Tomislav Jemrić
AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO
NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Uvod
Republika Hrvatska obiluje autohtonim sortama
i populacijama mnogih vrsta voćaka, zahvaljujući ra-
znolikosti svojih edafskih, klimatskih i geomorfoloških
uvjeta. To ogromno nacionalno bogatstvo i prirodni re-
surs ni izdaleka nije vrednovano, istraženo i uporablje-
no sa svrhom gospodarskog boljitka i prepoznavanja
važnosti koju hrvatski genetski izvori voćaka imaju na
prostoru Europske unije. Premda zakonska regulativa
o očuvanju biljnih genetskih izvora postoji, a osnova-
na je i nacionalna banka biljnih gena, o problematici
očuvanja biljnih genetskih izvora voćaka govori se tek
u posljednje vrijeme. U Hrvatskoj banci biljnih gena
evidentirano je ukupno 256 primki voćaka (tablica 1).
Najbrojnije su primke jabuke (100 primki), zatim masli-
ne (59 primki), šljive (24 primke), smokve (16 primki) i
Tablica 1. – Broj evidentiranih primki voćaka u hrvatskoj banci
biljnih gena
Vrsta
Corylus spp. L. (lijeska)
Ficus carica L. (smokva)
Juglans regia L. (orah)
Malus x domestica Borkh. (jabuka)
Olea europaea L. (maslina)
Prunus armeniaca L. (marelica)
Prunus avium (L.) L. (trešnja)
Prunus cerasus L. (višnja)
Prunus domestica L. (šljiva)
Prunus dulcis (Mill.) D. A. Webb (badem)
Punica granatum L. (šipak, nar)
Pyrus communis L. (kruška)
Ribes nigrum L. (crni ribiz)
Ribes uva-crispa L. (ogrozd)
Izvor: http://cpgrd.zsr.hr/gb/fruit/main/species_list (pristupljeno 02. 03.
2014.)
Tomislav Jemrić
višnje (15 primki). Neke vrste, kao što su marelica i crni
ribiz, imaju samo jednu primku, a mnoge vrste nisu
uopće zastupljene. Većina primki nisu autohtone sorte,
nego udomaćene sorte opisane u pomološkoj literaturi.
Svrha je ovog prikaza napraviti pregled istraživa-
nja hrvatskih genetskih izvora voćaka kako bi se ukaza-
lo na njihovu važnost i što prije pokrenuo kontinuiran
znanstvenoistraživački i stručni rad na njihovu priku-
pljanju, vrednovanju, oplemenjivanju i uporabi. Prikaz
će obuhvatiti samo najvažnije vrste u kontinentalnom i
mediteranskom dijelu Republike Hrvatske, a ostale će
vrste biti nabrojane.
Regionalizacija voćarske proizvodnje Republike
Hrvatske
Prema Bašiću i sur. (2007.), Republika Hrvatska
se, na temelju agroekoloških i drugih uvjeta za poljo-
privrednu proizvodnju, može podijeliti na tri poljopri-
vredne regije: Panonsku, Gorsku i Jadransku. Panonska
regija obuhvaća 51,2%, Jadranska regija 32,3%, a Gorska
Broj primki regija obuhvaća 16,5% poljoprivrednih površina Repu-
9 blike Hrvatske. Ove se regije mogu podijeliti na niz ma-
16 njih podregija sa svojim specifičnim agrekološkim uvje-
5 tima, ali bi njihova opsežnija raščlamba zauzela previše
100 prostora i izašla iz temeljne svrhe ovoga rada.
59 Na temelju udjela voćnjaka u ukupnim poljopri-
1 vrednim površinama navedenih regija može se zaklju-
5 čiti da je za voćarstvo najznačajnija Panonska regija, u
15 kojoj voćnjaci zauzimaju 36.546 ha, druga po površini
24 voćnjaka je Jadranska regija s 27.230 ha, dok u Gorskoj
3 regiji voćnjaci zauzimaju 4.981 ha (Bašić i sur., 2007.).
9 Na temelju agroekoloških zahtjeva voćaka, reljefa,
7 klimatskih i pedoloških čimbenika, Čmelik (2009.) razli-
1 kuje pet voćarskih regija i to: Zapadnopanonsku, Istoč-
2 nopanonsku, Gorsku, Primorsku i Dalmatinsku regiju.
Vijenac dinarskih planina dijeli Republiku Hrvatsku u
dva, klimatski bitno različita, područja, i to primorsko
203
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
ili mediteransko i unutrašnje ili kontinentalno (Čmelik,
2009.). Osim u klimatskim, ova se dva područja značaj-
no razlikuju i u edafskim i drugim čimbenicima, pa su
i odlike voćarske proizvodnje u njima bitno drugačije.
Kontinentalno područje pogodno je za uzgoj većine vo-
ćaka umjerene klimatske zone (jabuka, kruška, trešnja,
šljiva i dr.), ali i voćaka koje se obično uzgajaju u me-
diteranskoj zoni (badem), premda samo na ograniče-
nim područjima istočnopanonske regije. Mediteransko
područje, osim za uzgoj tradicionalno mediteranskih
vrsta kao što je maslina i suptropskih vrsta kao što su
agrumi, pruža dobre uvjete za uzgoj nekih kontinen-
talnih vrsta kao što su breskva i nektarina. One u tom
području dozrijevaju ranije i postižu bolju kakvoću plo-
dova. Neke autohtone vrste, kao što je višnja maraska,
u mediteranskom području postižu iznimnu kakvoću
ploda prepoznatljivu daleko izvan granica Republike
Hrvatske. Glavno ograničenje za uzgoj pojedinih voć-
nih vrsta u kontinentalnom području jesu niske tem-
perature zraka, a u mediteranskom području najviše je
izražen problem nedostatka vode za natapanje.
Jabuka (Malus x domestica Borkh.)
