerisation?“ Technological Forecasting and Social Change 114:
254–280.
Green, Spence; Heer, Jeffrey; Manning, Christopher D. (2013) „The efficacy of human
post-editing for language translation.“ U Proceedings of ACM human factors in computing
systems. 439–448.
Halverson, Sandra L. (1999) „Conceptual Work and the ‘Translation’ Concept.“ Target 11 (1):
1–31.
Jakobson, Roman (1959/2000) „On Linguistic Aspects of Translation.“ U The Translation
Studies Reader, ur. Venuti, Lawrence, 113–118. London i New York: Routledge.
Kenny, Dorothy; Winters, Marion (2020) „Machine translation, ethics and the literary trans-
lator’s voice.“ Translation Spaces 9 (1): 123–149.
Krüger, Ralph (2016) „Contextualising Computer-Assisted Translation Tools and Modelling
Their Usability.“ trans-kom 9 (1): 114–148.
Kuczmarski, James (2018) „Reducing gender bias in Google Translate.“ https://blog.google/
products/translate/reducing-gender-bias-google-translate/ (pristup 4. 1. 2022.).
Läubli, Samuel; Orrego-Carmona, David (2017) „When Google translate is better than some
human Colleagues, those people are no longer colleagues.“ U Proceedings of the 39th Con-
ference Translating and the Computer, 59–69. AsLing.
Massardo, Isabella; van der Meer, Jaap (2017) The Translation Industry in 2022. A report from
the TAUS Industry Summit. De Rijp: Translation Automation User Society.
Massey, Gary (2021) „Re-framing conceptual metaphor translation research in the age of
neural machine translation: Investigating translators’ added value with products and
processes“ Training, Language and Culture 1: 37–56.
Mellinger, C. D. (2017) „Translators and machine translation: knowledge and skills gaps in
translator pedagogy.“ The Interpreter and Translator Trainer 11 (4): 280–293.
Memsource (2020) How to unlock the potential of machine translation. Your guide to implement-
ing MT post-editing. Memsource.
Moorkens, Joss (2021) „Ethics and Neural Machine Translation.“ Predavanje održano 21. 4.
2021. https://www.surrey.ac.uk/news/video-dr-joss-moorkens-lecture-ethics-and-neu-
ral-machine-translation-21042021 (pristup 7. 1. 2022.).
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
24 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

Moorkens, Joss (2020) „‘A tiny cog in a large machine’. Digital Taylorism in the translation
industry.“ Translation Spaces 9 (1): 12–34.
Moorkens, Joss; Lewis, Dave (2020) „Copyright and the re-use of translation as data.“ U The
Routledge Handbook of Translation and Technology, ur. O’Hagan, Minako, 469–481. Lon-
don i New York: Routledge.
Moorkens, Joss; O’Brien, Sharon (2015) „Post-editing evaluations: Trade-offs between nov-
ice and professional participants.“ U Proceedings of the 18th Annual Conference of the Eu-
ropean Association for machine translation (EAMT) 2015, ur. El-Kahlout, İIknur; Özkan,
Mehmed; Sánchez-Martínez, Felipe; Ramírez-Sánchez, Gema; Hollowood, Fred; Way,
Andy, 75–81. Antalya: European Association for Machine Translation.
Moorkens, Joss (2017) „Under Pressure: Translation in Times of Austerity.“ Perspectives 25
(3): 464–477.
Nimdzi (2021) Nimdzi Language Technology Atlas. Nimdzi Insights.
Nord, Christiane (1997) Translating as a Purposeful Activity. Functionalist Approaches Ex-
plained. Manchester: St. Jerome.
Nurminen, Mary; Koponen, Maarit (2020) „Machine Translation and Fair Access to Informa-
tion“. Translation Spaces 9 (2): 150–169.
O’Brien, Sharon; Rodríguez Vázquez, Silvia (2020) „Translation and technology.“ U The Rout-
ledge Handbook of Translation and Education, ur. Laviosa, Sara i González-Davies, María,
264–277. London i New York: Routledge.
Olohan, Maeve (2019) „Sociological Approaches to Translation Technology.“ U The Routledge
Handbook of Translation and Technology, ur. O’Hagan, Minako, 384–397. London i New
York: Routledge.
Pavlović, Nataša; Antunović, Goranka (2021) „Towards acquiring post-editing abilities
through research-informed practical tasks.“ Strani jezici 50 (2): 185–205.
Pavlović, Nataša; Antunović, Goranka (2019) „A desirable profile of translation teacher: per-
ceptions and needs in the Croatian context“. InTRAlinea http://www.intralinea.org/spe-
cials/article/ (pristup: 9. 1. 2022.).
Pym, Anthony (2010) Exploring translation theories. London i New York: Routledge.
Pym, Anthony (2011) „What Technology Does to Translation.“ Translation & Interpreting 3
(1): 1–9.
Pym, Anthony; Torres-Simón, Ester (2021) „Is automation changing the translation profes-
sion?“ International Journal of the Sociology of Language 2021 (279): 39–57.
Rajh, Ivanka; Koričan Lajtman, Mirna; Omazić, Marija (u pripremi) „Acceptance of Machine
Translation by Croatian Translators.“
Risku, Hanna; Windhager, Florian (2013) „Extended Translation.“ Target 25 (1): 33–45.
Sánchez Torrón, Marina (2017) Productivity in post-editing and in neural interactive translation
prediction: A study of English-to-Spanish professional translators. Doktorska disertacija.
Auckland: University of Auckland.
Sayers, Dave; Sousa-Silva, Rui; Höhn Sviatlana et al. (2021) The Dawn of the Human-Machine
Era: A forecast of new and emerging language technologies. Report for EU COST Action
CA19102 ‘Language In The Human-Machine Era’.
Schubert, Klaus (2009) „Positioning translation in Technical Communication Studies.“ JoS-
Trans: The Journal of Specialized Translation 11: 17–30.
 Marija Omazić, Nataša Pavlović
PREVOĐENJE U DIGITALNOM OKRUŽENJU: UTJECAJ PRIJEVODNIH 25
TEHNOLOGIJA NA PRAKSU I TEORIJU PREVOĐENJA

