Jelenčić, Zvučnici (1991) (Podržava Pretraživanje)

Ivan Jelenčić
ZVUčNICI
[,,"' ' ' ' ' ' ' ',"'101111","'' ' ' ""'' ',","'' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' ' '""'' ' ' ' ' ' '"' ' "."",,.,,''"""'"""'' ' ' ' '
ŠKOLSKA KNJIGA - ZAGREB

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
Urednik
Dr. ŽELIMIR MATUTINOVIĆ
Recenzenti
Prof. dr. MIROSLAV GREGURIĆ
Prof. dr. MOMIR VUJNOVIĆ
CIP - Katalogizacija u pUblikaciji

Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb
UOK 681.84 (075.8)
JELENČIĆ, Ivan
Zvučnici / Ivan Jelenčić. - Zagreb :
Školska knjiga , 1991 . - VI, 283 str .
: ilustr. ; 24 cm. - (Udžbenici
Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Univer-
sitatis studiorum Zagrabi ensi s)
Bibliografija: str. 275-281. - Kazalo.
ISBN 86-03-99073-5
Tisak BIROGRAFIKA - Subotica

Prof. dr. IV AN JELENČIĆ
Predstojnik Zavoda za elektro akustiku
Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu
ZVUCNICI
ŠKOLSKA KNJIGA
ZAGREB 1991
Republička samoupravna interesna zajed-
nica kulture Republike Hrvatske financij-
ski je pomogla objavljivanje ove knjige
Sadržaj
Predgovor VII
l. Uvod .......... . ..... . ..... . . . . ....... . . . . .... . .. . .......... . .. . .... . .... . ... . . . ....... . .. . .
1.1. Povijesni pregled ...... . ... ... . . ... . . .. . . ..... ... . ..... ..... ... ... . .. .... . .. .. .. .. .. . . . I
1.2. Podjela zvučnika ... . ...... . ..... . .. . .... . . . ...... . ................. . ..... . .. . . . .... 4
1.3. Idealni zvučnik ...... .. .. .. .. .... . ................ .... ............ .. ... ... ... .. ..... . 5
2. Teorija emitiranja zvuka .............................. . . .... . .. . .... . .. .. ...... . .. . .... . 6

2.1. Emitiranje zvuka ........... . . .. . ........... . ..... .... ............ . ....... . ............ 6
2.2. Impedancija isijavanja ..... .. .. .. ........... .. ... .. .... .. . .. ...... . ....... .. . . ......... 7
2.3. Usmjerenost ............... .. .......... .. .. ...... .. ... . ... . .. ...... ... .. . ........... lO
2A. Emitirana snaga ...................... ... .. . .. .. . .. . .... . .. .. . ... .. . .. ... ... .. . 13
3. Emitiranje zvuka neideainih membrana ..... .. ..... . ....... . ....... . . .. ...... .... . .. . .. . .. ... IS
3.1. Rad potpuno krutih membrana . ............................................. . ..... . ... 15
Problematika električko-mehaničko-akustičke pretvorbe dinamičkog zvučnika ... . .. . . IS
3.1.1. Opis i princip rada. . .... . ............................................... .. .... . . IS
Popis simbola........................................... . .. . .. . .... . . .. ......... 18
3.1.2. Električki sustav dinamičkog zvučnika ................ .. . . .. .. . . .. .. ...... . .. .... 20
3.1.3. Mehaničko-akustički sustav dinamičkog zvučnika ... . . ..... . .. ...... . . . .. . .. .. . 23
3.1.4. Prigušenje .......... .. .............................. . .. .................. ... .... . 31
3.2. Rad membrana izvan područja potpune krutosti ..... . .. . .. . .... . .... . ..... . ....... . . 35
3.2.1. Problemi rada konusnih membrana........ .. .... .. .. ............. ... . .. ...... .. 35
Metode vizuelnih prikaza titranja membrana ..... . ............ . ..... . ........... 36
Radijalna savijanja ............ . . . . . . . . .. . . . . . . .. . . .. . . . . .. .. .. .. .. . . .. .. . .. . . . 37
Transverzal~a savij~nja ................ .. .... ... . . ....... .. .. ................... 38
Subharmomcka saVIjanja ...... . ...... . . ... . . .. . . . . .... . . . . .. ...... . . ..... . . . . . .. 41
Izvođenje konusnih membrana ......... . . . . . ........ . .... . .. . . . ........ . . .. . . . .. 41
3.2.2. Problemi rada kalotnih membrana . . ... . .. . ...... . .. . ............... . .. . .. . . . . .. 46
3.3. Dijelovi sustava dinamičkog zvučnika....... . ............. ...... . ... .. . .... .. .. ........ 47
Gornji centrator . . ......... . ........... ..... . ....................... . .. . .. . ... .. 48
Donji centrator i zaštitni poklopac ....... .... . .. . ........ .. .. .. . . .. . ... .. . .. .... 49
Titrajna zavojnica ................................. . ..... .. ............... . ...... 50
Magnetski sustav i košara ............ . ... . ........ ... . .. ... . . ............. . ..... 53
Linearnost pogonskog sustava dinamičkog zvučnika ............... . . . . . . . . . .. . .. . .. 56
4. Praktične izvedbe dinamičkih zvučnika .. .0..... .. ... ........ .. .............. . ... ... .. .. .. .. 60
4.1. Širokopojasni zvučnici ........ . ........ .. ..... .. ...... .. .. .... .. ...... . ........ .. . . .. .. 60
Poli-planarni zvučnici ................ .... ............. .. ...... . ....... . ....... .. . . . .. .. 62
4.2. Pojasni zvučnici ................ . . .. ... .. .......... .. ..... . ... .. .. ...... .. ....... . . .. .. 63
4.2.1. Niskotonski zvučnici ..... . .. . ... . . .......... . ............... . .. . .... . ..... . .. . .. 63
4.2.2. Srednjetonski zvučnici ... .. ....... ....... .. .... .. ....... .... . .. . . . .. .. ....... ... . 70
4.2.3. Visokotonski zvučnici . . ..... . . . . . ... . ..... . ........ .. .... .. .. ..... ... ..... .. . .. . 72
4.3. Zvučnici s trakom .................. .. . . ... .. ................... .. .. .. . .. .. .. .. .. .. .... 74
4.4. Heilovi zvučnici .......... ..... .. .. :.... ... ............ .. . .... .. . ... ....... . .. .. .. .. .. . 77
4.5. Walshovi zvučnici ........ ..... .. ...... . ..... .. .. . ... .. .......... .. ... . ................ 78
4.6. Ortodinamički zvučnici .... .. .... .. .. ... . .. . .... .. ...... .. ... .. ............ ... oo ...... . 79
VI SADRŽAJ
5. Elektrostatski, piezoelektrični i ionski zvučnici .... . .......... . .. . . . ....... . .. . .. . .. . ....... . . 83

5.1. Elektrostatski zvučnici ........ . ................... . .... . .. . . . ............. . .. . ....... . . 83
5.1.1. Konstruktivni problemi ... . ... ......... . . ..... .. . . ... .. .. . .... . .. ....... . ....... 86
5.1.2. Praktična izvedba ............ . . .. . . . . .. . . ..... . ..... .. . .. . . .. .. . .. . . ... . . .. .. . .. 92
5.2. Piezoelektrički zvučnici .......................... .. ....... . ... .. ....... . ..... . . ... . .. . . 94
5.3. Ionski zvučnici ................ . . ......... . ....... . .... . . . . ... . . ....... . ............. . . 97
6. Ugradnja zvučnika ............ .. .... . ......... . . ....... . .. .. . . . . .... . .. . ...... . . .......... . . 101
6.1. Ravna ploča .............. . ....................... . .. . . . ..... . . . .. . ..... . ....... . . . . . . . 102
6.2. Otvorena kutija . . ... . .. . ... . .. . .......... . ....... . .... . ... . ...... . ..... . ......... . .. . . 103
6.3. Zatvorena kutija ......... . . . . . . ... .. ... . . . ....... . .. . .. . .... . .... . ..... . .... . ....... . . 104
6.4. Bas-refleksna kutija ............. . .. . ............. . ....... . .. . .......... . .... . .. . ...... 116
6.5. Akustički labirint . . . .. . . . .. . . . . . .. . ...... . .... .. . . . . ... . .. . . .. . . . . . .. .. ....... . .. . ... . . 132
6.6. Zvučnici s trubom .... . . .. . . . .. . ... . . .... .... . .. . . . . ... . . . . ... . . .. . .. . . . .. .. . .... ...... 135
6.6.1. Pogonski dio ... . . .... . .. . .......... . ....... . . . . .. . ... ... . .. . ..... . ...... .. . ..... 137
6.6.2. Trube ......................................... . ......... . .. . ....... . .. . . . .. . .. . . 140
6.6.3. Izvedba truba ...... . ............... . ....... . ........ . ... . . . ................ . .. . . 147
6.6.4. Niskofrekventne trube u kutijama .......... . .. . ....... . .... .. .... . .... . ...... . . . 162
7. Zvučnički sustavi .... . .......... . . . . . ..... . .. . . . ....... . . .. ....... . ............ . .. . .. . ...... 172
7.1. Frekvencijske skretnice ................ . . . .. .. ... ... . ... ... . . . ... .. . .. ... .. ........ .... 172
7.1.1. Pasivne frekvencijske skretnice .......... . . .. . ... . . . ... . .. . .... .... . . .. . ....... . . 176
7.1.2. Aktivne frekvencijske skretnice ........ . .................. . . . .. . .. .. ..... .. . . . ... 191
7.2. Koaksijalni i koplanarni zvučnički sustavi ....... . ... . ... .. ..... . .... . ............. . ... 196
7.3 . Konstrukcija i izvedba zvučničkih sustava........ . .. . ....... . . .. .... .. . . ...... . . .. . ... 198
7.4. Spaj~nte grupa zvučnika u emiterske sustave ...... . .. . .. . .... . .. . .... . . ... ... ... . ...... 201
Zvucmckl stuPOVI ................................ . .. . ....... . .. . . . . ......... . ......... 205
8. Utjecaj prostorije na reprodukciju zvučničkih sustava .................. . .... . .. .. . .... . .... . .. 211
8.1. Akustična svojstva prostorija . . ....... . .... . . .. ...... . . .. ...... . ... .. . ... .. . . . ... . . . . . . 211
8.2. Reprodukcija u stambenim prostorijama ... ... .... . .. . . . . . . . . . . .. ... ..... . . ..... . . . . .. . 213
8.3. Smještaj zvučničkih sustava u prostoriji za slušanje . . . .. ...... . .. . .... . .. . ... . ........ . . 213
9. Mjerenje karakteristika zvučnika i zvučničkih sustava........................................ 218

9.1. Objektivna mjerenja .... . ... . ....................... .. ... . ... . .. . ... . ... . ....... . .. . . . . 218
Mjerni prostori i mjerni signali........ . ........ . ............ . .. . . . .. . .. . . ...... . .. . ... 218
9.1.1. Frekvencijska karakteristika ..... . ..... . . .. .... . ....... . .. . ....... . ....... . ...... 220
9.1.2. Usmjerna karakteristika .................. . . . ................................ . ... 224
9.1.3. Fazna karakteristika. .. .. . .. .. .. . . .. ... . .. .. . . . . ..... . .. . . ... . . ...... .. . .. . .... . 226
9.1.4. Tranzijentni odziv . ... . .. . . .. . .. . . .... .. . .. . . .. . .. . .. . . . .. . ... . . . .. . . . . . ..... . ... 229
9. 1.5. Nelinearna izobličenja .................... . .... . .......... . . . .. . .. . . . .. . .. . .. . . . . 237
Harmonička izobličenja ......... . .. . .. . . . . ............ . .. . . . . .. .. .... . ... . .. . ... 237
Intermodulacijska izobličenja ............. . .... . ....... . . .. .... . .. . .... . . . ... . ... 238
Dopplerova izobličenja ... . ... . .......................... . .. . ..... . .............. 239
9.1.6. Opterećenje i korisnost ..................... . ................. . ............ . ..... 243
Nazivna snaga, muzička snaga, maksimalna akustička snaga, pogonska snaga,
osjetljivost, korisnost, linearnost snage, dinamika .... . ........................... 243
9.1.7 . Karakteristika impedancije .......... . . . .. . ........ . . . . . .. . .... . .. . ....... . .. . ... 246
9.1.8. Parametri zvučnika ..... . .......... . .. . ....... . . .... . .... . .... . .. . ...... . . . . . ... 249
9.1.9. Posebna mjerenja ............. . ........ . .. . ...... . .. . .. . ..... .. .......... . . .. ... 254
9.2. Subjektivna mjerenja (slušni test) .... . . .. .... . .......... . .. . . . .. . ... .. . .. . . .. .. ... . .. . . 258
Dodatak I. Definicije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262
Postupak određivanja impedancije .......... '. .. . .. . . . . .. . .. .. . . .. . . . . . .. . 262
Dodatak II. Elektro-mehaničo-akustičke analogije ......... . ............... :......... . 265
Dodatak III. UP?treba feromagnetskih fluida za poboljšanje karakteristika dinamičkog
zvucmka ....... . ...... . ...................... . ... . .... . ....... . .... . .... 269
Dodatak IV. Psihologija slušanja ............................. . .. . .. . . . .. .. ..... .. .. .. 271
Dodatak V. Sustavi s minimalnim fazni m pomakom ... . .. . ............... . .. . .. . . . . .. 273
Literatura ........................ . .......... .. ... . .... ... . . .... . .. . .. . . ... . .. . . . .. . ... 275
Kazalo pojmova . .... . .. . .... . .. . . . ..... . .. . .. . ............ . .......... . .... . .. . .. . ..... 282
Predgovor
Već dulje u krugovima naših tehničkih stručnjaka postoji potreba za literaturom s

područja elektroakustičkih zvučničkih pretvarača, i to ne samo zbog nastave, već i zato što su
zvučnici važan element u audiosustavima koji su u svakodnevnoj upotrebi . Stoga sam
sadržajem kjige želio dati pregled znanstvenoga, ali i praktično-izvedenog aspekta toga
gradiva.
Svako djelo podliježe koncepciji autora, a ja sam se trudio da gradivo iznesem na takav
način da ono teče iz poglavlja u poglavlje, i tako postupno tvori cjelovitu sliku tog
elektroakustičkog područja . U obrađivanju i analizama iznesena je potpuna teorijska slika,
sa svim utjecajnim parametrima i objašnjenjima iz kojih se u pojedinim slučajevima upotrebe
vidi što je važno, a što se može zanemariti.
Da gradivo knjige bude jasnije, potrebno je dati nekoliko uputa.
Uz riječ sustav u slučaju kad je riječ o sastavu više pojasnih zvučničkih jedinica spojenih
preko pasivnih ili aktivnih filtara u jednu emitersku cjelinu upotrebljava se naziv zvučnički
sustav. U teorijskom razmatranju zvučničkog djelovanja na nižim frekvencijama govori se o
električnim, mehaničkim i akustičkim sustavima zvučnika.
Kada je riječ o tonskim frekvencijama, one se često dijele na tri područja : niskofrekven-
cijsko, srednjofrekvencijsko i visokofrekvencijsko područje . Ta područja nemaju točno
određenih granica, već se smatra da su niske frekvencije približno od 20 do 500 Hz, srednje
približno od 500 Hz do 4 kHz, a visoke frekvencije sežu od približno 4 kHz do 20 kHz.
Nazivi i simboli pojedinih veličina za sve izraze i jednadžbe točno su definirani i
navedeni s jedinicama. Osnovni popis simbola dan je u poglavlju 3-.1, a uz ugradnju zvučnika
dani su posebni popisi u poglavljima 6.4, 6.5. i 6.7.
Mjerenja opisana u poglavlju 9. odnose se na zvučničke jedinice i na zvučničke sustave.
Poseban problem zvučničkih sustava jesu osi i udaljenosti mjerenja koje nisu jednoznačno
određene, već ih izvođač mora preporučiti da bi mjerenja bila ponOVljiva.
Autor
1. Uvod
Zvučnik je elektroakustički pretvarač koji električnu energiju pretvara u

akustičnu, odnosno koji električne signale pretvara u zvučne valove.
S obzirom na tu definiciju, može se pomisliti da je zvučnik posljednja karika u
audiolancu, ali nije tako. Zvučnik s ulazne strane ima pobudno audiopojačalo kao
definirani prijenosni sustav određenih ulaznih i izlaznih električnih veličina. S
izlazne strane zvučnik emitira zvučne valove u disperzijski medij s apsorpcijama i
refleksijama i to je karika koju je vrlo teško definirati. Analiza nastaloga zvučnog
polja u takvome prijenosnom mediju ubraja se u najveće probleme u elektroakusti-
ci. Tek nakon toga dolazi prijemnik . Obično je to ljudsko uho, kao zadnja karika u
lancu. Ono ima najviše nedefiniranosti, posebnosti i subjektivnosti i glavni je činilac
u stvaranju akustičkog doživljaja čovjeka .
To je jedan dio odgovora na pifanje zašto se zvučnik često smatra najslabijom
i najnedefiniranijom karikom u audioprijenosnom lancu. Drugi dio odgovora leži u
samoj prirodi elektroakustičke pretvorbe.
Prije svega, gotovo sve vrste zvučnika pretvaraju energiju elektro-mehanič
ko-akustičkom pretvorbom. To znači da zvučnik najprije pretvara električni signal u
mehaničko titranje, kojim se tada okolni medij pobuđuje na titranje. Takva pretvorba
osim znatnoga gubitka energije stvara i mnoštvo problema. Usto, zvučnik kao erni ter
zvuka ima više specifičnosti koje ga odvajaju od drugih elemenata u audiolancu. To su:
- polarna karakteristika; predočava usmjereno, frekvencijski ovisno isijavanje
zvučne energIJe,
- vremensko zaostajanje; razumijeva sve fazne i amplitudne promjene zvučnih
valova od zvučnika kao erni tera do mjesta prijema (ljudskog uha ili
mjernog mikrofona),
parcijalno titranje membrane; nastaje na višim frekvencijama prijenosnog
područja zv učnika , a nemoguće ga je obraditi konvencionalnim matematič
kim metodama.
Norme za kvalitetnu reprodukciju zvuka zahtijevaju da reproducirani zvuk
bude što vjernija kopija originala. Navedeni opis pokazuje svu kompliciranost tog
zadatka i upozorava na glavne teškoće u konstrukciji idealnih emitera. Stoga
pcojektiranje i izvedba zvučnika, temeljeni na teorijskoj razradi i mate matičkoj
podlozi, mnogo ovisi i o praksi i iskustvu konstruktora.
1.1. Povijesni pregled
Povijesni počeci zvučnika ne sežu daleko u prošlost; izumljen je sredinom prošlog

stoljeća,u jeku velikih pronalazaka na području elektrokomunikacija i elektroakustike.
2 UVOD
Prvi uređaj za prijenos zvuka (ljudskoga glasa) pomoću elektriciteta konstrui-

rao je 1860. godine Philipp Reis, učitelj iz Friedrichsdorfa. U ređaj se sastojao od
odašiljača (kontaktnog mikrofona) i prijemnika (sa zavojnicom oko željezne šipke
učvršćene na rezonantnu drvenu kutiju). Prijemnik je djelovao na principu magne-
tostrikcije, a s obzirom na to da je imao drvenu membranu da bi povećao radijaciju
zvuka i bio konstruiran za primanje i reprodukciju govornih signala, može se
smatrati prvim zv učnikom uopće.
Ernst Werner Siemens patentirao je 1874. godine osnove din am i čkog principa
rada, a nekoliko godina kasnije (1877) i dinamički zv učnik s permanentnim
magnetom (British Pat., No. 4685 od 10. 12. 1877. i German Pat. , No. 2355 od 14.
Slika 1.1. Slika zvučnika iz povijesnog patentnog lista
12. 1877) . Siemens opisuje i dinamički zvučnik s elektromagnetom, koji je u izvedbi

zv učnika dominirao sljedećih šezdesetak godina. Genijalna idej a u tim pronalascima
bil a je upotreba kružnoga magnetskog raspora, iako se zvučnik još nije povezivao
sa širom primjenom pri reprodukciji audiosignala, jer još nije bilo pojačala . Stoga je
u općoj upotrebi bila slušalica, koja na izlaznom otvoru često ima trubu (slika 1.2).
Ti su emiteri imali malu osjetljivost, znatna nelinearna izobli-
čenja i mali frekvencijski opseg (od oko 400 do 2300 Hz).
Poslije pronalaska troelektrodne elektronske cijevi (Lee
de Forest, 1907. god .) i početk a radiodifuzije (oko 1918)
uvelike je napredovao razvoj zvuč nik a . Prestala je dominacija
malih membrana i truba, počelo se sve više govoriti o kvalite-
ti i smanjenju izobli če nja , a ne više o tome kako bi se postigla
što glasnija reprodukcija, a zv učnik se smješta na ozvučnu
ploču (ili u kutiju) .
To su prvi načinili C. W. Rice i E. W. Kellog, koji

se smatraju pokre tačim a nove koncepcije u konstrukci -
ji emitera zvuka i začetn i cima modernog zv učnika . Oni
su izveli i patentirali (U. S. Pa t. od 27.3. 1924) prvi dinamič
ki zvučnik s velikom membra nom na ozvučnoj drvenoj ploči
(slika 1.3). Konusna membrana tog zv učnika bila je savitlji-
Slika 1.2. Telefonska
vim prstenom učvršće na na ploču, a s donje je strane bila
kapsula s kratkom centri rana i vezana za pogonsku zavojnicu. Takvom pažlji-
trubom iz 1893. godi- vom izvedbom dobivena je vrlo dobra zvučna slika s dosta
ne basova (donja granična frekvencija bila je oko 100 Hz).
POVIJESNI PREGLED 3
Tako nakon 1925. godine počinje novo

razdo blje u razvoju zvučnik a . Izvode se kon-
strukcije p oveća noga frekvencijskog opsega, sa
smanjenim izobličenjima i p oveća njem kori s-
nosti , uz mn oštvo poboljšanja. O sim toga, uvo-
đenj e m permanentnih magneta (poslije domina-
cije zv u č nika s elektromagnetima) ostvarena je
jednostavnost izvedbe, veća pogonska sigurnost
i ostale znatne prednosti .
Potrebno je pose bno spomenuti vrlo popu-
laran tip zvučni ka koji se upotrebljavao od
približno 1928. godine sve do poslije drugoga
svjetskog rata. To je elektromagnetski zvučn ik
koji radi na istom principu kao telefonska sl u-
šalica i koj i se često upotreblj avao u jednostav-
nim, tzv. pučkim prijemn icima. Naročito je bila
popul a rna modifikacija tih zv u č nika nazvana
"z vučnik sa slo bod nim titranjem " (njem. Freis- Slika 1.3. Presjek zvučnika Rice i
chwinger). Kotva tih zv učni k a (na koju je bila Kel\oga iz 1924. godine
učv r šće na membrana) titra la je ispred polova
magneta (i nače je titrala unutra , pa je hod membrane bi o k r it i čan). Takvom su se
izvedbom postigla mala i zobl i če nja , velika osjetlj ivost i dob ra korisnost, a time i
relati vno dobra kvaliteta reprodukcije.
U toku godina usav ršeni su zvučn i č ki emiteri i u čvrs tila se spoznaja da jedan
zv učnik ne može sam <lptima In o reproducirati cijelo a udiofrekvencijsko područje.
Tako već 1931. godine N. Fredrick iz Bell ovih telefonsk ih labora to rija demonstrira
podijeljeni zvučn i čk i sustav sa dva zv učnika.
Tak o brz razvoj zvučni k a prekinut je poče tk om drugoga svjetskog rata i
nakon 1945. godine nije nastavljen istim intenzitetom. M ože se čak reći da je u
prvi m god inama poslije rata počela stagnacija i ograničeni razvoj, uz konzervativni
pristup projektiranju, iako je postoja la teo rijska podloga a i tehnologija. Tako su
pos lije 1960. god ine mn ogi auto ri teo rijski potpuno razradili z vučničke sustave i
postavi li zna nstven u osnovu za njihovo projektiranje. To su poznata imena s
područja elektroa kustike: P. J. Baxandall, L. L. Beranek, F. V. Hunt, E. J. Jordan,
H. F. Olson, R. H. Small, A. N. Thiele, E. M. Villehur i mn ogi drugi.
Tipične karakteristike zv u čn i čkih sustava, naprimjer iz 1965. godine pok azuju
uski prijenosni frekvencijski opseg ( 100 Hz do 10 kHz ± 6 dB, 35 Hz - 17 dB, 15 kHz
- 12 dB), velika izo bli čenja uz ma lu snagu (2 5 W) i veliki volumen kutije (75 l).
Poslije 1970. godine opet p oči nje sve intenzivniji razvoj z vučnika i zvučničkih
sustava potaknut pojača nim interesom za što kvalitetnijom reprodukcijom zvuka.
Posebni poticaj tome dala je industrija , jer je zv učn ik postao vrlo tražen industrijski
proizvod koji je imao nezanemari v financijsk i efekt.
Tipične karakteristike zvučničkih sustava potpuno su izmijenjene već 1975. godine.
Povećan je prijenosni frekvencijski opseg (50 Hz do 18 kHz, 35 Hz - 8 dB, 20 kHz - 3 dB),
izobličenja su relativno vrlo malena, snaga je povećana (100 W), a volumen smanjen (351).
U sljedećim se godi nama sve više uvodi digitalna tehnik a koja vodi znatnom
poboljšanju kval itete prijenosa . Di gitaln o procesiranje aud ios ignala postavil o je
pred zv učničke sustave i posebne za htjeve. Najvažniji zahtjevi jesu: emitiranje
velikih razina zvučnog tlaka (goto vo jednakih za cijeli prijenosni frekvencijski opseg
koji je p rakti č ki potreban od 20 Hz do 20 kHz) , dobar prijenos tranzijenata, vrlo
mala izo b ličenja i niska rezo nantna fre kvencija te upotreba aktivnih frekvencijskih
skretnica, 8tO su zahtjevi za z vu čnič ke sustave vrhunske kva litete.
4 UVOD
1.2. Podjela zvučnika
a) S obzirom na načine pretvorbe energije, zvučnike dijelimo na:

- zvučnike s membranom, koji proizvode zvuk pomoću elektromehanič
ko-akustičke pretvorbe energije,
- zvučnike bez membrane (tzv. ionske zvučnike), koji proizvode zvuk
pomoću elektroakustičke pretvorbe energije.
b) S obzirom na vezanje membrane na okolni medij, razlikujemo dvije vrste
zvučnika, i to:
- zvučnike direktne emitere, koji pomoću titrajuće membrane emitiraju
zvuk direktno u okolni prostor,
- zvučnike s trubom, koji emitiraju zvuk preko trube postavljene između
membrane zvučnika direktnog emitera i okolnog prostora.
c) S obzirom na pogonski element, zvučnike s membranom dijelimo na:
- dinamičke zvučnike, koji djeluju na dinamičkom principu, kada se vodič
kroz koji teče izmjenična struja pokreće u magnetskom polju stalnog
magneta (zbog interakcije magnetskih polja). Ti zvučnici mogu dati
kvalitetnu reprodukciju na svim audiofrekvencijama i najčešće se pri-
mjenjuju.
Dinamički su zvučnici ugrađeni u gotovo sve sustave za reprodukciju u
svijetu. Glavni razlozi za to jesu:
- jednostavnost konstrukcije i projektiranja,
razmjerno laka izvedivost (relativno vrlo jeftin proizvod) ,
čvrstoća i trajnost (veća od one drugih elektroničkih elemenata),
laka prilagodljivost drugim elementima,
laka prilagodljivost različitim primjenama,
pouzdanost u primjeni (za permanentni magnet nije potreban izvor
snage, a i dugo radi),
može se proizvesti zvučnik željenih karakteristika,
može se upotrijebiti kao direktni emiter ili s trubom ,
relativno se lako mogu dobiti vrlo velike akustičke snage uz ne pre-
velike dimenzije;
- elektromagnetske zvučnike, koji djeluju tako da izmjeničn a struja proiz-
vodi promjenljivu jakost magnetskog polja stalnog magneta, koj a ustit-
rava željeznu pločicu s membranom . Ti pretvarači imaju relativno velika
izobličenja i usko radno frekvencijsko područj e, pa im je primjena danas
ograničena na samo neke specijalne vrste slušalica;
- elektrostatske zvučnike , koj i djeluju prema zakonu o privlačenju suprot-
nih naboja. Ti zvučnici mogu dati kvalitetnu reprodukciju zvuka u
cijelom audiofrekvencijskom opsegu;
piezoelektričke zvučnike , čiji se rad temelji na svojstvima nekih materij a-
la da se uvijaju pod utjecajem primijenjenog napona. Zbog svojih
specifičnosti ti se zvučnici upotrebljavaju za male titrajne amplitude,
uglavnom na višim frekvencijama audiospektra;
magnetostriktivne zvučnike, koji u radu iskorištavaju svojstva magnet-
skih materijala da se zbog utjecaja magnetskih polja šire i skupljaju. S
obzirom na karakteristike mehaničkih sustava tih zvučnika , upotreba
im je ograničena na područje ultrazvuka.
d) S obzirom na izvedbu, zvučnike dijelimo na:
IDEALNI ZVU ČN IK 5
komercijalne, konstruirane i izvedene za uređaje "svakodnevne" upo-

trebe, naprimjer za tranzistorske prijemnike, kasetofone, televizore
slično;
- zvučnike vrhunske kvalitete, i po karakteristikama, i
profesionalne, tj.
po izvedbi, i po upotrijebljenome materijalu. Posebno je važno da u
dugotrajnom radu zadrže svoje karakteristike, što znači da se od njih
zahtijeva velika pouzdanost. Upotrebljavaju se u svim slučajevima u
kojima se zahtijeva siguran rad i kvalitetna reprodukcija, npr. pri
ozvučenju (posebno u kazalištima , za glazbene priredbe itd.). Služe u
kvalitetnim kućnim audiosustavima i kao monitorski zvučnici u indus-
triji ploča, kaseta, pri snimanju i reprodukciji glazbe u studijima
sličnim prilikama.
e) S obzirom na prijenosni frekvencijski opseg, zvučnike dijelimo na:
- širokopojasne, koji jednim zvučnikom prenose široko audiofrekvencijsko
područje,
pojasne, koji su konstruirani za prijenos samo užeg pojasa u audiopod-
ručju, a dijele se na niskotonske , srednjotonske i visokotonske zvučnike,
iako se proizvode i kao niskotonskijsrednjotonski i srednjotonskijviso-
kotonski.
1.3. Idealni zvučnik
Kakav bi morao biti idealni pretvarač kojemu valja težiti pri projektiranju i
izvedbi zvučničkih sustava?
Reproducirani zvučni valovi trebali bi biti vjerna kopija pobudnih električnih
signala (bez izobličenja , posebno tranzijentnih), a zvu č nik pri radu ne bi smio
unositi nove komponente (kolorirati) s frekvencijama koje ne postoje u električnoj
pobudi . Takav bi trebao biti rad u cijelom prenošenom frekvencijskom području i
na svim konstrukcijom predviđenim snagama pretvarača (od najmanje do najveće ,
tj. morao bi imati potpunu " Iinearnost snaga", odnosno veliku dinamiku). Pretvor-
ba energije morala bi se obavljati s maksimalnom korisnosti koja bi bila konstantna
na svim prenošenim frekvencijama , odnosno frekvencijska bi karakteristika morala
biti potpuno horizontalna i bez kolebanja, uz prijenosni frekvencijski opseg od
20 Hz do 20 kHz. Zvučnik bi morao imati konstantnu usmjerenost, tj. u cijelom
prenošenom području usmjerenost zvučnika ne bi smjela ovisiti o frekvenciji
emitiranog zvuka. Osim toga, zvučnik bi za audiopojačalo kao izvor morao
predstavljati čisto radno opterećenje konstantnog otpora (bez reaktivnih kompone-
nata).
Idealni zvučnik bi trebao imati veliku pouzdanost da njegovo djelovanje bude
sigurno i da u dugotrajnom radu zadrži sve navedene karakteristike.
Takav idealni zvučnik nije nikada proizveden, no ipak se u praksi mogu izvesti
zvučni čk i sustavi koji se umnogome približuju tom idealnom uzoru.
2. Teorija emitiranja zvuka
Na kraju reprodukcijskog lanca zvučnik obnavlja zvuk procesom elektroakus-

tičke pretvorbe. Ta se pretvorba u većini slučajeva obavlja preko mehaničkog
medija u kojemu se električna energija pretvara u mehanička titranja, koja se
prikladnim membranama vežu za okolni prostor.
Najprije ćemo razmotriti mehaničko-akustičko vezanje, odnosno isijavanje i
raspodjelu zvuka u zraku.
2.1. Emitiranje zvuka
Titranje membrane emitera pokreće okolne čestice zraka na gibanje (nastaje

zgu šnjavanje i razrjeđenje zračnih čestica), i ako se frekvencija titranja nalazi unutar
čujnog područja , emitira se zvuk. Pritom izvor zvuka gubi energiju i predaje je
okoln om mediju, kao da radi na neki opteretni otpor (otpor isijavanja). Zvuk se širi
kroz okolni prostor, pa zrak djeluje kao medij za prijenos energije od izvora do
prijemnika (ljudskog uha ili mjernog mikrofona). Slojevi zraka oko izvora zvuka
gibaju se zaj edno s membranom, i ta fizička masa z raka dodaje reaktivnu kompo-
nentu protiv kretanja membrane (masu isijavanja).
Tim dvjema veličinama, otporom isijavanja i masom isijavanja, može se opisati
emitiranje zvuka.
Za teorijsko prou ča vanje tih veličina bilo bi idealno kao emiter upotrijebiti
dišuću loptu koja je emiter nultog reda. To je kuglasti izvor zvuka (kao balon u koji
dovodimo ili iz kojega odvodirno zrak) što periodski, u ritmu tonske frekvencije,
'povećava i smanjuje polumjer, i tako " dišući" proizvodi zvučni val. Sve točke na
jednom polumjeru vanjske površine imaju jednake brzine, pa se proizvodi kuglasti
zvučni val, jer emiteri nultog reda nemaju usmjerenja.
Pulsirajuća se kugla teorijski može relativno jednostavno analizirati, ali se
praktički jedva može ostvariti. Stoga se jednostavnijim i u praksi lakše ostvarivim
emiterom smatra stapna membrana. Radi jednostavnosti analize, pretpostavlja se da
je stap idealan, tj. da nema mase, da ima neizmjernu krutost, da je smješten na
idealnome elastičnom ovješenju te da je jako udaljen od svake refiektirajuće
površine ili drugog erni tera. Taj se uvjet odnosi na takav smještaj stapa pri kojemu
je njegova prednja strana odijeljena od stražnje Uer obje površine emitiraju zvučni
val u prostor) odnosno pri kojemu je stap smješten na ravnu beskonačnu ploču
(slika 2.1). Obično se promatra emitiranje sa samo jedne strane ploče (u polupros-
tor).
Ako, osim nabrojenih uvjeta smještaja pretpostavimo da je promjer stapnog
emitera mnogo manji od valne duljine (A) emitiranog zvuka (D« A), emiter će se
ponašati kao emiter nultog reda i emitirat će upoluprostor neusmjerene valove.
IMPEDANCIJA ISIJAVANJA 7
Slika 2.1. Uz male promjere stapa prema emitiranoj

valnoj duljini, membrana emitera na beskonačnoj ploči
proizvodi kuglasti neusmjereni zvučni val
Ploče i membrane raznih oblika, koje titraju kao stap, imaju sva obilježja
stapnog emitera jer površina stapa ne mora nužno biti ravna. Uz postavljene uvjete i
konusna membrana može biti kuglasti emiter.
Da bi konusna membrana zaista titrala kao stap, uz sve navedene pretpostavke
moraju se posebno naglasiti još dvije: prvo, oblik membrane za vrijeme titranja mora
ostati nepromijenjen (potpuno kruta membrana), i drugo, utjecaj dubine konusa na
akustičku impedanciju isijavanja treba da bude zanemariv (odnosno frekvencija mora
biti toliko niska da je dubina konusa mnogo manja od valne duljine).
2.2. Impedancija isijavanja

Medij u koji se emitira pruža mehanički otpor kretanju membrane izvora
zvuka. Taj otpor opterećuje emitirajuću površinu (S), pa je koristan samo dio
energije koja se privodi membrani (to je izlazna snaga emitera), a ostatak se vraća u
izvor kao reaktivna energija.
Izraz akustičkog opterećenja titrajuće membrane jest akustička impedancija
isijavanja (dodatak I). Vrijednost te impedancije je kvantitativni izraz načina na koji
se medij odupire gibanje površine koja titra.
Akustičk a impedancija isijavanja (ZA) ima realni i imaginarni dio, a tvore ga
akustički otpor isijavanja (R A) i akustička masa isijavanja (M A)' pa je:
ZA = RA + jwM A · Ta je impedancija u direktnim analogijama (dodatak I i II)
prikazana kao serijski spoj radnoga i reaktivnog otpora.
Izraz mehaničkog otpora koji nastaje akustičkim opterećenjem membrane u
pokretu jest mehanička impedancija isijavanja (dodatak I), odnosno impedancija
isijavanja (ZMA = ZA' S2).
Tako se definira i mehanički otpor isijavanja odnosno otpor isijavanja
(RMA = RA . S2) koji određuje radnu isijanu akustičku snagu erni tera, iako je ovisan o
frekvenciji. Isto se tako definira i masa isijavanja (MMA = MA . S2), pa vrijedi:
ZMA = RMA + jwM MA =JR~A +X~A (2.1)
Impedancija isijavanja je prije svega funkcija svojstava zraka, dimenzija mem-
brane i frekvencije. No i uvjeti ograničenja zračnog prostora oko emitera (kutija u
8 TEORIJA EMITIRANJA ZVUKA
koju je ugrađen) i ponašanje membrana koje pri radu ne titraju preko cijele
površine jednakom amplitudom i fazom također mogu imati znatan utjecaj.
Toliko utjecajnih faktora otežava analizu, no ako se uzmu u obzir pretpostav-
ljeni uvjeti titranja idealnog stapa, moguć je jednostavniji pristup.
Impedancija isijavanja akustičkog opterećenja na jednoj strani okrugloga
ravnog stapa, smještenog u beskonačnoj ploči, uz sinusno titranje, jest:
. S[ J 1 (2kr)] . pocn K (2kr) (2.2)

ZMA=RMA+jXMA=PoC· l kr +j 2k2 1
Od toga je prvi dio realan i označava otpor isijavanja:

JI (2kr)]
RMA = PocS [ l - kr (2.3)
a drugi je dio imaginaran i označava reaktanciju mase isijavanja:

