METLOBOJ

KROZ STOLJEĆA
 Sadržaj

Pohvale za metloboj kroz stoljeća

Bilješka o piscu
Nastanak leteće metle
Stare igre na metli
Igra iz močvare Queerditch
Pojava zlatne zvrčke
Protu bezjačke mjere sigurnosti
Promjene u metloboju od četrnaestog stoljeća do danas
Teren
Lopte
Igrači
Pravila
Suci
Metlobojski klubovi u Britaniji i Irskoj
Raširenost metloboja u svijetu
Razvoj trkaće metle
Metloboj danas

-3-
 Pohvale za Metloboj kroz stoljeća

„Precizan istraživački rad Kennilworthyja Whispa prava

je riznica dosad nepoznatih činjenica o najvažnijem
čarobnjačkom sportu. Fascinantno štivo.“ – Bathilda
Bagshot, autorica Povijesti magije

„Whispova je knjiga čisti užitak; ne sumnjam da će

ljubiteljima metloboja biti poučna i zabavna.“ – Urednik
Vješte metle

„Najpotpunije djelo o podrijetlu i povijesti metloboja.

Toplo preporučujem.“ – Brutus Scrimgeour, autor
Udaračke Biblije

„Gospodin Whisp mnogo obećava. Nastavi li ovako,

moglo bi se dogoditi da se uskoro nađe na nekoj
fotografskoj seansi sa mnom!“ – Gilderoy Lockhart,
autor Magičnog ja

„Kladim se u što hoćete da će biti bestseler. Onda,

hoćemo se kladiti?“ – Ludovic Bagman, udarač engleske
reprezentacije i Osa iz Wimbournea

„Čitala sam i gore.“

Rita Skeeter, Dnevnik prorok

Blješka o piscu

-4-
K ENNILWORTHY WHISP poznati je stručnjak za

metloboj (i, kako sam kaže, metlobojski fanatik).

Napisao je mnoga djela o metloboju, uključujući Čudesni
Wigtown Wanderers, Letio je kao luđak (biografija
„Opasnog“ Daija Llewellyna) i Udaranje maljca –
Analiza obrambenih strategija u metloboju.

Kad nije kod kuće u Nottinghamshireu, Kennilworthy

Whisp vrijeme provodi „gdjegod Wigtown Wanderers
igraju tog tjedna“. U slobodno vrijeme igra trik-trak,
kuha vegeterijanska jela i skuplja klasične trkaće metle.

-5-
 Prvo poglavlje

Nastanak leteće metle

N ije još izmišljena čarolija koja bi omogućila

čarobnjacima da u ljudskom obliku lete bez ikakvih

pomagala. Oni rijetko animagusi koji se preobražavaju u
krilata stvorenja možda i uživaju u letu, ali takvih je
doista malo. Kad se neka vještica ili čarobnjak pretvori u
šišmiša, može se vinuti u zrak, no kako će u tom
trenutnku imati i šišmišev um, nesumnjivo će zaboraviti
kamo želi poćo čim poleti. Levitacija je svakodnvna
pojava, ali naši preci nisu se htjeli zadovoljiti pukim
lebdenjem metar i pol iznad zemlje. Željeli su više.
Željeli su letjeti poput ptica, ali bez popratne gnjavaže s
perjem.

Danas smo se već tako navikli da svako čarobnjačko

domaćinstvo u Britaniji posjeduje bar jednu leteću metlu
da se rijetko pitamo kako je do toga došlo. Zašto je baš
skromna metla postala jedino zakonski dopušteno
sredstvo za prijevoz čarobnjaka? Zašto se leteći tepih,
tako omiljen među našom istočnjačkom braćom, nije
udomaćio i na Zapadu? Zašto nismo odlučili izrađivati
leteće bačve, leteće naslonjače, leteće kade – zašto baš
metle?

-6-
Vještice i čarobnjaci živjeli su povučeno davno prije nego
što je na snagu stupio Međunarodni statut o tajnosti
magije. Znali su, naime, da bi bezjaci pokušali iskoristiti
njihove moći da su shvaćali njihov puni opseg. Ako su
htjeli u kući imati letjelicu, morali su odabrati diskretan
predmet koji je bilo lako sakriti. Tu se metla pokazala
idealnom; njezinu prisutnost bezjacima nije trebalo
posebno objašnjavati ili opravdavati, a osim toga je bila
lagana i jeftina. Ipak, prve metle začarane čarolijom
letenja nisu bile bez mana.

Pisana svjedočanstva pokazuju da su se europski

čarobnjaci i vještice služili letećim metlama već 962.
Godine naše ere. Jedan iluminirani njemački rukopis iz
tog vremena prikazuje tri vješca kako silaze s metli uz
izraze krajnje neugode na licima. Škotski čarobnjak
Guthrie Lochrin u zapisu iz 1107. Spominje „stražnjicu
punu iverja i nabujale hemoroide“ koje je zaradio sjedeći
na metli tijekom kratkod leta od Montrosea do
Arbroatha.

Srednjovjekovna metla izložena u muzeju metloboja u

Londonu jasno pokazuje zašto je Lochrinu bilo tako
neudobno. Debeo kvrgav držak od nelakirane jasenovine,
kojem je na jednom kraju nespretno privezan snop
lješnjakovih grančica ne može se oohvaliti ni udobnošću
ni aerodinamičnošću. Podjednako su jednostavne i
čarolije kojima je začarana: ta metla može letjeti samo
naprijed, i ima samo jednu brzinu; može uzletjeti, sletjeti
i zaustaviti se.

-7-
 Budući da su u tim danima čarobnjačke obitelji
same izrađivale svoje metle, među njima su postojale
goleme razlike u brzini, udobnosti i načinima vožnje.
Ipak, do dvanaestog se stoljeća među čarobnjacima
ukorijenio običaj razmjene usluga, pa je vješt metlar
svoje metle mogao trampiti za napitke koje je njegov
susjet možda pripravljao bolje od njega. Kad su metle
postale udobnije, počeli su ih koristiti za zabavu, a ne
sako sredstvo kojim se od točke A stiže do točke B.

Slika A

-8-
 Drugo poglavlje

Stare igre na metli

Č im su metle uznapredovale toliko da su letači mogli

skretati te mjenjati brzinu i visinu leta, pojavili su se i

sportovi na metli. Zahvaljujući ranim čarobnjačkim
tekstovima i slikama, uspjeli smo steći kakvu-takvu
sliku o igrama koje su igrali naši preci. Neke od njih više
ne postoje; druge su se pak održale ili razvile u
suvremene sportove.

Znamenita švedska godišnja utrka na metlama održava

se od desetog stoljeća. Letači se utrkuju od Kopparberga
do Arjeploga, prelazeći udaljenost veću od četristo
osamdeset kilometara. Put ih vodi ravno kroz zmajski
rezervat, a divovski pobjednički trofej ima oblik
švedskog kratkonosog zmaja. To danas međunarodno
natjecanje privlači čarobnjake i vještice svih
nacionalnosti, koji prvo u Kopperbergu bodre
natjecatelje na polasku, da bi se zatim aparatirali u
Ajreplog gdje uz klicanje dočekuju preživjele trkače.

Slavna slika Günther der Gewalttätige ist der Gewinner

(„Pobjednik je Gűnther Nasilni“), iz 1105. Godine,
prikazuje staru njemačku igru stichstock. Na vrh stupa
visokog šest metara postavljao se napuhani zmajski

-9-
mjehur. Jedan igrač na metli bio bi zadužen za čuvanje
mjehura. Čuvar mjehura bio je privezan za stup užetom
čiji je drugi kraj bio svezan oko njegova (ili njezina)
struka, tako da se do stupa mogao udaljiti najviše tri
metra. Ostali igrači naizmjence su letjeli prema
mjehuru, nastojeći ga probušiti posebno naoštrenim
vrhom metli. Čuvar mjehura napade je odbijao čarobnim
štapićem. Igra bi završila kada bi neki od igrača
uspješno probušio mjehur, kada bi čuvaru mjehura pošlo
za rukom ureći sve sudionike igre ili kada bi dotični
čuvar kolabirao od iscrpljenosti. Stichstock je izumro u
četrnaestom stoljeću.

U Irskoj je veliku popularnost uživao aingingein, ujedno

i tema mnogih irskih balada (legendarni čarobnjak
Fingal Neustrašivi navodno je bio prvak u aingingeinu).
Igrači bi jedan po jedan uzimali dom, ili loptu (zapravo
žučnu kesicu jarca) i velikom brzinom projurili kroz niz
zapaljenih bačvi postavljenih na motke visoko u zraku.
Dom se ubacivao u zadnju bačvu. Pobjednik je bio onaj
igrač koji bi dom uspio ubaciti kroz zadnju bačvu u
najlraćem vremenu a da se pritom ne zapali.

U Škotksoj je nastala vjerojatno najopasnija igra na

metlama – creaothceann. Ta igra ima važnu ulogu u
tagično gaelskoj poemi iz jedanaestog stoljeća, čija prva
kitica u prijevodu glasi ovako:

Dvanaest ih se okupilo, svaki pravi junak

Kotliće privezali su, spremni su na uzlet

- 10 -
 Na zvuk roga munjevito vinuše se u zrak
No kleta sudba htjeda da ih umre deset.

Igrači creaothceanna na glavama su nosili privezane

kotliće. Tridesetak metara iznad tla lebdjelo je začarano
kamenje, ponekad i do stotinu komada. Na zvuk roga ili
bubnja, začarano kamenje počelo bi padati prema tlu.
Igrači creaothceanna jurili su tamo-amo nastojeći u
kotliće uhvatiti što je više moguće kamenja. Mnogi
škotski čarobnjaci creaothceann su smatrali najvećim
testom muževnosti i hrabrosti, pa je taj sport unatoč
golemu broju žrtava uživao znatnu popularnost u
srednjem vijeku. Creaothceann je zabranjen 1762.
Godine. Magnus „Rupoglavi! Macdonald u šezdesetim
godinama dvadesetog stoljeća pokrenuo je kampanju za
povratak te igre, ali Ministarstvo magije odbilo je povući
zabranu.

