LISIČAR : GRCI I RIMLJANI

1. ZEMLJOPISNI PREGLED
Klasični Heleni ili Grci držali su svojom matičnom zemljom Heladom - južni Balkan s otocima
Egejskog i Jonskog mora, te zapadnu obalu Male Azije, te sve što su posjedovali i naseobinama.
Najstarija literarna potvrda za etničko ime Helen sačuvala se u stihovima pjesnika Hezioda -Heladom se
najprije nazvao jedan kraj u Epiru, a kasnije se tako zvalo šire geografsko područje.
Grakosi- stanovnici jedne empirijske oblasti, iz tog plemenskog imena nastala latinska forma za ime
naroda Graeci i ime zemlje Graecia.
BALKANSKA GRČKA - pretežno je brdovita. Razlikujemo tri glavna geografska područja Helade -
sjeverno, srednje i južno.
Sjeverna Grčka - u visini Olimpa i Akrokeraunijskih brda, prema jugu do crte koja vijuga od
Ambrakijskog zaliva preko Timfresta do Malijskog zaljeva.
Brdski lanac Pind podijelio je sjevernu Grčku na dva veća područja koja se i klimatski razlikuju - na
Tesaliju i Epir.
Tesalija- zemlja grčkih Eoljana, najveća grčka ravnica između Pinda, Egejskog mora, Olimpa i Ete -
dovodi se u vezu s najstarijom grčkom prošlosti. Najplodnija zemlja, kroz nju teče rijeka Penej. Najviši
planinski vrh je Olimp - „sjedište olimpskih bogova“
Luka Iolkos - luka legendarnih Argonauta.
Epir- brdovit grčko - ilirski kraj uz obalu Jonskoga mora i u njezinu zaleđu do Pindskoga lanca, sa
sjevernom granicom negdje oko rijeke Vojuše, a južnom uzduž Ambrakijskog zaliva.
Klasični egejski Grci držali su empirske brđane za barbare ili polubarbare.
Dodona - prastaro grčko kultno središte.
Epeiros - „kopno“ zemlji su dali ime oni s mora, pomorci koji su sa zapada prilazili na ovo „kopno“.
Srednja Grčka - uzak brdovit pojas južno od Epira do Saronskog zaljeva. Korintska prevlaka dijeli ili
spaja stanovnike ovog središnjeg dijela Grčke sa Pelepožanima.
Najistočniji dio srednje Grčke pripao je Jonjanima,a sve ostale dijelove zaposjeli su Dorani.
Atika - najistočniji dio srednje Grčke, njihovu obalu zapljuskuje Egejsko more. Brdovit kraj s malim
ravnicama.
Brdašce Laurion na jugoistočnom kraju Atike, bilo je važno zbog svojih rudnika srebra.
Povijesno značenje imaju brežljci Areopag, Likabet, Pniks,a osobito onaj koji je postao srcem Atene -
Akropola.
Tri klasične oblasti – Diakria - zagorje, Pedion - dolina i Paralia - primorje.
Beocija- prostrana regija zapadno od Atike, dijeli ih brdski lanac Kiteron. Sjeverni je dio Beocije ravnica.
Južni i istočni krajevi su goroviti.
Helikon – najviši vrh dali su pjesnici muzama. Prastaro političko središte Beocije bio je Orhomen. U
klasično doba tu je bila Teba. Povijesnu važnost imaju beodski gradovi - Plateja, Leuktra, Heroneja,
Koroneja i Tanagra.
Fokida - oblast zapadno od Beocije. Sva je u znaku visokog Paranasa. Delfi regionalno, političko i
kulturno središte svih Grka.
Još zapadnije smjestili su se Etolci, a uz obalu Jonskog mora Akarnanci.
Peloponez - otok otkako je probijen Korintski prokop. dominira gorje koje sa središta poluotoka -
klasična Arkadija - usmjerava svoje ogranke u svim smjerovima prema moru. Brdski lanac Tajget dijeli
dvije najprostranije doline najjužnijeg grčkog kraja, Lakoniju i Meseniju.
Ahaji- uska primorska obala, ekonomski najvredniji dio
Agrolida- sjeveroistočni poluotočki ogranak Peleponeza.

Otoci

1
Poslije Krete najveći je grčki otok Eubeja u Egejskom moru. Jugopazadni dio Egejskog mora – Cikladi.
Između Ciklada i Male Azije – Sporadi - rasuti otoci koje s juga zatvara Rod, a sa sjevera Sam. Pripadali
su u većini Doranima.
Rod - veliki i plodni dorski otok uz južnu maloazijsku obalu. Preko njega su se zapadni Grci povezivali s
poslovnim svijetom na Istoku. U petom stoljeću pr. n. e osnovan je grad Rod.
Otoci eolskih Grka- najpoznatiji Lezbos s gradom Mitilenom. Od grčkih otoka u Jonskom moru najveće
je povijesno značenje imala Korkira s istoimenim gradom.
Herodot kaže kako je Heladu uvijek pratilo siromaštvo. Tek nešto više od jedne petine njezina zemljišta
bilo je pogodno za uspješnu poljoprivredu.

2. IZVORI I DANAŠNJA HISTORIOGRAFIJA

Izvori
Literarni izvori:
a) cjelokupna antička grčka književnost, rukopisna i epigrafska
b) mnogi latinski i grčkobizantski tekstovi u cjelini ili djelomično
c) ponešto iz orijentalne literature

Arheološki - raznovrsni, svi sačuvani spomenici antičke grčke arhitekture i likovnih umjetnosti,
materijalni proizvodi starih Grka. Posebna vrijednost - numizmatički materijal - novci i keramika
Epigrafski spomenici – natpisi - proučavaju se literarno i arheološki - najizvorniji
LITERARNI IZVORI
Grčka historiografija - svako djelo grčke antičke književnosti. Grčka antička historiografija - dio
povijesti književnosti. Logografi - najstariji i neki mlađi povjesničari. Tim imenom danas nazivamo
grčke povjesničare starije od Herodota i neke njegove suvremenike.
Pisali su genealogije – rodoslovlja - o postanku znamenitijih rodova, te o osnutku nekih gradova. Bilježili
su usmenu predaju , te citirali stare pisane dokumente
Najstariji logograf - Heketaj iz Mileta. Najznačajniji je Heketaj Milećanin.
Helanik iz Mitilene - vrlo plodan pisac, njegova „Atida“ najstarija povijest Atike.
Historiografi - Herodot Halikarnašanin - prvi pravi povjesničar, otac povijesti. Mnogo je putovao, a
boravio je u Ateni u južnoj Italiji i na Siciliji. Opsežno djelo Historiai. Helenistički filozofi to djelo
podijelili u 9 knjiga i svaku nazvali imenom jedne muze. Njegovi podaci o grčko-perzijskim ratovima u
cjelini vrlo pozdani.
Tukidid - Povijest peleponeskog rata dijeli se u 8 knjiga. Dragocijeni podaci. On je unaprijedio grčku
historiografiju. Vidi prave uzroke i povod, te je objektivan. On je najveći antički historiograf, te je
osnivač povijesne kritike.
Ksenofont - Grčka povijest - nastavlja se na Tukididovu povijest peleponeskog rata.
Efor iz maloazijske Kime bio je vrlo cijenjen historiograf.
Veliku historigrafsku važnost ima Aristotelov Atenski ustav povijesni prikaz razvitka atenskog državnog
ustava.
Atidografi - historiografi koji su obrađivali povijest Atike, poznatiji su Helanik, Klidem, Melantij,
Fanodem, Androtion, Demon, Filhor.
U helenističko doba povjesničara je bilo na pretek. Mnogi su pisali o Aleksandru Velikom. Istaknuli su se
Hijeronim iz Karidije, Duris sa Sama, Berosos, Maneton.
Polibije - je napisao opsežnu povijest Historije u četrdeset knjiga. On je posljedni veliki grčki
historiograf.
U rimskoj epohi kada je Grčka bila pod vlašću Rimljana, grčki i helenizirani književnici stvarali su u
raznim krajevima nova raznovrsna djela. Među historiografima istaknuli su se Diodor Sikulski, Dionizije
Halikarnašanin, Strabon, Josip Flavije, Plutarh, Arijan, Apijan, Kasije Dion i drugi.

2
OSTALI LITERARNI IZVORI - historiografima su bliski perijegeti koji su opisivali krajeve i
znamenitosti dajući uz put podatke o stanovništvu. Poznati su Polemon, Kaliksen, Aleksander Polihistor i
dr. Njihova djela nisu sačuvana.
Vrlo je informativna sačuvana perijegeza nepoznata autora, tzv. pseudo-Skimnova perijegeza.
Strabon - djelo Geographika u 17 knjiga, historijsko-geografskog sadržaja. U njegovim djelima ima
mnogo podataka i o ilirskim krajevima.
Ptolomej - zemljopisac i astronom, ostavio djelo Uputa u zemljopis, koji je djelomično sačuva, a sadrži
mnogo korisnih podataka.
Mnogi fragmenti iz izgubljenih grčkih antičkih tekstova poznati su nam preko bizantskkih pisaca.
Euzebije - autor djela Chronika djelomično sačuvana u grčkom orginalu

POVIJESNA KRONOLOGIJA - Grci su većinom usvojili datiranje povijesnih događaja po

olimpijadama, prva datirana 776. Pr. n. e. - od nje Grci broje godine.
Učeni Eratosten datirao je važnije događaje prema osvajanju Troje.
Kršćanski su pisci datirali Kristovo rođenje četvrtom godinom 194 olipijade - nultom godinom. Uzeli su
taj datum kao kronološku eru. Datiranje po Kristovu rođenju pripisuje se opatu Dioniziju Malom.
Kršćanska ili nova ili naša era konvencionalno se održala u nauci i uopće jer ima praktičnu vrijednost.

ARHEOLOŠKI I EPIGRAFSKI IZVORI

Arheološki spomenici- arhitektura, kipartsvo, slikarstvo, keramika-umjetnost i obrt.
I u antičko doba neki učeni ljudi vodili evidenciju o likovnim spomenicima.
U srednjem vijeku uništeno mnogo antičkih spomenika. U doba renesanse sakupljaju antičke materijale.
Sistematska arheološka iskapanja na Rodu, Cipru, Beociji, Dipilonu.
Schliemann - Troja, Mikena, Tirins.
Početkom našeg stoljeća Arthur Evans počeo je iskopavati na Kreti. U to doba arheolozi su počeli
intenzivnije iskopavati neolitik na grčkom tlu.
Epigrafika - natpisi, najizvornije su sačuvani antički pisani dokumenti. Službeni dokumenti su u antčkih
Grka bili većinom epigrafski.
Najstariji grčki natpisi, primitivni, na prvi pogled beznačajni, dragocjena su svjedočanstva svog vremena.
Klasična Grčka, na prvom mjestu Atena, ostavila je o sebi dobru epigrafsku monumentalnu tradiciju.
Povijest helenističke privrede i društva poznajemo gotovo isključivo iz epigrafskih izvora.

RAZVITAK HISTORIOGRAFIJE
Povijest antičkih Grka koju su proučavali najprije sami antički Grci, pa Rimljani i Bizantinci, ponovno se
počela proučavati u doba humanizma i renesanse u raznim krajevima Europe.
U 18. I 19. Stoljeću Englezi su objavili nekoliko opsežnih priručnika povijesti antičkih Grka.
Zahvaljujući velikim arheološkim otkrićima i napretku nauke posljednjih sto godina, svestrano se razvilo
i unaprijedilo proučavanje antike, posebno grčke.
Eduard Meyer ima najvažnije mjesto među istraživačima povijesti antičkih naroda. Glavno mu je djelo
povijest starog vijeka. On je savršen poznavalac klasičnog svijeta grčkog i rimskog koji je ovladao
jezikom i kulturom većih civiliziranih naroda Istoka, osobito hebrejskog i egipatskog.
Sovjetski učenjaci - prvi počeli proučavati antički povijest na temelju marsističkog gledanja na svijet,
dali su dosad mnoge studije iz područja grčke antike. Plod njihova rada je djelo Povijest stare Grčke.

NEOLITSKO I RANO BRONČANO DOBA

1. Kameno doba
Na teritoriju balkanske Grčke u novije je doba otkriveno mnogo spomenika ljudske djelatnosti iz doba
paleolitika, starog kamenog doba.
Mlađe kameno doba, neolitik, arheološki je odlično dokumentirano na Balkanu i na egejskim otocima.
U zaleđu luke Volo nađeni su najbrojniji i najtipičniji spomenici.
Na otoku Kreti neolitkog se materijala otkopalo na području Knososa.

3
Egejski su otoci u neolitsko doba bili dobro naseljeni , mnogo bolje nego bi se zaključilo po
dosadpronađenim spomenicima.
Tsuntas je 1908. Podijelio neolitik u Tesaliji na tri epohe:1.) epohu ranog ili A
2.) epohu srednjeg ili B
3.) epohu kasnog neolitika
Nazvao ih je po imenima glavnih nalazišta: Sesklo,Dimini i Rachmani.
Ta podjela podržavana i kasnije od drugih zastarjela je, jedino Sesklo kultura ima nešto šire tesalsko i
izvan tesalsko značenje.
Arheolozi se kronološki orijentiraju prema tipovima keramike.
Stanovnici Seskla i srodnih naselja gradili su oble ili četvrtaste kolibe od trošnog materijala s kamenom
podlogom.
Stanovnici neolitika na Balkanu primili su mnoge kulture tekovine s Istoka, iz Prednje Azije, Cipra,
Jordana.
„Donošenje“ kulture - simboličan je naziv za mnogo nepoznatog.
Mlađi neolitik- kultura Dimini, kultura Sub-Sesklo, kulture Rachmani.
U Diminiju i na nekim drugim mjestima,nekada naseljenim, sačuvali su se ostaci kuća pravookutne
osnove s predvorjem tipa megaron.
Nove osebujne forme u keramici Dimini i Sub-Sesklo
Idoli i drugi antropomorfni likovi prikazani su shematski, u obliku osmice ili gusala.
Mlađi neolitik u Grčkoj zamišljamo kao ukupnost zbivanja koja su trajala ne manje od tisuću godina u
krugu ljudi nepoznata nam etičkog sastava tisuću i više godina prije pojave prvih indouropskih zajednica
na Mediteranu.

EGEJSKA KULTURA - RANO BRONČANO DOBA

Balkanski imaloazijski krajevi koje oplakuje Egejsko more te egejski otoci s Kretom prirodna su
geogradksa cjelina, egejska zemlja
Na početku 3. Tisućljeća u Egeidi se proživio eneolitik ili halkolitik
Egejska kultura - složena kultura brončanog doba uljučena s eneolitskom
Schliemann - 1876. Otkrio kulturne slojeve raznih trojanskih epoha. Počeo s proučavanjem ogranka
egejske kulture- heladske i cikladske kulture.
1900. sir Arthur Evans počeo je s iskopavanjem na Kreti, na području starog grada Knososa, tamo je
otkopao spomenike brončanog doba, te sloj mlađeg kamenog doba.
On je izvršio periodizaciju minoika na tri glavne epohe koje odgovaraju epohama Atarog, Srednjeg i
Novog egipatskog carstva.
Kronologija Starog, Srednjeg i Novog egipatskog carsta temelji se na tri astronomska „Sothis-datuma“.
EGEIDA U TREĆEM TISUĆLJEĆU - stanovnici su najprije preživjeli ephu eneolitika, tj. prvu upotrebu
metala, i to bakra.
Iz Egipta najprije na Kretu, te kasnije na egejske otoke i na Balkan došla je agrarna i obrtnička
civilizacija. Razvila se trgovina, pomorstvo, metalurgija
TROJA - 9 kulturnih slojeva - Schliemann i Dorpfeld
Karakteristične su stambene zgrade tipa megaron, od kermaičkog materijala mogu se izdvojiti
antropomorfne vaze iz Troje itd.
Posebno su povijesno zanimljive vaze iz Sira sa slikama lađa i riba.
Strarija heladska kultura - prethistoričari tu kulturu zovu kulturno stvaralaštvo stanovnika balkanske
Grčke u eneolitsko i brončano doba. Sjeveroistočni Peleponez i istočni dio srednje Grčke. Neki su
gradovi bili sjedišta moćnih poglavica.
Otkriveni spomenici u raznim krajevima istočne Krete sovore o vezama starominojskih Krećana s
Egiptom

3. EGEIDA U DRUGOM TISUĆLJEĆU

1.) Kreta u doba minojskih palača

4
Kreta je peti po veličini otok Sredozemnog mora, leži između tri kontinenta.
1900 - Arthur Evans počeo je iskopavati spomenike grada Knososa, kojega je položaj ustanovio još oko
1878. Grk Minos Kolokairinos. Evans je otkrio neolitski kuturni sloj, a nad njim spomenike kulture koja
je cvjetala u trećem i drugom tisućljeću pr. n. e.
Tri razvojne minojske epohe - starominojska, srednjeminojska, kasnominojska sinkronizirajući ih s
epohama Starog, Srednjeg i Novog faraonskog carstva u Egiptu
Doba „prvih palača“- oko 2000. Pr. n e. Postojala je u Knososu velika palača nekog moćnog i bogatog
vladara
Osebujnim se aheološkim spomenicima ističe epoha „prvih palača“.
Velika je kulturna tekovina te epohe piktografsko-hijeroglifsko pismo svoje vrste. Na tom pismu
sačuvano je malo spomenika.
Doba drugih palača - sredinom 18. Stoljeća srušene su možda potresom, palače u Knososu, Festu i Maliji.
Nekoliko desetljeća nakon toga sagrađene su nove palače, veće i bogatije, a slične su postignute prvi put
u Hagia Triadi nedaleko od Festa i u Tilisu nedaleko od Knososa.
U prvoj polovini 16. St. Pr. n. e. Stradala je palača u Knososu, ali je za vrijeme obnavljanja dosegla
najveći sjaja u kasnominojskoj prvoj epohi.
Glavni spomenik minojske arhitekture i kulture uopće, palača u Knososu, druga palača, intenzivno se
obnavljala i dograđivala. U doba najvećeg blagostanja dodali su svojoj palači anekse koje Evans naziva
„malom palačom“, „kraljevskom vilom“, svojevrsnim kazalištem. U središnjem dijelu palače blistala je
dvorana s tronom.
Freske u palačama najvredniji su spomenici primjenjenih umjetsnosti na Kreti.
Motivi su različiti. Konvencionalnost pri prikazivanju ljudskog tijela - muško tijelo tamno, žensko
svijetlo, u svih ljudi vitak stask uzak struk, lice u profilu, ali oko en face: nema perspektive; dopadljiv
kolorit. Svako kulturno središte ima svoje osobitosti.
Lik predindoeuropskih Krećana poznat nam je s fresaka u minojskim palačama - nizak stas, tamna put,
kratka crna kovrčasta kosa i obrijano lice.
Starominojsko je društveno uređenje prije kraja trećeg tisućljeća pr. n. e. Bilo rodovsko ili njemu slično
pretklasno. O tom svjedoče sačuvane kolektivne grobnice.
U klasičnoj minojskoj religiji drugog tisućljeća pr. n. e. Kada se štuju antropomorfna i teriomorfna
božanstva, dominira kult jedne božice ili nekoliko njih. U grobovima bogataša nađene su dragocjenosti.
Minos- Krećani su prvi na Sredozemnom moru počeli obavljati veće pomorsko-trgovačke poslove.
Trgovina na moru bila je osnova njihova privrednog života.
Na čvrstoj ekonomskoj osnovi razvili su se kretski gradovi – države - o tome možemo doznati iz
sačuvanih spoemnika.
Kralj je u Knososu imao vjersko značenje, prosvećeničko. Slike u svečanim dvoranama nisu samo
dekorativne. Tu je mnogo vjerskih simbola. Dominiraju dva: spomenuta dvojna sjekira i volovski rogovi.
15. st. Pr. n. e.- ZLATNO DOBA KNOSOSA
Prema grčkoj mitografskoj tradiciji Minos je ahejski heroj.
Sve minojsko je kasnije postalo grčka kulturna baština.

HELADA
Srednjoheladska kultura: Ahejci
2. tisućljeće - u Heladi i, na egejskim otocima i u Maloj Aziji, s neindoeuropskim stanovništvom živi i
indoeu. Arheološki nalazi u srednjoj Grčkoj i na Peleponezu dokazuju da su mnoga staroheldska naselja
srušena i spaljena. Na najjužnijem Balkanu razvila kultura nazvana je srednjoheladskom. Ima dva
ogranka: indoeuropski i neidoeuropski.
Srednjoheladsku keramiku zastupaju minijska i drugi tipovi keramike.

MIKENSKA KULTURA

5
Mikena je bila bogata zlatom, te su se njezini spomenici sačuvali zatrpani pod zemljom. Njihove su
gornje vidljive dijelove grčki seljaci odavna pokazivali posjetiocima.
Zidine mikenske akropole koje je otkopao Schliemann, a koje po Pauzaniju nazivamo ciklopskim
građene su dijelom od golemih, dijelom od srednjih i malih kamenih blokova različite obrade, bez žbuke
- kao suhozidane.
Na mikenskoj gradini Schliemann otkrio je je 6 „jamskih“ grobova.
U kasnomikenskom dobu, 14. ,13. ,12. stoljeće grad Mikena bila je na vrhuncu moći i prosperiteta. U to
doba sagrađene su ciklopske zidine i najmonumentalniji tholosi kao što je Atrejeva riznica. Palača
kasnomikenskog doba bitno se razlikuje od minojske na Kreti. Svaka je mikenska epoha imala svoje
tipove keramičkih vaza.

4. ČETIRI PROTOHISTORIJSKA STOLJEĆA

1. Dorska seoba i razmještaj Grka

Grčki narod formirao se doseljavanjem indoeuropskih plemena čije je doseljavanje završilo krajem 2. tis.
pr. Kr. Heraklidi su sišli na Peloponez nakon pada Troje. Dorani su tijekom 2. tis. pr. Kr. prodirali prema
jugu i osvojili zapadni dio srednje Grčke i gotovo cijeli Peloponez. U to je vrijeme srušena Mikena i na
tom području nastaje dekadencija. Mikena, Pil, Korint, Arg i Teba – nosioci mikenske civilizacije, srušeni
su, s novim doseljenicima primaju novi lik. Prekinute su veze balkanskih privrednika s Istokom.
Dorani dolaze sa sjevera, kulturno su zaostaliji od nosioca mikenskog stvaralaštva. Dorska invazija je
oblik širokog pokreta naroda sa sjevera na kraju brončanog doba. Ta je seoba uništila blistavo kulturno
stvaralaštvo. Ona je sudbonosan povijesni čin. Grčka su plemena zauzela svoje geografsko mjesto –
egejski otoci, obale Male Azije...
U srednjoheladsko doba u Egeidu su došli Preheleni koji su pisali pismom ''linear B'' – južnohelenski
jezik. Dorani donose sjevernohelenski jezik, ali nisu uništili tamošnje stanovništvo, nego su od njih nešto
i primili.
Grci su donijeli Indoeuropljana – jezik, religiju i folklor. Klasični grčki pisci nazivaju svoj narod
helenskim, a dijele se na 3 plemena – Jonjane, Eoljane i Dorane. Posebno se spominju Homerovi
Ahejci.

JONJANI - stanovali u Atici, Cikladskim otocima... Atika je najstarija Jonska zemlja odakle potječu
maloazijski i otočki Jonjani. Razlikuju se po dijalektu, stilu u arhitekturi i likovnim umjetnostima.
Dvije skupine Jonjana: azijska i atička.
Maloazijski su se Jonjani izdigli prije prije ostalih Grka. Izgradili su gradove Milet, Efez, Fokeju,
Klazomenu, Teos, Eritru, Lebedos, Kolofon, Mijunt i Prijenu i dva otoka – Sam i Hij. Poznati su u
povijesti kao jonski dodekapolis – stara federacija jonskih gradova.

DORANI – veliko i snažno helensko pleme. Dorske zemlje – cijeli Peloponez, otoci Jonskog mora,
Kreta, jugozapadni dio Male Azije...Rodski gradovi Kamir, Jalis i Lind su se ujedinili u federaciju koja je
u povijesti poznata pod nazivom dorski pentapolis. Najslavniji predstavnici Dorana su Spartanci.
Dorani su uporni ratnici, čuvari tradicije, ratari, kulturno zaostaliji od Jonjanja. Korinćani su
najnapredniji dorski privrednici.

EOLJANI – žive u Tesaliji, Beociiji, sjevernim egejskim otocima, SZ Male Azije. Tesalija je matična
eolska zemlja – pod Olimpom, sijelom grčkih bogova. Preko sjevernih egejskih otoka usmjerili su se
prema maloazijskoj Troadi. Lezbos i grad Mitilena su najznačajniji.
Sva 3 naroda su od dorske seobe i pada Mikene do I Olimpijade (776. pr. Kr.) razvili ekonomski i
socijalni život, osnovali gradove – države na Balkanu, u Maloj Aziji i na otocima.

2. Najstariji pisani spomenici. Početak književnosti. Homerove pjesme

6
PISMO – primili su pismo od Feničana, alfabet, do 8. st. pr. Kr. , ali nije imao znakove za vokale. Grci
su sami izmislili neka slova i stvorili grčki alfabet s 24 slova, od alfa do omega. Najprije su pisali od
desna na lijevo, ali su kasnije prihvatili pisanje s lijeva na desno.
Najstariji su pisani spomenici na na vazama iz 8. st., mlađi su na kamenu i bronci. Razlikuju se 4 glavna
tipa starogrčkih alfabeta: alfabet Tere i nekih drugih egejskih otoka, jonski ili orijentalni alfabet, atičko-
cikladski, halkidki i zapadni. Pisalo se na koži, kamenu, drvu, metalu i keramici. Ostrakon je bio
odlomak keramičke vaze ili crijepa i bio je najdostupniji za kratku bilješku. u 7. st. pr. Kr. počeli su pisati
na papirusu- pojava književne proze.

HOMEROVE PJESME- 2 starogrčka epa su Ilijada i Odiseja. Svaki ima po 24 pjevanja i pisani su u
heksametrima. Opjevao ih je slijepi Homer, njegov rodni grad je Kyme. On slika ljudske osjećaje
vjerno i snažno. Slika ljubav-bračnu, očinsku, prijateljsku, majčinsku, vedru bez erotike i grešnu. Likovi
su heroji. Ahilej je idealan heroj, najjači i najhrabriji, ali je čovjek. Hektor je najsvjetliji lik u Ilijadi iako
je Trojanac. Agamemnon je silnik, Hefest je dobroćudan. Ilijada je snažna, a Odiseja je zabavna.
Homersko pitanje: da li je Homer postojao i da li je on napisao epove. Tim se pitanjem prvi bavio
Nijemac Friedrich August Wolf – on tvrdi da su epovi nastali spajanjem i kompiliranjem raznih, starijih
i mlađih grčkih narodnih pjesama. Tvrdi da u Homerovo doba nije postojalo prikladno pismo za takve
poeme, da su pojedini dijelovi epova različite umjetničke vrijednosti i da ima kontradikcija, u raznim se
dijelovima vide razne civilizacije u razni društveni sustavi. Pitanje još nije riješeno.
Aedi su u ranim stoljećima 1. tis. pr. Kr. pjevali, a rapsodi su recitirali epske pjesme sa sadržajima iz
predmikenske, mikenske i postmikenske epohe. Odatle je stvorena Homerova epopeja.

