SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET KEMIJSKOG INŽENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

ZAVOD ZA MATEMATIKU

Marulićev trg 19, 10 000 Zagreb

OBIČNE DIGERENCIJALNE JEDNADŽBE PRVOG I

DRUGOG REDA
Seminarski rad
Programski jezik: Mathematica

Kolegij: Matematika 2 Student: Anamarija Ivanković, PK

Asistent: mr. sc. Luka Lasić Matični broj: 6411

Zagreb, lipanj, 2016.

SADRŽAJ:

Rješavanje običnih diferencijalnih jednadžbi prvog i drugog reda.............................1

Nalaženje partikularnih rješenja (uz početne uvjete).................................................3

Crtanje integralnih krivulja (vezano uz dif. jednadžbe prvog reda)...........................4

Provjera rješenja diferencijalne jednadžbe................................................................6

RJEŠAVANJE OBIČNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADŽBI PRVOG I
DRUGOG REDA

Prilikom rješavanja diferencijalne jednadžbe moramo imati na umu kako rješenje

diferencijalne jednadžbe nije neka varijabla nego funkcija.

Y=f(x)

Ako imamo dvije zavisne varijable , recimo x,, onda je glavni problem određivanje analitičke
veze među njima. U prirodnim znanostima i inženjerstvu tom problemu se pristupa
eksperimentalno. Iako se iz eksperimentalnih podataka ne može naslutiti izravna veza među
tim veličinama, može se naslutiti veza između x,y i y0 gdje je y0 brzina promjene veličine y s
obzirom na promjenu veličine x, dakle, y0=dy/dx. Na primjer, kao što smo već vidjeli u
lekciji 2 ( Primjena neodređenog integrala u inženjerstvu), eksperimentalno se da naslutiti
veza y0=-ky, gdje je t vrijeme, y količina radioaktivne materije i y0=dy/dt (umjesto x
varijabla je t). Vidjeli smo da se iz diferencijalne jednadžbe može odrediti količina
radioaktivne materije y(t) za svaki t uz uvjet da znamo početnu količinu y0 i koeficijent k koji
je karakteristika materije. Obična linearna diferencijalna jednadžba prvog reda je takva
jednadžba u kojoj se y' i y pojavljuju kao linearne funkcije odvojeno jedna od druge.
Općenito, linearna diferencijalna jednadžba prvog reda se može zapisati kao : y'-h(x)y=g(x) (
gdje su g i h realne funkcije). Ako je g(x) nula dobije se homogena linearna diferencijalna
jednadžba prvog reda: y'-h(x)y=0. Obična diferencijalna jednadžba drugog reda je analitička
veza između x, y, y', y''. Rješiti diferencijalnu jednadžbu drugog reda znači iz jednadžbe
eliminirati y' i y'' tako da ostanu samo x i y ( što nam i treba jer tražimo vezu između njih ).
Obična linearna diferencijalna jednadžba drugog reda s konstantnim koeficijentima je
jednadžba oblika : y'' + py' + qy = g(x) ( gdje su p i q realni brojevi a g funkcija) . Ako je
g=0 jednadžba se zove homogenom, inače je nehomogena. Osnovna funkcija koja traži
analitička rješenja običnih diferencijalnih jednadžbi je DSolve. Riješiti diferencijalnu
jednadžbu prvog reda znači iz jednadžbe eliminirati derivaciju y' tako da ostanu samo x i y
(što nam i treba jer tražimo vezu među njima).

Rješavanje diferencijalnih jednadžbi:

DSolve[eqn, y, x] rješava diferencijalnu jednadžbu za funkciju y s nezavisnom varijablom x.

DSolve[{eqn1, eqn2, ... }, {y1, y2,...}] rješava listu diferencijalnih jednadžbi.

DSolve[eqn, y, {x1, x2, ...}] rješava parcijalnu diferencijalnu jednadžbu.

DSolve[eqn, y[x], x ] daje rješenje za y[x] bolje nego za funkciju y, gdje je x nezavisna
varijabla.

1
Unošenje diferencijalnih jednadžbi:

Diferencijalna jednadžba prvog reda

In:= [y'[t]+2y[t] = = 0,y[t],t]

Out:= y'[t]+2y[t] = = 0

Diferencijalna jednadžba drugog reda

In:= y''[t]-5y'[t]+4y[t] = = 0

Out:= 4y[t]-5y'[t]+y''[t] = = 0

Rješavanje nehomogene linearne diferencijalne jednadžbe prvog reda:

Primjer 1:

DSolve[{y'[x] -5y[x] ==x}, y[x],x]

{{y[x] -> -1/25 –x/5 + e5x + C[1]}}

Primjer 2:

DSolve[{y'[x] + 3y[x] ==4x+3}, y[x], x]

{{y[x] -> 5/9 + 4x/3 + e-3xC[1]}}

Rješavanje homogene linearne diferencijalne jednadžbe prvog reda:

Primjer 1:

DSolve[{y'[x] -3(x^2)y[x] ==0}, y[x], x]

{{y[x] -> ex^3 C[1]}}

Primjer 2:

