ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U BIHAĆU

ISLAMSKI PEDAGOŠKI FAKULTET U BIHAĆU

RAČUNARSKE MREŽE

SEMINARSKI RAD
(Predmet: Informatika)

Mentor: prof. dr. Dževad Zečić Student:

Bihać, decembar 2011.

0
SADRŽAJ

UVOD …………………………………………………………………………………………2

1.OSNOVNI POJMOVI……………………………………………………………………...3

2. OPŠTE KARAKTERISTIKE I PODJELE RAČUNARSKIH MREŽA……………....4

2.1.Sistematizacija mreža……………………………………………………...……………….5

2.2.1.Podjela mreža prema elementima……………………………………..…………………5

2.1.2.Podjela računara prema topologiji……………………………………………………….6

2.1.3.Podjela mreža prema načinu korištenja usluga………………………….…………...….7

2.1.4.Podjela mreža prema vlasništvu…………………………………………………………8

2.1.5.Podjela mreža prema obuhvatu područja………………………………………………..9

2.3.Vrste komutacija………………………………………………………………………….11

2.4 Osnovni standardi………………………………………………………………………...13

3.HARDVER ZA POVEZIVANJE RAČUNARA I USPOSTAVLJANJE VEZA……..14

3.1.Odabiranje hardvera………………………………………………………………………15

4.ZAKLJUČAK ……………………………………………………………………………..19

5.LITERATURA ……………………………………………………………………………20

1
UVOD

Koncepcija računala u mreži praktički datira pojavom miniračunala i mikroračunala i

potrebom njihovog međusobnog povezivanja. Šezdesetih godina XX stoljeća dominirala su
velika računala (mainframe), za koje su korisnici bili vezani 'glupim' terminalom, uređajem
koji je imao monitor za prikazivanje slike koja mu je poslana i tipkovnicu pomoću koje su se
računalu slali podaci nastali najčešće kao rezultat ispunjavanja neke forme predočene
korisniku, a vezu s njim ostvarivali preko PTT vodova i modema po načelu diskretnog
raspoređivanja vremena za pristup terminala-korisnika računalu (time sharing).

Takva koncepcija bila je spora te se sedamdesetih godina pristupa korištenju mini računala,
računala manjih od 'mainframe', za koja su s kraćim posebnim kablovima unutar zgrade bili
povezani terminali. Dakle, isto načelo ali bez PTT vodova i modema te stoga znatno brža i
sigurnija komunikacija. Tako su odjeli firmi imali zasebna mini računala koja su međusobno
bila odvojena i svako je posluživalo svoju grupu korisnika i omogućavalo dijeljenje (share)
resursa zajedničkog pisača, crtača i sličnog. No razmjena podataka između samih mini
računala postala je problem, te se je počela izrađivati programska potpora za njihovo
povezivanje.

Prava ekspanzija razvoja i korištenja mreža počinje pojavom PC računala (IBM). Mini
računala nisu imala tako bogatu programsku potporu kakva se je nudila za PC, te uskoro
prisutnost PC u uredima postaje uobičajena. Rezultati rada prenosili su se između PC-a
disketama i uskoro se ukazao ozbiljan problem ODRŽAVANJA CJELOVITOSTI podataka
raštrkanih na mnoštvu PC računala. LAN (Local Area Network) - lokalna mreža rješava taj
problem, nudeći međusobnu POVEZANOST učesnika mreže i DIJELJENJE zajedničkih
programskih i sklopovskih resursa, najčešće na razini unutar jedne ustanove ili firme. Više
povezanih mreža u sastavu neke institucije ili firme (npr. elektroprivreda) tvore raširenu
skupinu učesnika nazvanu WAN (Wide Area Network), a mreža državnog i međudržavnog
karaktera, na čije se čvorove vezuju prethodne je na primjer CARNet (Croatian Academic and
Research NETwork). Sve zajedno međusobno povezane diljem svijeta tvore INTERNET
(INTERnational NETwork), globalni sustav računalne povezanosti pomoću računalnih mreža
i pružanja raznovrsnih usluga.

2
1. OSNOVNI POJMOVI

Podatkovna komunikacija (od engl. data communication) odnosi se na računarsko

zasnovani elektronski prijenos (ili transmisiju) podataka. Opšte je poznato da se mnogi danas
uobičajeni poslovi ne bi mogli obavljati bez komunikacionih mreža. Mrežu čini kolekcija
računara i druge vrste hardvera koji se povezuju preko komunikacionih medijuma, kao i
programi koji dozvoljavaju povezanim računarima da dijele informacije.

Organizacije uspostavljaju mreže da bi dijelile resurse. Najuobičajenija vrsta resursa koji

se dijeli u komunikacionoj mreži su podaci. Računarske komunikacione mreže su promijenile
način poslovanja mnogih kompanija. Na primjer; mreža Automated teller machines (ATM)
koja povezuje računare banaka je promijenila geografsko područje u kome banke posluju.
Banke su sada prisutne na više lokacija, a pri tome pružaju korisnicima bolje usluge od
standardnih podružnica. Korisnici mogu ulagati ili podizati novac sa računa u bilo koje doba
dana i noći i nisu ograničeni na uobičajeno radno vrijeme banaka. Mreža ATM je promijenila
odnos korisnika i banaka, tako da mnogi korisnici ne moraju imati fizički kontakt s bankom
godinama. Mnoge banke danas nude usluge i preko Interneta.