TROJANSKI RAT - Trojanski kraljević Paris oteo je Helenu, ženu spartanskog bazileja Menelaja.
Ahejci su udarili na Troju, osvojili je i vratili se u domovinu s lijepom Helenom i bogatim plijenom. Rat
je vođen 700.-800. g priije pohoda Aleksandra Velikog na Istok, oko 12. st. pr. Kr. Iz tog su doba i
ruševine Troje ''VII a''.

4. stoljeća grčkih zbivanja približno 1200.-800. pr. Kr. nazivamo homerskom, herojskom ili prijelaznom
epohom, neki su je nazvali i grčkim srednjim vijekom.
Grci svih vremena u prvom redu su ratari i stočari. Homerovi su bazileji bili bolji zemljoposjednici.
Seljaci bezemljaši su najamnici, teti, kod posjednika. Stočarstvo je vezano za poljoprivredu. Bazileji su
vlasnici velikih stada i sitne i krupne stoke. Bili su i kovači, drvodjelci, brodograditelji, zidari, lončari,
tkalci, zlatari i obrtnici. Bili su i trgovci , trgovali su u obliku zamjene. Trgovalo se s Egiptom i
Etiopijom. Mnogi su privrednici i pomorci.

DRUŠTVO – rodovski društveni poredak, negdje klasno robovlasničko društvo s ostacima rodovskog
sistema. Izrazite su 3 homerske društ. jedinke: rod, bratstvo i pleme.
ROD (genos) – društ. formacija u kojoj su svi članovi vezani krvnim srodstvom, potomci su zajedničkog
pradjeda, utemeljitelja roda kojega poštuju kao heroja. Obrađuju zajedničku zemlju, imaju zajedničko
groblje, kultove, kult heroja osnivača, zajedno idu u boj, međusobno se brane. Čovjek izvan rodovske
zajednice je nezaštićen i prezren. Takvi su homerski teti. Nekoliko rodova činilo je FRATRIJU -
BRATSTVO, nekoliko fratrija PLEME – FILU.

U razvijenom homerskom društvu 3 su glavna društ. organa: bazilej, vijeće i narodna skupština.
BAZILEJI- zapovjednici četa koje su doveli iz svoga kraja, najbolji su junaci, njima se daje najviše
ratnog plijena. VIJEĆE (bule) STARJEŠINA – razvijena društ. ustanova u kojoj su najbolji (aristoi).
Članovi vijeća se nazivaju bazilejima pa gerontima. NARODNA SKUPŠTINA (agora)- ima važnu ulogu
u ratu, sazivaju narod ''ahejske sinove'' u skupštinu, ona je zbor svih vojnika, na njoj se odlučuje o ratu i
miru, vojničkoj akciji, podijeli plijena...
ROBOVI – većinom ratni zarobljenici, posluju trgovci robljem. Agrarna i druga proizvodnja nije bila
toliko razvijena da je trebala robovske snage.
Najteže sezonske poslove su obavljali nadničari, teti. Često se spominju sluge i sluškinje za koje je teško
reći da su robovi.

5. GRČKI GRADOVI-DRŽAVE OD VIII. DO VI. ST. PR. KR.

7
1. Stariji gradovi

POLIS – Stari Grci nisu nikad osnovali zajedničku državu u kojoj bi se svi udružili. Formirali su polise,
gradove-države, bilo ih je mnogo. Na njihovu su pojavu utjecali: razvoj obrta i trgovine, odvajanje obrta
od seljačke privrede, raspadanje rodovskih zajednica, jačanje individualne proizvodnje i privatnog
vlasništva... Polis je utvrđenje, kultno i administrativno središte. Svaki je polis proživio povijesni život.
Klasičan grčki polis, grad-država je ekonomska i društ. politička zajednica na većem ili manjem teritoriju
s jednim vojničkim kultnim i administrativnim središtem. Nastaje sporazumnim udruživanjem nekoliko
susjednih naselja u političku cjelinu. Polisi se šire na štetu drugih. Najviše se širila Sparta koja je s
okupiranom Mesenijom imala 8 400 km2, neki veliki polisi su i Sirakuza, Atena, Teba, Korint, Del,
Molos, Naksos... Ekonomsko i društ. su se najprije izgradili gradovi u Maloj Aziji i to u Joniji ''fasadi
orijenta''.
Prvi se izdigao MILET, polis s velikom lukom i širokim agrarnim područjem, zanatsko i trgovačko
središte. izrađivale su se skupocjene tkanine, nakit, pokućstvo, keramika, predmeti od bronce, željeza,
zlata, srebra, vune, kože i drva. Izvozili su robu morem, osnovali mnogo kolonija. Tu se javljaju prvi
poznati grčki filizofi i povjesničari. Rano je cvjetala likovna umjetnost. Uz Milet se izdigao i EFEZ,
napredan grad koji je podržavao uske veze s Liđanima. FOKAJA – metropola mnogih naseobina.
Na otoku LEZBOSU se nalazio grčki grad Mitilena. Javljaju se lirski pjesnici Alkej i Sapfa u 7. st. pr.
Kr.
Na Balkanu od polisa su napredovali Korint, Egina i Halkida.
KORINT – grad predgrčkog imena, nekad ovisan o Argu, važno ekonomsko središte, imao je luku na
obje strane prevlake. Osnivali su kolonije na obalama zap. Balkana i Sicilije. Najveće su bile Korkira i
Sirakuza na Siciliji. Bili su najbolji grčki graditelji, izvozili kvalitetne metalne proizvode. Vješti tekstilci,
klesari i rezbari, proizvodili miomirise.... Uvelike su se koristili robovskom radnom snagom.
U blizini Korinta su cvjetali SIKION, MEGARA, HALKIDA I ERETRIJA – proizvodili su brončano
oružje i posuđe i bavili se trgovinom.

KOLONIZACIJA – Dorani su s Heraklidima zauzeli današnji Peloponez, Atenjani su naselili Joniju,

Peloponežani su naselili veći dio Italije i Sicilije
Najviše se grčkih naseobina osnovalo u 8., 7. i 6. st. – epoha velike grčke kolonizacije, tada se grčki
kolonisti pojavljuju na Jadranu
uzroci osnivanja kolonija – bijeg pred osvajačima , političke borbe, želja za osvajanjem, glavni razlog
osnivanju naseobina bila je prenaseljenost matičnog grada, metropole
Zemljoposjed (kleros – obuhvaća teren za gradnju kuće i zemlju za obradu) – ostavljao se u nasljedstvo
najstarijem sinu, odnosno najstarijem nasljedniku, djeca koja ga nisu istvarila bila su višak u polisu –
prenaseljenost- glavni društ. problem
''pretkolonizacijski period'' – mornari i trgovci su hvatali veze sa stranim svijetom
Grci su kulturno djelovali na domorodce, a i oni na njih
Sjeverne naseobine – na sjevernoj obali Egejskog mora, obalama Mramornog i Crnog mora, u
Azovskom moru. Milet je na Pontu osnovao 80-90 naseobina. Grčki su trgovci iz crnomorskog zaleđa
dobavljali žito, stoku, drvo, rude, robove...
Naseobine u Egiptu i Libiji – tamo se nastanjuju od 7. st. pr. Kr.
Poznato je naselje Miletski zid na rukavu Nila. Glavna grčka naseobina u Egiptu je NAUKRATIS na
kanopskom ušću Nila – tamo su Milećani imali trgovačku bazu, bio je to bogat grad, bučna
internacionalna luka u kojoj su Grci imali glavnu riječ, nađeno je proizvoda iz Atene, Korinta, Mileta...
Libija je u starije antičko doba ime za afrički kontinent. Grci su imali koloniju KIRENU...
Grčke naseobine na zap. Mediteranu – rano su ustanovljene veze s Italijom i Sicilijom. Egejski
mornari i trgovci od starijeg brončanog doba ondje trguju. Postojale su grčke veze s Etruščanima. U
Etruriji se klešu kipovi po grčkom uzoru i grci te umjetnine uvoze.
Poslije Grka ondje trguju Feničani.
Velika Grčka (Južna Italija) – ondje Grci od 8. – 6. st. osnivaju mnoštvo naseobina, najstarija je KUME.
Grci iz Kume s Rođanima su osnovali naseobinu Parthenope, koja je srušena, kada je obnovljena nazvana
je drugim imenom – NEAPOLIS.

8
Nekoliko su kolonija osnovali u Tarenskom zaljevu i odatle se širili po Apuliji i Kalabriji. Krajem 8. st.
pr. Kr. dorani su osnovali TARENT.
Prošlost Velike Grčke je burna, puna krvavih borbi s italskim starosjediocoma, borbe za zemlju, prednost
u trgovini. Svaki grad imao je svoje zlatno doba. Najvažniji je SIBARIS – obogatio se naprednim
ratarstvom i razvijenom trgovinom, tamo su Milećeni izvozili svoju robu.
Naseobine na Siciliji – od 8. -6. st. pr. Kr., Halkiđani su osnovali grad NAKSOS, Korinćani su osnovali
SIRAKUZU – 734. g. pr. Kr.
Grci iz Knida i s otoka Roda osnovali su svoja naselja na Liparskim otocima
Sratosjedioce su potjerali u unutrašnjost, neke podjarmili, a Kartažanima su priznali vlast nad zap.
dijelom otoka. Glavno kartaško uoprište je grad PALERMO.
Naseobine u Iberiji i Liguriji – Pirenejski poluotok stariji grčki pisci nazivaju Iberijom. Prvi su od
Helena Fokejci došli u Iberiju – krajem 7. st. pr. Kr. Od svih se tih gradova najviše ističe MASSALIA –
odande su grci trgovali sa susjednim galskim plemenima

6. RAZVITAK DRUŠTVA U GRČKOM POLISU

Monarhija i aristokracija – Homerski polis imao je bazileja, vijeće (bule) i narodnu skupštinu
Spatra je neprekidno imala po dva kralja koji su imali vrlo ograničenu vlast
BULE – vijeće glavara, razvilo se i u klasničnom polisu dobilo osobitu ulogu. najmoćniji rodovski prvaci
– aristoi – ''najbolji'' stvorili su tijekom vremena klasu aristokrata – oslobodili su se kralja i postali
gospodari polisa, bili su i najbolji ratnici i najbogatiji zemljoposjednici
Nasuprot aristokratima bili su IZRABLJIVANI. Postojali su i BEZEMLJAŠI – potomci pokorenog
stanovništva negrčkog i grčkog porijekla, koji su gospodarima obrađivali zemlju
Hezoid je u svom djelu ''Djela i dani'' pjevao o težačkom životu, oranju, sijanju, žetvi...
Likurg je podijelio spartijansku zemlju na 9 000 jednakih klarosa i dao svakom punopravnom građanu po
jedan
Sparta, grad ''jednakih'', ima svoj klasični sistem zemljoposjeda. Klaros je neotuđiv. Očev polis nasljeđuje
najstariji sin.
Građani bezemljaši – i to punopravni građani – glavni su problem Atene svih vremena.
PRIVREDNI NAPREDAK – Aristokratski je društ. poredak imao ekonomsku bazu u agrarnoj
proizvodnji. Zanatski je obrt s trgovinom bio razvijen. Obrtnička se djelatnost s temelja dizala i razvijala
u krajevima koji su imali prirodnih uvjeta za to.
Neki gradovi na Siciliji i južnoj Italiji bili su dobri proizvođači tekstila. dobro je bila razvijena
metalurgija bakra i željeza. Bakar se izvozio s Cipra, a kositar iz srednje i sjeverne Europe. Razvija se
zlatarstvo. Zlato i srebro dolaze u rudači. Koristio se mramor, gline je bilo posvuda za proizvodnju
keramike.
PLUTOKRACIJA – OLIGARHIJA – u 7. st. pr. Kr. pod utjecajem Liđana počeli su kovati novac –
razvitak novčane privrede. Vladajuću klasu, uz aristokraciju, činili su bogatiji građani raznog porijekla.
To sve utječe na doba PLUTOKRACIJE (plutos- bogatstvo, krateo- vladam). Oko 6. st. pr. Kr. je Solon
legalizirao podjelu Atenjana na 4 društ. razreda prema prihodima. Izvršavala se procjena njihovih prihoda
– taj se politički sistem naziva TIMOKRACIJOM. U plutokracijsko-timokratskom polisu bogatiji ulaze u
viši društ. razred koji osigurava i veća politička prava.
Koegzistirali su polisi s pretežno agrarnom privredom i polisi s industrijsko-pomorskom privredom.
Milet, Korint i Atena imali su agrarnu i jaku industrijsko-trgovačku privredu.
Klasični je polis sačuvao stare ustanove iz homerskog društva: narodnu skupštinu (agora) i vijeće prvaka
(bule), a uveo je i razne magistratue.
Narodna skupština je dobila svoj pun opseg i stvarnu moć u demokratskoj Periklovoj Ateni. Glavni
nosilac vlasti u većini je bilo vijeće.
TIRANIDA – politički sistem u nekim grčkim gradovima. Tirani su državnici uzorpatori koji su u polisu
dolazili na vlast silom, zloupotrebljavali su povjerenje i nisu htjeli sići s vlasti kad je trebalo. Pizistrat je
uveo tiranidu u Ateni. Glasoviti su bili sicilski tirani. Prije 6. st. pr. Kr. svi su se oslobodili te vlasti, osim
Sicilije. U Sirakuzi se krajem 5. st. pr. Kr. učvrstila ''kasnogrčka tiranida''. Javljala se u vrlo napučenim
privredno razvijenim gradovima gdje su se vodile socijalne borbe. Narod (demos) je vodio oružani
ustanak protiv zemljoposjednika, tražio brisanje dugova, novu podjelu zemlje i pravo sudjelovanja u
vlasti. Vođa ustanka – DEMAGOG, narodni vođa, zauzeo bi vlast i postao tiranin.

9
Tirane su podržavali siromašni nezadovolji građani – ratari i obrtnici. Tirani su oduzimali bogatima i
dijelili vojnicima bezemljašima. Izvodili su goleme javne radove – gradili hramove, ceste, vodovode,
uređivali luke i postavljali spomenike, izdavali su zakone, priređivali su svečanosti s narodnim igrama.
Pripisuju im se mnogi zločini koje jesu i koje nisu učinili. Tirani nisu bili ni monarsi ni branitelji
narodnih interesa, ali su odigrali korisnu ulogu u razvitsku grčkog polisa. Stvorili su povoljne uvjete za
razvitak robovlasničkog društva.
DEMOKRACIJA(demos-narod, kreteo-vladam) –najveća tekovina u razvitku grčkog polisa, narodna
vlast. Dvije glavne osobine demokracije su vlast većine i sloboda. U demokratskom polisu postoji:
jednakost bez obzira na porijeklo, jednakost u podjeli vlasti, jednako pravo govora, pravo da svatko bira
svakoga. Ne bira se prema imetku, nego prema sposobnostima i vlast je kratkotrajna. Najrazvijeniju
demokraciju je imala Atena – narod je vladao putem nar. skupštine, vijeća i pojedinih funkcionera. Nar.
skupština (ekklesia) bila je glavni drž. organ, odlučivala je o ratu i miru, sklapanju saveza, donosila
zakone, birala činovnike... Članovi atenske skupštine su svi punoljetni Atenjani koji su po ocu i majci
Atenjani. Nisu sudjelovale žene ni građani koji su izgubili časna prava. Vijeće je bilo podređeno nar.
skupštini.
POLITIKA – Aristotelov traktat ''Politika'' daje pregled društ.-pol. sistema koji se javljaju u polisima. On
je sinteza mnogobrojnih prikaza ustava pojedinih gradova.
Svi se pol. sistemi svode na dva osnovna: oligarhiju i demokraciju.
SOCIJALNE BORBE - izazvane društevnom nejednakošću.
ZAKONI – najstariji grčki zakonodavac je ZALEUK koji je 663. g. pr. Kr. napisao zakone za grad Lokri
u Velikoj Grčkoj.

7. SPARTA

Zauzima jugoistočni dio Peloponeza. Najstariji dio ovog područja je LAKEDEMON – grad,
prijestolnica Menelajeva i pokrajina. Dorani su osvojili veći dio Lakonije i osnovali svoja naselja.
Između 11. i 9. st. pr. Kr. od ujedinjenih dorskih naselja se razvila Sparta. Spartanci su osvojili preostali
dio Lakonije, zaposjeli plodu Meseniju, vršili vojne pohode prema sjeveru. Sparta se razvila u vojničku
aristokratsko oligarhijsku državu. Grci su spartansko državno, političko uređenje prispisuju zakonodavcu
Lirkurgu – za kojeg se vjeruje da nije pov. ličnost. Likurg je podijelio zemlju na 9 000 dijelova, prema
broju stanovnika, tako da je svakom Spartijatu pripao na uživanje jedan klaros. Svi su Spartijati bili
jednaki. Stariji sin nasljeđivao je klaros, ostali sinovi i kćeri bili su neosigurani. Velik socijalni problem
bilo je čedomorstvo – izlaganje ''nezdrave'' djece na brdo Tajget.
KLASE – stanovništvo se dijeli u 3 klase: vladajuću (Spartijati), perijeci – slobodni građani, heloti –
seljačke mase s kmetskim i ropskim osobinama.
SPARTIJATI - izravni nasljednici dorskih osvajača, zemljoposjednici i ratnici koji su imali svu vlast.
Perijeci i heloti su raznorodnog stanovništva koje su Dorani tu zatekli.
Od ranog djetinjstva su se pripremali za vojsku, do 7. godine odgajali su ih roditelji, a nakon toga
odgajani su u drž. vojnom odgajalištu. U 22. godini bili su osposobljeni ratnici. Odgojem su se navikavali
na poslušnost, izdržljivost, odrejšitost, skromno su se hranili, ležali na tvrdom ležaju, vježbali goli. Malo
su čitali i pisali, odgovaraju kratko i sažeto – ''lakonski odgovor''.
PERIJECI (periokoi – ''koji stanuju oko'' – Sparte) slobodni građani lakedemonske države, žive kao
obrtnici i trgovci. Izvan Sparte su imali autonomne gradiće i sela. Plaćali su velik porez dražavi, služili
vojsci, nisu mogli sklapati brak sa spartijatima.
HELOTI – pokoreni raznorodni stanovnici Lakonije i Mesenije, polurobovi ili kmetovi, antički ih pisci
zovu drž. robovi. Ne pripadaju ni robovima ni kmetovima, oni su specifična kategorija. Stanovali su u
selima.
DRŽAVNO UREĐENJE – imala je dva kralja, jedan od roda Agijada, drugog od roda Euripontida.
Kralja je naslijeđivao najstariji sin koji se rodio nakon njegova dolaska na vlast. Imali su najveće
zemljoposjede , bili su vrhovni zapovjednici vojske.
Najveću vlast imala je GERUZIJA – sastojala se od 28 geronata + 2 kralja. U geruziji su bili starci koji
su napunili 60 god života, služba im je bila doživotna. Donosila je odluke o vanjskoj politici, sudlia je
onima koji su se onima koji su se ogriješili na državne interese, katkada i samim kraljevima.
NARODA SKUPŠTINA – također je bila važan društ. organ. Birala je geronte, efore i niže državne
funkcionere.

10
Važnu ulogu imalo je 5 efora – mandat 1 godina. Efore je uveo Likurg. Bili su vjerski funkcioneri,
kasnije politički, rukovodili su narodnom skupštinom, bili vrhovni suci za perijeke, nadležni za
protjerivanje nepoželjnih stranaca.
BORBE ZA ZEMLJU – u Sparti je bilo najviše građanskih ratova, bunili su se heloti i perijeci, a i
spartijati – zbog klarosa. Najviše je bilo borbe oko plodne Mesenije.
1. mesenski rat – krajem 8. i poč. 7. st. pr. Kr., Spartanci su pobijedili, zauzeli su Meseniju, a
njezine stanovnike učinili helotima.
2. mesenski rat – oko 640. g. pr. Kr. – podigli ga unuci pokorenih mesenjana, Spartanci pobjeđuju.
U 6. st. pr. Kr. Spartanci su organizirali Peloponeski savez u koji su se učlanili Tegeja, Korint, Epidaur...

8. ATENA

1. Najstarije doba

Krajnji istočni ogranak srednje Grčke – poluotok koji se strmo izdiže iz Egejskog mora naziva se od
pamtivijeka Atikom – tu se razvila Atena, najslavniji polis.
Ima oko 2 650 km2, skromne uvjete za život od ratarstva i stočarstva. Obala joj je okrenuta prema
Egejskom moru, Maloj Aziji i bogatom Orijentu, upućivala je stanovništvo na pomorstavo, trgovinu i
slobodnije veze sa stranim poslovnim svijetom. U 2. tis. pr. Kr. tu se ukrštavaju srednjoheladska,
minojska i mikenska kultura. Atika je bila pod velikim utjecajima Krete. Mikenska je kultura obilato
potvrđena. najmnogobrojniji su bili Jonjani. Klasična je Atika Jonska, tu se razvio jonsko–atički dijalekt i
obavljali jonsko-atički plemenski kultovi.
Između 10. i 8. st. pr. Kr. izvršen je atički sinoikizam – ujedinjavanje stanovnika svih atičkih naselja u
zajedničku državu – atenski polis. Sinoikizam je izveo heroj Tezej došavši s Maratona, njime su svi
stanovnici Atike postali Atenjani, građani atenskog polisa.
Akropola – srce grada Atene sačuvana je u kultu i mitu.
Rod, bratstvo i pleme poznate su ustanove rodovskog društva. Atenjani se se dijelili u 4 file.
Prema tradiciji, posljednji atički kralj bio je Kodro.

2. Aristokracija i plutokracija

Atenski su aristokrati kralju oduzimali vlast postepeno, najprije su počeli postavljati svog čovjeka za
polemarha – jer kraljevi nisu sposobni voditi ratove, sve važnije kraljeve administrativne funkcije dali su
arhontu. Uz njih imali su i prvosvećenika s nekim sudskim kompetencijama – on je imao naziv bazileus.
Arhont, polemarh i bazilej birani su svake godine i sva trojica su se počela nazivati arhontima. Atena je
dobila 9 arhonata koji su predstavljali najveću državnu vlast.
Aristokratsko je vijeće zasjedalo na brežuljku Areopagu – po njemu se vijeće nazivalo areopaškim –
kontrolirali su arhonte i druge funkcionere.
Atenjani su veliku važnost pridavali svojim naukrarijama (naus-lađa, kraino-upravljam) – oblasti i
ustanove koje su državi dale po jednu lađu s posadom i zapovjednikom, naukarom na čelu.
Nosioci atenskog aristokratskog društvenog poretka su eupatridi – pripadnici najjačih atičkih rodova,
ratnici i veliki zemljposjednici – srušili kraljevstvo i vladali Atenom do kraja 7. st. pr. Kr.
U to je vrijeme u Ateni bilo malo robova. Plethos – atenske narodne mase- klasa izrabljivanih, većinom
poljoprivrednici i bezemljaši, obrtnici i ratari, Atena u to doba pretežno agrarna zemlja. Pelati su
najbjedniji sloj stare Atene.
Atenjani su uvelike razvili svoj obrt, pomorstvo i trgovinu i unaprijedili novčanu privredu.
621. g. pr. Kr. povjerili su Drakonu da napiše zakone, do tada se upravljalo po običajnom pravu. Pisanih
zakona još nije bilo. Drakon, atenski eupatrid, kodificirao je dotadašnje običajno pravo. Njegovi se
zakoni nisu sačuvali, a bili su neobično strogi.
Nakon 25 godina Atena je dobila nove i naprednije zakone, donio ih je Solon.

3. Solon

11
Solon, atenski aristokrat, bavio se trgovinom, imao je pjesničkih ostvarenja. 594. g. pr. Kr. izabran je za
prvog arhonta i povjeren mu je novi državni ustav na izradu.
Najprije je donio revolucionarnu uredbu nazvanu SISAHTIJOM (seio-stresem, odbacujem/ ahtos-teret)
– građani su oslobođeni dužničkog tereta. Zakone je dao i dugove ukinuo, privatne i državne. Sisahtijom
je oslobodio sve koji su zbog duga bili u zatvoru ili ropstvu.
U njegove prve reforme pripada i epitimija – vraćanje građanske časti svima koji su prije bili nečasni,
protjerani ili drugačije kažnjeni, u većini iz političkih razloga.
Prije Solona razvijen je plutokratski, timokratski društ. poredak. Građani se se neslužbeno dijelili po
imetku i prihodima.
Građane je Solon podijelio u 4 razreda, kako su bili podijeljeni i prije na pentakoziomedimne, konjanike,
zeugite i tete. Najviše službe dobivali su prva 3 raz, a teti su smjeli samo sudjelovati u nar. skupštini i
sudovima.
Osnovao je narodni sud koji se naziva HELIJEJA –zasjedao pod vedrim nebom (helios – sunce).
Članom helijeje mogao je postati svaki građanin, čak i tet.
Proveo je reformu novca i mjera. Donio je uredbu o nasljedstvu posjeda, obveznom poštovanju
pokojnika, obvezi oca da sinove nauči neki zanat, uredbe protiv besposličara, protiv preljuba, protiv
krađa...
Oko 590. g. pr. Kr. napustio je Atenu da bi obišao razne krajeve. Njegovi su zakoni ostali zapisani na
drvenim pločama, a kasnije prepisani na kamene stele i bili su izloženi u Akropoli.
Solon je utro put atenskoj demokraciji.

3. Tiranida. Pizistrat i pizistratidi

Nakon Solonova su odlaska u Ateni nastavljene političke borbe.

Postojale su 3 stranke: stranka primoraca (teže za umjerenom vladavinom), stranka ravničara (željeli
oligarhiju – vodio ih Likurg), stranka brđana (vođa ima bio Pizistrat – veliki demokrat).
Pizistrat – 561. g. pr. Kr. zauzeo Akropolu s brđanima i postao atenski tiranin. Umro je 528. g. pr. Kr, a
vladao je 19 godina, ostalo je vrijeme proveo u emigraciji.
Na važnije je položaje postavljao svoje ljude, poštovao je Solonove reforme. Dijelio je svojim pristašama
bezemljašima zemlju koju je oduzimao bogatim protivnicima, davao seljacima novac na zajam da bi
unaprijedio agrarnu proizvodnju od koje bi ubirao porez. Uredio je atenske financije i kovao novac.
Za njegove se vladavine mnogo gradilo u Ateni. Regulirane su gradske ulice, pojačan gradski vodovod...
Cvjetala je poezija i priređeno je izdanje Homerovih pjesama, razvila se atička drama.
Nakon njegove smrti, 528. g. pr. Kr. vlast uzimaju njegovi sinovi Hipija i Hiparh. Hipija se bavio
državnim poslovima, a Hiparh se bavio vjerskim i kulturnim priredbama.