Rod Malus je na području Republike Hrvatske za-
stupljen s pet svojti (Dujmović Purgar i sur., 2007.). Zbog
povijesnih previranja na ovom prostoru, broj kultivira-
nih sorti jabuka jako je bogat. Mnoge su od njih njemač-
kog ili austrijskog podrijetla dok druge dolaze zajedno
s otomanskim osvajanjima. Dio je opisan u pomološkoj
literaturi, ali postoje i neke o kojima ima malo ili uop-
će nema podataka. Devet takvih sorti opisano je u po-
mologiji nastaloj kao rezultat međunarodnog projekta
SEEDNet Characterization of apple local varieties (Malus ×
domestica Borkh.) from South East European region (Cvet-
ković i sur., 2012.), dok su za osam sorti objavljeni po-
mološki podaci i osnovni kemijski sastav (Jemrić i sur.,
2012. a). Pored njih, postoji velik broj sjemenjaka izraslih
po rubovima njiva koje tvore značajnu populaciju iz ko-
jih bi se u relativno kratkom razdoblju mogle izdvojiti
nove sorte. Neki od njih već se nalaze u kolekciji Za-
voda za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, zajedno sa selekcijama nastalim križanjem
starih sorti koje je stvorio mr. sc. Ivan Salopek iz Ogu-
lina. One su spašene doslovno u zadnji trenutak prije
nego li je objekt u Staroj Sušici privatiziran. Zahvaljuju-
ći sredstvima koje je odobrila Hrvatska akademija zna-
nosti i umjetnosti kroz projekt Pomološka, filometrijska i
fenološka istraživanja starih i autohtonih sorti jabuka, obav-
ljen je dio pomoloških analiza na dijelu kolekcije starih
204
sorti na pokušalištu Agronomskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu u Šašinovečkom lugu (Jemrić i sur., 2013. b).
Premda jabuka nije tipičan predstavnik mediteran-
skih voćaka, na otoku Korčuli poznate su jabuke sitnog
ploda, ranog dozrijevanja i izuzetne arome koje se u
narodu zovu „cukarini“. Nažalost, danas je ostalo re-
lativno malo ovih stabala i potrebno je hitno pokrenu-
ti akciju njihova spašavanja jer, zbog svojih genetskih
svojstava i klimatske prilagodbe, imaju veliku važnost
za oplemenjivački rad. Nakon upisa sorti iz kolekcije
Zavoda za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučili-
šta u Zagrebu, u Hrvatskoj banci biljnih gena nalazi se
ukupno 100 sorti jabuke, i to mahom udomaćenih. Tre-
nutačno se ne upisuju sjemenjaci i selekcije na kojima je
nužno provesti svu potrebnu proceduru kako bi se ovaj
vrijedan genetski materijal što prije vrednovao, zaštitio
i očuvao za buduće generacije.
Vrste roda Sorbus L.
Rod Sorbus L. u Republici Hrvatskoj zastupljen je s
13 svojti (Dujmović Purgar i sur., 2007.). Od toga su važ-
ne četiri: oskoruša (S. domestica L.), jarebika (S. aucuparia
L.), brekinja (S. torminalis L.) i mukinja (S. aria L.). Među
navedenim vrstama, oskoruša je najznačajnija zbog ve-
like uporabne vrijednosti plodova i cijenjenog drveta.
Težina ploda oskoruše u Republici Hrvatskoj varira 3,42
– 17,24 g (Drvodelić, 2010.). Ovako velika varijabilnost
pruža dobar temelj za oplemenjivački rad. Populacija
ove vrste ograničena je jer ju na njezinu tipičnom arealu
potiskuje bukva. Stoga je oplemenjivački rad, očuvanje
u ex situ kolekcijama i vraćanje u šumske sastojine izra-
zito važno za očuvanje ove vrijedne šumske voćkarice.
Genotipovi krupnijih plodova važni su i u šumarstvu
i u voćarstvu jer sjemenke izvađene iz velikih plodova
imaju bolju klijavost i daju bolju kakvoću sadnica (Dr-
vodelić i sur., 2009.). U Hrvatskoj banci biljnih gena ne
postoji niti jedna primka iz roda Sorbus.
Vinogradarska breskva (Prunus persica L.)
Do početka dvadesetog stoljeća vinogradarska bre-
skva bila je jedini tip breskve koji se nalazio i uzgajao u
Republici Hrvatskoj. Na području Brijuna zabilježeni su
arheobotanički ostaci ove vrste iz antičkog vremena (Šo-
štarić, 1999.). Do danas se ova voćka zadržala u mnogim
vinogradima na čitavom području Republike Hrvatske,
ali joj zbog intenzifikacije poljoprivredne proizvodnje i
biološke starosti stabala prijeti izumiranje. Genetska je
varijabilnost vinogradarske breskve velika (Pavičić i sur.,
2000.) i omogućuje dobivanje dobrih podloga za uzgoj
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
breskve i nektarine, ali i sorti vrhunske kakvoće plodova
(Ognjanov, usmeno priopćenje). Nažalost, za razliku od
susjednih zemalja, u Republici Hrvatskoj nije provede-
no oplemenjivanje vinogradarske breskve. U Hrvatskoj
banci biljnih gena ne postoji niti jedna primka vinogra-
darske breskve.
Šljiva (Prunus domestica L.)
Naša je najvažnija sorta šljive bistrica. To je zapravo
populacija stabala raznolikih svojstava. Kao i kod vino-
gradarske breskve, oplemenjivački rad na ovoj vrsti nije
proveden. Velika osjetljivost bistrice na virus šarke šljive
ne smije biti opravdanje za njezino zanemarivanje jer se
olako odričemo vrhunske kakvoće ploda koju ova sorta
ima. Osim u Požeškoj kotlini (otud joj vjerojatno i sino-
nim požegača), ova sorta postiže izuzetnu kakvoću u po-
dručju Banije. Prema statističkim podacima, na području
Sisačko-moslavačke županije postoji oko milijun stabala
šljiva. Stradanja ovog područja u Domovinskom ratu do-
datno su pridonijela njezinoj ugroženosti, pa je potrebno
što prije prihvatiti se njezina spašavanja i revitalizacije.