Komunikaciona tehnologija značajno utiče i na fleksibilnost procesa rada. Zaposleni mogu

zahvaljujući komunikacionoj tehnologiji da obavljaju posao kod kuće (ili na nekoj od
alternativnih lokacija u odnosu na tradicionalno radno mijesto). Budućnost se kreće ka
virtuelnim organizacijama koje čine asinhrone, distribuirane, kolaborativne radne grupe, tj.
timovi ljudi koji rade zajedno na projektima (kolaboracija), ali na različitim mijestima
(distribucija) i u različitim vremenima (asinhronost). Računarske komunikacione mreže su
doprinijele da rad mnogih organizacija postane efikasniji i uspješniji. Termin
telekomunikacija se odnosi na komunikaciju na daljinu. Ovaj termin uključuje telegrafe i
telefone, ali i podatkovnu komunikaciju. 1

Podatkovna komunikacija, kao i ljudska komunikacija, se sastoji od četiri komponente:

1
Dio teksta je preuzet iz knjige Judith C. Simon, Introduction to Information
Sytems, John Wiley & Sons, Inc., 2001, poglavlje 4.

3
  Pošiljalac,
 primalac,
 medijum,
 poruka

Slika 1. Komponente komunikacionog sistema (preuzeto iz knjige Judith C. Simon, Introduction to

Information Sytems)

2. OPŠTE KARAKTERISTIKE I PODJELE RAČUNARSKIH MREŽA

Neposredno nakon pojave prvih računara, ranih pedestih godina, kada se i uvodi obrada
podataka na prvim poslovnim računarima, počelo se razmišljati o uvođenju komunikacija
između računara, odnosno o razmjeni podataka direktnom vezom. Računarska mreža
predstavlja skup povezanih računara, perifernih uređaja i drugih resursa, s ciljem
kvalitetnijeg, efikasnijeg i operativnijeg korištenja informacija, podataka i raspoloživih
resursa.

4
 Slika 2. Smijer komunikacije
(preuzeto iz knjige Judith C. Simon, Introduction to Information Sytems)

2.1. Sistematizacija mreža

Računarske mreže možemo podijeliti prema elemetnima,topologiji,načinu korištenja

usluge,vlasništvu i obuhvatu djelovanja.

2.1.1. Podjela mreža prema elementima

 Mreže terminala- osiguravaju vezu centralnog računara i njegovih terminala. Ovaj

concept je vezan za tzv.velike računare. Sva obrada obavlja se na računaru a terminal
služi za interakciju sa operaterom.

 Mreže računara-čvorovi ove mreže su računari koji primaju poruke,usmjeravaju ih na

odredište, skupljaju izdaju podatke o stanju i upotrebi mreže. U novije vrijeme razlika
među mrežama i terminala i računara je sve manja. Naime,osobni računari se sve više
koriste kao terminali, pa se uvođenjem novih funkcija ova podjela gubi.
2.1.2. Podjela računara prema topologiji

5
  Zvjezdasta mreža – slika 2. 1. karakterizirana je prolazom cijelog prometa kroz jedan
čvor, koji može biti glavni računar sistema. Upravljanje prometom je jednostavno ali
kvar na glavnom računaru ujedno znači i prekid komunikacije.

slika 3. zvjezdasta mreža

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan, Copy/Paste)

 Stablasta mreža –slika 3. može se smatrati hijerarhijskom vezom više zvejezdastih

mreža, koje zovemo podmrežama.Terminal može komunicirati unutar vlastite mreže, a
tražiti vezu s drugim mrežama preko nadređenog nivoa.

Slika 4. stablasta mreža

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

 Prstenasta mreža –slika 4. svaki računar je spojen na dva susjedna.U slučaju prekida
jednog kanala, postoji mogućnost prenosa podataka obilaznim putem.

Slika 5. prstenasta mreža

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

 Sabirnička mreža –slika 5. ostvarena je višespojnim povezivanjem svakoga sa svakim.

Nema središnjeg čvora, pa upravljanje može biti distribuirano. Zbog toga postoji
mogućnost sudara poruka.U tom slučaju čvor čeka neko slučajno odabrano vrijeme i
ponovo šalje poruku.
6
Slika 6. sabirnička mreža

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

 Isprepletena mreža- slika 6. ostvaruje se povezivanje svakog sa svakim.Neekonomična

je za terminalske mreže idruge mreže s malim iskorištenjem ,ali može biti interesantna
za mreže računara.