KLISTENOVE REFORME - pad Pizistratida i ukidanja tiranide u Ateni, građanske borbe između
Hipijinih pristaša te oligarha i demokrata (demokrati pobjeđuju)- donosi novi ustav 508. g - podijelio
atensku državu u deset teritorijalnih fila - svaka fila ima po trećinu u gradu, primorju i unutrašnjosti,
nazvane su po imenima heroja - osnova atenskog administrativnog poretka.

Klisten podijelio Atiku na sto dema, općine svoje vrsti koje su obuhvaćale po nekoliko naselja; male
administrativne jedinice, sa svojim starješinom (demarehos) i činovnicima, građanin je bio upisan u
demotski popis i tako dokazivao svoje građansko pravo. U službenim podacima uz ime građanina
naznačivala se i demotska pripadnost.
Članovi istog dema (demotikoi) sastajali su se i vijećali u svojim skupštinama

Klisten je ukinuo staro, a osnovao novo vijeće od 500 članova, sa po 50 predstavnika iz svake file
poslove su obavljala 50 vijećnika (pritani), mijenjali se puta godišnje, svaki put iz druge file
Klistenovo je vijeće prvi poznat primjer proporcionalnog predstavništva naroda

Arhonti, razni činovnici, areopaško vijeće, helijeja, narodna skupština i druge ustanove obavljale su u
Ateni i dalje poslove kao i u Solonovo doba
Vojska bila u rukama desetorice stratega (jedan iz svake file), s polemarhom na čelu.
Klisten je donio uredbu o ostracizmu, kako bi sprječio tiraniju

12
Narodna skupština protjerivala iz grada na deset godina građanina za kojega se pretpostavljalo da nastoji
postati tiraninom ili na neki drugi način nametnuti sugrađanima novi politički poredak, svaki je građanin,
član skupštine, bilježio na ostrakonu (komad crijepa ili glinene posude) ime onoga koga predlaže za
izgon, 6000 ili više crepića značio je izgon na 10 godina

RELIGIJA

- Grci su voljeli mit i obavljali kult, filozofi su im bili glavni tumači u vjerskim pitanjima
- u mitu i kultu mnogo toga su primili od drugih naroda - razvili na svoj način
- vjerska shvaćanja utjecala su na njihov društveni život
- animizam - vjerovanje u duhove
- demonizam - zamišljanje prirodnih sila i pojava u obliku demona
- fantastična bića izvorno su demonski zamišljene prirodne sile
Grci su dušu zamišljali ili kao nešto što nema lika, a najvrednije je u čovjeku, ili kao idol, sićušnu figuru
koja nakon čovjekove smrti izlazi iz tijela u obliku ptice, pčele ili kakvog drugog krilatog bića ili kao dah
ili kao sjenu koja nakon čovjekove smrti ima ljudski lik koji se ne može opisati, živi kao čovjekov
dvojnik
- u grčkom mitu i kultu osobito su mjesto imali zmija, vol, konj, košuta, dupin i druge životinje
- kada su Grci dali bogovima ljudski oblik onda su prijašnji fetiši, totemi, obožavane životinje postali
pratioci bogova, Ateni je posvećena sova, Artemidi košuta, Posejdon je dobio konja, Afrodita dupina...
- Krećani nisu gradili hramove
- Nosioci mikenske kulture imali su u svojoj religiji grčkih i negrčkih elemenata
- Grci mnogo naslijedili od nosilaca mikenske kulture i kasnije još razvili u svoja božanstva
- prema Herodotu su Homer i Heziod izradili Grcima teogoniju i svakom božanstvu dali nadimak, ulogu
i lik
- Heziodova Theogonia - ep iz osmoga stoljeća, najstariji je i najsadržajniji literarni izvor podataka o
grčkoj religiji i mitu, u njemu nalazimo legendu o postanku svijeta (kosmogonia)
- o postanku bogova (theogonia)
- o postanku ljudi (anthropogonia)

PODJELA BOGOVA
I. Bogovi neba:
A) Vrhovni bogovi — Zeus, Hera, Palada Atena, Apolon, Artemida, Ares, Hefest, Hermes,
Afrodita, Hestija, Demetra;
B) Nebeska božanstva drugoga reda: 1. Obogotvorena nebeska tijela i pojave: Helios — sunce,
Selćne — mjesec; Hćos — zora, Astra — zvijezde i vjetrovi pod raznim imenima; 2. Pratioci i
službenici nebeskih bogova: Muze, Harite, Temida, Hore, Nike, Iris, Hebe, Ganimed, Eros; 3. Asklepij
— bog zdravlja, Ilitija — božica porodilja; 4. Božanstva sudbine: Moire (lat. Parcae), Nemesis, Tyche,
Agato Daimon;
II. Božanstva mora i voda: Posejdon, Okean, Pont, Nerej s Nereidama, Taumant, Forkys, Ketos;
Amfitrita, Triton sa sinovima, Protej, razne personificirane morske pojave dobre i zle — od posljednjih
Sirene;
III. Božanstva zemlje i podzemlja: Demetra, Gea, Rea Kibela ili Velika Majka, Dioniz i njegova
pratnja (Satiri, Sileni, Menade-Tijade — Bakhant- kinje), Pan; Nimfe; Kere, Erinije, Eumenide i druga
fantastična bića.

13
Mit je narodna je priča kojom se želi objasniti kako je djelovanjem bogova, heroja ili drugih zamišljenih
bića nastala neka pojava u prirodi, neka ustanova u ljudskom društvu i slično
U grčkim mitovima javljaju se, pored bogova, heroji (idealizirani ljudi kojima je otac bog a mati smrtna
žena, ili majka božica a otac smrtnik, oni u priči, izvode neobična djela)
podjela mitova: mitovi o postanku svijeta (kosmogonia), mitovi o postanku bogova (theogonia), mitovi
o postanku ljudi (anthropogonia), mitovi o preobraženjima..

- orijentalnog su porijekla mitovi o postanku svijeta, o postanku bogova i ljudi, o borbi titana protiv
bogova (titanomahija), o Prometeju, o četiri doba svijeta (o »zlatnom, srebrnom, bakrenom i željeznom«
doba), o potopu i neki drugi
- Regionalni mitovi imaju jasniju povijesnu jezgru
- Homerov ep i sva mitologija glavna je baština koju su Grci prenijeli iz barbarstva u civilizaciju

Religiozni je kult izražavanje vjerskog osjećaja raznim aktima, Stari su Grci vršili kult molitvom,
pjesmom, igrom, raznim obredima, osobito prinošenjem darova-žrtava; sve to na raznim mjestima,
posebno u hramovima ili pred njima; bilo direktno, bilo preko posebnih vršilaca kulta — svećenika ili
administrativnih osoba, nekada je bazilej bio glavni svećenik,a kasnije ga naslijedio arhont
- Pokraj važnijih hramova podizali su riznice u kojima su se čuvali darovi
- Bogovima se za žrtvu prinosilo jelo ili piće: vino, mlijeko, med, žrtvovali su se volovi, ovce, koze...
- Hram u Grka nije bio mjesto za okupljanje vjernika, nego kuća božja u kojoj se nalazio idol
- Mantika (davanje proročkih odgovora) bila je mnogo

- Zeusovu proročištu u Dodoni (Zeusov hrast) i Apolonovu u Delfima (Pitija – dvosmisleni odgovori)
- Katarza (gr. katharsis »čišćenje«) bila je čest obred kod Grka.
- U nekim grčkim kultnim središtima obavljale su se »misterije« (gr. mysteria), tajni obredi u vezi s
kultom nekih božanstava
- Najpoznatije svetkovine u Grčkoj su : Atenske svetkovine, Dionizijeve svetkovine, Kronije ( u čast
Zeusova oca Krona), Tezmoforije (svetkovine u čast božice Demetre Tezmoforos)..

OLIMPIJSKE IGRE

Olimpija u dolini rijeke Alfeja mjesto je prastarih kultova i lokalnih narodnih igara te glavno središte
Zeusova kulta i svegrčkih festivala. Od osmoga stoljeća, po predaji od godine 776. pr. n. e., Grci su
svake četvrte godine priređivali Olimpijske igre
- trajale su šest dana. Tih su se dana obustavljala neprijateljstva između grčkih gradova i parnice među
građanima. Prvi dan praznika vršili su se vjerski obredi, istog su dana pred narodom nastupali pjesnici,
govornici i drugi sposobni ljudi. Od drugog do šestog dana održavale su se gimnastičke igre na stadionu i
hipodromu. natjecanja u trčanju, rvanju, šakanju, bacanju koplja i diska U hipodromu su se utrkivali na
kolima Pobijediti sve natjecatelje u određenoj kategoriji bila je najveća čast. Pobjednicima se stavljao na
glavu lovorov vijenac.

KLASIČNI BOGOVI
ZEUS - andoeuropsko božanstvo svjetlosti i neba, Sin je titana Krona i Majke Reje, stanuje na Olimpu,
otac je ljudi i bogova, žena mu je Hera s kojom je imao djecu Aresa, Hefesta, Hebu i Ilitiju. Imao je
također i mnogo potomaka sa drugim božicama, nimfama, ali i smrtnim ženama (najpoznatiji od njih je
Heraklo). U tajnosti je bio spašen od svoga oca i izbjegao sudbinu svoje braće i sestara koje je Kron
progutao. Kad je odrastao oslobađa iz Kronove utrobe svoju braću Hada i Posejdona, te sestre Hestiju,

14
Heru i Demetru. Slijedi desetogodišnja borba protiv Krona i ostalih titana koje na poslijetku svladava
bacivši ih u vječnu tamu Tartar
HERA - Kronova kći, sestra i žena Zeusova, majka Aresa, Hefesta, Hebe i Ilitije
zamjeniila je neko starije božanstvo koje se zamišljalo u obliku krave, božica je neba i zaštitnica braka
Heri u čast gradili su se velebni hramovi, Herin hram kod Arga, Heraion na Samu
ATENA - klasičnim atributi : zmija, sova, maslina — vuče porijeklo od primitivnih fetiša
simbol mudrosti i snage. Heziod priča da se rodila iskočivši naoružana iz Zeusove glave
štovana je u Tesaliji, u Arkadiji, a osobito u Atici
Atena božica istoimenog grada - države, simbol ekonomskog i .kulturnog napretka njezinih građana,
nosilac ratarstva, obrta i rada uopće.
Grci obožavali su »Majku Zemlju«, »Crnu Zemlju« GAIA -Zemlja nastala je iz Kaosa i proizvela Urana
(nebo) i Pont (more) Klasični je Grci zovu »najvećom«, »najboljom«, »majkom bogova«. Grade joj
hramove.
REJA kći je Urana i Geje, božica koja je othranila dijete Zeusa. jednaka maloazijskoj „velikoj majci
Kibeli
DEMETRA - kći Reje i Krona, sestra Zeusova i majka Perzefonina, božica je zemlje, ratarstva,
plodnosti, žita. Podsjeća na Iziđu, Reju i Kibelu
Perzefonu je ugrabio Had (po drugoj verziji Pluton) i odnio u donji svijet gdje je provodila jedan dio
svake godine, a u određeno se godišnje doba vraćala majci Demetri, mit o promjeni godišnjih doba.
APOLON - sin Zeusa i Latone, brat Artemidin,bog svjetlosti, ima luk i strijele (sunčeve zrake), čuva
usjeve od štetnika, stoku od vukova, ozdravljuje, odvraća od zla, spasava, ideal je mladih atleta, nosilac
prosvjete, inspirator pjesnika, bog muzike, vođa muza
Njegov je hram u Delfima, daje prpročke savjete, atributi luk i strijele, tronog, lovor, vuk i drugi.
mnoge pjesme i himne ozpjevane u njegovu čast
Apolon dominira u grčkoj likovnoj umjetnosti
ARTEMIDA - sestra Apolonova, kćerka Latonina, gospodarica je zvijeri , božica divljači i lova, naoru-
žana lukom i strijelama, praćenu košutom, katkada veprom i psom, odgovara jednoj kretskoj božici,
jednoj hetitskoj, pa frigijskoj Kibeli, Iračkoj Bendis i italskoj Dijani.
Artemida je u nekim kultnim središtima primila funkciju raznih božanstava plodnosti. Najviše se štovala
u Efezu. Artemision, njezin efeški hram, bio je remek-djelo grčke arhitekture i skulpture.
POSEJDON - sin Krona i Reje, brat Zeusov i Plutonov, muž Amfitritin, otac mnogih čudovišta, bog je
zemlje i voda, atributi su mu trozub, riba, konj, bor i dr., svi su demoni mora postali njegovi pratioci,
HERMES - Zeusov i Majin sin, bog stočara, plodnosti, vjetra i zraka, glasnik bogova, pratilac duša, bog
putnika i trgovaca, predočuje se kao mladić s glasničkim štapom, s krilima za petama i na šeširu Kamene
stele s Hermovom glavom Grci postavljali na raskršćima, o ostatak kulta demona kamenja
A R E S - Zeusov i Herin sin, bog je rata i borbe, izvorno demon krute sile, najmrži bog na Olimpu,
prate ga Fobos i Deimos (strah), sestra mu je Erida (svađa), najviše ga štovali Tračani.
AFRODITA - božica ljepote i ljubavi, nitko joj ne može odoljeti, rodila se izašavši iz morske pjene kod
Cipra kao plod Urana, Afroditi odgovara fenička Astarta, babilonska Ištar i dr, golubica, vrabac, dupin i
drugi njezini akoliti simboliziraju njezine funkcije.
prate ju Eros (ljubav), Pothos-Himeros (čežnja) i Himenej (brak)
Afrodita s Melosa, divan helenistički original (sada u Louvreu) i rimske kopije mnogih grčkih remek-
djela.
HEFEST - sin Zeusa i Here,hromi bog vatre i kovačkog obrta, odgovara indijskom Agni (oganj),
italskom Vulkanu i dr., izvorno demon ognja, Grci su proširili djelatnost boga vatre i učinili Hefesta
nosiocem obrta koji se obavljaju upotrebom vatre. Hefest je postao božanski kovač, oličenje metalurgije,
industrije, simpatičan lik u epu i mitu.

15
H E S T I A (lat. Vesta) - božica kućnoga ognjišta i zaštitnica kuće i obitelji, kao božici svegrčkog
ognjišta gorila joj je vatra u Delfima kod Apolonova svetišta.
DIONIZ - izvorno demon u obliku jarca, bika ili dječaka, zatim bog vegetacije, vinove loze, njegov su
kult Grci primili od Tračana i raznih Maloazijaca
kod Grka se najbolje formirao u mitu o Dionizu (sličan egipatskom Ozirisu)
- bakhantske ceremonije dale su građu za stvaranje grčke drame
HAD - sin Krona i Reje, brat Zeusov, Herin i Posejdonov, gospodar podzemlja, vladar mrtvih, grub,
neumoljiv,ljudima najmrži od bogova, s njim zajedno vlada žena mu Perzefona, isti bog se štovao u
Eleuzini i drugdje kao Pluton, njegov je simbol rog izobilja.
Imenom Had stari su Grci nazivali ne samo boga nego i »donji svijet« — »carstvo mrtvih« Klasični Grk
vjeruje da pokojnika u donji svijet vodi Hermes, da u Hadu Haron prevozi duše lađom preko rijeke Stiksa
naplaćujući vozarinu (pokojniku treba staviti u usta novčić, obol), na vratima Hada stražari troglavi pas
Kerber. Posebno je mjesto Tartar gdje je Zeus zatvorio svladane Gigante

KULTURNO STVARALAŠTVO STARIJEGA DOBA

KNJIŽEVNOST
- »linear B«
- prvi su grčki natpisi pisani alfabetskim pismom
- u 7. i 6. st. veći broj grčkih natpisa, na keramičkom posuđu, tekstovi na limu
- Starogrčki književni spomenici sačuvani su u rukopisima
- Najstariji sačuvani grčki rukopisi napisani na papirusima, iz helenističkog su doba a nađeni su u Egiptu.
- palimpsesti - pergamene na kojima se preko već postojećeg teksta pisao novi, restauriranjem otkriveni
novi tekstovi
- tipovi pisma: uncijalno, minuskulno i njihove podvrste
- Od pojave prvih tiskanih tekstova iz antičke književnosti, nastala su tri osnovna tipa: kritičko izdanje
(na temelju svih rukopisnih varijanata istog teksta), izdanje s naučnim komentarom i školsko, priručno
izdanje.

POEZIJA
Ep - počeci u 1. tis. pr. Kr.
najpoznatiji Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, osim njih pjesme o Argonautima, o Heraklu, o Edipu i dr
religiozni i didaktički ep, u heksametru, stih epskih pjesama.
Heziod, 8. st.pr.Kr., najstariji grčki pjesnik koji je povijesno utvrđen. Sačuvala su se dva njegova epa,
Theogonia (o postanku bogova) i Erga kai hemerai (Djela i dani -prikazan mukotrpan život seljaka onog
vremena)
E l e g i j a - u 7. st. pr.Kr. elegija- pjesma patriotskog, ljubavnog, refleksivnog ili drugog sadržaja
(elegijskom distihu)
J a m p s k a p o e z i j a - 7. st.pr.Kr. jampska poezija- stihove izgrađene od jampskih stopa (dvosložne
stope s iktusom na drugom slogu
L i r i k a - tradicionalan grčki naziv za pjesmu koju se može pjevati uz muzički instrument, po imenu
instrumenta (lyra)
Grci su imali dvije vrste lirike (melike): individualnu popijevku (monodiju) i korsku.
Korska lirika bila je vrlo popularna.

FILOZOFIJA
- Prvi filozof – Pitagora, 6. st.pr.Kr.
- u početku je svrha bila objasniti postanak i bit svijeta, svijet u cjelini, s vremenom se filozofija
specificirala.

16
- Najstariji su grčki filozofi Tales, Anaksimandar i Anaksimen (miletska škola)
- Pitagora, Heraklit, Ksenofan, Parmenid, Zenon i Meliso
- Ta l e s - najstariji je poznati grčki filozof i uopće najstariji poznati grčki učenjak — astronom,
matematičar i fizičar. On je mnogo toga naučio na Orijentu, najviše u Egiptu, prema njemu voda je
osnovni element svega
- A n a k s i m a n d a r - autor je proznog spisa »O prirodi«
- A n a k s i m e n , autor proznog spisa »O prirodi«, tvrdio je da je osnovni element svega zrak

ARHITEKTURA
- Mikensko je doba dalo divne spomenike arhitekture
- poslijemikensko razdoblje ( trajalo 4 stoljeća) nije sačuvalo mnogo spomenika monumentalnog
graditeljstva
- grčki gradovi imali akropole, zidine,vodovode
- Sačuvani glineni modeli pružaju nam osnovnu predodžbu o kućama.
- Grčki hram, »kuća božja«, stan antropomorfnog božanstva, osnovni oblik mikenskog i trojanskog
megarona, pravokutne prostorije s predvorjem na ulaznoj strani
- Najstariji grčki hramovi:hram Artemide u Sparti i prvi Hereion, Herin hram na Samosu, oba iz 8 st.

SKULPTURA
- nakon Mikene skulptura je na grčkom tlu vrlo siromašna
- terakota statuete i figurice od bronce ili kosti i drugi sitni predmeti (10. st.)

17
- Sredinom 7. st. Grci. počinju izrađivati veće kipove, iz toga su doba prvi grčki izrazitiji reljefi
- Sitna plastika, poznata otprije, nadalje se izrađivala i usavršavala.
- 6. st.grčka skulptura punom jeku umjetničkog razvitka,potpuno se formirao arhajski stil
- vredniji reljefi spomenici primijenjene skulpture kojima su ukrašavani hramovi
- Klesari su ispunjali svojim radovima timpanon i prostor iznad arhitrava, dorski stil (niz metopa i
triglifa), jonski (reljefni neprekidni friz)
- mnogo arhajskih reljefa na nadgrobnim i votivnim pločama( najčešće likovi pokojnika, prikazi
raznoliki)
- Toreutika- podvrsta skulpture, toreuti obavljali poslove koje danas obavljaju zlatari, dekorateri metalnih
predmeta

KERAMIKA
- čest izvor arheološkog proučavanja
- sačuvane goleme količine antičkog keramičkog posuđa
- vaze tipa hydria, lekythos i kyliks sačuvala se jasna potvrda
- Od poznatih oblika najklasičniji su: pithos, amfora, krater, hidrija, oinochoe, skifos i lekythos
- Vaze ukrašene urezivanjem (incizija) ili urezivanjem i umetanjem raznobojne paste u ureze
(inkrustacija) reljefni ornamenti
- Kombiniraju se i razne tehnike dekoracije (npr., reljef i boja).

NUMIZMATIKA
- Metalni novac, kuje se od 7. st. pr. n. e.
- Liđani su prvi počeli kovati i upotrebljavati zlatni i srebrni novac (dali mu oblik, težinu i znak) (7.st.)
- Maloazijski su Grci prvi od svih Grka počeli kovati novac (dali novcu oblik kakav znamo danas)
- europski Grci kuju novac od 7.st.
- novac se kuje od elektrona, legure zlata i srebra, čistog zlata (Darijev zlatni darik), čistog srebra, bakar,
bronca
- Grčki je novac u većini od srebra.
- Novac je izvorni povijesni dokument prvoga reda, natpis (legenda), metal, model, dimenzije i težina od
velike su važnosti
- Najveća jedinica mjere za težinu bio je talent ( Eginski 36 kg, a eubejski 26,200 kg)
- Atenjani su prije Solona imali eginski sistem, a zatim, po Solonovoj reformi, eubejski računanja
vrijednosti
- Stater je naziv za zlatan novac (imao težinu srebrne didrahme, vrijednost približno 25 drahmi)

18
GRČKO-PERZIJSKI RATOVI

Izvori su za povijest grčko-perzijskih ratova: Herodot (najvažniji), Pindar, Eshil, Tukidid , Ksenofont,
Aristotel, Diodor, Plutarh, Kornelije Nepot
PERZIJA
U sjeverozapadnom Iranu živjeli su još prije prvoga tisućljeća pr. n. e. indoevropski Medi.Tijekom
drugog tisućljeća u Iranu su se etnički istodobno s Međanima razvijala razna indoevropska plemena od
kojih je nastao perzijski narod
U šestom stoljeću udružila su se neka perzijska plemena pod vodstvom Ahemenesa, poglavice plemena
Pasargada, i osnovala teritorijalnu zajednicu iz koje je nastala perzijska država.. Kira I naslijedio je
Kambiz I, a njega sin Kir II, osnivač perzijskog carstva .
Kir II, nazvan Veliki, ujedinio je perzijska plemena, poveo ih u borbu za oslobođenje od Međana, zauzeo
Ekbatanu, zarobio Kiaksara, osvojio Mediju i njezine posjede, prešao Halis, osvojio Lidiju, 539. bez
borbe je s vojskom ušao u Babilon, a 529. poginuo u borbi sa Skitima negdje na Kavkazu
Kirov sin i nasljednik Kambiz II (528—522) osvojio je sjeverni Egipat
nasljednik Darije I podijelio je carstvo na satrapije (njih 20) , uređivao državu u svakom pogledu i
izvodio vojne pohode.
Bio je u opticaju dareik, zlatni Darijev novac. Sve je služilo »kralju zemalja svih naroda«
Maloazijski su Grci dolaskom Perzijanaca samo promijenili gospodara, Perzijski im je car dao
autonomiju kakvu su imali pod Liđanima. U grčkim maloazijskim gradovima u to vrijeme većinom su
vladali tirani

DARIJEV POHOD NA SKITE I JONSKI USTANAK

Darije je s velikom vojskom 513. krenuo u Europu.
krenuo je prema sjeveru, preko današnje Besarabije. Skitisu se povlačili ostavljajući opustošenu zemlju i
zasute bunare. Darijeva je ekspedicija propala.
Nakon Darijeva neuspjela pohoda na Skite maloazijski Grci počeli su se sistematski spremati na borbu za
oslobođenje od perzijskog jarma - Jonski ustanak
Herodot pripisuje organizaciju jonsikog ustanka Histijeju, bivšem miletskom tiraninu i Aristagori,
miletskom tiraninu.
Godine 499. prvaci jonskih gradova u Maloj Aziji digli su se na ustanak za oslobođenje. Pridružili su im
se neki maloazijski Eoljani. U pobunjenim gradovima ukinuta je tiranida,uvedena demokracija.
Aristagora je zatražio pomoć od Sparte, Atene i nekih drugih gradova evropske Grčke. Spartanci se nisu
odazvali. Atenjani su obećali i poslali dvadeset lađa, Eretrijci pet. Te su lađe, piše Herodot, bile početak
nevolja za Grke.Nema dovoljno podataka o jonskom ustanku. Herodot polaže na ulogu protjeranog
atenskog tiranina Hipije koji je navodno bio u službi Perzijanaca.
Borbe trajale približno 5 godina (499—494).
Milet je spaljen, a Milećani odvedeni u Babiloniju. Ustanak je ugušen. Perzijanci su regulirali odnose s
maloazijskim Grcima: oslobodili su ih ¡tirana, dopustili im da i dalje imaju demokratski poredak i
odmjerili im porez. Mnogo toga ostalo po starom.