Kl (2kr)]
XMA =roMMA = Poc· S [ 2k 2r2 (2.4)
gdje je:
Poc karakteristična impedancija (405 kg/m 2s),
Po gustoća zraka: 1,18 kg/m 3 uz 20 °C,
c brzina zvuka (m/s) (brzina zvuka u zraku: 343 m/s, uz 20 °C),
k = ro/c = 2nf/c = 2n/A (l/m) valni broj,
kr = ror/c = 2m/A= opseg stapa/emitirana valna duljina,
r - polumjer stapa (S=r 2n), pri čemu je: rem) , S (m 2) .
.T 1,K 1 - dva tipa Besselovih funkcija koje se mogu prezentirati serijama
(2krf
(2 .5)
K
l (
2kr =3. [(2kr)3 _ (2kr)5
) n 3
(2kr) 7
32 .5 + 3 2 . 5 2 .7 ... ] (2.6)
Te su serije beskonačne , no njihove se numeričke vrijednosti naglo smanjuju pa

je u našem slučaju dovoljno uzeti samo prve, što bitno pojednostavnjuje rješenje. Za
niske frekvencije, pri kojima je kr«2 (slika 2.2) vrijedi:
l 2 4 .8 3
ZMA~ 2Pock m +j3" Pockr (2.7)
a za visoke frekvencije, pri kojima je kr~2 :
2 .2
ZMA ~ pocnr + j k pocr (2.8)
Te su aproksimacije u praksi dovoljno točne za vrijednosti kr niže od l i više

od 3. Promatranjem dijagrama impedancije isijavanja (slika 2.2) vidi se da je na
niskim frekvencijama , pri kojima je kr mnogo manje od 2, dominantna masa ili
reaktivna komponenta. Pri visokim frekvencijama , gdje je kr mnogo veće od 2,
ukupna je impedancija isijavanja otporna i relativno konstantna. Frekvencij a na
kojoj je kr približno 2 naziva se prijenosna frekvencija (fp).
IMPEDANCIJA ISIJAVANJA 9
O,1r--+----tF---t-+--+-~4__+_-__l
0,0011--- +-1'-----+-- ---1
0,1 0,3 3 10
kr = 21lfr = 2m
e lc
Slika 2.2. Realni i imaginarni dio normalizirane impedanci-

je isijavanja akustičkog opterećenja na jednoj strani okrug-
loga ravnog stapa u beskonačnoj ravnoj ploči
Prikazani dijagram impedancije isijavanja akustičkog opterećenja na jednoj

strani stapa (na slici 2.2) s dovoljnom točnošću vrijedi i za krutu konusnu membranu
koja se nalazi na beskonačnoj ploči. Veza između akustičkih i mehaničkih veli č ina jest
faktor S, koji ima dimenziju površine stapa (S = r 2 n). U slučaju konusne membrane to
je efektivna projicirana površina (prema maloj slici uz dijagram na slici 2.2). Ako se
promatra isijavanje s obje strane stapa, površina isijavanja bit će dvostruka.
Faktor S zove se i mehaničko-akustički faktor pretvorbe, a ve ličine elemenata u
m e haničkim odnosno akustičkim sustavima (prema elektro-mehaničko-akustičkim
analogijama) odnose se kao da među njima postoji idealni transformator s odnosom
l : S, u inverznim, ili S : l , u direktnim analogijama. Zato su vrijednosti veličina u tim
sustavima za obje analogije jednake, odnosno:
p F F
ZA = - = - S2 (p = -S ' VA =v · S), (2.9)
VA v·
Z _ ZMA
A- S2
RMA MMA 2
RA=~' MA= s z , CA=CMA ' S (2.10)
10 TEORIJA EMITIRA NJA ZVUK A
Izrazi za akustički otpor isijavanja i akustičku masu (prema Beraneku):

uz postavljene uvjete (slika 2.2), sa jedne strane stapa u beskonačnoj ploči
vrijedi:
2 2 .
(uz kr~2) R ::::o POO) ::::00,1590) Po
A 2n' c c
p 8r
MA::::o -o- ::::00,270' po/r (2.11)
3n'S
(uz kr~2) RA::::OPoc/ S;
s obje strane neugrađenog stapa u slobodnom prostoru (tj. udaljenom od
svih ref1ektirajućih površina) vrijedi:
r2 . P . 0)4
(uzkr~2) R A::::oO,019 ' ~ , M A::::oO,270'po/r
c
R P ·c
~2' _o_
(uzkr~2) A~ S' (2.12)
Sve su veličine u jednadžbama od 2.1. do 2.12.
u skladu s popisom simbola iz poglavlja 3.1.
Otpor isijavanja je RMA = R A' S2, i o njemu
ovisi koliko će mehaničke energije emitera apsorbi-
rati ak ustičko opterećenje.
Iz dijagrama na slici 2.2 vidi se da reaktancija
mase isijavanja najveću vrijednost ima u donjem
području . Razlog tome je činjenica da se na vrlo Slika 2.3. Masa zraka uz emitira-
niskim frekvencijama masa zraka uz samu mem- juću membranu na niskim frek-
branu ne komprimira, već titra bez trošenja radne vencijama titra zajedno s površi-
snage, zajedno s površinom isijavanja (slika 2.3). nom membrane
2.3. Usmjerenost
Ako je promjer stapa (što vrijedi i za konuse i za kalote) u odnosu prema

emitiranoj valnoj duljini malen, emitiranje je kuglasto (naprimjer na slici 2.4, uz
D = A.j4), tj . u svim je smjerovima jednako. Pri porastu frekvencije, kada je valna
duljina reda veličine promjera stapa (ili manja), emitiranje postaje usmjereno i
koncentrirano u sve manji kut (na slici 2.4, D = 2r = 2A).
Slika 2.4. može se opisati i omjerom opsega stapa i emitirane valne duljine:
2r=A-/4 kr::::oO,8
2r= A.j2 kr::::o 1,57
2r=A kr::::o3,l4
2r = 2A kr::::o 6,28.
Kada je opseg (2m) manji od 1.,12 (tj. kr < 0,5), stap se ponaša kao točkasti izvor,
a uz kr> 3 postaje izrazito usmjeren.
Da bi se ispitalo emitiranje zvuka kada je njegov izvor u zatvorenoj kutiji (čije
dimenzije nisu mnogo veće od emiterske membra ne) služimo se modelom u kojemu
s t a p t i t r a n a k r aj u d u g e c ij e v i . Polarni dijagrami tako smještenog emitera
prikazani su na slici 2.5 (snimljeni su na udaljenosti mnogo većoj od polumjera
stapa).
USMJ ERENOST II
O'
I, 2r .1
Slika 2.4. Usmjerenost sta pa na beskonačnoj ploči
(koji emitira u "poluprostor") kao funkcija promjera i
emitirane valne duljine
Usmj erenost stapnog emitera ovisi o frekvenciji emi tiranog zvuka, odnosno o
površini emitiranja i emitiranoj va lnoj duljini. Podru čje a udi ofrekvencija obuhvaća
o ko 10 oktava, što odgovara valni m duljinama od oko 20 m do 20 cm. Već i sa
o'
1---4--l----+ q 1---4--I----jq
kr = 1 180' kr = 2 180"
Slika 2.5. Usmjerna karakteristika krutog stapa smještenog na kraju duge cijevi
stanovišta usmjerenja može se reći da se to područje ne može obuhvatiti samo jednim

emiterom. Za to se kvalitetni emiterski sustavi izvode s više emitersk ih jed inica
odgovaraj ućih dimenzij a, koje j e dn o li č nim em itiranjem i usmjereno šću mogu pokriti
cijelo potrebno frekvencijsko područje.
12 TEORlJA EMITIRANJA ZVUKA
Usmjerenost se može izraziti odnosom zvučnih tlakova Pa i Pos' koji su jednako

udaljeni od centra stapa (prema slici 2.6):
-l kr (sin Ct)
Pa!Pos- - 8 (2.] 3)
gdje je:
ct kut od osi (u stupnjevima),
Pos (Pa) zvučni tlak u osi,
Pa (Pa) zvučni tlak pod kutom Ct.
Zvučni tlak na udaljenosti x u osi stapa iznosi:
= a p . [2 . r2 . 23 3 (2.]4)
Pos x ,
gdje je :
(Pa, N /m2),
maksimalni pomak stapa (u m),
frekvencija na kojoj membrana emitera titra kao stap (u Hz), (kr < l),
r efektivni polumjer membrane ili stapa emitera (u m)
x udaljenost na kojoj se promatra zvučni tlak Pos (u m).
Za karakterizaciju nekog izvora zvuka
potrebno je navesti podatke o njegovu us-
mjerenju s obzirom na frekvenciju . Podaci se
daju numerički , tako da se izrazi faktor us-
mjerenosti (QJ i mjera usmjerenosti (indeks
usmjerenosti, u dB), ili grafički, pomoću us-
Pu
mjerne karakteristike (polarnog dijagrama).
Faktor usmjerenosti Qu nekog izvora
zvuka mjeri se u slobodnom prostoru, a
prikazuje se kao odnos kvadrata zvučnog
tlaka na nekoj udaljenosti (x) u određenom
smjeru (maksimalnog tlaka, obično u osi
emitera), prema kvadratu prosječnoga zvuč
nog tlaka dobivenog od zvučnih tlakova
mjerenih u svim smjerovima (kuglasto s po-
Slika 2.6. Određivanje usmjerenosti izvora lumjerom x) od izvora zvuka. Za kuglasti je
zvuka izvor zvuka (emiter nultog reda) Qu = 1, i što
je Qu veći, izvor je jače usmjeren.
Indeks usmjerenosti definiran je ·kao:
lU = 10 ·log Qu (dB) (2.15)
(za emiter nultog reda je lU = O dB).
Grafički prikazi usmjerenosti nekog izvora izvode se polarnim dijagramima, a
za emitiranje stapa (na beskonačnoj ploči) u poluprostor prikazani su na slici 2.4.
Osim toga, definira se kut pokrivanja ili kut isijavanja, koji se (prema polarnom
dijagramu) mjeri stupnjevima. To je dvostruki kut od osi pri kojemu se zvučni tlak
smanji za 6 dB, od iznosa tlaka u osi kroz centar izvora (slika 2.7). Taj se kut kod
emitera koji nisu kružni ili kvadratni definira za određenu ravninu emitiranja
obično posebno za horizontalnu i posebno za vertikalnu ravninu.
EMITIRANA SNAGA 13
90'
Slika 2.7. Kut pokrivanja
2.4. Emitirana snaga

Pri razmatranju emitirane snage nekog emitera promatrat ćemo idealni stap,
kojemu je brzina titranja određena samo primijenjenom silom (koja se mijenja
sinusno) i impedancijom isijavanja. Budući da sila mora pokrenuti zračno
I
I /
I /
I 1./ /
~~/ //
II II /
II II //
II II /
II 11/
fL-1f
I
I
I
I
I I
L./.J
Slika 2.8. Emitiranje stapa uz stijenu ima efekt

emitiranja dva stapa simetrično smještena prema
reflektirajućoj površini
14 TEORIJ A EMITIRA NJA ZVU KA
opterećenje na obje strane stapa, pri analizi djelovanja idealnog stapa i pri razmat-
ranju njegove emitirane snage mora se uzeti u obzir dvostruka impedancija isijava-
nja. U tom je slučaju brzina titranja stapa:
v= F/2 · ZMA (2.16)
gdje je:
v (m/s),
F (N) primijenjena sila,
ZMA (Ns/m) impedancija isijavanja s jedne strane stapa u beskonačnoj ploči.
Uz pogonsku silu, koja je konstantna s promjenom frekvencije , korisna emitira-

na akustička snaga s jedne strane stapa u beskonačnoj ploči iznosi
(2.17)
gdje je:
PA(W, Nm/s),
v (m/ s),
RMA (Ns/ m).
Ako se idealni stap nalazi na beskonačnoj ploči formiranoj prema slici 2.8 (pod
pravim kutom), blizu emitera se refleksijom stvara zvučna slika. Na niskim frekven-
cijama, kada je val na duljina velika prema dimenzijama površine emitiranja, na
mjestu P nastaje četverostruka snaga (jer je dvostruka površina emitiranja, odnosno
zvučni tlak). Na višim frekvencijama taj efekt postaje sve manji zbog sve usmjereni-
jeg emitiranja (uz poglavlje 8.3).
3. Emitiranje zvuka neideaInih membrana
Dosada smo razmatrali idealne emitere zvuka bez vlastite mehaničke impedan-
cije, tj. emitere bez mase, elastičnosti i mehaničkog otpora. Sada ćemo razmotriti
rad membranskih emitera u praksi, što vrijedi za sve vrste ravnih, konusnih i
kalotnih membrana.
3.1. Rad potpuno krutih membrana
Ta se analiza temelji na teoriji rada potpuno krutog stapa i vrlo je dobra

aproksimacija za ponašanje konusnih i kalotnih membrana koje t i t r aj u n a
niskim frekvencijama . To su membrane određene mase,ovješene na elastič
ne elemente koji imaju mehanički otpor.
U toj se analizi pretpostavlja da oblik membrane za vrijeme titranja ostaje
nepromijenjen (potpuno kruta membrana), što uglavnom vrijedi pri emitiranju
zvuka velikih valnih duljina (uz D ~ "-). Osim toga, pretpostavlja se da dubina
konusa ne utječe na impedanciju isijavanja, tj. na rad pri tako niskim frekvencijama
uz koje je dubina konusa mnogo manja od emitirane valne duljine.
Analizu rada membranskih emitera u području audi ofrekvencij a, u kojemu
membrana radi kao stap, obradit ćemo na primjeru rada emitera s dinamičkim
pogonom. Pritom se razumijeva kruto vezana membrana s titrajnom zavojnicom i
gornjim i donjim centratorom, koji imaju odlučujući utjecaj na njezin rad.
Problematika elektro-mehanička-akustičke pretvorbe

dinamičkog zvučnika
3.1.1. Opis i princip rada

Dinamički zvučnik u osnovnom (i najčešćem) obliku (slika 3.1a i b) ima
membranu u obliku konusa ili kalote, koja je elastičnim elementima (gornjim i
donjim centratorom) ovješena o kućište (košaru). Na skraćeni vrh konusa (vrat
membrane) ili na kalotu učvršćen je šuplji valjak s više navoja izolirane žice (titraj na
zavojnica).
Poseban dio zvučnika čini stalni magnet s tako izvedenim polnim nastavcima da
je između vanjskoga i srednjega polnog nastavka ostavljen uski koncentrični raspor.
Košara s ovješenjima, membranom ititrajnom zavojnicom učvrsti se na polne
nastavke magneta da sve zajedno čini cjelinu. Pri tom spajanju tijelo titrajne zavojnice
ulazi u koncentrični raspor polnih nastavaka i uz dobro ugođene elastične centratore
u njemu se može slobodno kretati. Stalni magnet je u valjkastom (tada je u srednjem
stupu pogonskog dijela) ili u prstenastom obliku (kako je prikazano na slici 3.1).
16 EMITIRANJE ZVUKA NEIDEALNIH MEMBRANA
Takvom relativno jednostavnom izvedbom omogućeno je titranje membrane

oko nekog srednjeg položaja, odnosno omogućena je elektro akus tička pretvorba
energije.
GORNJI
CENTRATOR
MEMBRANA
STALNI
MAGNET
IZVODI
TITRAJNA
ZAVOJNICA
ZAŠTITNI
POKLOPAC
DONJI
CENTRATOR
POLNI
NASTAVCI
KOŠARA
Slika 3.1a. Presjek konusnoga dinamičkog zvučnika
Detalj strukture s polnim nastavcima stalnog magneta ititrajnom zavojnicom

prikazan je povećan na slici 3.2. Na slici se vidi i presjek jednog zavoja zavojnice s
vektorskim prikazom sile, magnetskog polja i struje (međusobno su okomiti).
Titrajna se zavojnica nalazi u konstantnome magnetskom polju permanentnog
magneta, koje vlada u zračnom rasporu. Tako smještena titrajna zavojnica postaje
pretvarač koji pretvara struju u silu, a brzinu u napon (F = Bli, e = Blv).
Uz napon primijenjen na titraj nu zavojnicu rezultirajuća struja proizvodi oko
vodiča magnetsko polje, koje zbog međusobnog djelovanja s magnetskim poljem
permanentnog magneta proizvodi magnetomotornu silu, a ona djeluje u osi titrajne
zavojnice. Nastala sila pokreće titraj nu zavojnicu, pa se kretanje prenosi na
membranu koja je na nju učvršćena, a iz nje u okolni medij. Ako je struja
izmjenična (audiofrekvencije), proizvode se zvučni valovi čije su promjene tlaka
direktno proporcionalne promjenama napona na izlazu iz audiopojačala koje
pobuđuje zvučnik.
Iz ovog se prikaza može zaključiti da se elektro-akustička pretvorba energije u
dinamičkom zvučni k u obavlja preko mehaničkog medija, odnosno da se može
govoriti o elektro-mehaničkoj (titraj na zavojnica prenosi energiju na membranu) i
mehaničko-akustičkoj (membrana prenosi energiju na okolni medij) pretvorbi ener-
gije.
RAD POTPUNO KRUTIH MEMBRANA 17
Prema tome, dinamički se zvučnik teorijski može smatrati sastavom triju

međusobno povezanih sustava: električnoga, mehaničkoga i akustičkoga. Takvo
promatranje, iako puno kompromisa i pojednostavnjenja, daje preglednost i olakša-
va analizu rada zvučnika. Ti su sustavi (u frekvencijskom području u kojemu
membrana titra kao stap) sastavljeni od koncentriranih električnih, mehaničkih i
akustičkih komponenata koje su, uz ostale parametre potrebne za analizu, navedene
u sljedećem popisu.
7
Q
9 2
oo
3
OO
• 6
Slika 3.lb. Sastavni dijelovi konusnoga dinamičkog zvučnika
F
~ F
/
I
J?
,,
\
S
,
I
/' ,
\
I N
I
\ tf
" '- /
I
Slika 3.2. Zbog interakcije magnetskih LSTALNI MAGNETSK) TOK
STRUJA (IZ PAPIRA)
polja stalnog magneta i vodiča nastaje
sila u osi titrajne zavojnice TOK UZROKOVAN STRUJOM
2 Jelenčić, ZVUČNICI
18 EMITIRANJE ZV UKA NEIDEALNIH MEMBRANA
Popis najvažnijih simbola

upotrijebljenih u analizi rada dinamičkog zvučnika
a - akc~leracija (N/kg)
B - gustoća magnetskog toka u rasporu (T)
Bl - električno-mehanički faktor pretvorbe (tzv. faktor sile) (Tm)
c - brzina zvuka (m/s) (brzina zvuka u zraku uz 20 cC iznosi 343 m/s)
CA - akustička elastičnost akustičkog sustava (ms/N)
Cm - mehanička elastičnost (inverzna krutost) (m/N)
CM - ukupna mehanička elastičnost mehaničko-akustičkog sustava (mIN)
CEM - električni kapacitet transformiranih masa mehaničko-akustičkog sustava
(F)
- mehanička elastičnost akustičkog sustava (mIN)
- mehanička elastičnost mehaničkog sustava (mIN)
- promjer membrane emitera (m)
e - protuelektromotorna sila titrajne zavojnice (V)
E - elektromotorna sila (pobudni napon zvučnika) (V)
- napon na otporu isijavanja (V)
- rezonantna frekvencija neugrađenog zvučnika (Hz)
- prijenosna frekvencija (uz približno kr::::::: 2) (Hz)
- rezonantna frekvencija zvučnika ugrađenog na "beskonačnu ploču" (Hz)
- sila (N)
l - električna struja (A)
k - valni broj (l/ m)
l - duljina žice titrajne zavojnice (m)
- električni induktivitet transformirane mehaničke elastičnosti mehanič-
ko-akustičkog sustava (H)
- električni induktivitet titrajne zavojnice (u mirovanju) (H)
- akustička masa (kg/m4)
- akustlčka masa akustičkog sustava (kg/m4) (akustička masa isijavanja)
- masa (kg)
- ukupna masa mehaničko-akus tičkog sustava (kg)
- masa akustičkog sustava (kg) (masa isijavanja)
- masa mehaničkog sustava (kg)
- zvučni tlak (Pa)
Po - referentni zvučni tlak (2'10- 5 Pa)
- zvučni tlak u osi emitera (Pa)
- zvučni tlak pod kutom od osi emitera (Pa)
- akustička snaga zvučnika (W)
- električna ulazna snaga zvučnika (W)
- faktor dobrote urezonanciji titrajnog sustava
- električni faktor dobrote u rezonanciji zvučnika
- mehanički faktor dobrote u rezonanciji zvučnika
- ukupni faktor dobrote u rezonanciji zvučnika
- faktor usmjerenosti zvučnika
r - efektivni polumjer membrane emitera (m)
- akustički otpor (Ns/mS)
- akustički otpor akustičkog sustava (Ns/mS) (akustički otpor isijavanja)
- ukupni električni radni otpor električnog sustava (O)
- mehanički otpor (Ns/m)
- ukupni mehanički otpor mehaničko-akustičkog sustava (Ns/m)
Ru - električni unutrašnji otpor pojačala kao izvora (n)

RED - električni otpor realnog dijela dinamičke impedancije (n)
REM - električni otpor transformiranog recipročnog otpora trenja otpora
isijavanja mehaničko-akustičkog sustava (n)
REZ - električni radnI otpor titrajne zavojnice (n)
RMA - mehanički otpor akustičkog sustava (Ns/m) (otpor isijavanja)
RME -- mehanički otpor električnog sustava (Ns/m)
RMM - mehanički otpor mehaničkog sustava (Ns/m)
R Muk -- ukupni mehanički otpor zvučnika (Ns/m) (za niske frekvencije)
R~uk - ukupni mehanički otpor zvučnika (Ns/m) (za srednje i visoke frekvencije)
S - površina stapa odnosno površina efektivne projicirane membrane (po-
vršina otvora zvučnika), mehaničko-akustički faktor pretvorbe (m 2 )
- vrijeme (s)
v - brzina titranja membrane emitera (m/s)
VA - volumna brzina (m3 /s)
XE - ukupna električna reaktancija električnog sustava (n)
X ED - električna reaktancija imaginarnog dijela dinamičke impedancije (n)
X Muk -- ukupna mehanička reaktancija zvučnika (kg/s) (za niske frekvencije)
X~uk - ukupna mehanička reaktancija zvučnika (kg/s) (za srednje i visoke
frekvencije)
YM - mehanička admitancija mehaničko-akustičkog sustava (m/Ns)
Y ED - električna admitancija paraleInoga titrajnog kruga transformirane meha-
ničke admitancije mehaničko-akustičkog sustava (n)
Za - akustička impedancija (Ns/m 5 )
ZA - akustička impedancija akustičkog sustava (Ns/m 5 ) (akustička impedanci-
ja isijavanja)
ZE - ukupna električna impedancija električnog sustava (n)
Zm - mehanička impedancija (Ns/m)
ZM ----.: ukupna mehanička impedancija mehaničko-akustičkog sustava (Ns/m)
ZED - električna dinamička impedancija (n)
ZEZ - električna impedancija titraj ne zavojnice (u mirovanju) (n)
ZMA - mehanička impedancija akustičkog sustava (Ns/m) (impedancija isijava-
nja)
ZME - mehanička impedancija električnog sustava (Ns/m)
Z MM - mehanička impedancija mehaničkog sustava (Ns/m)
ZMuk - ukupna mehanička impedancija zvučnika (Ns/m) (za niske frekvencije)
Z~uk -- ukupna mehanička impedancija zvučnika (Ns/m) (za srednje i visoke
frekvencije)
cl -kut od osi (u stupnjevima)
11 korisnost zvučnika (%)
_ c
lc - valna duljina (m)
p - gustoća tvari (kg/m3)
Po - gustoća zraka (1,18 kg/m 3, uz 20 °C)
o) - kružna frekvencija (2 . n . f) (Hz)
0)0 - kružna frekvencija na rezonanciji neugrađenog zvučnika (Hz)
o)s - kružna frekvencija na rezonanciji zvučnika u " beskonačnoj ploči" (Hz)
< - manje
> - više
<f; - mnogo manje, vrlo malo
2*
~ - mnogo više, vrlo mnogo

oc - razmjerno
~ - približno
I: - suma
oo - beskonačno
~ - razlika
- izmjenično
- istosmjerno
3.1.2. Električni sustav dinamičkog zvučnika
Električni krug zvučnika čini titraj na zavojnica u magnetskom polju stalnog

magneta priključena na pojačalo kao izvor (obično je to izvor konstantnog napona,
uz Ru = O). Titrajna zavojnica u homogenome magnetskom polju (u mirovanju)
može se predočiti impedancijom radnog otpora žice i induktiviteta zavojnice,
odnosno:
(3.1)
Prolaskom izmjenične struje titraj na se zavojnica počinje gibati u magnetskom
polju, pa se u njoj inducira protuelektromotorna sila. Ta se elektromotorna sila
suprotstavlja s.t.wji kuja teče kroz titrajnu zavojnicu. te nastaje efekt kao da je
porasla njezina impe.dancija. To dodatno povećanje impedancije tvori tzv. dinamič
ku impedanciju, čiji je izraz:
(3.2)
Slika 3.3 prikazuje blok-shemu električnog kruga zvučnika s pojačalom kao
izvorom i zvučnikom kao opterećenjem, pa je ukupna električna impedancija zvučni
ka u radu:
Ru I i
1---"
1 ZEZ
I
1
1
I ZE
:
1
. ZED
I
1
1
1
1
1
Slika 3.3. Električna shema pojačala kao izvora i zvučnika kao
opterećenja
(3.3)
S električnog stanovišta ti su parametri u seriji jer u titrajnoj zavojnici postoji
samo jedan strujni put. Vidi se da struja u električnom krugu zvučnika nije samo
funkcija primijenjenog napona i impedancije titrajne zavojnice, već je "modulirana"
dinamičkom protuelektromotornom silom. Rezultat utjecaja te sile u krugu jest
dinamička impedancija, koja ovisi o veličinama mehaničko-akustičkog sustava
RAD POTPUNO KRUTIH MEMBRAN A
zvučnika .Taj je utjecaj znatan i djelotvoran samo u malome frekvencijskom opsegu

oko frekvencije mehaničke rezonancije zvučnika, obično na niskim frekvencijama
audiospektra. Dinamička impedancija u tom području ima odlučujući utjecaj na
karakteristike zvučnika (slika 3.4).
+20
ZEO(Q)
+15
I
I
tf" \
\
+10
I \
I
~ \\
+5
o
V J"' /
''.........
'-.!JED -- ---
I'-{ED
~. IND.
~
KAP.
-5 V
-10
V
- 15
20 40 100 200 400 1000
f (Hz)
Slika 3.4. Dinamička impedancija pri stapnom radu mem-

brane zvučnika kao funkcija frekvencije
Dinamička je impedancija u shemi električnog kruga zvučnika predočena

paralelnim titrajnim krugom (slika 3.5).
I~
i TITRAJ NA }AVOJNICA
Ru I
I
: REz LEz
I
I
I
I
I
rvE I
I ZE
~
LEM REM CEM
I
I
I
I
I
I
I
Slika 3.5. Električna shema dinamičko2 zvučnika u radu (prema slici 3.3)
Intenzitetna i fazna karakteristika ukupne električne impedancije dinamičkog

zvučnika ,kao funkcije frekvencije, prikazane su na slici 3.6. Karakteristike vrijede
za slobodan zvučnik, odnosno za zvučnik koji nije ugrađen ni u kutiju ni na pl oču.
ZE(!!)
4o ~
I ~
f-=
::»
~~
ziE
N::>
.ii INDUKTIVNO
3
3o I 1\ - - IMPEDANCIJA <tf-
LL~
25 1 ---- FAZNI KUT ./ t

fo
2o I
I,
\
\
., ./
IR
5
./ -- 1--- 60
o7 ~ \ ---:? ~- 40
~:::;....
",
\ ~ 20
5
o \ ~/ INDUKTIVNO
o
KAPACITIVNO
I 20
20 50
\
'--'100 " 200 500 1k 2k 5k 10k
f (Hz)
40
60 - j KAPACITIVNO
Slika 3.6. Frekvencijska karakteristika impedancije i faze dinamičkog zvučnika
Da bismo analizirali te karakteristike, prikazat ćemo električnu impedanciju:
ZE=RE+jXE---+IZIE=JR~+X~ (3.4)
RE=REZ+RED' XE=XEZ+XED (uz prikaz u Dodatku I)

Maksimum na niskim frekvencijama (slika 3.6.) približno se podudara s
mehaničkom rezonancijom pokretnog sustava, gdje je X EM = O (paralelna rezonanci-
ja). U impedanciji kruga u tom području obično prevladava reflektirani otpor REM'
Na frekvenciji višoj od te osnovne rezonancije zvučnika (obično između 100 i
500 Hz) nastaje impedantni minimum, i vrijednost je također otporna. Taj mini-
mum nastaje kada se reflektirana negativna reaktancija - X EM izjednači s pozitiv-
nom rektancijom zavojnice X EZ (serijska rezonancija). Tada u tom području
prevladava radni otpor zavojnice REZ' kojemu se dodaju reflektirani otpori meha-
ničkoga i akustičkog sustava zvučnika .
Iznad područja opisane minimalne impedancije prevladava induktivna reak-
tancija titrajne zavojnice X EZ ' U tom području mogu nastati manja nadvišenja,
ovisno o reflektiranim rezonancijama (zbog parcijalnih titranja) u zvučničkoj
membrani. No i rezonancije prostorije i prisutnost reflektirajl.lćih površina bli-
zu zvučnika također mogu proizvesti određene promjene u krivulji impedancije.
U praksi nema tako velikog povećanja impedancije na osnovnoj rezonantnoj
frekvenciji, jer se prigušenjima, naprimjer ugradnjom zvučnika u kutiju i raznim
drugim postupcima, smanjuje Q titraj nog kruga.
RAD POTPUN O KR UTIH MEMBRANA 23
Prilagodnim opterećenjem pojačala obično se smatra vrijednost impedancije na

frekvenciji 400 Hz ili na frekvenciji prvog minimuma iznad rezonantne frekvencije
zvučnika. To je tada nominalna impedancija zvučnika, a označava onu vrijednost
radnog otpora kojom se može nadomjestiti zvučnik kada se mjeri raspoloživa snaga
izvora (a određuje je proizvođač). Ta normirana vrijednost iznosi 4, 8, 16 ili 25 oma.
3.1.3. Mehaničko-akustički sustav dinamičkog zvučnika
Mehanički sustav dinamičkog zvučnika čini membrana kruto vezana s titraj-

nom zavojnicom i ovješena o gornji i donji centrator. Izmjenična pobudna struja
kroz titraj nu zavojnicu proizvodi pogonsku silu koja djeluje u osi zavojnice,
okomito na smjer magnetskog polja. Zbog te sile sustav se giba i pokreće čestice
zraka ispred i iza membrane.
Iz tog se opisa vidi da se mehanički sustav ne može promatrati izdvojeno već
ka o mehaničko-akustički. To se mora imati na umu iako se radi preglednosti i
jednostavnosti izlaganja o tim sustavima kojiput govori zasebno.
Mehanički sustav dinamičkog zvučnika je jednostavni titrajni sustav s jednim
stupnjem slobode (do prijelomne frekvencije membrane), a čini ga masa ovješena o
elastičnu oprugu. U njemu su zastupljeni osnovni mehanički elementi: masa (mem-
brane i titraj ne zavojnice), elastičnost (inverzna krutost) i mehanički otpor (ovjesnih
elemenata).
Iz osnovnih jednadžbi za silu moguće je izvesti jednadžbu gibanja jednostavno-
ga titrajnog sustava koju označava diferencijalna jednadžba drugog reda. Jednadžba
vrijedi uz uvjet da je uskladištena sila u opruzi direktno proporcionalna pomaku i
da su amplitude titranja relativno malene (dodatak II):
d2x dx x
Mm de + Rm dt + Cm = O (3.5)
Provest ćemo analizu mehaničkoga titrajnog sustava na niskim frekvencijama,

uz primjenu konstantne pokretačke sile. Sustav će u radu biti opterećen impedanci-
jom isijavanja koja označava akustičko opterećenje s obje strane membrane.
Pretpostavlja se da su mehaničke komponente sustava mnogo veće od onih koje
čini akustičko opterećenje, pa je brzina titranja određena samo impedancijom
mehaničkog sustava i pogonskom silom, tj. V=FjZMM (slika 3.7.a).
Na frekvencijama nižim od rezonantne frekvencije mehaničkog sustava iner-
cija mase u pokretu je malena i prevladavajući utjecaj na kretanje ima
elastičnost ovješenja (s u s t a v j e k o n t r o l i r a n e l a s t i č n o š ć u). Ekvi-
valentni električni krug ima kapacitivni karakter, a brzina kretanja smanjuje
se s padom frekvencije (v = F(j)C MM ).
Na rezonanciji mehaničkog sustava sila inercije (masa) jednaka je sili
uskladištenoj u ovješenju (elastičnost), a za gibanje se mora svladati samo
trenje. Brzina kretanja doseže svoj maksimum.
(3.6)
Na frekvencijama višim od rezonancije mehaničkog sustava, sa sve većim

promjenama brzine, efekt inercije se povećava, impedancija ovješenja se
smanjuje (s u s t a v j e k o n t r o l i r a n m a s o m), a ekvivalentni električni
krug ima induktivni karakter. S povećanjem frekvencije, uz istu primijenje-
nu silu, brzina sustava se smanjuje (v = F /COM MM ).
v
PA 'I
l l (dB)
(dB) 1
d ~ I
r
i ! ...... I
I
....... klf I
~
~
I
I
I
a)
I
I
li
ts
l
I
I
r-....
t-
~ d)
I
I
ts
I
i " I'
t-
PA ./ r--
(dB) I' ,
RA ,
I
l
(dB) 1
I I I I
I V --- .. _-e · - . L
i l
~. ~
1
I
I
J I
I
1
1
I
~ I I
l
: e) i
b) fs
t--
100
I I
PA dB
..
l
(dB )
II I 2
90 II II \
'" I I ....... lRu= oo ~ ,-I
I I
t lA lE okt.
I
dB o 80
~
\ I i"-" \
.\
I
"
I
1
I Ru=O
70 l
: 1 I
c) I
ts t- 0,1 10
t(kHz)
Slika 3.7. Brzina, otpor isijavanja i emitirana snaga krutog stapa u beskonačnoj ploči
Pretpostavke za tu analizu su idealizirane, jer akustičko opterećenje katkada

znatno utječe (osobito pri nekim ugradnjama zvučnika), pa je u jednadžbe 3.6.
potrebno uvrstiti:
CM = C MM , MM=MMM+ 2M MA' RM=RMM+2RMA'

Tako je rezonantna frekvencija zvučnika na beskonačnoj ploči (fs) nIza od
rezonantne frekvencije neugrađenog zvučnika (fo)' jer su akustičke mase isijavanja
različite.
Analizirajmo akustički sustav dinamičkog zvučnika. Emitirana se snaga ostvaru-
je na realnom dijelu akustičkog opterećenja, čiji je izraz (za kruti stap u beskonačnoj
ploči, prema. slici 2.2):
(za niske frekvencije, niže od kr ~ 2) (3.7)

(za visoke frekvencije, više od kr:::::: 2) (3.8)
Frekvencija na kojoj se za niske i visoke frekvencije dobije jednaka vrijednost

otpora isijavanja zove se prijenosna frekvencija (fp). Ta frekvencija približno odgova-
ra koljenu u karakteristici otpora isijavanja (kr:::::: 2, slika 2.2), a izraz je:
f= _ c_ (3.9)
p n·rj2
Prikazi idealiziranih krivulja brzine, akustičkog otpora isijavanja i emItIrane
snage krutog stapa u beskonačnoj ploči, kao funkcije frekvencije, vide se na slikama
3.7.a), b), Cl.
Da je mehanički sustav zvučnika ispod rezonantne frekvencije kontroliran
otporom, titraj na bi brzina bila konstantna i akustički bi se izlaz (s obzirom na
kontinuirano smanjenje otpora isijavanja) smanjivao sa 6 dB/okt. No mehanički je
sustav kontroliran elastičnošću (predominantna impedancija nastaje zbog povratne
elastične sile) i akustički se izlaz smanjuje sa 12 dB/okt.
Na nižim se frekvencijama otpor isijavanja povećava sa približno f2, a svoju
najveću vrijednost postiže pri r:::::: A./3 (na fp), i za sve više frekvencije ostaje praktički
nepromijenjen. Na taj je način efekt smanjenja brzine s porastom frekvencije (v 2 :::::: sa
1/f2, koji se događa iznad rezonancije mehaničkog sustava) kompenziran porastom
otpora isijavanja s porastom frekvencije (koji raste II približno istom odnosu, tj.
RA :::::: sa f2). Iznad frekvencije fp (kada je RA = konst.) ne može se više kompenzirati
smanjenje brzine, pa se i u istom omjeru smanjuje akustički izlaz (tj. sa::::::1/f2,
odnosno 6 dB/ okt.).
Slika 3.7.c) prikazuje zvučnu snagu (P A =v 2 . R A · S2) prema teoriji krutog stapa.
Ako je faktor usmjerenja emitera konstantan, krivulje zvučnog tlaka (iskazane
decibelima) imat će jednak oblik kao i krivulje zvučne snage, što vrijedi i za kruti
stap, ali samo do prijenosne frekvencije. Za više se frekvencije (f>fp) krivulje počinju
razlikovati.
U slučaju krutog konusa faktor usmjerenja je preko šireg područja frekvencija
konstantan. Dubina konusa na višim frekvencijama nije više malena u usporedbi s
valnom duljinom (a može biti i veća), pa se emitiranje sve više razlikuje od onoga s
ravnim krutim stapom. Emitiranje iz raznih dijelova konusa pojavljuje se ispred
zvučnika sa znatnim faznim razlikama (čak i na točkama u usi), što rezultira
smanjenjem zvučnog tlaka. Pad počinje na frekvenciji na kojoj valna duljina ima
vrijednost oko tri dubine konusa i obično se nalazi malo iznad prijenosne frekvencije.
Slika 3.7.d) pokazuje frekvencijsku karakteristiku zvučne snage krutog konusa
s potkritičnim prigušenjem mehaničkoga titrajnog sustava zvučnika (crtkana krivu-
lja označava slučaj kritičnog prigušenja).
Konusne membrane zvučnika u praksi nisu krute, pa je emitiranje zvuka na
frekvencijama višim od prijenosne mnogo kompliciranije. Na višim frekvencijama u
membrani nastaju savijajući valovi, a mijenja se i impedancija isijavanja. Drugim
riječima, to znači da se membranama u praksi znatnije smanjenje površina emitira-
nja (odnosno efektivnog polumjera r, koje nastaje na visokim frekvencijama zbog
titranja sve manje površine membrane) događa na višim frekvencijama u odnosu

prema potpuno krutom stapu (poglavlje 3.2.1). Rezultat toga je mnogo veća
emitirana snaga zvuka (iznad frekvencije fp) nego što to pokazuje teorija krutog
stapa (slika 3.7.e).
Krivulje emitirane snage dinamičkog zvučnika razlikuju se ako se titrajna
zavojnica pobuđuje iz izvora konstantnog napona ili konstantne struje. U slučaju
pobuđivanja iz izvora konstantnog napona krivulja će pokazivati znatno smanjenje
rezonantnog nadvišenja. Taj je efekt to izraženiji što je mehanički titraj ni sustav
manje prigušen (slika 3.7.f).
Sada ćemo analizirati rad dinamičkog zvučnika na različitim frekvencijama da
bismo opisali njegovu prijenosnu karakteristiku. U z p r e t p o s t a v lj e n e u v j e t e
r a d a (apsolutnu krutost membrane i nisku frekvenciju) s u s t a v i z v u č n i k a
imaju koncentrirane parmetre , pa se mogu opisati analognim
električnim krugovima prikazanim na slici 3.8 (uz dodatak 1. i Il).
Ekvivalentni električni krug na slici 3.8.a) prikazuje dinamički zvučnik u
beskonačnoj ploči, uz rad na frekvencijama pri kojima membrana titra kao stap.
Električni je krug sastavljen od tri dijela koja čine električni , mehanički i akustički
sustav zvučnika. U inverznim su analogijama sustavi zvučnika povezani idealnim
transformatorima prijenosnih odnosa (Bl: l) i (l; S). Vrijednosti u tim odnosima
jesu faktori elektro-mehaničke (BI) i mehaničko-akustičke (S) pretvorbe.
Slike 3.8.b) i 3.8.c) predočuju električne analogije mehaničkih krugova nastalih
sažetkom električnih i akustičkih krugova u mehaničke. Krug na slici 3.8.c) nastao
je principom ekvivalencije iz kruga na slici 3.8.b (no pogodniji je za analizu).
Mehanička admitancija mehaničko-akustičkog sustava zvučnika (Y M) predoče
na je paralelnim spojem sažetih otpora i reaktancija elastičnosti i masa (slika 3.8.b,
c). Ta admitancija, reflektirana preko idealnog transformatora u primar, daje
dinamičku admitanciju (Y ED) električnog kruga dinamičkog zvučnika (slika 3.8.d).
(BI)2
REM = LEM = C MM . (BI)2, (3.10)
R MM +2R MA ,
(izvod u Dodatku I)
Električka nadomjesna shema na slici 3.8.d) može se radi preglednosti modifici-
rati prema slici 3.8.e), sa sljedećim vrijednostima:
B 212 MMM
REM1=R CEMI=B212' LEM=CMM'B212
MM
(3.11 )
U području niskih frekvencija mogu se REMI i C EM1 u odnosu prema LEM

zanemariti, pa električni krug zvučnika predočuje shema na slici 3.9.a). U području
visokih frekvencija mogu se REM1 i LEM u odnosu prema C EM1 zanemariti, a tako
reducirani krug prikazan je shemom na slici 3.9.b).
Rezonantna frekvencija zvučnika nalazi se na početku njegova prijenosnog
područja. Iz sheme reduciranoga električnog kruga 3.9.a) može se zaključiti da je
ispod rezonantne frekvencije emitirana zvučna energija relativno vrlo malena. Do
rezonantne je frekvencije ukupna električna impedancija zvučnika induktivnog
(INVERZNE ANALOGIJE)
(ELEKTRiČNI) (MEHANiČKI) (AKUSTiČKI)