Slika 7. Isprepletene mreže

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

2.1.3. Podjela mreža prema načinu korištenja usluga

 Mreža korisnik-poslužitelj, je mreža s poslužiteljima.Poslužitelj daje uslugu računaru

korisnika, najčešće kroz korištenje nekog resursa.Dio se obavlja na korisniškom
računaru ,na kojim se odvija korisnički program.Za razliku od mreža sa
neintelegentnim terminalima,na ovaj se način smanjuje opterećenje centralnog
računara.

 Mreže sa ravnopravnim učesnicima, razvile su se zbog bolje kooperacije suradnika u

timu. Svaki računar na mreži je ujedno i poslužnik i korisnik, tj.izvršava i poslužnički i
korisnički dio programske podrške.

7
  Mreže s distribuiranom obradom, razvijaju se umjesto velikih centralnih računara
.Mogu biti dio mreže korisnik-poslužnik ili mreže s ravnopravnim učesnicima.Npr.
kod mreže korisnik-poslužnik, mreža računara obavlja funkciju poslužnika.

2.1.4 Podjela mreža prema vlasništvu

 Privatne mreže-vlasnik samostalno upravlja mrežom prema vlastitim potrebama,

tj.elementi mreže su iznajmljeni ili vlasništvu pravne osobe,koja ujedno upravlja tom
mrežom.
 Javne mreže-vlasnik na komercijalnim osnovama pruža uslugu prenosa podataka
drugima, upravlja mrežom kako bi optimalno iskoristio kapacitete, pri tome
korisnicima pružio maksimalan kvalitet usluge.

Evo nekih tipova javnih mreža:

 Sistemi za prijenos poruka, su računari kojima korisnici pristupaju terminalski

posredstvom telefonske mreže i modema. Na korisničko-poslužničkom konceptu
omogućavaju prenošenje poruka organizirano kroz elektronsku poštu i debatne grupe,
te prijenos potdataka .Pojavom Interenta gube na popularnosti.

 Javne terminalske mreže, su u početku radile kao veliki BBS a danas su to mreže
koje osiguravaju pristup Internetu. Osnovna im je pružanje usluge elektronske pošte i
WWW stranica, te telefonskog pristupa Internetu svojim korisnicima. U poslednje
vrijeme, nudese i posebni pretplatnički priključci velikih kapaciteta za stalnu vezu s
interentom.
 Interaktivne baze podataka, npr.videotekst i teletekst. Korisniku se omogućava pristup
podatcima u bazi, te ponekad slanje vlastitih podataka. Videotekst sistem gubi važnos
razvojem Interneta, dok teletekst postaje standardni sistem jednosmjernih informacija
odašiljanih za vrijeme sinkro impulsa TV slike.

 Javne paketske mreže, izgrađene su s namjerom pružanja usluge prijenosa

podataka.Nedosttak korisniških usluga ograničio je njihovo širenje, a pojavom
Interneta polako gubi na značenju.

8
2.1.5. Podjela mreža prema obuhvatu područja

Lokalne mreže (LAN-Local Area Network) mreža na lokalnom nivou slika 2.6. odnosno
računari su direktn vezani jedni za druge na uskoj lokaciji. Računarai su povezani putem
kablova, koji mogu biti koaksijalni i fiber-optički i mrežnih kartica. LAN može imati jedan ili
nekoliko stotina čvorova (praktično umreženih računara). Računari se najčešće umrežuju
specijaliziranim kablovima koji imaju veliku propusnost podataka (npr. UTP kabal) koji se
priključuju na hub ili switch. Komunikacija se odvija preko TCP/IP protokola.Najčešće
umrežava radne stanice, računare, printere, servere i ostale uređaje. LAN omogućava
dijeljenje podataka, uređaja kao i programa. LAN radi na najniža dva sloja OSI modela.
Najčešći standardi koji se koriste su Ethernet, Token Ring te FDDI.

Slika 8. LAN mreža

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

Gradske mreže (MAN, Metropolitan Area Network) se sastoji iz mnogo računara koji se nalaze
u jednom gradu ili kampusu. Za razmjenjivanje podataka najčešće se koristi optički kabl ili
bežični način komunikacije.
MAN mreža može tako imati više umreženih LAN mreža, dok preko MAN-a može imati vezu
sa Wide Area mrežom (kao što je Internet) čineći jednu veliku međusobno povezanu mrežu
računara. Najčešći protokoli koji se koriste su ATM, SMDS i FDDI, dok se u posljednje
vrijeme zamjenjuju sa Ethernet protokolom (tzv. Metro-Ethernet). Brzina ovakvih mreža koje
koriste DQDB (Distributed Queue Dual Bus) tehnologiju se kreće 34 do 155 Mbps.

Globalne mreže (WAN, Wide Area Network) povezuju računare razmještene na velikim
udaljenostima i na velikom teritoriju, jedne ili više država, koje ne moraju biti na istom
kontinentu slika 9. To su mreže izgrađene telekomunikacijskom tehnologijom, ranije koristeći
PCM sisteme telefonske mrežee, a danas optičke kanale i ATM tehnologiju.