19
GRCKO-PERZIJSKI RAT U EUROPI
492. god golema perzijska vojska pod zapovjedništvom Darijeva zeta Mardonija prebacila se iz Azije
preko Helesponta na tračku obalu. Čitava je ekspedicija propala. Brodovlje je nastradalo od nevremena
kod rta Atosa. Na početku 490. Darije je slao poslanike po Grčkoj »da ištu zemlje i vode«, da simbo-
lički pokažu svoju pokornost. Atenjani i Spartanci pobili su kraljeve poslanike.
U proljeće 490. krenula je s obala istočnog Mediterana velika perzijska mornarica s vojskom u Egejsko
more prema Samu pa do Eubeje.Perzijanci popalili Eretriju.
490.bitka na Maratonskom polju
Perzijance na Maraton dovodi Grk Hipija, Pizistratov sin. Grci pod Miltijadovim vodstvom pobjeđuju,
Darije umire 486, naslijedio ga je sin Kserkso, dovršio pripreme započete od oca, ugušio ustanak
Egipćana .(484—483) i krenuo na Grke.
Oluja srušila dva mosta koja je Kserkso dao sagraditi na Helespontu za prijelaz vojske u Europu
Sagrađeni su novi mostovi, pontoni na lađama, preko kojih je u proljeću 480. Kserkso prebacio vojsku na
europsku obalu. Kserkso je na Grčku poveo najviše 180 000 vojnika i oko 800 brodova (Herodot
preuveličava, navodi nekoliko milijuna).
U Ateni dvije struje, Temistoklo (mornarica) i Aristid (kopnena vojska), temistoklo pobjeđuje i daje
izgraditi trijere (do 480. god. njih 180), bitni prihodi u srebru iz laurijskih rudnika
Aristid je ostracizmom poslan u progonstvo.
Godine 481. sastali su se na Istmu kod Korinta predstavnici trideset i jednog grada i odlučili da udruže
snage i zajednički brane Grčku, nastao Svegrčki savez na čelu sa Spartom

B i t k a k o d Te r m o p i l a
Sredinom ljeta 480. vodila se bitka na Termopilama.
Glavni su junaci Termopila Spartanci s kraljem Leonidom na čelu (300 Spartanaca)
Zadržavajući neprijatelja, omogućili su da se stanovništvo Atene evakuira
Bitka kod Artemizija
Grčka je mornarica pod zapovjedništvom Spartanca Euribijada (271 trijera) dočekala perzijsku kod
Artemizija, sjevernog rta Eubeje, prema Herodotu vođena istodobno s Termopilima
Bitka kod Salamine.
U rujnu 480. Perzijanci su ušli u Atenu, spalili i opustošili Akropolu
Stanovništvo Atene dotad se. sklonilo na Salaminu, Eginu i u Troizenu.
Krajem rujna 480. pomorska bitka kod otoka Salamine.
Temistoklo je zaslužan što su Atenjani na vrijeme sagradili novo brodovlje
Na uskom prostoru Grci brzim brodovima slomili perzijsku flotu
PLATEJA I MIKALE
U kolovozu 479.g.pr.n.e. se Peloponežani pod vodstvom Spartanca Pauzanija na kraju sukobiše s
Mardonijem pokraj grada Plateje, Pauzanije izvoljeva pobjedu, a u bitci umire i sam Mardonije
Po predaji baš na dan platejske bitke Grci su potukli neprijatelja na maloazijskoj obali kod rta Mikale

ATENSKA HEGEMONIJA I PELOPONESKI RATOVI

ATENSKA PENTEKONTAETIJA
pedesetogodišnji period između grčko-perzijskih i peloponeskih ratova, Atenska prevlast na Egejskom
moru, ekonomski ojačali, unaprijedili svoj društveni život, demokracija, visok kulturni uspon

20
PRIJE PERIKLA
Atenjani su počeli obnavljati porušeni grad, podigli nove zidine oko cijeloga grada, utvrdili luku Pirej
Delsko-atički savez
478. mnogi grčki gradovi na maloazijskoj, tračkoj obali i na Egejskim otocima sklopili su s Atenom
pomorski vojni savez, svrha - zajednička obrana od Perzijanaca. Zajednička mornarica - svake godine
plaćaju određeni doprinos za izgradnju brodova, vrhovni zapovjednik Atenjanin Aristid, glavni
organizator saveza sa sjedištem na otoku Delu. Postepeno su Atenjani postali gospodari svojih saveznika,
bili na čelu svih važnih funkcija saveza. Delsko-atički savez trajao je blizu pedeset godina ,sve promjene
išle su u prilog Atenjanima. 454. Atenjani su prenijeli blagajnu saveza s Dela u Atenu. Koristeći se
savezom Atena je zadobila vrhovnu vlast na Egejskom moru, dobila hegemoniju.
Temistoklo, heroj salaminske bitke, a zaslužan u radu na obnovi grada, ostraciziran 472.
Kimon, Miltijadov sin, na Atenjane utjecao da postanu profesionalni vojnici, održavao političke veze sa
spartanskim oligarsima, radio protiv atenskog demokratskog poretka.
Godine 464, potres na Peloponezu, mesenski heloti pobunili su se protiv Spartanaca, treći mesenski rat
atenski demokrati izvršili reformu državnog ustava. Areopagu oduzete su važne kompetencije
Kimon prognan ostracizmom kao prijatelj Lakedemonjana a neprijatelj atenskog demosa
Atenjani su 449. zaključili u Suzi s Perzijancima mir, nazvan »Kalijinim mirom«, po imenu atenskog
opunomoćenika Kalije koji ga je zaključio. perzijski se car odrekao pretenzija na Egejskom moru i
obećao slobodu svima Grcima koji stanuju na zapadnoj obali Male Azije, na Helespontu i Propontidi.
Atenjani su obećali da neće napadati perzijske zemlje a Perzijanci da neće dolaziti s brodovima u
Egejsko more.
Atenjani su tada ratovali na Balkanu i na Egejskim otocima s članovima Peloponeskog saveza
(Korintom, Epidaurom, Eginom i Spartom), s Beoćanima i drugim nekim suparnicima
Sa Spartancima su napokon zaključili «tridesetogodišnji mir« (446)

PERIKLOVO DOBA
Nakon Efijaltove smrti vođa atenskih demokrata postao je Periklo, odličan ratnik i državnik, blistav
govornik, 443.- 429. biran za stratega. Periklo je u toj epohi izveo divan ekonomski, društveni i kulturni
program, vanjskom politikom osigurao Atenjanima prvo mjesto među Grcima.
Ustav je postao još povoljniji za narod; oduzeo areopagu neka prava, građane naveo da uzmu vlast na
moru; uveo je mistoforiju - primanje plaće za obavljanje državne službe. U Periklovo doba atenska je
demokracija bila najrazvijenija, bila blagodat za manjinu.
Problem zemljoposjeda, Atenjani riješili osnivanjem naseobina i kleruhija (naseobine kojih su stanovnici
zadržali atensko građansko pravo i bili ovisni o metropoli).
U Periklovo doba Delsko-atički savez pretvorio se u atenski imperij, Atena prva sila na Egejskom moru
Atenjani su tada postigli visok stupanj ekonomskog razvitka (trošeći novac iz zajedničke blagajne)
razvili obrt, pomorstvo i trgovinu, veliki prihodi iz laurijskih rudnika srebra
Periklo podigao važne građevine za vojnu i civilnu upotrebu i velebne kultne spomenike (s Fidijom na
čelu, najslavnija ličnost Periklove Atene )
najznamenitiji atenski spomenici Periklova doba podignuti su na Akropoli
447. - 442. arhitekti Iktin i Kalikrat podigli Partenon, najsavršeniji spomenik grčke arhitekture, slavan je
osobito po plastičnoj dekoraciji, koju je izveo Fidija i njegovi suradnici, i po Fidijinu kipu Atene
Partenos koji je tu bio postavljen.
Na svim javnim radovima radili Atenski građani kao dio Periklovih reformi
Književnost, arhitektura, likovne umjetnosti dosežu vrhunac.

21
PELOPONESKI RAT - Godine 431. i rat između Atene i država Peloponeskog saveza.
Na strani Atene borili su se članovi Delsko-atičkog saveza i mnogi drugi grčki gradovi (Plateja,
gradovi Lokride i Akarnanije, neki tesalski gradovi, Korkira i drugi). Indirektnu pomoć pružili
nekiki južnoitalski i sicilski gradovi.
Na drugoj strani bili su svi peloponeski gradovi osim Arga i gradova Ahaje, korintske naseobine
u srednjoj Grčkoj (Ambrakija Megara, gradovi Beocije, osim Plateje, istočna Lokrida; na Siciliji
Sirakuza.
Prvi dio rata trajao je deset godina (431—421) i završio kompromisnim mirom (421)
mir narušen, rat se opet vodio od 415. do 404. i završio porazom Atene a uspostavljanjem
spartanske hegemonije.
Mnogo je uzroka peloponeskom ratu:
- Gradovi Peloponeskog saveza borili su se s Atenom za zemlje, tržišta i nametanje političkih
sistema, glavni je uzrok tom ratu bio veliki procvat Atene i strah Peloponežana da njihov savez,
pod vodstvom Sparte, ne izgubi prednost
- Atena je bila demokratski polis, Sparta aristokratskooligarhijski
- Sparta je iskoristila nezadovoljstvo članova Delsko-atičkog saveza prema kojima su Atenjani
bili nepravedni, jedan od glavnih uzroka je bio trgovačka konkurencija
- Atenjani su postigli trgovački monopol na Egejskom moru, na Propontidi i Pontu,
- Korinćani teško podnosili atenske brodove na istoku, u Korintskom zalivu, u sicilskim i
epirskim lukama i na Korkiri, području njihova utjecaja.
- Korinćani su dvaput pokušali (435. i 433) iskrcati svoje koloniste u Epidamnu, korkirskoj
naseobini
432. god. članovi Peloponeskog saveza, na zahtjev Megare i Korinta, odlučili su da se
Atenjanima objavi rat. Prvi dio peloponeskog rata vodio se u Atici i na Peloponezu. Atiku su
Peloponežani pustošili pod vodstvom spartanskog kralja Arhidama. Periklo je, za uzvrat,
brodovljem slao atensku vojsku na Peloponez.
Druge godine rata (430) u Pireju i u Ateni harala je kuga koja je uništila trećinu atenskog
stanovništva (umire i Periklo 429. god). Na vlast dolazi Kleon, dobar rodoljub, hrabar vojnik i
stručnjak za financijska pitanja,tražio napadački rat.
Nasuprot Kleonu je Nikija (Nikias), vođa oligarhijski raspoloženih zemljoposjednika, kojima su
u ratu opustošena imanja i zbog toga bili za 'kompromis i mir s Peloponežanima.
Do 421. rat se vodio promjenljivom srećom, I Spartanci i Atenjani bili su željni mira.
Za mirom su vapili atički seljaci, čije su zemlje bile opustošene.
U proljeće 421. zaključen je između Atene i Sparte mir na trideset godina, poznat kao »Nikijin
mir«, Nikija zaključio u ime Atenjana. Po tom miru obje su strane priznale status quo iz 431.
(početak rata). Atena i Sparta su se obvezale da će vratiti zauzete posjede i zarobljenike
Korint, Megara, Elida i Teba nisu ga priznale jer u mirovnom ugovoru nisu bili uzeti u obzir
njihovi interesi.
Ni Atena ni Sparta nisu lojalno izvršavale obveze iz mirovnog ugovora.
U Ateni i u drugim gradovima vodile su se unutrašnje političke borbe.

22
- Alkibijad - (451—404), atenski aristokrata, nećak Periklov, najprije je nastupao kao ekstremni
demokrata i neprijatelj Spartanaca. Godine 415. bio je na čelu mladih atenskih avanturista koji su
odlučili da se pođe u vojni pohod na Siciliju.
U proljeće 415. krenula je atenska mornarica pod zapovjedništvom Alkibijada, Nikije i Lamaha
na Siciliju pod izlikom da se pritekne u pomoć gradu Segesti, koji je bio napadnut od Selinunćana
i Sirakužana, a zapravo da se zauzme Sirakuza i osiguraju atenske trgovačke pozicije na Siciliji
Atenjani pod vodstvom drugih stratega napali Sirakuzu (414). Sirakužani dobivaju pojačanje od
Sparte i Korinta, žestoko porazili Atenjane. Spartanci su pod zapovjedništvom kralja Agisa
zauzeli atičko utvrđenje Dekeleju, onemogućivali Atenjanima opskrbu. Spartanci su sistematski
radili da sruše atensku hegemoniju. Pomogli su mnogobrojnim gradovima (na Eubeji, Lezbu,
Hiju, u Maloj Aziji) da istupe iz Delsko-atičkog saveza (413—412). Ljeti 412. sklopili su savez s
perzijskim carem Darijem i priznali mu vlast nad grčkim gradovima u Maloj Aziji.
Darije obećao vojničku i novčanu pomoć, Alkibijad pregovara i sa Perzijancima i Atenjanima.
U Ateni su pristaše oligarhije pripremale politički prevrat, ukinuli demokratski ustav, a
uspostavili novi ustav. Izvršnu vlast u državi imalo je vijeće od četiri stotine bogatih građana,
nova skupština od pet tisuća bogatijih građana. »Vijeće 400« vladalo je u Ateni četiri mjeseca
Iz »vijeća 400« odijelila se jedna skupina s Teramenom (Theramenes) na čelu i pridružila
demokratama.
Buknuo je građanski rat u kojem su pobijedile demokrate i srušen režim »vijeća 400«.
Narod je u skupštini izglasao novi — Teramenov — nosilac vlasti u državi postala
»skupština 5 000«. U jesen 411. rat se prenio na Helespont, Atenjani uništili su veći dio
spartanske mornarice i postigli premoć. Sparta je nudila mir. Atena ga nije prihvatila;
ponovo uspostavljen stari demokratski poredak iz Periklova doba.
- osiguran dovoz žita iz Ponta i spas Atene od gladi ( Alkibijad najzaslužniji)
- prilike se mijenjaju na štetu Atenjana, spartanski zapovjednik mornarice Lisandar počeo
Atenjanima nanositi poraze
- 406. kada su kod Arginuskih otoka, uz eolsku obalu, Atenjani porazili spartansku mornaricu
Sparta ponovo nudi mir, Atenjani su opet ponudu odbili, greška zbog koje će izgubili rat.
Spartanci su 405. imali novu mornaricu opremljenu perzijskim novcem. Krajem 405. Sparta
uništila atensku mornaricu. 404. izgladnjela Atena prisiljena na kapitulaciju.
Atenjani su bili prisiljeni srušiti sve utvrde u Pireju i zidine između Pireja i grada, predati
preostalo brodovlje, morali su se odreći svih posjeda izvan Atike, primiti u grad prognane
oligarhe i učlaniti se u Peloponeski savez.
Atenski su oligarsi iskoristili teške prilike svog grada i u njemu zavladali.
»Tridesetorica« su samovoljno vladali, terorizirali demokrate pa su ih povjesničari s pravom
nazvali tiranima.
imenovali su vijeće od pet stotina aristokrata i dali mu velike sudske ovlasti, izvršili su reformu
administracije, priznali su puna građanska prava samo privilegiranoj grupi od tri tisuće građana
Diktatura tridesetorice trajala je samo nekoliko mjeseci.
U jesen 403. završio je taj građanski rat, Atenjani su opet uspostavili svoj stari demokratski
sustav.

23
HELENIKA DO 338. OSVRT NA ROBOVLASNIŠTVO

HEGEMONIJA SPARTE I HEGEMONIJA TEBE

404.- Kapitulacija Atene, raspao se DELSKO-ATIČKI SAVEZ, srušena je atenska hegemonija.

LISANDRO- slavili ga mnogi gradovi jer ih je oslobodio od Atenjana, no ubrzo dobili nove
gospodare. Maloazijski Grci, bivši atenski saveznici, potpali su, pristankom Spartanaca, pod
perzijsku vlast.
Spartanci su Grcima nametali svoju volju.
Sparta odžala svoju hegemoniju 25 godina ( 404.-379.), Grci se žestoko borili protiv toga.
Grci u Kirovoj anabazi- 401. Kir Mlađi carski namjesnik u Maloj Aziji krenuo je protiv svog
brata Artakserksa II.,perzijskog cara da ga zbaci s prijestolja i sam zavlada.
Bitka kod Kunakse- bitka između Kirove i Artakserksove vojske
Kir poginuo u tom pohodu te njegovi vojnici prešli na Artakserksovu stranu.
TISAFERNO-pozvao zapovjednike grčkih plaćenika na pregovore te ih na prevaru pohvatao i
pogubio. KSENOFONT-izabran za vođu grčkih vojnika. Povlačenje preživjelih Grka preko
Armenije u Trapezunt na Crnom moru. Tako stigli kućama.
Perzijanci su 400.napali maloazijske Grke.. odnjacSpartanci poslali pomoć sunarodnjacima.Grci
potisnuli Perzijance. Perzijanci sklopili savez protiv Sparte.
Korintski rat 395.-387.- međugrčki i grčko-perzijski obračuni. Sve završilo carskim mirom.
ANTALKIDA-387. na dvoru u Suzi zaključio mir između Grka i prezijskog cara, priznata vlast
perzijsko caru vlast nad grčkim gradovima u Maloj Aziji, a ostali grčki gradovi su postali
aitonomni. 378.-osnovan Drugi pomorski savez, osnovali ga Atenjani, svim savezničkim
gradovima bila garantirana sloboda i autonomija, nikome nisu smjeli nametnuti ni foros, ni vojne
posade. Drugi atenski savez-osnovan radi obrane od spartanske hegemonije.

HEGEMONIJA TEBE
Dolazi do osamostaljenja desetak gradova-država-TEBA najznačajnija
447.-osnovan savez BEOĆANA kojemu su pristupili svi beotski gradovi.
BEOCIJA-podijeljena na 11 oblasti, imala svaka oblast 1000 pješaka i 100 konjanika, imali svoju
skupštinu, u Peloponeskom ratu se borili protiv Atenjana. 382.-zauzeta Teba od strane
Spartanaca, no ubrzo ih porazili. EPAMINONDA-tebanski aristokrt, 371. postao beotarh, bio prvi
državnik Tebe. Rodoljub, čestit vojnik, bezobrazan prema interesima drugih gradova. Izveo 4
pohoda na Peloponez. On je 362. provalio na Peloponez s tebanskom vojskom.. U bitci pobijedili
Tebanci. Tu je on poginuo i zbog toga je zaključen mir i vojska se povukla s Peloponeza, kraj
tebanske hegemonije.
PELOPIDA-mlađi Epaminondin drug, istjerao spartansku vojsku iz Kadmeje 379.god.
Pobjedom nad Spartancima srušena hegemonija. Raspušten Peloponeski savez.
SICILSKI GRCI- naseobine na Siciliji od 8.-6.st. razvile se u samostalne gradove-države.
Međusobne borbe GELON-zauzeo Sirakuzu, naslijedio ga brat HIJERON-koji je postao tiranin,
sposoban ratnik, ratovao s Etrušćenima, a i sa Grcima, unaprijedio je svoj grad. BITKA KOD
HIMERE-480.-rat sicilijskih Grka protiv Kartažana, poraz Kartage. DIONIZIJE-sin
Hermokratov, odličan vojnik i političar, stekao povjerenje građana, unaprijedio je sirakušku
strategiju, sagradio brodove, koristio se plaćeničkom vojskom, njegova vojska ratovala s
Kartažanima na Siciliji. 392. Dionizije pobijedio Kartagu. Postao je gospodar svih sicilskih
Grka.391.-udario na grčke gradove u južnoj Italiji,srušio Region i pokorio ostale gradove.

24
Osnovao Pharos 384., te Issu, Tragurion i Epetion. Ratovao s Etrušćanima i s Korzikom. Dobio
razne dijelove u Jadranskom, Tirenskom i Jonskom moru. U njegovo doba Sirakuza bila
demokratska država. Ubirao porez od imućnih građana. Pokorenim gradovima nametnuo danak.
Obrazovan, okupljao filozofe ( Platon, Filist, Timotej...). Oslobodio mnogo robova na Sirakuzi.

GRCI I ILIRI NA OBALI JADRANA

ILIRI-pleme na epirskom primorju
Sjeverno od krke živjeli Liburni i Histri. 384.-osnovan Pharos. Ostale kolonije su Issa, Tragurion
i Epetion.
ROBOVI- privredni i društveni činilac u antičkih Grka. U Homerovo doba robovlasništvo je
imalo svoje osobnosti, a u prethistorijsko doba pokoreni stanovnici su prisiljeni da obrađuju
zemlju kao robovi. U Gortinskom zakoniku regulirana je prodaja robova na tržištu. U 7.st. u
Ateni robovlasništvo je imalo privrednu i društvenu ulogu. Solon je riješio problem prodavanja
građana u ropstvo zbog duga.. U atenskim privatnim poduzećima radilo je mnogo robova. Robovi
u vlasništvu i službi pojedninca obavljali su razne poslove-obrađivali zemlju, čuvali stoku, kao
obrtnici... Rob je mogao dobiti slobodu-otkupom(rodbina ih otkupljivala u Homerovo doba).

KNJIŽEVNOST (DRAMA)
TRAGEDIJA-starogrčka drama, kazališna radnja, nastala od narodnih igara u čast Dioniza, boga
vina. Igrači se odjevali u jarčevu kožu (tragoi-jarac). Ditiramb-početna forma tragedije. Klasičnu
formu tragedija dobila u Ateni, u 6.st. Tri genijalna pjesnika u 5.st.-Eshil, Sofoklo i Europid-
tragedijama postigli slavu. ESHIL-uveo 2.glumca. Napisao je približno osam-deset drama, od
toga sačuvano 7 tragedija.SOFOKLO-iz Kolona, uveo je u tragediju 3.glumca, pojačao je dijalog
i doveo ovu umjetnost do savršenstva. Napisao 123 drame. Sačuvano 7 tragedija. EURIPID-
Salaminjanin, napisao približno 92 drame. Sačuvano 19, od toga 18 tragedija i 1 satirska igra.
KOMEDIJA- lakrdijaši u raznim grčkim krajevima zabavljali narod šaljivim nastupima. Oko
570. pjesnik Suzarion u Megari dao tome književnu formu. Šaljive komade pisali Sofron i sin mu
Ksenarh. U 5.stoljeću u Ateni cvala stara komedija koja je po formi bila bliska tragediji.
Komediografi- Hionid, Magnes, Krates,Eupolis. ARISTOFAN-GLAVNI PREDSTAVNIK grčke
komedije, napisao 44 komedije, sačuvano 11.
MENANDAR-Atenjanin, glavni predstavnik nove antičke komedije, više od 100 komedija,
nijedna nije potpuno sačuvana.
FILOZOFIJA- ELEATI- KSENOFAN-pjesnik i filozof, osnovao filozofsku školu u
Eleji.PARMENID-autor filozofskog alegorijskog spjeva O prirodi. ZENON-poznat po svojim
terotiziranjima o suprotnostima u vremenu, prostoru i kretanju. Ostali- Meliso, Epiharmo,
Leukip, Demokrit- napisao mnoga djela iz područja etike, estetike, fizike, matematike, glazbe i
filologije. Učio je kako se sve sastoji od atoma i praznine, kako su atomi vječni i nepromjenjivi.
SOFISTI-to su najstariji filozofi i učeni ljudi. To su Protagora, Gorgija i drugi demokrati. Mlađi
sofisti su jako zaostajali za starijima.PROTAGORA-čovjek je mjerilo stvari. Gorgija-veliki
državni skeptik.
SOKRAT-najpoznatiji filizof, nije ništa napisao, njegovo nam učenje poznato iz Platonovih
spisa. Osuđen na smrt jer nije poznavao državne bogove i uvodio nova božanstva.
Krajem 5.st.-grčka se filozofija naglo razvila.
PLATON-Sokratov učenik, predstavnik grčke idealističke škole. Sklon je Pitagorejcima.
Predavao u svojoj školi-Akademija. Sačuvano mnogo spisa. Platonova pisma, definicije i
epigrami. Osobnosr u njegovoj filozofiji je objektivni idealizam. Sklon je aristokraciji.

25
ARISTOTEL- Platonov učenik, učitelj Aleksandra Velikog, osnovao atensku Likeju. Aristotelovi
spisi-logički spisi,prirodoznanstveni spisi, etički i politički spisi. Osnivač logike i teorije
književnosti.
RETORIKA- Stari Grci imali jeko puno dobrih govornika. Poznat je Nestor. Sofisti su bili
retori( Gorgija).
IZOKRAT- osnivač retorske škole, osnove gramatike i filologije. Proslavio se znamenitim
govorima, osobito Panegirikom. Sačuvano nekoliko njegovih djela.
DEMOSTEN- dugogodišnjim vježbanjem se usavršio u retorici. Bio je veliki rodoljub
ARHITEKTURA- u početku 5.st. nastavlja se grčka graditeljska aktivnost.. Nakon perzijskih
ratova Atenjani su podigli dorski tezaur u Delfima. Oko 470.godine sagrađena u dva hrama bogu
Zeusu, onaj u Akragusu je najveći. Drauga polovica 5.stoljeća zlatno je doba grčke arhitekture.
Atenjani su sagradili Partenon i Erehteon te mali hram Nike i Propileje. PARTENON-najpoznatiji
atenski spomenik. U dorskom stilu. Mnogo umjetničkih radova koje je ukrasio Fidija.
EREHTEON- vrlo komplicirana građevina u jonskom stilu. Izgradio ga je arhitekt Filoklo.
U 4.stoljeću arhitekti su počeli graditi u korintskom stilu, no nisu napustili ostale stilove. Bilo je i
kombinacije stilova. Grade se novi hramovi. Prva kamena kazališta. Značajan je Asklepijev hram,
te Zeusov i Atenin. Poznat je i Mauzolej.
KAZALIŠTE- grade se u 4.st. (kameni). Jedno od najstarijih nalazi se u Sirakuzi u doba
Dionizija Starijeg.. Najljepše i najbolje očuvano je ono u Epidauru na Peloponezu. Kazalište ima
tri glavna dijela-gledalište, pozornica i orkestra.
SKULPTURA- u 5. stoljeću.-doba zlatne klasične umjetnosti. Najznačajniji kipari su
Kalamis,Likios Pitagoras, Agorakritos... Najveći među njima je Fidija. DISKOBOLOSa-bacač
diska. POLIKLET-izradio je Herin kip. Popularna mi je Amazonka. Glasovit je njegov Doriforos.
FIDIJA-5.ST., NAJZNAČAJNIJI GRČKI KIPAR,nema sačuvanih spamenika. Njegovo ime uz
najbolje atenske i grčke skulpture. U 4.st. poznata su tri velika skulptora- Skopas, Praksitel i
Lizip. Sva djela skoro izgubljena. Po uzoru na njih izrađene mnoge rimske kopije. Klešu pročelja
na hramovima, rade po naruđbi hramove. Vrlo su originalni i plodni.
SLIKARSTVO- najstarije su freske kretsko-mikenskog doba. U 7.st. veliki napredak u
slikarstvu, nema sačuvanih spomenika koji su zančajni. Arhajski stil najsačuvaniji. U 5. st.
Djeluje kipar Polignot, on ukrašava hramove freskama. Prema predaji najveći grčki slikar bio je
Apelles.
KERAMIKA- u 5.st. Atenjani su nastavili usavršavati proizvodnju vaza s crnim figurama. U
prvoj skupini su vaze arhajskog stila ( 520.-460.), druga skupina je slobodni stil (460.-
400.)Rijetki su potpisi slikara. U 5.st. dekoracija sa crvenim figurama.
NUMIZMATIKA- Grci su u 7. i 6. st. Sve bolje i bolje kovali novac. DAREIK-u 5.st.
najvrjedniji grčki novac, zlatnik. Na starijem novcu su oslikani likovi bogova. Najrširenija je bila
atenska tetredrahma. Atenjani su 407. počeli kovati zlatni novac zbog ratnih prilika. Filip II. Je
svojim zlatnim stataterom potisnuo grčki novac.

MAKEDONIJA
Makedonci su vrlo mlad narod, indoeuropljani. Oni su prije 5.st.pr. Kr. osnovali teritorijalnu i
političku zajednicu. Savez Donje Makedonije, Gornje Makedonije te Istočne Makedonije. Donja
Makedonija bila je Makedonija u užem smislu. PERDIKA- osnivač i prvi kralj makedonske
države. Povijest Makedonijenije dovoljno poznata. Povijesni poatci počinju s Amintom I., a
njegov nasljednik bio je Aleksandar I. Aleksandra je nasljedio sin Perdika II.