Osim bistrice, može se naći velik broj lokalnih sorti (Milj-
ković, 1991.). U Hrvatskoj banci biljnih gena postoje 24
primke šljive (tablica 1), od kojih je veći dio njih autohto-
nih, uz napomenu da neke od njih pripadaju P. domestica
ssp. insititia (L.) – C. K. Schneid. Centar za kesten i šljivu u
Donjoj Bačugi i Zavod za voćarstvo Hrvatskog centra za
poljoprivredu, hranu i selo započeli su s radom na priku-
pljanju autohtonih genotipova šljive pa se može očekivati
izdvajanje zanimljivih sorti u budućnosti.
Crna bazga (Sambucus nigra L.)
Crna bazga u Republici Hrvatskoj raširena je u svim
područjima, a dopire do nadmorske visine od 1.401 m
(vrh Učke). Tek u posljednjih nekoliko godina podižu se
komercijalni voćnjaci i to uglavnom sa sortom haschberg
(Jemrić, 2007.). Plodovi crne bazge iz prirodnih popu-
lacija odlikuju se visokom koncentracijom polifenolnih
tvari, posebice antocijanina (Galić i sur., 2009.), što pru-
ža dobar temelj za oplemenjivački rad. Na otoku Korču-
li pronađen je genotip vrlo kasnog dozrijevanja plodova
koji će biti uporabljen u oplemenjivačkom radu koji se
provodi u Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu (Jemrić, 2007.). U Hrvatskoj banci
biljnih gena ne postoji niti jedna primka crne bazge.
Divlja ili pasja ruža (Rosa canina L.)
Divlja ili pasja ruža odlikuje se čitavim nizom vrijed-
nih tvari koje se rabe ne samo u prehrani nego i u kozme-
tici, farmaceutskoj industriji i u drugim granama indu-
strije (Šindrak i sur., 2013.). U posljednje vrijeme sade se
manji voćnjaci ove vrste, ali to ni izdaleka nije u skladu
s mogućnostima proizvodnje ove nezahtjevne i vrijedne
voćke. Zabilježena je velika fenotipska varijabilnost bilja-
ka ove vrste koje rastu na malom prostoru u ujednačenim
ekološkim uvjetima (Šindrak i sur., 2012.) pa je opravda-
no pretpostaviti da je i genetska varijabilnost ove vrste
u Republici Hrvatskoj dovoljno velika za oplemenjivački
rad. On se provodi u Zavodu za voćarstvo Agronomskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u tijeku je i izrada dok-
torske disertacije na morfološko-pomološkoj i genetskoj
raznolikosti prirodnih populacija ove vrste u Republici
Hrvatskoj koja će pridonijeti boljem poznavanju i ople-
menjivanju ove vrste. U Hrvatskoj banci biljnih gena ne
postoji niti jedna primka pasje ruže.
Pitomi kesten (Castanea sativa L.)
Područje Republike Hrvatske odlikuje se mnogo-
brojnim staništima pitomog kestena. Računa se da je
ukupna površina kestenovih šuma oko 15.000 ha. Pi-
tomi kesten raste na Zagrebačkoj gori, na Medvednici,
u Hrvatskom zagorju, Ivančici, Kalniku, Bilogori, Mo-
slavačkoj gori, Papuku, Psunju, Dilju, Samoborskom
gorju, Vukomeričkim goricama i u sredogorju između
Karlovca i granice s Republikom Slovenijom. Posebno
je važno područje Uprave šuma podružnice Sisak gdje
se nalazi 48,8% ukupne površine kestenovih šuma ili
7.324,88 ha. Od toga je u državnom vlasništvu 6.214,26
ha ili čak 77,4% državnih šuma pitomog kestena (Prgo-
met i sur., 2013.). Na području Grada Petrinje nalazi se
1.600 ha pitomog kestena i to u pretežno čistim kesteno-
vim šumama.
Na obalnom području može ga se naći oko Rijeke,
Kaštela, Opatije, Buzeta, Pule i na otoku Krku. U ma-
njim skupinama i u obliku pojedinačnih stabala nalazi
se i oko Splita, Omiša i Dubrovnika. Također se može
naći i na otocima Rabu, Ugljanu, Dugom otoku, Šolti,
Braču i Lapadu (Hadrović, 1987.).
Organiziranog uzgoja nema, nego se plodovi saku-
pljaju u prirodi. Stoga količina i kakvoća prikupljenih
plodova značajno varira. Veliku opasnost za opstojnost
pitomog kestena čini rak kore (Cryphonectria parasitica
(Murrill) Barr), gljivična bolest koja je glavni ograniča-
vajući čimbenik uzgoja ove vrste u nas i u svijetu. Na
području Uprave šuma podružnice Sisak zabilježeno
je osam sojeva C. parasitica, od čega tri hipovirulentna
(Novak Agbaba i sur., 2011.). Prema ovom istraživanju,
moguća je biološka zaštita uporabom hipovirulentnih
sojeva i kvalitetnim gospodarenjem.
205
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
U Hrvatskoj banci biljnih gena ne postoji niti jed-
na primka pitomog kestena. Centar za šljivu i kesten iz
Donje Bačuge započeo je oplemenjivački rad na saku-
pljanju pojedinih genotipova izdvojenih iz prirodnih
populacija (Marić, usmeno priopćenje). Također postoji
rad na izdvajanju i opisivanju fenotipova iz šireg istar-
skog područja (Prgomet i sur., 2013.). Ovaj rad treba na-
staviti i proširiti jer početni rezultati govore da je mogu-
će izdvojiti fenotipove dobre kakvoće plodova i manje
osjetljivosti na rak kore.
Maslina (Olea europaea L.)