E-- I ~I
(MEHANiČKI)
E
ST
b)
I.E-.. (MEHANiČKI)
(ELEKTRiČNI)
LEZ
e)
Slika 3.8. Ekvivalentni električni krugovi dinamičkog zvučnika u beskonačnoj ploči, uz stapno
titranje membrane (inverzne analogije)
28 EMITI RA NJE ZVU KA NEIDEA LNIH MEMBRA NA
a)
Slika 3.9. Sažete električne nadomjesne sheme dinamičkog zvučnika za niske i visoke radne
frekvencije
ka raktera, odnosno prevladavaju krutosti ovjesnih elemenata, a induktivna reaktan-

cija XEML shuntira serijski spoj C EM2 i R EM 2 . Struja koj a teče kroz induktivnu
reaktanciju povećava se sa smanjenjem frek vencije (i ex Vf), pa se u istom omjeru
smanjuje i struja koja teče kroz serij ski spoj. Kapacitivna je reaktancij a X EMC2 u tom
frekvencijskom podru čju velik a u usporedbi s otporom R EM2 , pa struja također slabi
u omjeru l /f. Kako je PA = v 2 . R MA , a titraj na brzina razmjerna frekvenciji, to se
aku stička snaga ispod rezonantne frekvencije smanjuje u omjeru 1/[4 (12 dB/ ok t), pa
prak tički nema isijavanj a.
U praksi je REZ ~ R EM2 , pa je korisnost zvučnika zapravo jednaka odnosu tih
otpora, odnosno relativno malena:
v 2 'R p
'1= '2 .R MA = p A (100 % ) (3.1 2)
l EZ E
(Te relacije vrijede za slučajeve kada zvučna energija nije usmjerena, tj. za niske
frekvencije.)
Da bi se proširile mogućnosti analize, krug sa slike 3.8.c) može se, po principu
dualiteta, pretvoriti u krug na slici 3.10, koji je tako u direktnim analogijama. Tada
je brzina titrajne zavojnice ekvivalentna struji, pa sve meh aničke veličine moraju biti
serijski spojene (jer imaju jednake brzine titranja).
(DIREKTNE ANALOGIJE)
IZ 3. 8. c) I
2MMA
v
E· BI
(Ru+ Rd + jroLEZ
Slika 3.10. Ekvivalentni električni krug mehaničkog sustava dinamičkog zvučnika, prema sliei
3.S.e) (direktne analogije)
Analizom kruga na slici 3.1 O. može se izraziti mehanička impedancija zvučnika

za pojedina područja frekvencija:
za niske frekvencije (uz w2 Lh < (Ru + REZ?):
(ispod rezonancije)
RAD POTPUNO KRUTIH MEMBRAN A 29
z E· Bl
R = Poco . SZ v=-------
MA 2n:. c ' (Ru + REZ) . ZMUK
(3.14)
za srednje i visoke frekvencije (uz induktivitet zavojnice):

(iznad rezonancije)
ZMUK = R MUK + jXMUK (3.15)
1
(to je paralelni spoj: RME i Xc= ( )
L EZ
co BZl z
. B2 lz . coLEZ
ZP=(R U + R)2
\
EZ + co 2L2EZ J
J\(Ru + Rdvz + .
cozL~z,I.
realni dio~ u R MuK
imaginarni dio, li X MUK
z
za srednje frekvencije (kr ~ 1): R MA -- Poco
2n:c
. SZ
'
za visoke frekvencije:
BZlzcoL 1
XMUK = COM MM + 2coM MA (R EZ zU
\
v )
, U + R)Z
EZ + co
. EZ
J
v
2
Vidi se teorijska mogućnost druge rezonancije na visokim frekvencijama, pri
kojima se komponente mase (1) izjednačuju s komponentom induktiviteta zavojnice
(2) jer je reaktancija kapaciteta ovješenja zanemariva, pa je:
ZMUK=RMUK·
30 EMITIRANJE ZVUKA NEIDEALNIH MEMBRA NA
dB
II III IV
log f
Slika 3.11. Prijenosna (frekvencijska) karakteristika dinamičkog zvučnika
Slika 3.11. predočuje općeniti tok prijenosne karakteristike dinamičkog zvučni

ka u be skonačnoj ploči odnosno njegovu frekvencijsku karakteristiku. S obzirom na
slike 3.10, 3.11. i 3.12. rezimirat ćemo analizu prijenosne karakteristike:
U području I (vrlo niske frekvencije) prevladava elastičnost ovješenja (CMM)'
a svi su ostali elementi kruga zanemarivi (sustav je kontroliran elastičnoš
ću). Odziv je proporcionalan sa četvrtom potencijom frekvencije ([4), što
uzrokuje smanjenje od 12 dB/okt, kako se frekvencija smanjuje ispod
rezonancije (slika 3.l2.a).
U području II (rezonancija) reaktancije se poništavaju, a prevladava meha-
nički otpor (RMM)' Znatan je utjecaj otpora titraj ne zavojnice (jer je obično
Ru pojačala malen). Ako je Ru velik ili HI malen, zbog visokog Q može se
pojaviti veće nadvišenje (slika 3.12.b).
B'I'
Ru + Rez
E·B·I E·B·I
Ru + REZ Ru+ Rez
a)~ ____________________~
VRLO NISKE FREKVENCIJE (PODR. I)
B'I' MMM RMM

Ru + REZ
rv E·B·I rv E·B ·I
Ru+REZ jOlLez
e) '---,-________________---' d)~ ____________________~

IZNAD REZONANCIJE (PODR. III) VISOKE FREKVENCIJE (PODR. IV)
Slika 3.12. Sažete sheme mehaničkog kruga dinamičkog zvučnika za pojedina frekvencijska
područja
U području III (srednje frekvencije) prevladava reaktancija mase (X MM ), a

svi su ostali otpori zanemarivi (sustav je kontroliran masom). U tom
području otpor isijavanja postaje neovisan o frekvenciji, a još nema osjetni-
jeg usmjerenja zvuka, pa emiter ima horizontalnu karakteristiku (slika
3.l2.c).
U području IV (visoke frekvencije) frekvencija je već tolika da valna duljina
zvuka postaje manja od polumjera membrane, pa se zvuk usmjerava. U
tom je dijelu otpor isijavanja konstantan. Moguća je druga rezonancija, a
prevladavaju reaktancija mase u titranju (X MM ) i konstantni otpor isijavanja
(RMA)' Od tih se elemenata formira LR-niskopropusni filtar, pa se odziv
smanjuje za 6 dB/okt, a iza druge rezonantne frekvencije (ako je ima) sa
12dB/okt (sl. 3.12.d).
2,7.fl
EA
e-
(dB)
5
O
1/
v "'.
-5
-10
-15
2
/
/
5
'" \
10
3
'"i\
2 5
f(Hz)
Slika 3.13. Sklop pojasnog propusta
Slika 3.13. prikazuje električni sklop (pojasni propust) s karakterističnim

vrijednostima koncentriranih elemenata, koji ima sličnu prijenosnu funkciju kao i
zvučnik.
Možemo zaključiti da će se najujednačenija i najšira karakteristika odziva
dobiti uz nisku rezonantnu frekvenciju zvučnika, optimalno prigušenje i veliku
elastičnost ovješenja, uz mali promjer membrane.
3.1.4. Prigušenje
lednom pobuđen mehanički titrajni sustav zvučnika nastoji i dalje titrati na svojoj
prirodnoj frekvenciji, neovisno o pobudnom signalu. To se događa ako je pobuđen
signalom frekvencije koja je u blizini rezonancije ili na njoj samoj, dok će na drugim
frekvencijama slijediti zakone rezonantnih sustava koji titraju prisiljenim oscilacijama.
Intenzitet titrajnih oscilacija i daljnje titranje poslije prestanka pobude ovisit će

o prigušenju sustava. Njima je određen i hod membrane, brzina titranja na rezonan-
tnoj frekvenciji i vrijeme istitravanja.
Pri projektiranju zvučnika potrebno je uzeti u obzir sljedeće konstrukcijske
zahtjeve:
postizanje što više prijelomne frekvencije membrane,
postizanje homogenoga magnetskog polja u radnom dijelu raspora,
postizanje linearnosti u ovjesnim elementima,
postavljanje rezonantne frekvencije mehaničkoga titrajnog sustava zvučnika
na određenu frekvenciju,
postizanje što glađe frekvencijske karakteristike
povećanje korisnosti na niskim frekvencijama,
povećanje korisnosti na visokim frekvencijama,
dimenzioniranje titrajne zavojnice.
Vidi se da je većina ovih zahtjeva zapravo vezana za pravilno prigušenje
zvučnika da bi prijenosna karakteristika bila što ujednačenija i da zvučnik ne bi
nakon prestanka pobudnog signala nastavio titrati i emitirati zvuk. Ta energija
zaostala nakon prestanka pobude, uskladištena je kao kinetička energija u masi
titrajnog sustava, kao potencijalna u ovjesnim elementima membrane i kao akustič
ka u kutiji sustava.
. - - - - - - - POTKRITIČNO Prigušenje zvučnika znači uključenje ot-

r -- - KRITiČNO pornih elemenata u njegov titraj ni sustav. Ti
otporni elementi u slučaju dinamičkih emitera
mogu biti električni, mehanički i akustički.
NATKRITIČNO Radi prikaza impulsnog ponašanja tit-
rajnog sustava zvučnika, ispitivanje priguše-
nja izvodi se signalom sa strmim čelom vala,
a sustav će odgovoriti na takve pobude ka-
rakterističnim oblicima odzivnih funkcija,
o t-
kako pokazuje slika 3.14.
Slika 3.14. Ispitivanje tranzijentnog od-
ziva prijenosnog sustava koji, ovisno o Iz rješenja ove diferencijalne jednadžbe
svojim prigušenjima, odgovara na pobudu titrajnog sustava
d2x dx l
MMdt 2 +R MUK dt + CMx=Fo
(prema slici 3.10), može se zaključiti o prigušenjima. Uz konstantnu primijenjenu

silu sustav bi se održao u titranju (prisiljene oscilacije), a rješenje jednadžbe
pokazalo bi s t a c i o n a r n o s t a nj e mehaničkoga titrajnog sustava. Da bi se
izrazilo stanje sustava uz tranzijentu pobudu, primjenjuje se vremenski
promjenljiva sila, nastala pobudnim signalom funkcije jediničnog skoka ili jedinič
nog impulsa.
Nakon prestanka djelovanja pogonske sile sustav će se prigušiti ili u obliku
prigušenih oscilacija ili kao aperiodski proces. Kada je (s obzirom na rješenja
diferencijalne jednadžbe) R MUK <4M M/ C M, sustav je potkritično prigušen i nastaju
isti travanja. Ako je R MUK = 4M M/C M, sustav je kritično prigušen (granični ape rio dski
slučaj), istitravanja nema, a aperiodski proces traje najkraće vrijeme. Kada je
RMUK >4MMiC M, sustav je natkritično prigušen.
RAD POTPUNO KR UTIH MEMBRANA 33
Sa stanovišta povoljnoga tranzijentnog odziva i vjernosti reprodukcije bilo bi

idealno zvučnik kritično prigušiti, ali zbog drugih karakteristika (korisnosti, ampli-
tud ni h karakteristika na višim frekvencijama, tromosti uha itd.) zvučnik se izvodi S
prigušenjem koje je uvijek manje potkritično.
Da bi se postigle dobre karakteristike emitiranja, za zvučnike je važno primije-
niti ispravnu vrijednost prigušenja. Općenito, ispravno će prigušenje uvijek biti
kompromisno, pa je pri konstrukciji potrebno odabrati veličine koje će osigurati
dovoljno prigušenje za povoljni tranzijentni odziv i druge karakteristike zvučnika.
Faktorom dobrote Q prikazuje se prigušenje u rezonanciji zvučnika, i ono ima
snažan utjecaj na frekvencijski odziv u području oko donje granične frekvencije.
Kontrola faktora Q i, općenito, prigušenja zvučnika izvodi se prigušenjem u
pojedinim njegovim sustavima, pa govorimo o električnome, mehaničkome i akus-
tičkom prigušenju.
Osnovni i glavni način kontrole faktora

Q (i općenito kontrola svih naglih titranja)
ostvaruje se primjenom električnog prigušenja
koje proizlazi iz generatorskog djelovanja
titrajne zavojnice stvaranjem protuelektro-
motorne sile. Na taj način izazvana prigušna
struja prolazi titraj nom zavojnicom i izlaz-
nim krugom pojačala, a proporcionalna je
brzini titraj ne zavojnice i ima suprotan pola-
ritet prema pobudnoj struji te tako smanjuje
silu odnosno ampIitudu titranja (slika 3.15).
Titrajna zavojnica je najvažniji otporni
element u električnom sustavu zvučnika . Nje-
zin je otpor zadan zahtjevima prilagodne im- Slika 3.15. Električni prigušni elementi
zvučnika smještenog na beskonačnu ploču
pedancije pojačala, pa je taj parametar opće-
nito nepovoljan za ugađanje faktora Q.
Elektrodinamička sila ovisi o elektromehani čkom faktoru pretvorbe B l, pri
čemu je gustoća magnetskog toka B funkcija tipa magneta te volumena i geometrije
zračnog raspora. Maksimalna vrijednost B ograničena je magnetskim zasićenjem, a
često i cijenom (koja je važan faktor pri konstrukciji).
Mogu se načiniti i promjene u masi titrajne zavojnice (deblja žica daje manji
radni otpor), i duljini vodiča, no to zahtijeva povećanje volumena zračnog raspora,
a također uvjetuje povećanje magneta. Osim toga, promjene u odnosu duljine
zavojnice i zračnog raspora utječu na linearnost sile prema amplitudi titranja.
Vrlo jako prigušenje može se postići ako se poslije prestanka pobudne sile
međusobno spoje izlazne stezaljke zvučnika. Isti se efekt može postići velikim
smanjenjem unutrašnjeg otpora pojačala koje pobuđuje zvučnik.
Odnos impedancije titraj ne zavojnice zvučnika i unutrašnjeg otpora pojačala
zove se faktor prigušenja (ZEz/Ru). Pojačalom (koje ima jaku negativnu reakciju)
može se postići vrlo maleni unutrašnji otpor, odnosno vrlo velik faktor prigušenja (i
do nekoliko stotina i više). No faktor prigušenja nije uvijek isključivo mjera
prigušivanja zvučnika jer mogu postojati dodatni vanjski otpori (radni otpor žice
induktiviteta pasivnih frekvencijskih skretnica, otpor dovodnih kablova itd.), koje
valja uzeti u obzir (i dodati ih unutrašnjem otporu poj ačala).
Za prigušenje zvučnika (naročito srednjetonskih i visokotonskih) primenjuje se
i elektromagnetski način prigušenja, koji se izvodi upotrebom feromagnetskog fluida
3 Jelenčić: ZVUCNICI
u rasp oru magneta. Tada se titrajna zavojnica giba u viskoznome prigušnom mediju
feromagnetskih svojstava, s mogućnošću vrlo efikasnog prigušenja (Dodatak III) .
Ugađanje povoljnog prigušenja može se djelomično izvesti i mehaničkim prigu-
šenjem zvučnika, utjecajem na izvedbu membrane i njezinih ovjesnih elemenata
(gornjega i donjeg centratora).Taj se utjecaj odnosi na promjene mase membrane i
krutosti ovjesnih elemenata. Masa ' membrane obično se može mijenjati samo u
uskim granicama (zbog stabilizacijskih faktora, rubnih efekata itd.), a te promjene ne
utječu samo na faktor Q, već i na rezonantnu frekvenciju i korisnost (što je jednako
promjenama na ovjesnim elementima), pa sve to rezultira dodatnim promjenama
sustava. Krutost elemenata ovješenja ne može se uvijek reducirati do željene veličine
zbog pojave štetnih vlastitih modova rezonanci-
ja. Osim toga, ako se ti elementi izrade od
rn~---ilft--C materijala koji ima veliko unutrašnje trenje,
b uzrokovat će velike gubitke i smanjiti korisnost
zvučnika.
Akustičko prigušenje zvučnika izvodi se ta-
ko da se nastoji povećati otpor isijavanja, a
a smanjiti reaktancija akustičkog opterećenja. Uz
.-f11--- to je u akustičke krugove zvučnika potrebno
uključivati disipativne ak ustičke otpore.
Jedan od načina jest povećanje dimenzija
membrane i izvedba prilagodnih prostora is-
pred sustava zvučnika (trube). Osim toga, za to
se upotrebljavaj u posebne izvedbe zvučničkih
kutija (bas-refleks, aku stički labirint itd.) i po-
sebna prigušenja u samoj kutiji, stražnje strane
SUka 3.16. Akustičko pflgusenJe košare zvučnika prekrivaj u se specijalnim mate-
zvučnika: a - posebnom izvedbom rijalom i slično (slika 3.16).
košare, b - prekrivanjem stražnje Tom se metodom može vrlo djelotvorno
strane, e - potpunom ili djelomič utjecati na prigušenje zvučničkog sustava, no
nom ispunom kutije prigušnim mate- može biti i poteškoća i ograničenja zbog meha-
rijalom
ničkih problema i generiranja šuma.
Izraz faktora Q zvučnika na beskonačnoj ploči , prema ekvivalentnoj shemi na
slici 3.10 (i jednadžbama 3.14), uz pretpostavku da je 0)2LEl < (Ru + REzf, jest:
- ukupni faktor dobrote zvučnika
l Q _ O)SMM_ 1
(3.16)
O)s = J CMM M' TS - R MUK - O)s' RMUKC M
No, taj se ukupni faktor može podijeliti na:
električni faktor dobrote zvučnika
_ O)SMM _ O)SMM (Ru + REZ)

QES- RME - B2l2 (3.17)
za koji vrijede dva slučaj a:
a) uz naponski izvor, Ru = 0, kada je električni krug zvučnika kratko
spojen, pa je
RAD MEMBRANA IZVAN PODRUČJA POTPUNE KRUTOSTI 35
b) uz strujni izvor Ru = oo, kada je električni krug zvučnika otvoren, pa je

QES ~ , QMS = QTS'
mehanički faktor dobrote zvučnika
_ ffisMM (3.18)
QMS- .
RM
Tada je ukupni faktor Q zvučnika
Q _ QES'QMS (3.19)
TS- QES+ QMS
3.2. Rad membrana izvan područja potpune krutosti
Područje stapnog rada Z v u č n i k a z a v i s o k o k val i t e t n u r e p r o d u k-

c ij u z v u k a obuhvaća samo oko 3-4 oktave u audiofrekvencijskom spektru, pa se
takvi zvučnici izvan tog područja ne upotrebljavaju.
No postoji veliko područje primjene š i r o k o p o j a s n i h z v u č n i k a od kojih
se ne zahtijeva vrhunska kvaliteta već dobra reprodukcija (odnosno što manja
izobličenja i povoljna širina prijenosnog frekvencijskog opsega). Iz dosadašnjih se
izlaganja vidi (slika 3.7), da potpuno kruta membrana na višim frekvencijama ne
osigurava dobre karakteristike isijavanja (zbog pada korisnosti i velike usmjereno-
sti), pa bi membrane takve kvalitete bile nepovoljne za širokopojasne zvučnike.
Membrane u praksi nisu idealna kruta tijela, već su načinjene od materijala
koji se savija. Uz pažljivu kontrolu modova savijanja i razmatranje svih utjecajnih
faktora moguće je postići povoljno širokopojasno emitiranje.
3.2.1. Problemi rada konusnih membrana

Pri povišenoj frekvenciji emitiranja titra sve manji dio povrsme konusa,
membrana prestaje titrati cijelom površinom (kao stap), i na visokim frekvencijama
titra samo mali dio uz titrajnu zavojnicu (uz vrat membrane), a emitiranje postaje
sve usmjerenije. Zvučni se val širi od vrata prema rubu membrane određenom
brzinom, koja, osim o frekvenciji i obliku ovisi, i o strukturi membrane (njezinoj
gustoći i elastičnosti materijala).
Na niskim frekvencijama brzina širenja zvuka u materijalu membrane vrlo je
velika (mnogo veća od brzine vala u zraku), a prema višim se frekvencijama
smanjuje (pri ravnom konusu približno sa ljt). Na taj način gornji rubni dijelovi
membrane emitiraju zvuk s određenom faznom razlikom (vremenskim kašnjenjem,
ovisnim o brzini vala i udaljenosti od vrata do ruba membrane), prema emitiranju u
osi. Stoga je općenito poželjno da brzina zvuka u membranskom materijalu bude
što veća da bi se istodobno mo~li pokrenuti svi dijelovi membrane i sinkrono počeli
titrati (tada je to stapni rad). Sto je ta brzina veća, to je veća korisnost, odnosno
povećani visokofrekvencijski odziv.
Ta razmatranja često nemaju puno značenje, jer nastaju parcijalna titranja
membrana.
Pri titranjima na višim frekvencijama krutost konusnih membrana ne može
izdržati jake inercijske sile, pa membrana iznad određene frekvencije počinje titrati
po dijelovima. Tada govorimo o "prijelomu" membrane, koji je nastao na nekoj
3*
prijelomnoj frekvenciji. Iznad te prijelomne frekvencije u membrani nastaju parcijal-

na titranja, koja znatno kvare kvalitetu reprodukcije zvučnika jer stvaraju brojna
izobličenja (osobito tranzijentna) i nepravilan odziv, s čujnim efektima. Prijelomna
frekvencija ovisi o konstantama elastičnosti, debljini i vrsti materijala membrane i
ovjesnih elemenata, te o promjeru membrane.
Stoga je radno frekvencijsko područje kvalitetnih zvučnika ograničeno na
samo jedan dio ukupnoga audiofrekvencijskog područja. To je područje s jedne
strane ograničeno niskom rezonantnom frekvencijom zvučnika, a s druge strane
prijelomnom frekvencijom (tj. prvom parcijalnom titrajnom rezonancijom) mem-
brane.
Pri nastajanju parcijalnih titraja u membra ni prestaju vrijediti sve dosadašnje
teorije rada jer opteretne impedancije i pokretne mase postaju potpuno neodređene .
Budući da membrana tada više nema koncentrirane već raspodi-
jeljene parametre, jer segmenti membrane titraju neovisno, matematička se
analiza ne može izvesti konvencionalnim metodama, već se ispitivanja izvode
snimanjem titranja površine membrane.
Metode vizualnog prikaza intenziteta i načina titranja membrana jesu metoda s
pijeskom, metoda s elektronskim stroboskopom i metoda s kapacitivnom probom.
Njima se mogu pribrojiti i holografska snimanja membrana u radu, no najbolja je
laserska interferometrijska tehnika. Tom se tehnikom mogu snimiti načini i intenzi-
teti titranja membrana na svim audiofrekvencijama, izobličenja titranja konusa itd.
Slika 3.17. Parcijalno titranje konusnih membrana snimljeno

holografskom tehnikom
Slika 3.17. prikazuje parcijalna titranja papirne konusne membrane ravnih

stranica snimljena holografskom tehnikom.
Na slici 3.18. vidi se titranje konusne membrane snimljeno laserskom interfero-
metrijskom tehnikom. Na slici 3.18.a) snimljen je stapni rad, a na slici 3.l8.b)
RAD MEMBRANA IZVAN PODRUCJA POTPUNE KRUTOSTI 37
AMPLITUDA AKCELERACIJE
KONUSA
CENTAR __
c)
POZICIJE PO
POLUMJERU KONUSA
Slika 3.18. Prikaz titranja konusnih membrana snimljen laserskom interferometrijskom tehni-
kom; a - stapni rad, b - parcijalno titranje, e - titranje po jednom polumjeru konusa
parcijalno titranje membrane. Slika 3.18.c) pokazuje trodimenzionalni graf dobiven

elektronskim računalom, a predočuje promjene amplitude kao funkciju frekvencije
pri mjerenju akceleracije konusa po jednom polumjeru.
Konusne zvučničke membrane izvan stapnog rada pokazuju dva osnovna načina
savijanja - radijalna i transverzalna. Savijanja membrana pobuđena su elastičnim
udarnim valom titrajne zavojnice zvučnika u radu.
Radijalna Oongitudinalna) savijanja duljinski dijele membranu u dijelove sa
suprotnom fazom titranja. Nastaju zbog nehomogenosti materijala konusa ili
nejednolikih napetosti ovješenja membrane. U materij alu takvih membrana pobu-
đuju se putujući valovi koji se kreću u oba obodna smjera (slika 3.19.a), što može
a)
SIMETRALA
Slika 3.19. RadijaIno savijanje membrana
uzrokovati stojne valove s čvornim linijama u duljinskom smjeru. Slika 3.19.b)

pokazuje osnovni mod tih titranja (sa dva čvorna promjera), a slika 3.19.c)
harmonički mod. Zatamnjena i bijela područja pokazuju površine membrane koje
se kreću u suprotnim smjerovima.
38 EMITIRANJE Z VUKA NEIDEALNIH MEMBRANA
Ti modovi titranja zovu se i modovi zvona, pa su stoga (kao i u zvonu)

rezonantni, a javljaju se kada je opseg gornjeg ruba membrane integralni dio valnih
duljina, tj. frekvencijski su selektivni.
Radijalni modovi savijanja dobrih zvučnika mogu se zanemariti, ali ako
nastanu modovi veće amplitude, mogu izazvati harmonička izobličenja. Radijalni se
valovi kreću unutar membranskog materijala i ne emitiraju zvuk, ali stvaraju
poprečne kontrakcije s titranjem po debljini, koje djeluju na krutost, što pogoduje
transverzalnim modovima titranja.
Transverzalna (koncentrična) savijanja nastaju u obliku mreškanja koje se
koncentrično širi od vrata kroz tijelo membrane. Ti modovi titranja mogu se
a) b)
Slika 3.20. Transverzalno savijanje membrana

pojavItI uz sve frekvencije titrajne zavojnice kada je duljina stranice membrane
integralni dio valne duljine. Slika 3.20. prikazuje koncentrični mod savijanja mem-
brane koji tvori stojne valove s čvornim linijama u koncentričnim krugovima, sa
središtem u osi konusa. Na slici 3.20.a) vidi se osnovni mod (s jednom čvornom
linijom), a na slici 3.20.b) pokazan je mod višeg reda (s dvije čvorne linije).
Ta se parcijalna titranja u krivulji frekvencijske karakteristike zvučnika vide
kao brojni šiljci (na višim frekvencijama) koji imaju čujni efekt u zvučnoj slici. Slika
3.21. pokazuje odzivnu krivulju tipične bas-jedinice sa sendvič-membranom, bez
dB
f
Slika 3.21. Oštra kolebanja u frekvencijskoj karakteristici zvučni
ka znak su postojanja transverzalnih stojnih valova koji uzrokuju
loše emiterske karakteristike (posebno u tranzijentnih signala)
frekvencijske skretnice. Sendvič-membrana ima unutrašnji sloj od "expanded polys-

tyrena" između dvije aluminijumske folije, Na slici se vide frekvencije na kojima
zvučnik parcijalno titra koncentričnim modovima poslije prijelomne frekvencije od
oko 2 kHz (kada nastaje prvi mod titranja).
Koncentrični tip stojnih valova simetričan je oko osi konusa, i stoga se opisuje
kao aksijalno simetričan, a radijalni se opisuje kao asimetričan mod.
S obziro~ na način na koji nastaje parcijalno titranje, kada bi svi zvučnici bili
potpuno ujednačeni u svojim fizičkim svojstvima, mogli bi se javiti samo koncen-
trični modovi titranja. Pritom se misli na potpunu centralnu ujednačenost ("izba-
lansiranost") membrane, titraj ne zavojnice i ovješenja (po težini, homogenosti
materijala, silama itd.). Naprimjer, ako se izvodi titraj ne zavojnice smjeste na jednu
stranu membrane, pri nekim frekvencijama mogu uzrokovati parcijalna titranja. U
praksi se naprimjer, fizička svojstva sendvič-membrana (ili plastičnih membrana) za
oko 5% razlikuju na pojedinim svojim dijelovima a na nekim se papirnim membra-
nama mogu razlikovati i do 100%.
Širenje koncentričnih savijanja navodi na razmišljanje o membrani kao trans-
misijskoj ili prijenosnoj liniji. Ako energija u putujućem valu, koji se širi od vrata
do ruba membrane, na rubu nije potpuno apsorbirana, vraća se prema vratu, kao
na neprilagođenoj prijenosnoj liniji. Ta je energija na niskim frekvencijama nesma-
njena, ali se na visokim frekvencijama smanjuje. Zato gornji centra tor mora
apsorbirati energiju na višim frekvencijama bez većih dodatnih mehaničkih gubita-
ka na niskim frekvencijama (pri kojima su amplitude titranja obično veće), i ne
smije imati svoju rezonantnu frekvenciju. Stoga se membrana (s krutostima,
raspodijeljenom masom i mehaničkim prigušenjem) katkada predočuje električnim
analognim krugom nezaključene transmisijske linije, tj. kao niz niskopropusnih
filtara.
Ako u konusnoj membrani nastaju oba moda titranja, ne može postojati
odvojeno kretanje dvaju valova, već nastaju kombinirana savijanja.
Kombinirana savijanja su najneugodniji oblik parcijalnih titranja membrana.
Nastajanje jednog moda titranja pogoduje stvaranju drugoga, pa se umembrani
razvijaju slobodne rezonancije koje ovise o dinenzijama membrane i brzini širenja
zvučnih valova u materijalu membrane. Ti rezonantni titraji vrlo su štetni za
visokokvalitetnu reprodukciju jer unose jaka koloriranja i na visokim frekvencijama
izobličuju tranzijente.
Budući da su rezonantni, stoj ni valovi kombiniranih savijanja bitno ovise o
prigušenju u materijalu i apsorpciji na kraju membrane. Stoga se upotrebom
odgovarajućega membranskog materijala (koji ima dovoljno gušenje) i dobroga
gornjeg centratora mogu svesti na minimum.
Slika 3.22. prikazuje parcijalno titranje konusne membrane. Vide se radijalni i
transverzalni stojni valovi koji stvaraju protufazne titrajuće površine. Na frekvenciji
430 Hz vidi se radijalni mod, na 510 Hz je viši harmonički radijalni mod, na 660 Hz
je radijalni mod drugog reda, na 950 Hz transverzalni mod višeg reda, na l 150 Hz
osnovni transverzalni mod, na 2200 Hz kombinirano, radijalno-transverzalno titra-
nje, a na 2,900 i 3900 Hz viši transverzalni modovi titranja membrane.
Dosadašnja se razmatranja odnose na okrugle zvučnike kojih su membrane
rotaciono simetrične. U ovalnim zvučnicima eliptičnih membranskih oblika osim
spomenutih titranja nastaju i daljnja kombinacijska titranja izneđu membranskih
dijelova velikoga i membranskih dijelova malog promjera. Zato se membrane
takvog oblika uglavnom ne upotrebljavaju u zvučničkim sustavima za visokokvali-
tetnu reprodukciju zvuka. No kako se membrane tih zvučnika izvode tako da se
~~: (2)
1.15
kHz
(6)
2.2
kHz
(5)
950 2.9
Hz kHz
(4) (7) (S)
Slika 3.22. Radijalna i transverzalna savijanja membrane zvučnika
kontrolirano savijaju (mnoge su s "nawi"-profilom), ovalni se širokopojasni zvučni

ci ipak često upotrebljavaju (a i njihovi su oblici pogodni za ugradnju).
U principu se ne može izvesti proračun zvučnika s parametrima koji bi osigurali
frekventno neovisnu emitiranu snagu na visokim frekvencijama. To se može izvesti
samo teorijski i eksperimentalno, kontrolom savijanja konusne membrane.
Odziv krutog stapa iznad frekvencije kr=2 smanjuje se sa 12dB/okt, a ako se
doda efekt induktiviteta titrajne zavojnice, pad se povećava do 24 dB/okt. Na
visokim frekvencij ama odziv se počinje smanjivati na frekvenciji višoj od one na
kojoj masa membrane i akustičkog opterećenja postaje manja od mase titrajne
zavojnice (poželjno je da ta frekvencija bude što viša, i do 15 kHz). Stoga je
potrebno izvesti vrlo lagane titrajne zavojnice i osigurati velike brzine zvuka u
području blizu vrata konusa.
Za širokopojasni zvučnik preporučuje se hiperbolični profil konusa, iako i neki
drugi zakrivljeni profili mogu dati zadovoljavajuće rezultate. Osim toga, graničnim
promjerom konusne membrane tih zvučnika smatra se promjer 20 cm, jer je pri
većim promjerima srednja brzina zvuka u konusu premalena. Uz takve membrane
potreban je i vrlo elastičan gornji centrator, jer on mora potpuno apsorbirati sve
dolazeće valove. S obzirom na odabrani promjer i dopušteni pomak membrane,
može se pretpostaviti i donja granična frekvencija i maksimalna snaga. Općenito
vrijedi pravilo da se u širokopojasnom zvučniku niske frekvencije podređuju
visokima, uz ograničenu snagu.
50
%
O~ dB
../'
-- rv
".. ~ ~~
40
20
,
)/
-,-
kUK
36 0
t [oo'"t~ ,"'-
"'/'. ",v'
• "'"'
20
30
1o
10
....
o 50 100 200 500 1k 2k 5k 10k 15k
o
f ( ~z )
Slika 3.23. Frekvencijska karakteristika širokopojasnog zvučnika s alu-
minijskom membranom i hiperboličnim profilom (prikazan je i postotak
ukupnoga harmoničkog izobličenja)
RAD MEMBRANA IZVAN PODRUČJA POTPCNE KRFroSTI 41
Slika 3.23. pokazuje frekvencijsku karakteristiku širokopojasnog zvučnika s

aluminijskom membranom promjera 10 cm i hiperboličnim profilom konusa. U
donjem dijelu slike (na niskim frekvencijama, pri kojima su pomaci membrane
najveći) vidi se ukupno harmoničko izobličenje, uz ulaznu snagu lOW.
Osim opisanoga osnovnog savijanja, u membrani može nastati još jedan tip
savijanja - subharmoničko savijanje.
Subharmoničko savijanje površine konusa nastaje zbog elastičnih deformacija
membrane u obliku disanja s polovičnom frekvencijom pogonskog kretanja. Polo-
vični je oblik savijanja najjači, no teorijski može nastati i savijanje s trećinom
pogonske frekvencije itd. Savijanja mogu nastati pri reprodukciji niskih frekvencija i
uzrokuju nastajanje subharmoničkih frekvencija. Te frekvencije daju reprodukciji
hrapav prizvuk i mogu biti vrlo neugodne za slušanje.
Ta se titranja javljaju pri krutoj upetosti ruba membrane i jakog prigušenja u
malim zvučničkim kutijama. Poboljšanje se postiže drukčijim oblicima membrane,
npr. "nawi"-membranama i kalo tnim membranama, konusom koji nije posvuda
jednake debljine već je klinast (slika 3.24) te različitim kutovima konusnih membrana.
-~- ~-
"
SUBHARMONIČKO SAVIJANJE
NAWI-MEMBRANA
vl
KLINASTI PRESJEK
MEMBRANE
Slika 3.24. Nastajanje subharmoničkog savijanja
Slika 3.24. pokazuje kako savijanje konusa zbog kretanja titrajne zaVOJlllce
uzrokuje subharmonike. Kada zavojnica krene naprijed, kruti gornji centrator
uzrokuje savijanje konusa u jednom smjeru (pozicija l). Kada zavojnica drugi put
krene naprijed, konus je u prijelaznom kretanju i vraća se iz prve pozicije savijanja,
pa ga taj novi poticaj pokrene na savijanje u drugom smjeru (pozicija 2). Tako
membrana načini jedan titraj za vrijeme dok titrajna zavojnica napravi dva titraja.
U dobro izvedenim zvučnicima, uz dobar gornji centra tor velike elastičnosti i
dobar oblik i materijal konusne membrane, vjerojatnost nastajanja subharmonika
relativno je vrlo malena.
Iz vodenje konusnih membran& .

Osnovni parametri konusnih membrana jesu: karakteristike materijala membra-
na, dimenzije konusa, njegov kut i profil. Tome treba pribrojiti i mehanička svojstva
titrajnih zaVOjnIca (ako je pnmlJenjen dinamički pogon) i ovješenja membrane

(posebno gornjeg centratora), koja se konstruktivno dodaju membrani.
Analizirat ćemo te utjecajne faktore s obzirom na povoljne karakteristike
emitiranja membranskih emitera koje možemo ovako opisati:
potrebna je što viša prijelomna frekvencija (za kvalitetne zvučnike), odnos-
no što veći prijenosni frekvencijski opseg, uz što manja izobličenja (za
širokopojasne zvučnike),
potrebna je što veća, frekvencijski konstantna korisnost (odnosno što manja
amplitudna izobličenja).
a) Materijal membrana
Karakteristike materijala membrana jesu: debljina, gustoća, krutost i unutraš-
nje gušenje (trenje) i njima određen modul elastičnosti (Youngov modul). Mehanički
elementi membrana, njihova masa i krutost ovise o obliku, dimenzijama i gustoći
materijala, a unutrašnje trenje ovisi samo o materijalu.
Te karakteristike uglavnom određuju brzinu zvuka u materijalu, jer se ona
povećava s porastom krutosti, a smanjuje s povećanjem gustoće, pa je:
c=JEm/P (3.20)
gdje je:
c(m/s) brzina zvuka u materijalu,
Em(N/m2) modul elastističnosti (koji označava omjer krutosti/mase),
p (kg/m3) gustoća materijala.
Za membrane je potrebno da imaju: što veći modul elastičnosti,
odnosno što veću brzinu zvuka u materijalu, što veću krutost i što manju masu
(težinu), uz što veće unutrašnje gušenje.
Kruti materijal proizvodi veće akustičke snage i veće razine na višim frekvenci-
jama, ali membrana lako prelazi u parcijalna titranja, jer obično ima malo unutraš-
nje gušenje. Stoga su povoljniji mekani i spužvasti materijali (ukrućenih površina).
Najvažniji materijal za membrane je papir s dodacima ugljenih vlakana
(carbon-fibre, carbocon) ili impregniran fenolnom smolom, epoxy-smolom itd.
Osim toga, upotrebljavaju se materijali s nazivima: bextren, styropor, expanded
polystyrene, polypropylen, polymer-grafit, metalne membrane (od aluminija, titana,
berilij a itd.) ili sendvič-membrane (sa spužvastim materijalom ili kao saće, ho-
ney-comb).
Papir je najvažnija sirovina za membrane. Lagan je, ima veliko unutrašnje
gušenje, ali nedovoljnu krutost, pa ga treba ukrutiti različitim dodacima (pamukom,
različitim smolama, ugljenim vlaknima itd.). Širokopojasna se karakteristika teško
postiže papirnim konusima ravnih stranica, pa se često ukrućuje dio uz vrat
membrane, čime se povećava efektivna površina emitiranja na visokim frekvencija-
ma.
Expanded polystyren je materijal male gustoće, lagan i za svoju težinu dovoljno
krut, no s malim unutrašnjim gušenjem, pa membrana lako prelazi u parcijalna
titranja.
Polymer-grafit je materijal male težine, vrlo krut, s velikim unutrašnjim guše-
njem, zbog čega ima velik modul elastičnosti. Moguća je širokopojasna karakteristi-
ka, pa je podjednako pogodan za niskofrekvencijsko i za visokofrekvencijsko
emitiranje. Dobro podnosi velike pobudne signale i postojan je na vlagu.
RAD MEMBRAN A IZVA N PODR UČJA POTP UNE KR UTOSTI 43
Aluminij i njegove legure su materijali velikog Em/ P odnosa i velike krutosti te

relativno male težine. Zato su brzine zvuka u tim materijalima velike, ali imaju malo
gušenje. Velika krutost povećava emitiranje na višim frekvencijama, ali membrane
lako počinju parcijalno titrati (radijalni modovi).
,-----'--- ALUMINIJSKA
FOLIJA - - - - ,
Slika 3.25. Sendvič honey-comb - membrana
Sendvič-membrane su izvedene s dvije krute membrane (često od aluminijske

folije) među kojima je elastični prigušni materijal (katkada u obliku saća, pa se zovu
i honey-com b-membrane; slika 3.25). Takva je konstrukcija bazirana na činjenici da
se pri savijanju materijala maksimalni stres i naprezanja događaju na vanjskim
površinama, a u materijalu oko srednje osi nema naprezanja. To su vrlo lagani
materijali ekstremne krutosti i velikog unutrašnjeg gušenja, pa su vrlo pogodni za
sve vrste emitera.
Karakteristike nekih membranskih materijala
1. papirna vlakna 0,6 2

2. papirna vlakna impregnirana
fenolnom smolom 0,83 19
3. papirna vlakna impregnirana
epoxy-smolom 1,25 16
4. najlon 1,11 7,5
5. ugljena vlakna 1,75 216
6. staklena vlakna 2,55 72
7. magnezij 1,74 58
8. berilij 1,84 292
9. aluminij 2,69 110
10. titan 4,54 162
ll. željezo 7,9 200
12. baron 2,4 390
b) Dimenzije konusa
Prijelomna frekvencija uspostavlja se prema odnosu valnih duljina i dimenzija
konusa. Dvije su dimenzije osnovne: promjer membrane na gornjem rubu (2r, prema
slici 2.2) i debljina.
Što membrana određene jednolične debljine ima manji promjer, to je veća
njezina visokofrekvencijska korisnost (do točke na kojoj masa titrajne zavojnice
postaje utjecajno velika). Radi veće otpornosti prema savijanju, ne izvode se uvijek
jednolično debele membrane, već se ponekad izrađuju u klinastom obliku tako da je
membrana uz vrat deblja, a uz rub konusa tanja (slika 3.24).
Radi korisnosti dobro je da membrana bude što ti}nja, ali ograničenje debljine
u vratu membrane pogoduje nastajanju subharmoničkih titraja. Zbog te opasnosti
od savijanja membrane većih promjera moraju biti deblje, pa se debljina konusnih
membrana podešava tako da bude približno proporcionalna promjeru.
Može se reći da se različite karakteristične frekvencije savijanja membrane
mijenjaju obrnuto proporcionalno s dimenzijama konusa, tj. što je veća membrana,
to je niža prijelomna frekvencija.
c) Kut konusa
Kut konusa je kut što ga zatvaraju stranice konusa jer se govori o konusu s
ravnim profilom stranica koje su glatke ili imaju koncentrične utore, ili su pak
oj ačane specijalnim profilima (naročito pri emitiranju velikih snaga na niskim
frekvencijama). Budući da karakteristike konusa nisu jednoznačno definirane, ne
može se općenito odrediti najoptimalniji kut konusa ili materijal.
Za neki određeni materijal, krutost ravne ploče (kut 180 °) bit će relativno
malena, pa je stoga i brzina zvuka malena, no zbog mogućega velikog unutrašnjeg
gušenja uglavnom ne bi trebalo biti parcijalnih titranja. Općeni to korisnost tih
emitera na višim frekvencijama nije prevelika, no usmjerenje je jako.
Pri smanjenom kutu (manjem od 180 °, tj. uz konusnu membranu) može se
smanjiti debljina materijala (prema ravnoj ploči), pa je konus lakši, krutost se
pov e ćava, a time se povećava i niskofrekvencijska brzina zvuka u materijalu. Na
višim se frekvencijama povećava i korisnost, a sa većim smanjenjem kuta slabi izlaz,
uz što su mogući i modovi savijanja.
Pri emitiranju većih snaga na niskim frekvencijama membrana mora imati
velike amplitude titranja (veliki hod). Membrane takvih emitera imaju velike
promjere i "dubok" oblik (slika 3.26.a), koji uz zaštitni poklopac osigurava mehanič
ku stabilnost, a katkada se radi veće stabilnosti rada membrane dodaje i srednji
centrator. Za emitiranje viših frekvencija potrebni su mali promjeri i "plitke"
membrane (slika 3.26.b), koje nisu pogodne za veliki hod.
Slika 3.26. a) "Duboka" membrana sa dva i tri centratora,

b) "plitka" membrana
Kutom konusa i materijalom membrane može se ugađati usmjerna karakteristika
zvučnika.
Membrana na slici 3.27.a), s kutom konusa 90 °, ima brzinu zvuka u konusu