DSolve[{y'[x]/2x + 7y[x]/2x ==0}, y[x], x]

{{y[x] -> e-7xC[1]}}

2
Rješavanje nehomogene linearne diferencijalne jednadžbe drugog reda:

Primjer 1:

DSolve[{y''[x] + 2y'[x] + y[x] ==e^(2x)}, y[x], x]

{{e-x (c[1]+c[2]x) + e2x /(1+2log[e])2 }}

Primjer 2:

DSolve[{y''[x] - y[x] ==sinx}, y[x], x]

{{y[x] -> -sinx + ex C[1] + e-x C[2]}}

Rješavanje homogene linearne diferencijalne jednadžbe drugog reda:

DSolve[{y''[x] + 4 y'[x] + 4y[x] ==0}, y[x], x]

{{y[x] -> e-2x C[1] + e-2x x C[2]}}

Primjer:

Riješimo pomoću funkcije DSolve jednadžbu gušenog harmoničkog oscilatora.

𝑑2 𝑦 𝑑𝑦
+2 + 4𝑦 = 0
𝑑𝑡 𝑑𝑡

In:= DSolve[y’’[t]+ 2 y’[t]+ 4 y[t] = = 0, y[t], t]

Out:= {{y[t] -> 𝑒 −𝑡 C[2] Cos [ √3 𝑡] + 𝑒 −𝑡 C[1] Sin[ √3 𝑡]}}

NALAŽENJE PARTIKULARNIH RJEŠENJA (UZ POČETNE

UVJETE)

Ako koristimo zadovoljavajući početni uvjet, onda nema neodređenih koeficijenata u rješenju i to
rješenje se zove partikularno rješenje, a to je svako konkretno rješenje to jest rješenje u kojem je
specificirano C.

3
Primjer 1:

DSolve[{y'[x] +y[x]/x ==sinx , y[1] ==1}, y[x], x]

{{y[x] -> (2-sinx + sinx x^2)/2x}}

Primjer 2 :

DSolve[{3y'[x] + (x^2) * y[x] ==3(x^2), y[1] ==3}, y[x], x]

{{y[x] -> 3}}

Primjer 3:

DSolve[{y''[x] -5y'[x] + 4y[x] ==0, y[0] ==5, y'[0] ==8}, y[x], x]

{{y[x] ->ex (4+ e3x )}}

Primijetili ste da smo kao rješenja jednadžbi dobili opće rješenje s nepoznatim konstantama C[1] i
C[2]. Konstante C[1] i C[2] treba odrediti iz početnih uvjeta. Ukoliko želimo partikularno rješenje za
neke konkretne početne uvjete, zadamo te uvjete kao dodatne jednadžbe. Pokažimo to na primjeru
gušenog harmoničkog oscilatora.

Sol = DSolve[{y''[t] + 2y'[t] + 4y[t] = = 0, y'[0] = = 1, y[0] = = 1} , y[t], t]

1
{{ y[t] -> 𝑒 −𝑡 (3𝐶𝑜𝑠[√3𝑡] + 2√3 𝑆𝑖𝑛 [√3𝑡])}}
3

CRTANJE INTEGRALNIH KRIVULJA (VEZANO UZ

DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE PRVOG REDA)

Za crtanje grafa diferencijalnih jednadžbi koristimo naredbu Plot i unosimo jednadžbu i dva
argumenta. Prvi argument predstavlja granice po x osi, a drugi po y os. Za jedan argument
dobijemo dvodimenzionalni prikaz, dok za dva argumenta dobijemo trodimenzionalni prikaz i
koristimo naredbu Plot3D.

4
Primjer:

Plot3D[ y'[x]+ Sin[x] ==2x^2, {x,-2,2},{y,-2,2}]

Ako je zadana neka diferencijalna jednadžba,grafove njenih rješenja nazivamo integralnim

krivuljama. U primjeru je dano kako se to radi.

Primjer:

s=DSolve[y'[x] ==1/(1 + y[x]),y,x]

Plot[Evaluate[ y[x] /.s/. C[1] ->Range[0,4]], {x,-3,3}]

5
PROVJERA RJEŠENJA DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE

Rješenje diferencijalne jednadžbe je funkcija. Budući da je to rješenje jednadžbe možemo

rješenje uvrstiti u jednadžbu, ako je rješenje ispravno program izbaci nulu.

In[1]:= DSolve [y'[t]-3 = = 0, y[t],t]

Out[1]= {{y[t] -> 3x + C[1]}}

In[2]:= D[%,x] – 3

Out[2]= {{-3 + y'[t] -> 3)}}

In[3]:= D[3*x + C[1],x] -3

Out[3]= 0

In[4]:= DSolve [y''[t] – 3*y'[t] = = 0, y[t],t]

1
Out[4]= {{y[t] -> + 𝑒 2𝑡 + 𝐶[1] + 𝐶[2]}}
3

1
In[5]:= y[t_] := 3 + 𝑒 2𝑡 + 𝐶[1] + 𝐶[2]

In[6]:= [y[t],{x,2}] -3*D[y[t],t]

Out[6]= 0