Prema navodima (Strikića i sur. 2010. a), u svjetskom
genofondu masline Alameda del Obispo u španjolskom
gradu Cordobi, koji je pod pokroviteljstvom Međuna-
rodnog vijeća za masline (International Olive Council),
registrirana je čak 31 hrvatska sorta. Isti autori navode
da se čak polovica hrvatske proizvodnje maslina temelji
na domaćim sortama. U Hrvatskoj banci biljnih gena
evidentirano je 59 primki masline (tablica 1).
Naša najpoznatija autohtona sorta masline nesum-
njivo je oblica koja čini čak 75% ukupnog broja stabala
u Republici Hrvatskoj (Strikić i sur., 2007.). Više autora
prepoznaje je kao autohtonu sortu (Bulić, 1921.; Bakarić,
2002.; Miljković, 1991.; Vlašić, 1964.). Daje ulje izvrsne ka-
kvoće, a uzgaja se čak i u Kaliforniji pod imenom obliza
(Miljković, 1991.). Nažalost, unatoč velikoj rasprostranje-
nosti, oblica ne pokazuje značajnu unutarsortnu varija-
bilnost (Strikić i sur., 2009.). Stoga se varijabilnost njezinih
morfološko-elajografskih svojstava (Mladar i sur., 1999.;
Strikić i sur., 2007.) može objasniti posljedicom raznoliko-
sti pedoloških i ekoloških uvjeta. Nedavno su na terenu
uočene varijacije njezinih morfološko-elajografskih svoj-
stava koje bi mogle barem djelomično opovrgnuti nave-
dene rezultate (Benčić, usmeno priopćenje).
Sorta lastovka proširena je u području srednje i juž-
ne Dalmacije, posebice na otoku Korčuli oko Vele Luke
(Miljković, 1991.). Daje ulje dobre kakvoće i, za razliku
od sorte oblica, pokazuje značajnu unutarsortnu varija-
bilnost (Strikić i sur., 2011.) koja omogućuje izdvajanje
klonova s boljom kakvoćom plodova.
U Istri postoji veći broj autohtonih i udomaćenih
sorti maslina (Družetić, 2007.; Godena i sur., 2009.) koje
pokazuju značajnu morfološku (Benčić i sur., 2010. a;
2010. b), ali i genetsku varijabilnost (Poljuha i sur., 2008.
a; 2008. b). Neke od tih sorti kao što su istarska bjelica
i buga odlikuju se ne samo kakvoćom ulja nego i ot-
pornošću na pozebu (Miljković, 1991.). Kod nekih sor-
ti, kao što su bilica i bjankera, postoji očita morfološka
206
različitost unatoč identičnosti na koju ukazuju moleku-
larni biljezi (Poljuha i sur., 2008. b). Stoga je potrebno
pažljivo interpretirati dobivene rezultate. Molekularni
biljezi mogu riješiti nedoumice koje nastaju kao poslje-
dica uporabe sinonima koji često stvaraju poteškoće u
razlikovanju i opisivanju sorti.
Bakarić (2002.) je u području dubrovačkog primorja
opisao 15 autohtonih sorti, ali također navodi da se na
tome području nalazi i veliki broj ekotipova, sjemenja-
ka pitome i divlje masline, ali i njihovih križanaca, što
pruža velike mogućnosti oplemenjivačkog rada. Među
njima je i nezaobilazna oblica. Neke sorte, kao što su
jeruzalemka, žabarka i grozdača, ostale su samo kao
pojedinačna stabla ili male skupine koje je nužno što
prije uvrstiti u kolekcijske maslinike i sačuvati ih kao
genetsku baštinu za buduće generacije.
Badem (Prunus dulcis (Mill.) D. A. Webb)
Bogatu populaciju badema nalazimo na otoku Kor-
čuli gdje je J. Zec izdvojio nekoliko sorti kao što su čar-
ski kasni, knez černomir i smokvički polumekiš (Bubić,
1977.). Prve dvije sorte pronađene su u mjestu Čara, dok
je treća sorta izdvojena u mjestu Smokvica. Čarski ka-
sni odlikuje se kasnom cvatnjom i dobrom otpornošću
na bolesti i štetočine, dok knez černomir ima izuzetnu
kakvoću ploda. Strikić i sur. (2003.) izdvojili su nekoliko
klonova različitih morfoloških i fizioloških svojstava koja
se nalaze u početnoj fazi evaluacije. Isti autori (Strikić i
sur., 2010. b) iz prirodnih populacija podrijetlom sa šireg
područja Dalmacije izdvajaju klonove K1, K4 i K6. K1 i
K6 odlikuju se vrlo kasnom cvatnjom, što je za badem
izuzetno važno jer ova voćka, zbog rane cvatnje, često
stradava zbog pojave proljetnih mrazova. Nedostatak
navedenih klonova jest slaba produktivnost, ali autori
navode da će se oni istražiti u kolekcijskom voćnjaku u
ujednačenim agro- i pomotehničkim uvjetima. U Hrvat-
sku banku biljnih gena upisane su tri sorte badema (ta-
blica 1) i to princeza, čarski kasni i knez črnomir.
Rogač (Ceratonia siliqua L.)
Ova je voćka rasprostranjena u samoniklim popu-
lacijama na otocima Korčuli i Visu. Populacija rogača
na otoku Korčuli procjenjuje se na 11.000 stabala, od
čega je 91% rodnih (Bakarić, 2000.). Prirod se procjenju-
je u širokom rasponu 120 – 250 tona, i to ponajviše zbog
naizmjenične rodnosti izazvane nedostatkom osnov-
nih agro- i pomotehničkih mjera. Populacija je izrazito
raznolika pa se mogu naći nerodna stabla, stabla s is-
ključivo muškim cvjetovima i rodna stabla sa ženskim
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
cvjetovima, odvojenim muškim i ženskim cvjetovima i
dvospolnim cvjetovima. Rodna se stabla znatno razli-
kuju u svojstvima plodova.