1,4 puta veću od brzine u zraku. U tom slučaju konus na višim frekvencijama
emitira zvuk u gotovo ravnoj valnoj fronti, pa govorimo o v r lo u s k o j u s mj e-
r e n o j k a r a k t e r i s t ic i. To se emitiranje može proširiti ako se kut konusa
poveća. Na slici 3.27.b) kut konusa je 135 ° (uz jednake karakteristike emitiranja
-r
Slika 3.27. Ugađanje usmjerne karakteristike zvučnika
kao prije), pa je sada valna fronta konveksna, a kako je polumjer zakrivljenja valne
fronte manji, usmjerna karakteristika postaje šira. Polumjer zakrivlje-
nja valne fronte može se i dalje smanjivati ako se izborom materijala smanji brzina
zvuka u konusu tako da bude jednaka onoj u zraku. Slika 3.27.c) pokazuje taj
slučaj (uz isti kut konusa, tj, uz 135 °), a rezultat je j o š p r o š i r e n ij a u s mj e r n a
k a r a k t e r i s t i k a.
Dok je brzina zvuka u membranskom materijalu velika, svi dijelovi membrane
sinkrono titraju (pa je to stapni rad). Uz smanjenje brzine zvuka umembranskom
materijalu rubni dijelovi membrane (uz gornji centrator) emitiraju zvuk s određe
nom faznom razlikom, prema emitiranju u osi, pa je rezultat zakrivljenje ravne
fronte emitiranog vala.
d) Profil konusa
Ako okruglu konusnu membranu (slika 3.19) preSIJecemo po simetrali, u
presjeku se vide njezine stranice koje mogu biti ravnoga (slike 3.19, 3.26. 3.27) ili
zakrivljenog (slike 3.24, 3.28.b) profila. Dosada smo uglavnom razmatrali konusne
membrane ravnog profila stranica, koje su imale određene prednosti u radu
emitera, posebno pri proizvodnji velikih akustički h snaga i snažnim stresovima u
vratu konusa. Ti se konusi izvode s glatkim stranicama, no i skoncentričnim
utorima.
b)
Slika 3.28. a) Konus skoncentričnim utorima, b) različiti profili konusa

Konusi s koncentričnim u~orima (slika 3.28.a) imaju povećanu krutost, naročito
prema radijainim modovima, ali imaju smanjenje krutosti s obzirom na koncentrične
modove titranja. Ti profili unose dodatne elastičnosti i mogućnosti novih rezonancija,
no ako se kontroliraju, ti efekti u ograničenim frekvencijskim područjima mogu dati
znatno poboljšane karakteristike emitiranja, pa se često upotrebljavaju.
Konusima sa zakrivljenim profilom stranica, koji mogu imati različite oblike

(slika 3.28.b), postižemo slične učinke kao i skoncentričnim utorima, samo su
zakrivljenja kontinuirana i nemaju oštrih diskontinuiteta. Takvi se konusi nazivaju
nawi-membranama (njem. nicht abwickelbar), jer se rezanjem membrane na jednome
mjestu (od vrata do ruba) ne mogu razviti u ravninu.
Osnovna karakteristika tih membrana je ograničena tpogućnost savijanja, no
zahtijevaju dobar i dovoljno elastičan gornji centrator. Cesto se upotrebljavaju
naročito u širokopojasnim zvučnicima.
3.2.2. Problemi rada kalotnih membrana

Osnovni problemi kalotnih membrana (slika 3.29.a) uglavnom su identični s
problemima konusnih, no upotrebom kupolastih oblika postignute su mnoge
prednosti, posebno u karakteristikama isijavanja (širi kut emitiranja, a zbog malih
dimenzija membrane su pogodnije za emitiranje viših frekvencija). Osim toga, njima
a)'=====.....
Slika 3.29. a) Kalotna membrana, b) titranje kalotne mem-

brane na prijelomnoj frekvenciji
se postiže dobra korisnost, dobro impulsno ponašanje odnosno povoljna tranzijen-
tna i ostala izobličenja, dobro prigušenje mehaničkoga titrajnog sustava Uakim
magnetom i laganom membranom te upotrebom feromagnetskog fluida), kao i
povoljna frekvencijska karakteristika. Zato je upotreba tih oblika membrana po-
godna, posebno u pojasnim emiterima za srednja i visokofrekvencijska područja.
(dB)
p
-
log f(Hz)
h=Al2 h=3A/2
Slika 3.30. Interferencije kod kalotnih membrana

Najveći problem kalotnih membrana nastaje zbog interferencije na VISIm
frekvencijama jer se zvučni valovi zbog zakrivljenosti kalote ne emitiraju kao iz
DIJELOVI Sl:STAVA DI NAM iČKOG ZVLČNIKA 47
ravne površine. Te se interferencije u frekvencijskoj karakteristici (snimljenoj u osi

kalote) vide kao blaga nagnutost krivulje i serija oštrih antirezonancija (slika 3.30).
Uzrok tom amplitudnom izobličenju je tzv. fazni gubitak odnosno fazna razlika,
koja nastaje interferencijom zvučnih valova emitiranih iz područja oko vrha i onih
oko ruba kalote. Antirezonancije nastaju kada se pola valne duljine emitirane
frekvencije izjednači s visinom kalote (h) (to je tzv. prva fazna nula, nakon koje
slijede daljnje na 3A/2, 5J./2, itd).
Opisane interferencije pokušavaju se otkloniti tako da se područje vrha kalote
priguši elastičnim jastukom učvršćenim na polne nastavke. Taj postupak smanjuje
korisnost zvučnika jer se smanjuje aktivna membranska površina, pa se izvodi
kompromisno.
Drugi problemi nastaju zbog prijelomne frekvencije kalotne membrane, koja se
obično događa već prije prve fazne nule, pa ukupni izlaz tada ovisi o oba efekta
(slika 3.29.b). Nastala parcijalna titranja (koja se mogu javiti već i iznad 10 kHz)
smanjuju se jakim unutrašnjim gušenjem kalota, koje su često načinjene od tekstila,
dobro impregniranog prigušnim sredstvima.
Osim toga, mogu nastati i teškoće vezane za veći promjer kalote (koji je ujedno
i promjer titrajne zavojnice), kak av se često upotrebljava na srednjofrekvencijskom
području, zbog čega mogu nastati kolebanja titrajne zavojnice u rasp oru (pa tak-
vi kalotni zvučnici katkada imaju posebnu izvedbu s više centratora, slika 3.31).
Ti se problemi smanjuju upotrebom feromagnetskog fluida u rasporu i
Slika 3.31. Kalota zvučničkog sustava Infinity

(Kappa 8) promjera 13 cm, od polipropilena,
ojačana skeletom od ugljenih vlakana, za
frekvencijski opseg od 80 do 800 Hz
ogramcenjem promjera kalo te (maksimalno do 50 mm). Osim toga, početna je
frekvencija radnog područja tih zvučnika za oktavu viša od frekvencije rezonancije.
Stoga su optimalne ekstremno lagane i krute kalotne membrane (ukupne mase
i do oko 0,3 grama) s velikim unutrašnjim gušenjem, uz velike snažne magnete.
3.3. Dijelovi sustava dinamičkog zvučnika
Gornji i donji centrator i titrajna zavojnica (s motornim magnetskim pogonom)

kao dijelovi membrane imaju odlučujući utjecaj na njezin rad, odnosno na rad i
karakteristike zvučnika. Stoga je analiza rada tih dijelova sastavni dio analize rada
membranskih emitera.
Gornji centrator
Iz dosadašnjeg izlaganja o radu konusnih membrana vidi se da gornji centrator
ima višeznačnu, neobično važnu funkciju.
Na višim frekvencijama, kada membrana više ne titra kao stap, energija koja
preko membrane dođe do gornjeg centratora, ako nije emitirana, mora se utrošiti u
mehaničkom otporu centratora ili se od njega reflektirati natrag prema izvoru (u
područje oko vrata konusa). Najpovoljnije je da se dolazeći val apsorbira u
materijalu centratora jer se inače stvaraju uvjeti za nastajanje stojnih valova u
membrani (koncentričnih modova titranja). Zato izvedba rubnoga prigušnog ele-
menta od povoljnoga elastičnog materijala, daje minimalni impedantni diskontinui-
tet i povoljno utječe na karakteristike zvučnika (posebno na tranzijentni odziv).
I,
I
I
+-----
v
Slika 3.32. Nelinearni gornji centrator uzrokuje rezanje vrhova signala
Vrlo važna karakteristika gornjeg
centratora jest njegova linearnost, tj.
linearno rastezanje (uz određenu po-
gonsku silu uvijek jednaki pomak)
(Slika 3.32). Ta se karakteristika lakše
postiže širokim gornjim centratorom s
mnogo nabora, prema slici 3.33a), koji
a) tako ima veću elastičnost. To se u
praksi ipak ne izvodi, ponajprije zato
što to smanjuje aktivnu emitirajuću
~~
površinu membrane. Osim toga, zbog
svoje relativno velike elastičnosti i ma-
se u tom slučaju, centrator ima jaku
vlastitu rezonantnu frekvenciju, što se
b) očituje njegovim titranjem izvan faze s
membranom. Tada gornji centrator
ima vrlo veliku zaključnu impedanciju,
te uzrokuje prekomjerno savijanje i
smanjuje emitiranu snagu, uz veliki
postotak harmoničkog izobličenja sig-
nala (zbog vlastitih amplituda titranja,
koje prelaze ograničenja linearnosti).
e) Općenito se može reći da veći dio har-
moničkih izobličenja II dinamičkim
Slika 3.33_ Utjecaj gornjeg centratora na frek- zvučnicima ima uzrok unelinearnosti
vencijsku karakteristiku zvučnika gornjeg centratora.
DIJELOVI SLSTAVA DlNA:vIlt'KOG ZVUCNIKA 49
Na taj se način može smanjiti izlazni zvučni tlak, obično na srednjim frekvenci-
jama, što je'vidljivo u frekvencijskoj karakteristici. To je tzv. rubno-rezonantni efekt,
prema slici 3.33.c). Stoga je gornji.centrator obično male širine, od materijala velike
elastičnosti, velikog unutrašnjega gušenja i s malim brojem nabora (slika 3.33.b).
Osim toga, gornji centra tor mora imati i bočnu krutost, tj. mora spriječiti
svako kolebanje konusa, odnosno kretanje konusa izvan smjera pogonske sile u osi.
Gornji se centratori rade od tzv. moulded neoprena, nitriIne gume, visokoplas-
tificiranog PVC-a ili uretanske pjene. Elastičnost sintetičkih ovješenja obično je
temperaturno ovisna i smanjuje se s povišenjem temperature.
Gornji centra tor jeftinijih zvučnika često je načinjen od istog materijala kao i
membrana (izraduju se u jednom komadu). Sam papir nije dobar za ovješenja, no
ako mu se smanji debljina i dio koji pripada centratoru impregnira plastičnim
materijalom, mogu se postići relativno povoljne karakteristike.
Donji centrator
Donji je centrator zalijepljen na titrajnu zavojnicu i osigurava njezino centrira-
nje u rasporu magneta (pa je stoga i direktno pogođen termičkim opterećenjem u
tom dijelu). Magnetski se raspori zbog korisnosti izrađuju vrlo uski, a osobito se
pazi na to da zavojnica bude što bliže željezu polnog nastavka radi što boljeg
odvoda topline (oko 0,01 mm u visokotonskih, a 0,003 mm u niskotonskih zvučni
ka), pa je potrebna velika točnost centriranja.
Katkada se misli da je uloga donjeg centratora u radu zvučnika manje važna,
ali to nije točno jer on osigurava povratnu silu za aksijalno kretanje membrane, a
krutost povratne sile s ukupnom titrajnom masom određuje rezonantnu frekvenciju
zvučnika.
Osim toga, donji ceritrator ima vrlo važnu funkciju - služi kao poklopac
protiv prašine za magnetski raspor.
Slika 3.34. Tipični oblik donjeg centratora

Donji centrator ima oblik koncentričnoga naboranog diska, pa je mehanički
vrlo stabilan, a i jeftin proizvod (slika 3.34). Izvodi se od poliamidnih materijala
impregniranih temperaturno stabilnom epoksi-smolom i tako formiran preša se
(pod temperaturom) u fleksibilnu strukturu.
Zaštitni poklopac
Zaštitni poklopac pokriva sredinu konusa. a izrađuje se od poroznog materija-
la ili je krut, od aluminija ili papira. Kruti poklopci imaju rupu za ventiliranje, da se
ne stvori razlika tlaka. Primarni zadatak zaštitnog poklopca jest sprečavanje ulaska
prašine i nečistoće. Osim toga, zajedno s donjim centratorom. potpuno zatvara
magnetski raspor.
Porozni zaštitni poklopci općenito znatnije ne utječu na rad zvučnika. osim u
stanovitim slučajevima, na srednjim frekvencijama.
4 Jelenčić: ZVU('I\ICI
Kruti zaštitni poklopci su dodatni emitirajući elementi i povećavaju akustički

izlaz (posebno na višim frekvencijama), a služe i za ukrućivanje membrane jer
smanjuju mogućnost parcijalnih titranja.
Titrajna zavojnica
Titrajna zavojnica je centralni dio dinamičkog zvučnika (slika 3.35) pa njezino
dimenzioniranje i izradu prati niz većih problema i kompromisa koji su rezultat
raznovrsnih uvjeta i potrebnih svojstava zvučnika . Projekti-
ranje titraj ne zavojnice odnosi se na faktore mase, otpora te
ekonomične i linearne upotrebe uskoga zračnog prostora.
Osnovno je pravilo za rad dinamičkog zvučnika da
uvijek jednak broj zavoja titrajne zavojnice (jednake duljine
vodiča l) bude u konstantnome magnetskom polju raspora,
odnosno da je faktor Bl uvijek konstantan. To tada određu
je i duljinu titrajne zavojnice i izvedbu samog raspora
zvučnika.
S obzirom na duljinu, upotrebljavaju se dva osnovna
tipa titraj ne zavojnice: kratki i dugi. Ako je zavojnica kraća
od duljine raspora (barem za dva maksimalna hoda mem-
brane, prema slici 3.36.a), tada je to kratka titraj na zavojni-
ca. Ako je zavojnica dulja od duljine raspora (bar za dva
maksimalna hoda membrane, prema slici 3.36.b), to je duga
Slika 3.35. Titrajna titraj na zavojnica.
zavojnica Da bi se u slučaju velikih snaga i velikih amplituda
titranja zadržala linearnost kretanja, pogodnije su duge
zaVOJlllce, koje osiguravaju jednolikost pogonske reakcije. No linearnost pogona
vezana je za održanje magnetske linearnosti (jer duge zavojnice velikim izlascima iz
magnetskog raspora lakše proizvode nelinearnosti), i linearnosti ovješenja (zbog
Slika 3.36. a) Kratka titrajna zavojnica, b) duga titrajna zavojnica
elastičnostigornjeg centratora). Ako se uspostave te linearnosti, korisnost postaje

malena jer se veliki dio električne snage dovedene na takvu titraj nu zavojnicu (koja
ima relativno malo zavoja u magnetskom polju) ne veže s magnetskim tokom već se
gubi.
DIJELOVI SUSTA VA DlNAMICKOG ZVUCNIKA 51
Na jednom ćemo detalju prikazati izuzetnu važnost velike korisnosti zvučnika.

Uz iznenadnu primjenu sile na neku masu masa se počinje ubrzavati (a=F/m).
Općenito, ta će akceleracija mase biti veća što je primijenjena veća sila (da se svlada
inercija), odnosno što je manja njezina masa. Ako usporedimo zvučnike velike i
male korisnosti, vidjet ćemo da zvučnici velike korisnosti proizvode veće pogonske
sile, odnosno imaju veliki omjer sile i mase. Stoga ti zvučnici imaju brže vrijeme
porasta signala, a ako pogonski signal naglo prestane, brže je i zaustavljanje (zbog
veće protuelektromotorne sile). Kod zvučnika velike korisnosti aktivni su vodiči (tj.
zavoji koji su neprestano u magnetskom polju raspora) dobro vezani za magnetski
krug koji tako stvara efikasnu elektromagnetsku kočnicu. Takve izvedbe zvučnika
omogućuju nagliji (vjerniji) porast strmih tranzijentnih pobuda, odnosno, nakon
prestanka pogonske sile, i nagliji i brži prestanak parazitnog istitravanja titrajne
zavojnice, pa će tranzijentni odziv biti povoljniji.
Trećim tipom titrajne zavojnice (rjeđim u upotrebi) može se smatrati onaj
kojega je duljina zavojnice jednaka duljini raspora. U tom se slučaju postiže ve-
lika korisnost jer je tako postignuto gotovo savršeno vezanje zavojnice i energi-
je raspora. Pri vrlo malim amplitudama titranja zavojnica samo malo izlazi iz
raspora, ali kako u neposrednoj blizini raspora postoji rasipni magnetski tok
(gotovo jednake jačine kao tok u rasp oru), neće biti zamjetnih nelinearnosti i
izobličenja.
Iz preporuka za izvedbu titrajnih zavojnica vidi se sva suprotnost uvjeta
dimenzioniranja. Zahtijeva se da te zavojnice imaju što manju težinu, da ostvare što
veći faktor Bl (to uvjetuje velike magnete, uski raspor odnosno što tanju zavojnicu,
ali i što veću duljinu vodiča u rasp oru) te da imaju što manji radni otpor.
Osnovni zahtjevi za emitiranje zvučnika (prema kojima se izvode titrajne
zavojnice) jesu:
1. što bolje emitiranje na visokim frekvencijama,
2. što bolje emitiranje na niskim frekvencijama,
3. emitiranje velikih akustičkih snaga.
1. Za što bolje emitiranje visokih frekvencija zahtijeva se š t o m a nj a t e ž i n a
titrajne zavojnice. To je i opći zahtjev za ukupnu titrajuću masu jer korisnost
direktno ovisi o težini te mase (1] OC I/M 2 ).
Uz zadane dimenzije membrane, mali promjer tijela titraj ne zavojnice snizuje
njezinu prijelomnu frekvenciju, a smanjuje i aktivnu površinu emitiranja na višim
frekvencijama (s obzirom na veće promjere). Stoga je poželjan već i p r o mj e r
titrajne zavojnice, no on povećava titrajnu masu.
Induktivitet titraj ne zavojnice uzrokuje dodatni pad na visokim frekvencijama, .
pa bi zato duljina vodiča u rasporu trebala biti što manja. Budući da je i hod
membrane uglavnom malen, poželjna je k r a t k a z a voj n ica. To pak uvjetuje
_upotrebu velikih (i skupih) magneta (za što veći B).
Često primjenjivan način smanjenja induktiviteta titrajne zavojnice jest stavlja-
nje kratkospojnika u sustav zavojnica - magnet (ili bakrenog prstena na polove
magneta, ili kratkospojenog zavoja na zavojnicu).
Da bi se dobile povoljne karakteristike emitiranja na višim frekvencijama, vrlo
je korisna upotreba feromagnetskog fluida u rasp oru. Na taj se način
postiže dobar odvod topline (veća snaga uz manje titrajne zavojnice), dozirano
prigušenje itd. (dodatak III).
2. Pri emitiranju na niskim frekvencijama, uz stapni rad membrane (niskoton-
ski ,zvučnici), najekonomičniji se uvjeti rada postižu kada je težina titraj ne zavojnice
jednaka masi membrane i akustičkog opterećenja.
4*
52 EMITIRANJE ZVU KA NEIDEA LNIH MEMBRANA
Pritom su često potrebne veće snage, uz povećani hod membrane, a budući da

nema problema s induktivitetom, za takav su rad poželjne duge titrajne
zavojnice.
3. Većina zvučnika ima vrlo malu korisnost (nekoliko postotaka, u najboljem
slučaju), pa se veći dio ulazne snage disipira kao toplina u titrajnoj zavojnici. To
povišenje temperature ograničava snagu zvučnika, pa se može Teći da je tehnička
izdržljivost zvučnika zadana toplinskom izdržljivošću titraj ne zavojnice i čvrstoćom
lijepljenih spojeva.
Ukratko ćemo opisati najvažnije probleme u izradi titrajne zavojnice koja može
podnijeti visoke temperature.
Pri višim temperaturama (i do 250 °C) mora se uzeti u obzir povećanje
istosmjernog otpora titrajne zavojnice. To povećanje , koje može biti znat-
no, dovodi do određenog samoograničenja s obzirom na maksimalnu snagu
koju zvučnik uzima iz izvora (audiopojačala kao izvora konstantnog
napona). To može dovesti i do stanovitog stupnja nelinearnosti, ovisno o
toplinskoj vremenskoj konstanti titrajne zavoj nice.
Promjer titrajne zavojnice u određenom je smislu vezan za veličinu mem-
brane i snagu zvučnika, pa se naprimjer zavojnice promjera 75-110 mm
upotrebljavaju uz membranu promjera 250-380 mm i snage 200 W. Posebno
se mora uzeti u obzir činjenica da se promjer tijela titrajne zavojnice
povećava s porastom temperature (što za tijela od aluminija može biti
znatno). Neugodan problem nastaje kad to povećanje tvori nesimetrične
sile, pa se zavojnica nejednoliko širi i više nije okrugla (to tada zahtijeva širi
raspor i druge zahvate).
Preko tijela titrajne zavojnice toplina se odvodi na membranu, a to može
imati neugodne posljedice. Neke membrane (posebno one od plastike ili
papirnih kašastih materijala) smekšaju se i raspadnu već pri 100 °C. To se
osobito često događa u vratu membrane, pa se titrajne zavojnice decentrira-
ju i otpadnu. Jedan od načina da se to spriječi jest izvođenje gornjeg dijela
tijela zavojnice od toplinski nevodljivog materijala.
Najbolji je način hlađenja titrajne zavojnice hlađenje preko magnetske
strukture, pa se ona izvodi tako da se:
a) izrade magneti velikih dimenzija i da je zavojnica uvijek u kontaktu s
velikom masom metala,
b) titrajna zavojnica namota na veliko tijelo koje dobro vodi toplinu (anodi-
zirani aluminij), zbog čega se toplina rasprostre preko veće površine,
c) sustav magnet - zavoj nica ventilira hladnim zrakom (forsirano hlađe
nje) i da magneti imaju masivne crne hladnjake.
Materijali za izradu tijela titraj ne zavojnice jesu: oplemenjeni papir, umjetni
materijali (poliamid-nomeks) i metal (obično aluminij , ali tada je tijelo uzdužno
prorezano da ne čini kratkospojeni zavoj).
Za zavojnice se uglavnom upotrebljava izolirana bakrena žica okruglog presje-
ka, no zbog manje težine može se upotrijebiti i aluminijska, koja je mnogo lakša, ali
ima oko 50% veći specifični otpor. Taj se veći otpor može djelomično kompenzirati
tako da se zavojnica namota kvadratnom aluminijskom žicom koja ima 20% veći
faktor ispune (slika 3.37.a). No pritom se pojavljuje mnoštvo problema, npr. visoka
cijena izvedbe, teško namotavanje i teško lemljenje aluminija.
Titrajna zavojnica za velike snage izvodi se i tzv. H e x a c o i I t e h n i k o m,
žicom šesterokutnog presjeka i gotovo 100%-tnog faktora ispune (slika 3.37.b).
Prema titrajnim zavojnicama motanim žicama kvadratnog presjeka, taj način ima
DIJELOVI SUSTAVA DINAMIČKOG ZVUČNIKA 53
a) b)
Slika 3.37. Izvedba titrajne zavojnice a) strakastom aluminijumskom žicom,

b) tzv. Hexacoil - tehnikom
prednost zbog veće mehaničke stabilnosti. Tako izvedene zavojnice mogu podnijeti
velika opterećenja, imaju vrlo čvrstu vezu žice i tijela, pa podnose i najjače impulse.
Magnetski sustav
Magnetski sustav dinamičkog zvučnika čini permanentni magnet s polnim

nastavcima i košarom, odnosno on čini kostur za smještaj mehaničke titrajne
strukture.
Permanentni magnet ima zadatak da osigura što veću energiju magnetskog polja
u rasporu, a to je preduvjet kvalitete zvučnika (slika 3.38). U dobrim zvučnicima
potrebno je da sila na vodiče titrajne zavojnice bude, uz danu struju, što veća. Sila, pa
tako i korisnost, direktno ovise o veličini gustoće magnetskog toka urasporu,
B2 ,1 2 . R
F=B·I·i 11= MA (3.21)
M~' REZ '0)2
Za određivanje kvalitete permanentnih magneta opisuje se faktor dobrote G, koji

ovisi o umnošku remanencije B (gustoće magnetskog toka, T = 104G) i koercitivne sile
H Gačini magnetskog polja, A/m), i stupnju zakrivljenosti krivulje razmagnetiziranja
(slika 3.39). Umnožak (BH) označava magnetsku energiju nekog magneta.
~-------------=-B
Ef I
~~==~~==~~9~ Slika 3.39. Faktor dobrote mag-

neta ovisi o površini pravokutni-
Slika 3.38. Magnetski krug dinamič ka upisanog u krivulju razmag-
kog zvučnika netiziranja
Prema slici 3.39, faktor dobrote magneta određen je površinom najvećeg

pravokutnika koji se može upisati u krivulju razmagnetiziranja, tj.
G=(B' H)max (Ws/m 3 ).
Zračni raspor u magnetskom krugu djeluje raz-

r -- - -- --::::;;;o;;--fBr1 magnetizirajuće, i prema slici 3.40. vidi se da rema-
Br2 nencija Br! (magneta bez raspora) s rasporom padne
na vrijednost Br2 , dok koercitivna sila u oba slučaja
ostaje nepromijenjena. Da bi se što bolje iskoristio
magnetski materijal, magnetske krugove s permanen-
tnim magnetom dimenzioniramo tako da razmagneti-
zirajući utjecaj pomakne radnu točku onamo gdje je
produkt (B, H) maksimalan.
Položaj radne točke ovisi o obliku permanentnog
H magneta, pri čemu je važan odnos duljine prema
debljini. U slučaju optimalnog dimenzioniranja mini-
Slika 3.40. Krivulje razmagneti- malan je utrošak materijala za postizanje najveće
ziranja magnetskih čelika energije magnetskog polja urasporu.
Za tipični magnetski sustav (prema slici 3.38) mogu se odrediti dimenzije
magneta:
duljina magneta, (3.22)
presjek magneta, (3.23)
pri čemu je:

lm (m) duljina magneta,
Ira (m) širina raspora,
Sm (m 2) presjek magneta,
Sra (m 2) presjek raspora,
H i B konstante magnetskog materijala,
H ra (A/m) željena jačina magnetskog polja urasporu,
Ilo permeabilnost zraka.
Faktori gl (gubici zbog magnetskog otpora polni h nastavaka, oko 1,1 do 1,4) i
g2 (gubici zbog rasipanja, oko 1,5 do 10) određuju se eksperimentalno.
Stoga su za dinamičke zvučnike potrebni magnetski materijali koji uz opisane
uvjete imaju dobre energetske vrijednosti. Za veće zvučnike (bolje kvalitete) smatra
se da je gustoća magnetskog toka u zračnom rasp oru tipično oko B = 1 T,
H = 0,4' 10 5 A/m, dok je za zvučnike malih dimenzija (za keramičke magnete)
tipično B = 0,25 T, H = 1 . 10 5 A/m.
Magnetski materijali relativno se teško oblikuju jer se ne mogu bušiti itokariti

već samo brusi ti (stoga se katkada zovu i magnetski čelici), pa je potrebno da se
odmah lijevanjem dobije konačan oblik. Zato je osnova za izbor tih materijala
uglavnom računska, jer je magnet vrlo skup dio zvučnika.
DIJELOVI SUSTAVA DlNAMIL:KOG ZV UL:NIKA 55
Tablica prikazuje faktore dobrote nekih tvrdih magnetskih materijala koji se

upotrebljavaju u zvučnicima.
l. Ba-ferit (anizotropan) 22-29

2. Sr-ferit 27- 31
3. AI-Ni-Co 60·- 80
4. Sm-Co, Pr-Co 240
5. Sm-Co-Fe 480
Uglavnom se upotrebljavaju prva tri materijala iz tablice, dok su ostali, iako

smanjuju ugradni volumen i dimenzije zvučnika za iste energetske vrijednosti,
preskupi (i nekoliko desetaka puta od često upotrebljavanog materijala AI-Ni-Co).
Zbog potrebe manje visine magneta (plosnati magneti), a i zbog ekonomskih
razloga, često se upotrebljava prstenasti feritni magnetski materijal (barium [errite
ceramic permanent magnet, slika 3.41). Da bi se smanjilo izlazno rasipanje i
postigla najviša moguća gustoća toka u zračnom rasporu, gornja i donja ploča (od
FERROXDURE MAGNET
Slika 3.41. Prstenasti ferroxdu- Slika 3.42. Izvedba modernih zvuč
re-magnet ničkih magneta
mekog željeza) manjeg su promjera od promjera magneta. Daljnje smanjenje

rasipanja postiže se skošenjem bridova ploča (slika 3.42), a cijela se struktura
povezuje specijalnim ljepiIima (naprimjer acrylic adhesives).
Košare
Magnet i košara moraju činiti čvrstu cjelinu koja daje sigurnu osnovu za
smještaj mehaničkoga titrajnog sustava. Zvučnici često imaju teške magnete koji u
određenim uvjetima svojom masom mogu stvarati znatne fizičke stresove. Stoga su
loša svojstva zvučnika katkada rezultat kolebanja titrajne zavojnice zbog male
krutosti košare.
Navest ćemo prednosti dobre krute košare odnosno dobro izvedenoga magnet-
skog sustava zvučnika:
uz krute i stabilne košare zvučnici su u radu pouzdaniji,
velika krutost i čvrstoća košare omogućuju veće proizvodne tolerancije te
daju točnije i bolje karakteristike zvučnika,
dobra toplinska vo'dljivost košare omogućuje veće snage u teškim pogon-
skim uvjetima,
poželjne su nemagnetične košare jer se znatan dio magnetske energije
nepotrebno troši za njezino magnetiziranje.
56 EMITIRANJE ZVUKA NEIDE ALNIH MEMBRANA
Jeftiniji zvučnici imaju košare od prešanog a željeznog lima koji se pod jačim
stresovima savija i lako počinje titrati. Mnogo su bolje košare od aluminijskog
lijeva, a najbolje su one od lijevanih magnezijskih legura, posebno velike krutosti i
otpora protiv deformacija (naročito važnih pri veli~im snagama).
Linearnost pogonskog sustava dinamičkog zvučnika
Želi li se zadovoljiti osnovni zahtjev za kvalitetnom reprodukcijom zvuka (da

električna pobuda bude što vjernije pretvorena u zvučne valove), prijenosna karak-
teristika pogonskog sustava mora biti linearna. Za takav je rad podjednako važan
linearni rad pogonskog mehanizma titrajne zavojnice i magneta, kao i gornjega i
donjeg centratora.
Pogonski sustav zvučnika u praksi je više ili manje nelinearan i pri radu
proizvodi sve vrste nelinearnih izobličenja (harmoničkih i intermodulacijskih), što u
prijenos unosi nove komponente i izobličuje generirani zvuk.
Navest ćemo glavne razloge nelinearnosti pogonskog sustava dinamičkog
zvučnika.
a) Nelinearnost koja nastaje zbog nesimetričnosti rasipnog toka s gornje i

donje strane raspora polnih nastavaka magneta (slika 3.43.a). Titrajna se zavojnica
stoga kreće u području nejednolikoga magnetskog toka, što uzrokuje harmonička
izobličenja. Da bi se ti problemi smanjili, srednji polni nastavak oblikuje se na
poseban način (slika 3.43.b).
~ ______~______-Ja) b)~-- ____~________
Slika 3.43. Nesimetričnost rasipnog toka
b) Nelinearnosti koje nastaju zbog pomaka titrajne zavoJnIce iz položaja

mirovanja u rasporu, koji bi trebao biti u području gdje je faktor B l najveći. To se
može dogoditi zbog loše fizičke konstrukcije, zbog težine zavojnice (ako je npr.
zvučnik okrenut prema dolje ili prema gore), prisutnost istosmjerne komponente u
pogonskom signalu ili nesimetričnog toka magnetskog polja.
Kombinacija slučaja a) i b), uz velike titraj ne amplitude na niskim frekvencija-
ma, proizvodit će nelinearnu pogonsku silu, harmonička izobličenja (posebno drugi
harmonik) i intermodulacijska izobličenja sa signalima srednjih frekvencija zbog
amplitudne modulacije (zbog moduliranog faktora Bl).
c) Specifični mehanizam izobličenja nastaje zbog same prirode elektromehanič
ke pretvorbe dane relacijom F = Bli, pri čemu silu proizvodi ulazna struja. U većini
slučajeva zvučnici se pobuđuju iz pojačala kao izvora konstantnog napona, pa je u
električnom krugu, uz ulazni napon E, struja neovisna o R u , tj:
DIJELOVI SUSTAVA DI NAM i ČKOG ZVUC'N IKA 57
E
1= - - --
Z EZ+ZED '
(3.24)
U području rezonancije je ZIiD ~ ZEZ' a F = EZM/BI odnosno, pogonska je sila

inverzno proporcionalna faktoru Bl.
Pri velikom hodu titrajna zavojnica amplitudnim vrhovima dolazi u područje
sa smanjenim faktorom Bl (koji više nije konstantan), no sila se povećava jer se i
dalje uzima snaga iz izvora konstantnog napona. To tjera zavojnicu dalje, u sve
slabije polje, odnosno u područje sve većeg izobličenja. Sila će se smanjenjem
faktora Bl tako dugo povećavati dok se dinamička impedancija ZED (odnosno
protuelektromotorna sila) ne smanji toliko da više nema prevladajući utjecaj nad
impedancijom titraj ne zavojnice u mirovanju ZEZ' pa će se sila tada smanjivati od
svog maksimuma do nule.
Titrajni sustav dinamičkog zvučnika u osnovi je nestabilan s obzirom na taj
efekat sklonosti "preskakivanja" titraj ne zavojnice u slabije polje, a posebno su
osjetljivi sustavi s velikom elastičnošću ovješenja i velikom masom konusa. Rješenje
tog problema je dobro prigušenje, pa će taj efekt biti manji u zatvorenim kutijama, a
viši u bas-refleksnim kutijama (posebno stoga što su one vrlo osjetljive na promjene
prigušenja i faktora Bl). Osim toga, poželjni su zvučnici s dugim rasporima i dugim
zavojnicama, uz dobru izvedbu gornjeg centratora (koji treba da mehanički, određe
nom krutošću, ograniči izlaženje iz jednolikoga magnetskog polja).
Katkada se na gornji i donji kraj titrajne zavojnice dodaju vodljivi prstenovi
koji , kao kratkospojeni zavoji, vrlo uspješno prigušuju titrajni sustav i pridonose
lineariziranju velikih amplituda i faktora Bl.
d) Daljnji mehanizam izobličenja potječe od modulacije magnetskog polja
izmjeničnim poljem koje generira struja titrajne zavojnice. Na taj način nastaje
harmoničko izobličenje (drugi harmonik) proporcionalno struji zavojnice. Taj se
efekt najčešće javlja onda kada je srednji pol (koji se nalazi unutar titrajne
zavojnice) načinjen od visokopermeabilnih materijala. Poboljšanja nastaju ako se
srednji pol izvede sa zasićenjem (da bi se postiglo što konstantnije polje urasporu)
ili se permanentni magneti postavljaju u centar magnetskog sustava (ne kao
prstenasti), ili su postavljeni vodljivi prstenovi na srednjem polu.
Budući da se pritom javljaju vrtložne struje inducirane u vanjskim stranama
polni h nastavaka, to se oni (da bi se smanjili gubici) ponekad izrađuju lamelizirani.
Taj izvor izobličenja može biti važan naročito u zvučnicima koji imaju duge
zavojnice s mnogo zavoja, uz veću po budnu struju. Naravno, titraj na će zavojnica s
manje zavoja (odnosno lagane zavojnice i općenito konstrukcija za što veću
korisnost), uz smanjenje struje kroz zavojnicu, dati znatna poboljšanja.
Izobličenja koja nastaju modulacijom magnetskog polja u rasporu funkcija su
još jednog izvora izobličenja koji nastaje promjenom induktiviteta titrajne zavojnice
kako se ona giba urasporu.
e) Još jedan mehanizam izobličenja nastaje promjenom induktiviteta, kada
pogonska zavojnica titranjem u rasporu neprestano mijenja broj zavoja koji obuh-
vaćaju srednji pol magnetne strukture (slika 3.44.a). T u tom slučaju nastaje
modulacija visokofrekvencijske komponente struje titrajne zavojnice od niskofrek-
vencijskog pomaka.
-+-------- --t-------- -t- ,

I
I
I
a)
Slika 3.44. a) Mehanizam promjene induktiviteta titrajne zavojnice,
b) povećanje srednjeg pola smanjuje promjene induktiviteta
Poboljšanje linearnosti u tom slučaju donosi izvedba ili vrlo dugih zavojnica (i
dva do tri puta većih od duljine raspora) ili vrlo kratkih zavojnica (koje su cijelom
duljinom u dugom rasporu). Oba načina omogućuju konstantan tok unutar predvi-
đenog pomaka, ali imaju vrlo lošu korisnost. U praksi se katkada centralni pol
magneta izvodi tako da bude duži od gornje ploče magnetske strukture, pa se
zavojnica u svom pomicanju uvijek pokreće uz polni nastavak (slika 3.44.b).
Slika 3.45. Oklapanje i postavljanje kratkospojnih prstenova u maguet-

ske krugove
Na slici 3.45. vidimo različite mogućnosti oklapanja i postavljanja kratko spoje-

nih prstenova u magnetsku strukturu, kojima se, uz kratkospojnike na zavojnici,
smanjuju efekti opisanih mehanizama izobličenja. Kratkospojeni zavoj smanjuje
induktivitet titrajne zavoj nice, šantira više frekvencijske rasipne struje magnetskih
polova i smanjuje amplitudu rezonancije mehaničkog sustava. No upotreba bakre-
nog prstena znači i smanjenje magnetske efikasnosti, jer za postizanje potrebnog
efekta bakar mora zauzeti 20 - 25% širine raspora.
Iz svega se može zaključiti da glavni uzroci nelinearnosti nastaju zbog neprimje-
renog pomaka (hoda) membrane odnosno titraj ne zavojnice, pa se često zahtijeva
linearnost prijenosne karakteristike zvučnika. Na slici 3.46. prikazana je statička
prijenosna karakteristika između ulaznog napona titrajne zavojnice i pomaka
DIJELOVI SUSTAVA DINAMIČKOG ZVUČNIKA 59
7
mm
5
I
V
. /~ -
3 .' V
V
1 /
I(
o
1 J
V
-3 A
/1
--
-5 ~ V Jh
lJ
Q
-7
-7 - 5 -3 -1 o 3 5 7
V
Slika 3.46. Statička prijenosna karakteristika zvuč

nika (promjera membrane 16 cm) kao funkcija ulaz-
nog napona i pomaka konusa
konusne membrane promjera l6cm. Dva faktora ograničavaju pomak: nelinearno st

pogonske sile (kada titrajna zavojnica izlazi iz magnetskog raspora) inelinearnost
krutosti ovješenja.
Sumirajmo glavne razloge izobličenja u pogonskom mehanizmu (u slučaju
povećanih amplituda titranja). To su: promjena faktora Bl s titranjem
zavojnice, promjena induktiviteta titrajne zavojnice u radu i neline-
arnost krutosti ovješenja. Pritom nisu uzeta u obzir izobličenja koja mogu
nastati od parcijalnih titranja membrane.
4. Praktične izvedbe dinamičkih zvučnika
U dosadašnjem je izlaganju teorijski razrađen dinamički zvučnik na frekvenci-

jama unutar i izvan područja potpune krutosti membrane. U ovom ćemo poglavlju
obraditi karakteristike različitih izvedbi dinamičkih zvučnika.
4.1. Širokopojasni zvučnici