9
Slika 9. povezivanje LAN i MAN mreže u WAN

(Izvori: http://oliver.efos.hr/~bdukic/pdf/HTML0.pdf Print Screan)

2.2 Osnovna svojstva mreže

Javne i veliki dio privatnih mreža trebalo bi imati sljedeća svojstva:

 Otvorenost - dostupnost svim potencijalnim korisnicima, pod pojmom otvorenosti

podrazumijeva se danas javnost specifikacija, koja omogućuje raznim
proizvođačima ponudu kopatibilne opreme;
 Generalnost – u smislu povezivanja raznorodnih sistema, kako bi zadovoljile sve
zahtjeve na odrećenom području;
 Ekonomičnost – ekoničnost se mjeri za dva parametra:koliko je mreža ekonmična
sa stanovišta korisnika, a koliko sa stanovišta same mreže (da bi funkiconirala i
finansirala vlastiti razvoj);
 Modularnost – mogućnost naknadnog uključivanja nekih sistema. Modularnost je
povezana s ekonomičnošću, jer omogućva etapnu izgradnju;
 Fleksibilnost – mogućnost promjene načina povezivanja u toku rada same mreže;
 Elastičnost – mogućnost povezivanja s drugim mrežama;
 Adaptivnost – takav način upravljanja samm mrežom da se postigne maksimalni
kvalitet prema korisniku. Prije se smatralo da je to mogućnost povezivanja opreme
raznih proizvođača;
 Transparentnost – mora postojati jedinstvena tehnologija koja povezuje korisnike
na mreži;

10
  Integralnost – prije se tražilo a danas se podrazumijeva mogućnost integracije
različitih informacijskih strukutura,odnosno mogućnost da se u mrežu uključe
različiti korisnici. Od svih mreža danas, ove zahtjeve omogućava samo Internet.

2.3 Vrste komutacija

Komutacija ili prospajanje je postupak kojim se informacija korisinika prenosi s kraja na

kraj mreže.Razlikujemo prospajanje kanala, poruka i paketa.
Komutacija kanala. Najviše se koristi u telefonskim mrežama. U komutacijskom centru
(telefonska centrala) vodovi se povezuju tako da se uspostavi cjelovit komunikacijski kanal s
kraja na kraj mreže. Korisnicima je tada na raspolaganju čitav kapacitet kanala, bez obzira
dali ga oni u tom času koriste ili ne. Drugi korisnici ne mogu raspolagati tim kapacitetom.
Kada korisnici to odluče, veza se raskida, spojni putevi se oslobađaju, a nove veze mogu
korisiti oslobođene kapacitete. Kada se veza jednom uspostavi, vrijeme kašnjenja načelno je
jednako vremenu prostiranja na kanlima, jer je veza direktna. Ipak, kod složenih telefonskih
mreža koje koriste izvedene digitalne kanale, postoji i dodatno kašnjenje potrebno za
analogno – digitalno i digitalno – analognu pretvorbu, te za sinhronizaciju među dijelovima
mreže. Ukupno malo kašnjenje, osim kod satelitskih veza, pogdno je za govorne
komunikacije.

Komuacija kanala nije pogodna za prijenos podataka zbog nedovoljne iskorištenosti

kapaciteta kanala, te zbog dugačke i neizvjesne procedure prospajanja. Pojedini korisnik na
jednom priključku može ostvariti samo jednu vezu. Masovno se međutim, koristi telfonska
mreža s komutacijom kanala za pristup mrežama za prijenos podataka.

Komutacija poruka. Mreže s komutacijom poruka primaju poruke (koje mogu sadržavati tekst
ili računarske podatke) u komutacijskim čvorištima. Tu se poruke privremeno pohrane a zatim
šalju dalje do odredišta na osnovu podataka o poruci, koji se nalaze u njenom zagalavlju.
Između pošiljaoca i primatelja ne uspostavlja se neposredna veza. Čvorište usmjerava poruke
prema odredištu, provjerava ispravnost prenesenog sadržaja, te obavještava o sudbini poruke.
Kašnjenje na mrežama s komutacijom poruka je veliko, pa nisu pogodne za prijenos govora.
Ono se satoji od vremena prijenosa i vremena protiranja na svm spojnim putovima do
odredišta, uvećano za vrijeme čekanja poruke u čvorovima, slika 2.8. Pri tome je u primjeru

11
prvi kanal velike brzine i malog kašnjenja (lokalna mreža), drugi srednje brzine i velikog
kašnjenja (globalna mreža), a treći je male brzine i kašnjenja (lokalna modemska veza).

Slika 10-Kašnjenje kod komutacije poruka

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

Prijenos podataka komutacijom poruka ima prednost pred komutacijom kanala, jer ne
postoji potreba za uspostavom fizičkog puta između pošiljaoca i primatelja. Poruke se primaju
u centru bez obzira da li su spojni vodovi do primatelja slobodni ili nisu. Danas se mreže s
komutacijom poruka ne grade kao samostalne mreže, već se komutacija poruka pruža kao
jedna od usluga u mrežama s komutacijom paketa. Komutacija paketa.
Poruke korisnika dijele se na pakete, koji se prenos kroz mrežu. Kad paket dođe u čvor,
šalje se što je moguće prije prema odredištu, kako bi kašnjenje bilo minimalno. Razlikujemo
usmjeravanje i prosljeđivanje paketa, a prosljeđivanje je moguće organizirati na dva načina,
prosljeđivanjem pojedinačnih paketa ili korištenjem virtualnog kanala.