Bakarić (2000.) navodi da čak 52% populacije rogača
na Korčuli čini sorta puljiški, dok ostatak tvore boglić
(10%), medunac (5%), široki korčulanski (5%) i komiški
(3%). Sorta puljiški donesena je iz Italije, točnije iz po-
dručja oko grada Puglie (Bubić, 1977.; Bakarić, 2000.) po
kojem je i dobila ime. Smatra se da se ova sorta rijetko
razmnožavala cijepljenjem (Bakarić, 2000.), stoga je za-
pravo riječ o populaciji stabala raznolikih svojstava plo-
dova. To znači da postoje mogućnosti za oplemenjivački
rad i izdvajanje superiornih genotipova.
Treba spomenuti i populaciju prirodnih križanaca
(5%) i divlje rogače (stabla s isključivo muškim cvjeto-
vima) koji, prema navodima istoga autora, zauzimaju
udio od 20%. Iz navedenoga je jasno da su mogućno-
sti oplemenjivanja rogača nedovoljno prepoznate i da
je potrebno što prije poraditi na izdvajanju pozitivnih
genotipova iz bogate prirodne populacije. Pri tome bi
osobitu pozornost trebalo posvetiti otpornosti na bole-
sti i štetnike, i održivosti plodova poslije berbe jer kod
većine sorti ova svojstva nisu uvijek na zadovoljavajućoj
razini. Strikić i sur. (2006.) potvrđuju veliku varijabil-
nost unutar izvornih populacija rogača na otoku Visu
i opisuju dva perspektivna fenotipa. U Hrvatskoj banci
biljnih gena ne postoji niti jedna primka rogača.
Agrumi
Naša najznačajnija vrsta agruma je mandarina un-
shiu (Citrus unshiu Markowich) koja se uzgaja u dolini
rijeke Neretve. Pored dobro poznatih sorti, u dolini rije-
ke Neretve izdvojena je sorta zorica rana koja se i danas
zadržala u obliku pojedinačnih stabala unutar voćnjaka.
Lokalni proizvođači navode da postoje dva tipa koja se
razlikuju po trnju na stablu, ali imaju i različitu kakvo-
ću plodova. Poznate su još i lokalne sorte drugih vrsta
agruma kao što je viganjska naranča, stoga je što prije
potrebno revitalizirati rad na inventarizaciji, introdukciji
i oplemenjivanju agruma koji je gotovo izgubljen nestan-
kom PIK-a „Neretva“. Ostali su entuzijasti poput mr. sc.
Mate Kaleba, čiji rad može biti uzor i izvor vrijednih in-
formacija mlađim generacijama stručnjaka. U Hrvatskoj
banci biljnih gena ne postoji niti jedna primka agruma.
Trešnja (Prunus avium L.)
Na području Kaštela i Poljica od davnina postoji
tradicija uzgoja autohtonih sorti trešanja kao što su go-
milička, stonska i tugarka, ali i čitav niz manje rašire-
nih sorti koje se susreću pod različitim nazivima kao
što su rana stonska, ranka, roža, bilica, crnica, cvitulja i
kaštelanka (Radunić i sur., 2008.). Genetska analiza po-
tvrđuje jedinstvenost stonske i gomiličke, kao i okićke
koja se može naći na području istoimenog lokaliteta u
Samoborskom gorju.
Treba također spomenuti i sorte lovranska i creska
koje se mogu naći u kvarnerskom području. Lovranska
se odlikuje dobrom kakvoćom plodova (Ljubičić i sur.,
2008.), a ni tugarka, stonska i gomilička ne zaostaju ka-
kvoćom u odnosu na druge sorte (Radunić i sur., 2008.).
Stoga navedene sorte imaju veliku perspektivu uzgoja
u spomenutim područjima koja bi trebalo dodatno za-
štiti kao posebno vrijedna za uzgoj trešanja.
Premda postoje naznake da bi lovranska mogla biti
i američka sorta bing (Vokurka i sur., 2001.), fenološki
podaci to ne potvrđuju jer postoje razlike u vremenu
početka vegetacije ovih dviju sorti (Jemrić, neobjavljeni
podaci). Creska, lovranska, tugarka i kutjevačka imaju
jednak SSR profil na deset mikrosatelitskih lokusa, kao
i istovjetan sastav S-alela (Vokurka, 2012.). Na temelju
navedenoga moglo bi reći da je riječ o sinonimima za
istu sortu, ali, poznavajući ranije navedenu tradiciju
uzgoja i činjenicu da navedene sorte nemaju identičan
areal uzgoja, ovaj se rezultat ne može smatrati konač-
nim bez dodatnih istraživanja. U Hrvatskoj banci bilj-
nih gena postoji pet primki trešnje (tablica 1) od kojih su
četiri autohtone (gomilička, stonska, tugarka i okićka).
Višnja maraska (Prunus cerasus var. marasca Rchb.)
Višnja maraska autohtona je voćka Dalmacije. U
zadarskom području ova vrsta postiže izuzetnu ka-
kvoću plodova, kao što su to utvrdli Levaj i sur. (2010.).
Usporedba fenolnog profila plodova višnje maraske i
oblačinske višnje uzgojene u Zadarskom području po-
kazuje da maraska postiže znatno veću koncentraciju
fenolnih spojeva nego višnja oblačinska. Koncentracija
epikatehina u plodovima višnje maraske skoro je deve-
terostruko veća nego u plodovima oblačinske višnje, a
drugi fenolni spojevi postižu dvostruko ili trostruko
veću koncentraciju (Levaj i sur., 2010.).
Oplemenjivačkim radom izdvojeno je nekoliko eko-
tipova koji se značajno razlikuju u svojim svojstvima
(Medin, 1968.). Postoji i više zanimljivih klonova kao što
su sokoluša, brač 2, brač 6, recta i M-2 (Vrsaljko i sur.,
2010.). Pedisić i sur. (2010.) utvrdili su značajan utjecaj
ekotipa, uzgojnog područja i roka berbe na sastav po-
jedinih antocijana u plodu maraske. Uzgojno područje
ima važnu ulogu za koncentraciju pojedinačnih antoci-
207
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
jana, ali za ukupnu koncentraciju ovih spojeva važna je
interakcija ekotipa i uzgojnog područja. Stoga se otva-
ra prostor za oplemenjivanje još boljih klonova koji će
u odgovarajućem specifičnom mikroklimatu ostvariti
vrhunsku kakvoću plodova. U Hrvatsku banku biljnih
gena upisano je 15 primki višnje (tablica 1), među koji-
ma je većina primki višnje maraske.