Shuntbumps (metlolom) je bio popularan sport u

engleskoj grofoviji Devon. Riječ je o primitivnoj inačici
viteškog dvoboja, kojoj je jedini cilj bio zbaciti što je
moguće više igrača s njihovih metli. Pobjedu je odnosila
posljednja osoba koja bi se uspjela održati na metli.

Swivenhodge (preskakavac) je nastao u Herefordshireu.

Kao u stichstocku, i ovdje se koristi napuhani mjehur,
obično svinjski. Igrači sjede na metlama i prebacuju
mjehur preko živice, udarajući ga repom metle. Prva
osoba koja promaši donosi bod protivniku. Pobjednik je
igrač koji prvi prikupi pedeset bodova.

- 11 -
Swivenhodge se još igra u Engleskoj, iako nikad nije
stekao veliku popularnost; shuntbumps igraju još jedino
djeca. Ali zato se u močvari Queerditch pojavila igra koja
će s vremenom prerasti u najpopularniji sport
čarobnjačkog svijeta.

- 12 -
 Treće poglavlje

Igra iz močvare Queerditch

S ve što znamo o najranijim početcima metloboja

dugujemo zapisima vještice Gertie Keddle, koja je u

jedanaestom stoljeću živjela na rubu močvare
Gueerditch. Ona je, na našu sreću, pisala dnevnik,
danas u vlasništvu Muzeja metloboja u Londonu.
Odlomci koji slijede prevedeni su s izvornika na
saksonskom jeziku, krcatog pravopisnim greškama.

Utorak. Vruće je. Opet su došli oni klipani s druge

strae močvare. Igraju neku blesavu igru na
metlama. U kupusište mi je doletjela velika kožna
lopta. Bacila sam urok na tipa koji je došao po nju.
Da vidimo kako će letjeti s koljenima izvrnutim
naopačke, prase jedno veliko i dlakavo.

Utorak. Kišovito je. Brala sam koprive u močvari.

Oni kreteni na metlama opet igraju. Malo sam ih
gledala iza jedne stijene. Imaju novu loptu.
Dobacuju je jedan drugome i pokušavaju je zabiti u
drveće na suprotnim krajevima močvare. Koja
gluparija.

- 13 -
 Utorak. Vjetrovito je. Gwenog je svratila na čaj od
kopriva, a onda me pozvala van da vidim neto
zabavno. Pa smo onda gledale one propalice kako
igraju svoju igru u močvari. Došao je i onaj veliki
škotski vještac s brda. Otišla sam kući sva
zgađena.

Osim što se iz ovih odlomaka vidi da je Gretie Kanddle

znala naziv samo jednog dana u tjednu, oni nam
otkrivaju daleko više nego što je njihova autorica mogla i
naslutiti. Prvo, lopta koja je doletjela u njezino kupusište
bila je izrađena od kože, kao i suvremeni balun. To ne
čudi, jer bi napuhani mjehur koji se koristio u drugim
sportovima na metli iz tog doba bilo teško precizno
bacati, posebno u vjetrovitim uvjetima. Drugo, Gretie
nam govori da su igrači „pokušavali zabiti loptu u stabla
na suptotnim krajevima močvare“ – očito je riječ o ranom
obliku postizanja pogodaka. Treće, saznali smo ponešto o
pretećama maljaca. Iznimno je zanimljiv podatak da je
došao i „onaj veliki škotski vještac“. Je li to možda bio
neki igrač creaothceanna? Je li možda upravo on začarao
teške kamenove da prijeteći lete oko terena, nadahnut
kamenjem koje se koristilo u sportu iz njegove
domovine?

Sport iz močvare Queerditch opet se spominje tek jedno

stoljeće kasnije, u pismu koje je čarobnjak Goodwin
Kneen napisao svom rođaku Olafu u Norveškoj. Keen je
živio u Yorkshireu, što nam jasno pokazuje koliko se
metloboj proširio Britanijom u samo stotinjak godina

- 14 -
otkako ga je Gertie Keddle prvi put gledala. Kneenovo
pismo čuva se u arhivi norveškog Ministarastva magije.

Dragi Olafe,

Kako si? Ja sam dobro, ali Gunhildu malo

muče zmajske kozice.

Prošle subotenavečer odigrao sam vrlo

uzbudljivu metlobojsku utakmicu, iako sirota
Gunhilda nije bila u stanju igrati na mjestu
hvatačice, pa smo umjesto nje morali uzeti kovača
Radulfa.ekipa iz Ilkleyja nije bila loša, ali nisu
nam se mogli oduprijeti. Naporno smo trenirali
cijeli mjesec i na kraju smo postigli četrdeset dva
pogotka. Radulf je dobio mrviteljem po glavi jer
stari Ugga nije bio dovoljno brz s toljagom. Nove
bačve za golove fino su nam poslužile. Postavili
smo po tri na motke na suprotnim krajevima
terena. Dobili smo ih od Oone iz gostionice. I još
nas je cijelu noć častila medovinom jer smo
pobjedili. Kući sam se vratio kasno pa se Gunhilda
malo razljutila. Morao sams e izmaknuti da
izbjegnem par opakih uroka, ali sad je sve u redu –
opet iamam prste.

Ovo ti šaljem po najboljoj sovi, nadam se da

će ti sretno stići.

- 15 -
 Tvoj rođak,

Goodwin
Ovo nam pismo lijepo demonstrira razvoj igre tijekom
tog stoljeća. Na mjestu „hvatačice“ – što je vjerojatno
stari naziv za lovicu – trebala je igrati Goodwinova žena.
„Mrvitelja“ (nedvojbeno je riječ o maljcu) koji je pogodio
kovača Radulfa trebao je zaustaviti Ugga, koji je imao
toljagu. Umjesto stabala, sada se kao golovi koriste
bačve na motkama. No još uvijek nedostaje ključni
element igre: zlatna zvrčka. Četvrta lopta za metloboj
uvedena je tek sredinom trinaestog stoljeća, do čega je
došlo na vrlo neobičan način.

- 16 -
 Četvrto poglavlje

Pojava zlatne zvrčke

P očetkom dvanaestog sttoljeća među vješticama i

čarobnjacima postao je popularan lov na zvrkavice.

Zlatne zvrkavice danas su zaštićena vrsta, no u ono
vrijeme bile su rasprostranjene svuda po sjevernoj
Europi. Bezjaci su ih rijetko zamjećivali, jer su zvrkavice
vješte u skrivanju i iznimno su brze.

Sićušne dimenzije zvrkavice, njezina nevjerojatna

okretljivost u zraku te dar za izbjegavanje grabežljivaca
još su više doprinosili ugledu onih čarobnjaka koji su ih
uspijevali uloviti. U Muzeju metloboja čuva se tapiserija
iz dvanaestog stoljeća koja prikazuje skupinu čarobnjaka
u lovu na zvrkavicu. I prvom dijelu tapiserije, neki lovci
nose mreže, drugi koriste čarobne štapiće, dok treći
pokušavaju zvrkavicu uhvatiti golim rukama. Iz
tapiserije se vidi da su lovci u trenutku hvatanja često
znali zgnječiti zvrkavicu. Na poslijednjem dijelu
tapiserije vidimo kako čarobnjak koji je uhvatio
zrihavicu prima vereću sa zlatom.

Lov na zrikavice zaslužuje osudu iz mnogih razloga.

Svaki pošteni čarobnjak mora se zgroziti nad
uništavanjem ovih miroljubivih ptičica u ime sporta.

- 17 -
Osim toga, lov na zrikavice obično se održavaju danju,
pa je tako privlačilo više bezjačke pozornosti od ijedne
druge magijske aktivnosti. Nažalost, tadašnje Vijeće
čarobnjaka nije bilo u stanju suzbiti popularnost tog
sporta – naprotiv, činilo se da to uopće ne želi, kao što će
mo uskoro vidjeti.

Slika B

Godine 1269., lov na zvrkavice i metloboj napokon su

došlu u doticaj. Zbilo se to na utakmici kojoj je
prisustvovao i tadašnji predsjednik Vijeća čarobnjaka,
Baberus Bragge. Danas znamo za taj događaj
zahvaljujući svjedočanstvu koje je Madame Modesty
Rannott iz Kenta poslala svojoj sestri Prudence u
Aberdeenu (ovo pismo također je izloženo u Muzeju
metloboja). Prema riječima Madame Rabnott, Bragge je
na utakmicu donio zrikavicu u krlatki i rekao
okupljenim igračima da će onog igrača koji tijekom igre
uhvati zrikavicu nagraditi da stotinu pedeset galeona1.
Madame Rabnott Opisuje što se potom zbilo:

- 18 -
 Igrači su složno poletjeli u zrak, ne obazirući se na
balun i izbjegavajući mrvitelje. Vratari su napustili vratnice i
pridružili se lovu. Sirota zvrkavica jurila je gore-doljeiznad
terena, u potrazi za izlazom, ali čarobnjaci na tribinama tjerali su
je natrag čarolijama za odbijanje. E pa Pru, ti znaš što ja mislim
o lovu na zvrkavice i kakva sam kad se razbjesnim. Utrčala sam
na teren i zaurlala “Predsjedniče Bragge, ovo nije sport!
Pustite zvrkavicu na slobodu da možemo u miru gledati
plemeniti metloboj zbog kojeg smo i došli ovamo“ Pru, vjeruješli
ti meni da se taj divljak samo nasmijao i hitnuo praznu krletku na
mene. E, tu mi se sve zacrnjelo pred očima, Pru, zbilja jest. Kad
je sirota mala zrikavica poletjela prema meni, izvela sam čaroliju
prizivanja. Pru, ti znaš kako sam ja vješta u čarolijam prizivanja –
normalno, normalno meni je bilo znatno lakše naciljati jer nisam
bila na metli. Ptičica mi je doletjela ravno u ruku. Spremila sam
je u pelerinu i potrčala kao da me gone svi vrazi.
Dobro, uhvatili su me, ali ne prije nego što sam se
izvukla iz mnoštva i pustila zvrikavicu na slobodu. Predsjednik
Bragge bio je strašno ljut pa sam na trenutak pomislila da ću
skončati kao rogati gušter ili nešto gore. Srećom, njegovi su ga
savjetnici uspijeli smiriti pa su me samo kaznili s deset galeona
za ometanje igre. Istina, ja nikad u životu nisam imala deset
galeona pa tako ostadoh bez svoje drage kućice.