Algoritmima usmjeravanja određuje se optimalni put paketa prema odredištu nažalost, ovi
algoritmi zahtijevaju veliku količinu obrade, pa ih nije moguće primijeniti na svaki
pojedinačni paket. Stoga se, korištenjem algoritama usmjeravanja, periodički proračunavaju
tablice usmjeravanja, a pojedinačni paketi se prosleđuju na osnovu tih tablica. Kod
prosljeđivanja svakog paketa zasebno, on u svome zaglavlju mora nositi globalnu adresu
odredišta. Teoretski svaki paket se može slati zasebnim putem, dok u praksi većina paketa
neke veze ide istim putem, prema relativno stabilnim tablicama usmejravanja.
Mogućnost biranja alternativnih puteva osigurava visoku sigurnost dolaska paketa na
odredište.

12
 Kod prosljeđivanja korištenjem virtualnog kanala, samo prvi paket veze nosi globalnu
adersu odredišta. Prolaskom tog paketa i njegove potvrde kroz mrežu uspostavlja se virtualni
kanal, kao put kojim se prosljeđuju svi ostali paketi te veze. Prosljeđivanje je vrlo
jednostavno, a štedi se i na veličini zaglavlja, jer ostali paketi nose u zaglavlju samo kratke
indikatore virtualnog kanala. Sigurnost dolaska paketa na odredište je smanjena, jer kvar na
dijelu mreže kojim prolazi virtualni kanal, zahtijeva uspostavu novog virtualnog kanala.
Kašnjenje se kod mreže s komutacijom paketa sastoji od vremena predaje, vremena
prostiranja i vremna čekanja. Međutim, ovdje nije potrebno čekati prijem cjelokupne poruke,
već primljeni paket odmah prosljeđujemo dalje, slika 10. Time je ukupno vrijeme kašnjenja
poruke skraćeno u odnosu na korištenje kod mreža s komutacijom poruka.

Međutim, daleko važnija posledica dijeljenja poruke na pakete je u poboljšanju podjele

kapaciteta mreže među korisnicima statističkim multipleksiranjem. Kod komutacije poruka,
potrebo je čekati da mreža prenese sve poruke u redu čekanja, paketi raznih korisnika šalju se
naizmjenično, pa je moguće mnogo pravednije zajedničko korištenje kapacitea kanala. Osim
toga, kratki paketi su manje osjetljivi na pogreške u prenosu, a ponvno slanje oštećenog
paketa je mnogoefikasnije od ponovnog slanja čitave poruke.

ATM mreže se razvijaju sa svrhom integracije prenosa govoa, multimedijskih signala i

podataka. ATM mreža je zapravo mreža s komutacijom paketa, kod koje se poruke korisnika
dijele u male pakete fiksne dužine, nazvane ćelije ili stanice. Ćelije su dovoljne male kako bi
se prospajanje moglo obavljati sklopovljem, te kako bi početno kašnjenje bilo maleno, čime je
omugećen prijenos govora.

2.4 Osnovni standardi

Kod izgradnje računarskih mreža vlo je značajna standardizacija svih funkcionalnih,

mehaničkih i električnih karakteristika opreme. Jedino na taj način uređaj različitih
proizvođača i raličitih vlasnika, a smješteni na raznim stranama svijeta, mogu uspješno i
ekonomično međusobno komunicirati. Standarde donose nacionlne ili međunarodne
oganizacije za standardizaciju. Interne standarde donose firme ili njihova udruženja.

13
3. Hardver za povezivanje računara i uspostavljanje veza

Ukoliko želim da pružim serversku uslugu i da budem siguran da će se usluga moći da