26
FILIP II. - sin Aminte i Euridike, rodio se oko 382., nakon smrti brata Perdike počeo vladati
Makedonijom. Stekao je povjerenje naroda. Odbio napade Ilira i Tračana. Obnovio je i
modrnizirao vojsku. Unaprijedio je grad Krnide i nazvao ga svojim imenom Filipi.
356.-rat između Fočana i Beoćana ( sveti rat). Fočane pomagali Atenjani, Spartanci, a Beoćani
Tesalci. Rat je trajao 9 godina. U to vrijeme Filip je osvajao i na sjeveru, ratovao u Trakiji, na
egejskom primorju, svladao je Fočane. Atenjani mu pružili najveći otpor. On im je oduzeo
Amfipolis i ugrozio tako njihove interese. Atenjani su bili jaki na moru ali ih je Filip
podcjenjivao. Tako je 346. sklopio s njima mir. 339. napao Tračane. Demosten vodio žestoke
borbe protiv Filipa. Demosten je bio atenski rodoljub. Nije uspio pobjediti Filipa. Krenuo na
Beociju i na Atiku. Bitka kod Heroneje u kolovozu 338.-grčka vojska poražena. Sklopio mir s
Grcima Peloponeski gradovi priznali Filipovu vlast. Oduzeo Spartancima sve zemlje osim
Lakonije. Posalo je svoju vojsku 336. na Malu Aziju. Iste godine je ubijen od svojih protivnika u
Makedoniji.

ALEKSANDAR VELIKI
SIN I NASLJEDNIK FILIPA II. Osvojio je Perzijsko carstvo i otvorio novo doba u povijesti-
HELENIZAM.
Aleksandar se rodio 23. srpnja 356. u Peli. Majka mu je Olimpijada. Učitelj mu je bio Aristotel.
Nakon očeve smrti imao samo 20 godina. Svoju je vlast nametnuo Tesalcima. Prodro je na
Peloponez. Pozvao grke neka krenu s njim na Perziju, Grci pristali. 335. Izveo pohod na Tračane
i Ilire. Zatim se obračunao s Tebancima. 336. na prijestolje došao Darije III. Kojega je
Aleksandar pobijedio. Darije je imao ogromnu i jaku vojsku. 337. veliki uspjesi u Maloj Aziji.
Zauzeo bez muke Lidiju. Darije s vojskom pričekao Aleksandra na granici Sirije i Male Azije.
BITKA KOD ISA-studeni 333.- Aleksandar pobjedio i zarobio Darijevu majku i kćeri. Osvoji je
Diriju, Feniciju i Palestinu. Egipćani ga dočekali kao oslaoboditelje te ga nazvali sinom boga
Amona. 331. osnovao je grad Aleksandriju. Perzijska mornarica ušla u sastav Aleksandrove. 331.
napad na Rgipat.
BITKA KOD GAUGAMELE- bitka s darijevom vojskom. Poraz Darija. Suza je osvojena u
prosincu 331. Od 330-327.-osvojio je perzijske dijelove. Imao protivnika u Makedoniji. 327. je
krenuo na Indiju. 324. priredio je svadbu Makedonaca i Perzijanki.. On je bio oženjen u Iranu
lijepom Roksanom. Pridružio joj dvije Perzijanke. Umro je 323. na vrhuncu svoje slave. Iznenada
je obolio i umro 13.lipnja 323.u Babilonu u 33. godini i 13. godini vladanja.
Bio je lijep, snažan ,pametan i obrazovan. Od oca dobio dobru vojsku. U 10 godina osvoji
teritorij od Sredozemnog mora do Inda. Vratio je demokraciju. Imao uza sebe 7 glavnih
tjelohranitelja. Osnovao je 70 gradova.

GRCI I MAKEDONCI NA BALKANU

Aleksandar je polazeći na Istok ostavio svoga namjesnika Antipatra kao vrhovnog u zemlji.
Aleksandar je jako cijenio Atenu jer je bila jako sila. Nakon njegove smrti svi su se digli kako bi
vratili svoje teritorijie a najviše Grci. Tada su Atenjani pozvali sve Grke na oslobodilačku akciju.
Gotovo se svi odazvali osim Spartanaca.
Lamijski rat-323.-322.-Grci izgubili i molili za mir.
- helenistički Egipat je bio vojno-birokratska centralistička monarhija
- faraoni – proglašavali su se bogovima, uz ime se dodaje naslov „theos“ (bog)

27
- helenistički se Egipat dijelio na agrarne oblasti – nome, koji se dijele na manje jedinice –
tope (mjesto), a one se dijele na seoska područja – kome (selo)
- Aleksandrija, Naukratis i Ptolemais – nisu bili u sastavu noma
- Memfis – privilegiran
- Kralj je dio zemlje ustupao svećenstvu (hramovima), velikašima, vojnicima
- Zemlju obrađuju domaći slobodni i poluslobodni seljaci i robovi
- Slobodni težaci su obrađivali zemlju pod uvjetom da kralju daju dogovoreni dio ljetine te
prihode u novcu i naturi
- Helenistička je država rukovodila agrotehničkim i hidrotehničkim radovima (kod Nila)
- Melioriralo se zemljište (npr. Fajum), stvaraju se nove obradive površine
- Maksimalan porezi privatnicima (za vrijeme Ptolomejevića)
- Posebna se pažnja posvećuje vinogradarstvu i maslinarstvu

- Obrt vrlo razvijen, drvodjelci, kovači, zlatari, tekstilci, kožari i dr. rade u dvorskim i
privatnim radionicama za domaće potrebe i za izvoz
- Koristila se slobodna i robovska snaga
- Kraljevski dvor ima monopol nad svim što je bilo isplativije (rudnici, izrada tkanina..)
- Razvijena je bila trgovina i novčana privreda
- Ptolomeidi su kovali zlatni, srebrni i bakreni novac
- Posluju novčari, razvija se svojevrsno bankarstvo
- Razvio se trgovački promet kopnom i morem, koji je dosezao do Nubije i Etiopije, Arabije i
Indije
- Ekonomski i porezni sustav je bio bješto organiziran
- Razvija se robovlasništvo, sve je više robova
- Diferencijacija slojeva – podjela na vladajuću klasu i na radni narod
- Osim robova izrabljuje se i slobodan te poluslobodan narod, često izbijaju ustanci, seljaci su
često bježali sa zemlje veleposjednika

- Aleksandrija – osnovao ju je Aleksandar Veliki 331. g.pr.Kr., na obali Sredozemnog mora.

To je bilo veliko privredno, administrativno i kulturno središte, okruženo zidinama. Grad je
izgrađen po propisima helenističke urbanistike. Jedan dio grada je zauzimao je kraljevski
dvor – kompleks veličanstvenih kraljevskih zgrada među kojima je i Museion (akademija
znanosti u kojoj su živjeli i radili književnici, filozofi, učenjaci i drugi kulturni ljudi koji su se
osobito istakli
- Na istaknutom mjestu nalazila se grobnica Aleksandra Velikog, a pokraj nje grobnica
Ptolomeja. Luka je bila spojena nasipom s otokom Farom, na kojem je 280.g.pr.Kr. Sostrates
podigao istoimeni svjetionik, jedno od „sedam čuda svijeta“
- Aleksandrija je bila kozmopolitski grad, u kojem su živjeli Grci, Egipćani, Makedonci,
Etiopljani, Arabljani itd.
- U njoj je bujao privredni i društveni život. Aleksandrija je bila glavno indistrijsko i trgovačko
središte države Ptolomeida, velika izvozna i uvozna luka
- U tom ekonomski najrazvijenijem i najnapučenijem gradu često su izbijali prevrati.
Aleksandrija, najvažniji helenistički grad, je glavno središte helenističke kulture – zato
se helenistička kultura naziva i „aleksandrijskom“

28
DRŽAVA SELEUKIDA I NJEZINI OGRANCI
- Aleksandar Veliki je u osvojenim azijskim zemljama uglavnom zadržao stari perzijski sistem
satrapija. Taj se sistem održao i nakon njegove smrti
- Seleuk, sin Filipova generala Antioha, postao je 321.g. satrapom Babilonije. Desetak se
godina borio s moćnim susjedima. Oko 312. počinje njegov nagli uspon i stvaranje njegove
velike države. Seleuk je oduzeo satrapima sve krajeve od Mezopotamije do Indije. 306. g. se
proglasio kraljem. Nakon bitke kod Ipsa dobio je sjevernu Siriju, a bitkom na Kurupedionu
zavladao je većim dijelom Male Azije. Ubijen je 280.pr.Kr., kada se spremao na vojni pohod
u Makedoniju. Osnivač je dinastije Seleukida
- Oko 280. g.pr.Kr. Seleukova je država obuhvaćala golem teritorij od Hindukuša do
Sredozemnog mora, i od Kavkaza do Perzijskog zaljeva
- Maloazijski su Grci pristajali malo uz Seleukide, a malo uz Ptolomeide, glavni im je cilj bio
da se oslobode i jednih i drugih i da se osamostale
- Pont, Bitija, Kapadokija, Pergam i Galatija su helenističke države koje su se osamostalile u
Maloj Aziji
- Rimljani su 190. pr.Kr. potukli Antioha III kod Magnezije i izbacili ga iz maloazijskog
područja
- Na istoku su se redom stvarale nove države
- Sredinom 3. st. Grk Diodot, satrap Baktrije, je s tamošnjim grčkim nasljednicima i
starosjediocima otcijepio svoju satrapiju od države Seleukida i osnovao samostalnu „grčko-
baktrijsku“ državu (Baktriju u razdoblju između 140.-130. pr.Kr. zauzimaju Masageti i
Toharci)
- Oko 250. pr.Kr. su iranska plemena, na prvom mjestu Parti koji su se nalazili jugoistočno od
Kaspijskog mora, oslobodili svoju zemlju od Seleukida i osnovali vlastitu državu
- Država Parta je mnogo ratovala sa Seleukidima
- U doba najvećih uspjeha partski su kraljevi bili gospodari Mezopotamije (osim Irana) i
zemalja pod Kavkazom do Male Azije
- Seleukidi su se najviše zanimali za zemlje koje su graničile s državo Ptolomeida
- SIRSKI RATOVI – bilo ih je 6, vodili su ih Seleukidi s Fenikijom i Palestinom
- Prvi Ptolomeidi su bili jači od prvih Seleukida i do kraja 3. st. ta je zemlja bila njihova
- Oko 200. g. ju je osvojio Antioh Veliki i Seleukidi su je zadržali do kraja svog vladanja
- Antioh III Veliki je privremeno obnovio državu Seleuka I. Nikatora, prisilio je na vazalsku
pokornost gospodare svih otcijepljenih zemalja, osvojio je Koile Siriju, vratio pod
seleukidsku vlast mnoge krajeve u Maloj Aziji i izveo je vojnički pohod u Europi protiv
Tračana. Rimljani su ga zaustavili pobijedivši ga, kao saveznici Pergama, kod Magnezije
190., kada su mu oduzeli maloazijske posjede
- Kraljevina Seleukida trajala je do 64. pr.Kr. kada su od posljednjih ostataka ove države
Rimljani stvorili svoju provinciju Siriju.
- Država Seleukida je bila golema čak i kada je bila svedena na Siriju, Mezopotamiju i bliži
Iran. bila je moćna i bogata. Tu je vladao kralj („bog“, božji predstavnik), gospodar zemlje,
vojvoda. U prijestolnici Antiohiji, na rijeci Orontu, Seleukidi su bili okruženi dvorskim
velikašima itd.
- U nekim maloazijskm i iranskim područjima samostalno su vladali lokalni dinasti koji su
nominalno priznavali vlast Seleukida, ispunjavajući prema njima razne obveze (danak, vojna
pomoć), a neki su se, poput Baktrije, potpuno otcijepili
- Samostalni su bili i neki prvosvećenici, gospodari velikih hramskih zemljoposjeda

29
- Velika je država bila podijeljena na satrapije kojima su upravljali satrapi (oni su po pravilu
civilni administratori). Uz satrapa je bio strateg, vojni zapovjednik satrapije
- Satrapije su se dijelile na hiparhije, a one na manje jedinice
- Od vremema Aleksandra Velikog su se Makedonci, Grci, Iliri, Tračani i dr. masovno selili na
Istok, a te su seobe bile u punom jeku u doba Seleukida – tako je osnovan velik broj naselja
- U državi Seleukida cvjetali su gradovi koje je osnovao Aleksandar Veliki. Osnivalo se mnogo
Seleukija
- Antiohija, na Orontu u Siriji, u zaleđu Sredozemnog mora, bila je prijestolnica Seleukida,
grad Grka, Makedonaca, Sirijaca i Hebreja, veliko trgovačko središte, spojeno cestama s
Mezopotamijom i Daljim Istokom, s Arabijom i zemljama na sjeveru. Tyche Fortuna je
gradska boginja, čiji golemi kip simbolizira bogatstvo i veličinu sretnih ratnika, gospodara
ovoga grada
- Na obali Sredozemnog mora, na ušću rijeke Oronta, ležala je Seleukija, luka prijestolnice
Antiohije. Ostali važni gradovi su Dura Europos i Seleukija na Tigrisu
- Dura Europos – nalazila se na Eufratu, osnovana 312. od Antigona Nikatora, u tom je gradu
sačuvano mnoštvo spomenika. Dura je arheološki najpoznatiji grad Seleukidske države
- Seleukija na Tigrisu – najveći grad države Seleukida, osnovao ga je Seleukid I. nešto
sjevernije od Babilona. Bio je raskrsnica trgovačkih putova. U drugom su stoljeću pr.n.e. grad
zauzeli Parti
- Privreda – zasnivala se pretežno na ratarstvu
- Mezopotamija i Sirija su oduvijek bile najplodnije zemlje Prednje Azije. Grci ovdje uveli
napredniji način obrade zemlje. Najzastupljenije su bile žitarice, vinova loza i industrijske
biljke (lan)
- U brdskim krajevima (u Maloj Aziji, Armeniji i Mediji) je bilo razvijeno stočarstvo
- Obrt je cvjetao u gradovima, razvila se trgovina koponom i morem, oživio je trgovački
promet starim putem od egejske obale preko Male Azije do Mezopotamije
- Socijalne prilike – kralj je bio vlasnik cijele zemlje i njezinih dobara. Seleukidi su kao i
Ptolomeidi ustupali neka područja vazalnim dinastima, velikašima i hramovima. Kraljevsku
je zemlju obrađivao „kraljevski narod“ nastanjen u seoskim općinama. Kad se kraljevska
zemlja darivala, s njom su se darivali i seljaci
- Mnogo je robova radilo na državnim, magnatskim i hramskim posjedima. Postoje literarni
dokumenti o oslobađanju robova
- Društvene su prilike u doba Seleukide uglavnom bile jednake onima u državi Ptolemeida.

HELENISTIČKA KULTURA
- Epoha helenizma započela je pojavom Aleksandra Velikog, a završila 30. g.pr.n.e., kada su
Rimljani pokorili i prije Aleksandra Velikog. No pad ptolomeidskog Egipta nije dokrajčio
helenističku kulturu
- Helenizam – greciziranje Orijenta, širenje helenske kulture na istok u novim uvjetima
- Na istoku su Aleksandar i dijadosi osnovali mnoštvo novih i helenizirali mnogo starih
gradova, koji su postali polisi (u novom smislu riječi)
- Helenistički je polis imao na istoku administrativnu strukturu klasičnog grčkog polisa
- Bule, demos (narodna skupština) i magistrati su životarili u polisu, kontrolirani od
kraljevskog namjesnika
- Seljačke mase starosjedilaca (laos) obrađivale su zemlju: zemlju u dvorskoj režiji i zemlju u
svojoj režiji, osim toga obrađivali su i zemlju koju je kralj ustupio gradovima, hramovima,
velikašima i vojnim zajednicama

30
- U Egiptu je bilo malo polisa, a u seleukidskom carstvu ih je bilo puno
- Agrarnu i obrtničku privredu na helenističkom Istoku unaprijedili su grčki privredni
stručnjaci
- Ekonomiji je nov pečat dala Aleksandrova novčana politika
- Aleksandar je u perzijskim palačama našao golemu količinu tezauriranog zlata i srebra.
Stavio je to u opticaj pretvorivši veći dio u kovani novac
- Aleksandrov se novac kovao na mnogo mjesta u Carstvu
- Novac je odgovarao vrijednosti zlata, srebra ili bakra od kojeg je skovan
- Egipat nije kovao novac prije helenističke epohe
- Perzijski su ga carevi kovali u ograničenim količinama
- Atenska je srebrna tetradrahma svojom veličinom i težinom bila najpouzdanije priznato
novčano sredstvo. Aleksandrov je srebrnjak po veličini, težini i standardu bio zapravo atenska
tetradrahma s Aleksandrovim likom. Novac egipatskih Lagida je slijedio fenički novčani
standard, veličinu i težinu feničkih moneta
- Plaćanje novcem, zlatom, srebrom, bakrom određena oblika i težine kao najboljim robnim
ekvivalentom značilo je velik korak naprijed od naturalne privrede
- Novac stavljen u opticaj u velikim količinama imao je velik utjecaj u privredi
- Helenistička se trgovina silno razvila

- Helenistički se kulturni život razvijao najviše u bogatim prijestolnicama, na prvom mjestu u

lagidskoj Aleksandriji, gdje su se okupljali književnici, učenjaci i umjetnici
- U 300-godišnjem helenizmu izrazite su 2 kulturne epohe:
•starija – u kojoj su stvorena najbrojnija i najbolje djela književnosti i umjetnosti, u
vrijeme samostalnih grčko-makedonskih država
•mlađa – u prilikama rimske okupacije
- karakteristična su nova shvaćanja o životu i društvu
- jedan jezik i jednak odgoj stvaraju istu kulturu u svim gradovima ekumene: književnost,
znanost i filozofija, koje se do neke mjere propagiraju i izvan Grčke
- promet je internacionaliziran; velik je dio ograda pao, sloboda misli je dosegla stupanj
kakav se više neće vidjeti do modernih vremena

HELENISTIČKA KNJIŽEVNOST I ZNANOST

- helenističku kulturu na prvom mjestu predstavlja književnost
- jezik književnika, intelektualaca i službeni jezik u svim helenističkim državama je bio
jonsko-antički dijalekt, prilagođen novim potrebama, nazvan općim, zajedničkim – koine
dialektos. Pjesnici su izuzetno u nekim poetskim rodovima zadržali tradicionalni jezik ili
narječje (npr. Homerov jezik u epu)
Poezija
helenistički su pjesnici njegovali stare, a uvodili i nove poetske rodove. Istakla se Plejada (grupa
od 7 tragika). Uspjela je komedija – predstavnici komediografije su Menandar i Filemon.
Najbolji je ep ostavio Apolonije Rodski, koji u svom epu Argo nautika jezikom poetskim ruhom
oponaša Homera. Umjesto drame i epa više se njegavala lakša poezija kojoj su pjesnici bili
dorasli. Pjevale su se elegije, himne, pjesme u jampskim i drugim stopama, stihovi ljubavnog,
poučnog, satiričkog, zabavnog i drugog sadržaja. Omiljene su bile bukolike ili pastirske pjesme.
Pjevao se mim – duhovit monolog ili dijalog. Popularan je bio epigram.
Najveći helenistički pjesnici su Kalimah i Teokrit

31
Književna proza, filologija i drugo
Helenistička je proza bila vrlo raznovrsna, pisale su se pripovjetke i sl. Učeni filozofi, gramatičari
izdavali su Homerove pjesme s komentarom, klasične drame i druga proslavljena djela klasične
književnosti. Središta helenističke retorike bila su Atena, Rodos i neki gradovi u Maloj Aziji, gdje
su djelovali čuveni govornici od kojih su neki bili učitelji i teoretičari retorike

Helenistička filozofija
Filozofija nije samo predmet proučavanja nego i princip stvarne životne djelatnosti
- predstavnici raznih filozofskih pravaca djelovali su u helenističko doba većinom u Ateni
- platonovi su sljedbenici osnovali „Srednju akademiju“ (predstavnik Arkesilas), pa „novu
akademiju“ (predstavnik Karnead)
- Aristotelovi su se sljedbenici nazivali peripatetici (pr. Straton i Eudem)
- 2 najutjecajnija filozofska učenja toga doba: stoičko i epikurejsko
- Stoicizam – filozofsko učenje kojemu je temelje dao Zenon. Stoici su bili svestrani
istraživači. Bavili su se logikom, gramatikom, poetikom, retorikom i fizikom. Etika im je bila
najvažnija. U njoj su vidjeli koncepciju o vrlini i o njezinom suvremenom nositelju –
mudracu. Prema stoicima, vrlina je sama sebi plaća. Također: uzdrži se od željenog, a podnesi
ono što ne bi želio – ako treba. Neke stoičke maksime su bliže kršćanskim. Kozmopolitizam,
postavke o jednakosti ljudi, žigosanje bogatih, tražnje pravde, zabrinutost za siromaše i
potlačene daju stoicizmu eminentno mjesto u povijesti razvitka napredne društvene misli
- Epikur – odbacuje mitsku predaju o postanku svijeta, zastupanu od Hezioda i drugih, usvaja
Demokritovo učenje o atomima, i na temelju toga daje svoju teoriju o mehaničkom postanku
kozmosa. Prema njemu, naš je duh sastavljen od materijalnih atoma, suptilan, ali smrtan kao i
tijelo. Ljudska se sreća sastoji u zadovoljenju prirodnih potreba

Matematika i prirodoslovlje
- Euklid – sistematizirao je dotad poznato znanje iz matematike
- Arhimed – najveći antički matematičar i fizičar, uveo u matematiku sistem znakova za
označivanje brojeva. Svoje je znanje primjenio u ratnoj tehnici
- Eratosten – bavio se geografijom, astronomskom matematikom , filozofijom i filologijom.
Osnovao je znanstvenu geografiju i povijesnu kronologiju. Zapisao je povijest geografije,
teoriju o obliku zemlje
- Aristarh – ustanovio je da se Zemlja kreće oko
- Hiparh – antički astronom, proučavao je pomrčine Sunca i Mjeseca
- Medicina – puno je napredovala. Herofil i Erasistrat su osnovali znanstvenu anatomiju i
fiziologiju. Proučavao se mozak kao središte živčanog sustava.

UMJETNOST I ZANATSTVO
Arhitektura
- mnogi su helenistički gradovi planski izgrađeni. Novi i neki stari obnovljeni gradovi, npr.
Milet, Efez, Prijena i dr., gradili su se u skladu s urbanističkim planovima. Gradovi su imali
pravilne ulice koje su se sjekle pod pravim kutom. Dvije glavne ulice sjekle su se u središtu
grada gdje se nalazio trg – agora. Aleksandrija u Egiptu imala je kraljevsku palaču,
forifikacijske objekte, lučke instalacije i svjetionik na Faru
- u helenističko je doba sagrađeno nekoliko velebnih hramova: Didymeion, Olympieion
- među sakralnim graditeljskim objektima osobito se sticao Pergamski oltar (jedno od 7 čuda
starog svijeta)

32
- helenistički arhitekti su se najviše afirmirali podizanjem veličanstvenih profanih gradskih
spomenika, a osobit ukras helenističkih gradova bili su trijemovi u kojima su se okupljali
građani. Stupovi su rađeni u 3 stila – dorskom, jonskom i korintskom
- kraljevski je dvor (ili općenito kuća bogataša) bio komleks zgrada, dvorišta, raznih prostorija
zajedno s vrtovima (pr. Casa del Fauno u Pompejima)

Skulptura
- helenistički su kipari pod jakim utjecajem velikih majstora 4. st. – Praksitela, Skopasa i
Lizipa. Božice su profanizirane. Prikazivale su se i etničke crte
- arhajski osmijeh
- znamenitiji spomenici helenističkog kiparstva: Afrodita Milska, Nika, Tihe, Posejdon
- Afrodita – mramorni kip s otoka Melosa, sada je u Parizu
- Pergam – bio je ukrašen velebnim spomenicima. Sačuvani su fragmenti sa dva velika friza
(sada u Berlinu)
- Ukrašavanju glavnog gradskog hrama se pridavala posebna važnost
- U Vatikanskom se muzeju nalazi golema mramorna figura „Nil“, koja personificira afričku
rijeku, a prikazana je kao dobrućudni starac
- Po dimenzijama najveći je sačuvani spomenik antičkog kiparstva „Farneski bik“, mramorna
kompozija koja prikazuje „Kažnjavanje Dirke“

Gliptika
Vještina urezivanja sitnih ornamenata u dragom kamenju ili drugom prikladnom materijalu.
Gliptika je znanost o proizvodima te vrste. Gliptički obrađen kamen zovemo gemom (u užem
smislu kamen obrađen tehnikom udubljivanja). Gliptički se može obrađivati svakojaki materijal:
kosti, koralji, minerali, drago kamenje, drvo itd. Mnogo gema pronađeno je u kretskim i
mikenskim ostavama. Klasični su Grci usavršili gliptiku. Ta je umjetnost osobito napredovala u
helenističko doba. Umjetničkom je djelu vrijednost davao sam materijal. Osobito su lijepo
izgledali oniks i sardoniks (imaju više raznobojnih slojeva). Geme su se većinom pričvršćivale na
prstenje. Neke su od njih služile kao pečati, druge su se stavljale na naušnice, ogrlice, grivne,
odjeću i sl.