Vrste iz roda Rubus I.
Republika Hrvatska obiluje vrstama iz roda Rubus.
Prema Dujmović Purgar i sur. (2007.), taj rod u našoj ze-
mlji obuhvaća čak 37 svojti. Prema istim autorima, naj-
veću zastupljenost pokazuje vrsta R. caesius, zatim R.
ulmifolius, R. ideus, R. fruticosus, R. hirtus, R. heteromorp-
hus i R. plicatus i R. canescens. Koncentracija bioaktivnih
spojeva u plodovima R. ideus i R. discolor jest značajna
(Dujmović Purgar i sur., 2012.), posebice u R. discolor
koja se odlikuje visokom koncentracijom antocijanina.
Prema tome, izražena genetska varijabilnost, raznolika
zastupljenost u pojedinim područjima s različitim eko-
loškim uvjetima i mogućnost križanja između pojedi-
nih vrsta otvara široke mogućnost za oplemenjivački
rad. U Hrvatskoj banci biljnih gena ne postoji niti jedna
primka iz roda Rubus.
Vrste iz roda Fragaria l.
Dujmović Purgar i sur. (2007.) navode da je rod
Fragaria zastupljen sa šest svojti u Republici Hrvatskoj.
Tri vrste (F. moschata, F. vesca i F. viridis) prirodno su za-
stupljene (Dujmović Purgar i sur., 2013.). Preliminarni
podaci ukazuju na veliku prilagodljivost ovih vrsta na
različite uvjete, što također otvara široke mogućnosti za
oplemenjivački rad. U Hrvatskoj banci biljnih gena ne
postoji niti jedna primka iz roda Fragaria.
Ostale vrste
Posebno treba istaknuti krušku (Pyrus communis
L), smokvu (Ficus carica L.), lijesku (Corylus avellana L.)
i šipak (Punica granatum L.), koji su zbog ograničenog
obima morali biti ispušteni iz ovog rada. Osim navede-
nih, zanimljive su i još neke druge vrste kao što su dri-
jen (Cornus mas L.), koprivić (Celtis australis L.), rašeljka
(Prunus mahaleb L.), crni trn (Prunus spinosa L.), i mnoge
druge vrste.
208
Zaključak s preporukama
Republika Hrvatska odlikuje se mnogobrojnim
autohtonim sortama i populacijama voćaka. One su do
sada bile sporadično i nejednako istraživane, a mnogi-
ma od njih prijeti izumiranje zbog uništavanja staništa,
osjetljivosti na bolesti i štetnike ili drugih razloga. Prem-
da u posljednje vrijeme postoji povećani interes znan-
stvenoistraživačkih institucija za istraživanje genetskih
izvora, to ni izdaleka nije dovoljno. Krajnje je vrijeme
da se pokrene kontinuirani nacionalni program zaštite,
istraživanja i oplemenjivanja ovog vrijednog genetskog
materijala kako bismo ga ostavili u naslijeđe generaci-
jama koje dolaze.
Prvi je korak proširivanje i bolje organiziranje na-
cionalne banke gena voćaka. Taj je postupak pokrenulo
Ministarstvo poljoprivrede, i trenutačno se radi na po-
vezivanju i unošenju putovničkih podataka sorti koje se
nalaze u kolekcijama. Za sada je obuhvaćeno samo ne-
koliko glavnih vrsta voćaka, a najviše jabuka i maslina.
To je opravdano zbog važnosti i bogatstva genofon-
da ovih voćaka u Republici Hrvatskoj. Zbog trenutačne
gospodarske situacije koja ne dopušta primjereno fina-
ciranje može se smatrati samo početnom fazom rada na
očuvanju genetskih izvora voćaka. Iz podataka navede-
nih u ovom radu vidljivo je da postoji velik broj voćnih
vrsta koje zahtijevaju žurnu reakciju i primjerenu ak-
tivnost na očuvanju i oplemenjivanju. Pri tome je znat-
na odgovornost ne samo na struci nego i na državnim
tijelima koja bi morala učiniti dodatni napor i osigurati
bolje i redovitije financiranje zaštite biljnih genetskih
izvora u Republici Hrvatskoj. Nužna je sveobuhvatna
nacionalna inicijativa koja će kroz istraživanje, zaštitu,
oplemenjivanje i uporabu očuvati i unaprijediti autoh-
tone sorte i populacije voćaka za generacije koje dolaze.
Također je važan rad na informiranju i osvješćivanju
široke javnosti o autohtonim populacijama voćaka. To
će potaknuti otvaranje tržišta i stvoriti pretpostavke za
profitabilan uzgoj koji je najbolji način za njihovo oču-
vanje za buduće generacije.
ZAHVALA
Ovaj rad realiziran je pomoću sredstava iz projekta
Pomološka, filometrijska i fenološka istraživanja starih i au-
tohtonih sorti jabuka koji je odobrila Zaklada Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti.
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
Literatura
[1] Bakarić, P. (2000): Sorte i nametnici rogača s otoka Korčule. Blat-
ski ljetopis (2000): 7-20.
[2] Bakarić, P. (2002): Sorte maslina u Dubrovačkom primorju. Po-
mologia Croatica 8 (1-4): 11-29.
[3] Bašić, F., Bogunović, M., Božić, M., Husnjak, S., Jurić, I., Kisić, I.,
Mesić, M., Mirošević, N., Romić, D., Žugec, I. (2007): Regionali-
sation of Croatian Agriculture. Agriculturae Conceptus Scien-
tificus 72 (1): 27-38.