Schubert, Klaus (2007) Wissen, Sprache, Medium, Arbeit. Ein integratives Modell der ein- und
mehrsprachigen Fachkommunikation. Tübingen: Narr.
SDL (2020) SDL Technology Insights. Executive Summary. SDL.
Shreve, G. M. (2020) „Professional translator development from an expertise perspective.“ U
The Bloomsbury companion to language industry studies, ur. Angelone, Erik; Ehrensberg-
er-Dow, Maureen; Massey, Gary, 153–177). London: Bloomsbury Academic.
Toury, Gideon (1995) Descriptive Translation Studies – and beyond. Amsterdam: John
Benjamins.
TWB [Translators Without Borders] (2020) „TWB and KoBo Inc develop speech recognition
technology to capture voices of speakers of marginalized languages.“ https://trans-
latorswithoutborders.org/twb-and-kobo-inc-develop-speech-recognition-technolo-
gy-to-capture-voices-of-speakers-of-marginalized-languages/ (pristup: 7. 1. 2022.).
Vanmassenhove, Eva; Shterionov, Dimitar; Way, Andy (2019) „Lost in Translation: Loss and
Decay of Linguistic Richness in Machine Translation.“ Proceedings of MT Summit XVII,
vol. 1: 222–232.
Vieira, Lucas Nunes (2020) „Automation anxiety and Translators.“ Translation Studies 13 (1):
1–21.
Vieira, Lucas Nunes; O’Hagan, Minako; O’Sullivan, Carol (2020) „Understanding the societal
impacts of machine translation: a critical review of the literature on medical and legal
use cases.“ Information, Communication & Society 24 (11): 1515–1532.
Vieira, Lucas Nunes; Ragni, Valentina; Alonso, Elisa (2021) „Translator autonomy in the age
of behavioural data.“ Translation, Cognition & Behavior 4 (1): 124–146.
Vieira, Lucas Nunes; Alonso, Elisa (2019) „Translating perceptions and managing expecta-
tions: an analysis of management and production perspectives on machine translation.“
Perspectives: Studies in Translation Theory and Practice 28 (2): 163–184.
Yusuf, Mirza; Surana, Praatibh; Gupta, Gauri; Ramesh, Krithika (2019) „Curb Your Carbon
Emissions: Benchmarking Carbon Emissions in Machine Translation.“ https://arxiv.
org/abs/2109.12584v3 (pristup 4. 1. 2022.).
Zethsen, Karen Korning (2007) „Beyond Translation Proper – Extending the Field of Trans-
lation Studies.“ TTR 20(1), 281–308.
Zhechev, Ventsislav (2014) „Analysing the Post-Editing of Machine Translation at Autodesk.“
U Post-editing of machine translation: Processes and Applications, ur. O’Brien, Sharon; Win-
ther Balling, Laura, Carl, Michael; Simard, Michel; Specia, Lucia, 2–24. Newcastle: Cam-
bridge Scholars Publishing.
 JEZIK U DIGITALNOM OKRUŽENJU
26 Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa
Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku

Translation in a Digital Environment:

The Impact of Technology on Translation Practice and Theory

The rapid advances in machine learning-based technology have caused major changes in
the language industry, which can be observed at multiple levels. At the social level, busi-
ness models are shifting towards uberisation of the profession, with translators being in-
creasingly denied power and control over their work environments as well as authorship
and ownership of translation and language resources they co-create. The wide availabili-
ty of machine translation creates an illusion among the general public that translation is
effortless, which additionally reduces translators’ economic and symbolic capital. At the
cognitive level, technology is no longer merely an external aid; it permeates the transla-
tion process to such an extent that the border between human action and technology is
becoming fuzzy. Just as blurred is the distinction between translation in its prototypical
form, which is today less and less common in practice, and translation-like activities such
as post-editing, transcreation or audiodescription. Equally fluid are translation-related
job profiles, with translators performing the tasks of revisors, post-editors, terminolo-
gists, quality controllers, creative text authors, language content evaluators and others.
The many ethical dilemmas arising from these trends highlight the need for continuous
critical appraisal of the human-technology relationship. At the metalevel, redefining the
concept of translation to encompass these new realities becomes a strong desideratum
of translation theory. In this paper, the relevant technological trends are presented and
their impact on translation practice and theory are discussed. The key ethical dilemmas
of future development are outlined, ending with some implications for translator edu-
cation.
Key words: translation, machine translation, translation technologies, translation pro-
cess, translation theory, ethics

View publication stats