Osnovna karakteristika tih zvučnika jest rad u širokom frekvencijskom pojasu,
s jednom zvučničkom jedinicom. Zbog specifičnosti upotrebe postoji mnogo vari-
janti tih zvučnika, od kvalitetnijih izvedbi (naprimjer za ozvučenje, s opsegom od
50 Hz do 15 kHz, uz snage oko 15 i više W), do izvedbi malih dimenzija i težine (za
male tranzistorske prijemnike frekvencijskog opsega od 400 Hz do 3,5 kHz i snagom
manjom od 500 mW).
CMM2
I
a)
E·B·I
B'I'
c)
Slika 4.1. Poboljšanje rada membrana na višim frekvencijama: a) uvođenjem utora, b) posebnom
malom membranom, e) ekvivalentni krug te izvedbe
Glavne teškoće pri širokopojasnom emitiranju (posebno na visokim frekvenci-

jama) nastaju zbog velikih promjera i velikih masa membrana. Da bi se riješio taj
problem, membrane se često izvode tako da se posebnim impregnacijama ukrućuju
ŠIROKOPOJASNI ZVUČNICI 61
u području vrata konusa ili se pomoću jednog ili više kružnih utora dijele u više
segmenata. Kružni utori na višim frekvencijama djeluju tako da prekidaju vezu
između srednjega i vanjskog dijela membrane, pa titra samo dio membrane uz vrat
(do utora; slika 4.I.a). U drugoj se izvedbi uz veću membranu stavlja i manja, kruta
membrana, dodana na centralni dio i na gornjem rubu preko utora spojena s
velikom (slika 4.1.b), što znatno poboljšava emitiranje na višim frekvencijama.
Djelovanje opisanih membrana može se vidjeti iz ekvivalentne sheme prema
slici 4.1.c). Veličine MMM1' C MM1 , RMMl mehaničke su konstante male membrane, a
MMM2' C MM2 , RMM2 konstante velike membrane. Ostale su konstante jednake onima
na slici 3.10(ZMAl i ZMA2 jesu impedancije isijavanja male i velike membrane).
Membrane su mehanički povezane mehaničkom elastičnošću C MM3 , čija je reaktan-
cija na visokim frekvencijama vrlo malena (kratki spoj), pa ostaje djelotvorna samo
mala membrana (to je slučaj mehaničke frekvencijske skretnice).
Često se stavlja poseban mali konus koji je samo svojim donjim krajem
učvršćen na veliku membranu (slika 4.2). Na visokim frekvencijama kreće se samo
titraj na zavojnica malog konusa, dok membrana praktički ostaje mirna.
Uz ovaj opis izvedbi za postizanje širokopojasnosti treba dodati da i primjena
krutoga zaštitnog poklopca konusnih membrana zvučnika pridonosi boljem emiti-
ranju na visokim frekvencijama.
Kako se vidi iz poglavlja 3.2. i opisa kontrole savijanja, dobri se rezultati
postižu i zakrivljenjem profila membrana kojima je ograničen promjer i hod
membrane. Time su se zbog visokih frekvencija žrtvovale niske, jer je i ugradnja tih
zvučnika često neodgovarajuća. No dobrim izborom oblika i materijala membrana,
te gornjeg centratora i pogonskog mehanizma danas se izrađuju vrlo kvalitetni
širokopojasni zvučnici (sljedeći primjer).
Slika 4.3. Širokopojasni zvučnik

Slika 4.2. Široko pojasni dual cone - zvučnik ALTEC-LANSING 405-8H
Prikazat ćemo karakteristike kvalitetnoga širokopojasnog zvučnika proizvod-

nje AL TEC-LANSJNG 405-8H, namijenjenog ponajprije ozvučenju (slika 4.3). Uz
njega je predviđen i linijski transformator za 100 V (odnosno 70 V) liniju ozvučenja.
Karakteristike su mu:
snaga (kontinuirana, s ružičastim šumom): 15 W,
. - frekvencijski opseg: 60- 15000 Hz,
nominalna impedancija: 8 oma,
kut pokrivanja: 90°,
62 PRAKTIČNE IZVEDBE DI NAMIČKIH ZVUČNIKA
promjer titrajne zavojnice: 2,5 cm,

magnetska struktura:
tip magneta: keramički (V),
masa magneta: 0,8 kg,
gustoća magnetskog toka: l T (10000 G),
košara: ojačani aluminij,
membrana: lijevana vlakna (papir),
gornji centrator: vrlo elastično spužvasto ovješenje,
maksimalni pomak membrane (vrh do vrha): 0,32 cm,
dimenzije: promjer 13,5 cm,
dubina 5,4cm,
masa: 0,94 kg,
osjetljivost: mjerena ružičastim šumom, ograničenoga frekvencijskog poja-
sa, od 500 do 3000 Hz, uz l W, 91 dB na 1,2m.
Poliplanarni zvučnici
Zvučnici ove vrste (katkada nazvani planarnim zvučnicima) imaju ravnu

površinu membrane, na koju je učvršćena titraj na zavojnica. Posebnom izvedbom
postignute su male dimenzije (posebno debljina), a zvučnici su vrlo praktični za
ugradnju i upotrebu. Osim toga, tom su se izvedbom pokušali riješiti neki osnovni
problemi konusnih širokopojasnih zvučnika s obzirom na malu masu i veliku
krutost membrane, a posebno gornjih centratora koji moraju biti dovoljno elastični
da spriječe refleksiju energije od ruba emitirajuće površine.
1.vI~K~ 1
SREDNJE
b)
NISKE FREKVENCIJE ,
Slika 4.4. a) Membrana poliplanarnih zvučnika (bez
pogonskog dijela), b)poliplanarni zvučnici
a)
Zvučnici su izvedeni bez donjeg centratora, s membranom od cellular-polistirena (često

expanded-polistirena), od kojeg je materijala načinjen i okvir koji djeluje kao akustičko
prilagođenje. Na taj način materijal okvira apsorbira, ili barem dovoljno atenuira, valove
koji dođu do ruba da se refleksija smanji na minimum. Osim toga, su i stojni valovi
(posebno transverzalni), koji idu kroz materijal membrane, maksimalno prigušeni.
Poliplanarni zvučnici imaju pogonski sustav koji djeluje pri reprodukciji nis-
kih, srednjih i visokih frekvencija. To se izvodi urezivanjem kanala u membranu, a
POJASNI ZVUČNICI 63
traženo radno područje određuje se širinom, dubinom i smještajem kanala. Kako se

frekvencija povisuje, kanali djeluju tako da odspajaju smanjene sekcije ploče, pa one zbog
vrlo male mase titraju kao stap i na srednjim i na visokim frekvencijama (slika 4.4).
Takvom izvedbom ploča (odnosno membrana) zapravo sadrži niz mehanič
ko-akustičkih krugova frekvencijskih skretnica, koji omogućuju širokopojasni rad
zvučnika.
U upotrebi je i Fisherov tip tih jedinica s ravnom laganom membranom. Taj tip
ima dva magneta, jedan u centru veće površine mem1:;>rane, za niske i srednje
frekvencije, a drugi uz rubnu malu površinu, za reprodukciju visokih frekvencija.
Sustav membrane i magneta smješten je u aluminijski okvir, pa je emitiranje s
prednje i sa stražnje strane jednako.
Ako se ugrade u odgovarajuće kutije, ti zvučnici mogu dati dobru reprodukciju
i konkurirati drugim tipovima zvučnika. Kompaktna fizička konstrukcija, relativno
dobra akustička svojstva i niska cijena, čine te zvučnike vrlo zanimljivim na tržištu.
4.2. Pojasni zvučnici
Sa stanovišta kvalitetne reprodukcije zvuka, jedan zvučnik ne može optimalno

reproducirati cijelo audio frekvencijsko područje, pa se upotrebljavaju zvučnički sustavi sa
dva ili više pojasnih zvučnika, od kojih svaki reproducira ograničeni pojas frekvencija.
Osnovni problemi dinamičkih zvučnika razrađeni su u prošlom poglavlju, a sada
ćemo opisati samo izvedbene pojedinosti. Zahtjevi koji se postavljaju za zvučničke
sustave znatno su pooštreni upotrebom digitalne tehnike za snimanje i reprodukciju
zvuka i u mnogočemu su se približili zahtjevima za idealnim zvučnikom.
D i g i t a l n a t e h n i k a je potpuno izmijenila način procesiranja audiosignala i
dovela do znatnog poboljšanja kvalitete prijenosa. To se poboljšanje odnosi na
povećanje dinamike (i do 95 dB), proširenje prijenosnoga frekvencijskog opsega,
ekstremno mala izobličenja, jako prigušenje preslušavanja te vrlo malen šum i
dobar prijenos tranzijenata.
Zahtjevi digitalne tehnike s obzirom na zvučničke sustave mogu se opisati kao:
emisija velikih razina zvučnog tlaka,
linearno emitiranje preko širokog područja frekvencija i snaga (vrlo mala
linearna i nelinearna izobličenja),
velika korisnost u cijelome prijenosnom području,
dobro impulsno ponašanje odnosno dobar tranzijentni odziv (titrajni sustav
male tromosti, s jakim magnetima i malom titrajnom masom),
dobro prigušenje, vrijednost faktora dobrote Q titrajnog sustava (nakon
ugradnje u kutiju) između 0,5 i l, za optimalno vrijeme porasta i pada.
U tehnici visokokvalitetne reprodukcije zvuka ti se zahtjevi postavljaju za
zvučnike vrhunske kvalitete.
4.2.1. Niskotonski zvučnici
Većina navedenih zahtjeva, s obzirom na posebnu kvalitetu zvučnika za

digitalno procesirane signale, obuhvaća probleme s područja najnižih tonskih
frekvencija. Svakako, ti se ?:ahtjevi ne mogu smatrati ultimatumom pri izvedbi tih
zvučnika, ali se mogu smatrati referentnima.
Projektiranje i odabiranje karakteristika niskotonski h zvučnika povezano je s
uvjetima ugradnje ili akustičkog opterećenja, odnosno s njihovom primjenom. Prije
64 PRAKTiČNE IZVEDBE DINAMiČKIH ZVUČNIKA
svega, važni su zahtjevi za emitiranje velikih akustičkih snaga (s razinama zvučnog

tlaka i do 120 dB), uz mala izobličenja u cijelom prenošenom opsegu, koja nastaju
zbog znatnog povećanja dinamike signala u prijenosu. Ti zahtjevi nose probleme
niske rezonantne frekvencije, optimalnog priguš~l1ja , velikih površina membrane
(koji su gotovo isključivo konusne) , velikih pomaka titrajne zavojnice odnosno
membrane te zahtjeve za posebnom kvalitetom i izvedbom membrane, titraj ne
zavojnice, centratora i ljepila za njihovo povezivanje.
Niskotonski se zvučnici izvode smembranskim ovješenjem koje je relativno
male elastičnosti, s rezonantnom frekvencijom od 25 do 35 Hz i više. To su tipični
zvučnici za upotrebu u velikim zatvorenim kutijama, bas-ref1eksnim kutijama,
akustičkim labirintima i slično, a pogodni su za reprodukciju govora i glazbe
velikog intenziteta i velike dinamike.
Ti se zvučnici rjeđe izvode s mekanim membranskim ovješenjem velike elastič
nosti, većom masom membrane i vrlo niskim rezonantnim frekvencijama (nižim od
25 ili 30 Hz). Takvi su zvučnici konstruirani za upotrebu u malim zatvorenim
kutijama (oko 201), ili za posebne načine ugradnje i ne mogu se drugdje upotrijebi-
ti.
Osnovne su teškoće problemi topline i velikih linearnih pomaka.
T o p l i n a štetno djeluje na emisiju i pouzdanost zvučnika . Samo se manji dio
električne snage pretvara u akustički izlaz, a veći u toplinu u otporu vodiča titrajne
zavojnice (i do 90%). Temperatura zavojnice pri radu brzo raste, dok se ne postigne
ravnoteža između energije zagrijavanja i emiti-
rane energije. Toplinska energija sa zavojnice
odlazi u okolni prostor (pri sobnoj temperatu-
ri taj je prijelaz gotovo zanemariv) ili na dije-
love magnetske strukture. Termalne vremen-
ske konstante za zavojnicu iznose nekoliko
sekundi, a za magnetsku strukturu nekoliko
minuta (slika 4.5).
Zbog visoke temperature može se uništiti
izolacija žice, ljepilo, tijelo zavojnice itd., pa je
potrebna posebna izvedba. Osim toga, sma-
njuje se korisnost zvučnika, pa se pri većim
temperaturama (naprimjer pri 200 °C) može
očekivati, uz pojačalo kao naponski izvor,
tipičan pad akustičnoga izlaznog tlaka za oko
2 do 3 dB. To smanjenje, koje nastaje poveća
njem otpora vodiča zbog zagrijavanja, najveće
je na srednjim frekvencijama, na kojima je
ulazna impedancija zvučnika približno jedna-
ka otporu zavojnice. Na drugim frekvencija-
ma, na kojima djeluje induktivitet zavojnice i
dinamička impedancija, smanjenje je manje,
pa je frekvencijska karakteristika uz veće ili
manje snage različita.
Iz tog prikaza slijedi važno pravilo: važ-
nije je omogućiti dobar prijenos topline s tit-
Slika 4.5. Temperatura pojedinih dije- rajne zavojnice nego je konstruirati kao top-
lova zvučničke jedinice uz pogonsku linski što otpornije tijelo. U tom su smislu
snagu lOW poželjni što manji raspori između zavojnice i
POJASNI ZVUCNICI 65
metalne mase magn tske strukture. No, nažalost, potrebno je imati na umu i
povećanje promjera zavojnice s povišenjem temperature (koje je veće za aluminijske
nego za bakrene zavojnice). Naprimjer, kada se aluminijska zavojnica promjera
100mm ugrije sa 20 e na 150 o e, poveća svoj polumjer za oko 0,15mm. Tada je
0
potrebno povećati raspor, no srećom, rastezanjem pri većim temperaturama zavoj-

nica se približava masi strukture, pa je bolje hlađenje. Veći problemi nastaju ako se
pri rastezanju rasteže i tijelo zavojnice, naprimjer uz bakrenu se žicu rasteže i
aluminijsko tijelo, pa svaki dio ima svoj koeficijent rastezanja, zbog čega se
zavojnica nejednoliko deformira.
G l a v n o o g r a n i č e nj e p o m a k a pri proizvodnji velikih akustičkih snaga
na niskim frekvencijama jest ono kuje sprečava pomak koji bi uništio gornji
centra tor. Ograničenje za njegov linearni pomak manje je od toga, a izvodi se tako
da bude znatno veći od maksimalne titrajne amplitude zavojnice. Pritom se
upotrebljavaju duge zavojnice koje (kako je već rečeno) smanjuju korisnost na
srednjim frekvencijama. Osim toga, dio zavojnice izvan raspora lošije prenosi
toplinu, pa se maksimalna temperatura postiže već pri manjim snagama (slika 4.6).
Slika 4.6. Presjek bas-zvučnika s dugom titrajnom zavojnicom

Uništenje gornjeg centratora zbog umora materijala poseban je problem pri
takvom radu zvučnika. To se obično događa kada je pobudni napon u frekvencij-
skom području nižem od rezonancije gornjeg centratora, gdje su pomaci membrane
kontrolirani samo krutošću centratora.
Potreban pomak membrane zadan je njezinom površinom i zahtjevima za potreb-
nu snagu. Na niskim frekvencijama membrana zvučnika uglavnom radi kao stap, pa je
emitirana akustička snaga na danoj frekvenciji proporcionalna površini membrane i
maksimumu njezina hoda (tj. proporcionalna je volumenu zraka, koji se. pomiče
titranjem membrane). Tako bi kadkada uz pojedine promjere membrana pomak trebao
biti takav da se jedva može realizirati. Naprimjer, za zvučne tlakove više od 100 dB, uz
promjer membrane 20 cm, potreban je hod od oko 3 cm (odnosno ± 1,5 cm).
Usporedo s velikim pomacima membrana javlja se problem ven t i l i r a nj a
z r a k a o k o z a voj n i c e u rasporu . Kretanje centralnog dijela membrane (kalot-
noga zaštitnog poklopca) utiskuje zrak uz zavojnicu u prostor oko srednjega polnog
nastavka, a zatim, s druge strane, uz zavojnicu, u prostor ispod donjeg centratora.
5 Jelenčić: ZVUCNICJ
66 PRAKTiČNE IZVEDBE DINAMiČKIH ZVUČNIKA
To kretanje tako prouzrokuje mehaničko otporno opterećenje titraj ne zavojnice i može

se smatrati dodatnim prigušenjem titrajnog sustava. Da se spriječi stvaranje tlaka ispod
kalotnog poklopca i mogući šumovi, buše se rupe li donjem centratoru i na gornjem
dijelu (uz vrat) tijela titrajne zavojnice, a katkada se ostavlja i otvor u sredini magnetske
strukture. Svaki od tih postupaka ima svoje probleine. Rupe bi npr. trebale biti (i na
centratoru i na tijelu) većih promjera da bi bile efikasne, a veće rupe kroz srednji pol ili
magnet (iako je to najbolje rješenje) smanjuju magnetsku energiju urasporu.
M e m b r a n a j e, ovisno o svojim karakteristikama, često podložna savijanji-
ma i na nižim frekvencijama (već od 300 i manje Hz). Amplitude savijajućih
modova obično su veće od pomaka zavojnice, a pri većim snagama savijanje postaje
nelinearno i može proizvesti dodatne zvukove u reprodukciji. Osim toga, pri velikim
snagama javlja se snažni stres u vratu membrane, što može lako izazvati uništenje
tog dijela (naročito u zvučnicima malih masa membrane i veće korisnosti). Određe
no poboljšanje dobiva se izborom većih promjera titrajne zavojnice, a i zaštitni
poklopac ukrućuje taj dio.
Zbog tih je razloga pri izvedbi zvučnika za velike snage potrebno naročito
pažljivo odabrati i dimenzionirati sve parametre i membrane, titrajne zavojnice i
ovješenja.
Za emitiranje niskih frekvencija potreban je titrajni sustav zvučnika niske
rezonantne frekvencije i velikog promjera membrana. Stoga je prijenosni radni
opseg tih zvučnika relativno vrlo uzak, od oko 20 - 60 Hz (tj. od rezonantne
frekvencije), pa do oko 800 Hz (no često i mnogo manje, i do 150 Hz).
Membrana je konusnog oblika, ravnih (ili blago savijenih) strana, jer jače
savijeni profili u ovom slučaju ne daju zahtijevane rezultate. Membrane se zbog
ukrućenja često rade skoncentričnim utorima, pojačanjima s vanjske i unutrašnje
strane (dodacima štapnih profila i piramidnih ili kupolastih oblika), te vrlo dubo-
kim konusom (s malim konusnim kutom), koji katkada radi mehaničke stabilnosti
zahtijeva i srednji centrator.
Kut membrane (pri zakrivljenju kut kod gornjeg ruba), materijal, debljina i
težina membrane te promjer titraj ne zavojnice (koji je uglavnom proporcionalan
promjeru membrane i emitiranoj snazi) utječu na linearnost i oblik frekvencijske
krivulje (pa tako i na frekvencijski opseg) i usmjerenost zvučnika. Potrebno je da
niskotonski zvučnik ima prijenosni frekvencijski opseg koji je barem za dvije oktave
veći od gornje radne frekvencije . To smanjuje koloriranje i bolje definira preklopno
područje.
Slika 4.7. Niskotonski zvučnik KEF B139
Ne može se reći koji se materijal za membrane najčešće upotrebljava, jer svaki

proizvođačteži nekom svom "specijalitetu". Veoma se često upotrebljavaju mem-
brane od papira (s dodacima), npr. carbon-fibre (Sony, Pioneer, Audax, Philips,
H/H), papir ojačan staklenim vlaknima (EMI) i trostruke papirne membrane
(Technics). Osim toga, u upotrebi je expanded polystyrene (Celestion, KEF, Leak,

Yamaha), polymer-grafit (Pioneer), te novi materijal TPX (Audax). Sve se češće
primjenjuje i bextrene (mješavina polystyrena i neoprena) kao i sendvič-membrane
(popularne "honey-comb"). KEF (a i Technics i Sony) proizveo je niskotonski
zvučnik s ispunjenom konusnom membranom od stiropora, koji ima ravnu prednju
površinu. Rezultati su vrlo dobri, frekvencijska je karakteristika ujednačena, mala
je mogućnost parcijalnih titranja, a prijenosni je opseg 20 - 400 Hz (slika 4.7).
dB
20 100 1000 10000

f(Hz)
Slika 4.8. Utvrđivanje lineariteta u radu niskotonskog zvučnika
Da bi se utvrdio linearitet u radu zvučnika, uvedena je karakteristika koju

prikazuje slika 4.8. Slika daje niz frekvencijskih karakteristika zvučnika mjerenih od
snage l W i dalje, za svaku udvostručenu snagu. Od kvalitetnog se zvučnika očekuje
da te karakteristike teku paraleno, s konstantnim razmakom 3 dB. Snaga pri kojoj
krivulje više ne pokazuju paralelnost s tim konstantnim razmakom pokazuje
granicu snage zvučnika (na slici je to snaga 64 W) (uz opis u 9.1.6).
Kao primjer prikazat ćemo profesionalnu izvedbu niskotonskog zvučnika pro-
izvodnje H/H Acoustics Limited, Cambridge, Engleska (prema slici 4.9). Naziv
"profesionalni" odnosi se na vrhunsku izvedbu uz najbolju kvalitetu upotrijeblje-
nog materijala, odnosno na veliku pouzdanost u radu. To je zvučnik s velikom
korisnosti, za velike trajne snage, za upotrebu u kvalitetnim sustavima ozvučenja,
uz bas-gitare, orgulje, itd. Pripada seriji bas-zvučnika 1200 i l 500 tog proizvođača
koji imaju tipične karakteristike i izvedbu zvučnika za niskotonsko područje.
Opišimo dijelove zvučnika prema slici 4.9.
l. Tijelo titraj ne zavojnice

Zavojnica ima promjer 77 mm i smještena je na specijalnom lameliziranom
tijelu od visokotemperaturnog' poliamidnog filma i aluminijske folije. Ti materijali
imaju čvrstoću metala, pa za istu težinu imaju dva - tri puta veću vučnu čvrstoću
od legiranog željeza. Tijelo ima veliku krutost i omogućuje jake vezne snage, tj.
dobar prijenos sile (stresa što ga proizvodi zavojnica) na vrat konusa. Materijal je
S'
68 PRAKTIČNE IZVEDBE DINAMIČKIH ZVUČNIKA
vrlo lagan i lako se postiže veliki odnos sile i težine, što poboljšava emitiranje na
višim frekvencijama. Osim toga, ima relativno malu toplinsku vodljivost, pa štiti
vitalni spoj zavojnice s vratom konusa od pregrijavanja.
a)
b}
Slika 4.9. Niskotonski z\'učnik H/H Acoustics tip 15008; a) opis
dijelova, b) slika i frekvencijska karakteristika
2. Visokotemperaturna titraj na zavojnica

Zavojnica je pažljivo motana tako da ima maksimalnu duljinu žice u magnet-
skom polju. Izvedena je bakrenom žicom izoliranom specijalnim poliamidom koji
može normalno izdržati temperaturu do 260°C, a maksimalno i do 500°C. Uz
dobro dimenzioniranje žica, navedenu izolaciju i odgovarajući materijal tijela
zavojnice izdrže i najviše radne temperature, uz velika preopterećenja i radne snage.
Izvodi iz zavojnice načinjeni su od pletenice berylium-bronce, pa su vrlo
pouzdani u dugotrajnom radu.
3. Pocrnjeni magnezijski hladnjak

Jako povećana, teška radijacijska površina magneta djelotvorno snizuje radne
temperature.
4. Magnetska struktura (7,6 kg)

Polni su nastavci zalijepljeni za magnet specijalnim modificiranim acry-
lic-ljepilom, otpornim na udarce i toplinu, pa cijela struktura može podnijeti
temperature do 170°C.
5. Kruta magnezijska košara

Košara velike krutosti i čvrstoće, nemagnetična, dobre toplinske vodljivosti,
omogućuje velike snage i u teškim pogonskim uvjetima.
6. Gornji centrator
Izveden od elastomerom prigušenog terylena, osigurava preciznu kontrolu stojnih
valova u membrani, i time osigurava ravnu frekvencijsku karakteristiku, bez tranzijen-
tnih izobličenja. Mogući su veliki linearni pomaci i .dobra reprodukcija basova.
7. Membrana od papirnatih vl~kana
To je posebno izvedena membrana točno određene mase i krutosti, da se

osigura ravna frekvencijska karakteristika i dobar tranzijentni odziv. Membrana je
od oplemenjen og papira, lagano zakrivljenog profila, no katkada s ravnim strana-
ma i koncentričnim utorima.
8. Kalotni zaštitni poklopac

Poklopac ukrućuje područje membranskog vrata povećavajući stabilnost pri
veiikim snagama. Načinjen je od aluminija ili papira, pa poboljšava emitiranje na
višim frekvencijama. Osim toga, sprečava ulazak prašine (posebno feromagnetske)
u raspor, koji je tako (uz donji centrator) potpuno zatvoren.
Karakteristike niskotonskog zvučnika H/H 1500 B (slika 4.9):
materijal konusa: papir ukrućen smolom, ravnih stranica, skoncentričnim
utorima,
materijal gornjeg centratora: elastomerom prigušeni tery len,
materijal kalotnoga srednjeg poklopca: lijevana vlakna,
nominalna impedancija: 8, 16!1,
nazivna radna snaga: 150 W,
osnovna rezonancija: 35 Hz,
prijenosni frekvencijski opseg: do 2000 Hz,
DIN osjetljivost: (1 m, 96 dB) 0,25 W (veliki 11),
dubina: 169mm,
ukupni promjer: 388 mm,
promjer rupe za membranu: 355 mm,
. - masa magnetske strukture: 7,5 kg,
gustoća magnetskog toka: 1,25 T,
ukupni magnetski tok: 280000 M,
promjer titraj ne zavojnice: 77,2 mm.
Osim dinamičkih zvučnika, i elektrostatski su zvučnici sposobni kvalitetno
reproducirati niske frekvencije, no to je vezano za određene probleme.
Ako se pogonski sustav zvučnika pažljivo izvede, moguće je pomaknuti gornju
graničnu frekvenciju i do nekoliko kiloherca, pa tako nastaju niskotonsko -
srednjotonski zvučnici. "
Klasičan primjer tih ,zvučnika je 1200 G iz već opisane serije H/H Acoustics
zvučnika, s membranom od papirnih vlakana i zakrivljenog profila (promjera
konusa 308 mm) te s aluminijskim zaštitnim poklopcem. Taj zvučnik profesionalne
izvedbe (kao i 1500 B) ima veliku korisnost, nazivnu snagu od 150 W, gornju
graničnu frekvenciju 6 kHz, i osnovnu rezonantnu frekvenciju 70 Hz.
70 PRAKTi ČNE IZVEDBE DI NA MIČKIH ZVUČNIKA
4.2.2. Srednjotonski zvučnici
Srednjotonski zvučnici osobito su važni u zvučničkim sustavima jer rade u

najkritičnijem području frekvencija (od oko 250 Hz do 6 kHz). U tom su području
tonskih frekvencija osjetljivost i analizatorska sposobnost ljudskog uha najveći, a u
njemu je i najveća koncentracija informacija u normalnome programskom materija-
lu. U ostalim područjima eventualno se mogu tolerirati neki manji nedostaci, no to
ne vrijedi za srednjotonske zvučnike koji moraju biti bez kompromisa. Ne smiju se
tolerirati neravnomjernosti u frekvencijskoj karakteristici, izobličenja niti kolorira-
nje. Zahtijeva se potpuna linearnost pogonskog sustava, no pogodno je što su u tom
frekvencijskom području pomaci membrane uglavnom maleni.
Idealno propusno područje tih zvučnika trebalo bi biti od 125 Hz do 10 kHz,
no to je za jedan zvučnik vrlo široko područje. Rezonantna im je frekvencija oko
100-- 500 Hz, uz takvu izvedbu da parcijalna titranja membrane nastaju iznad
gornje granične frekvencije radnog područja.
Zvučnici se izvode uglavnom s kalotnim a rjeđe skonusnim membranama.
U svom radu kalotne membrane imaju niz problema. Obično imaju jedan
centra tor koji je integriran s membranom, zbog čega mogu nastati efekti kolebanja
titraj ne zavojnice. To je često uzrok neželjenim vibracijama, koje rezultiraju subhar-
monicima (na 1/2), i 1/3 A, zbog mehaničkih nelinearnosti membrane u radu) i
povećanim intermodulacijskim izobličenjima. Zbog toga se stavljaju dva centra tora,
a često se upotrebljava i feromagnetski fluid u rasporu magneta.
Magnet srednjotonskih zvučnika (iako treba biti jak, barem 1-1,4 T) općenito
mora biti malih dimenzija da bi reflektirajuća površina neposredno iza membrane
bila minimalna jer se inače mogu pojaviti koloriranja.
Da bi se smanjila osnovna rezonantna frekvenci-
ja zvučnika s kalotnim membranama, srednjopolni
nastavak magnetskog sustava ima konusnu rupu, či
me se smanjuje krutost zračnog jastuka ispod kalotne
membrane. Stražnji prostor, koji se izvodi ispod mag-
neta, ispunjava se apsorpcijskim materijalom radi op-
timalnog prigušenja. Stražnja strana tih zvučnika po-
sve je zatvorena, a stražnji se prostor obično izvodi
tako da bude prilično velik (slika 4.10) kako bi se zrak
iza membrane sasvim lagano komprimirao i djelovao
što linearnije.
Kvalitetne kalotne membrane izrađuju se od tzv.
krutih materijala, koji imaju velik omjer čvrsto
ća/težina. Takvi su gusti karton, titan, berilij, neke
plastike i metal obložen boronom. Ti materijali omo-
Slika 4.10. Veliki zatvoreni
gućuju vrlo laku i krutu strukturu, pa je prijelomna
stražnji prostor srednjoton-
skog zvučnika ispunjen ap- frekvencija potisnuta izvan prenošenog područja.
sorpcijskim materijalom Kod konusnih membrana mora se upozoriti na
neugodan efekt koji nastaje pri emitiranju velikih
snaga na tim frekvencijama. U radu tih membrana obično postoji neka maksimalna
razina zvučnog tlaka iznad koje se kvaliteta zvuka pogoršava. Taj se efekt ne može
pripisati nelinearnosti magneta, ovješenja ili frekvencijskih skretnica, već se vjeruje
da je on rezultat pretjerane kompresije koja nastaje u vratu konusne membrane
zbog primjene sile koja je prešla granicu elastičnosti materijala. To drugim riječima
znači da se materijali pri takvom radu više ne vraćaju trenutno u svoje dimenzije,
već nakon nekog vremena (a to može trajati nekoliko milisekunda, ali i sati), što
POJASN I ZV l; Č~ ICI 71
rezultira izobličenjima . Od tog efekta trpe naročito neke vrste plastike koje inače
imaju povoljna akustična svojstva. Stoga se upotrebljavaju membranski materijali
od polipropilena, koji daju dobre rezultate.
Materijali za gornje centratore konusnih membrana, kao neopren, polivinilklo-
rid itd. upotrebljavaju se i u ovom frekvencijskom području, ali treba napomenuti
da oni imaju mehanička svojstva koja se veoma mijenjaju s promjenom frekvencije.
I kod tih se materijala zamjećuje efekt vremenskog kašnjenja između deformacija i
oporavka. Osim toga, s porastom frekvencije ti se materijali ukrućuju i tako imaju
manju sposobnost apsorbiranja. Najbolji rezultati na višim frekvencijama postižu se
materijalima od impregnirane pjenaste plastike, koji oblikom (zbog malog hoda
membrana) mogu biti i gotovo posve ravni.
Za konusne membrane donji centratori obično se izrađuju s mnogo malih utora,
ali se moraju imati na umu mogućnosti vlastite rezonancije, koja je u tom
frekvencijskom području čujna.
Prikažimo kao primjer jedan srednjotonski zvučnik proizvodnje OYNAUOIO
tip 0-52 (slika 4.11). Taj zvučnik ima veliku korisnost, veliku snagu i dinamiku, a uz
upotrebu feromagnetskog fluida u magnetskom rasp oru ima dobro prigušenje
(dobar tranzijentni odziv i impedancijsku karakteristiku bez većih kolebanja impe-
dancije). Titrajna zavojnica izvedena je u tehnici "hexacoil" za velika opterećenja i
stresove.
Slika 4.11. Srednjotonski zvučnik DYNAUDIO D-S2
Karakteristike kalotnog srednjotonskog zvučnika OYNAUOIO 0-52:

ukupne dimenzije: 0 145 mm x 48 ,2 mm,
promjer titrajne zavojnice: 54 mm,
širina zračnog raspora: 1,05 mm,
duljina zračnog raspora: 5 mm,
duljina titrajne zavojnice: 7 mm,
ukupni magnetski tok urasporu: 96000 M,
nazivna radna snaga
uz preklopnu frekvenciju 500 Hz: 6 dB/okt. 200 \. ,
uz preklopnu frekvenciju 800 Hz: 6 dB/okt. 800 W,
muzička snaga
(vrhovi tranzijenata, impulsni ton 10 ms): 1000 W,
prijenosni frekvencijski opseg: 500 - 6 000 Hz,
rezonantna frekvencija
(dobro prigušeni maksimum): 280 Hz,
vrijeme porasta: 45 )ls,
osjetljivost: 92dBjl Wjl m,
nominalna impedancija: 8 n,
minimalna impedancija: 6,4 n,
masa: 1,2 kg.
Zvučnicima koji imaju kvalitetnu reprodukciju u srednjotonskom i visokoton-
skom području pripada i Heilov zvučnik. Taj pretvarač radi na dinamičkom
principu, ali novom zvučničkom tehnikom, i pokazuje vrlo dobre rezultate u
reprodukciji audiosignala s velikom dinamikom.
Osim dinamičkih zvučnika, i elektrostatski zvučnici mogu se upotrijebiti kao
visokokvalitetni erni teri u srednjotonskom i visokotonskom području. Njihova
izuzetna kvaliteta, koja je postignuta vrlo malom masom membrane i primjenom
električne pogonske sile jednoliko preko cijele površine membrane, rezultira i vrlo
malim izobličenjima, odličnim tranzijentnim odzivom te daje prirodan zvuk bez
koloriranja. Elektrostatski zvučnici mogu visokokvalitetno reproducirati cijelo ton-
sko područje no slušni su testovi pokazali da je (s današnjim stanjem tehnike)
osobito kvalitetna baš u srednjotonskom području (od oko 200 Hz do 6 ili 7 kHz).
Kako elektrostatski zvučnici ne mogu emitirati velike snage po jedinici površine
(kao dinamički), moraju imati razmjerno veće emitirajuće površine.
Često se rade i srednjotonsko-visokotonski zvučnici, koji se upotrebljavaju u
dvosmjernim ili višesmjernim zvučničkim sustavima. Tako se i klasični visokotonski
zvučnici s trakom izvode u toj verziji (naprimjer tzv. Gold Ribbon zvučnici, koji
rade od 200 Hz do 30 kHz). Tako su izvedeni i piezoelektrični zvučnici (često uz
dodatak trube), ali i specijalni tipovi ionskih zvučnika.
Radi poboljšanja kuta isijavanja, korisnosti i snage, srednjotonskim se zvučnici
ma često dodaju trube specijalne izvedbe, za veću disperziju zvuka u horizontalnoj_
raVnInI.
4.2.3. Visokotonski zvučnici
Idealno područje visokotonskih zvučnika trebalo bi biti oko 1 kHz do 30 kHz,

ali se ono teško prenosi jednom jedinicom, pa se ovi zvučnici uglavnom izrađuju za
tri frekvencijska pojasa: od lkHz do 10 kHz, od 3 kHz do 18 kHz i od 8 kHz do
30kHz.
Konvencionalna konusna membrana malokad se upotrebljava, već se upotreb-
ljavaju kalotne membrane.
Osim klasičnih materijala na bazi papira i impregnirane tkanine (tzv. Soft
dome), za kalotne se membrane često upotrebljavaju titan, boron, boronizirani titan
i aluminij. Neki proizvođači upotrebljavaju i berilij, koji ima također vrlo dobra
svojstva, no on je vrlo težak za obradu, a i skup je. Yamaha upotrebljava berilijevu
kalotnu membranu, koja uz promjer od 30 mm ima prijelomnu frekvenciju višu od
30 kHz. Krutost tih materijala je prevelika da bi se izvelo integrirano ovješenje, pa
se upotrebljava tkanina (impregnirana specijalnim smolama) nalijepljena na rubu
kalote (slika 4.12).
Rezonantna frekvencija tih zvučnika je 600 Hz - 2 kHz. Da bi se postiglo dobro
prigušenje, najdjelotvornija je upotreba akustičkih antirezonantnih krugova u obli-
ku otvora na stijenkama stražnje šupljine iza kalote ili u magnetnoj strukturi.
Stražnja strana visokotonskih zvučnika (kao i kod srednjetonskih) potpuno je
zatvorena.
Slika 4.12. Kalotna Berilieva membrana s ovješe-
njem (Yamaha)
Veće jedinice s promjerom centralnog polnog nastavka otprilike 30 mm, upot-

rebljavaju se za snagu od 8 do 15 W, uz odgovarajuće dimenzionirane titrajne
zavojnice. Manje jedinice (naprimjer od 20 mm) upotrebljavaju se za snage do 8 W,
no one trebaju biti zaštićene od mogućih visokih razina signala u pogonu.
Kao i kod srednjotonskih zvučnika, i ovdje se s dobrim rezultatima upotreblja-
va feromagnetski fluid. On se upotrebljava za zaštitu od toplinskog preopterećenja,
a njegov se viskozitet može odabrati tako da prigušuje rezonancije i kontrolira
nestabilnosti (posebno one koje proizvode subharmonike).
Ako se traže velike akustičke snage, zvučnici s kalotama trebaju imati velike
magnete (zbog općenito male korisnosti). Stoga se uveliko koriste trube (često s
posebnim dodacima za raspršivanje zvuka), što osigurava kontrolu usmjerenja i
bolje akustičko prilagođenje između zračnog opterećenja i membrane. Tako se uz
upotrebu aluminijske kalote i uz dodatak trube može povećati korisnost do 20% i
više prema standardnih l do 2% za kalotne jedinice.
Slika 4.13. Visokotonski zvučnik DYNAUDIO D-28
Prikažimo kao primjer visokotonski zvučnik proizvodnje DYNAUDIO tip