bude u upotrebi, moramo fizički biti spojeni u istu računarsku mrežu preko kablova,
satelitskih veza ili na neki drugi način – ili zahtijev sa vašeg računara nikada neće stići do
mog računara. Ovo vjerovatno znači da smo mi dio ogromne „mreže nad mrežama“ koja se
naziva Internet, mada možemo raditi za istu kompaniju i nalaziti se u istoj zgradi, ili raditi za
kompaniju koja u vlasništvu ima vi{še zgrada koje su povezane u privatnu računarsku mrežu.
Vidite da, ukoliko namijeravam da upotrebim web server, moram ostvariti stalnu vezu sa
računarskom mrežom (Internetom ili nekom drugom mrežom): web server mogu da postavim
u svojoj kući i da povremeno uspostavljam vezu sa Internetom. Naravno, ukoliko opslžujem
privatnu ražunarsku mrežu onda ne moram da uspostavljam vezu sa Internetom, pošto su
računari već umreženi. Ljudi koji su zaduženi za uspostavljanje fizičkih veza između računara
se brinu o postavljanju kablova, ugovaranju stalnih veza sa telefonskom kompanijom (to su
DSL – Digital Subscriber Line veze, veze preko kablovskih modema, Frame Relay veze,
zakupljene linije, T1 ili T3 veze) i o postavljanju hardvera koji bitove upućuje na pravu
adresu (o postavljanju uređaja kao što su komutatori, čvorišta i usmerivači - ruteri). Da li vam
Windows Server 2008 pomaže u ovom poslu? Dijelimično. Komutatori i čvorišta su osnovni,
jednostavni uređaji i Server 2008 nema ništa sa ovim uređajima – mada je jasno da Server
2008 zavisi od tih uređaja, pošto se pomoću njih računari umrežavaju! Ruteri su, međutim,
složeniji uređaji. Sigurno znate da je Cisco System vodeća kompanija na polju rutera, ali
možda ne znate da je ruter, zapravo, mali, jednonamijenski računar. Ukoliko želite, računar na
kojem je instaliran operativni system Windows Server 2008 možete da koristite umijesto
Ciscovog rutera. Osim toga, ukoliko želite da ljudi izvan vaše mreže mogu da pristupe mreži,
onda im pristup možete omogućiti koristeći Windows Server 2008.

3.1. Odabiranje hardvera

U ovom poglavlju smo već razmatrali razne dijelove hardvera. Iako nije teško razumijeti
hardverski deio umrežavanja računara, ovaj dio umrežavanja morate razumijeti kako biste
mogli da napravite računarsku mrežu. Da biste napravili računarsku mrežu, morate imati

14
osnovni hardver kako biste svim korisnicima omogućili komunikaciju. U nekim slučajevima
upotrebljavate poseban hardver kako bi računarska mreža mogla da obavlja određene poslove
ili da biste ostvarili funkcionalnost računarske mreže. Kada su se računarske mreže prvi put
pojavile, upotrebljavale su se razne hardverske komponente koje nisu bile kompatibilne.
Mrežni hardver može da koristi sve vrste čudnih tehnologija kao što je Token Ring i ArcNet.
U većini savremenih računarskih mreža se koristi Ethernet povezivan-je i standardne
komponente. Možda ste čuli da nije lako napraviti računarsku mrežu, dijelimično zbog toga
što je to nekada bilo tačno, ali je standardizacija to značajno olakšala. Nabrojaću hardver koji
se obično koristi u računarskoj mreži:

Konektor - Tipičan Ethernet konektor je nalik na veću verziju konektora za telefonsku liniju
(pogledajte sliku 11). Ovo je, zapravo, prva stvar koju treba da izbegnete – nemojte pobrkati
ova dva tipa konektora. Vidite da je konektor RJ45 ve}i i da ima 8 pinova, a ne 4 ili 6 koliko
imaju konektori RJ10, RJ11 ili RJ12 koji se koriste za telefonske linije. Kada konektor
utaknete u mre`nu karticu, ~vori{te, komutator ili ruter, zasvetle}edioda {to zna~i da postoji
ispravna veza. Kada se veza prekine treba da proverite da li diode svetle. Nije preporu~ljivo
da bez potrebe uta~injete ili izvla~ite konektore, jer na taj na~in mo`ete da prekinete vezu i
stvorite sebi mnogo problema.

Slika 11-Tipični Ethernet konektori

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

Mrežna kartica - (Network Interface Card – NIC) Mrežna kartica (NIC) računar povezuje u
računarsku mrežu. Mrežna kartica obezbeđuje sve hardverske osobine neophodne za
uspostavljanje električne veze i obavljanje mrežnih poslova niskog prioriteta. NIC sam po
sebi ne obezbijeđuje vezu sa računarskom mrežom. U Windowsu postoji softver koji NIC čini
funkcionalnim. U većini savremenih računara postoji jedna ili dve mrežne kartice. Za svaku
15
vezu koju želite da uspostavite morate da upotrebite poseban NIC. Računar sa dvije mrežne
kartice jednu od tih kartica može da koristi za uspostavljanje veze sa lokalnom računarskom
mrežom, a drugu za uspostavljanje veze sa Internetom. Mrežne kartice imaju posebne osobine
- neke od tih osobina svako mora da zna, dok su ostale osobine važne za tehničko osoblje.
Najbitnija osobina mrežne kartice je brzina prenosa podataka, jer određuje koliko brzo NIC
može da komunicira sa ostalim računarima koji su povezani u računarsku mrežu.