Mozaik
Slika izrađena sastavljanjem raznobojnih kamenčića, komadića staklene paste ili drugog
raznobojnog materijala. Komadići od kojih se slika sastavlja pričvršćuju se za podlogu na podu,
zidu, stropu, stupovima itd. Ime „mozaik“ nije etimološki jasno, popularno se dovodi u vezu s
riječi „muza“. Helenizam je doba klasičnog mozaika kada su u izradi mozaika postignuti velik
tehnički uspjesi. Njima su ukrašavane kuće bogataša i kraljevski dvorovi
Novci
Aleksandar Veliki je plaćao vojnike starim perzijskim dareicima. Od 7. st. do helenističkog doba
se kovanje novca raširilo i usavršilo. Na raznim tipovima Aleksandrova novca vidimo idealiziran
njegov lik ili lik Herakla s Aleksandrovim imenom. Redovito je na novcu prikazivan kao
božanstvo. U kasno helenističko doba prikazan je kao kralj s dijademom.
Seleuk i njegovi nasljednici na novac stavljaju svoj deificirani lik s rogovima božanskog bika.
Mnogi su grčki gradovi kovali novac i u helenističko doba. Kada je Atena bila opsjedana od
Demetrija Poliorketa upotrijebila je zlato iz Partenona da se izvuče iz nevolje, kako bi podmirila
plaćeničku vojsku

33
GRCI, MAKEDONCI I RIMLJANI

MAKEDONIJA I BALKANSKI GRCI

Makedonija
Godine 319. umro je Antipatar, nekadašnji Aleksandrov namjesnik u Makedoniji kojeg su
vojvode u Babilonu nakon Aleksandrove smrti priznali za stratega Europe, gospodara
Makedonije i hegemona balkanskih Grka. Antipatra je u Makedoniji naslijedio Poliperhon kome
je vlast oteo Antiparhov sin Kasandar. Poliperhon i Kasandar borili su se međusobno za vlast nad
grčkim pokrajinama. U tu se borbu umiješao Demetrije Poliorket, sin Antigona Jednookog koji je
ovoj dvojici oduzeo razne oblasti, a nakon njihove smrti umiješao se u makedonske dinastičke
borbe i postao gospodarem Makedonije.
Demetrije Poliorket vladao je Makedonijom 7 godina, kao kralj. Osnivač je makedonske dinastije
Antigonida (po imenu njegova oca Antigona). 287. napali su ga moćni susjedi: s istoka Trakije
Lizimah, sa zapada epirski kralj Pir i izbacili ga iz Makedonije. Demetrije je ostavio sinu
Antigonu Gonatu zemlje koje su mu preostale na Balkanu (sj. Grčka) i krenuo s vojskom u Malu
Aziju a odande u Siriju. U Siriju je poražen od Seleuka. Umro je kao Seleukov zarobljenik.
Nakon toga provremeni gospodar Makedonije postao je Lizimah. Nakon njegove pogibije
Makedonija je trebala pripasti Seleuku, no on je ubijen a za kralja se proglasio Ptolomej
Keraunos. On je poginuo u borbi s Galima. Tada je kraljevsku vlast dobio Antigon Gonat.
Antigon Gonat je mnogo ratovao. Prisilio je na pokornost mnoge grčke gradove.
Njega je naslijedio sin Demetrije II., koji je imao lošije vodio pothvate. U njegovo su doba
Atenjani i neki drugi balkanski Grci se privremeno osamostalili i otrgli od makedonske
hegemonije. Demetrije II. poginuo je u borbi s Dardancima. Njegovu maloljetnu sinu i
nasljedniku Filipu oteo je prijestolje Antigon III. Dozon, koji je pripadao pobočnoj grani
porodice. On je ponovno osvojio grčki teritorij koje je Demetrije II. izgubio. Mnogi su grčki
gradovi morali priznati hegemoniju makedonskog kralja. Antigon Dozon poginuo je u borbi s
Ilirima. Naslijedio ga je Filip V.
Tada su bila aktivna dva saveza grčkih gradova – Etolski i Ahajski

Atena
Čuvši za smrt Aleksandra Velikog, Atenjani su se digli s mnogim drugim Grcima na ustanak za
oslobođenja, ali su bili svladani. Kad su se makedonski dinasti Poliperhon i Kasandar međusobno
borili za vlast nad Grčkom, Atenjani su bili na strani Poliperhona koji im je obećao potpunu
samostalnost i demokraciju. Kasandar je zauzeo Atenu i povjerio zatim Demetriju iz Falerona da
njome vlada. Demetrije je kao Kasandrov povjerenik i tiranin vladao Atenom 10 god., a zbacio ga
je Demetrije Poliorket kojeg su Atenjani dočekali kao osloboditelja. Nakon bitke kod Ipsa,
Atenjani su objavili da ne žele imati veze ni s kakvim kraljem.
Kada su Rimljani zaratili s Makedonijom, Atenjani su sklopili pakt s njima. Kao i ostali grci 146.
godine pali su pod rimsku vlast, ali su u usporedbi s njima bili prilično počašćeni. Atena koja je
nakon bitke kod Heroneje izgubila politički važnost tijekom čitave epohe helenizma i u doba
rimske okupacije ostala je prvorazredno kulturno središte

Etolski savez
Etolci, grci u Etoliji, dorski stočari i ratari na zapadnim obroncima srednje Grčke su kulturno
zaostali za ostalim Grcima. Napredniji su ih Grci nazivali barbarima i prezirali su ih. No u doba
makedonske hegemonije oni su se pokazali vrlo samostalni i otporni. Oko 280. osnovali su

34
vojnopolitički savez sa središtem u gradu Thermosu. Svi su učlanjeni etolski gradovi bili
autonomni, a u obrambenom i napadačkom ratudjelovali su zajednički. Saveznici su u svojoj
zajedničkoj skupštini birali vrhovnog vojskovođu i odlučivali o zajedničkim poslovima.
Etolski je savez ratovao s Keltima koji su se 279. probili sa sjevera čak do Delfa. Ratovao je s
Makedoncima, paktirao je s Rimljanima protiv makednosnik Antigonida. Rimljani su Etolski
savez raspustili 189.

Ahajski savez
Ahaja je pokrajina na sjevernom Peloponezu uz Korintski zaljev, gdje su se stoljećima održavale
grupe mirnih dorskih stočara i seljaka koji se nisu upuštali ni u grčko-perzijske ni u peloponeske
ratove. Oko 281. Ahajci su osnovali svoj vojnopolitički „Savez ahajskih gradova“, sličan
etolskom. S vremenom je Ahajski savez silno ojačao. Prišli su mu neki gradovi Argolide, dijela
Arkadije, Elide itd. Korint je ubrzo postao glavno središte saveza.
Učlanjeni gradovi-saveznici imali su zajedničku skupštinu, zajedničkog vojskovođu, zajedničke
financijske i druge važne funkionere. Poduzimali su zajedničke vojne akcije.

SPARTA. REFORME AGISA I KLEOMENA. NABIS

Bitkom kod Leuktre 371. Sparta je izgubila hegemoniju nad balkanskim Grcima i premoć na
Peloponezu koju je putem Peloponeskog saveza dugo imala. U 3. st. Spartanci su se borili da
zadrže što im je preostalo i da povrate dio izgubljenog. Najbliži su im takmaci bili članovi
Ahajskog saveza, a ugrožavao ih je i Etolski savez . Najopasniji su im bili Antigonidi.
Sparta je u to doba imala oko 100 građaja koji su imali svu obradivu zemlju te su se ti posjednici
jedini ozbiljno zabrinuli za obranu zemlje od neprijatelja. Ostali su stanovnici bili bezemljaši,
spremni na bunu i željni promjena, koje bi im podjelom zelje i brisanjem dugova donijele spas.
245. spartanski kralj Agis pokušao je izvesti revolucionarnu promjenu u zemlji, donio je zakon po
kojem su se trebali ukinuti dugovi. Sva se spartanska zemlja trebala podijeliti na klarose, i
svakom se Spartijatu trebao dati jedan. Tom je odredbom Agis htio riješiti osnovni društveni
problem u Sparti. Tako bi država dobila dovoljan broj dobrij vojnika zainteresiranih za obranu od
vanjskih napadača.
Spartanske su narodne mase s oduševljenjem prihvatile Agisove reforme. Oduprli su se
predstavnici bogatih oligarha: Leonida – drugi kralj, efori, i većina u geruziji. Agis je uz podršku
narodnih masa ukinuo eforat i počeo provoditi reforme. U međuvremenu su Etoljani provalili u
Peloponez i ugrozili spartanske interese. Agis je krenuo borbu, a to su iskoristili njegovi
protivnici i ukinuli su reforme u gradu optuživši ga za tiraniju i osudili ga na smrt.
Agisove je reforme ponovno pokušao provesti kralj Kleomen, sin kralja Leonide. Kleomen je
ukinuo eforat i geruziju, podijelio je zemlju siromašnima i brisao dugove. S vojskom pošao je u
rat na sjeverni Peloponez, potukao je vojsku Ahajskog saveza i bio je pred uspostavljanjem
spartanske hegemonije na Peloponezu. Strateg Ahajskog saveza, pozvao je u pomoć Etolski savez
i makedonskog kralja Antigona Dozona. Saveznici su pod vodstvom Antigona Dotana porazili
Kleomenovu vojsku kod Selasije. Ukinute su Agisove i Kleomenove reforme. Vlast su dobili
prijašnji predstvanici spartanskih oligarha.
Pobjedom kod Selasije Makedonci su osigurali svoju prevlast na Peloponezu i postali nazornici
Spartanaca.
Oko 210. na vlast dolazi Makhanidas koji je počeo provoditi reforme no i njih je omeo rat. Nakon
Makhanidasove pogibije vlast je preuzeo Nabis, spartanski kralj iz dinastije Euripida. Postao je
apsolutni gospodar i tiranin. Izveo je najrevolucionarnije socijalne reforme od svih prije njega.
Konsificirao je zemlje i pokretnu imovinu svim bogatim političkim protivnicima, stvorio veliku

35
vojsku od spartanskih bezemljaša i najamnika iz drugih krajeva i svojim je borcima podijelio
zaplijenjene zemlje i druge imovinu, otjeravši dotadašnje posjednike iz grada. Dao je slobodu
mnogim helotima
Kao i raniji reformatori Nabis je morao ratovati s vanjskim neprijateljima Sparte, osobito s
Ahajskim savezom. U njegovo doba Rimljani su ratovali s makedonskim kraljem Filipom V.
Nabis je bio prvo Filipov saveznik, a zatim rimski saveznik. Kad su Rimljani svladali Filipa,
udarili su Ahajcima na Spartance i porazili Nabisa i prisili Spartance da pristupe Ahajskom
savezu.

DOLAZAK RIMLJANA NA BALKAN I NA HELENISTIČKI ISTOK

Sredinom 3. st.pr.n.e. na istočnoj obali južnog Jadrana nalazila se država ilirskih Ardijejaca.
Njihov je kralj bio Agron, koji je oko 230.pr.Kr. bio gospodar jadranske obale od rijeke Cetine do
Epira, a zauzeo je i susjedne otoke s grčkim naseobinama na njima, osim otoka Isse – Visa.
Nakon njegove smrti Ardijejce u nove pohode vodi njegova udovica Teuta.
Teutini su gusari ugrožavali grčke i rimske mornare-trgovce na Jadranu, a stanovnici Isse,
ugroženi na moru od ilirskih gusara i bojeći se da im Iliri ne zauzmu otok i grad, zamolili su
Rimljane za pomoć. Oni su se odazvali i tako je prvi put rimska vojska stupila u ove krajeve.
Prvi Ilirski rat - Rimljani su Teuti poslali poslanike koji su od nje tražili da zabrani gusarenje
svojim podanicima, što je ona obećala ali se nije obvezala da će pojedincima zabraniti da to čine.
Na povratku u Italiju, rimske su poslanike napali Teutini gusari. Poslanik Lucije Korunkanije je
ubijen i to je bio povod „ilirskom ratu“ – prvom ratu Rimljana s Teutom (230 – 229). Rat se
vodio uz južnu jadransku obalu i kod Isse, Rimljani su porazili Teutu i oslobodili Korkiru i neke
druge posejde koje su Teuta i Agron okupirali, Issa je oslobođena ilirske opsada, a Teuta je tražila
mir. U uvjetima ugovora morala se obvezati da neće slati svoje brodove južnije od Lješa
(Lissosa). Rimljani su upravu nad zauzetim krajevima predali Demetriju Farskom (ranije je
upravljao otokom Farom kao Teutin povjerenik.
Drugi ilirski rat - Demetrije Farski je vješto taktizirao s Teutom i Rimljanima. Za nekoliko
godina postao je gospodarom velikog dijela Teutine države, stupio u savez s makedonskim
kraljem Antigonom Dozonom i počeo prkostiti Rimljanima šaljući ilirsko brodovlje na jug – u
suprotnosti sa spomenutim mirovnim ugovorom između Teute i Rimljana. Pomagao je i Ahajcima
i radio protiv rimskih interesa. To je uzrokovalo „drugi ilirski rat“ (291.). Rimljani su pobijedili i
zauzeli Faros. Demetrije je pobjegao u Makedoniju. Srednja Dalmacija bila je u rimskim rukama.
Tada je buknuo drugi puntski rat i Rimljani su autonomiju predali svojim saveznicima u
Dalmaciji (Isejcima)

Rimljani zauzimaju Makedoniju i Grčku

- Makedonski kralj Filip V. je naslijedio Antigona Dozona, ratovao je na raznim stranama.
Sudjelovao je u „savezničkom ratu“ na strani Etolskog saveza protiv Ahajskog, Elide i Sparte.
Pomogao je Etolcima da pobijede, a mirom u Naupaktu, kojim je taj rat završio, izvukao je
najviše koristi. Zauzeo je neke epirske krajeve. Pružio je zaklon Demetriju farskom, 215.
sklopio je savez s Hanibalom. Zbog toga je došao u sukob s Rimljanima i izazvao je „prvi
makedonski rat“ (traje 10 god.), Rimljani su poslali svoju mornaricu na epirsku obalu i
prisilili Filipovu vojsku da se povuče, pa su prepustili saveznicima na balkanu da ratuju s
Filipom. Sve je završilo mirom u epirskom gradu Foinike. Rimljanima je taj rat bio koristan
jer su spriječili Filipa da pomogne svom savezniku Hanibalu u Italiji. Nakon mira, Filip je
udario na Tračane i na Malu Aziju, tako je ugrozio interese Pergama. Bio je na vrhuncu slave,

36
 „gospodar kopna i mora“, hegemon balkanske Grčke, gospodar mnogih egejskih otoka i
dijela Male Azije. Atenjani u pomoć pozivaju Rimljane
- Rimljani su nakon punskog rata došli u pomoć Atenjanima, Rođanima i kalju Atalu, te su od
Filipa ultimativno zatražili da vrati Grcima oduzete zemlje, što je on odbio. Buknuo je rat –
„drugi makedonski rat“, od 200. do 197. god. Rimska je mornarica izbacila makedonsku iz
svih važnih pozicija na Egejskom moru.
- Rimska je vojska 200. god. potuklaFilipa kod Otolobosa, blizu rijeke Erigon, poharala je
okolne oblasti i vratila se na jadransku obalu. Isotdobno su Dardanci, saveznici Rimljana,
udarili na Filipa i poharali Peoniju, a kad su se Rimljani povukli, Filipov sin Perzej je odbio
Dardance.
- 199. rimska je vojska pošla u još jedan pohod protiv Filipa, ataj je pohod završio njihovom
pobjedom. Ahajci, koji su prešli na rimsku stranu, potukli su Filipovu vojsku kod Korinta, a
nakon još jednog poraza kod Kinosketala, Filip je zaključio mir s Rimljanima. Morao je
platiti golemu novčanu kontribuciju, predati svoje brodovlje i napustiti gotovo sve posjede
koje je imao u Maloj Aziji te povući voničke posade iz Korinta, Halkide i dr.
- 196. konzul Flamin je, na Istmijskim igrama, objavio daje Grčka slobodna, da su svi gradovi
pod nekadašnjom makedonskom vlašću slobodni
- Filip je i dalje ostao moćan, a Grci su se sukobljavali međusobno
- 192. Rimljani su se sukobili s Antiohom III., obnoviteljem carstva Seleukida, koji je proširio
svoju vlast na Malu Aziju i ugrozio Pergam. Tada se u Efezu nalazio njegovštićenik Hanibal
koji mu je morao pomoći u mogućoj akciji protiv Rimljana. Antioh je na poziv Etoljana
doplovio do Grčke i počeo osvajati Tesaliju, a priv njega se formirala koalicija pod vodstvom
Rimljana. Sukob je završen bitkom kod Termopila 191. g. u kojoj je Antioh poražen. Nakon
bitke pobjegao je u Malu Aziju, a Rimljani, zavladavši Etoljanima, prešli su u Malu Aziju i
zadali Antiohu konačan poraz u bici kod Magnezije 190.g.
- Filip V. Makedonski umro je 179., naslijedio ga je sin Perzej, posljednji makedonski kralj
- 171. njega su napali Rimljani i došlo je do „trećeg makedonskog rata“. Rimljanima su
pomagali Dardanci, Ahajci i dr., a konzul Emilije Paul zadao je Perzeju konačan udarac 22.
lipnja 168. u bitci kod Pidne u Makedoniji
- Perzej je umro u zatočeništvu a jednaku je sudbinu doživio njegov saveznik, ilirski kralj
Gentije, kojeg su Rimljani pobijedili u „ilirskom ratu“
- Rimljani su osvojenu Makedoniju podijelili na 4 autonomne pokrajine (tetrade) s glavnim
gradovima:Amfipolisom, Tesalonikom, Pelom i Pelagonijom
- Kasnije se pojavio u Makedoniji Andrikos, predstavljajući se kao Filip, Perzejev sin. Došavši
na vlast digao je narod na ustanak, pa su ga Rimljani pobijedili i oduzeli Makedoniji i ono
malo slobode što je imala
- Nakon što su zavladali Makedonijom, Rimljani su htjeli i Grčku, što su i uspjeli. Bili su jači,
metoda „divide et impera“ im je olakšala posao. Grci su se tada borili međusobno, Ahajski je
savez u to doba bio najjača grčka vojnička snaga. Rimljani, koji su taj savez ranije iskoristili
u borbi s Makedoncima i za uzvrat podržavali njegovu agresivnu politiku na Peloponezu,
nakon zauzeća Makedonije, pomagali su Spartancima i drugima da se obrane od Ahajaca.
146. god. članovi Ahajskog saveza su se udružili s Tebancima, Halkiđanima i dr. Grcima,
podigli su ustanak protiv Rimljana (koji su im zapravo bili gospodari iako su im slobodu
formalno priznavali). Borbe su počele u Tesaliji, Ahajci su napali rimske saveznike,
stanovnike Herakleje. Rimski odredi iz Makedonije prisilili su Ahajce da se povuku na
Peloponez. Odlučna bitka odvila se kod Leukopetre, nedaleko od Korinta, gdje su Rimljani
pobjedonosno završili „ahajski rat“.

37
- Rimljani su osvojili cijelu balkansku Grčku, pripojili su je provinciji Makedoniji. Najgore je
prošao Korint koji je bio središte ustanka, bio je bogat i opasan konkurent rimskim trgovcima,
pa su ga Rimljani opljačkali, srušili i spalili, stanovništvo dijelom pobili ili prodali u ropstvo.
Najbolje su prošle Atena i Sparta, saveznice Rima. Njihovi su građani dobili privilegiran
položaj u Grčkoj. U načelu su svi gradovi balkanske Grčke dobili unutrašnju autonomiju bez
prava na stvaranje međugradskih saveza i prava na veće akonomske akcije izvan svog
područja.

RIMLJANI

PREGLED ANTIČKIH IZVORA I NOVE HISTORIOGRAFIJE

IZVORI ZA POVIJEST RIMA DO KRAJA REPUBLIKE
- najstarije bilješke o Italiji i Italcima, o Rimu i Rimljanima, ostavili su grčki pisci u svojim
pjesničkim, mitografskim i logografskim tekstovima
- Hipija, Antioh, Filist i Timej i dr. daju bilješke koje su – neovisno o njihovoj vjerodostojnosti
– najstariji literarni izvor za povijest Rima i Italije
- U helenističko doba grčki povjesničari i dr. grčki pisci posvećuju Italiji i Rimu nešto više
pažnje.
- Rimskoj klasičnoj historiografiji predhodila je analistika, a njoj sastavljanje kalendara i
magistratskih lista.
- U Rimu je vrhovni svećenik, pontifex maximus, objavljivao građanima na početku godine
„faste“, dajući na znanje koji su dani radni – dies fasti, a koji praznički – dies nefasti. Ti su se
fasti razvili u ljetopise, anale, jer su se kalendaru dodavale bilješke u tom smislu
- Krajem 2. st.pr.Kr. vrhovni je svećenik Scevola objavio sve sačuvane takve ploče u
publikaciji koja je dobila ima Annales maximi. Taj je znameniti natpis prvorazredan izvor za
povijest rimske republike

Analisti i Katon
- najtariji rimski historiografi nazivaju se analistima
- oni su sastavljali kronike grada Rima, kronološki evidentirali povijesne događaje
- analistička se povijest Rima najprije pisala na grčkom jeziku (starija analistika), a zatim na
latinskom (srednja i mlađa analistika). Najstariji i najuvaženiji analist bio je Fabije Piktor koji
je napisao na grčkom jeziku povijest Rima od Eneje do svog doba
- Katon – rimski državnik, prvi povjesničar koji je pisao rimsku povijest na latinskom jeziku
„Origines“ (Počeci). To je bila povijest rimskih kraljeva, povijest postanka italskih gradova i
povijest rimske republike zaključno s drugim punskim ratom
- Djela analista i Katonovi Origines nisu ipak pove izgubljeni jer su ih mlađi pisci citirali u
svojim djelima

Historiografija u II. i I. st. pr.n.e.

- pr.: Lucije Kasije Hemina, Gaj Sempronije Tuditan, Lucije Cecilije Antipar...
- Gaj Grakh, Sula, Lukul i dr. pisali su memoare koji su kasnijim povjesničarima također
korisno poslužili
- Kornelije Nepot – napisao je biografiju mnogih slavnih ljudi „De viris illustribus“, a tih se
biografija sačuvalo 10-ak (Miltijadova, Temistoklova, Aristida...)

38
- Livije – napisao je povijest Rima od njegova osnutka „Ab urbe condita libri“, djelo je imalo
142 knjige, a sačuvalo se 35 knjiga. Rekao je da želi pridonijeti ovjekovječenju podviga
prvog naroda na svijetu. Na više mjesta se kritički osvrće na predaju. Njegovo je djelo
najbolji izvor kojim raspolažemo za proučavanje rimske povijesti u kraljevsko i
republikansko doba. Njegova je povijest sinteza svega što su analisti i drugi povjesničari
Rima ranije napisali. „Ab urbe condita“ je povijenso i književno remek djelo svjetske
literature

Grčki izvori iz II. i I. st.

- Posejdonije – djelo „Historije“, ondje nastavlja gdje je Polibije stao
- Aleksandar Polihistor – zabilježio razne rimske mitografske podatke
- O Polibiju i Diodoru, znamenitim historiografima, čija su djela dobrim djelom sačuvana,
govori se u Povijest Grka
- Dionizije Halikarnašanin – napisao je povijest Rima pod naslovom „Rimska arheologija“
(povijest grada od najstarijih vremena do 5.st.pr.n.e.). navodi neke stare grčke tekstove u
kojima se najranije spominju Italija, Rim i rimske starine, a kao izvorom se koristi rimskim
analistima, zato je njegovo djelo, uz Livijevo „Ab urbe condita“ najinformativniji sačuvani
izvor za povijest rimskog kraljevstva i rimske republike

IZVORI ZA POVIJEST RIMSKOG CARSTVA

- Tacit – najveći rimski povjesničar carskog doba. Sačuvalo se 5 njegovih djela: Dialogus de
oratoribus, Agricola, Germania, Historiae, Annales
- Za Anale i Historije Tacit se služio kao izvorom senatskim aktima i koliko je mogao carskim
dvorskim dokumentima i usmenom tradicijom. Tacit na početku Anala kaže da će pisati
objektivno, „sine ira et studio“, toga se nije držao, pisao je s gledišta senatora protivnika
Augostova principata. Glavni mu je nedostatak uzak horizont. Tacit je glavni, najbolji, a za
neke podatke jedini je izvor za naše poznavanje povijesti prvoga vijeka Rimskog Carstva. On
ima osebujan stil i jezik. S književnog gledišta njegovo djelo uživa svjetski glas
- „Historia Augusta“ današnji je naslov kasnoantičke zbirke biografija rimskih careva,
sastavljene od raznih autora. Nije pouzdano utvrđeno tko je i kada redigirao ovu zbirku

Epigrafija
Rimska je povijest imala od početka karakter službenog i svetog pa je uglavnom i održala to
obilježje. Povjesničare je zanimalo prvenstveno ono što je bilo od važnosti za državu. Nisu ih
zanimali italski narodi, još manje narodi provincija. Privredni i društveni život je bio rimskim
povjesničarima manje vrijedan pažnje. Epigrafija je najkorisnija povijesna nauka, epigrafski su
spomenici od svih pisanih dokumenata najizvorniji. Epigrafičari svrstavaju rimske latinske
natpise po sadržaju, podjela po Cagnatu je:
• votivni natpisi – postavljeni u čast božanstva
• počasni natpisi – postavljeni u čast znamenitih ljudi, najviše careva
• natpisi na zgradama oznakom tko ih je podignuo, u koju svrhu itd.
• natpisi ni miljokazima
• nadgrobni natpisi
• acta publica – državni dokumenti u obliku natpisa
• natpisi na raznim predmetima – npr. marke proizvođača na ciglama, brojevi na utezima..
Mnogi su natpisi zapravo prozvoljne bilješke pojedinaca kurzivnim pismom. Mnogo ih je na
zidovima – to su graffiti svakovrsnog sadržaja.

39
Numizmatika
Dragocjenu izvornu dokumentaciju pružaju povjesničaru sačuvani novci. Rimski novci s
likovnim predodžbama i natpisima – legendama – na njima prate povijest rimskog naroda dajući
tako svoje svjedočanstvo o pojedinim epohama. Mnogi starorimski spomenici koji su inače
izgubljeni ili slabo sačuvani poznati su nam po prikazivanju na novcu (npr. Jupiterov hram na
Kapitoliju ili oblik Vestina hrama na forumu). Republikanske su rimske vojskovođe dale izraditi
svoje pobjedničke trofeje na ovaj način. Na novcu vidimo znakove rimskih legija, odrede
mornarica i dr. Kultni motivi su najčešći, kao i prizori iz privrednog života. Na carskim se
novcima nalazi ime s titulom, znameniti događaj. Carski portreti na novcu imaju veliku
povijesno-umjetničku i povijenso-dokumentarnu važnost

HISTORIOGAFIJA RIMA U NOVOM VIJEKU

- prve novovjeke priručnike povijest natičkih naroda napisali su učeni humanisti služeći se kao
izvorom djelima antičkih pisaca s mnogo povjerenja u njih
- Theodor Mommsen – objavio je „romische Geschichte“ u kojoj je obuhvatio rimsku povijest
zaključno do Cezarove diktature
- Značajni su još Pais i De Sanctis

1. NAJSTARIJA ITALIJA
A)Osvrt na pretpovijesno doba

Zemlja.
Apeninski gorski lanac sa svojim mnogobrojnim, različito usmjerenim ograncima dao
obris geografskim regijama. Sjeverni Apenini zatvaraju područje najsjevernijeg dijela Italije-
klasični Rimljani nazivali to područje CISALPINSKOM GALIJOM po imenu Gala koji su
došli u 5.st.pr.n.e. Sjeverozapadni dio te regije naziva se LIGURIJOM po imenu prvih
poznatih stanov. toga kraja(Liguri), sjeveroistočno se smjestili Veneti. Srednji Apenini (S-J)
paralelni s jadranskom i tirenskom obalom, dijele Italiju u 2 dijela: zapadni dio-
TOSKANA(antička Etrurija), južno LACIJ, južnije KAMPANIJA-------- to su u rimskoj
povijesti najznamenitije pokrajine Italije. Južni Apenini( SI-JZ) prema Siciliji, prema istoku
dominiraju Apulijom i Kalabrijom. Na zapadu ispunili Lukaniju i Brucij.
Hidrografske osobitosti- Tiber plovan samo na ušću,ostale rijeke ni toliko nisu plovne.

Prehistorijske epohe.
Najstariji ostaci ljudskih naselja u Italiji otkriveni u spilji ROMANETTI kod Otranta
(Apulija). Pronađeni primitivni artefakti, tragovi paljenja i dr. još iz protolitika, stara cca.500
tisuća god. Na nekoliko mjesta pronađene lubanje neandertalskog tipa, na lokalitetu Olmo
lubanja razvijenija od neandertalske. Znameniti nalazi iz spilja Grimaldi-arheol.ostaci iz
različ.paleolit.epoha, ljudski kosturi-jedan stariji negroidni nazvan tipom GRIMALDI, drugi
mlađi pripada tipu CRO-MAGNON. Paleolitik trajao tisućama godina, sačuvani spomenici
paleolitske likovne umj.iz posljednjih epoha paleolit.; mali kameni kipovi paleolit.Venera(iz
Savignana), urezani crteži-grafiti na pećinama(konji,bivoli,ljudi—pećina Romanelli, pećina kod
Palerma), grafiti na kamenčićima i kostima(geometr.crteži, rogate životinje—Grotto Tivoli .
Mezolitik oskudan.Neolitik- impresso keramika,obojena keramika,mnogo nalazišta:
Capri,Molfetta. Materijal obilan i ratnovrstan.