D-28 (slika 4.13). Konstruiran je za audio sustave velikih zahtjeva s obzirom na
74 PRAKTIČNE IZ VEDBE DINAMIČKIH ZVUČNIKA
snagu i kvalitetu. Zvučnik ima veliku dinamiku, izobličenja su vrlo malena (poseb-
no tranzijentna), a u izvedbi je primijenjen feromagnetski fluid u rasporu magneta i
titrajna zavojnica u tehnici " hexacoil" .
Karakteristike kalotnog visok o tonskog zvučnika DYNAUDIO 0-28 :
ukupne dimenzije: 0 lOmm x 54,7 mm,
promjer titrajne zavojnice: 28 mm,
širina zračnog raspora: 0,75 mm,
duljina zračnog raspora: 2,5 mm,
duljina titrajne zavojnice: 3,2 mm,
ukupni magnetski tok urasporu: 34000 M,
nazivna radna snaga
uz preklopnu frekvenciju 2500 Hz: 6 dB/ okt. 300 W,
uz preklopnu frekvenciju 4000 Hz: 6 dB/okt. 1200 W,
muzička snaga (vrhovi tranzijenata, impulsni ton 10 ms): 900 W,
prijenosni frekvencijski opseg 1200-35000 Hz,
rezonantna frekvencija (dobro prigušeni maksimumu): 600 Hz,
vrijeme porasta: 12 j1s,
osjetljivost: 94 dB/l W/1m,
minimalna impedancija: 6,4 n,
masa: 0,65 kg.
Osim zvučnika s kalotnim membranama (malokad konusnim), za kvalitetnu
reprodukciju zvuka na visokim audiofrekvencijama mogu se upotrijebiti zvučnici s
trakom, elektrostatski i piezoelektrični zvučnici, ionski zvučnici i Heilov zvučnik.
Uz te se zvučnike upotrebljava niz izvedbi truba, naprimjer ravna truba s
akustičnom lećom, trube sprstenastim emiterom ili piezoelektričnim elementom,
zatim difrakcijske trube itd.
4.3. Zvučnik S trakom
Zvučnik se sastoji od tanke nabrane vodljive trake, koja je smještena između

polova snažnog magneta (slika 4.14). Traka je vodič koji se u magnetskom polju
giba pod utjecajem pobudne struje, pa je u isto vrijeme i membrana vrlo male
mehaničke impedancije. Sila koja uzrokuje kretanje trake djeluje na cijeloj njezinoj
površini, pa bi prednja strana trake, koja tvori emitirajuću površinu, trebala biti što
veća. No tada bi bio preširok raspor magneta, pa je za postizanje najbolje kvalitete
zvučnika potrebno kompromisno rješenje. Zbog toga je uglavnom faktor Bl malen,
a malena je i emitirajuća površina (a i titrajuća masa, što je prednost), što se
popravlja upotrebom trube za postizanje što veće korisnosti.
Traka se izvodi od laganih materijala (uglavnom od aluminija), te je vrlo ma-
le mase, pa je tranzijentni odziv vrlo dobar. Osim toga, taj zvučnik, zbog relativ-
no malih dimenzija, tvori dobar emiter visokih frekvencija sa širokim kutom
isijavanja.
Traka je nabrana da se spriječi poprečno savijanje i savijanje po duljinskoj osi.
Zbog veće gustoće magnetskog toka na površinama polova traka teži savijanju i po
širini. Iza trake je šupljina koja se ispunjava apsorpcijskim materijalima da se
spriječe rezonancije. Debljina trake mora se optimizirati (s obzirom na naj ravniju
frekvencijsku karakteristiku), jer je ograničena parcijalnim titranjima membrane.
ZV U ČNIK S TRAKOM 75
Slika 4.14. Zvučnik s tra-

kom
~-+-+- TRAKA
---t:~+--+-+- POLNI
NASTAVCI
Opišimo tipični primjer zvučnika s trakom: duljina trake 52 mm, širina 7,5 mm,
debljina 6 mm, a gustoća magnetskog toka u rasporu (širine 8 mm) je B = 0,4 T.
Prostor iza trake ispunjen je elastičnom spužvastom plastikom, tako da ostaje
prostor od 2 mm između plastike i trake. Frekvencijska karakteristika zvučnika (na
slici 4.15.a) pokazuje određenu širokopojasnost u odzivu. Za povećanje isijavanja
može se ispred zvučnika upotrijebiti truba (karakteristika 4.15.b za trubu sa
fc= 1,1 kHz).
dB
100
90
80
"' ...
-"'"
--~'
~~
......
. , ~ ,.' '"
a
- ~
.......
' -'
, ~
70
2 5 10 20 50 100
f (kHz)
Slika 4.15. Frekvencijska karakteristika zvučnika s tra-
kom; a) bez dodavanja trube, b) s trubom
Teško je proizvesti zvučnike s velikim i teškim trakama za potrebe većih snaga,

pa se više njih spaja u grupe (katkada se izvode i u istom kućištu) ili se, da bi se
povećala korisnost, upotrebljavaju trube.
Za poboljšanje karakteristika izvodi se modifikacija tih zvučnika s posebno
formiranom trakom, na kojoj je titraj na zavojnica, a koji se prema engleskome,
zovu direct-drive Ribbon Tweefers zvučnici.
Magnetski krug tih zvučnika izrađen je od dva relativno mala feritna magneta
s posebno formiranim polnim nastavcima. Membrana je izrađena od specijalnog
termostabilnog plastičnog filma (od poliamida) na koji je fotopostupkom uš tampa-
MEMBRANA S.
I
FERITNI MAGNET
r-------l
rrrw I j r-;::-:s If
liN II ~: II
li :: li
I, li. :: I,
II I:: ~: II
I i:: ] II
,
:: :: li
I :: :: I
I :: ~: I
L_J
~ j
~r- - - - _J
~ ,o--
MEMBRANA S TIT. ZAVOJNICOM
Slika 4.16. Zvučnik Direkt-drive Ribbon Twee-
ter
na aluminijska zavojnica (slika 4.16.). Širina membrane nije ograničena, pa se

frekvencijska karakteristika može proširiti prema niskim frekvencijama, a zbog male
mase i dimenzija membrane može se postići glatki odziv i do vrlo visokih audiofrek-
vencija (slika 4.17).
dB
-
~I / '"\
II \
)
0,5 2 5 10 20 50 100
f (kHz)
Slika 4.17. Frekvencijska karakteristika zvučnika
Direct-drive Ribbon Tweeter
HEILOV ZVUČNIK 77
Karakteristične dimenzije zvučnika jesu: debljina filma 8,5/lm, s masom 7 mg

(uz rezonantnu frekvenciju neugrađenog zvučnika fo = 1,85 kHz), a uz povećanu
težinu membrane debljina je 20/lm i masa 21 mg, fo = 1,5 kHz.
Membrana se prigušuje vlaknastim gustim materijalom kojim se jednoliko
ispunjava stražnji prostor (Q ~ 1), čime se poboljšava tranzijentni odziv i smanjuju
harmonička izobličenja i parcijalna titranja.
4.4. Heilov zvučnik
Ovaj zvučnik (tzv. air motion transformer) izradio je dr. Oscar Heil (SAD).
Titrajna zavojnica je i ovdje smještena izravno na membranu, no pretvarački sustav
radi novom zvučničkom tehnikom.
Membrana se, u obliku višestruko savije-
ne plastične opne s mrežom vodiča, nalazi
između posebno form iranih polnih nastavaka
permanentnog magneta (B = 0,6 T, slika 4.18).
Na pobudni signal membrana odgovara kao
mijeh, ne kreće se naprijed-natrag, već se širi i
skuplja po duljini, čime se zrak pumpa u
savijene nabore i iz njih ispumpava. Tako se
istiskuje zrak u ritmu tonskog signala, pa se
pritome povećava akustično opterećenje (5: 1)
na membrani, što rezultira dobrim priguše-
njem i dobrom korisnosti (slika 4.19).
Slika 4.18. Heilov zvučnik
f\ \
\
\ I
f
I
~j
1\7
Slika 4.19. Presjek i način rada Heilova zvučnika
78 PR AKTlCN E IZ VEDBE DI NA MICKIH Z V UČ NIKA
Na slici 4.19. prikazana je: a) membrana, b) magnetski blok, c) polni nastavci s

prorezima, d) usisavanje i istiskivanje zraka pri radu membrane (za jednu i drugu
poluperiodu električnog signala), e) magnetski tok , struje u susjednim vodičima i
rezultirajuće sile na susjedne sekcije membrane koje izvode karakteristično grčenje
membranske opne. Na taj način nabrane sekcije membrane djeluju kao akustični
transformator koji povećava brzinu kretanja zraka petostruko, u skladu s brzinom
kretanja membranske trake.
Emitirajuća površina membrane iznosi oko 60cm 2 , a izrađena je od materijala
s velikim unutrašnjim gušenjem, (npr. polietilena ili tef1ona).
Prednosti tog zvučnika jesu: kratko vrijeme porasta (oko 1S f.1S na S kHz), pa
stoga i dobar prijenos tranzijenata, slabo koloriranje uz jasne tonove i disperzija
najviših frekvencija (i 20 kHz) pod kutom 120 °.
Taj zvučnik uglavnom se upotrebljava kao srednjotonski i visokotonski, iako
proizvođač misli da se poboljšanjem mogu postići vrlo dobre emiterske karakteristi-
ke i na niskim frekvencijama.
4.5. Walshov zvučnik
Ovaj zvučnik (Ohm model F, tzv. valni transmisioni linijski emiter) izradila je
tehnička grupa pod vodstvom Lincolna Walsha, osnivača tvrtke Ohm Acoustics
Corporation u SAD.
Osnovna zamisao bila je proizvesti pretva-
rač koji neće imati probleme drugih zvučnika tj.
izraditi širokopojasni zvučnik bez frekvencijskih
skretnica, koji emitira izravno u okolni prostor
bez usmjerenja.
Zvučnik je izveden sa vertikalno smješte-
nim konusom dugim otprilike SO cm, u čijem je
vratu titrajna zavojnica, koja se uz magnetsku
strukturu nalazi na vrhu postolja (slika 4.20).
Konus je učvršćen na kutiju koja služi kao
akustičko prigušenje, a dimenzije su JOJ
45 cm (š) x 60 cm (v) x 45 cm (d).
Jedan pogonski sustav djeluje za cijeli
audiospektar, a sastoji se od snažnog magne-
ta (Alnico V-7) ititrajne zavojnice načinjene
od kvadratične aluminijske žice (za veliko
opterećenje i radnu temperaturu), vrlo ma-
le mase - otprilike 4 grama. Konus (kut ko-
nusa, oko 25 o i materijal posebno su odre-
đeni za ovu svrhu) načinjen je od tri segmen-
ta, od kojih su dva (gledano od vrata konusa)
načinjena od laganih metala (titana i alumi-
nijske folije), a treći (uz gornji centra tor i učvrš
ćenje na kutiju) od impregniranog papira. Ti
materijali daju potrebnu čvrstoću i željenu brzi-
Slika 4.20. Walshov zvučnik (ili tzv. nu širenja zvuka u konusu, koja je nekoliko
Wave Transmission line zvučnik ili puta veća od brzine u zraku (približno
"emiter valova savijanja") 1 000 m/s).
ORTOD I NAMIČKI ZVUČNICI 79
Pri odredenoj pobudi zvuk se (slika 4.21) u obliku cilindričnovaIne fronte

emitira u okolni prostor, bez vremenskog i faznog pomaka (tzv. koherentni zvuk),
teorij ski kao kod dišuće kugle (emitera nultog reda), koja je ideal pretvarača zvuka.
Zvučni valovi koji nisu emitirani, apsorbiraju se u unutrašnjem prigušenju konusa, i
akustičnoj elastičnosti kutije. Ti pretvarači, kako kaže proiz vo đač, nemaju problem
stojnih valova i mogu vjerno reproducirati sve kompleksne signale.
Slika 4.21. Djelovanje Walshova zvučnika
Zvučnik se odlikuje velikim kutom ISIJavanja (360 °), malim izobličenjima

(posebno tranzijentnim), širokim prijenosnim opsegom, velikim snagama (i 200 do
400 W, uz impedanciju 4 oma), no ima malu korisnost.
U najnovijoj verziji ovog zvučnika Ohm Walsh 5 nije mnogo ostalo od osnovne
zamisli prvih Walshovih zvučnika. U prvom redu, iskustvo je pokazalo da se kutem
isijavanja od 360 ° previše pobuđuje akustika prostorija, pa novi zvučnik ima kut
isijavanja od samo 45 ° (što se postiže prikladnim prigušenjima na konusu emitera).
O sim toga zvučnik ima dodatni kalotni visokotonski zvučnik (dakle sada je to
zvučnički sustav) uz preklopnu frekvenciju 8 kHz. Ostali podaci su: frekvencijski
opseg 25Hz do 25kHz, ±4dB, nominalna impedancija 4Q, snaga SOW minimum,
500 W maksimum, dimenzije 44 cm x 44 cm (u dnu), 38 cm x 38 cm (u gornjem
dijelu), visina 109 cm, masa 43 kg.
4.6. Ortodinamički zvučnici
Stara je zamisao da se načini magnetski dvojnik elektrostatskih zvučnika, tj.

dinamički zvučnici s jednoličnom pogonskom silom na cijeloj površini membrane.
Još je 1924. g. Riegger izradio tzv. Blatthaller, nezgrapan ali efikasan zvučnik s
elektrodinamičkim poljem. To je bio prvi veliki zvučnik koji je mogao raditi
s nekoliko stotina vata govorne snage (slika 4.22). U novijoj izvedbi ovaj zvučnik
ima membranu od tzv. expanded-polistirena s aluminijskom trakom kao titrajnom
MEMBRANA S
BAKRENIM VODiČEM
Slika 4.22. Rieggerov Blatthaller (slika zvučnika i prin-
cip rada)
zavoJlllcom. Ovi zvučnici imaju vrlo nisku impedanciju (oko 0,5 oma), pa je
potreban prilagodni transformator ili se više njih veže u seriju. Rad zvučnika
karakterizira vrlo mala korisnost jer spadaju u "porodicu" zvučnika s trakom.
Bolje je rješenje s laganom plastičnom membranom, koja po cijeloj površini
ima titraj nu zavojnicu izvedenu "štampanom" tehnikom. Titrajna se zavojnica
kreće u polju više magneta napravljenih od redova dugih (l m i više) čvrstih
magnetskih štapova. Razmak među štapovima izveden je tako da je omogućeno
slobodno isijavanje zvuka, a kako je polje relativno slabo, potrebno ih je prilično
mnogo da se osigura prihvatljiva korisnost (koja je unatoč tome relativno malena).
U tim zvučnicima (katkada pod nazivom isodinamički ili ortofazni) primjenjuje
se tzv. o r t o d i n a m i č k i p o g o n koji je prikazan na slici 4.23. Titrajna zavojnica
je od bakra ili aluminija, a na membranu je smještena tako da vodiči budu uvijek
između štapova magneta. Impedancija zavojnica ugođena je tako da se zvučnik
može priključiti na svako pojačalo koje ima normirano opterećenje. Zvučnik se
odlikuje izvrsnim tranzijentnim odzivom i dobrim radom, naročito na visok6frek-
vencijskom području, no izrađuju se i uspjele verzije srednjotonskih ivisokotonskih
zvučnika. Takvi ortodinamički zvučnički sustavi vrlo dobro rade u frekvencijskom
opsegu od 2,5 kHz do 32 kHz. Izvode se u segmentima s uskom i dugom titrajnom
ORTODINAMI Č KI ZV UČN I C I 81
1{{)r.i':':'::f-- - 7 - MAGNETNI
ŠTAP
Slika 4.23. Prikaz ortodinamičkog pogona zvučnika
zavojnicom, smještenom vertikalno, za maksimalnu horizontalnu disperziju. Da bi

se postigla dovoljna snaga, nekoliko se takvih jedinica veže zajedno, a za niske
frekvencije dodaje se bas-zvučnik s konusnom membranom.
Jedna od novijih verzija tih zvučnika (Dyna X-100)
izvedena je s membranom od poliester-filma (debljina
0,006 mm) na koji je vezana aluminijska folija (debljina
0,0075 mm) kao titraj na zavojnica, uz površinu membra-
ne 0,5xO,12m 2 . Zvučnik reproducira sve frekvencije
više od 450 Hz. Prednost tih jedinica jesu vrlo jednostav-
ne frekvencijske skretnice, a opterećenje koje predstav-
ljaju za pojačalo jest gotovo čisti radni otpor.
Najnovija izvedba su magnapianarni zvučnički susta-
vi, koji se izvode kao površinski velike jedinice koje
mogu kvalitetno reproducirati cijeli tonski spektar.
Prikažimo karakteristike magnaplanarnog dvos-
mjernog zvučničkog sustava proizvodnje MAGNEPAN,
tipa MG-IlA (slika 4.24). Zvučnički sustav ima veliku
površinu (magnaplanar) vrlo tanke membrane (filma),
rasprostrtu preko konstantnog magnetskog polja. Po-
budna struja ide vodičima koji su učvršćeni na membra-
ni male mase, u vertikalnom cikcak - spoju. Sustav ima
ova svojstva:
vrlo mala izobličenja zbog pogona mem-
brane na cijeloj površini,
izvrs tan tranzij e n tni odzi v preko cijelog
tonskog područja zbog membrane male mase,
vrlo malo koloriranje koje bi moglo na-
stati zbog zvučničke kutije i njezinih stijenka,
dobro opterećenje pojačala zbog isklju-
čivo otporne impedancije,
do bar fazni o dzi v zbog membrana ni-
sko-srednjotonskog i visokotonskog zvučnika u
istoj ravnini, Slika 4.24. Zvučnički sus-
I i n e a r n i o d z i v s n a g e (velika dinamika), tav Magneplanar MG-IlA
bez kompresije dinamskog opsega
bipolarnu radijaciju, optimizaciju stereoslike i u dubinu,
veli k u p o v r š i n u i s ij a vanj a koja omogućuje širinu, visinu i dubinu
zvuka (gotovo kao slušanje "uživo").
6 Jelenčić: ZVUČNICI
Karakteristike su sljedeće:
prijenosni frekvencijski opseg 45 Hz do 16 kHz, ± 4 dB,
nazivna radna snaga 200 W,
najmanja snaga (ovisi o načinu slušanja), tako za tihu glazbu treba otprilike
10-25W, a većinom se preporučuje 40-80W,
osjetljivost l W, 1,2 m, 500 Hz, 87 dB,
nominalna impedancija (radni otpor), 6 oma,
preklopna frekvencija 2,1 kHz (18dB/okt),
dimenzije 56 cm (š) x 180cm(v) x 5cm(d),
masa: oko 20 kg.
5. Elektrostatski, piezoelektrički i ionski
v • •
zvucnlCI
5.1. Elektrostatski zvučnici
Unatoč apsulutnoj dominaciji dinamičkih zvučnika u svim pnmJenama, u

upotrebi je još jedan tip zvučnika koji može dati vrlo kvalitetnu reprodukciju u
cijelom tonfrekvencijskom području. To je elektrostatski ili kondenzatorski zvučnik.
Prvi pokusi s elektrostatskim pretvaračima počeli su još 1917. god. s Wenteo-
vim kondenzatorskim mikrofonom. Razmišljanja o kondenzatorskim zvučnicima
vjerojatno počinju onda kada se primijetilo da loše izvedeni kondenzatori sa
staklenim pločama često "pjevaju" u ritmu električnih signala koji su na njih
dovedeni.
Osnovno načelo rada elektrostatskih zvučnika poznato je iz teorije o privlače
nju i odbijanju među električnim nabojima. Ako se primijeni neka razlika potencija-
la na kondenzator, nastaje električno polje koje proizvodi silu privlačenja među
pločama raznih polariteta ovisnu o primijenjenom naponu. Ako bi jedna ploča bila
elastična, ona bi se približavala drugoj nepokretnoj ploči pri svakom povećanju
potencijala. No to još ne bi bilo dovoljno za rad kondenzatorskog zvučnika, jer
primjenom izmjeničnog napona na ploči elastična bi se ploča približavala i uz
pozitivnu i uz negativnu poluperiodu, kako pokazuje slika 5.l.a).
a) ELASTICNA PLOCA
+ ---------> - ------>
++
b)
~
1
+ UPETA ELASTICNA PLOCA
+~ +~
-----
I-----+---~ NEPOKRETNA PLOCA
I
NAPON
POLARIZACIJE
Slika 5.1. Titranje elastične ploče membrane elektrostatskog zvučni

ka; a) bez polarizacijskog napona, b) sa polarizacijskim naponom
6*
84 ELEKTROSTATSKI, PIEZOELEKTRIČKI I IONSKI ZVUČNICI
Opisani problem rješava se dovođenjem polarizacijskog napona na ploče. To je

dovoljno velik istosmjerni napon, mnogo veći od najvećega mogućeg pobudnog
napona. Taj napon stvara stalnu silu privlačenja među pločama, što se može
smatrati mirnim stanjem. U radu zvučnika intenzitet polarizacijskog napona mije-
nja se u ritmu izmjeničnoga pobudnog napona, a elastična se ploča giba u oba
smjera od svog položaja u mirnom stanju (slika S.l.b).
Prvi kondenzatorski zvučnici (oko
POBUDNI NF-SIGNAL 1920. god.) bili su izgrađeni od tankih
~ 0> - - -- - --, metalnih ploča s izolacijom od mekane
NAPON
l gume, raspoređenih kao kod ploča zrač
POLARIZACIJE noga promjenljivog kondenzatora, pola-
U= rizacijskog napona l SOV. Zvučnici su
+ ZAŠTITNI imali malu trubu, no akustički izlaz bio
NEPOKRETNA PLOČA
S RUPAMA ZA
OTPOR je vrlo malen, pa se nisu komercijalno
PROLAZ ZVUKA upotrebljavali.
Slika S.2. prikazuje električnu she-
ELASTiČNA PLOČA
• mu elektrostatskog zvučnika s dvije plo-
če (zaštitni otpor štiti izvor polarizacij-
Slika 5.2. Elektrostatski zvučnik s dvije ploče skog napona od kratkog spoja).
Prednosti pogona elektrostatskih zvučnika uvijek su bile poseban izazov kon-
struktorima. Razlog su ponajprije malena masa membrane, zatim pogonska sila
koja djeluje jednolično na cijelu površinu membrane i impedancija isijavanja koja
može biti prevladavajuće otporna, i tako povoljno djelovati na karakteristike
zvučnika.
No opisani dvoelementni elektro statski zvučnici zbog fizikalnih uvjeta ovog
principa rada imaju i velike mane. Pogonska sila membrane je, prema izrazu za
pločaste kondenzatore, jednaka
(S.l)
gdje je:
F pogonska sila,
k konstantni faktor,
u izmjenični pobudni napon,
Se površina membrane (elastične ploče),
d razmak elektroda.
Iz izraza se vidi da je pogonska sila jednaka kvadratu pobudnog napona, što je
uzrok znatnim izobličenjima emitiranoga zvučnog polja. Upotrebom polarizacij-
skog napona (U=), tj. (U=+u)2=U~+2U = 'U+U2 postižu se poboljšanja. Pri
dovoljno velikom naponu polarizacije prema pobudnom naponu počinje linearizaci-
ja i smanjuje se izobličenje. .
Osim toga, pogonska sila se ne mijenja razmjerno udaljenosti. Odnosno, kako
se elastična ploča približava nepokretnoj ploči, privlačenje naglo raste. Stoga
razmak mora biti dovoljno velik, prema promjenama razmaka za vrijeme titranja
elastične ploče (hoda membrane), da bi utjecaj (d 2) bio što manji. Time se tumači i
veliko povišenje harmoničkog izobličenja pri većoj pobudi, odnosno pri većem hodu
membrane tih zvučnika.
Da bi se riješili spomenuti problemi i postigao zvučnik koji bi emitirao na svim
frekvencijama sa smanjenim izobličenjima i povećanom korisnosti, razvijen je
elektrostatski zvučnik sa tri ploče. Ta tzv. protufazna izvedba ima elastičnu vodljivu
ELEKTROSTATSKI ZVUČNICI 85
ploču (membranu) u sredini između dvije nepokretne metalne ploče s rupama (radi
prolaza zvuka). Polarizacijski napon se uključuje na elastičnu ploču i sredinu
sekundara transformatora, kojemu se u primar dovodi izmjenični pobudni napon
(slika S.3.a). Na nepokretnim su pločama stoga jednaki i suprotni naponi u odnosu
prema srednjoj pokretnoj ploči , pa je tako omogućen protu fazni rad.
Ako je membranska elastična ploča smještena točno u sredini između nepok-
retnih ploča, u uvjetima bez signala, na njoj će biti jednake i suprotne sile. Kada se
primijeni pobudni napon, pa, naprimjer, jedna nepokretna ploča postaje pozitivna a
druga negativna, membrana će se otkloniti privučena udesno. Pritome će efektivni
kapacitet porasti, a time i naboj Q Ger je Q = CU) koji će za vrijeme gibanja biti
doveden strujom (slika S.3.b).
Sila koja djeluje na membranu po jedinici površine bit će razmjerna izrazu
F oc _
(U =~U/2y (U=~U/2y (5.2)
Taj odnos nije linearan, a rezultat je takvog rada zvučnika nelinearan odziv
iako je postignuta veća korisnost.
+ + + -I 1++ + C1 C2
+ + + -I 1 ++ +
+ + + -I 1+ + +
+ + + -I 1+ + +
a
Rc
+
U= J! U U=
a) b) 2 2"
rv c>--<l rv
L:J CJ
Co= _C' C,
(C,+C,)
l>C=(C,-C,)
e)
Slika 5.3. Elektrostatski zvučnik; a) sa tri ploče i protufaznim transformatorom,

b) konstantnog napona, e) konstantnog naboja, d) efekt "odvajanja" dodatkom
otpora Ro, e) prikaz izvedbe
Zvučnik koji radi na taj način jest "konstantno naponskog" tipa.

Prof. F. V. Hunt i A. Janszen razvili su novi tip elektrostatskog zvučnika s
boljim karakteristikama.
Ako se polarizacijski napon isključi iz kruga, membrana će ostati nabijena i

imat će konstantan naboj Q, koji stvara silu razmjernu produktu intenziteta polja i
naboja (slika 5.3.c). Sila je stoga neovisna o položaju membrane između nepomoč
nih ploča, jer su i naboj i udaljenost između ploča konstante.
Sila po jedinici površine je proporcionalna:
Fcx: u·Q (5.3)
(dl + d 2 )
pa je sada odnos gotovo savršeno linearan.
Zvučnik koji radi na taj način jest tipa "konstantnog naboja".
Taj način rada ima još jednu veliku prednost: smanjuje mogućnost "potpunog
privlačenja", tj. dodira ili kratkog spoja između membrane i jedne od nepokretnih
ploča. Kako se membrana približava jednoj ploči, kapacitet se povećava, ali kako je
naboj konstantan, napon se smanjuje Ger je U = Q/c).
Efekt "odvajanja" izvora polarizacijskog napona pošto je nabio ploču membra-
ne postiže se spajanjem membrane preko RoC o kruga (slika 5.3d). Kriterij dinamičke
stabilnosti uz velike pomake (ili uvjet za mala izobličenja) jest izbor takve vrijednos-
ti otpora Ro da vremenska konstanta kruga bude jednaka t = 1/2fn = Roco' tj. polovini
periode najniže pobudne frekvencije (fn ) . U tom slučaju struja nabijanja ili izbijanja
iz izvora polarizacijskog napona zbog vremenske konstante neće moći protjecati
istovremeno s promjenom kapaciteta (Ll c) pri radu zvučnika, što će stvoriti uvjet za
konstantan naboj na membrani.
Taj malo pojednostavnjeni prikaz djelovanja pogonskog mehanizma pokazuje
da izobličenja nisu nužno pridodana elektrostatskom principu rada jer zvučnik tipa
"konstantnog naboja" omogućuje visokokvalitetnu reprodukciju zvuka, s vrlo malo
izobličenja u cijelom tonfrekvencijskom području.
5.1.1. Konstruktivni problemi

Prije opisa praktične izvedbe elektrostatskih zvučnika razmotrimo najvažnija
konstruktivna pitanja.
- Maksimalna snaga i visokonaponski proboj

Maksimalna izlazna snaga elektrostatskog zvučnika za neku površinu i razmak
među pločama zadana je jačinom elektrostatskog polja između membrane i nepo-
mičnih ploča. Elektrostatsko polje nastaje zbog polarizacijskog napona (koji je
obično 1 kV pa do 6 kV) s dodanim vršnim vrijednostima pobudnog napona. Zbog
toga osjetljivost i korisnost zvučnika ovise o veličini napona na pločama, odnosno
najveća korisnost zadana je naponom proboja zračnog prostora.
Proboj među pločama uništava zvučnike i pripadne pogonske krugove, a ako
se to i ne dogodi, nastaje prasak i smetnje pri slušanju.
- Donja granična frekvencija

Donja granična frekvencija elektrostatskih zvučnika zadana je osnovnom
rezonantnom frekvencijom membrane, koja je za kvadratnu membranu jednaka
foe =J2M ~ (:2 + ~2)

M MME
(5.4)
ELEKTROSTATSKI ZVUCNICI 87
gdje je:
eMME (m/N) elastičnost membrane,
S (m 2 ) površina membrane,
MM (kg) ukupna pokretna masa,
a i b su dimenzije membrane (m).
Na niskim frekvencijama postoji sljedeći problem: razmak između ploča ogra-
ničava hod membrane. Želimo li postići veće akustičnu snagu zbog relativno malog
dopuštenog hoda moramo upotrijebiti membrane velikih površina. Dimenzije po-
vršine rastu s kvadratom valne duljine zvuka, pa je naprimjer za donju graničnu
frekvenciju od lOO Hz potrebna membrana površine l m 2 .
Površina membrane mora biti takva da se postigne statička stabilnost, tj. da se
ne prijeđe mehanička krutost membrane i da se pri maksimalnim pobudama ne
dodirne nepomična ploča. Ako je naboj na membrani konstantan, sila će biti
linearna s pomakom, pa je ta opasnost smanjena. Drugim riječima, donja granična
frekvencija ograničena je krutošću membrane, koja je potrebna za stabilnost.
Zbog svega toga valja potražiti kompromisno rješenje s obzirom na snagu,
donju graničnu frekvenciju i površinu membrane.
- Gornja granična frkvencija

Elektrostatski zvučnik je zapravo kondenzator kapaciteta otprilike 2,5 nF, pa
je impedancija koju predstavlja za pojačalo (preko veznog transformatora) posve
kapacitivna. Kako frekvencija raste, reaktancija pada (6 dB/okt), a struja iz pojača
la raste. Ograničenje na gornjim frekvencijama nastaje zbog maksimalnog (V A)
izlaza koje pojačalo još može izdržati.
Slika 5.4. prikazuje impedancijsku karakteristiku jednog elektrostatskog zvučni
ka.
lM!l
IZMEĐU
5~
2,5 nF ELEKTRODA
2,5
'~
'~
l00k!l
-t,;~
5
C}~ti~~
~ t9 ~~tt~
~1/;" ~
2,5
~1t~,
1OkO
2,5
5
~
',-- , ~ ~,
,
lkO
100 500 Hz 1 5 10 20 3040 50kHz
f
Slika 5.4. Impedancijska karakteristika elektrostatskog zvučnika

88 ELEKTROSTATSKI. PIEZO ELEKTRIČKI I IONSKI ZV UČNI CI
- Akustičko opterećenje
Rad membrane elektrostatskih zvučnika približio se uvjetima stapnog rada i

omogućio izravnu pretvorbu iz izvora konstantnog napona u konstantnu silu
primijenjenu na akustičko opterećenje. Odnosno, uz primjenu konstantnog napona
izmedu elektroda akustički izlaz je jednoličan (bez kolebanja) i horizontalan, i to
kudikamo iznad 20 kHz (slika 5.5).
dB
+10
o
~""
-10 V
./
-20
100Hz 1 kHz 10 kHz

f
Slika 5.5. Frekvencijska karakteristika tipičnoga elektro-
statskog zvučnika
Upotrebom plas!ičnih folija moguće je izraditi membranu koja je praktički bez

mase, pa je masa membrane u odnosu prema masi pokrenutog zraka zanemariva.
To znači da je za tipični materijal membrane akus tičko opterećenje veći dio
mehaničke impedancije.
- Usmjerenost
Velike površine imaju za zvučne valove vrlo usmjerno djelovanje, jer svaka
točka na emitirajućoj površini djeluje kao samostalni izvor zvuka pa, kao kod
zvučničkih sustava s mnogo zvučnika, nastaje usnopljavanje zvučne energije. po-
vršine koje su velike prema valnoj duljini kao emiteri pokazuju osobito jako
usmjerenje na visokim frekvencijama. Pritome se visokofrekvencijska zvučna energi-
ja širi pod pravim kutovima prema površini membranske ploče.
Kut isijavanja u horizontalnoj ravnini kod velikih je površina jedva ± 10 o
(prema srednjoj osi) i može rasti do otprilike ± 35 o ako se emitirajuća površina
odgovarajuće konveksno zakrivi. To je važno naročito za stereoreprodukciju, za
koju je zona slušanja zbog stereoefekta prilično kritična (slika 5.6).
Kontrolom zakrivljenosti emitirajuće površine i njezinih dimenzija disperzijsku
krivulju elektrostatskih zvučnika moguće je ugoditi u širokom frekvencijskom
području (slika 5.7).
- Povećanje korisnosti
Uz određenu veličinu elektrostatske zvučnike jedinice, korisnost raste sa sma-
njenjem širine frekvencijskog pojasa. Ako bi se za cijelo tonsko područje upotrijebi-
la samo jedna jedinica, korisnost bi bila vrlo malena. Zbog toga se elektrostatski
sustav dijeli na odgovarajući broj frekvencijskih pojaseva, koji se pobuđuju putem
frekvencijskih skretnica. Najekonomičniji se pokazao sustav s podjelom na dva
dijela, pa se on često i primjenjuje. Obično se sekcija za visoku frekvenciju (više od
300 Hz) stavlja u sredinu, a za niske frekvencije sa strane. Ploče sa strane imaju veći
"- ...... ...//"

...... _---------
Slika 5.6. Isijavanje zakrivljene emitirajuće površine elek-

trostatskog zvučnika
Slika 5.7. Standardni elek-

trostatski zvučnik "Quad"
razmak radi većeg hoda membrane. Uz smanjenje frekvencije se optimalna kon-

strukcija općenito postiže povećanjem razmaka između ploča i povećanjem površi-
ne.
Druga mogućnost povećanja korisnosti jest dijeljenje u određeni broj manjih
jedinica, od kojih svaka pokriva cijelo frekvencijsko područje. Ta se metoda izvodi
tako da se ukupna površina membrane razdvoji na vertikalne trake, a pobudni se
napon izravno primjenjuje samo na centralnu traku, s progresivnim kašnjenjem
pobude, ovisno o tome kako se ona dovodi na susjedne trake sastrane. Da bi se
postigao naredni efekt, jedinice se moraju spojiti induktivitetima, no to se ne izvodi
jer bi zbog velikih impedancija induktiviteti bili i preskupi i velikih dimenzija. Stoga
se trake sa strane spajaju otporima s centralnom trakom, tvoreći tako RC-prijenos-
nu liniju (slika 5.8). Iz slike se vidi da srednji element dobiva sve frekvencije, a
Slika 5.!!. Dijeljenje pOHšine membrane elektrostatskog zvučnika

na vertikalne trake i njihovo napajanje preko RC-prijenosne linije
visoke se frekvencije postepeno smanjuju prema vanjskim elementima. U tom se

slučaju akustički otpor isijavanja pojavljuje kao vodljivost, u paraleli s kapacitetima
pojedinih jedinica.
Ovom metodom postižu se slijedeće prednosti: :>manjuju se aktivne površine uz
rast frekvencije (čime se umanjuje efekt veće usmjerenosti) i kompenzira pad
impedancije kapacitivnog opterećenja pojačala.
- Priključenje na pojačalo
Elektrostatski zvučnici ne rade uvijek zadovoljavajuće sa svim tipovima pojača

la. Na visokim frekvencijama mogu uzrokovati oscilacije zbog reflektiranog kapaci-
teta opterećenja. Taj se problem, kako je opisano, pokušava riješiti dijeljenjem na
više manjih zvučničkih jedinica.
40!1F (NEPOLARIZ.) ELEKTROSTATSKI

1:4 ZVUČNIK
, - - - - - -....... - - - - I
Hl I I
I I
I I
I I
1,5 mH I I
I I
_...L_ _...L_
-T-
I
I
I
I
I
'---_ _ _....... ____ .J
cl
~ ~
N N
N N
+ 1100 V
MR~ 4,7 nF
~
N
N
22 Mn 22 Mn 22 Mn
Slika 5.9. Priključni krug jednoga eiektrostatskog zvučnika
Slika 5.9 prikazuje jedan primjer međuspojnog kruga (visokoga polarizacijskog

napona), koji se upotrebljava za vezanje elektrostatskih zvučnika ("protufazne"
izvedbe) na izlaz pojačala.
Korisnost elektrostatskih zvučnika relativno je visoka, ali se teško ostvaruje
zbog velike "prazne" struje, koja se mora osigurati poradi električnog kapaciteta
zvučničkih jedinica. Stoga je potrebno utrošiti radnu snagu u pojačalu ili u otporu
frekvencijskih skretnica, od kojih zvučnik može biti samo dio. Zato bi bilo bolje
upotrijebiti izraz "prividna korisnost", koji bi imao značenje odnosa akustičke
izlazne snage zvučnika prema izlaznim vohamperima pojačala, nužnih za osiguranje
potrebnog napona na zvučničkom kapacitetu.
ELEKT ROSTATSKI ZVUCNICI 91
V I
---.. I I
G·LM~E!L1-R-M-A-P'" i MMAp
I
F I
I
I
I
I
I
I
ELEKTROSTATSKA ISPRED IZA
I
JEDINICA MEMBRANE
(AKUSTIČNO OPTEREĆENJE)
Slika 5.10. Ekvivalentni krug mehaničkih i akustičkih parametara

elektrostatskog zvučnika
Ugradnja elektrostatskih zvučnika
Slika 5.10. prikazuje osnovni ekvivalentni mehanički krug elektrostatskih

zvučnika, iz kojega se vide glavni utjecajni elementi. Gdje su: eMME - elastičnost
membrane, R MAP - otpor isijavanja i MMAP- masa isijavanja s prednje strane,
ZMAS - impedancija isijavanja sa stražnje strane. U krugu nema velike mase u seriji
s kapacitetom kao kod dinamičkih zvučnika s titrajnom zavojnicom, pa su i zahtjevi
za ugradnju (odnosno na opterećenje membrane sa stražnje strane) kod tih zvučnika
sasvim drukčiji.
U principu bi, zbog velikih površina membrane, ti zvučnici zahtijevali vrlo
velike kutije za ugradnju, a katkada se i spominje ugradnja elektrostatskih zvučnika
na zidove prostorije (s prostorom iza zvučnika ispunjenim zvučnoapsorpcijskim
materijalima). No u praksi se pokazalo da ti zvučnici i bez kutije imaju zadovoljava-
juće emitiranje.
Velika površina membrane uzrokuje usmjereno emitiranje do sasvim niskih

frekvencija (do nekoliko stotina herca), što smanjuje opasnost poništenja prednjega
i stražnjeg zvučnog tlaka. Ako se to i dogodi (često se uz elektrostatske zvučnike na
srednjim i visokim frekvencijama upotrebljava i dinamički zvučnik na niskim
frekvencijama), može se određenim postupcima kompenzirati pad i povećati izlaz
membrane.
- Postavljanje zvučnika u prostoriji
Elektrostatski zvučnik bez kutije poznat je kao "dubI - izvor" zvuka (slika 5.6).
a prednost mu je da ne pobuđuje modove rezonancija u prostoriji pod pravim
kutovima prema smjeru emitiranja.
Zbog male akustičke impedancije isijavanja membrana elektrostatskih zvučni
ka oni će optimalno raditi ako su postavljeni dalje od zida, prema središtu
prostorije.
- Upotreba trube
Da bi se povećala korisnost i poboljšala frekvencijska karakteristika, može se
ispred elektrostatskih zvučnika postaviti truba. Akustička impedancija isijavanja,
koja je tako opterećena visokim akustički m otporom, daje glatki frekvencijski

odziv, bez rezonantnih i antirezonantnih vrhova.
Iako su oči te povoljne karakteristike emitera s elektrostatskim pogonom,
pitanje je zbog čega su oni malo popularni i malo se koriste. Odgovor je u sljedećem
prikazu. .
l. Elektrostatske sile ne djeluju na veliku udaljenost, pa razmak među pločama
mora biti vrlo malen za povoljan rad, no takav onda mora biti i pomak membrane.
Na visokim frekvencijama to je u redu, no prema nižim frekvencijama (posebno
kod basova) mora biti ili veći pomak ili veća membrana. Zbog toga je za emitiranje
na srednjim i niskim frekvencijama potrebna membrana vel i k e p o v r š i n e, a s
tim je, osim drugih problema, povezano i j a k o u s n o p o lj a vanj e emitiranog
zvuka, pa je kritična zona slušanja ispred zvučnika.
2. Prilagođenje zvučnika na pojačalo nije u v ij e k b e z p r o b I em a (potreb-
no je pojačalo posebne kvalitete), naročito zbog potrebe već e g i s k u p o g
t o n fre k ven cij s k o g a protufaznog transformatora, koji može stvarati izobliče
nja.
3. Kako važne karakteristike elektrostatskog zvučnika ovise o veličini napona
na pločama, to je potreban relativno vrlo velik polarizacijski napon (i
nekoliko tisuća volta), što može biti nezgodno.
4. Mora se uzeti u obzir relativno komplicirana i skupa izvedba.
5. Osim toga treba spomenuti i osjetljivost na visoki postotak vlage u zraku.
5.1.2. Praktična izvedba

U svijetu ima malo proizvođača elektrostatskih zvučnika. Od njih je najpozna-
tiji Quad "Acoustical Mfg. Co. Ltd. England". Prikaz praktične izvedbe elektrostat-
skih zvučnika dat ćemo za dva proizvoda te tvrtke (iako su u upotrebi i neki drugi,
kao "Dayton Wright Electrostatic", KLH 9, "Accustat", itd.).
Prvi je poznati Quad Electrostatic, standardni elektrostatski zvučnik (slika 5.7).
To je dvodijelni protufazni sustav koji ima laganu membranu od plastičnog filma
velikog površinskog otpora (da bi se postigao zvučnik s "konstantnim nabojem"),
koji i uz veće amplitude omogućuje linearni rad do visokih frekvencija (slika 5.11).
- --- ---r------r------r-------
I I I
_.1._ _.1._ _.1._
-T- -T- -T-
I I I MEMBRANA
I I I S POVRŠiNOM
I I I VELIKOG
I I I OTPORA
_...1.._ _.1._ _...1.._
-T- -T- -T-
I I I
L -_ _ ~------~-----~-----~-------
RASPODIJELJENI KAPACITET
Slika 5.11. Spoj "Quadova" elektrostatskog zvučnika
Zvučnik ima maksimalan izlazni zvučni tlak na 2 m od 93 dB (50 Hz-lO kHz) i