Kabl - Kabl obezbeđuje fizičku vezu između NIC-a u računaru koji želite da povežete u
računarsku mrežu i čvorišta, komutatora ili rutera koji se koristi za distribuiranje signala u
ostatak računarske mreže. Kablovi se razlikuju po veličini i tipu. Najvažnija osobina kabla je
brzina prenošenja podataka koju omogućava. Brzinu prenošenja podataka kabla morate da
uparite sa brzinom prenošenja podataka NIC-a. U suprotnom, NIC neće moći da ostvari vezu
u punoj brzini. U posebnim slučajevima će te koristiti kablove drugačijih osobina. Na primjer,
ukoliko kabl želite da postaviti u spušteni plafon ili kroz vazduh, koristi će te kablove koji su
projektovani za takvu upotrebu (nazivaju se plenum kablovi). Takvi kablovi su otporni na
toplotu i ne proizvode toksična isparavanja ukoliko se zapale, ali su skuplji od standardnih
kablova. Provjerite propise kako biste bili sigurni da upotrebljavate odgovarajući tip kablova
za posebne namijene.

Čvorište - (hub) Čvorište je najjeftinije rješenje za uspostavljanje veze u računarskoj mreži.

Jedan kraj kabla uštekate u NIC, a drugi kraj kabla u čvorište. Tada ste dio računarske mreže.
Za svaki računar ili uređaj (na primjer, štampač) koji treba da bude dio računarske mreže veza
se podešava na isti način. U čvorišta obično možete da povežete 2, 4, 8, 16 ili 32 računara ili
uređaja, a najčešće možete priključiti 8 računara ili uređaja. Svaka veza sa čvorištem se
naziva port. Kupite čvorište koje ima dovoljno portova za sve uređaje računarske mreže i
nekoliko slobodnih portova. Kada budete upotrebili sve portove kupite novo čvorište,
povežite dva čvorišta koristeći poseban port, pa u novočvorište povežite ostale računare.
Međusobno povezivanje čvorišta se naziva serijsko povezivanje (engl. daisy chaining). Pošto
su čvorišta veoma jednostavni uređaji, izuzetno su pouzdana. Međutim, pouzdanost i cijena su
na uštrb performansi i lakog održavanja.

Komutator - (switch). Komutatori, gledano spolja, izgledaju isto kao i čvorišta. Jedan kraj
kabla uključite u NIC, a drugi kraj kabla u komutator, i tako uspostavite vezu sa računarskom
mrežom. Međutim, komutatori imaju unutrašnja električna kola i imaju bolje performanse.

16
Komutator može da uspostavi „pametnu“ vezu između dva uređaja u računarskoj mreži kako
bi ubrzao njihovu međusobnu komunikaciju. Kada koristite čvorište, svi računari u
računarskoj mreži „čuju“ poruku koju računar šalje, dok komutatori usmjeravaju poruku ka
računaru koji treba da je „čuje“. Osim toga, komutatori obično sadrže dijagnostički hardver
kako bi se lakše pronašli problemi u računarskoj mreži. Naravno, dodatna električna kola nisu
besplatna – komutatori su skuplji od čvorišta. Kao i kod čvorišta, brzina prenošenja podataka
komutatora mora da odgovara brzini prenošenja podataka mrežnih kartica koje se koriste u
računarskoj mreži.

Ruter - Ruter je nalik na komutator ili čvorište, ali ima dodatne osobine – može da uspostavi
vezu sa spoljašnjim svijetom. Ruter je sličan računaru koji ima dvije mrežne kartice. Jedan
skup veza se koristi za lokalnu računarsku mrežu, dok se drugi skup veza koristi za spoljašnji
svijet. Proizvođač obilježava veze, tako da ne možete da pogriješite. Ruteri, također, imaju
neke osobine koje postoje kod servera, uključujući firewall radi bezbijednosti računarske
mre`že. Osobine koje ruter ima zavise od vrste koju kupujete. Na primjer, neki ruteri imaju
posebnu podršku za standardne TCP/IP osobine, dok neki omogućavaju bežični pristup
(Wireless Access Point – WAP) uređaja.

Uređaji koji se mogu umrežavati - (Network- Ready Device). U prošlosti su uređaji, kao što
su štampači, kamkoderi i kamere, morali da se povežu sa računarom kako bi mogli da se
koriste u računarskoj mreži. Uređaj biste povezali sa računarom i upotrebljavali biste ga
zajedno sa drugim korisnicima računarske mreže preko zajedničke veze sa uređajem. Ovakav
pristup umrežavanju suludo troši resurse, pošto vam je za uspostavljanje veze potreban
računar . U uređaje koji se mogu umrežavati je ugrađena mrežna kartica i uz njih se dobija
softver koji omogućava uspostavljanje veze sa računarskom mrežom. Ovakvom uređaju
pristupate kao i bilo kom računaru koji je dio računarske mreže. Uređaji koji se mogu
umrežavati su skuplji od standardnih uređaja, tako da morate da uporedite troškove korištenja
ovakvog uređaja sa troškovima korištenja računara pomoću kojeg se uspostavlja veza. U
nekim slučajevima, kao što je slučaj male računarske mreže u kojoj postoji server i nekoliko
uređaja, standardni uređaji će biti isplativiji na duže staze. Većina rutera podržava samo dvije
mreže. Međutim, moguće je pronaći rutere koji podržavaju mnogo više mreža – do 128 mreža
– ali će te ih poprilično platiti.