- 19 -
 Uskoro stižem živjeti s tobom, sva sreća da mi nisu
uzeli i hipogrifa. I da znaš Pru, poslije ovoga, presjednik Bragge
bi sigurno izgubio moj glas. Da ga imam.

Voli te tvoja sestra,

Modesty

Madame Rabnott svojim je hrabrim potezom možda

spasila jednu zvrkavicu, ali nije ih mogla spasiti sve.
Ideja predsjednika Braggea zauvijek je promjenila
metloboj. Zlatne zvrkavice uskoro su postale dio svih
metlobojskih utakmica. Svaka ekipa imala je jednog
igrača (u to su ga vrijeme zvali lovac) čiji je jedini
zadatak bio uhvatiti zvrkavicu. Utakmica je završila
kada bi ubili zvrkavicu, a lovčeva ekipa dobivala je
dodatnih sto pedeset bodova, u spomen na obečanih sto
pedeset galeona predsjednika Braggea. Publika je
zvrkavicu zadržavala na terenu služeći se istim onim
čarolijama odbijanja o kojima je pisala Madame Rabnott.

No već sredinom sljedećeg stoljeća broj zlatnih zvrkavica

tako se smanjio da je Vijeće čarobnjaka, kojem je tada na
čelu bila znatno posvećenija Elfrida Clagg, zlatnu
zvrkavicu proglasilo zaštićenom vrstom, zabranjujući
njezino ubijanje i upotrebu na utakmicama metloboja. U
Somersetu je osnovan Rezervat zvrkavica „Modesty
Rabnott“, a istovremeno je započela očajnička potraga za
pticom koja će omogućiti daljnje igranje metloboja.

- 20 -
Izum zlatne zvrčke pripisuje se čarobnjaku Bowmanu
Wrightu iz Gordic0s Hollowa. Dok su metlobojske ekipe
širom zemlje pokušavale pronaći pticu koja bi zamjenila
zvrkavicu, specijalist za čaranje metalnih materijala
Wright odlučio je izraditi loptu koja će oponašati
zvrkavičino ponašanje i let. Koliko je u tome bio
uspješan vidi se i po mnogobrojnim svicima pergamenta
pronađenima poslije njegove smrti (a sada u privatnom
vlasništvu jednog kolekcionara), koji sadrže narudžbe sa
svih strana zemlje. Bowman je svoj pronalazak, lopticu
veličine oraha i jednake težine kao zvrkavica, nazvao
zlatnom zvrčkom. Srebrnasta krila zvrčke imala su
kružne zglobove poput zvrkavičinih, pa je loptica mogla
mjenjati smjer brzinom munje i jednakom preciznošću
kao i njezin živući predložak. No zvrčka je, za razliku od
zvrkavice, bila začarana da uvijek ostane unutar terena.
Uvođenje zlatne zvrčke može se smatrati završetkom
procesa započetog tristo godina prije u močvari
Queerditch. Bio je to trenutak istinskog rođenja
metloboja.

- 21 -
 Peto poglavlje

Protubezjačke mjere sigurnosti

G odine 1398. Čarobnjak Zacharias Mumps zabilježio

je prvi cjeloviti opis metloboja. Već na samom početku

naglašava potrebu za protubezjačkim osiguranjem na
utakmicama: „Izaberite nenastanjenu vrištinu daleko od
bezjačkih naselja i poduzmite sve što možete da ne
budete vidljivi dok ste na metlama. Ako gradite stalni
teren, protubezjačke čarolije bit će vam od velike koristi.
Osim toga, preporučljivo je igrati noću.“

Po tome što je Vijeće čarobnjaka još 1362. Godine

zabranilo igranje metloboja na udaljenosti manjoj od 80
kilometara od najbližeg grada možemo zaključiti da se ni
onda nije uvijek poštovao Mumpsov mudri savjet.
Popularnost metloboja očito je rasla strelovitom
brzinom, jer je već 1368. Godine Vijeće bilo prisiljeno
dopuniti prijašnju zabranu. Sada su nezakonitim
proglasili svako igranje metloboja na udaljenosti manjoj
od 160 kilometara od najbližeg grada. Godine 1419.
Vijeće izdaje znameniti dekret kojim se zabranjuje
igranje metloboja „igdje gdje postoji i najmanja
mogućnost da bi vas mogao gledati neki bezjak, ili ćemo
vidjeti kako vam ide metloboj dok ste lancima prikovani
za zid tamnice“.

- 22 -
Svako čarobnjačko dijete školske dobi zna da su leteće
metle naša najslabije čuvana tajna. Nema bezjačke
ilustracije vještice na kojoj nije prisutna i metla, a bez
obzira koliko ti crteži bili apsurdni (jer nijedna od
prikazanih metli ne bi u zraku mogla ostati ni sekundu),
ipak nas podsjećaju da smo predugo bili neoprezni. Stoga
ne iznenađuje što su u bezjačkom umu metle i magija
neraskidivo povezane.

Odgovarajuće sigurnosne mjere postale su obavezne

kada je Međunarodnim statutom o tajnosti magije iz
1692. godine odlučeno da su pojedinačna Ministarstva
magije izravno odgovorna za sve poslijedice magičnih
sportova koji se igraju na njihovu teritoriju. U Britaniji
je ta odredba dovela do osnivanja Odjela za čarobne igre
i sportove. One metlobojske ekipe koje su se oglušile na
pravila Ministarstva bile su ukinute. Najslavniji je
slučaj kluba Banchory Bangers (Razbijači iz
Banchoryja), škotske momčadi poznate ne samo po lošoj
igri nego i po zabavama koje su priređivali poslije
utakmica. Nakon što su 1814. godine odigrali utakmicu
protiv kluba Appleby Arrows (više u sedmom poglavlju),
Banchory Bangers su prvo dopustili maljcima da odzuje
u noć, a zatim su krenuli u lov na hebridskog crnog
zmaja kojeg su željeli kao klupsku maskotu. Djelatnici
Ministarstva magije uhitili su ih dok su letjeli iznad
Invernessa i Banchory Bangersviše nisu odigrali ni
jednu metlobojsku utakmicu.

- 23 -
Danas metlobojske ekipe ne igraju lokalno, nego putuju
na terene koje postavlja Odjel za čarobne igre i sportove,
služeći se pritom odgovarajućom protubezjačkom
zaštitom. Kao što je s pravom utvrdio Zacharias Mumps
prije gotovo šeststo godina, najveću sigurnost pružaju
metlobojski tereni na nenaseljenim vrištinama.

- 24 -
 Šesto poglavlje

Promjene u metloboju od četrnaestog

stoljeća do danas

Teren

T eren iz četrnaestog stoljeća kakav

opisuje Zacharias Mumps ima ovalan

oblik, dug je sto pedeset i širok pedeset
metara. Na sredini terena nalazi se
mala kružnica čiji promjet iznosi nešto
više od pola metra. Mumps piše da je u
tu središnju kružnicu dolazio sudac (to
jest, metlosudac/sutkinja, kako su ih u
to vrijeme nazivali), noseći sve četiri
lopte. Oko njega se potom okupljalo
svih četrnaest igrača. Čim bi sudac
pustio lopte (balun je bacao u zrak; vidi
„balun“ dalje u tekstu) igrači bi
poletjeli. U Mumpsovo vrijeme, golovi
su i dalje bili veliki koševi na

motkama.Godine 1620. Quintius

Slika C
Umfraville napisao je knjigu Plemeniti
čarobnjački sport, koja donosi i grafički
prikaz terena iz sedamnaestog stoljeća. Iz njega se vidi

- 25 -
da teren sad ima i „prostor zgoditka“ (vidi „pravila“ dalje
u tekstu). Koševi na vratnicama znatno su manji i na
većoj visini nego u Mumpsovo vrijeme.

Godine 1883. koševi za postizanje pogodaka zamjenjuju

se vratnicama kakve koristimo sve do danas. Tu novost
zabilježio je i ondašnji Dnevni prorok (vidi dalje). Teren
se odonda nije mijenjao.

- 26 -
Crtež is „Plemenitog čarobnjačkog sporta“

- 27 -
 Dnevni prorok, 12. veljače, 1883.

Lopte

Balun
Kao što znamo iz dnevnika Gertie Keddle, balun se već u
najranijim danima metloboja izrađivao od kože. Balun je
ujedno i jedina lopta za metloboj koja neije bila začarana

- 28 -
od samog početka. Bio je skrpan od komadića kože, a
često je imao prišiven remenčić (vidi sliku E), jer su ga
igrači hvatali i bacali jednom rukom. Neki stariji modeli
baluna imaju rupe za prste, nakon otkrića čarolija za
črvst stisak, godine 1875., remenčići i rupe za prste
izašli su iz uporabe. Lovci su sada mogli čvrsto stisnuti
začaranu loptu i bez dodatnih pomagala.

- 29 -
Suvremeni balun ima promjer od trideset centimetara.
Nema šavove. Prvi put je grimiznom bojom obojen u
zimu 1711. godine, nakon utakmice koju je pratila takva
kiša da se balun nije razlikova od blatnjavog tla na koje
je stalno padao. Lovcima je pak sve više smetalo što su
se poslije svakog neuspiješnog hvatanja baluna morali
obrušavati prema zemlji da pokupe ispušteni balun.
Nedugo nakon što je balunu promjenjena boja, vještica
Daisy Pennifold dosjetila se začarati balun tako da u
slučaju promašaja vrlo polako pada prema tlu, kao da
tone kroz vodu. Lovci su sada mogli uhvatiti balun dok je
još bio u zraku. „Pennifoldičin balun“ koristi se i dan-
danas.

Slika D

Maljci
Već smo vidjeli da su prvi maljci (ili „blooders“ –
mrvitelji) zapravo bili leteće kamenje. Maljci iz

- 30 -
Mumpsova doba razlikovali su se od svojih prethodnika
jedino po tome što su sad imali oblik lopte. Ti maljci
imali su i jednu ozbiljnu manu: magijom ojačane
udaračke palice iz petnaestog stoljeća mogle su ih
razbiti, pa je u takvim slučajevima igrače do kraja
utakmice proganjao leteći šljunak.