100 dB (70 Hz-7 kHz), širinu prijenosnog frekvencijskog pojasa 45 Hz-18 kHz, kut
isijavanja 70 o horizontalno i 15 o vertikalno, impedanciju 30-15 il (u području od
40 Hz do 8 kHz, a poslije pada), priključak na 220 V mrežu, masa oko 18 kg i ove
dimenzije: 88 cm (š) x 80 cm (v) x 26 cm (d). Upotrebljava se uz izlazno pojačalo "Qu-
ad 303", koje može dati 28 W na opterećenju od 16 il (ili 45 W na 8 il).
Zvučnik u radu ima veoma mala nelinearna izobličenja (posebno tranzijentna),

izlazni zvučni tlak ne ovisi o frekvenciji, jednoliko je raspoređen preko površine
slušanja i nema naglih promjena usmjerenja s frekvencijom. Slušni testovi su
izvanredni.
Novija, poboljšana verzija ovog zvučnika jest elektro statski zvučnik velikih
mogućnosti; to je "Quad ESL-63".
Posebna svojstva tog zvučnika proizlaze iz njegove izvedbe s jednom membra-
nom, koja emitira preko cijelog tonfrekvencijskog spektra. Membrana (debljine
2 J.lm, težine otprilike 1 grama i površine 0,48 m 2 (0,8 m x 0,6 m)), napeta je između
dvije pobakrene akustički transparentne elektrode. Elektrode su smještene na
rešetke od plastičnog materijala da se ne mogu kretati. Polarizacijski napon na
membrani prilično je visok i iznosi 5 kV.
Slika 5.12. Elektrostatski zvučnik "Quad" ESL-63 (pred-

nja je strana bez zaštitne mrežice da bi se vidjele koncentrič
ne kružne elektrode)
Membrana je pobuđena koncentričnim kružnim elektrodama koje su spojene

preko linije za kašnjenje (slika 5.12). Na srednju plohu elektrodnog sustava izravno
se dovodi po budni, tonskim signalom modulirani visoki napon, a prstenastim
okruglim segmentima (od sredine) privodi se zakašnjeli tonski signal. Linija za
kašnjenje napravljena je tako da svaki prstenasti segment dobiva signal koji prema
prijašnjem segmentu kasni za otprilike 25 J.lS.
Nastalim zvučnim valom simulira se točkasti izvor kojemu je središte otprilike
0,3 m iza membrane (slika 5.13). Takvi izvori predstavljaju emitere nultog reda, koji
proizvede kuglaste zvučne valove bez usmjerenja, s homogenim isijavanjem zvuka.
Osjetljivost zvučnika na 1 m iznosi 86 dB (uz 2,83 V), širina frekvencijskog
pojasa je -6 dB kod '35 Hz i 20 kHz, opterećenje svim glazbenim programima je
40 V (100 W uz 8 fl), uz 55 V maksimalno dopuštene razine, impedancija 8 fl,
priključuje se na mrežu 220 V, masa mu je oko 18,7 kg (s ambalažom) a dimenzije su
ove: 66 cm (š) x 92,5 cm (v) x 27 cm (d) (uključivši i 15cm podnožja).
94 ELEKTROSTATSKI, PIEZOELEKTRI ČK I I IONSKI ZV UČNICI
IMAGINARNI
TOČKASTI
IZVOR
Slika 5.13. Simuliranje točkastog izvora zvuka kod "Quad" ESL-63
Zvučnik djeluje kao dipolni izvor zvuka, ima veoma poboljšane karakteristike
isijavanja (kako horizontalne, tako i vertikalne), poboljšan je tranzijentni odziv
zbog ekstremno lagane membrane (čak 300 puta lakše od membrana dinamičkih
zvučnika). Ostale prednosti su:
u normalnim okolnostima zvučnik se ne može preopteretiti niti uništiti,
zvučnik je izveden za nazivnu snagu 100 W, a veća dovedena snaga iz
pojačala ne vodi izobličenjima jer se tek pri 90 W sinusne snage termički
preoptereti zaštitni spoj,
nema posebnih stabilizacijskih zahtjeva za pojačalo s obzirom na kapacitiv-
ni karakter zvučnika .
Zvučnik ima zaštitne krugove za ograničenje pobudnog napona i protiv
proboja (zbog mogućeg nastajanja iona) između elektrostatskih ploča (što bi
izazvalo iskru i oštetilo osjetljivu membranu).
5.2. Piezoelektrički zvučnici
Piezoelektričko svojstvo nekih materijala da zbog utjecaja električnog polja

mijenjaju svoj oblik poznato je još od 1880. godine, kada su taj princip pronašli
Pierre i Jacques Curie. Ta je elektromehanička pretvorba reverzibilna, pa se ti
materijali mogu iskoristiti za izradu piezoelektričkih pretvarača. Ipak, dugo se
mislilo da se ti pretvarači ne mogu upotrijebiti za visokokvalitetne kombinacije. No
uz upotrebu određenih kristla, keramike i nekih vrsta plastike, izvedeni su zvučnici s
visokim faktorom pretvorbe i vrlo zadovoljavajućim emiterskim karakteristikama,
što se dodavanjem trube može i poboljšati (pa se dobiva korisnost i do 70%).
Piezoelektrički pretvarački elementi vrlo sujednostavni i jeftini, nije im
potrebno strujno napajanje, ni magneti. Glavne su im mane (posebno kristalnih)
laka lomljivost, mogu se opteretiti samo manjim naponima i određe
nim tempera turama (ako se prijeđe maksimalno dopušteni napon ili tempera-
tura, može se uništiti element). Osim toga, postoji još jedno ograničenje: ti
materijali mogu titrati samo s v r lom a l i m a m p l i t u d a m a, što ih čini pogod-
nim uglavnom za rad na visokim frekvencijama.
Piezoelektrički pretvarači su jedinice velike mehaničke impedancije te zahtijeva-
ju rad na sustave s velikom silom, uz vrlo male pomake (pa su stoga pogodni za
podvodni zvuk). Kada djeluju kao direktni emiteri, nastaju veći problemi, jer bi bilo
potrebno prilagođenje na malu impedanciju. Često se impedancija tih pretvarača
PIEZOELEKTRIČKI ZVUČNICI 95
smanjuje tako da se dvije pločice od piezo-

električkog materijala spoje zajedno "l i -
cem u lice" (slika 5.14). Tada se jedna
pločica širi, druga se skuplja, što proizvo-
di savijanje s mnogo većim pomacima (uz
mali gubitak efikasnosti pretvorbe).
Pri spajanju tih zvučnika na pojačalo
ne mora se paziti na impedanciju, jer
piezoelektrički zvučnici predstavljaju ka-
pacitete. Osim toga, više ih se može spoji-
ti paralelno bez promjene opterećenja, a
pritome je svejedno da li se priključuju na
4-omski, 8-omski, ili, pak, na visokoom-
ski izlaz. Slika 5.14. Sastavljanje pločica radi poveća
Piezoelektrički zvučnici mogu se pri- nja pomaka pri savij anju piezoelektričkih
zvučnika
ključiti na svaki sustav bez skretnica, no
kod višesmjernih zvučničkih sustava bolje
je primijeniti frekvencijske skretnice ili kondenzator (oko 0,5 JlF).
Uobičajeni piezoelektrički materijali su keramike, kao BaTi0 3 , ili kristali, npr.
kvarc i Rochelleova sol. Slika 5.15. prikazuje razne izvedbe piezoelektričkih visoko-
tonskih zvučnika.
. .
. .
Slika 5.15. Različite izvedbe piezoelektričkih visokotonskih zvučnika
Opišimo jedan takav zvučnik s keramičkim mate,rijalom (na bazi olovnog

cirkonata - titanata) tvrtke "Motorola." PogoC nski je element izrađen od dvije
okrugle pločice promjera 22,5 mm, koje su spojene "licem u lice", a ukupna im je
debljina 0,5 mm. U sredini jedne pločice učvršćena je mala konusna membrana koja
se akustički veže s trubom' (slika 5.16). Spomenuti keramički materijal ima veliku
naponsku osjetljivost, s elektromehaničkom pretvorbom II = 35%, vrlo visoku
stabilnost s obzirom na temperaturu, vlažnost i udarce. Osnovna rezonancija
pogonskog dijela jest II donjem dijelu zvučničkoga radnog područja, a prijelomna
frekvencija blizu kraja prijenosnog područja,

što se vidi iz frekvencijske karakteristike, slika
5.17. Tako je prijenosno frekvencijsko područje
zvučnika od 4 kHz do 20 kHz, ± 3 dB.
Osim spomenutih materijala, razvijene su i
neke vrste plastike, poznate kao visoki polimeri,
koje imaju piezoelektrička svojstva s desetak
puta većim efektom od kvarca. Ti su materijali
vrlo prikladni za audiopretvarače sa širokim
frekvencijskim opsegom jer se materijal može
formirati u tanki film (8 - 300,um) male meha-
ničke krutosti, Pretvarači su konstrukcijski vrlo
jednostavni, malih su dimenzija, visoke stabil-
Slika 5.16. Piezoelektrički visokoton- nosti, vrlo malih izobličenja i odlične kvalitete
ski zvučnik "Motorola" zvuka.
Opišimo takav zvučnik tvrtke Pioneer, koji je izveden na neobičan način, Tanki
film visokog polimera (približno 30,um) savinut je u cilindar da bi se transverzalno
rastezanje elementa (uz primjenu pohudnog napona) pretvorilo u pulziranje. Na taj
dB
110
~~
100 I "Irv
90 /~
I
0,5 2 5 10 20 50 100
f(kHz)
Slika 5.17. Frehencijska karakteristika \ isokotoll-
skog zl'Učnika .• M()torola"
- - - - - UNUTARNJA ŠUPLJINA ISPUNJENA

APSORPCIJSKIM MATERIJALOM
(STAKLENOM VUNOM)
- - A - PERFORIRANI NOSAČ
VANJSKI EMITIRAJUČI ELEMENT

(METALlZIR~N NA- OBJE STRANE
ZA ELEKTRICNI KONTAKT)
SLOJ UNUTRAŠNJEG PRIGUŠENJA

(POLIURETANSKA PJENA)
Slika S.IS. High Polymer, visokotonski zvučnik "Pioneer"

IONSKI ZVUČNICI 97
se način djelovanjem električnog polja mijenja promjer cilindra, odnosno njegove

dimenzije, i tako se titranjem proizvodi zvuk. Takvom se izvedbom postiže cilindrič
ni izvor zvuka s kružnom usmjernom karakteristikom bez obzira na frekvenciju. Iz
slike 5.18. vidi se izvedba tog zvučnika, koji ima visoku naponsku osjetljivost,
veliku (kapacitivnu) impedanciju i frekvencijski opseg od 2 kHz do 20 kHz, ± 2 dB.
5.3. Ionski zvučnici
Jedno rješenje problema membranskih emitera .zvuka jest izravno pokretanje

molekula zraka da se izbjegne titranje membrane i time mehanički medij (odnosno
mehaničko- akustička pretvorba). To se postiže promjenljivim zagrijavanjem odre-
đenog volumena zraka, koji se pritom steže i rasteže te proizvodi odgovarajuće
promjene tlaka. Ako se te promjene zagrijavanja izvode tonskom frekvencijom,
proizvodi se zvuk, a zračni volumen djeluje kao emiterska membrana.
U praksi se to izvodi tako da se ionizira određeni zračni volumen, pa on
postaje električki aktivan. Ion je atom ili molekula koja je izgubila (ili dobila) jedan
ili više elektrona, pa više nije električki neutralna, odnosno ima pozitivni ili
negativni naboj. Ako se ion dovede u blizinu elektroda s visokim naponom,
odnosno unutar električnog ili magnetskog polja, on će se početi kretati. Audio-
signal koji je doveden na elektrode ili zavojnicu u blizini oblaka iona može zatitrati
cijeli oblak proizvodeći zvuk.
Neobično je teško proizvesti oblak iona u zraku, no problemi se mogu lakše
riješiti ako se želi ionizirati samo mali volumen.
Čestice se ioniziraju sudarom molekula pobuđenih termičkim kretanjem u
polju visoke frekvencije, a dovode se u titranje pomoću elektrostatskog polja koje se
mijenja u ritmu tonske frekvencije.
Ionski zvučnici su dugo bili samo kuriozitet na stranicama stručnih časopisa, no
odnedavno je više proizvođača počelo proizvoditi te pretvarače ("Magnat", IM L,
ATR, "Corona", "Plasmatronics"), koji zbog osebujnog zvuka pobuđuju zanima-
nje zaljubljenika u visokokvalitetnu reprodukciju zvuka. Obradit ćemo najpoznatiji
ionski zvučnik, proizvod tvrtke "Magnat" iz Kolna.
Slika 5.19. Ionski visokotonski zvučnik "Magnat"
Fir m a "M a g n a t" serijski proizvodi visokotonske ionske zvučnike (slika

5.19) koje je projektirao francuski fizičar prof. dr. Siegfried Klein. Još 1951. on je u
časopisu "Toute la Radio" objavio detaljan opis principa i objasnio rad jednog
takvog zvučnika (slika 5.20). Istim principom, no modificiranom izvedbom, nači

njen je i zvučnik Corona-Plasma za visoke tonske frekvencije, koji ćemo opisati.
,-- - -- - - unutarnja elektroda

, - - - - kvarcna cijev
,---- emitirajući sloj na vrhu
ionski oblak
MODULIRAJUĆA
NISKA
FREKVENCIJA
Slika 5.20. Osnovni princip rada ionskih zvučnika (prof. Klein, 1951. god.)
Na masivnom aluminijskom kućištu, na čijoj su stražnjoj strani široka rebra za

hlađenje, nalazi se kugla od isprepletene žice promjera otprilike 10 cm. U njezinu
središtu, na vršku jedne elektrode gori plavi plamen, koji proizvodi zvuk. To se
izvodi na sljedeći način:
Visokofrekventni generator daje, uz frekvenciju 27 MHz, VF visoki napon od
1,5 kV, između tanke elektrode u obliku igle i mase. Oko te elektrode smještena je
(u opisanoj kugli) fina rešetka od 8 uzemljenih polukugli od žičane mreže. Između
žičane kugle i srednje elektrode postoji jako visokofrekventno polje, pod čijim
utjecajem iz vrha igle izbijaju elektroni koji zatim prolijeću kroz slojeve zraka u
kugli. Pri tom se neke molekule zraka ioniziraju, pa se opet stvaraju slobodni
elektroni. Tako nastaje vrlo vruća smjesa pozitivno i negativno nabijenih i neutral-
nih čestica, koje se zbog njihove visoke temperature (oko 2500 cC, a u samom
centru oko 5000 0c) mogu vidjeti kao 3 cm visok plamen što gori na vrhu igle.
Plamen stvara plazma (električno vodljivi plin visoke temperature), koja ima ulogu
membrane za proizvodnju zvuka. Kako se tinjava pražnjenja zovu i koronska
pražnjenja, to jei zvučnik dobio ime Corona-Plasma.
Zbog tonske modulacije visokofrekventnog generatora mijenja se razina njego-
va signala, odnosno i polje VF u kugli. To mijenja intenzitet izbijanja, odnosno
uzrokuje kolebanje temperature plazme (srednja vrijednost je oko l 500°C). Pri
višoj temperaturi plazma se rasteže, a pri nižoj se steže, proizvodeći istovremeno
promjene zračnog tlaka, pa se tako električni signal pretvara u zvuk. Zrak koji
proizvodi zvuk ima oko l cm 3 volumena, i masu otprilike 1,29 g, pa plazma zbog te
ekstremno male mase djeluje kao membrana bez tromosti, koja vjerno, bez kolori-
ranja, reproducira zvuk izvrsnog tranzijentnog odziva.
Zvučnik ima posebno paljenje, koje u trenutku ukopčavanja stvara visokoener-
getsku iskru u podnožju iglene elektrode (neki će se atomi tada ionizirati), pa se na
taj način pokreće stvaranje plazme. Tako nastala toplina brzo tjera plazmu na vrh
elektrode, gdje mirno gori kao plazma-plamen. .
IONSKI ZVUČNICI 99
Što je temperatura plazme viša, to će biti više oslobođenih iona, a time će i

zvučni tlak biti veći, pa se bez problema postiže zvučni tlak od 100 dB. Kako
plamen gori slobodno, na sve se strane emitira zvuk, kao iz točkastog izvora.
"Magnatov" visokotonski zvučnik (ima prijenosni
frekvencijski opseg od 5 do l OO kHz, koristi se u zvučnič-
kom sustavu Magnat MP-X-101 (u kojemu se uz sred-
njotonski upotrebljava i niskotonski zvučnik) 120 W na-
zivne snage i maksimalnog faktora harmoničkog izobli-
čenja 1% (slika 5.21).
Gornja granična frekvencija tih ionskih
zvučnika otprilike je na frekvenciji 100 kHz. Na tim
frekvencijama kolebanja temperature korona-izbijanja
slijede tako brzo da se više ne mogu točno prenijeti na
molekule zraka.
Što se želi niža d o n j a g r a n i č n a fr e k ven c i j a ,
to veća mora biti vanjska površina plazme. No velika
površina zbog kolebanja temperature i zračnih turbulen-
cija stvara nestabilnosti, a stvaraju se i znatne količine
otrovnog ozona.
Najveći su problemi tih zvučnika stvaranje ozona i
emitiranje smetnji. Pri radu svakog plazma-visokotonskog
zvučnika, koji djeluje uz ioniziranje zraka, nastaje i ultra-
ljubičasto svjetlo, koje s kisikom iz zraka p r o i z vod i
o z o n. Male količine tog plina su neugodne, a veće štete
zdravlju. Nažalost, stvaranje ozona ne može se spriječiti,
ali se ulaganjem još jedne dodatne metalne polukugle
(posebno legirane da služi kao katalizator) u mrežastu
kuglu stvara "vruća komora" za ozonsko razlaganje. No
pri dugotrajnoj upotrebi ipak se neznatno osjeća miris
ozona. E m i t i r a nj e s m e t nj i uklonjeno je dobrim Slika 5.21. Zvučnički
oklapanjem i specijalno izvedenim transformatorom. sustav "Magnat" MP-
Na primjeru "Magnatova" ionskog zvučnika uglav- -X-lOI.
nom su prikazani način rada i problemi koji prate te zvučnike. Drugi proizvođači
rade ih s nekim modifikacijama da bi postigli određena poboljšanja k~rakteristika i
dali svoj pečat proizvodu. Ipak, ukratko ćemo opisati još dva tipa ionskih zvučnika
radi određenih osebujnosti njihove izvedbe.
Švicarska fIrma za ·proizvodnju zvučnika IML proizvela je visokotonski ionski ·
zvučnik, model DVL Digiplasma. Taj zvučnik radi sa VF-signalom od 80 kRi, pri kojem
se proizvodi plazma uz vrlo visok napon od 6 kV. Osebujnost konstrukcije je u načinu na
koji je plamen električki pobuđivan, jer pojačivačka tehnika, koja plamenu šalje muzičke
signale, ima pu1snoširinsku modulaciju. Uz tonsku pobudu pojačala elektronika mijenja
odgovarajuće vrijeme uključenja i iskjučenja, pa u takvom ritmu i plamen dobiva
energiju, a tako mijenja i temperaturu i emitira zvuk (uz veliku korisnost).
Firma "Plasmatronics" iz Njemačke proizvela je prema projektu američkog
profesora dr. A. E. Hilla gotovo širokopojasni ionski zvučnik Plasmatronics-HiIl
(slika 5.22). Zvučnik ima veliku osjetljivost (0,42 W za 90 dB na 1 m), odličan
tranzijentni odziv, frekvenc1jski opseg 700 Hz do granica čujnosti (iznad 20 kHz), a
zvučnički sustav u koji je ugrađen (niskotonski zvučnik do 100 Hz, i srednjotonski
zvučnik od 100 Hz do 700 Hz) ima 200 W nazivne snage. Taj zvučnički sustav ima
još jednu posebnost - visoku cijenu od nekoliko desetaka tisuća DM za komplet
7*
100 ELEKTROSTATSKI . PIEZOELEKTRIČKI I IONSKI ZVUČNICI
(za par zvučničkih sustava s "Magnatovim" Corona-Plaz-

ma zvučnikom cijena je upola niža). Specijalnost tih zvučni
ka je i upotreba plemenitog plina helija, koji prolazi preko
elektroda između kojih gori plazma, što sprečava pojavu
ozona (ti zvučnici stvaraju više ozona jer volumen plazme
mora biti relativno velik da bi se proizveo zvuk do 700 Hz).
Helij se nakon svakih 300 sati rada mora nadomjestiti, a
nabavlja se u posebnim bocama.
Dakle, to je zvučnik s mnogo elektronike, vrlo složen,
visoke cijene, ali slušni su testovi zapravo superlativi o
posebnoj čistoći reprodukcije, bez koloriranja, i o perfek-
tnoj čujnosti svakoga tihog udisaja i svakog trzaja žice.
Ionski se zvučnici ne smiju zamijeniti pirotehničkim
zvučnicima ili zvučnicima s plamenom (eng\. Modulated
Combustion, Flame or Dragon Loudspeakers), koji rade na
dinamički pogon. Gorenje zapaljivog plina poslije prolaska
kroz električki kontrolirani modulator protjecanja može
povećati akustički izlaz za 10-20dB. Najveće takve jedini- Slika 5.22. Zvučnički
ce uz upotrebu trube mogu proizvesti akustičku snagu od 9 sustav"Plasmatronic
do 10 W, no nisu u komercijalnoj upotrebi (slika 5.23). Hill"
ŽiČANA MREŽA
ZA ZADRŽAVANJE
PLAMENA
Slika 5.23. "Zvučnik s plamenom"
Još jedna vrsta zvučnika može emitirati zvuk elektro-akustičkom pretvorbom, to

su tzv. e l e k t r o t e r m a l n i ' z v u č n i c i. Oni proizvode zvuk elektrotermalnim proce-
som kada plamen (uz dodatak soli zbog povećanja vodljivosti) može emitirati zvuk kao
odziv na električki tonski signal primijenjen na njega prikladno smještenim elektro-
dama. Zbog velikih problema za primjenu u praksi ovi zvučnici su za sada ostali
samo kao laboratorijski primjerci.
6. Ugradnja zvučnika
Dosadašnja su se razmatranja odnosila na zvučnik koji je djelovao sam ili

smješten na "beskonačnu ploču". Sada ćemo obraditi ugradnju zvučnika na ploče,
u kutije i sustave truba.
Osnovna svrha bilo kakve ugradnje zvučnika jest osiguranje dodatnoga akus tič
kog kruga, koji će poboljšati karakteristike zvučnika, da bi se postigla što veća
korisnost i najbolja moguća reprodukcija.
Kada se mehanički izvor snag~ poveže spojnim elementom, koji ostvaruje čvrsti i
kruti spoj s opterećenjem, nastaje vrlo efikasan prijenos energije. Titrajna zavojnica
zvučnika vezana je za okolni zračni medij preko membrane i elementa u koji je zvučnik
ugrađen. Ugradnjom zvučnika želi se poboljšati veza zvučnik - zračni medij da bi se
omogućilo membrani da pokrene veći volumen zraka. No taj što bolji prijenos snage
mora biti ostvaren uz minimum izobličenja da bi reprodukcija bila što vjernija originalu.
Iz teorije električnih krugova (a to analogno vrijedi i za mehaničke i akustičke
krugove) poznato je da će maksimum prijenosa snage nastati ako su prilagođene
(odnosno izjednačene) impedancije izvora i tereta. Ako postoji razlika u impedanci-
jama, nastaje gubitak snage, pa je potrebno izvesti prilagođenje. Spojni element,
koji veže mehanički energetski izvor sa zračnim opterećenjem, može se usporediti s
impedancijsko-prilagodnim transformatorom. U električnim analogijama zvučnika
on je predočen idealnim transformatorom između mehaničkoga i akus tičkog kruga.
Zračni medij je niskoimpedancijsko opterećenje (ima malu
akustičku impedanciju), on se lako pokreće, i već uz primjenu relativno malog tlaka
stvara se tok molekula (mjereno kao volumna brzina). Zvučnički mehanički
sustav je visokoimpedancijski izvor (ima veliku mehaničku impedanci-
ju) koji proizvodi relativno velike pogonske sile, no uz ograničene pomake (odnos-
no male brzine).
Da bi se emitirale velike količine akustičke energije u zrak, volumna brzina
molekula mora biti velika. Iznos energije prenesen na pokrenute molekule nekog
medija može se povećati na dva načina: ili većim pomakom molekula po titraju
(pomak je ograničen kvalitetom prijenosa), ili pomakom većeg broja molekula (što
je moguće izvesti odgovarajućim ugradnjama zvučnika).
Svaka ugradnja utjecat će na stražnji dio membrane, tako da će se pojavljivati
dodatna mehanička impecfancija. Iz analognoga mehaničko-akustičkog kruga vidi
se da se mehanička impedancija akustičkog opterećenja pojavljuje kao dodatni krug
koji mijenja karkteristike dinamičke impedancije. Impedancija akustičkog optereće
nja mijenja se ovisno o načinu ugradnje zvučnika, no na nju utječe i okolni prostor
u koji zvučnik emitira. U slučaju ugradnje na beskonačnu ploču impedancija
<ikustičkog opterećenja s prednje strane jednaka je onoj sa stražnje strane. U svim
ostalim slučajevima ugradnje zvučnika impedancija na stražnjoj strani mnogo je
veća od impedancije na prednjoj strani, tj. od impedancije isijavanja.
102 UGRADNJA ZVUČNIKA
Emitiranje niskih frekvencija ovisi isključivo o ugradnji u kutije i ploče

(zvučnici za srednje i. visoke frekvencije imaju zatvorene stražnje strane košara ili
zvučničkih kućišta) ,a za poboljšanje karakteristika emitiranja svih tonskih frekven-
cija upotrebljava se ugradnja u sustave truba.
6.1. Ravna ploča
Izvor zvuka, tzv. dubI, sastoji se od dva vrlo blizu smještena točkasta izvora, od
kojih jedan emitira izvan faze s drugim. Iz takvog izvora nema znatnijega emitira-
nog ukupnog zvuka zbog utjecaja jednog izvora na drugi, a da se poveća efikasnost,
između izvora je potrebno postaviti pregradu.
Zvučnik, neposredni emiter (s otvorima na košari), u slobodnom prostoru na
niskim frekvencijama djeluje kao "dubi", jer membrana ne odjeljuje dovoljno
prednju od stražnje strane. Kada se membrana kreće naprijed, ispred zvučnika
nastaje sabijanje zraka, a u isto vrijeme sa stražnje strane nastaje razrjeđenje. Ako je
zvučnik slobodan ili je smješten na malu ploču, zvučni će se tlak vrlo brzo preko
ruba izjednačiti (na niskim frekvencijama), jer struja zraka ide od većeg tlaka prema
razređenju na stražnjoj strani, što čini a k u s t i č k i k r a t k i s p o j (slika 6.1).
Slika 6.1. Akustički kratki spoj
Kod zvučnika s membranom emitiranje zvuka moguće je samo onda kada je

vanjska dužina puta između prednje i stražnje strane membrane duža od pola valne
dužine emitiranoga zvučnog vala. U protivnom nastaje interferentni minimum
(akustički kratki spoj), jer se valovi zbog protufaznosti poništavaju (slika 6.2). Na
frekvencijama manjim od "-/2 nastaje pad u izlazu 6 dB/okt.
Kada se zvučnik ugradi na ploču potrebnih dimenzija, sprečava se kratki spoj,
prednja (i stražnja) strana membrane radi na akustičko opterećenje, a poboljšava se
veza između membrane i okolnog medija. Taj put od "-/2 za frekvenciju 50 Hz bio bi
oko 3,5 m (što daje minimalnu površinu ploče od 12 m 2 ), pa općenito vrijedi: što je
površina ploče veća, to je niža frekvencija pri kojoj nastaje poništavanje.
Ako je zvučnik smješten nesimetrično na ploču, nastaju putovi raznih dužina
prema stražnjoj strani, pa se na taj način neutralizira pad u izlazu. No taj se
nesimetrični položaj zvučnika na ploči koristi samo onda kada je akustički put od
prednje prema stražnjoj strani slobodan (slika 6.3).
Ako je ploča toliko velika da su spriječena sva izjednačenja tlakova na svim
frekvencijama bitnim za prijenos, govorimo o beskonačnoj ploči. Uz takvu ploču
pad na niskim frekvencijama ne događa se prije rezonantne frekvencije zvučničkog
sustava, a izlaz uz smanjenje frekvencije pada sa 12 dB/okt. Zbog toga se, ako se želi
dobra reprodukcija basova, zvučnik mora smjestiti na beskonačnu ploču.
OTVORENE KUTIJE 103
dB
,.12
l i
·1J4
f
Slika 6.2. Minimalna veličina ploče zvučnika s prikazom po-

boljšanja reprodukcije basova
Najbolji način montaže zvučnika na ravnu ploču (ili na prednju stranu kutije)
jest onaj kada je gornji rub košare zvučnika u vanjskoj ravnini ploče. U slučaju
montiranja zvučnika na način prikazan na slici 6.1. ispred membrane se formira
zračni stup čija je visina jednaka debljini ploče. Taj zračni stup ima svoju prirodnu
rezonantnu frekvenciju, što je nepoželjno pri emitiranju (tako je uz debljinu ploče
24rT"nTr--r-r~Tn~
dB
12
30 100 1000
t(Hz)
Slika 6.3. Frekvencijske karakteristike zvučnika na okrugloj i kvadratnoj ploči
od 4 cm rezonantna frekvencija približno 970 Hz). Općenitim se pravilom može

smatrati da debljina ploče ne bi smjela biti veća od 1/10 promjera otvora (osim ako
otvor nije prema vanjskoj strani nakošen). Stoga se za emitiranje na srednjim, a
posebno na visokim frekvencijama zvučnici montiraju što bliže prednjoj ravnini
ploče (ili s vanjske strane, u posebna udubljenja).
6.2. Otvorene kutije

Ako se savinu strane ravne ploče, dobiju se otvorene kutije, u koje se često
ugrađuju zvučnici za pojedine primjene (naprimjer u radioprijemnicima) (slika 6.4).
U otvorenim kutijama (kako nema prigušenja) među suprotnim stijenama

nastaju rezonancije koje se emitiraju s reproduciranim zvukom. Prema određenim
dimenzijama uređaja u praksi te rezonancije nastaju pri približno 150- 300 Hz, pa u
[zA!??n
I. O.am .1
l
24~-r"nr----r-~~~~
dB ~~~~~~~~~~~
24
dB I
I: , ",-
"
12 i .H
"rl i
I 1 1.1
30 100 1000 30 100 1000
f(Hz) f(Hz)
Slika 6.4. Frekvencijske karakteristike zvučnika u otvorenim kutijama razli-

čitih veličina
tom području nastaju poremećaji zvučnog tlaka (odnosno pogoršava se reprodukci-

ja basova). Zbog tih efekata ne postiže se poboljšanje ako se ugrađuju zvučnici s
nižom rezonantnom frekvencijom , već se ona mora birati tako da bude viša od
frekvencije na kojoj se javlja najniža rezonancija kutije. To se može donekle
poboljšati regulacijama boje tona (za basove) u uređaju .
Stražnji otvor ima i drugih nedostataka jer zvučno polje zvučnika ovisi o
smještaju kutije u prostoriji. Zid može služiti kao reflektor na niskim frekvencijama,
što ovisi o materijalu zida i udaljenosti kutije, i interferirati sa zvukom s prednje
strane. Osim toga, prostor iza kutije i zida može tvoriti inertni element za rezonator
koji će proizvoditi zvučne efekte "tutnjave" u reprodukciji. To je u načelu nepoželj-
no, ali katkada prihvatljivo kao simuliranje izvedbe bogate basovima.
Svi navedeni utjecaji mogu se donekle ublažiti postavljanjem stražnje ploče.
Ako se na ploči naprave dobro odabrane rupe i prorezi, oni mogu služiti kao
akustički otpori stražnjem emitiranom zvuku i efikasno prigušivati kutiju (uz zračni
jastuk u tako zatvorenom prostoru). Poboljšanje na niskim frekvencijama može se
postići i izvođenjem tunela 1/2 iza membrane zvučnika i taj zvuk u fazi dovesti
naprijed, blizu membrane.
Povećanje dubine otvorene kutije povećava maksimume rezonantnog nadviše-
nja, što nepovoljno utječe na jednolikost frekvencijske karakteristike. Smanjenjem
dimenzija prednje strane otvorene kutije, rezonantna frekvencija sustava raste. U
frekvencijskom području gdje su dimenzije kutije velike u usporedbi s valnom
dužinom zvuka sustav djeluje kao jednostavan izvor.
Na kraju se može konstatirati da se ugradnja zvučnika u otvorene Kutije za
visokokvalitetne reprodukcije ne prakticira.
6.3. Zatvorene kutije

ledna od metoda da se spriječi poništenje prednjega i stražnjeg tlaka emitera
zvuka jest zatvaranje stražnje strane iza zvučničkog konusa. Zvučnik se ugrađuje u
ZATVORENE KUTIJE 105
potpuno zatvorenu kutiju, sa stijenkama od krutog materijala, koja ima samo otvor
za ugradnju zvučnika. Ipak, kutija ne smije imati svoju atmosferu (koja može upeti
membranu iz mirnog položaja), već se mora ostaviti vrlo mali otvor.
Uz te uvjete ugradnje zatvoreni volumen zraka djeluje kao elastični jastuk i
tvori silu krutosti na stražnjoj strani membrane, dodajući tako svoju reaktanciju
mehaničkom sustavu zvučnika.
Često se zatvorena kutija izjednačuje s beskonačnom pločom, jer se i njome
sprečava akustički kratki spoj. No ipak postoji velika razlika između njih. Zrak se u
zatvorenoj kutiji komprimira i ekspandira, ovisno o tome kako se giba membrana
(prema van ili unutra), što se ne događa kada je zvučnik na ploči. Promjenljivi tlak
zraka u kutiji ima efekt proširene odnosno stisnute opruge učvršćene na konus, pa
krutost opruge mijenja efektivnu rezonantnu frekvenciju zvučnika. Stupanj promje-
ne ovisi o volumenu zraka u kutiji.
Oblik kutUe
Prije analize rada zvučnika u zatvorenoj kutiji potrebno je riješiti pitanje oblika
kutije.
Razmatranje emitiranja zvučnika
ugrađenog u kutiju pokazuje da oblik
kutije znatno utječe na donji dio
ton-frekvencijskog područja. Na ni-
skim frekvencijama emitira se kuglasta
valna fronta kojoj (ako je velika po-
vršina prednje strane u odnosu prema
površini membrane) rubovi kutije
predstavljaju zapreku (slika 6.5). Zbog
toga se savija (efekt difrakcije) valna
fronta, no od tih rubova nastaje i se-
kundarna emisija, koja proizvodi in-
terferentna zračenja s neregularnosti-
ma u frekvencijskoj karakteristici. Ti
su efekti općenito ovisni o obliku i
dimenzijama kutije; najmanji su za Slika 6.5. Difrakcija i sekundarna l'misija u
kuglasti, a najveći za kubični oblik. toku emitiranja zvučnika ugrađenog u kutiju
Slika 6.6 prikazuje frekvencijske oštrih rubova
karakteristike najvažnijih oblika, i to:
(kubične) kutije jednakih stranica i
zvučnikom u sredini prednje strane (slika 6.6a, s oštrim bridovima i ukošenom
prednjom stranom) i kutije u obliku pravokutnog paralelopipeda sa zvučnikom
nesimetrično smještenim na prednjoj strani (slika 6.6b s oštrim bridovima i ukoše-
nom prednjom stranom).
Štetni efekti difrakcije mogu se smanjiti zaobljenjem oštrih rubova na prednjoj
strani kutije, na koju je zvučnik nesimetrično smješten. U tom su slučaju udaljenosti
od zvučnika do rubova različite, pa nastaju nejednaki fazni odnosi između primar-
nih valova i valova sekundarne emisije, čime se smanjuje njihov efekt.
Postoje stanovita ograničenja s obzirom na oblik kutije. To su potrebni estetski
oblik (jer je kutija dio namještaja), ekonomičnost proizvodnje, funkcionalnost itd.,
pa je usvojena kutija oblika pravokutnog paralelopipeda s nesimetrično smještenim
zvučnikom na prednjoj strani.
@ ~
al d:f--ttIm~f/t\tj d:t--tltfm~-'j-jj
100 1000 f(Hz) 100 1000 f(Hz)
rD ~
b
)
d~f-,tttml~t] ~;F-f-tjitl-t-~
100 1000 f(Hz) 100 500 1000 4000
t(Hz)
Slika 6.6. Frekvencijske karakteristike zvučnika u: a) kubičnim, b) paralelopipednim kutijama

upotrijebljenih u analizi rada dinamičkog zvučnika u zatvorenoj kutiji (uz popis
simbola u poglavlju 3.1).
ak' bk' Ck vanjske mjere kutije (a širina, b dubina, c visina) (m)
a ku ' bku , c ku - unutarnje mjere kutije (m)
C AB akustička elastičnost zračnog jastuka u kutiji (m 5 JN)
CAM akustička elastičnost mehaničkog sustava (m 5 JN) (CAM = CMMS2 )
C EMz električni kapacitet transformiranih masa mehaničko-akustičkog
sustava zvučnika u zatvorenoj kutiji (F)
mehanička elastičnost zračnog jastuka u kutiji (mIN) (CMAB =CAB/S 2)
rezonantna frekvencija zatvorenog volumena zraka u kutiji (ili
prostoriji) (Hz)
rezonantna frekvencija zvučnika u zatvorenoj kutiji (Hz)
donja granična frekvencija zvučnika u kutiji, na kojoj se zvučni tlak
smanji za 3 dB (Hz)
električni induktivitet transformiranih mehaničkih elastičnosti me-
haničko-akilstičkog sustava zvučnika u zatvorenoj kutiji (H)
akustička masa mehaničkog sustava (kg/m4) (MAM= MMMiS2)
akus tička masa isijavanja s prednje stane membrane (kg/m4)
akustička masa isijavanja sa stražnje strane membrane (kg/m4)
električni faktor dobrote u rezonanciji zvučnika u zatvorenoj kutiji
mehanički faktor dobrote u rezonanciji zvučnika u zatvorenoj kutiji
ukupni faktor dobrote u rezonanciji zvučnika u zatvorenoj kutiji
akustički otpor mehaničkog sustava (Ns/m 5 ) (RAM=RMM/ S2)
akustički otpor isijavanja s prednje strane membrane (Ns/m 5 )
akustički otpor isijavanja sa stražnje strane membrane (Ns/m 5 )
električki otpor transformiranog recipročnog mehaničkog otpora
mehaničko-akustičkog sustava zvučnika u zatvorenoj kutiji (O)
neto volumen kutije (m 3 )
ZATVORENE Kl: TIJE 107
V. k ekvivalentni volumen zvučnika (m 3 )

(XB odnos elastičnosti zvučnika u zatvorenoj (ili bas-refleksnoj) kutiji
(:X B= CAM/C AB )
COZ - kružna frekvencija na rezonanciji zvučnika u zatvorenoj kutiji (Hz)
Analogni krug zatvorene kutije

Slika 6.7. prikazuje akustički analogni krug zvučnika u zatvorenoj kutiji
(direktne analogije).
s--- +---+-
E·B·I
RE_~_.S________________~lICAB
L -_ _
Slika 6.7. Akustički analogni krug zvučnika u zatvorenoj kutiji
Uz popis simbola potrebno je pojasniti još neke parametre:

- RAp' MAP označavaju akustički otpor i masu isijavanja s prednje strane
membrane (obje veličine ovise o frekvenciji, veličini kutije i
smještaju zvučnika na prednjoj ploči). Za stapni rad (uz 2 n r < A
odnosno kr < 1) su te vrijednosti za velike kutije (otprilike veće
od 20 l) približno jednake kao za zvučnik na beskonačnoj ploči, a
za male kutije kao za zvučnik na kraju duge cijevi.
MAs = K . po/n· rakustička je masa zračnog opterećenja sa stražnje strane
membrane u zatvorenoj kutiji.
K je konstanta koja ovisi o odnosu efektivne površine membrane
zvučnika i površine prednje strane kutije (S/ak Ck) u koju je
ugrađen zvučnik. K se može izračunati prema tablici:
K 0,85 0,82 0,8 0,73 0,65 0,58 0,46 0,38 0,3

s 0,01 0,04 0,1 0,2 0,3 0,4 0,6 0,8
akc k
RAs je akustički
otpor gubitaka u kutiji uzrokovan unutrašnjom apsorpci-
jom energije.
C AB = VB/PO· c 2 je akustička elastičnost odnosno recipročna krutost zračnog
jastuka u kutiji.
VB je neto-unutrašnji volumen kutije, bez volumena ugrađenog
zvučnika, pregrada, apsorpcijskih materijala na stijenkama kutije
i drugoga.
Slika 6.8. prikazuje pojednostavnjeni analogni krug sa slike 6.7 (zbog male
korisnosti tih kutija zanemaren je i RAP).
108 UGRADNJA 7.VUČ~IKA
Slika 6.8. PojednostaYnjeni analogni krug zyučnika u zatvorenoj kutiji
C Auk = CAMCAB/(CAM + C AB ), (6.1)