17
Tačka bežičnog pristupa - (Wireles Access Point). Tačka bežičnog pristupa (WAP) je vrsta
rutera. WAP omogućava vezu između žičnih i bežičnih uređaja. Bežični uređaji za
komunikaciju sa WAP-om koriste radio talase. WAP, kao većinu mrežnih uređaja, povezujete
sa čvorištem, komutatorom ili ruterom kako biste ostvarili vezu sa žičnom računarskom
mrežom. Za WAP su najbitniji standardi prenošenja podataka koje podržava. Na primjer,
ukoliko prenosni računar (laptop) podržava 802.11g vezu, onda WAP mora da podžava
standard 802.11g, inaće dva uređaja neće moći međusobno da komuniciraju. Standardi
802.11b i 802.11g se najčešće koriste. Me|utim, morate proveriti koje standarde podržava
bežični uređaj. WAP, u nekim slučajevima, podržava više standarda. Svi bežični uređaji treba
da podržavaju isti standard, pošto neki standardi ne rade dobro sa drugim standardima zbog
smetnji. Drugo na šta treba da obratite pažnju je opseg antene WAP-a. Opseg određuje
maksimalnu udaljenost između bežičnih uređaja i WAP-a. Uvijek imajte na umu da rastojanje
između bežičnog uređaja i WAP-a utiče na brzinu prenošenja podataka. Možda ste pomislili
da će brzina prenošenja podataka biti 54 Mbps, ali tu brzinu nećete ostvariti na maksimalnom
rastojanju između dva bežična uređaja. Tačnije, većina WAP-ova podatke može da prenosi
različitim brzinama, tako da morate da znate koja je najmanja brzina prenosa podataka pre
nego što se veza prekine.

Slika 12-Dijagram računarske mreže

(Izvor: MS Word 2003, Print Screan)

Na slici 12 vidite dijagram računarske mreže koja sadrži mnoge elemente koje će te
vjerovatno koristiti u vašoj računarskoj mreži. Taj dijagram ne predstavlja vašu računarsku
mrežu, kao ni dijagrami na web sajtovima koje sam ranije pomenuo – to je samo primjer koji
možete upotrebiti prilikom pravljenja vašeg dijagrama. Na dijagramu su prikazane brojne

18
važne osobine. Svaki računar i uređaj koji se može umrežiti imaju NIC koji nije njihov
sastavni dio. Da, NIC se nalazi unutar uređaja, ali se možda ne dobija uz uređaj – možda
morate da ga kupite i da od dobavljača zatražite da ga ugradi. Konektor (prikazan na slici 11)
se nalazi negdje na kućištu. Kabl od uređaja priključujete u čvori{te ili komutator. U nekim
slučajevima će te računar ili mrežni uređaj direktno povezati sa ruterom umijesto da koristite
posebne veze koje su prikazane na slici. Upamtite da ruter obezbeđuje vezu sa Internetom –
takvu vezu nećete ostvariti ukoliko koristite čvorište ili komutator. Da li ste primjetili munju
pored WAP-a? Munja predstavlja vezu koja se ostvaruje pomoću radio talasa – bžičnu vezu.
Svaki uređaj, kao što je, recimo, prenosni računar, koji je napravljen tako da koristi bežični
standard koji podržava WAP, može se povezati u računarsku mrežu preko WAP-a. WAP ne
treba da koristite u računarskoj mreži ukoliko vam zaista nije potreban jer WAP može da
naruši bezbijednost računarske mreže, što se inače ne dogđa kada koristite žične veze. WAP
predstavlja most između žičnih i bežičnih veza u računarskoj mreži (pogledajte sliku 12).

4. ZAKLJUČAK

Važnost računarskih mreža u današnjem informatičkom svijetu je ogromna. Mnoge firme

nebi mogle zamisliti svoje uredske računare ne umrežene jer im mreže omogućuju brzu i laku
razmjenu podataka, što im ušteđuju jako puno novca vremena. Mogućnost dijeljenja
hardverskih resursa poput printera također ušteđuje dosta novca jer bez mreže svaki bi računar
morao imati zaseban printer. Internet omogućuje da se jednostavno s otvaranjem web
borwsera i ukucavanjem traženog pojma i jednim klikom dođe do relativno bilo koje
informacije za koju bi inače morali prelistati hrpu knjiga, razgovaranje s osobom s bilo kojeg
kraja svijeta bez enormnog telefonskog računa, razmejna podatak između miliona korisnika,
internet bankarstvo i internet poslovanje su doveli današnje poslovanje na puno viši nivo, itd.

5. LITERATURA

 Turk, S. Računarske mreže, Sveučilište u Zagrebu ,Školska knjiga. Zageb 1991.

 Majkl Li, Windows server 2008 - osnove umrežavanja, Kompjuterska biblioteka, 2009

19
  Judith C. Simon, Introduction to Information Sytems, John Wiley & Sons, Inc., 2001

Internet

 http://www.scribd.com/
 http://oliver.efos.hr/~bdukic/pdf/HTML0.pdf

20