Pretpostavlja se da je to glavni razlog zbog kojeg su neke

metlobojske ekipe početkom šesnaestog stoljeća počele
eksperimentirati s metalnim maljcima. Agatha Chubb,
stručnjakinja za čarobnjačke starine, uspjela je
indetificirati čak dvanaest olovnih maljaca iz tog
razdoblja. Svi su pronađeni u irskim tresetištima i
engleskim močvarama. „Nema sumnje da su u pitanju
maljci, a ne topovske kugle“, piše ona.

Jasno se vide plitke udubine koje su prouzročile

magijom ojačane palice udarača. Glatkoća linija i
savršena simetrija nedvojbeno dokazuju da su ih
izradili čarobnjaci, a ne bezjaci. Ključni dokaz
bila je činjenica što su nakon puštanja iz
kovčežića svi počeli jurcati po mojoj radnoj sobi,
pokušavajući me srušiti na pod.

S vremenom se shvatilo da je olovo premekan materijal

za izradu maljaca (svaka udubina na maljcu ometa
njegov pravilan let). Danas se svi maljci izrađuju od
željeza. Promjer im iznosi dvadeset pet centimetara.

- 31 -
Maljci su začarani da progone svakog igrača koji im se
nađe na putu. Kad lete bez ometanja, napadaju najbližeg
igrača. Zato se zadaća udarača sastoji u tome da maljac
odbace što je moguće dalje od svoje ekipe.

Zlatna zvrčka
Zlatna zvrčka veličinom odgovara orahu, baš kao i
zlatna zvrkavica. Začarana je da što je moguće duže
izbjegava hvatanje. Postoji legenda da je 1884. Godine
jedna zlatna zvrčka na vrištini Bodmin uspijevala izbjeći
hvatanje punih šest mjeseci. Na kraju su obje ekipe
odustale, ogorčene lošom igrom svojih tragača.
Kornvolski čarobnjaci koji poznaju to područje još uvijek
tvrde da ista zvrčka i dalje živi na slobodi u toj vrištini,
ali za to nisu pronađeni dokazi.

Igrači

Vratar

Pozicija vratara postoji od trinaestog stolječa (pogledaj

četvrto poglavlje), ali njegova se uloga odonda
promjenila. Po Zachariusu Mumpsu:

Vratar bi trebao prvi stići do koševa jer je

njegova zadaća zaustaviti ubacivanje baluna u
iste. Vratar bi trebao pažljivo izbjegavati

- 32 -
 predaleke izlaske na drugu stranu terena, kako
se koševi koje čuva nebi našli na udaru dok ga
nema. Ipak, brz vratar mogao bi postići zgoditak
i zatim se vratiti do svojih koševa prije negoli
protivnička ekipa izjednači rezultat. To ovisi o
savjesti svakog pojedinog vratara.

Vratari su u Mumpsovo doba očito bili neka vrsta lovaca

s dodatnim odgovornostima. Smjeli su se kretati svuda
po terenu i postizati pogotke.

Do godine 1620., kada je Quintius Umfraville napisao

Plemeniti čarobnjački sport, vratarev je zadatak postao
jednostavniji. Teren je dobio prostore zgoditaka. Vratari
se nalaze u tim prostorima i čuvaju koševe. Ipak im je
dopušteno napuštanje prostora kad žele otjerati
protivničke lovce ili što je moguće prije blokirati njihove
napade

Udarači
Zadaća udarača nije se pretjerano mijenjala kroz
stoljeća. Udarači vjerojatno postoje otkako su uvedeni
maljci. Njihov je glavni zadatak štititi ostale članove
ekipe od maljaca, služeći se palicama (nekoć su to bile
toljage, vidi pismo Goodwina Kneena u trećem
poglavlju). Udarači nikada nisu postizali zgoditke. Ne
postoje ni indikacije da su ikada baratali balunom.

- 33 -
Za uspješno odbijanje maljaca udaračima je potrebna
veća fizička snaga. Upravo je to razlog zbog kojeg su
udarači najčešće čarobnjaci, a ne vještice. Udarači k
tome moraju imati i sjajan osjećaj za ravnotežu, jer
ponekad moraju letjeti bez držanja rukama, kako bi
mogli udariti maljac služeći se objema rukama.

Lovci
Lovac je najstarija pozicija u metloboju, jer se igra
svojevremeno sastojala isključivo od postizanja
zgoditaka. Lovci jedni drugima dobacuju balun,
osvajajući po deset bodova za svako ubacivanje baluna
kroz obruč.

Jedina značajna promjena za poziciju lovca uvedena je

1884., godinu dana nakon što su koševe na vraznicama
zamjenili obruči. Novo pravilo određuje da samo lovac u
posjedu baluna smije ući u prostor zgoditka. Ako u
prostor zgoditka uđe više od jednog lovca, gol se ne
priznaje. Tim se pravilom željelo spriječiti „stooging“ ili
uletavanje, poteze u kojem dva lovca upadaju u prostor
zgoditka i silom guraju vratara u stranu, osiguravajući
trećem lovcu slobodan pristup obruču. Ondašnji Dnevni
prorok ovako je izvijestio o reakciji na novo pravilo:

- 34 -
Tim su zaprepaštenim uzvikom ljubitelji
metloboja širom Britanije popratili
sinoćnju najavu Odjela za čarobne igre i
sportove o uvođenju takozvane „kazne za
stooging“.

„Bilježili smo sve više slučajeva

uletavanja“, rekao nam je sinoć
predstavnik Odjela, djelujući iscrpljeno.
„Vjerujemo da će novo pravilo spriječiti
teške ozljede vratara koje smo prečesto
viđali. Od sada će u nadmetanje s
vratarem ići jedan lovac, a ne sva trojica
kao do sada. To je bilo najobičnije
premlaćivanje. Sad će sve biti čistije i
poštenije.“

U tom se trenutku predstavnik Odjela

morao povući, jer ga je bijesno mnoštvo
počelo gađati balunima. Pristigli su i
organi reda kako bi rastjerali gomilu
koja je prijetila da će priuštiti
ukletavanje i ministru magije osobno.

Jedan je pjegavi šestogodišnjak dvoranu

napustio u suzama.

- 35 -
„Stooging mi je bio najdraži od svega“,
ridajući je rekao Dnevnom proroku. „Ja i
moj tata smo voljeli gledati kako sređuju
vratare. 'Opće više ne želim ići na
metloboj.“

Dnevni prorok, 22. lipnja, 1884.

- 36 -
 Tragač
Tragači, obično najlakši i najbrži letači, moraju imati
oštar vid i sposobnost da lete bez jedne ili čak obje ruke.
Budući da su tragači strahovito važni za krajnji ishod
utakmice – hvatanje zvrčke često siguran poraz pretvara
u pobjedu – oni su najčešće žrtve prekršaja protivničkih
igrača. Iako je pozicija tragača iznimno prestižna, jer su
oni već tradicionalno najbolji letači na terenu, to su
ujedno i igrači koji najteže stradavaju tijekom utakmice.
„Umlati tragača“ prvo je pravilo u Udaračkoj Bibliji
Brutusa Scrimgeoura.

Pravila

Odjel za čarobne igre i sportove, osnovan 1750. godine,

odmah je uveo sljedeća pravila:

1. Visina do koje se igrači smiju popeti tijekom igre

nije ograničena, ali nije dopušteno napuštati teren.
Ukoliko neki igrač ili igračica preleti crtu igrališta,
ekipa za koju igra mora predati balun protivničkoj
ekipi.

2. Kapetan ekipa može zatražiti time out davanjem

znaka sucu. To je jedino vrijeme tijekom utakmice
kada igrači smiju nogama dotaknuti tlo. Ako
utakmica traje duže od dvanaest sati, time out smije

- 37 -
potrajati dva sata. Ekipa koja se nakon dvosatnog
odmora ne vrati na teren bit će diskvalificirana.

3. Sudac smije dosuditi kaznene udarce protiv neke

ekipe. Lovac koji izvodi kazneni udarac kreće prema
prostoru zgoditka iz središnjeg kruga. Svi igrači
osim vratara moraju stajati daleko od prostora
zgoditka.

4. Otimanje baluna iz protivnikovih ruku je

dopušteno, ali strogo se zabranjuje hvatanje bilo
kojeg dijela tijela protivničkog igrača, bez obzira na
okolnosti.

5. U slučaju ozljede, ne uvodi se zamjena. Ekipa

nastavlja igrati bez ozljeđenog igrača.

6. Iako se dopušta unošenje čarobnik štapića na

teren (Pravo na nošenje štapića u svim okolnostima
proglasila je Međunarodna udruga čarobnjaka
godine 1692., kada su bezjački progoni čarobnjaka
bili na vrhuncu, a čarobnjaci se pripremali na
povlačenje u tajnost.), oni se nikada ne smiju
upotrebiti protiv igrača protivničke ekipe, protiv
metle bilo kojeg igrača protivničke ekipe, suca,
ijedne lopte ili navijača u publici.

- 38 -
 7. Utakmica metloboja završava tek kad se uhvati
zlatna zvrčka, ili obostranim prestankom kapetana
obiju ekipa.

Prekršaji i nedopušteni potezi

Pravila, dakako, „postoje zato da se krše“. U
dokumentima Odjela za čarobne igre i sportove navodi
se sedam
stotina metlobojskih prekršaja. Poznato je da su svi do
jednog bili počinjeni tijekom finala prvog Svjetskog
prvenstva u metloboju, održanog 1473. godine.
Čarobnjačkoj javnosti nikad nije bio predočen potpun
popis tih prekršaja, jer Odjel smatra da bi vješticama i
čarobnjacima koji vide tu listu „moglo svašta pasti na
pamet“.

Dok sam istraživao građu za ovu knjigu, imao sam tu

rijetku sreću da dobijem pristup tim dokumentima, pa
mogu potvrditi da njihovo objavljivanje ne bi nimalo
pridonjelo općem dobru. Devedeset posto navedenih
prekršaja ionako je nemoguće izvesti sve dok je na snazi
zabrana korištenja čarobnih štapića protiv protivničke
ekipe (ta je zabrana uvedena 1538. godine). Što se tiče
preostalih deset posto, slobodno možemo reći da većina
nebi pala na pamet ni najprljavijem igraču; na primjet
„potpaljivanje repa protivnikove metle“, „napad toljagom
na protivnikovu metlu“, „napadanje protivnika

- 39 -
sjekirom“. To ne znači da današnji igrači metloboja
nikad ne krše pravila. Nešto niže navodimo popis deset
nakčešćih prekršaja i nedopuštenih poteza. U prvom
stupcu nalazi se točan metlobojski termin za svaki
prekršaj.