[4] Benčić, Đ., Cukon, J., Gunjača, J. (2010a): Morfološka različitost
fenotipova masline (Olea europaea L.) lokalnog naziva ‘Bjelice’ u
Istri. Sjemenarstvo 26 (1-2): 39-42.
[5] Benčić, Đ., Lanča, Ž., Šindrak, Z., Moslavac, T. (2010b) Morfološ-
ka različitost četiri fenotipa Buže (Olea europaea L.) na lokaciji
Bale u Istri. Glasnik zaštite bilja. 33(1): 14-19.
[6] Bubić, Š. (1977): Specijalno voćarstvo. Svjetlost, Sarajevo: 725 str.
[7] Bulić, S. (1921): Građa za Dalmatinsku elajografiju. Odl. Tisk.
Lit. Zavod E. Vitaliani, Šibenik
[8] Cvetković, M., Tomić, L., Botu, M., Gjamovski, V., Jemrić, T., La-
zović, B., Ognjanov, V., Pintea, M., Sevo, R., Achim, G., Bozovic,
Dj., Bucarciuk, V., Carka, F., Čiček, D., Fruk, G., Jačimovič, V.,
Kiprijanovski, M., Hjalmarsson, I. (2012a): Balkan Pomology:
Apple. Alnarp. Exactaprinting AB: 226 str.
[9] Čmelik, Z. (2009): Regionalizacija voćarske proizvodnje u Re-
publici Hrvatskoj. Završno izvješće VIP projekta, Agronomski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za voćarstvo. (www.sa-
vjetodavna.hr/adminmax/researches/%C4%8Cmelik-Regiona-
lizacija%20vo%C4%87arske%20proizvodnje%20u%20RH.pdf)
(pristupljeno 15.02.2014.)
[10. Družetić, E. (2007): Autohtone sorte maslina u Istri. Konferen-
cija o izvornim pasminama i sortama kao dijelu prirodne i kul-
turne baštine, Šibenik 13.-16. studenog 2007: 74.
[11] Drvodelić, D. (2010): Značajke sjemena i rasadnička proizvod-
nja nekih vrsta roda Sorbus L. doktorska disertacija, Zagreb,
Šumarski fakultet: 568 str.
[12] Drvodelić, D., Oršanić, M., Jemrić, T. (2009): Morfološka svojstva
plodova i sjemena oskoruše (Sorbus domestica L.). Radovi - Hr-
vatski šumarski institut, Jastrebarsko 44(1): 5-15.
[13] Dujmović Purgar, D., Duralija, B., Voća, S., Mešić, A., Vokurka,
A. (2013): Distribution of the genus Fragaria in Croatia. Poster
prezentiran na 2nd International Strawberry Congress (4-6. 09.
2013.) Antwerpen,
[14] Dujmović Purgar, D., Duralija, B., Voća, S., Vokurka, A., Ercisli,
S. (2012): A comparison of fruit chemical characteristics of two
wild grown Rubus species from different locations of Croatia.
Molecules 17 (9): 10390-10398.
[15] Dujmović Purgar, D., Šindrak, Z., Voća, S., Šnajder, I., Vokurka,
A., Duralija, B. (2007): Rasprostranjenost roda Rubus u Hrvat-
skoj. Pomologia Croatica 13 (2): 105-114.
[16] Duralija, B., Vokurka, A., Jemrić, T., Brajan, M., Bejuk, M., Pejić,
I. (2004): Pomološka i genetička istraživanja Lovranske trešnje.
Zbornik radova XXXIX. znanstvenog skupa hrvatskih agrono-
ma s međunarodnim sudjelovanjem, Pospišil, Milan (ur.), Za-
greb, Agronomski fakultet: 783-786.
[17] Galić, A., Dragović-Uzelac, V., Levaj, B., Bursać Kovačević, D.,
Pliestić, S., Arnautović, S. (2009): The Polyphenols Stability,
Enzyme Activity and Physico-Chemical Parameters During
Producing Wild Elderberry Concentrated Juice. Agriculturae
Conspectus Scientificus 74 (3): 181-186.
[18] Godena, S., Damijanić, K., Milotić, A. (2009): Morfološke karak-
teristike masline sorte Rosinjola u Istri. Pomologia Croatica 15
(1-2): 27-36.
[19] Hadrović, H. (1987): Gajenje pitomog kestena, Beograd, NOLIT,
146 str.
[20] Jemrić, T. (2007): Bazga - Važnost, uporaba i uzgoj, Zagreb, Hr-
vatska sveučilišna naklada, 81 str.
[21] Jemrić, T., Fruk, G., Čiček, D., Skendrović Babojelić, M., Šindrak,
Z. (2012): Preliminary results of fruit quality of eight Croatian
local apple cultivars. Agriculturae Conspectus Scientificus. 77
(4): 223-226.
[22] Jemrić, T., Skendrović Babojelić, M., Fruk, G., Šindrak Z. (2013b)
Fruit quality of nine old apple cultivars. Notulae Botanicae
Horti Agrobotanici Cluj-Napoca 41 (2): 504-509.
[23] Levaj, B., Dragović Uzelac, V., Delonga, K., Kovačević Ganić, K.,
Banović, M., Bursać Kovačević, D. (2010): Polyphenols and vo-
latiles in fruits and jams of two sour cherry cutivars and some
berry fruits. Food Technology and Biotechnology 48 (4): 538-
547.
[24] Ljubičić, I., Duralija, B., Jemrić, T., Safner, T., Brajan, M. (2008):
Fruit quality of ‚Lovranska‘ sweet cherry. Acta Horticulturae
795: 837-840
[25] Medin, A. (1969): Rast i rodnost maraske u nekim staništima
sjeverne Dalmacije, doktorska disertacija, Zagreb, Agronomski
fakultet, 221 str.
[26] Miljković, I. (1991): Suvremeno voćarstvo. Znanje, Zagreb, 547 str.