40
 Bakreno i brončano doba. Eneolitik—poč. 3.tisućlj., za njim došla epoha bronce.
Zabilježene u zemljama egejskog kruga gdje je cvjetala egejska kultura sa regioinalnim
ograncima(minojska,cikladska,heladska,trojanska). Europske kulture brončanog doba:
srednjoeuropska,istočnoeur.,sjevernoeurop. i zapadnoeur. Srednjoeuropska kultura-3 ogranka
koja imaju imena prema načinu sahranjivanja mrtvaca: a) kultura grobova sa zgrčenim
mrtvacima, b)kultura grobnih humaka,c) kult.poljskih grobova s urnama.
TERAMARE-naselja kasnog bronč.doba u dolini Pada. Radi obrane od poplava građene
okruglekolibe na visokoj drvenoj supstrukciji od balvana i kolja na suhom. Tragovi zdanja- kod
Bologne, Parme, Modene. Ratari, stočari,obrtnici;oružja od bakra i bronce,keramika, kosti
životinja(pronađeno),uzgajalo se žito,lan,voće,povrće,obrada drveta,proizvodnja tkanine,
incineracija. PALAFITTE—sojenice na drvenom kolju nad vodom,obrana od poplava na
venetskom području,poznata sojenica u Peschieri kod Gardskog jezera.
Spomenici brončanog doba- MEGALITI kojima pripadaju menhiri, dolmeni i nuragi.
MENHIRI-primitivni obelisci postavljeni za nadgrobne spomenike, DOLMENI- keltski:kameni
stol, kamene grobnice,vodoravnu im ploču nose vertikalni piloni, NURAGI-kamene građevine
osobita stila, Sardinija.
Željezno doba.krajem 2.tisućlj. u Europi. HALLSTATT-u Austriji,najpoznatije i najranije
istraženo nalazište spomenika želj.kult. Najznamenitija kult.grupa želj.doba u Italiji---
VILANOVSKA(Villanova kod Bologne), 1853.otkriv.nekropola s grobovima.u grobovima-
bikonične urne,nakit…SZ i S Italija-nosioci želj.kult. spaljivali mrtve(kremacija),pepeo čuvali u
urnama(incineracija). U Toskani i Laciju-incineracija.

B)Protohistorijsko stanovništvo Italije

Pregled. Stanov.Apeninskog poluotoka do kraja 3.tisućlj.pr.n.e.-NEINDOEUROPSKOG sastava.

Prva veća indoeuropska skupina doseljenika u znanosti se danas naziva prvim ili starijim,a
posljednja skupina drugima ili mlađima Italicima.

Starije doba. Prema antičkim piscima,ovo su imena nekih izvorno neindoeuropskih etničkih
skupina u Italiji- LIGURI,EUGANEJI,AZILI i ELIMI. Liguri(Ligurija)-do sredine posljednjeg
tisućlj.pr.n.e.pod indoeur.stanov.(Kelti, Italici).Piceni(Picenum)-natpisi na grčko-etrušćanskom
alfabetskom pismu. Euganeji-od sjev.obale Jadrana do Alpa.

Itali i Italija. ANTIOH SIRAKUŽANIN-u zemlji koja se sada zove Italijom od davnine su
stanovali Enotri, čiji kralj je bio Ital. Regionalno ime Italia-od etničkog na jugu poluotoka.
Krajem 2. ili poč. 1.tisućlj.-počelo je ono najstarije-doba postanka najstarijih naselja u Laciju
uoči osnutka Rima—nastale najstarije italičke zajednice. Podjela antičkih Italika-2 skupine:
PRVOJ--predstavnici Latini(+ Falisci i Sikulia), DRUGOJ---predst. Umbro-Osci. Povijest
Rimljana svodi se na povijest Latina.

Umbro-Osci. Skupina italičkih antičkih plemena u kojoj su Umbri i Osci dvije glavne
podskupine. UMBRI—naselja uz tok Tibera i na Apeninima,prije bili na prostoru izmđ. Ligura i
Veneta. Istoj jezičnoj skupini pripadali Sabini,Marsi,Peligni,Picentes. Južnije od Umbra—OSCI.
Natpisi svjedoče o plemenima---- najpozn.umbrijski natpisi su IGUVINSKI na 7 brončanih
ploča,cca.3.tisućlj.

41
Razne etničke skupine. Veneti—izmđ. Alpa i Jadr.mora,indoeurop.narod srodan Ilirima i
Italicima, nosioci kulture „Este“ želj.doba—brončane situle s toreutskim ornamentima,pismo
grč.porijekla,jezik italički. Iliri-- s Balkana u Italiju,najviše u Apuliju. Skupno ime JAPIGI.
Srodni im Japodi. Kelti--- Caetae ili Galli, zauzeli područ.sj.Italije od Alpa do Po(do 4.st.pr.n.e.),
teške borbe s Ligurima, Venetima, Etrušćanima…. Grci---- ili Heleni,od 8.-6.st.pr.ne. osnovali
naseobine u južnoj Italiji-Velikoj Grčkoj(Magna Graecia),na Siciliji(Naksos,Sirakuza…),KUMA-
najstarija naseobina(8.st.,obala Kampanije).

2.ETRUŠĆANI
A) Tradicija o narodu i zemlji
Grci ih nazivali tirenskim narodom, Rimljani tuskanskim,etrušćanskim. Antički izvori---tri teorije
o doseljenju u Italiju.1.---došli s istoka,2.—došli sa sjevera,3---autohtoni. Sredinom 1.tisućljeća
cvjetaju etruš.gradovi-države: CAERE-najjužniji grad,u savezu s Rimom,Ceretani dobri
mornari,pobjeda nad Fokejcima kod Korzike,ceretanske grobnice znamenite.TARQUINI—ime
po imenu gensa iz kojega su vjeroj.bili rimski kraljevi Tarquini,općeetrušćansko kultno
središte.VOLCI—velik grad, velika nekropola(veliki tumulus posebno) s obiljem skupocjenih
predmeta.VEII—važno agrarno središte,396.teško ga zauzeli Rimljani,“Apolon iz Veja“ arhajski
kip.
Etrušćanski DODEKAPOLIS—savez 12
gradova(Caere,Tarquini,Volsinij,Vulci,Vertulonia,Rusellae,Clusium,Populonia,Perusia,Cortona,V
olaterrae,Arretium). Gradovi samostalni. U Rimu 509.zbačena etrušćanska dinstija
tarkvinijevaca.506.Etrušćani potučeni od Grka i Latina kod Aricije, 474.poraženi od kuminskih i
sirakuških Grka kod Kume. Etrušćani jaki na Mediteranu,njihova hegemonija u Italiji trajala do
kraja 6.st.Privredne prilike nisu bile jednake u svim krajevima: Toscana-gorovita,nizine
mjestimično močvarne,etrušć.privrednici isušivali močvare,prihodi iz ratarstva,eksploatacija
šuma,gradnja brodova.Društveni život—klasnom društvu i državi prethodilo
rodovsko(gentilno).U etrušćanskim gradovima-državama utjecajnije rodovske poglavice
oslobodile se kralja i uvele svoju kolektivnu aristokratsku upravu,vladavinu
LUKUMONA,arhonata svoje vrsti.Nakon aristokratskog sustava uveden je plutokratski sustav,a
za njim demokratski, ali bilo je i tiranide.

B)Religija, pismo,razni spomenici

Religija.Italski,grčki,orijentalni elementi.Dominirala trijada TINIA-UNI-
MENRVA(Jupiter,Junona,Minerva).Imena nekih etrušć.božanstava analogna grčkima:
Aplu(Aplon),Artume(Artemida),Herkle(Herakles).Varon bilježi—Volturnus bio deus Etruriae
princeps,hram božanstva kultno središte dodekapolisa bio u gradu Volsinii.Kultne propise
izvršavali i precizno utvrdili.Nosioci kulturnog života-aristokrati-svećenici,intelektualci.

Pismo i jezik.Sačuvano preko 8 tisuća etrušćanskih natpisa.Pismo nastalo od GRČKOG

HALKIDSKOG(pisali grč.naseljenici u Italiji,na Siciliji).Na etrušć.vazi iz 6.st. na područ.Veii
napisan etrušćansko-halkidski alfabet u 2 varijante----danas se naziva MATIČNI
ETRUŠĆ.ALFABET.

Arheološki spomenici.Najstariji grobovi u Etruriji—TOMBE A POZZO (bunarski grobovi),

nađeni predmeti u stilu Villanova:bikonične urne, bronč.i želj.oružje,osobitost:brončani šljem kao

42
poklopac urne,sve iz 1.tisućlj.pr.n.e.Od kraja 8.st.-bogati Etrušćani sahranjivani u sobnim
grobnicama,inhumacija redovna,incineracija rijetka.Zidovi ukrašavani freskama.Na području
Caere— jedna od najznamenitijih etrušćanskih grobnica:golemi tumulus,pod sobom ima
središnju grobnu komoru.Ostatci etrušć.gradskih zidina-najstarije iz 8.i 7.st.Slikarstvo—cijenili
rimski intelektualci,najstarija likovna umj.-u geometrijskom stilu(7.,6.st.orijentalizirajući
stil,6.5,st.grčki,5.st.strogi stil).Kiparstvo—većina spomenika od pečene zemlje,ima
brončanih,najstariji iz 8.st.—poklopci urna u obliku ljudske glave,jedno od važnijih nalazišta—
Praeneste.

3.AB URBE CONDITA

A) Lacij i Rim
Lacij.južno od Tibera,zemlja Latina,znamenit mediteranski kraj,paleolitik,neolitik i eneolitik—
spomenici.Početak 1.tisućlj.-prva epoha željeza,Latini se učvrstili,imali mnogo naselja.ALBA
LONGA—do 8.st.pr.ne.,glavno političko središte Latina.Najpoznatije grobnice i urne A
CAPANNA.

Postanak Rima—grč.i rimski pisci datiraju osnivanje Rima po olimpijskim godinama,kasnije

prihvaćeena „treća godina VI olimpijade“(753.)-Varon zabilježio.Rim nastao sinoikizmom
latinskih naselja koja su postojala u 1.tisućlj. na brežuljcima kod Tibera. 7 klasičnih rimskih
brežuljaka: PALATINUS,QUIRINALIS,VIMINALIS,CAPITOLINUS,AVENTINUS,CAELIUS
i ESQUILINUS.Rimljani slavili praznik Sedmobrđa.Smatra se da je brežuljak Palatin jezgra
najstarijeg Rima.Podno Palatina otkrivena najstarija rimska nekropola—grobovi s incineracijom.

Legenda o Romulu i Remu—grčko-rimska legenda;trojanski junak Eneja(sin Venere i

Anhiza),nakon pada Troje došao sa sinom Julom u Lacij;kralja Numitora u Albi Longi zbacio s
prijestolja brat Amulij,pogubio mu sina,kćerku Reu Silviju učinio vestalkom;Reja S. s Marsom
rodila blizance Romula i Rema;djeca bačena u Tiber i sretno se spasila jer ih je podojila
vučica,spasio pastir Faustul,braća zbacila Amulija i osnovala na Palatinu kod Tibera grad
Rim;Romul je ubio Rema i postao prvi rimski kralj.

B)Sedam kraljeva—predaja kaže: Rimom je od osnutka do 550.pr.ne.vladalo 7

kraljeva:ROMULUS—eponim Rima,pripisivali mu osnivanje senata i kurija,podjela građana na
plebejce i patricije,podjela zemlje,osnivanje vojske.NUMA POMPILIJE—bio Sabinjanin,bavio
se kultnim i administrativnim poslovima.TULLUS HOSTILIUS—ratnik,u njegovo doba
Rimljani zauzeli i razorili Albu Longu.ANCUS MARTIUS—Sabinjanin,osnivač luke
Ostije.TARQUINIUS PRISCUS—Etrušćanin,naziva se drevnim.SERVIUS TULLIUS—vlada
sredinom 6.st.,Etrušćanin,rimski građani svrstani u razrede prema imovinskom stanju,uveo
cenzus,državnu granicu čuvale centurije imućnih građana,cenzuz—osnova
društvenog,timokratskog,plutokratskog poretka,uvođenje gradske kanalizacije,podizanje
gradskih zidina.TARQUINIUS SUPERBUS—posljednji rimski kralj,Etrušćanin,ustanak na
njega(509.)

43
4.PRIVREDA I DRUŠTVO KRALJEVSKOG RIMA.NEŠTO I O RELIGIJI

A)Privreda.Borba za zemlju glavni motiv u unutrašnjoj i međuplemenskoj politici

Latina.stočarstvo bila osnova privrede.Središnje političko pitanje-dodijeljivanje zemlje
bezemljašima(Romul-podjela zemlje,svakome po jedan HEREDIUM od 2,5 jugera,Numa-
postavio kamene međaše da se zna šta je čije).POSJEDI-mali kao i državni teritorij.Uzgoj
smokve,vinove loze,bakar imao kultno značenje,štovanje boga vatre Vulcanusa,TRAMPA-vrlo
stara,robni ekvivalent bila ovca,a zatim utvrđena količina bakra.Fenički i grč.trgovci zaslužni za
širenje civilizacije s Mediterana na Zapad.

B)Društvene ustanove—rimska država nastala od rodovskih zajednica.GENS(rod)—veliko

zančenje u rimskom klasnom društvu.U tročlanom obliku imena klasičnog Rimljana npr.
Tiberius Sempronius Gracchus---- srednje je ime RODOVSKO(nomen gentile), pred njim je
PRAENOMEN,treće je NADIMAK. Gens—sastavljen od obitelji(familia),na čelu pater
familias,članovi obitelji međusobno su agnati,članovi rođačke obitelji rođacima su cognati,na
čelu gensa je starješina.Starješinu birali članovi roda rodovski starješina je PATER, starješine
rodova su PATRES,očevi u rodovskom poretku čine moćno tijelo iz kojeg će se razviti senat.
Nekoliko rodova(10 po tradiciji) činilo KURIJU.Nekoliko kurija(po tradic.10) činilo je
PLEME(tribus).Tri su stara rimska tribusa:RAMNES(možda starije ime za
Rimljane),TITIES(vjeroj.Sabinsko pleme),LUCERES(možda etrušć.tribus). Tri tribusa,30
kurija,300 rodova.

Pariciji i plebejci—2 grupe rimskih građana.PATRICIJI—potekli od rimskih otaca

patres,rodovskih starješina.PLEBS je puk.Prema Niebuhru i Engelsu—plebejci su Latini iz
okolice Rima pokoreni od rimskih kraljeva.

Državna konstitucija—u kraljevskom Rimu,3 glavna organa upravljanja: NARODNA

SKUPŠTINA,VIJEĆE RODOVSKIH STARJEŠINA i KRALJ. Comitiumlat.naziv za sabor i
zborno mjesto,rimski narod sastajao se u skupštinama koje su nazvane kurijatskim.Od
primitivnih narodnih skupština razvile se polit.organiz. kurijatske komicije—
punopravni,punoljetni građani odlučivali o ratu i miru,odluč.se glasovanjem,birali se i kraljevi.
Senatusvijeće staraca ili očeva,znamenita rimska ustanova svih vremena,nakon smrti kralja do
izbora novoga kralja jedan je senator interrex,sve važnije odluke komicija morale dobiti ovjeru
senata da bi postale izvršne.Rexkralj,iskonski plemenski starješina,vojskovođa,vršitelj
kulta.Razvitkom društva i države razvija se kraljevstvo.Romul-klasični monarh,tvorac prvog
državnog ustava i svih osnovnih državnih ustanova,kraljevstvo nije nasljedno,narod u
komicijima birao kraljeve.Etrušćanski kraljevi—nose zlatnu krunu,purpurnu togu i žezlo,sjede
na kurulskoj stolici,pred njima 12 likora sa sjekirom u svežnjevima(fasces).

C)Nešto o rimskoj religiji—najprije obožavali apstraktna nadnaravna bića-

NUMINA,idealizirane sile koje djeluju na prirodu.Varon-vjeruje da numina prate svaki ljudski
čin,jedna numina djeluje pri poljskim radovima,jedna kod odgoja djece,treća kod raznih poslova
i zbivanja.Rimski kalendar prastarog doba govori o kultu nekih važnijih božanstava.Najviše
blagdana-u čast Jupitera i Marta-Kvirina—praznici nazivani po imenima božanstava, i kultovi
koji imaju veze s obrađivanjem zemljeSaturnus „koji sije“-praznik,dan jednakosti i slobode –
Saturnalia,Ceres-žito,Vesla-ognjište,Vulcanus-vatra,Faunus(Lupercus nadimak)-zaštitnik koji

44
odbija bogove. Najpoznatiji kultovi-KULT KUĆNOG OGNJIŠTA,KULT PREĐA,SRODNI
INDOEUROP.KULTOVI.Poštivanje VESTE-kućno ognjište,u svečanim se
prilikama(novorođenče,svadba) ritualno palilo—u svetu vatru sipalo se žito i vino. U rimskoj
kući poštovao se i GENIUS PORODICE-pojam vitalnosti i bitka domaćinstva, zatim
PENATI(numina)—nalazili se u atriju,žrtva vatrom.Kućnoj religiji pripadali su i LARES—
božanstvo livada,duhovi pokojnika(pokojnici uopće zvali se MANES;nezadovoljni,zli pokojnici
su LEMURES.Država kao velika porodica imala svoju Vestu,sveto ognjište koje su čuvale
Vestine svećenice VIRGINES VESTALES,znamenit Vestin hram s vječnom vatrom.
Jak kulturni i religijski utjecaj Etrušćana.U rimskoj religiji od Tarkvinija dominiralo etrušćansko
božansko trojstvo Tinija-Uni-Menrva—za Rimljane IUPPITER-IUNO-MINERVA.Od Grka
primili kult Apolona,Afrodite,Herakla…Aplon ostao Aplon,Afrodita postala Venera,Heraklo
Herkul.Grčko-rimskim sinkretizmom stvoreno 12 glavnih božanstava klasičnog
Rima:JUNO,VESTA,MINERVA,CERES,DIANA,VENUS,MARS,MERCURIUS,JOVIS,NEPT
UNUS,VULCANUS,APOLLO.Varon zabilježio—prvi hram u Rimu(hram trijade) podignut u
doba Trakvinija Priska 170.-e od osnutka Rima.Kultne radnje—žrtvovanja(sacrificia)
ljudi(pobunjeni vojnici),životinja(goveda,ovce i dr.—kitile se i polijevale vinom po
glavi),nekrvne žtve(prvi plodovi,kolači…).Molitve—javne molitve bogovima,recitacije.Ludi—
narodne igre.Kultne čine(sacra)—vrši pater familias u ime obitelji, u ime gensa ili šireg
kolektiva svećenik FLAMEN-flamen Dialis najznačajniji(nekada je kralj bio
prvosvećenik,nakon ukidanja kraljevstva jedan vjrski službenik nosi ime rex sacrorum).Pontifici-
nadzirali svećenike,uređivali kalendar.Numa—uveo AUGUREsvećenici motrioci ptica,davali
auguria-tumačenje božje volje izražene u letu,glasovima ili dr.znakovima
ptica.HARUSPICESobjavljivali volju božju na temelju znakova zapaženih u utrobi žrtvenih
životinja.FETIALESzbor od 20 svećenika,vršili ceremoniju naviještanja rata bacanjem koplja
na neprijateljsko zemljište,ili kod hrama Belonina,vršili i ceremoniju sklapanja mira.VIRGINES
VESTALESvestalke,čuvarice svete vatre,vezane na djevičanstvo.

5.RIMSKA REPUBLIKA
A)Osnivanje i organizacija---krajem 6.st.pr.ne.ukinuta monarhija i uspostavljena
REPUBLIKA(res publica,država).Prema tradiciji—narod pod vodstvom Junija Bruta izveo
revoluciju,zbacio s vlasti Trakvinija Oholog(Livije piše-Tarkvinije tiranin,ubojstvima smanjio
broj senatora.Ukidanjem monarhije,doživotna kraljevska vlast zamijenjena jednogodišnjom
upravnom vlašću(regia potestas) dvojice koji su se najprije zvali PRAETORES i IUDICES,zatim
CONSULES.Glavne upravne institucije u rimskoj republici:magistratura,senat i narodna
skupština.
MAGISTRATURAmagister naziv za zapovjednika i civilnog
rukovoditelja,magistratus(magistratura) naziv za pojam visokog upravnog položaja i za osobu
koja je imala taj položaj.Magistrati se dijelili na više MAIORES i na niže MINORES.Svi su
imali vlast-potestatem,a najviši i imperium(naziv za najveće ovlasti.Magistratska vlast-pravo na
održ.zborova,izdavanje naredbi.Konzulat-najviša magistratura u republici bila kraljevska vlast
povjerena dvojici na godinu dana,svake god.biranje 2 konzula.Konzuli izgledali kao kraljevi-
grimizna toga,obilježje-svežnjevi pruća(fasces-znak da mogu šibati) i svežanj sjekira(mogu
pogubiti).Nakon ukidanja monarhije,prema Liviju-prvi konzuli bili LUCIUS IUNIUS BRUTUS
i LUCIUS TARQUINIUS CONLATINUS.Imenima konzula datirali se važni
događaji.Diktatura-legalna vlast u doba republike,povjeravala se pojedincu na kratak rok(max.6
mj.),10 god,nakon osnivanja republike zbog teških prilika umjesto konzula imenovan

45
diktator.Pretura-najveća magistratura nakon konzulata,osnovana 367.-od tada se birao 1 pretor s
jednogodišnjim mandatom,od 227.po 2 se biraju-jedan za sporove između građana,drugi za
sporove građana i stranaca.Krajem republike birano ih po 16,pretura bila visoka vlast.Cenzura-
osnovana 443.,2 cenzora birana na 5 god.,birala ih narodna skupština.Cenzori-čuvari državnih
financija,nadziru javne radove,sastavljaju popis senatora.Sve ove magistrature(+ služba
zapovj.konjice)MAGISTRATUS MAIORES.
Kategorija MAGISTRATUS MINORES kvestori-od 447.biraju se u narodnoj skupštini po
2,od 267.po 4,krajem republ.20-40;visoki civilni i vojni zapovjednici,pomoćnici konzula i
pretora.Edili—pomoćnici narodnih tribuna,svake god po 2,brinuli za opskrbu Rima
hranom,organiziranje narodnih igara,redarstveni i administrativni poslovi.Samo patricijima
dostupne magistrature,osim ediliteta.

Komicije .u doba kraljevstva narod u KURIJATSKIM KOMICIJIMA birao kraljeve,odlučivao o

ratu i miru,kurijatske komicije izgubile značenje prestankom kraljevstva i formiranjem
građanskih razreda.Ulogu narodne skupštine preuzele CENTURIJATSKE KOMICIJE-zborovi
na koje narod dolazi svrstan po centurijama,izabrale prve konzule(a kurijatske komicije davale
im imperium-tim konzulima),njima predsjedao i sazivao ih konzul,diktator ili pretor. Potkraj
kraljevsta Rim imao 4 teritorijalna tribusa,u prvim počecima republike(oko 495.)u seoskim
predijelim grada osnovano 17 tribusa.Od 449. TRIBUTSKE KOMICIJE glavni oblik rimske
narodne skupštine za patricije i plebejce,odluke donesene u tribum.komiciji imale zakonsku
važnost za sav rimski narod.

Senat u republici—glavni nositelji državne političke aktivnosti,tradicionalni republički naziv na

senatore-PATRES CONSCRIPTI(conscripti-senatori plebejci).Senatus,vijeće senatora na
poč.republike imao 300 članova,2.st.-600,1.st.-900 članova.Članovi senata bili bivši i aktivni
magistrati i ugledni građani.Nema izvršnu vlast,glasanjem donosili odluke o društvenim
pitanjima,ratu i miru,upravi provincija…

B) Tradicija o ranoj republici—Livijeve knjige pune legendi,polupov.i

pov.bilježaka,nabrajanje konzula s datiranjem događaja godinom „od osnutka
grada“.Najdragocjeniji epigrafski podaci koje daju fragmenti Kapitolijskih fasta.
Narodni tribuni—(PRIČA: poč 5.st.plebejci kao potrebni vojnici tražili od patricija pravo da
njihove interese zastupaju s velikim ovlastima njihovi pučki tribuni.Plebejci napustili grad,otišli
na Sveto brdo,patriciji im poslali spretnog Menenija Agripu-uvjerio plebejce da patriciji i
plebejci ne mogu postojati jedni bez drugih.) birali se u plebejskim skupštinama najprije po 2 s
jednogodišnjim mandatom.Narodni tribuni bili SACROSANCTI-tko ih povrijedi postaje sacer-
izvan zakona,zaslužuje smrt,pravo onemogućavanja senatske odluke,pomaganje svojih
plebejskih štićenika,parvo prisiljavanja,sazivanja narodnih skupština,pravo VETA-obustava
izvršenja bilo koje odluke konzula,magistrata i senata ako je na štetu plebejaca.Pomoćnici
plebejskih tribuna-edili.

Zemljoposjed –glavno polit.pitanje-davanje zemlje u posjed bezemljašima.AGER PUBLICUS-

agrarno područ.oteto neprijatelju,smatralo se državnim vlasništvom-patriciji svojataju,plebejci se
žestoko bore za svoj diotraže LEX AGRARIU-zakon o podjeli državne zemlje(Livije kaže-
Spurije Kasije konzul donio 1.agrarni zakon).

46
Zakoni XII.ploča—Livije:oko 450. promijenjen državni ustav,izabrano 10 ljudi-DECEMVIRI-
predana im sva vlast,povjereno im pisanje zakona,iduće god.novi decemviri-5
petricija+5plebejaca objavili Zakone na 12 ploča. Nisu tekstualno sačuvani,30-ak citata,tekst se
učio napamet,ploče bile izložene na forumu,spominju se okrutne kazne(krivac se spaljuje
živ,bacanje osuđenika s Taroejske pećine…)-oko za oko princip.Zakoni bili kolijevka prava.

Novi uspjesi plebejaca—nakon odstupanja decemvira,izabrani konzuli VALERIUS i

HORATIUS,prijatelji plebejaca,predložili da odluke tributskih komicija budu obvezne za
narodtributske komicije postale punovažna rimska narodna skupština.Za konzulovanja
GENUCIJA I KURIJACIJA-tribun Gaj Kanulej traži dopuštenje za sklapanje brakova između
patricijskih i plebejskih gensova(kasnije dopušteni takvi brakovi). 9 narodnih tribuna traže da
konzul može biti iz redova plebejaca—otpor patricija—rješenje 440.g.,osnovana nova
magistratura dostupna plebejcima TRIBUNI MILITUM CONSULARI POTESTATE.