- 40 -
Naziv Počinitelj Opis
prekršaja
Blagging Svi igrači Hvatanje repa protivnikove metle
(natezanje) radi usporavanja ili ometanja.
Blatching Svi igrači Let s namjerom da se izazove
(nasrtanje) sudar.
Blurting Svi igrači Ukrštanje metli s namjerom da se
(spletavanje) protivnik skrene s puta.
Bumphing Samo Upućivanje maljca prema publici,
(ispucavanje udarač čime se izaziva prekid igre jer svi
službeni promatrači juer zaštititi
gledatelje.
Beskrupulozni igrači ponekad se
koriste ovom metodom kako bi
spriječili protivničkog lovca u
postizanju zgoditka.
Cobbing Svi igrači Pretjerana uporaba laktova protiv
(laktarenje) protivnika.
Flacking Samo Uguravanje bilo kojeg dijela tijela
(uvaljivanje) vratar kroz obruč da se zaustavi ulazak
baluna. Vratar uvijek mora stajati
ispred, a ne iza obruča.
Haversacking Samo lovci Dok balun prolazi kroz obrul, igrač
(zaglavljivanje) i dalje drži ruku na njemu (balun se
mora ubaciti kroz obruč).
Quaffle-pocking Samo lovci Preinake na balunu, npr. bušenje
(friziranje baluna da brže pada ili da leti u cik-
baluna) cak.
Snitchnip Svi igrači Kada bilo koji drugi igrač, osim
(zvrčkodir) osim tragača, dotakne ili uhvati zlatnu
tragača zvrčku.
Stooging Samo lovci Ulazak više od jednog lovca u
(uletavanje) prostor zgoditka.

- 41 -
 Suci

Na suđenje metlobojskih utakmica nekoć su se

odlučivale samo najhrabrije vještice i čarobnjaci.
Zacharias Mumps spominje slučaj suca iz Nortfolka
zvanog Cyprian Youdle, koji je poginuo tijekom
prijateljske utakmice između lokalnih čarpbnjaka,
održane 1357. godine. Osoba koja je bacila kletvu nikad
nije bila uhvaćena, ali vjeruje se da je to učinio neki
gledatelj. Iako odonda nije zabilježen nijedan dokazani
slučaj ubojstva suca, u stoljećima koja su uslijedila
poznato je nekoliko slučajeva sabotaža na metlama.
Najopasnija je bila preobrazba sučeve metle u putoključ.
Sudac ili sutkinja nestali bi usred utakmice, pojavljujući
se tek nekoliko mjeseci poslije u Sahari. Odjel za čarobne
igre i sportove donio je stroge smjernice za zaštitu metli
igrača, pa su takvi incidenti danas, na svu sreću,
iznimno rijetki.

Da bi bio učinkovit, metlobojski sudac mora biti više od

vrhunskog letača. Budući da mora imati na oku svih
četrnaest igrača odjednom, najčešća sudačka ozljeda je
istegnuće vratnih mišića. Na profesionalnim
utakmicama sucu pomaže službeno osoblje koje stoji oko
terena pazeći da igrači ili lopte ne izađu izvan granica
igrališta.

Metlobojske suce u Britaniji imenuje Odjel za čarobne

igre i sportove. Izabrani suci moraju položiti teške
letačke ispite te zahtjevan pismeni ispit iz metlobojskih

- 42 -
pravila. Uz to moraju u nizu intenzivnih pokusnih
utakmica dokazati da ni u najtežim situacijama neće
podleći iskušenju da bace urok ili kletvu na agresivne
igrače.

- 43 -
 Sedmo poglavlje

Metlobojski klubovi u Britaniji i

Irskoj

Z bog nužnosti skrivanja metloboja od bezjaka, Odjel

za čarobnjačke igre i sportove mora ograničiti broj

utakmica koje se igraju svake godine. Amaterske
utakmice dopuštene su sve dok se svi pridržavaju
zadanih pravila, ali broj profesionalnih klubova nije se
mijenjao od 1674. godine, kad je osnovana profesionalna
Metlobojska liga. Tada je u ligu bilo uvršteno trinaest
najboljih metlobojskih klubova u Britaniji i Irskoj, dok
su preostali bili ukinuti. Istih trinaest klubova i dalje se
svake godine natječe u prvenstvu

Appleby Arrows (Strijele iz Applebyja)

Ovaj sjevernoengleski klub osnovan je 1612. Godine.

Igraju u blijedoplavim pelerinama s amblemom srebrne
strijele. Njihovi navijači složit će se da su Appleby
Arrows svoj najblistaviji trenutak doživjeli 1932. godine,
kada su nakon šesnaestodnevne utakmice koju su
pratile gusta magla i kiša porazili tadašnje eupropske
prvake, Vratsa Vultures (Lešinare iz Vratse). Navijači
kluba očekivali su zgoditke svojih lovaca proslavljati

- 44 -
ispaljivanjem strijela iz čarobnih štapića, ali Odjel za
čarobne igre i sportove zabranio je tu praksu 1894.
godine, nakon što je jedan takav projektil probušio nos
suca Nugenta Pottsa. Između klubova Appleby Arrows i
Wimbourne Wasps tradicionalno vlada žestoko
suparništvo.

Ballycastle Bats (Šišmiši iz Mallycastlea)

Najslavniji metlobojski klub iz Sjeverne Irske do sada je

metlobojsko prvenstvo osvojio dvadeset sedam puta, što
ga čini drugim najuspješnijim klubom u povijesti lige.
Igrači nose crne pelerine s grimiznim šišmišem na
prsima. Njihova glasovita maskota, Netopir Barny,
poznat je i kao šišmiš koji se povjavljuje u reklamama za
pivoslac (Bary kaže: I šišmiši luduju za pivoslacem!).

Caerphilly Catapults (Katapulti iz

Caerphillyja)

Velški Caerphilly Catapults osnovani su 1402. Godine.

Nastupaju u pelerinama s uzdužnim prugama grimizne
boje. Imaju vrlo uspješnu povijest – osamnaest su puta
osvajali prvenstvo, a znamenita je i njihova pobjeda nad
norveškim klubom Karasjok Kites (Jastrebi iz
Karasjoka)u finalu Europskog prvenstva 1956. godine.
Nakon tragične pogibije njihova najslavnijeg igrača,
„Opasnog Daija“ Llewellyna, kojeg je proždrla himera
dok se odmarao na grčkom otoku Mikonosu, u Walesu je

- 45 -
proglašen dan žalosti za sve tamošnje čarobnjake i
vještice. Danas se na kraju svake metlobojske sezone
igračici ili igraču koji je tijekom utakmica izvodio
nauzbudljivije i najlakomislenije poteze dodjeljuje
počasna medalja Opasnog Daija.

Chudley Canons (Topnici iz Chudleyja)

Iako mnogi vjeruju da su slavni dani Topnika iz

Chudleyja daleka prošlost, njihovi vjerni navijači još
uvijek se nadaju ponovnom procvatu svog kluba.
Prvenstvo su osvajali dvadeset jedan put no to im je
zadnji put uspjelo daleke 1892. Nisu se baš proslavili
svojim igrama u poslijednjih stotinjak godina. Chudley
Canons nose jarkonarančanste pelerine s amblemom
topovske kugle u letu i slovima CC u crnoj boji. Godine
1972. klupski moto „Pobjeda je naša“ promjenjen je u
„Drž'mo fige i nadajmo se najboljem“.

Falmouth Falcons (Sokoli iz Falmoutha)

Falmouth Falcons nose pelerine tamnosive i bijele boje s

amblemom sokolove glave na prsima. Poznati su po
agresivnoj igri. Tu reputaciju učvrstili su njihovi svjetski
poznati udarači Kevin i Karl Broadmoor. Broadmoorovi
su za klub igrali od 1958. do 1969. godine, a tijekom tog
razdoblja Odjel za čarobne igre i sportove suspendirao ih
je zbog njihovih ispada čak četrnaest puta. Klupski

- 46 -
moto: „Idemo na pobjedu, a akone ne možemo pobjediti,
idemo razbijati glave“.

Holyhead Harpies (Harpije iz Holyheada)

Stari velški klub Holyhead Harpies (osnovan 1203.),

razlikuje se od ostalih metlobojskih ekipa u svijetu po
jednoj specifičnosti – u njemu igraju samo vještice.
Holyhead Harpies nastupaju u tamnozelenim
pelerinama sa znatnom kandžom na prsima. Njihova
pobjeda nad klubom Heidelber Harriers (Harambaše iz
Heidelberga) 1953. godine smatra se jednom od najboljih
metlobojskih utakmica u povijesti. Trajala je sedam
dana, završivši kada je tragačica Holyhead Harpies,
Glynnis Griffiths, spektakularno uhvatila zvrčku.
Glasovita je i priča o tome kako je nakon završetka
utakmice kapetan Heidelberga, Rudolf Brand, sišao s
metle i zaprosio protivničku kapetanicu Gwendoly
Morgan, koja ga je zauzvrat tresnula po glavi svojim
Partfišem 5.

Kebnare Kestreks (Vjetruše iz Kenmarea)

Ova Irska ekipa osnovana je 1291. odine. Zahvaljujući

živahnim nastupima njihovih klupskih maskota
znatonosaca te sjajnom sviranju njihovih navijača na
usnim harmonikama, Kenmare Kestrels uživaju
popularnost širom svijeta. Nose maragdnozelene
pelerine, kojima su na prednjici izvezena dva žuta slova

- 47 -
„K“, leđima oslonjena jedno o drugo. Darren O'Hare, koji
je golove kluba branio od 1947. do 1960. godine, tri puta
je bio kapetan irske reprezentacije. Smatraju ga tvorcem
lovačkog manevra zvanog Hawksheadova napadačka
formacija (vidi deseto poglavlje).