[27] Mladar N., Strikić, F., Rošin, J. (1999): Clonal selection of the
olives cultivar ‚Oblica‘ of the natural population. Zbornik ra-
dova Meeting of experts “Mediterranean agriculture and olive
growing”, Izola: 27-36.
[28] Novak Agbaba, S, Ćelepirović, N., Ćurković Perica, M. (2011):
Zaštita šuma pitomog kestena. Šumarski list 135 (13): 202-210.
[29] Pavičić, N., Pejić, I., Jemrić, T. (2000): Utjecaj genotipa i tempera-
turnog režima stratifikacije na klijavost sjemena vinogradarske
breskve (Prunus persica L.). Sjemenarstvo. 17 (3-4): 209-216.
[30] Pedisić, S., Dragović-Uzelac, V., Levaj, B., Škevin, D. (2010): Ef-
fects of maturity and geographical region on anthocyanin con-
tent of sour cherries (Prunus cerasus var. Marasca). Food Techno-
logy and Biotechnology 48 (1): 86-93.
[31] Poljuha, D., Sladonja, B., Brkić Bubola, K., Radulović, M., Brščić,
K., Šetić, E., Krapac, M., Miloti A. (2008a): A multidisciplinary
approach to the characterisation of autochthonous Istrian Olive
(Olea europaea L.) Varieties. Food Technology and Biotechnolo-
gy 46 (4): 347-354.
[32] Poljuha, D., Sladonja, B., Šetić, E., Milotić, A., Bandelj, D., Jakše,
J., Javornik, B. (2008b): DNA fingerprinting of olive varieties in
Istria (Croatia) by microsatellite markers. Scientia Horticultu-
rae 115(3): 223-230.
[33] Prgomet, Ž., Prgomet, I., Brana, S. (2013): Pitomi kesten (Casta-
nea sativa Mill.). Rovinj, SKINK d.o.o. 135. str.
[34] Radunić, M., Klepo, T., Strikić, F., Čmelik, Z., Barbarić, M. (2008):
Osobine sorata trešnje uzgajanih u Dalmaciji. Pomologia Croa-
tica 14 (3): 159-168.
209
Tomislav Jemrić AUTOHTONE SORTE I POPULACIJE VOĆAKA KAO NACIONALNO BOGATSTVO REPUBLIKE HRVATSKE, str. 203-210
[35] Strikić, F., Radunić, M., Pasković, I., Klepo, T., Čmelik, Z. (2010b):
Morphological and pomological traits of almond phenotypes
(Amygdalus communis L.) isolated from their natural population.
African Journal of Biotechnology 9(4): 454-460.
[36] Strikić, F., Klepo, T., Rošin, J., Radunić, M. (2010a): Udomaćene
sorte masline u Republici Hrvatskoj, Institut za jadranske kul-
ture i melioraciju krša, Split, 72 str.
[37] Strikić, F., Čmelik, Z., Radunić, M. (2003): Almond clonal selec-
tion from the natural population. HortScience 38 (5): 665.
[38] Strikić, F., Čmelik, Z., Perica, S. (2006): Morfološke osobine dva
perspektivna tipa rogača (Ceratonia siliqua L.) s otoka Visa. Po-
mologia Croatica 12 (4): 245-254.
[39] Strikić, F., Čmelik, Z., Šatović, Z., Perica, S. (2007): Morfološka
raznolikost masline (Olea europaea L) sorte Oblica. Pomologia
Croatica 13 (2): 77-86.
[40] Strikić, F., Liber, Z., Bandelj Mavsar, D., Čmelik, Z., Perica, S.,
Radunić, M., Javornik, B., Šatović, Z. (2011): Intra-cultivar diver-
sity in the Croatian olive cultivar, ‘Lastovka’. Journal of Horti-
cultural Science & Biotechnology 86 (3): 305-311.
[41] Šindrak, Z., Jemrić, T., Grđan, K., Baričević, L. (2013): Divlje ruže
- Važnost, uporaba i uzgoj, Zagreb, Hrvatska sveučilišna nakla-
da, 96 str.
Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Sveučilište u Zagrebu,
Agronomski fakultet,
Zavod za voćarstvo
Svetošimunska 25, Zagreb,
tjemric@agr.hr
210
[42] Šindrak, Z., Jemrić, T., Baričević, L., Han Dovedan, I., Fruk, G.
(2012): Kakvoća plodova sjemenjaka pasje ruže (Rosa canina L.).
Journal of Central European Agriculture 13 (2): 321-330.
[43] Šoštarić, R. (1999): Analiza biljnih makrofosila iz uvale Verige
na Velom Brijunu (Hrvatska) magistarski rad, Zagreb, Prirodo-
slovno-matematički fakultet, 188 str.
[44] Vlašić, A. (1964): Proučavanje gospodarskih vrijednosti sorata i
ekotipova masline-Izvještaj za 1963. godinu (rukopis). Institut
za jadranske kulture, Split.
[45] Vokurka, A. (2012): Genetska analiza hrvatskih autohtonih so-
rata trešnje (Prunus avium L.). doktorska disertacija. Zagreb,
Agronomski fakultet, 144 str.
[46] Vokurka, A., Jemrić, T., Duralija, B., Brajan, M., Pejić, I. (2001):
Istraživanje autohtonosti lovranske trešnje. Zbornik sažetaka
37. znanstvenog skupa hrvatskih agronoma, Kovačević, Vlado
(ur.). Osijek, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, str. 377.
[47] Vrsaljko A., , Husnjak, S., Ćosić, T., Faričić, J., Dominiković, I.,
Anzulović, I., Peličić, Š., Tolomeo, R., Oršolić, T., Bralić, A., Be-
gonja, Z., Pejdo, A., Čuka, A., Marčić, N. (2010): Višnja maraska
- bogatstvo Zadra i zadarske regije, Ante Bralić i Josip Faričić
(ur.), Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti
i umjetnosti, Zadar, 226 str.