Ratovi u Etruriji,Veji—do 5.st.Rimljani ratovali,braneći svoje i otimajući tuđe posjede.Prvo veće

osvajanje etrušć.terit.—ratujući s gradom Vejima(406.-396.)-bogat grad,veliki agrarni posjed
blizu Tibera. Livije: epske osobitostitrajao 10 god.kao trojanski rat,promjenjiva sreća.

ŠIRENJE RIMSKE VLASTI U ITALIJI

ČETVRTO STOLJEĆE

Osvajanje Veja – trajalo od 406. do 396. U ratu se istaknuo diktator Marko Furije Kamilo.
Osobitost rata je u tome što su tad Rimljani prvi puta ratovali neprekidno logorujući i zimi i ljeti.

Navala Gala – prvo doseljavanje Gala u Italiju oko 600. Pr. Kr. Zauzeli se grad Melpum kod
Pada na dan kad su Rimljani osvojili Veje. Keltska skupina Senoni prodrla je preko Apenina u
Etruriju – opsjedali su grad Kluzij. Pozvali u pomoć Rimljane. Gali su potukli Rimljane u bitci
kod rijeke Alije (Allia), zatim se došli do Rima, osvojili ga i spalili, osim kapitolinske tvrđave.
Rimljani su se oslobodili plativši Galima golemu otkupninu. To se zbilo „362. ad Urbe condita“
po Liviju, dakle između 390. I 387. Pr. Kr. Uz tu bitku povezana je priča o guskama koje su
svojim graktanjem probudile rimske vojnike i spasile Kapitolij.

Razdoblje od 390 do 340 – obnovljen Rim, nastavljeno je osvajanje Etrurije.

Godine 377. Na prijedlog tribuna Licinija i Sekstija izglasana su tri nova zakona: zakon o agraru,
zakon o dugovima i zakon o pravu plebejaca da biraju jednog konzula.
- Zakon o agraru: utvrđen j normativ po kojem jedan građanin smije imati na iskorištavanje
najviše 500 jugera zemlje iz fonda ager publicos
- Zakon o dugovima: olakšan je položaj dužnika
- Zakon o pravu plebejaca na konzulat: jedan konzul plebejac. Prvi plebejac koji je postao
konzulom bio je Sekstije.
356. prvi put da je neki plebejac bio diktator, od 351. plebejcima je dopuštena cenzura, od
337. pretura – od tada su plebejcima dopuštene sve magistrature.

U tom razdoblju manje se ratuje.

47
Sukob sa Samnićanima 343. – Sanmićani su bili ratoborni Italici koji su bili nastanjeni u području
srednjoapeninskih brda. Nastanili se u gradu Kapu (Capue). Pozvali Rimljane u pomoć protiv
novih samnitanskih grupa koje su se pokušavale tamo naseliti. Rimljani se odazvali i Kapua im se
predala. Tako je Rim zaposjeo veći dio Kapanije. Rimski analisti to nazivaju „prvi samnitskim
ratom“ (343-341)

Latinski rat (340.-338.) – u sukobu sa Samnićanima na strani Rimljani borili se Latini. Zbog
nezadovoljstva raspodjelom Kampanije i drugih mimoilaženja izbio je tkz. Latinski rat. Na stranu
Latina stali Volščani i neki Kampanci. Rat završio pobjedom Rimljana – postali gospodari cijelog
Lacija.

Drugi samnitski rat (327-304) – grčki grad Neapolis koji se nalazio u samnitskom interesnom
području ušao u savez s Rimljanima što je Samnićanima bio povod za osvetu zbog Kampanije.
321. Rimljani pretrpjeli težak poraz – upali u zasjedu u Kaudijskom klancu. Mir od 321 do 316.
Borbe nastavljene u Kampanijii Etruriji. Rat završen pobjedom Rima i mirom 304.

Aktivnost Apija Klaudija. Donesen je u Rimu zakon u ukidanju ropstva zbog duga. Cenzor
Appius Claudius (312-308) – važne društvene i ekonomske reforme: u Senatu i neki plebejci,
sinovi oslobođenika, bogati privrednici; uz zemlju i pokretnu imovinu, kriterij za klasificiranje
građana u razrede po imovinskom stanje je i ukupan prihod iz poljoprivredne djelatnosti, porez
Tributum; javni radovi; gradnja cesta – Via Appia, vodovoda – Aqua Appia. On je prvi po imenu
poznati rimski književnik.

TREĆE STOLJEĆE

300. pr n e izglasan je zakon po kojem i plebejci mogu biti birani u kolegije pontifika i augura
(ogulnijski zakon – braća Ogulni)
Treći samnitanski rat (298-290) – nakon galskog prodora do Rima protiv Rimljana digli se
Etruščani, Umbri, Sabini, Lucani, pod vodstvom Samnićana. Njima se pridružili i Gali koji su se
vraćali iz Rima. Rimljani su udružene snage porazili 295. kod Sentiuma u Umbriji i tako zauzeli
znatno umbrijsko područje.

Rimljani gospodari srednje Italije. Pobjedom nad galskim plemenima dočepali se posjeda u
sjeverno jadranskom primorju, 283. Osnivaju naseobinu Sena Gallica. Granicu svoje države
pomaknuli do rijeke Rubikon.
286. pr. kr. – Hortensijev zakon – svaka buduća odluka naroda donesena u tributskim komicijama
ima zakonsku pravovaljanost i bez traženja suglasnosti senata.

Rimljani osvajaju južnu Italiju. Grci iz južnoitalskog grada Turija pozvali u pomoć Rimljane
protiv Lukanaca. Rimljani poslali vojnu pomoć, ali i ušli u neke druge grčke gradove. Rimsko
brodovlje 282. osvanulo u luci grada Tarenta – napali ih -> započeo rimsko tarentski rat. Tarent u
pomoć pozvao epirskog kralja Pira koji je došao s velikom vojskom, helenističkom opremom i
slonovima. 280. Pir potukao Rimljane kod Herakleje. Na njegovu stranu stali južnoitalski Grci i
Sabeli. Nije se usudio napasti Rim. Povukao se na jug i 279. pobijedio rimsku vojsku kod

48
Ausculuma, ali uz velike gubitke („pirova pobjeda“). Rimljani pobijedili Pira 285. kod
Beneventane. Pir se vratio na Balkan gdje je u bitci kod Arga 272. umro.
Rimljani 272. zauzeli Tarent – dobio položaj rimskog savezničkog grada. Do 270. Rimljani
zauzeli cijelu južnu Italiju.
1. RIMSKA I SAVEZNIČKA ITALIJA
265. Volsinij, etrurski grad koji je najduže pružao otpor, pao u ruke Rima
Prije prvog punskog rata (264.) rimljani pokorilicijeku Italiju od rijeke Arna da Rubikona – od
130 000km2 Rim zadržao samo 25 000km2, ostalo prepustili saveznicima - socii (razni Italici,
Etruščani,i dr), prema ugovoru foedus
Gradovi i građansko pravo. Rimsko građansko pravo, civitas Romana, u doba Republike
pripadalo stanovnicima Rima. Punopravni građani, cives optimo iure, imali su iura publica
(politička prava) i iura privata (civilna prava). Iura publica obuhvaćala su ius suffragii (pravo
glasovanja u komicijama) i ius honorum (pravo na časti, na magistratske položaje, pasivno
pravo). Iura privata sastojala su se od raznih građanskih prava od kojih su najvažnija bila: ius
connubii (pravo zakonitog sklapanje braka neovisno o pložaju) i ius commercii (pravo privrednog
poslovanja).
Oslobođenici – položaj sa smanjenim građanskim pravom, cives minuto iure.

Kolonija. Colonia civium Romanorum – grad punopravnih rimskih građana. Prva kolonija –
lučki grad Ostia osnovan još za vrijeme Anka Marcija.

Municipij. Državnopravni naziv za autonomni rimski grad (oppidum civium Romanorum)

najprije u Italiji zatim u provincijama čiji stanovnici nisu doseljenici iz Rima, a imaju rimsko
građansko pravo kao cives Romani sine suffragio. Građani municipija, municipes, plaćali su
porez i službovali u vojsci.

Saveznici. = socii. Postali saveznici milom ili silom, potpisivali su saveznički ugovor foedus –
postali saveznički gradovi civitates foederatae. Prema Rimu imali su obvezu davati dodatne čete
rimskoj vojsci i uzdržavati ju. Osnovne savezničke jedinice (cohortes) spojene su u veće
odrede(alae, cohortes alares) na čelu s rimskim zapovjednikom , prefektom. Pomorski saveznički
gradovi davali su brodove, opremu i opskrbu za mornaricu. Saveznički gradovi bili su autonomni,
ali nisu smjeli sklapati saveze s drugim gradovima.

Latinske kolonije. Latini imali posebno mjesto među rimskim saveznicima. Prije nego što su ih
Rimljani osvojili, već su osnovali neke kolonije, coloniae civium Latinorum. Rimljani su im dali
poseban status, namijenjene su zainteresiranim siromašnim rimskim građanima, Latinima i
drugim Italicima.

Rimska vojska. Tri rimska tribusa davala su po tisuću pješaka i po tristo konjanika da bi se
formirala legija, svaka pod vodstvom pretora. Osnovna taktička jedinica bila je centurija (po sto
vojnika) na čelu koje je bio centurion. Cijelom vojskom zapovijedao je kralj. Najbogatiji građani
davali su 18 konjaničkih centurija. Pet razreda davalo je državi pješadiju, koliko naoružano
ovisilo je o imućnosti. Vojnici prvog reda, najimućniji, imali su kacigu, brončani štit, nazuvke za

49
zaštitu nogu, oklop, koplje i mač. Vojnici drugog razreda imali su sve osim oklopa, a štit im je bio
od drva prevučen kožom. Vojnici trećeg reda nisu imali oklop i nazuvke. Vojnici četvrtog reda
imali su samo koplje i neku laku sulicu, a petog samo praćku. U 4. St.pr. kr. napušten je stari
vojnički sustav. Bojni redovi bili su po sposobnosti, a ne po cenzusu. Prvi bojni red – najmlađi
borci, kopljonoše = hastati. U drugom malo stariji, principes. U trećem najstariji, triarii. Osnovna
jedinica bila je munipulus, njima su zapovijedala dva centuriona, prior i posterior.

VIII. DOBA PRVOG I DRUGOG PUNSKOG RATA

1. PRVI PUNSKI RAT

Kartagu su osnovali Feničani iz grada Tira na sjevernoj obali Afrike 814. Pr. kr.oni su je nazvali
Kart-hadašt, Novi grad. Kartažani=Puni bavili su se agrarnom proizvodnjom, obrtom, trgovinom
i pomorstvom. Malo je poznatog vezano uz religiju, štovali su kult Baala, Mohoha, božice Tanit.
Njihova najstarija povijest nije poznata. Kartašku hegemoniju priznavali su fenički gradovi na
obali današnjega Tunisa, Alžira i Maroka, gradovi i manje trgovačke ispostave na Pirinejskom
poluotoku, neke feničke naseobine na Sardiniji, mnoga naselja na Siciliji. Suparnici na
Mediteranu bili su im Grci, a saveznici Etruščani. Do trećeg st bili su u dobrim odnosima s
Rimom – sklopili tri vojna saveza.
Prvi punski rat (264-241) .Uzrok: sukob oko prevlasti nad Sicilijom, željeli i Rimljani i
Kartažani. Nakon rimskog osvajanja Tarenta, Sicilija postala grkom i kartaškom. Grcima
zaprijetili Kartažani na istočnom dijelu otoka – ovi pozvali u pomoć Rimljane. Iskrcali se 264. u
mesanskoj luci. Rimljani uz pomoć Grka pobijedili Kartažane u bitci kod rta Mylae 260. Godine
256. rimska vojska se iskrcala na afričko tlo pod vodstvom konzula Atilija Regula i Manlija
Volsona. Poraz Rimljana – morali se vratiti. Rat preseljen na sicilijsko tlo. u pomorskoj bitci kod
Drepana Rimljani su pretrpjali veliki poraz. U kasnijim borbama istaknuo se kartaški vojvoda
Hamilkar Barkas. Rimski konzul Gaj Lutacij Katul blokirao je s mora Lilibej i Drepan i u
proljeće 241. Porazio Kartažane u pomorskoj bitci kod Egadskih otoka, zatim su s kopna
osvojena kartaška uporišta. Težak mir: Kartažani morali platiti odštetu, napustiti Siciliju. Nakon
izgubljenog rata Kartažani vodili mnoge borbe s plaćenicima koje nisu mogli platiti. Rimljani
kasnije od Kartažani bez borbe preuzeli otoke Korziku i Sardiniju.

2. ILIRSKI RATOVI

Iliri: plemena Histri, Liburni, Dalmati, Ardijejci, Plereji, Daorsi i dr. kad su Ardijejci nametnuli
svoju vlast raznim ilirskim plemenima, grčke naseobine osim Isse potpale su pod vlast
ardijejskog kralja Agrona. Razvili su gusarsku aktivnost, za vrijeme kraljice Teute – Agronove
udovice. Rimski senat 230. poslao dva izaslanika, Kaja i Lucija Korunkanija, da upozore Teuto
da zaustavi gusare. Jedan od poslanika upozorio kraljicu – ubijen  Rimljani navijestili rat.
Prvi ilirski rat (229-228). Konzuli Fulvije i Postumije u nekoliko mjeseci pobijedili Teutine Ilire
na kopnu i moru. Uvjeti mira: Teuta treba isplatiti kontribuciju, napustiti Iliriju, ograničili
plovidbu. U gradovima Rimljani radi sigurnosti ostavili posade.
Drugi ilirski rat (219). Rimska vojska pod zapovjedništvom konzula Lucija Emilija osvojila
Dimale (na Hvaru) i grad Pharos. Zbog drugog punskog rata Rimljani su priznali povoljne uvjete
mira.

3. DRUGI PUNSKI RAT

50
Drugi punski rat (218-201). Nakon završetka prvog punskog rata Kartažani su još 5 godina
ratovali u Africi, zatim su krenuli osvajati Hispaniju (Hamilkar Barkas, nakon njegove smrti
nastavio njegov zet Hazdrubal). Kad je Hazdubal ubijen 219 na čelo kartaške vojske došao je 29-
godišnji Haniobal, sin Hamilkara Barkasa. On je izazvao rat s Rimljanima osvojivši hispanski
grad Saguntum koji je bio u vezi s Rimom(219). Hanibalova vojska(pješaci, konjanici, slonovi) u
rujnu 218 prešla je Alpe i došla u sjevernu Italiju, ali je izgubila mnogo vojske, konja i slonova.
Konzul Scipion krenuo je prema Hispaniji, a konzul Sempronije prema Kartagi. Velik broj Gala u
Italiji prešao na Hanibalovu stranu. U prosincu 218 Hanibal je porazio udruženu vojsku obaju
konzula kod Trebije. U bitci kod Trazimenskog jezera 217. porazio je vojsku konzula Flaminija
(poginuo). Imenovan diktator Fabije Maksim – taktika oklijevanja. Bitka kod Kane 216. -
konzuli Emilij Paul i Terencij Varon, Rimljani strahovito poraženi. Izginuo velik bvroj vojnika,
konzul Paul, 80 senatora, 2 kvestora, 1 vojnički tribun  crni dan. Sredina drugog punskog rata –
Hanibalov pohod na Rim 211., brzo se povukao; Rimljani osvojili Sirakuzu nakon trogodišnje
opsade i Kapuu. Od 210-206 Rimljani postigli velike uspjehe u Hipaniji. Publius Cornelius
Scipio 209 zauzeo Kartagu Novu, kasnije dobio nadimak Africanus, Afrički. Do 206 Kartažani
potisnuti s gotovo svih hispanskih posjeda. Poraz kartaške vojske 207 kod rijeke Metaur kod
Ankone u kojoj je ubijen Hanibalov rat Hazdrubal (išao dovesti bratu nove odrede).scipion je 204
počeo opsjedati Kartagu – morali pozvati Hanibala iz Italije. Odlučna bitka između Scipiona i
Hanibala 202. kod Zame – Rimljani pobijedili. Težak mir: Kartaga treba nauspiti sve posjede
stečene u ratu, platiti ratnu kontrabuciju, predati ratne bridove, priznati numidskom kralj Masinisi
pogranična područja, vratiti zarobljenike i ne smiju započeti rat bez odobrenje Rima.

OD DRUGOG DO TREĆEG PUNSKOG RATA

Drugi makedonski rat (200-196) – 200. Rimljani započeli ekspediciju u Makedoniju. Konzul
Flaminin 197. izvojevao je odlučnu pobjedu nad vojskom Filipa V Makedonskog u bitci kod
Kinoskefala u Tesaliji. Mir 196.- Filip se odrekao vlasti nad Grcima, platiti odštetu, predati
brodovlje.
Sirski rat (192-188) – Antioh III Veliki, kralj Sirije, ugrozio interese rimskih saveznika Egipta,
Pergama, Rodosa i dr, pružio utočište Hanibalu, saveznik Filipa V Makedonskog. Rimljni ga
porazili 192 kod Termopila. Braća Scipion (konzul Lucije i legat Publij Afrički) porazili Antioha
u Joniji (Mala Azija). Mir u Apameji 188.
Treći makedonski rat (171-168). Filipa nasllijedio sin Perzej. Na traženje pergamskog kralja
Eumena Rimljani započeli treći makedonski rat. U lipnu 168 konzul Emilij Paul pobijedio
Perzeja kod Pidne. Tako su Rimljani uništili staru makedonsku kraljevinu. Makedonija im je bila
baza za daljnja osvajanja prema istoku.
Postupak s Ilirima. Rimljani su zemlju pobijeđenog kralj Gencija podijelili u tri samostalna
područja
Postupak s Grcima. Postupali različito, naročito poštovali Atenjane, a članovima Ahajskog saveza
nametnuli danak.
Treći punski rat (149-146). Katon: „Ceterum censeo Karthagiem esse delendam.“ = Uostalom
smatram da Kartagu treba razoriti. Kartaga se dobro oporavila, ali se naoružavali i zaratili zbog
susjednog pograničnog područja s numiđanskom kraljem Masinisom.senat 149 navijestio ratneki
se gradovi odmah predali. Htjeli i Kartažani, ali Rimljaniod njih tražili da napuste grad – odbili.
Rimljani opsjedali Kartagu tri godine. Junak rat mladi konzul Scipion Emilijan. Kartaga je
razorena., poharana i spaljena, a stanovništvo prodano. Zemlja uzorana i bačena sol na nju. Šire
područje Kartage pretvoreno u provinciju Africu.

51
Osvajanje balkanske Grčke. Rimljni su ljeti146 kod Leukopetre nedaleko Korinta, porazili
vojsku Ahajskog saveza, nakon tog i Korint. Korinćane su prodali u ropstvo. Kulturni spomenici
doneseni u Rim kao ratni plije. Ateni ukazana pažnja. Nakon 147 tretirana kao provincija, ali bez
posebnog namjesnika. Dobila ga tek 27 pr n e kao provincija Achia. Atena i Sparta – status
civitas libera. Korint – colonia civium Romanorum.

Novac. Prvi robni ekvivalent bila je stoka, pecus. Kasnije je robni ekvivalent postao bakar, aes. U
doba kraljeva nastala je potreba da se bakar kao sredstvo plaćanja oblikuje i signira. Sredstvo
plaćanja sa žigom lika ovce, svinje, delfina, tronoga – aes signatum - još nije novac u užem
smislu. Prvi pravi rimski novac bio je as libratum – bakar utvrđene težine od jednog libra. U
upotrebi od petog stoljeća. As se dijelio na manje jedinice: semis, triens, quadrans, sextans, uncia.
Srebrni novac od 269. Pr kr, denarius, u vrijednosti deset asa. Zlato u državnoj blagajni čuvalo se
u šipkama, lateres aurei.
Društvene prilike. Nova vladajuća klasa, patricijsko- plebejska aristokracija (nobilitas), stvorena
od uglednih patricija i plebejca (nobiles). Nobilitet je bio nasljedan. Zakonom je utvrđena
postupnost u napredovanju – pretura nakon kvesture, konzulat nakon preture, cenzura nakon
konzulata pod uvjetom da napredovanje u karijeri (cursus honorum) bude u skladu s dobi
kandidata: kvestor smije imati najmanje 29god, pretor 40, a konzul 43.
Posebnu ulogu imali najbogatiji građani – equites, vitezovi. Nisu su kandidirali za magistrature ni
ulazili u senat. Bavili se trgovinom.
Afirmirale su se dvije političke stranke: optimes i populares.

IX. ROBOVI (servi)

„Familia“ je bio najčešći naziv za kolektiv robova (famuli) u vlasništvu domaćina (pater
familias) koji je bio vlasnik djece rođene u njegovoj kući iz robovskog braka (contubernium).
Većinom ratni zarobljenici (za vrijeme punskih ratova u nestašici vojnika osnovane dvije legije
od maldih snažnih robova koje je država kupila od privatnih robovlasnika.
Servi publici, državni robovi, obavljali su razne službeničke poslove, radili u rudnicima itd.
Postojala su poduzeća za iznajmljivanje robova stručnjaka (graditelja, obrtnika, prepisivača,
gladijatora, …) – ergastulum, simboličan naziv za ropstvo.
Prvi ustanak robova na Siciliji (138 ili 135 – 132). Rat je započeo rob Eun – formirao pravu
vojsku i sa robom Kleonom stvorio vojsku od 70 000 robova. Ratovali protiv Rimljana. Svladao
ih je konzul Publije Rupilije 132.
Drugi ustanak robova na Siciliji (104 – 101). Robovi su bili podijeljeni u tri skupine. Prva je
svladana jer ih jedan potkupljeni rob izdao. Druga je bila uspješna, zauzela je grad En. Treća pod
vodstvom Athenaisa (Anetej, Anetejonon) operirala je na zapadnoj strani Sicilije. Ustanku su se
pridružili i neki slobodni ljudi. konzul Manije Akvilije 101. s velikom vojskom porazio robove.
X. BRAĆA GRAKHI I NJIHOVO DOBA
1. REFORME BRAĆE GRAKHA

Leges agrariae. Ne zna se kad je donesen prvi agrarni zakon. Donošenje agrarnih zakona
(dijeljenje zemlje po uredbi) neprestalno je bilo popraćeno građanskim borbama.

52
Braća Grakhi. Tiberije i Gaj potječu iz uglednog plebejskog roda. Otac Tiberius Sempronius
Gracchus bio je konzul, cenzor, vojskovođa, a majka Kornelija kći Scipiona Afričkog. Barać su
bilahelenistički obrazovana.
Tiberijev zakon o agraru. Tiberije Sempronije Grakh postao je narodni tribun 134. s Markom
Oktavijem Cecinom. Odmah je na dnevni rad tributske skupštine stavio je svoj zakon.
„Sempronijev zakon“: nitko ne smije imati više od 500 jugera zemlje i za dva sina po 250 jugera,
a da maksimum obitelji ne prelazi 1000jugera; ako netko ima više, neka mu se višak oduzme;
višak neka se podijeli bezemljašima podjednako po 30 jugera; komisija od tri člana treba
nadgledati provedbu (prva komisija- braća Grakho i Apije kaludije).
Otpor senata. Oktavij uložio veto na zakon, ali ga Tiberije dao smijeniti.
Pred izbore za narodne tribune 133. Skupina naoružanih senatora sa Scipionom Nazikom na čelu
ubila Tiberija i njegove najbliže suradnike.
Prilike od 133. do 123. Agrarni zakon i dalje se provodio. Italici su tražili da im se dodijeli
zemlja i dade rimsko građansko pravo.
Djela Gaja Grakha. Izabran je za narodnog tribuna 122. Zakoni:
- Zakon o agraru – obnovljen Tiberijev zakon
- Zakon o žitu – stanovništvu grada Rima davalo se žito po nižoj cijeni
- Zakon o osnivanju naseobina – 6000 kolonista dobilo je zemlju na području Kartage
(osnovan grad Iunonia, Gaj osobno rukovodio)
- Nekoliko zakona koje suojačale vitezove: zakon o sudstvu – nadležni u sporovima
- Zakon o provinciji Aziji – regulirao porezna primanja
- Još mnogi drugi zakoni o vojsci, javnim poslovima itd

Predlagao da Latini dobiju puno rimsko pravo – to su iskoristili njegovi protivnici.

Postigao da narodna skupština mimo senata odlučuje o najvažnijim državnim pitanjima
(financijama, kolonizaciji, vojsci, …)
Kandidirao se za narodnog tribuna 121. – izgubio. Započelo oružani sukob – tučnjava na
Kapitoliju završila pokoljem. Ubijeno preko 3000 Gajevih pristaša. Gaj pobjegao preko Tibera i
tamo naredio svom robu da ga ubije.
Nakon smrti Gaja, zakon o agraru modificiran pa ukinut kao i zakon o sudstvu.

2. RIMSKE VOJNIČKE AKCIJE OD 133. DO 100. PR. KR

Provincija Azija. Pergamski kralj Atal oporučno ostavio svoje krljevstvo Rimu. Njegov polubrat
Aristonik osporio oporuku i digao ustanak. Sudjelovali većinom robovi. Ratovali s Rimljanima
dvije godine. Posljednja bitka održala se kod Stratonikeje 129. U kojoj je Aristonik ubijen.
Osnovana rimska provincija Azija.
Ilirik. 156. i 155. ratovali s Delmatima, srušili grad Delminij. Tri rimska rata s Istrima – treći
završio padom moćnog grada Nesaktiuma u rimske ruke 178,. Rimljani zagospodarili do Raše.
Marije. Plebejac, rođen 155., bio je pretor, konzul, vojskovođa. Istaknuo se u ratu protiv kralja
Jugurte. Spasio je Rim od Cimbra i Teutona. Izabran četiri puta za redom za konzula, od 104.-
101. 102. Konačno porazio Teutone, a 101. Cimbre kod rijeke grada Vercellae. Dobio šesti
konzulat 100. U to vrijeme vodile su se političke borbe između optimata i populara. Konzul
Marije na strani populara kao i narodni tribun Saturnin i pretor Glaucija. Nastojali provoditi
reforme braće Grakho da bi oslabili senat nobile.
Marije je bio odličan vojskovođa, ali slab političar. U ratu s Jugurtom uveo promjene u vojsku –
primio u vojsku sve građani koji su to htjeli i opremio ih na državni trošak. Proletere opremio

53
teškim oružjem koje su prije imali samo oni koji su ga mogli priuštiti. Za taktičku jedinicu
postavio je kohortu. Legija od 6000vojnika dijelila se na 10 kohorta. Kohorta se sastojala od tri
manipula, a manipul od dvije centurije. Siromašnima je odlazak u rat predstavljao rješenje
osobnog ekonomskog pitanja. Takvi vojnici nisu bili odani državi nego svome vojskovođi kojem
su bili oslonac za izvođenje državnog udara  građanski ratovi, pad republike i uvođenje carstva

KRAJ

54