Montrose Magpies (Svrake iz Montrosea)

Montrose Magpies najuspješiji su klub u povijesti

britansko-irske lige, koju su osvajali trideset dva puta.
Kao dvostruki europski prvaci, imaju navijače širom
svijeta. Među mnogim izvanrednim igračima ovog kluba
posebno se ističe tragalica Eunice Murray (umrla je
1942.), koja je svojevremeno zahtjevala uvođenje „brže
zvrčke, jer bi ovu ulovilo i malo dijete“, i Hamish
MacFarlan (kapetan od 1957. do 1968.), koji je nakon
uspješne metlobojske karijere jednako blistave uspjehe
postizao i kao predstojnik Odjela za magične igre i
sportove. Montrose Magpies nastupaju u crno-bijelim
pelerinama koje na prsima i leđima imaju amblem
svrake.

Pride of Portree (Ponosi Portreeja)

Ovaj klub osnovan je 1292. godine na otoku Skye.

„Ponosi“, kako ih nazivaju njihovi navijači, nose
tamnogrimizne pelerine sa zlatnom zvijezdom na
prsima. U šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća
dvaput su osvojili prvenstvo pod kapetanskim vodstvom

- 48 -
svoje najslavnije tragačice, Catrione McCormack.
McCormackova je trideset šest puta igrala za škotsku
reprezentaciju. Njezina kći Meaghan trenutno igra na
mjestu vratara u istom klubu. (A njezin sin Kirley svira
solo giratu u popularnoj čarobnjačkoj pop-grupi
Čudnovate sestre).

Puddlemere United

Puddlemere United, osnovan 1163. godine, najstariji je

klub u ligi. Prvenstvo su osvajali dvadeset dva puta, a
europsko prvenstvo dvaput. Njihovu klupsku himnu
„Odbijte te maljce, dečki, i dodajte mi balun“ nedavno je
snimila raspjevana čarobnica Celestina Warbeck kako bi
prikupila novac za Bolnicu sv. Munga za magične bolesti
i ozljede. Igrači Puddlemerea igraju u tamnoplavim
pelerinama na kojima je izvezen njihov zaštitni znak,
dva ukrštena zlatna šaša.

Tutshill Tornados (Orkani iz Tutshilla)

Igrači kluba Tutshill Tornados nastupaju u

nebeskoplavim pelerinama s dvostrukim, tamnoplavim
slovom „T“ na prsima i leđima. Postoje od 1520. godine.
Najveće uspjehe doživjeli su početkom dvadesetog
stoljeća, kada su pet puta za redom osvojili prvenstvo,
predvođeni tragačem Roderickom Plumptonom. To je
britanski i irski rekord. Roderick Plumpton je dvadeset
dva puta igrao kao tragač engleske reprezentacije.

- 49 -
Vlasnik je britanskog rekorda za najbrže hvatanje
zvrčke tijekom utakmice (tri i pol sekunde, protiv kluba
Carephilly Catapults 1921. godine).

Wigtown Wanderers (Vagabundi iz

Wigtowna)

Ovaj klub iz pogranične zone između Škotske i Engleske

osnovalo je 1422. godine sedmero djece mesara-
čarobnjaka zvanog Walter Parkin. Svjedočanstva kazuju
da su četiri brata i tri sestre Parkin bili impresivna
ekipa koja je rijetko gubila utakmice. Pričalo se da su to,
bar djelomično, mogli zahvaliti strahu koji je hvatao
njihove protivnike kada bi ugledali Waltera kako stoji uz
rub igrališta sa čarobnim štapićem u jednoj i mesarskom
sjekiricom u drugoj ruci. U stoljećima koja su uslijedila u
sastavu kluba iz Wigtowna često se mogao naći poneki
potomak Parkinovih. U znak poštovanja klupske
povijesti, igraču nastupaju u krvavocrvenim pelerinama
sa srebrnom mesarskom sjekiricom na prsima.

Wimbourne Wasps (Ose iz Wimbournea)

Wimbourne Wasps nose žuto-crne pelerine s poprečnim

prugama, a na prsima imaju sliku ose. Klub je osnovan
1312. godine. Prvenstvo su osvajali osamnaest puta.
Dvaput su došli do finala europskig prvenstva. Ime su
navodno dobili po neugodnom incidentu koji se zbio
tijekom utakmice protiv kluba Appleby Arrows,

- 50 -
sredinom sedamnaestog stoljeća. Leteći pokraj stabla na
rubu igrališta, udarač Osa u njegovim je granama
zamjetio osinjak i uputio ga prema protivničkom
tragaču, koji je zadobio takve ubode da se morao povući
iz igre. Pobjedila je ekipa iz Wimbournea, koja je nakon
toga osu usvojila kao maskotu. Navijači kluba (poznati i
kao „Žalci“) imaju običaj tijekom utakmica zujati kako bi
omeli protivničke lovce u izvođenju kaznenih udaraca.

- 51 -
 Osmo poglavlje

Raširenost metloboja u svijetu

Europa

M etloboj se od četrnaestog stoljeća sasvim udomaćio

u Irskoj, što dokazuje i ovaj zapis Zachariasa Mumpsa o

jednoj utakmici iz 1385. godine: „ Ekipa čarobnjaka iz
Corka doletjela je na utakmicu u Lancashireu gdje
uvrijediše domaćine potukavši njihove junake do nogu.
Irci su izveli trikove s balunom kakve nitko u
Lancashireu dotada nije vidio, a zatim su morali pobjeći
iz sela da spase živote, jer je gomila izvukla štapiće i
krenula u hajku.“

Različiti izvori potvrđuju da se od početka petnaestog

stoljeća metloboj proširio i u druge dijelove Europe.
Norvežani su bili među prvima koji su ga prihvatili
(možda je zato zaslužan rođak Goodwina Kneena, Olaf?),
što se vidi i iz ovih stihova pjesnika Ingolfra Jampskog,
napisanih početkom petnaestog stoljeća:

Dok zrakom plovim i zvrčku lovim, prolaze me srsi

Zvrčka hita ispred mene, vjetar mi kosu mrsi

- 52 -
Sve sam joj bliži, pomislih sretno dok gomila ime mi
slavi
Al' uto doleti maljac i tresne me po glavi.

Otprilike u istom tom periodu, francuski čarobnjak

Malecrit u drami Hélas, je me suis transfiguré les pieds
(„Jao, preobrazih svoja stopala“) ispisuje ove rečenice:

GRENOUILLE: Crapaud, danas neću moći na tržnicu

s tobom.

CRAPAUD: Ali Grenouille, pa ne mogu kravu

nositi sâm.

GRENOUILLE: Crapaud, ti dobro znaš da jutros

moram biti vratar. Tko će zaustaviti balun ako neću ja?

Prvo Svjetsko prvenstvo u metloboju održano je 1473.

godine. Unatoč imenu, na njemu su nastupile samo
europske reprezentacije. Postoji više razloga za
izostanak ekipa iz udaljenih krajeva: sove koje su
raznosile pozivnice kolabirale su od umora, one zemlje
koje su primile pozive bile su nesklone poduzimati tako
drugotrajno i opasno putovanje, a nekima je možda
jednostavno bilo draže ostati kod kuće.
Finale između Transilvanije i Flandrije ušlo je u povijest
kao najsilnija utakmica svih vremena. Mnogi prekršaji
zabilježeni tijekom ove utakmice nisu nikad prije viđeni
– spomenimo da je jedan lovac bio preobražen u tvora, da
su vrataru pokušali mačem odrubiti glavu te da je

- 53 -
kapetan transilvanijske reprezentacije ispod pelerine na
slobodu pustio stotinu krvožednih šišmiša.

Svjetsko prvenstvo sve odonda redovito se održava svake

četiri godine, ali prve ekipe izvan Europe na natjecanja
su počele dolaziti tek u osamnaestom stoljeću. Europsko
prvenstvo održava se od 1652., u razmacima od tri
godine.

U Europi igra mnogo vrhunskih klubova, no najslavniji

su vjerojatno Vratsa Vultures, bez sumnje jedan od
najuzbudljivijih klubova na svijetu. Osim što su sedam
puta osvojili europsko prvenstvo, prvi su u igru uveli
drugi gol (kada igrač upućuje udarac leteći daleko izvan
prostora zgoditka). Rado pružaju priliku mladim
igračima.

U Francuskoj su prvenstva često osvajali Quiberon

Quafflepunchers (Balunaši iz Quiberona), jednako slavni
po živopisonj igri i pelerinama drečave ružičaste boje. U
Njemačkoj se sitiču Heidelberg Harriers. Znamenita je
izjava kapetana irske reprezentacije Darena O'Haare da
su Heidelberg Harriers „žestoki poput zmaja i dvaput
pametniji“. Luxembourd, uvijek među vodećim
metlobojskim nacijama dao nam je Bigonville Bombers
(Bombardere iz Bigonvillea). Na glasu su po napadačkoj
igri i velikom broju zgoditaka koje postižu. Zahvaljujući
inventivnom sistemu za pokrivanje protivničkih udarača
odnedavna se među najboljima nalazi i jedan portugalski
klub, Braga Broomfleet (Metlojati iz Brage); a poljski

- 54 -
Grodzisk Goblins (Goblini iz Gordziska) podarili su nam
vjerojatno najmaštovitijeg tragača na svijetu, Josefa
Vronskog.

Australija i Novi Zeland

Metloboj je na Novi Zeland došao u sedamnaestom

stoljeću. Pretpostavlja se da je za to zaslužna
ekspredicija europskih istraživača ljekovitog bilja koji su
tamo otišli izučavati magične biljke i gljive. Nakon
dugog dana provedenog u mukotrpnom skupljanju
uzoraka, te vještice i čarobnjaci navečer bi se opuštali
igrajući metloboj pred zbunjenim pripadnicima lokalne
magijske zajednice. Novozelandsko Ministarstvo magije
svakako je utrošilo znatne količine novca i vremena kako
maorske umjetnine iz tog vremena ne bi došle u bezjačke
ruke. Te rezbarije i slike, koje očito prikazuju bijele
čarobnjake dok igraju metloboj, danas se mogu vidjeti u
Ministarstvu magije u Wellingtonu.

Vjeruje se da je metloboj u Australiju dospio tijekom

osamnaestog stoljeća. Australija je možda idealan
teritorij za igranje metloboja, budući da ima golema
nenastanjena prostranstva na kojima se mogu postaviti
metlobojski tereni.

Klubovi južne hemisfere od samih početaka očaravaju

europske gledatelje svojom brzinom i živopisnim
nastupima. Među njima se kvalitetom i slavnim
pelerinama crvene, žute i plave boje ističu Moutohora

- 55 -
Macaws (Are iz Moutohore) s Novog Zelanda i njohva
maskota, feniks Sparky. Thundelarra Thunderrers
(Gromovnici iz Thundelarre) i Ratnici iz Woollongonga
(Wollongong Warriors) žare i pale australskom ligom već
gotovo cijelo stoljeće. Njihovo međusobno neprijateljstvo
poprimilo je među australskim čarobnjacima i
vješticama tako legendarne razmjere da je ušlo i u jezik.
Evo kako Australci odgovaraju na neku nevjerojatnu
tvrdnju ili samohvalu: „Aha, a ja ću se prijaviti za suca
na sljedećoj utakmici Thunderrersa i Warrioirsa.“

Afrika

Metlu su u Afriku vjerojatno donjeli europski čarobnjaci

i vještice koji su onamo putovali u potrazi za
informacijama o alkemiji i astronomiji, dvjema
disciplinama u kojima su afrički čarobnjaci uvijek
briljirali. Iako metloboj u Africi još nije dosegao
masivnost koju ima u Europi, popularnost mu ipak
postojano raste širom kontinenta.

Uganda je najvatrenija metlobojska nacija u Africi.

Njezin najbolji klub, Patonga Proudsticks (Časnoštapi iz
Patonge), zapanjio je međunarodnu javnost kad je 1986.
Godine igrao neriješeno s britanskim Montrose Magpies.
Na nedavnom Svjetskom prvenstvu u metloboju, za
Ugandu je igralo čak šest njihovih igrača što je najveći
broj igrača iz istog kluba koji su ikad igrali u nekoj
reprezentaciji. Ostali istaknuti afrički klubovi uključuju
Tchamba Charmers (Vračeve iz Tchambe) iz države

- 56 -
Togo, majstore obratnog dodavanja; Gimbi Giant-Slayers
(Divomore iz Gimbija) iz Etiopije, dvostruke pobjednike
Sveafričkog kupa, i Sumbawanga Sunrays (Zrake iz
Sumbawange), iznimno popularnu ekipu iz Tanzanije
čiji sinkronizirani lupinzi oduševljavaju gledatelje širom
svijeta.

Sjeverna Amerika

Iako je metloboj na sjevernoamerički kontinent došao

početkom sedamnaestog stoljeća, nije se odmah
udomaćio. U isto je vrijeme iz europe nažalost pristigao i
val protučarobnjačkog raspoloženja pa su tamošnji
čarobnjaci, od kojih su mnogi doselili u Novi svijet
nadajući se tolerantnijoj okolini bili prisiljeni poduzimati
stroge mjere opreza. Zato se metloboj u početku širio vrlo
sporo.

Unatoč tome, u novije vrijeme Kanada nam je dala tri

ekipe koje se ubrajaju među najbolje na svijetu: Moose
Jaw Meteorites (Meteore iz Moose Jawa), Haileybury
Hammers (Maljeve iz Haileyburyja) i Stonewall
Stormers (Jurišnike iz Stonewalla). Klubu Moose Jaw
Meteorites je u sedamdesetim godinama dvadesetog
stoljeća prijetilo raspuštanje zbog tvrdokorne navike da
pobjede proslavljaju leteći iznad obližnjih gradova dok
im iz repova metli izlijeću vatrene iskre. Danas tu
tradiciju održavaju na suzdržaniji način, oblijetanjem
igrališta poslije svake utakmice. Zato su njihove

- 57 -
utakmice i dalje velika turistička atrakcija za sve
čarobnjake.

Sjedinjene Države ne mogu se pohvaliti istim brojem

svjetski poznatih klubova kao druge nacije, jer u toj
zemlji metloboju konkurira američka igra na metli
zvana quodpot (metlotres). Qoudpot, koji je zapravo
inačice metloboja, izmislio je u osamnaestom stoljeću
čarobnjak zvan Abraham Peasegood. Došavši u ameriku
Peasegood je iz domovine sa sobom donio i balun,
namjeravajući okupiti metlobojsku ekipu. Legenda kaže
da je Peasegoodov balun tijekom putovanja slučajno
došao u kontakt s čarobnim štapićem u istom kovčegu.
Kad je Peasegood naposljetku izvadio balun iz kovčega i
počeo se njime nehajno nabacvati, lopta mu je
eksplodirala u lice. Očito je imao vrlo zdrav osjećaj za
humor, jer je smjesta stao iskušavati taj efekt na nizu
kožnih lopti. Uskoro je sasvim zaboravio na metloboj jer
je s prijateljima počeo razvijati igru koja se temeljila na
eksplozivnosti novoimenovane lopte „tres“.

U ekipi za quodpot igra jedanaest igrača. Igrači jedni

drugima dobacuju tres, to jest modificirani balun,
nastojeći ga ubaciti u „lonac“ na kraju terena prije no što
eksplodira. Igrač koji je u posjedu tresa u trenutku
eksplozije mora napustiti teren. Kad tres napokon
dospije u „lonac“ (mali kotlić s otopinom koja sprječava
eksploziju tresa), odgovarajućoj ekipi dodjeljuje se jedan
bod, a na teren se donosi novi tres. Quodpot ima stanovit

- 58 -
uspjeh kao manjinskih sport u Europi, no golema većina
tamošnjih čarobnjaka ipak ostaje vjerna metloboju.

Usprkos čarima quodpota, popularnost metloboja u

Sjedinjenim Državama ipak raste. Dva američka kluba
odnedavna igraju u međunarodnoj konkurenciji:
teksaški Sweetwater All-Stars (Zvijezde iz Sweeteatera),
koji su 1993. godine izborili zasluženu pobjedu nad
klubom Quiberom Quafflepunchers nakon uzbudljive
petodnevne utakmice, te Fitchburg Finches (Zebe iz
Fitchburga), koji dolaze iz savezne države
Massachusetts. Fitchburg Finches su sedmerostruki
pobjednici američkog prvenstva, a njihov tragač,
Maximus Brankovitch III., bio je kapetan američke
reprezentacije na zadnja dva Svjetska prvenstva.

Južna Amerika

Metloboj se igra posvuda u Južnoj Americi, iako se, baš

kao i u Sjevernoj Americi, mora natjecati s popularnim
metlotresom. U poslijednjih stotinu godina Argentina i
Brazil uspjeli su se probiti do četvrtfinala svjetskog
prvenstva. Nesumnjivo najjača metlobojska nacija u
Južnoj Americi je Peru, za koji se predviđa da će u
slijedećih desetak godina prvi latinskoamerički osvajač
svjetskog prvenstva. Smatra se da su peruanski
čarobnjaci upoznali metloboj nakon dolaska europskih
čarobnjaka koje je Međunarodna udruga poslala da
nadziru broj gujozubih (peruanski zmajevi). Sve od tih
dana, metloboj je postao peruanska opsesija, a njihov

- 59 -
najpoznatiji klub, Tarpoto Tree-Skimmers (Krošnjoleti iz
Tarapota), nedavno je odigrao niz vrlo uspješnih
utakmica u Europi.

Azija

Metloboj nikad nije stekao veliku popularnost na Istoku,

jer su leteće metle rijetkost u zemljama gdje je leteći
tepih još uvijek najomiljenije prometalo. Ministarstva
magije u zemljama poput Indije, Pakistana, Bangladeša,
Irana i Mongolije, redom velikih izvoznika letećih
tepiha, na metloboj gledao s priličnom sumnjičavošću,
iako sam sport ima navijače među običnim vješticama i
čarobnjacima.

Iznimka je Japan, gdje je metloboj u proteklih stotinu

godina postao vrlo popularan. Najuspješniji japanski
klub, Toyahashi Tengu, godine 1994. za dlaku je izgubio
od litavskog kluba Gorodok Gargoyles (Vodorige iz
Gorodoka). Treba ipak spomenuti da Metlobojska
komisija Međunarodne udruge čarobnjaka s
neodobravanjem gleda na japanski običaj da ritualno
spaljuju metle u slučaju poraza, smatrajući ga traćenjem
dobrog drveta.

- 60 -
 Deveto poglavlje

Razvoj trkaće metle

D o ranih godina devetnaestog stoljeća metloboj se

igrao na metlama za svakodnevnu uporabu, čija je

kvaliteta varirala od modela do modela. Te su metle
predstavljale golem napredak u odnosu na svoje
srednjovjekovne preteče. Zahvaljujući čaroliji za
ublažavanje udaraca, koju je 1820. Godine izumio Elliot
Smethwyck, bile su udobnije nego ijedan model prije njih
(vidi sliku F). Ipak, metle iz devetnaestog stoljeća
uglavnom nisu mogle postizati velike brzine.
Upravljanje na većim visinama često je bilo otežano.
Izrađivali su ih ručno, u privatnim radionicama. Po stilu
i kvaliteti te su metle bile sjajne, ali njihove tehničke
mogućnosti rijetko su se mogle mjeriti s njihovom
ljepotom.

Dakshaft 79 (Hrastovača 79), koja je ime dobila po

godini proizvodnje, 1879., tipičan primjer. Njezin
izumitelj metlar Elias Grimstone iz Portsmoutha, tu je
lijepu metlu s vrlo debelim drškom od hrastovine
konstruirao za naporne letove i vjetrovite uvjete. Danas
je to vrlo tražena klasična metla, no pokušaji da se
iskoristi u metloboju nikad nisu urodili plodom. Njezina
glomaznost otežavala je skretanje pri velikim brzinama,

- 61 -
pa zato nikad nije stekla istinsku popularnost među
onima kojima su brzina i spretnost bile važnije od
sigurnosti. Ipak, Oakshaft 79, zauvijek će ostati
upamćena kao metla na kojoj je Jocunda Sykes 1935.
godine izvela prvi let preko Atlantika.

Slika F

(Čarobnjaci su se prije toga za daleka putovanja radije

koristili brodovima nego metlama. Što se tiče aparacije,
one su vrlo nepouzdane na velikim udaljenostima, pa se
pokušaj aparacije na drugi kontinent preporučuje samo
vrhunskim čarobnjacima. )

Moontrimmer (Tankimjesec), metla koju je 1901. godine

izradila Gladys Boothby, predstavljala je veliki
napredak u smislu konstrukcije, pa su te tanke metle s
dršcima od jasenovine neko vrijeme bile vrlo popularne u
metloboju. Glavna prednost Moontrimmera u odnosu na
ostale metle sastojala se u sposobnosti da postigne veće
visine od starijih metli (ne izmičući pritom kontroli
letača). Gladys Boothby nije ih uspijevala proizvoditi
brzinom koja bi zadovoljila potražnju metlobojaca.
Pojava novo metle, nazvane Silver Arrow (Srebrna
strijela), dočekana je s oduševljenjem; upravo ta metla

- 62 -
smatra se istinskom pretečom trkaće metle. Silver
Arrow postizala je znatno veće brzine i od
Moontrimmera i od modela Oakshaft (čak 112 km/sat uz
vjetar u leđa), ali i ona je, baš poput njih, bila ručni rad
jednog čarobnjaka (Leonarda Jawkesa), pa je potražnja
za njom daleko nadmašila ponudu.

Godina 1926. označava prekretnicu u proizvodnji metli.

Te su godine braća Bob, Bill i Barnaby Ollerton osnovali
tvornicu metli „Partfiš“. Prvi model, Partfiš 1, bio je
proizveden u dotad neviđenim količinama, a na tržište
su ga plasirali kao trkaću metlu prvenstveno
namjenjenu sportu. Partfiš je smjesta postao veliki hit,
dominirajući tržištem kao nijedna metla dotada. U roku
od godinu dana, svi metlobojski klubovi u zemlji jahali
su na Partfišima.

Braća Ollerton nisu dugo zadržala monopol na tržište

trkaćih metli. Godine 1929. Randolph Keitch i Basil
Horton, obojica igrači kluba Falmouth Falcons, osnovali
su drugu tvornicu trkaćih metli, tvrtku „Komet Trade“.
Njihova prva metla zvala se Komet 140, po broju modela
koje su Keitch i Horton iskušali prije no što su metlu
pustili u prodaju. Zahvaljujući patentiranoj Horton-
Keitchevoj čaroliji za kočenje, igrači više nisu tako često
prebacivali gol ili letjeli u zaleđe, a Komet je postao
najomiljenija metla mnogih britanskih i irskih klubova.

Suparništvo između Partfiša i Kometa sve se više

zaoštravalo. Na tržištu su se 1934. i 1937. godine pojavili

- 63 -
poboljšani Partfiš 2 i 3. Godine 1938. u prodaju je pušten
Komet 180. Za to vrijeme, svuda po Europi pojavljuju se
novi proizvođači metli.

Tinderblast (Ognjeni mlaz) na tržište ja dospio 1940.

godine. Proizvela ga je tvornica iz Schwarzwalda,
„Ellerby i Spudmore“. Tinderblast je bila vrlo izdržljiva
metla, ali nikad nije uspjela brzinom dostići Komet i
Partfiš. „Ellerby i Spudmore“ su 1952. godine na tržište
izbacili novi model, Swiftstick (Brzoštap). Iako brži od
Tinderblasta, Swiftstick je često gubo snagu pri suponu,
pa nikad nije privukao interes metlobojskih klubova.

Tvrtka „Univerzalne metle d.d.“ 1955. godine

predstavila je Zvijezdu padalicu, najjeftiniju trkaću
metlu dotada. Nažalost, nakon početnog uspjeha
ispostavilo se da Zvijezda padalica usporedno sa
starošću gubi visinu i brzinu. „Univrezalne metle „ su
1978. godine prestale s radom.

Godine 1967. tržište trkaćih metli s uzbuđenjem je

dočekalo osnivanje tvrke „Trkaće metle Nimbus“.
Nimbus 1000 nije bio sličan ni jednoj dotadašnjoj metli.
Postizao je brzinu od čak 160 km/sat, mogao se okretati
za 360 stupnjeva na mjestu. Nimbus je uspješno spojio
pouzdanost starog Oakshafta 79 s lakim upravljanjem
najboljih Partfiša i smjesta postao najpopularniji model
u profesionalnim klubovima širom Europe. Modeli koji
su uslijedili (1001, 1500 i 1700) održali su vodeću

- 64 -
poziciju „Trkaćih metli Nimbus“ na tržištu sportskih
metli.

Kad je 1990. godine tvrtka „Flyte & Barker“ proizvela

Twigger 90 (Šiba 90), učinila je to s namjerom da
Nimbusu preotme mjesto vodeće metle na tržištu. No
unatoč sjajnom izgledu te cijelom nizu novih efekata,
poput, na primjer, ugrađene zviždaljke za upozorenje i
samoispravljivog repa ispostavilo se da se Twigger
iskrivljuje pri velikim brzinama, pa je ubrzo stekao
reputaciju metle kojom se koriste čarobnjaci s više
galeona nego pameti.

Deseto poglavlje

Metloboj danas

M etloboj i dalje oduševljava i zaokuplja mnogobrojne

navijače širom svijeta. Svakome tko danas kupi ulaznicu

za metlobojsku utakmicu zajamčeno je sofisticirano
nadmetanje vrhunskih letača (dakako, osim u slučaju da
netko uhvati zlatnu zvrčku u prvih pet minuta
utakmice, što kod gledatelja zna izazvati blagi osjećaj da
su prevareni). To nigdje nije tako očito kao u zahtjevnim
potezima koje su tijekom duge metlobojske povijesti
izmislile vještice i čarobnjaci koji su željeli pomaknuti

- 65 -
granicu mogućega u metloboju što su mogli dalje. Navest
ćemo neke od tih poteza.

Bludger Backbeat (Stražnji udar maljcem)

Udarač udara maljac zamahujući palicom unatrah,

odbacujući maljac iza sebe, a ne naprijed. Taj je potez
teško izvesti precizno, ali izvrstan je za zbunjivanje
protivnika.

Dopplebeater Defence (Dvostruka

udaračka obrana)

Oba udarača istovremeno udaraju po maljcu, postižući

time veću silinu udarca. Ovim se potezom dodatno
pojačava silina udarca maljca.

Double Eight Loop (Dvostruka osmica)

Obrambeni potez vratara. Obično se primjenjuje kod

izvođenja kaznenih udaraca. Vratar velikom brzinom
kruži oko sva tri obruča kako bi blokirao balun.

Hawskheadeova napadačka formacija

Lovci tvore formaciju u obliku strijele i zajedno lete

prema vratnicama. Ovaj potez služi za zastrašivanje
protivnika i prisiljavanja drugih igrača da se maknu u
stranu.

- 66 -
 Parkin's Pincer (Parkinova kliješta)

Ovaj je potez dobio ime po izvornim članovima kluba

Wigtown Wanderers, za koje se vjeruje da su ga i
izmislili. Dva lovca obrušavaju se na protivničkog lovca s
oba boka, dok treći lovac leti ravno na njega.

Plumpton Pass (Plumptonova finta)

Tragački potez; naoko bezbrižan zaokret pri kojem

tragač rukavom zahvaća zvrčku. Ime je dobio po
Rodericku Plumptonu, tragaču kluba Tutshill Tornados
koji se proslavio 1921. godine, kad je munjevitim
hvatanjem zvrčke oborio sve rekorde. Iako su neki
kritičari govorili da je riječ o čistom slučaju, Plumpton je
do smrti tvrdio da je to učinio namjerno.

Porskoff

Lovac u posjedu baluna leti uvis, navodeći protivničke

lovce da pomisle kako ih pokušava izbjeći jer želi postići
pogodak. Zatim iznenada baca balun nadolje, gdje loptu
dočekuje drugi lovac iz iste ekipe. Ovaj potez zahtjeva
savršeno tempiranje. Ime je dobio po ruskoj lovici
Petrovoj Porskoff.

- 67 -
 Reverse Pass (Obratno dodavanje

Lovac preko ramena dobacuje balun nekom od svojih

suigrača. Teško ga je precizno izvesti.

Sloth Grip Roll (Ljenjivčev prevrtaj)

Čvrsto se držeći za metlu rukama i nogama, igrač visi s

metle tako da su mu leđa okrenuta dolje. Cilj ovog
poteza je izbjegavanje maljca.

Starfish and Stick (Zvjezdača na štapu)

Vratarski obrambeni potez; vratar visi s donje strane

metle, držeći se za nju jednom rukom i nogom. Druga
ruka i noga su ispružene (vidi sliku G). ni u snu nemojte
pokušavati zvjezdaču bez štapa.

Slika G
- 68 -
 Transylvanian Tackle (Transilvanski
napad)

Ovaj je potez prvi put viđen na Svjetskom prvenstvu

1473. godine. Riječ je o lažnom udarcu prema nosu.
Ukoliko ne dođe do fizičkog kontakta, potez je dopušten,
ali teško ga je izvesti dok oba igrača juer na metlama.

Woollongong Shimmy (Ples iz

Wollongonga)

Usavršili su ga sutralski Woolongong Warriors. Riječ je o

vrlo brzom kretanju u cik-caku kojem je cilj otresti se
protivničkih lovaca.

Varka Vronskoga

Tragač juri prema tlu praveći se da je negdje dolje

ugledao zvrčku. S obrušavanjem prestaje tek koji časak
prije sudaranja s tlom. Cilj je navesti protivničkog
tragača da ga slijedi i udari u zemlju. Ime je dobio po
poljskom tragačku Josefu Vronskome.

- 69 -
N ema sumnje da današnji metloboj više nema nikakve

veze s igrom koju su, kako je u svom dnevniku napisala

Gertie Keddle, igrali „oni kreteni“ u močvari Queerditch.
Možda bi i Gertie, da je još živa, bila očarana poezijom i
snagom metloboja. Poželimo ovom sportu da se nastavi
razvijati, s nadom da će i slijedeće generacije vještica i
čarobnjaka još dugo uživati u najveličanstvenijem od
svih sportova!

Prilagodila: Arabella Van Helsing

Dizajn: Mai Anabelle Meline
- 70 -
č