M Auk = M AM + M Ap + M As '
R Auk = RAMA + RAs + B212/ R Ez · S2, RAMA = RAM + RAp'
C EMz = M Auk · S2/ B212, L EMz = C Auk · B 212/ S 2, R EMz = B2J2/(RAM + R As )S2,
\jw;=CAukMAuk =CEMzLEMz rezonantna frekvencija zvučnika u zatvorenoj ku-
tiji
QMSz = wzC EMz ' R EMz mehanički Q,
QESz = WzC EMz . REZ električki Q,
QTSz= QESz . QMS)(QESz+ QMSJ ukupni Q zvučnika u zatvorenoj kutiji, uz
naponski izvor, tj. Ru = O.
Rezonantna .freki;encija, ekvivalentni volumen i Q sustava

Volumen kutije ovisi (iako ne kritično) o karakteristikama niskotonskog
zvučnika koji se u nju ugrađuje. Zatvoreni volumen zraka u kutiji otežava slobodno
titranje membrane, pa nastaje efekt kao pri krućem ovješenju. To ne smanjuje samo
korisnost zvučnika već pomiče i njegovu rezonantnu frekvenciju prema frekvencija-
ma višim od one koju ima neugrađen . Osim toga, smanjuje se i faktor Q na
rezonantnoj frekvenciji, o kojemu ovisi emitirani zvučni tlak i prijenos tranzijenata
na niskim frekvencijama (slika 6.9).
ZVUČNIK
A U SLOBqD~OM PROS!ORU (NEUGRAĐEN)
,I I/''\l-T
Ti I: Ir
\ VEČ9J
/
I
/t~
l/
U.
'-p
/ ,' ' ~ I
ZATVORENOJ KUTIJI
I, -I, - -
I :~f#U ~ANJO]tAlYORENOJ
I
KUTIJI
","", ' ;' , I, : : ~,

.t"~..
~
----" I' :-
20
Slika 6.9. Impedancijske krivulje zvučnika ugrađenog u za-

tvorenu kutiju i neugradenog zvučnika
Rezonantna frekvencija zvučnika u zatvorenoj kutiji (prema ekvivalentnoj shemi

na slici 6.7) jest:
ZATVORENE KlJTIJE 109
(6.2)
Efekt smanjenja elastičnosti (zbog C AB ) povećat će rezonantnu frekvenciju ugrađe
nog zvučnika.
Ako je površina membrane zvučnika (S) manja od trećine površine prednje
ploče kutije (akck) na koju se ugrađuje (što je obično i slučaj), odnos rezonantnih
frekvencija iznosi približno:
uz rezonanciju zvučnika na beskonačnoj ploči (fs):
fz/±:=
/""CAM
1},13(1 +-)= 1+-' = 1
\j CAll
J-- J---+ -:.'--- =~
CAM
CAll
CM
eMAil
(6.3)
uz rezonanciju neugrađenog zvučnika (fo) (zbog razlike u akustičkim impe-

dancijama):
--,-----
.~=Jo
fo '
87 (l + CA_~) =093 F+-;: -
CAll' II
(6.4)
Naprimjer: neka je fo = 20 Hz zvučnika koji se ugrađuje u malu zatvorenu kutiju s

= 8.
(Z1l Rezonantna frekvencija ugrađenog zvučnika povećat će se na
f/-(,·l·O.9l=5nHI (Ul sliku n. IO).
5
/
4
OTSZ Iz
/
V
OTS lo 3
lo-'
2
..... V
0,1 10
rl B= C.AM /C.AB
Slika 6.10. Povišenje rezonantne frekvencije zmčnika u zah'orcnoj kutiji u

ovisnosti o odnosu CAM/C AB
Elastičnost zračnog jastuka ne ovisi samo o volumenu kutije već i o efektivnoj
površini membrane zvučnika jer je:
e MAB = CAll/SZ = V B/POC Z , SZ (6.5)

U karakteristikama zvučnika često se daje podatak o ekvivalentnom volumenu,
kako se naziva volumen zraka u zatvorenoj kutiji, koji svojim elastičnim djelova-
njem odgovara mehaničkoj elastičnosti zvučnika, odnosno V ek = Poc z . C MM · Sz.
Pomoću podataka o ekvivalentnom volumenu i neto-volumenu kutije može se
jednostavno (kao i s elastičnostima) izračunati povišenje osnovne rezonantne frek-
vencije zvučnika u zatvorenoj kutiji:
fjfo = 0,93 J ~c:1+ (6.6)

dB I---+_-+--I-""........."..~_ _ _+-__--I
- 12~~~+---~-+--+------+----~
1,4 4 8
t/to
Slika 6.11. Frekvencijske karakteristike zvučnika
za niske frekvencije u zatvorenoj kutiji u ovisnosti o
Q-sustava
Svojstva zvučničkih kutija mogu se ugoditi pomoću prijenosnih funkcija elek-

tričnih visokopropusnih filtara (prema Small-Thieleu). Na slici 6.1l. vide se tipične
prijenosne funkcije zatvorene zvučničke kutije, na kojima je prikazan zvučni tlak
kao funkcija normirane frekvencije f/fo, uz faktor dobrote zvučnika kao parametra.
Vidi se da QTSz = 0,5 omogućuje kritičko prigušenje i najbolji tranzijentni odziv, ali
ne daje ravnu frekvencijsku karakteristiku do frekvencije f 3 . Naprotiv, uz
QTSz = 0,71 postiže se Butterworthova karakteristika filtra drugog reda, koja daje
najpovoljniji f 3 . Za ravni odziv QTSz mora biti oko l (unatoč nadvišenju), pa je u
konstrukciji potreban kompromis između tranzijentnog odziva i korisnosti.
Faktor koji određuje tranzijentni odziv i karakteristike emitiranja zvučnika na
niskim frekvencijama jest iznos prigušenja. Pritom je naročito važan unutarnji
otpor izvora (pojačala), a najvažniji je faktor Bl. Velika vrijednost zračne krutosti u
manjim zatvorenim kutijama ne djeluje najznačajnije na zvučničko prigušenje; ono
je funkcija otpora u samom zvučniku.
S obzirom na elastičnost kutije pri titranju membrana, elastičnost je inverzno
razmjerna kvadratu površine konusa, pa uz određenu rezonantnu frekvenciju već i
zvučnici zahtijevaju veće kutije. Osim toga, efekt akustičke elastičnosti
neke kutije, s obzirom na cijeli sustav, ovisi o vrijednosti mehaničke elastičnosti
zvučnika, pa i z v u č n i c i s n i ž o m r e z o n a n t n o m fr e k ven c i j o m z a h t i -
jevaju veće kutije.
U malim zvučničkim kutijama povećana krutost titrajnog sustava smanjit će
pomake konusa, uz istu pobudnu snagu na titrajnoj zavojnici. Drugim riječima,
treba više snage da bi se proizvela ista razina zvučnog tlaka, tj. ugradnjom u takve
kutije smanjuje se korisnost. Stoga se zvučnici u kutijama s vrlo malim volumenom
m o g u j a č e o p t e r e t i t i, ali se slabo emitiraju basovi. Naprimjer, ako je nazivna
snaga 35-litarske kutije 40 W, neugrađeni zvučnik bez uništenja može podnijeti
samo lOW.
Ako je promjena volumena malih kutija zbog velikog hoda membrane (kod
većih snaga na niskim frekvencijama) znatna (veća od 5%), povećavaju se harmo-
nička i intermodulacijska izobličenja.
ZATVORENE K CTlJE III
Zvučnik u zatvorenoj kutiji ima dva potencijalna nelinearna elementa (prema

ekvivalentnoj shemi na slici 6.7): elastičnost ovješenja zvučničke membrane i
elastičnost s obzirom na zatvoreni volumen zraka u kutiji.
Nelinearnost ovješenja membrane (donjega i gornjeg centratora,
CMM ), s obzirom na karakteristiku sila - pomak, pri velikim pomacima membrane
uzrokuje deformaciju pobudnog signala. Kao rezultat nelinearnog ovješenja zvučni
ka nastaju neparni harmonici, a prevladava treći harmonik. Kako je amplituda
membrane zvučnika direktnog emitera u području kr < l inverzno razmjerna kvad-
ratu fekvencije, najveća će izobličenja nastati na niskim frekvencijama.
Nelinearnost zračnog jastuka u kutiji (CMAB ) također je uzrok
deformaciji pobudnog signala uz povećane pomake membrane (uz prevladavajući
drugi harmonik). Ipak, zračno ovješenje ima veći linearitet od mehaničkoga, pa je
bolje načiniti zatvorene kutije u kojima je utjecaj elastičnosti zračnog jastuka veći.
Zvučnici s akustičkim ovješenjem

U zvučnika s akustičkim ovješenjem (engl. air suspension loudspeakers) sila na
stražnjoj strani membrane ugođena je praktički samo elastičnošću zračnog jastuka u
zatvorenoj kutiji, koja tako ugađa i rezonantnu frekvenciju zvučnika. Za takve
izvedbe u vrlo malim kutijama često su načinjeni i specijalni zvučnici. Zbog velike
krutosti zračnog jastuka i njegova povratnog djelovanja na membranu, a da ne bi
nastale deformacije, konus takvih zvučnika mora biti naročito krut. Pritom nema
većih problema jer se u male kutije uglavnom ugrađuju i mali zvučnici. Osim toga,
da bi se postigla što niža rezonantna frekvencija, ti se zvučnici izrađuju s većom
masom membrane. A kako se i ovješenja izvode s velikom elastičnošću, takvi se
zvučnici mogu upotrebljavati samo u pogonskim uvjetima akustičkog ovješenja
(slika 6.12).
No takva izvedba ima i
s voj e p r o b l e m e. Iz izraza za har-
monička izobličenja, nastala zbog 12
ovjesnih elemenata membrane zvučni- (N/~:
ka u zatvorenoj kutiji
8
~
vidi se da se CMM mora načiniti relativ-
no vrlo velikim da bi se prevladao
utjecaj CMAB • Uz veliku elastičnost do-
njega i gornjeg centra tora ovješenje će
biti vrlo labavo, a titrajna se zavojnica
može vrlo lako decentrirati u zračnom
o "
. . . r--.-_.
10 20 30 40
rasporu. Drugim riječima, praktično v(I)
razmatranje zahtjeva stabilnosti ko- Slika 6.12. Povećanje krutosti sa smanjenjem
nusne membrane i titraj ne zavojnice volumena zatvorenih kutija
pokazuje da se elastičnost ovješenja
zvučnika ne može jednostavno načiniti dovoljno velikom prema elastičnosti zračnog
jastuka a da pritom izobličenje (s obzirom na ovješenje) bude zanemarivo. Zbog
toga se moraju primijeniti sve mjere da se postigne što veća linearnost ovješenja u
samom zvučniku (posebno izborom gornjeg centratora).
Pozi ti vni efek ti ak us tičkog ovješenj a očituju se na većim razinama
zvučnog tlaka (odnosno uz veće pomake membrana). No u slučaju malih i srednjih
112 UGRADI>JA zvečNIKA
razina (i pomaka) oni mogu voditi povećanim izobličenjima . Kako je zvučnik

zračno nepropusno ugraden u zatvorenu kutiju, uz kretanje membrane unutra
proizvodi se tlak (naročito u malim kutijama) koji nastoji pokrenuti gornji centra-
tor u suprotnom pravcu, tj . prema van. Ako je mehanička impedancija gornjeg
centratora malena (a njegova površina relativno velika), taj suprotni pomak može
biti znatan, što vodi velikom povećanju nelinearnih izobličenja. Taj j e efe k t n a
malim i srednjim razinama veći jer uz velike pomake na većim razinama
membrana povuče gornji centrator, smanjujući tako to djelovanje. Tome su izlože-
niji lošiji gornji centratori nego oni od boljeg materijala i s većom linearnošću.
Taj efekt pojavljuje se i pri reprodukciji iz bas-refleksnih kutija, gdje je na
rezonantnoj frekvenciji otvora zvučni tlak koji djeluje na membranu i gornji
centra tor veći nego u zatvorenim kutijama. Jedini način da se smanji taj efekt jest
povećanje mehaničke impedancije (i smanjenje površine) gornjeg centratora zvučnika.
Rezonanc(je zatvorene kutije

U zatvorenoj kutiji s ugrađenim zvučnikom nastaju dvijevrste rezonancija -
osnovna rezonancija i slučajne rezonancije u unutrašnjosti kutije.
Osnovna rezonanci-
ja određuje se elastičnošću u kutiji, zajedno s elastičnošću i drugim karakteristikama
zvučnika. Rezonancije u unutrašnjosti zatvorene kutije nastaju na frekvencijama na
kojima se valna duljina može usporediti s unutarnjim dimenzijama kutije.
Zvučni se val sa stražnje strane membrane reflektira o zidove kutije i tako dugo
odbija u unutrašnjosti dok se energija vala ne disipira i val ne nestane. Vrijeme
potrebno za nestanak vala ovisi o apsorpcijskim uvjetima reflektirajućih zidova, pri
čemu kruti zidovi naprimjer od drva apsorbiraju malo energije i veoma su refleksiv-
ni. Tako stvoreni zvučni valovi unutar kutije zovu se stojni valovi, a ako im je valna
duljina usporediva s dimenzijama kutije, nastaju rezonancije. Prema tome, proble-
matika zatvorenih kutija jednaka je problematici zatvorenih prostorija.
Postojanje rezonantnih frekvencija u kutiji stvara promjenljivu akustičku impe-
danciju, odnosno velike opteretne reaktancije na stražnjoj strani membrane zvučni
ka. Posljedice toga su nepravilnosti u frekvencijskoj karakteristici zvučnika. Svaka
rezonantna pojava (pa i ta) dodaje svoju energiju s vlastitom frekvencijom ukupnoj
emitiranoj zvu9noj energiji. Na taj način te rezonantne pojave u kutiji mogu znatno
mijenjati kvalitetu reprodukcije zvučnika (čuje se zvuk poput šuplje tutnjave).
U unutrašnjosti zatvorene kutije (prema slici 6.7) mogu nastati tri grupe
rezonantnih frekvencija zatvorenog volumena zraka. Frekvencije tih rezonancija
ovise o razmacima paralelnih ploha u kutiji, i mogu se izraziti prema osnovnoj
Reyleighovoj jednadžbi:
J
2 2 2
frk -:.
- ~ ~ ~
2 + 2 + 2 (6.8)
2 aku b ku Cku
gdje je:
nl' n 2 , n3 odnosni niz modova (pozitivni cijeli brojevi ili nula).
Kubična kutija proizvodila bi isti spektar rezonantnih frekvencija u sve tri osi,
pa je mnogo bolji oblik pravokutnog paralelopipeda.
P r v i o s n o v n i m o d t i t r a nj a (najniža rezonantna frekvencija) u kutiji
nastaje kada se polovina valne duljine emitiranog zvuka izjednači s najvećom
dimenzijom (obično visinom) kutije, tj. kada je cku = A/2. Naprimjer: ako je
cku = 0,85 m, tada je nl = 0, n 2 = 0, n3 = 1, a frekvencija frk = 200 Hz.
Prigušni materijali u kutiji

Smanjenje efekta na rezonantnim frekvencijama postiže se dodavanjem apsor-
pcijskih materijala u unutrašnjost kutije. Potrebno akus tičko otporno prigušenje
postiže se prisilnim prolazom zvučnog vala (sa stražnje strane membrane) kroz pore
prigušnog materijala. Tako se dio zvučne energije pretvara u toplinu i na taj način
prigušuje titranje.
Smanjenje velikih opteretnih reaktancija na prvom osnovnom modu titranja
može se izvesti tako da se na unutarnje stijenke kutije stavi s loj a p s o r p c ij s k o g
m a t e r ij a l a. Sloj mora imati veliku apsorpciju na frekvenciji tog moda i na svim
višim frekvencijama. U kutijama normalnih dimenzija, debljina sloja od vezane
mineralne vune, vunenog pusta, staklenih vlakana ili celulozne pjene (od drvenih
vlakana) iznosi otprilike 2,5 cm. Za manje kutije (gdje je cku < 0,45 m) dovoljno je i
pola te debljine sloja.
Zvučnici se akustički prigušuju često i tako da se
akustičkim apsorpcijskim materijalima i s p u n i ci-
jela unutrašnjost kutije. Prigušenje zvučnih
valova djelotvornije je ondje gdje je brzina kretanja
čestica zraka velika, a to je trbuh titraj ne brzine.
Različite rezonantne frekvencije kutije imaju različi
te valne duljine, pa se trbuh titrajne brzine može
naći na različitim mjestima u kutiji, a na stijenkama
se nalaze čvorovi. Apsorpcijskim je materijalima
potrebno rahlo, a ne nabijeno ispuniti unutrašnjost
kutije. Previše nabijena kutija daje zvuk siromašan
basovima, a ako basovi zvuče kao udarci, znači da je
stavljeno premalo materijala za ispunu (slika 6.13).
Kada je kutija potpuno ispunjena apsorpcij-
skim materijalima, mijenja se stanje u njezinoj unut-
rašnjosti. Kompresija plina u zvučnom valu u nor-
malnim je okolnostima a d i j a b a t s k a , odnosno
širenje zvuka je adijabatski proces. To znači da se Slika 6.13. Jako ispunjena
zatvorena kutija
toplina, koja nastaje za vrijeme zgušćivanja (kom-
presije) zraka zbog brzine procesa ne može odvesti.
Ako se zračni prostor u kutiji potpuno ispuni mekanim i laganim materijalima, npr.
staklenom vunom ili celuloznom pjenom, kompresija postaje i z o t e r m i č k a. Pri
izotermičkom procesu Gednaka temperatura) promjene stanja plina toplina se
odvodi prigušnim materijalom. To smanjuje brzinu zvuka u kutiji od c=343m/s na
oko c = 290 m/s, što smanjuje i reaktanciju na niskim frekvencijama.
Relacija za brzinu zvuka jest:
c=
gdje je:
JY-P
__0
p
(6.9)
y odnos specifične topline zraka uz konstantan tlak prema onoj uz konstantan

volumen (za zrak pri adijabatskom stanju je Y= 1,4, a taj se iznos u slučaju
izotermičkog stanja smanjuje na y = l),
Po je atmosferski tlak (koji je uvijek jednak jer kutija ne smije imati svoju
atmosferu),
p je gustoća plina.
Smanjenje brzine zvuka u kutiji zapravo znači da je zvuku potrebno više

vremena da stigne od jedne stijenke do druge, a to djeluje kao da se povećao njezin
volumen. Dakle, ne samo da se unutarnji volumen zatvorene kutije dodavanjem
apsorpcijskog materijala nije smanjio, nego se prividno (sa stajališta elastične sile)
još i povećao, tj. smanjila se krutost, a povećala elastičnost zračnog jastuka.
(6.10)
Ako je ispuna potpuna (tj. ako je

kutija čvrsto nabijena), efektivni volu-
men kutije može se povećati i do 40%,
320~~~~~~~~r-+-+-~-+1 što smanjuje rezonantnu frekvenciju
vB(J) sustava za 10-15%. U praksi se kuti-
ja najčešće ispunjava rahlo, pa se kao
vrijednost za proračune obično uzima
povećanje od 20% do 25%.
Otpor trenja u unutrašnjosti pot-
puno ispunjene kutije (predočen akus-
tičkim otporom RAS) povećava prigu-
šenje, pa je faktor Q ugrađenog zvuč
nika manji, a time je manja i korisnost.
20 Korisnost zatvorenih kutija vrlo je ma-
lena. Slika 6.14 prikazuje dijagram II u
ovisnosti o volumenu kutije i donje
granične frekvencije f3 (-3 dB).
10 20 30 40 60 80 100 Nelinearnost zračnog jastuka u
f3( Hz) zatvorenoj kutiji s izotermičkim sta-
Slika 6.14. Korisnost zatvorene kutije u ovis- njem manja je (odnosno manje je har-
nosti o volumenu i donjoj graničnoj frekvenciji moničko izobličenje) od onoga u kuti-
(-3 dB) jama s adijabatskim stanjem.
Izvedba kutije
Posebna pozornost mora se obratiti izvedbi kutije jer zvučnik često proizvodi
neželjena titranja njezinih stijenki. Materijal (obično drvo) od kojega je kutija
načinjena ima i masu i elastičnost, pa može titrati i rezonirati na više frekvencija.
Naime, poznato je da svaka površina pobuđena na savijajuća titranja ima niz
rezonantnih frekvencija. Stijenke kutije ponašat će se pritom kao emitirajuće
membrane, a i modificirati akustičko opterećenje na membrani. Oba navedena
efekta proizvode neželjena koloriranja u reprodukciji zvučnika, pa se kutija mora
načiniti od što gušćega i debljeg materijala, s velikim unutarnjim gušenjem. Osim
toga, stijenke kutije moraju se ukrutiti poprečnim učvršćenjima, što ovisi o njihovim
površinama (to će smanjivati neto-volumen kutije, slika 6.15).
Kutija mora biti nepropusna za zrak jer će se u protivnome to nepovoljno
odraziti na emitiranje basova. Svi spojevi stranica moraju biti dobro učvršćeni
vijcima i ljepilom zabrtvljeni na svim pukotinama i prorezima. Posebna pažnja
mora se pridati ulazu kabela i ugradnji zvučnika. Ako se neka ploča može izvaditi,
potrebna je pažljiva izvedba s plastičnim trakama između ploča i kutije da bi dosjed
bio što bolji.
I
I
I
I
I
I
I I
v-! '-
,
I
I
, I
, I
'--J
Slika 6.15. Jedan primjer uč

vršćenja većih površina zvuč
ničkih kutija
Akustička svojstva prostorije određena su dimenzijama, oblikom i apsorpcij-

skim svojstvima površina (zidova, namještaja itd).,; Ta svojstva određuju vrijeme
odjeka i donju graničnu frekvenciju pri prijenosu. Sto su dimenzije prostorije veće,
to se u njoj s manje smetnji šire niže frekvencije. Drugim riječima, to znači da nema
svrhe stavljati veliku kutiju (s naprimjer fz = 25 Hz) u malu prostoriju. I obratno, male
kutije ne mogu iskoristiti akustičke kvalitete velike prostorije (uz poglavlje 8).
Preporučuju se sljedeći približni odnosi:
Sustav u zatvorenoj kutiji Optimalna veličina

neto-volumen nazivna i donja granična stambeb.og prostora
kutije muzička snaga frekvencija površina poda volumen, uz
(I) (w) (Hz) visinu 2,5- 3 m
(m 2 ) (m 3 )
5 25/40 50 10- 20 45
10 40/60 40 10- 30 60
15 50/80 35 10- 30 60
20 60/100 30 15-40 80
25 80/120 25 20- 60 120
30 100/150 25 20-70 130
45 120/200 20 25-100 180
Iz dosadašnjih razmatranja jasno je da nema ogramcenja u konstrukciji za-

tvorenih kutija jer nema ni kritičnog volumena za neku zvučničku jedinicu. Zatvo-
rene kutije izvode se kompromisno, između prihvatljive veličine kutije, dobrog
emitiranja basova i malih izobličenja. Povoljni kompromis bit će onaj kad je
rezonantna frekvencija ugrađenog zvučnika niža od 50-60 Hz, a Q-faktor između
0,7 i l.
Nije svejedno kakav je odnos stranica (visina, širina i dubina) zatvorene kutije
određenog volumena. Najčešće se upotrebljava odnos 2: j2: l ili 10: 7: 5, pri kojem
je zračni jastuk u kutiji povoljno dimenzioniran.
S*
Konstrukcija zatvorene kutije

Pri konstrukciji zatvorenih kutija općenito postoje dva zahtjeva: za određenu
zvučničku jedinicu naći odgovarajuću kutiju, ili za neke određene karakteristike
kutije naći odgovarajući niskotonski zvučnik.
Da bi se mogla konstruirati kutija, potrebno je poznavati osnovna svojstva
zvučnika koji će se u nju ugraditi. Ona su poznata ili iz podataka izvođača ili se
moraju izmjeriti (opis mjerenja u 9. poglavlju).
Proračun počinje pretpostavkom prazne zatvorene kutije, pa se kasnije iz
izračunatih podataka zaključuje kakvo će prigušenje biti potrebno. Faktor dobrote
zvučnika u tim kutijama općenito je veći od faktora Q samog zvučnika, a ugrad-
njom se svodi na željenu mjeru. No prigušenje često može biti potrebno i u slučaju
previsokoga QTSz ili QTS·
Osnovne relacije za proračun zatvorene kutije jesu
~~ r;:;-:1+1 ~ QTSz
'" VI tLB I l
I'"V
CAM -_ Vek
rv _
IJ..B - (6.11)
fo QTS' C AB VB
Navest ćemo jedan primjer. Za niskotonski zvučnik karakteristika fo = 25 Hz,
QTS = 0,28, Vek = 140 l, polumjera membrane r = 11 cm treba naći VB i fz zatvorene
kutije uz pretposta vljeni QTSz = 0,8.
li B= QQ~Z-1=7, VB= Vek =201, fz~foJliB+1~70Hz.

TS liB
Ako bismo smanjili kutiju na 151, bit će: li B=9,3 , QTSz=0,9, fz=80Hz. Kako je
QTSz tada prevelik, može se smanjiti dodavanjem prigušnog materijala u kutiju.
Često je QTS zvučnika prevelik (npr. 0,7). Takvi su zvučnici neprikladni za
zatvorene kutije, no akustičkim prigušenjem može im se smanjiti faktor dobrote
(stavljanjem prigušnog materijala, staklene vune ili pusta preko košare zvučnika).
Zvučničke kutije znatno utječu na zvučnu sliku pri reprodukciji, a posebno je
jak utjecaj prigušnog materijala u kutiji (koji ovisi o upotrijebljenome materijalu i
stupnju ispune). Stoga se ne može unaprijed reći da li će reprodukcija biti dopadljiva
izvođaču jer je izvedba ugradnje zvučnika kompromisna.
6.4. Bas-refleksne kutije

Pri ugradnji zvučnika u bas-refleksnu kutiju zvučni valovi sa stražnje strane
membrane nisu prigušeni, već su dovedeni na prednju stranu i iskorišteni za
poboljšanje reprodukcije na niskim frekvencijama. To je postignuto dodavanjem
jednostavnoga akustičkog kruga zatvorenoj kutiji, što rezultira još jednim stupnjem
slobode za ekvivalentni krug zvučnika u kutiji. Karakteristika takve ugradnje
zvučnika pokazuje efekt pojasnog filtra s ravnim odzivom do frekvencije malo niže
od one koju zvučnik može reproducirati.
Bas-refleksna kutija uvedena je oko 1930. g. i uskoro je postala gotovo
najpopularniji tip kutije za povećanje reprodukcije basova. Osnovna konstrukcija
sastoji se od kutije nepropusne za zrak, na čijoj je prednjoj strani zvučnik i otvor, pa
bas-refleksna kutija sadrži dva rezonantna kruga: mehanički krug zvučnika i
akustički krug kutije s otvorom (slika 6.16).
Zvučnik je mehanički rezonantni sustav koji svojim titrajnim elementima odgo-
vara masi ovješenoj o oprugu.
BAS-REFLEKSNE KUTIJE 117
S- ---t--+-
So b
a) k
• MEHANiČKI DIO ZVUČNIKA EMISIJA OTVORA OTVOR
ELEKTRIC.
'tA- RAM
B'I'
EBI
e) ~--------------------------------------~~--------------~Vc
Slika 6.16. Mehanički i električni prikaz bas-refleksnog sustava
Akustički rezonantni sustav tvori zatvoreni volumen zraka u kojemu akustički

kapacitet na nekoj frekvenciji rezonira s masom zraka u otvoru, pa je kutija
bas-refleksa zapravo Helmholtzov rezonator. Unutarnja elastičnost zraka mijenja se
proporcionalno sa zračnim volumenom, a inercija otvora mijenja se obrnuto
proporcionalno s veličinom otvora. Zrak u kutiji djeluje kao opruga (elastičnost), a
masa zraka u otvoru kao spojena masa (slika 6.16b). Otvor se u svom djelovanju
akustički zatvara na višim frekvencijama, pa je upotreba bas-refleksne kutije
ograničena samo na niske frekvencije (a i teorijska razmatranja odnose se na stapni
rad membrane).

upotrijebljenih u analizi rada dinamičkog zvučnika u bas-refleksnoj kutiji (uz popise
simbola u poglavlju 3.1 i 6.3)
- akustička elastičnost zračnog jastuka u kutiji (m s/N) (C AB = C MAB S2)
- akus tička elastičnost mehaničkog sustava zvučnika (ms/N)
(CAM=CMMS2)
- električni kapacitet transformiranih masa mehaničko-akustičkog sus-
tava zvučnika u bas-refleksnoj kutiji (F)
- električni kapacitet transformirane mase zraka u otvoru bas-refleksne
kutije (F)
- mehanička elastičnost zračnog jastuka u kutiji (m/N)
- rezonantna frekvencija kutije bas-refleksa (Hz)
- frekvencija udubljenja (između fl i f2) pri ugađanju bas-refleksne kutije
(Hz)
- donja rezonantna frekvencija pri ugađanju bas-refleksa (Hz)
- gornja rezonantna frekvencija pri ugađanju bas-refleksa (Hz)
- odnos razgođenosti (fB/fo)
- duljina tunela otvora bas-refleksne kutije (m)
l'o - efektivna duljina tunela otvora bas-refleksne kutije (m)

LEMBl - električni induktivitet transformirane mehaničke elastičnosti mehanič-
kog sustava zvučnika u bas-refleksnoj kutiji (H)
- električni induktivitet transformirane mehaničke elastičnosti zračnog
jastuka u bas-refleksnoj kutiji (H)
- akustička masa isijavanja s prednje strane membrane (kg/m4)
- akustička masa isijavanja otvora (kg/m4)
- akus tička masa isijavanja sa stražnje strane membrane (kg/m;'l")
- akustička masa mehaničkog sustava zvučnika (kg/m4) (MAM = MMM/S2)
- akustička masa zraka u otvoru (kg/m4) (M AO = MMAO/S2)
- masa zraka u otvoru (kg)
- faktor dobrote kutije bas-refleksa
- faktor dobrote otvora
- ukupni faktor dobrote zvučnika u bas-refleksnoj kutiji
- akustički otpor isijavanja s prednje strane membrane (Ns/mS)
- akustički otpor isijavanja otvora (Ns/mS)
- akustički otpor prigušnog materijala u kutiji (Ns/mS)
- akustički otpor mehaničkog sustava zvučnika (Ns/mS) (RAM = RMM/S2)
- akustički otpor zbog viskoznosti zraka u otvoru (Ns/mS)
- akustički otpor zbog raznih gubitaka kod izvedbe kutije bas-refleksa
(Ns/m)
- električni otpor transformiranoga recipročnog mehaničkog otpora
mehaničko-akustičkog sustava zvučnika u bas-refleksnoj kutiji (O)
- polumjer otvora bas-refleksne kutije (m)
- površina otvora bas-refleksne kutije (m 2)
- volumna brzina membrane, zraka u kutiji i otvoru (m 3/s)
Analogni krug bas-refleksne kutije

Slika 6.16 prikazuje bas-refleksnu kutiju (a), njezinu mehaničku analogiju (b) i
električni analogni krug (e). Radi potpunosti prikazani su svi utjecajni elementi
bas-refleksnog sustava sažeti u akustički analogni krug u direktnoj analogiji, uz
izvor konstantnog napona (Ru = O). Posebna korist prikaza te kompletne ekvivalen-
tne sheme (slika 6.16c) je to što se iz nje jednostavnim transformacijama mogu
dobiti ekvivalentne sheme različitih ugradnji zvučnika. Ako se ukloni spoj koji
predstavlja otvor (EMISIJA OTVORA, OTVOR), dobije se ekvivalentni krug
zvučnika u zatvorenoj kutiji. Ako se, pak kratko spoji serijski spoj RAB i C AB , dobije
B'I'
EBI
Slika 6.17. Sažeta električna ekvivalentna shema

bas-refleksnog sustava
BAS·REFLEKSNE KUTIJE 119
se krug zvučnika u beskonačnoj ploči- Modificiranjem vrijednosti impedancije

isijavanja (MAl i RAl' EMISIJA MEMBRANE) dobije se analogni krug neugrađe
nog zvučnika.
Slika 6-17. prikazuje sažeti akustički analogni krug bas-refleksne kutije. Uz
popis simbola potrebno je pojasniti još neke parametre:
MAB = M AS (u zatvorene kutije)
B2 12
MAUl = MAM + MAl + M AB, RAUl = R . S2 + RAM + RAl (6-12)
EZ
vrijednosti MAl i RAl jednake su vrijednostima stapa na kraju duge cijevi
MAl =0,27' Po' Ir
RAl =0,01076[2 (većini zvučnika je 11 između 0,4 i 4%, pa je otpor
isijavanja zanemariv)
RAl = RA2 (otpori isijavanja jednaki su jer ne ovise o dimenzijama
stapa ili otvora)
M Auo = MA2 + M AO (ukupna masa zraka otvora)
RAuo=MA2+MAo (uz sliku 6.18)
RAB - otpor gubitaka zbog prigušnog materijala u kutiji (uglavnom za-
mjetljive vrijednosti na višim frekvencijama, iznad fB rezonantne
frekvencije kutije)
RAo - otpor zbog viskoznosti zraka u tunelu otvora, a iznosi
R
AO =~'l
r6
lt. o'
gdje je:
~ kinetičkikoeficijent viskoznosti, koji je La L1a1\.
~= 1,5610- 5 m 2 /s(uz normalnu temperaturu i tlak)
mogu se pojaviti i otpori gubitaka zbog pukotina u kutiji, lošeg
brtvljenja kalote zaštitnog poklopca i ovješenja zvučnika. Kutija
mora, gledano iz otvora, biti nepropusna za zrak, pa u praksi
mogu prevladavati gubitci zbog lošeg brtvljenja stijenka kutije,
što smanjuje opći Q i oslabljuje reprodukciju basova.
U praksi su akustički otpori gubita-
ka u kutiji i zraka u otvoru (RAB' RAO'
RAGB ) vrlo maleni jer se bas-refleksna ku-
tija tako i izvodi (s dobro zatvorenom
kutijom, apsorpcijskim materijalima na
r1
: IR AGB
stijenkama i jednim ili dva veća potpuno I
slobodna otvora). U većini praktičnih iz- ~
vedbi faktor dobrote otvora (QOT) akus- I
tičkog rezonantnog kruga mnogo je veći I
od ukupnog faktora dobrote zvučnika I
I
(QTS)' pogotovo ako je zvučnik dobro
prigušen pojačalom (QTS je obično izme-
đu 0,3 i 0,5). Slika 6.18. Gubici u kutiji otvoru
Ako je QTSB malen (približno manji bas-refleksa
od oko 3) bas-refleksna kutija nema pred-
nosti pred zatvorenom kutijom, odnosno ako su RAO i RAB veliki (volumne brzine VB
i Vo su malene), bolje je upotrijebiti zatvorenu kutiju.
Faktori dobrote za pojedine dijelove kruga na slici 6.17. za slučaj ugođenosti

(fo = fB) jesu:
(6.13)
faktor dobrote zvučnika:
faktor dobrote kutije bas-refleksa:

l
QBK= ,
COOCAB ' RAB
i otvora:
Ukupni faktor dobrote zvučnika u bas-refleksnoj kutiji je:

l
Koeficijent veze između rezonantnih krugova (zvučnika i kutije):

CAM V ek
iX B = - - = - (6.14)
C AB VB
gdje je:
Vek ekvivalentni volumen membranske elastičnosti,
VB neto-volumen bas-refleksne kutije.
Slika 6.19. Pojednostavnjena električna ekvivalentna shema bas-refleksne kutije
Slika 6.19. prikazuje ekvivalentni akustički i električki krug zvučnika ugrađenog

u bas-refleksnu kutiju:
CAM ' B2 12
(6.15)
S2
C AB ' B2 12
L EMB2 = S2
Opis rada
Kada zvučnik u bas-refleksnoj kutiji radi na niskim frekvencijama, on kompri-
mira i ekspandira akustički volumen zraka u kutiji, a zrak pokreće na titranje masu
zraka u otvoru. Pritom će masa zraka u otvoru titrati zaostajući za određeni fazni
pomak prema titranju membrane. Taj je fazni pomak rezultat ponašanja akustičkog
sustava i nastaje zbog same prirode rezonatora. Kada su dimenzije kutije dobro
odabrane (tj. kad nisu prevelike), fazni pomak ne ovisi ni o unutarnjim refleksijama,
ni o dužini puta između stražnje strane membrane i otvora.
Masa zraka u otvoru predstavlja "virtualni" stap koji na isti način kao i
membrana proizvodi zvučni tlak ispred otvora. Na rezonantnoj frekvenciji kutije
ostvarena je najčvršća veza membrane i zraka u kutiji, pa će se uz neki pomak
membrane zrak u otvoru najviše pokrenuti.
Na višim frekvencijama titranja membrane elastičnost volumena zraka u kutiji
apsorbira cijelu energiju, pa masa zraka u otvoru ne sudjeluje u titranju.
Teorijskom analizom ekvivalentnog kruga na slici 6.16 može se pokazati da je
efektivna volumna brzina (VB) koja je potrebna da komprimira i ekspandira zrak u
kutiji jednaka
VB=VA-V O '
gdje je:
vA efektivna volumna brzina membrane,
Vo efektivna volumna brzina zraka u otvoru.
Negativni predznak upotrijebljen je zato što osim fazne razlike koja je
nastala zbog RAB i e AB , zrak u otvoru ide prema van kada se zrak
pokrenut membranom kreće unutra.
mJL---k---.i
a) Iznad fs, membrana (m) i otvor (o)
djelomično u fazi, izlazi se
pojačavaju
b) Na fs, cijeli izlaz iz otvora
c) Ispod fs, membrana i otvor

djelomično u protufazi, izlaz naglo
slabi
o· 180 · 360· o· 180 · 360·
Slika 6.20. Emitiranje konusne membrane i otvora u bas-refleksnim kutijama

122 UGRADNJA ZVUČNJKA
Reaktancija X CAB raste kako se frekvencija smanjuje, i na vrlo niskim frekven-

cijama veoma je velika, pa VB ide prema 0, jer VA postaje jednaka vo, a zbog potpune
protufaznosti izlaz ispred kutije nestaje.
Na frekvenciji rezonancije kutije emitiranje iz otvora fazno je pomaknuto za 90°
prema emitiranju iz membrane zvučnika (slika 6.20b). Emitirana snaga iz
bas-refleksne kutije vektorska je suma emitiranja membrane i otvora. Na toj
frekvenciji gotovo se cijela zvučna snaga emitira iz otvora, a vrlo mala iz membrane.
Ako su rezonantne frekvencije, zvučnika fo i kutije fB ugođene, tj. uz fo = fB'
membrana zvučnika ima maksimalno (radno) prigušenje i nema povećanja u
emitiranoj snazi (odnosno nema rezonantnih nadvišenja). To rezultira smanjenjem
pomaka membrane, ali i znatnim povećanjem snage i smanjenjem harmoničkih i
intermodulacijskih izobličenja. Dakle, iako se titraj na brzina smanjila, čime je
oslabila i snaga iz membrane zvučnika, ukupna emitirana snaga iz sustava znatno se
povećala zbog velike brzine zraka u otvoru. To bi moglo rezultirati povećanjem
neline arnih izobličenja, no ona su se i smanjila jer nema fizičkog ograničenja za
pomak zraka u otvoru.
Na rezonantnoj frekvenciji kutije membrana je opterećena visokom impedanci-
jom (koja djeluje na stražnju stranu konusa) pa je stoga cijelo zračno opterećenje na
otvoru, koji je niskoimpedancijski izvor. Na toj se frekvenciji bas-refleksna kutija
može smatrati prilagodnim elementom, koji prilagođuje visoku mehaničku impedan-
ciju konusne membrane na niskoimpedancijsko zračno opterećenje.
U elektro-mehano-akustičkim analogijama (slika 6.16.c) vidi se da su u primje-
ru ugođenosti (fo = fB) serijski i paralelni krug antirezonantni. Struja (umjesto brzine)
kroz serijski krug ima minimum zbog maksimalne impedancije paralelnog kruga, no
u paralelnom krugu struja je maksimalna. Te se dvije struje zbog otpornih kompo-
nenata u krugu mogu razlikovati od potpune protufaznosti.
ft
lj \
I~ ~!. J fr. ~r.
Pl ,~ 1\
_'~'
8 \ I
1
_Xl .,.... l) \
,,/
.....---
/
~'I'
" H.. ""
" l ....
\
"
---..::::.::.
fu
20 50 100 f(Hz)
I I I
f1 f1 fo f2 f2
21 32 45 65 94 Hz
Slika 6.21. Zvučnik s rezonantnom frekvencijom

fo=fB=45Hz u: a) maloj kutiji (oko 201), b) velikoj
kutiji (oko 140 I)
Na frekvencijama iznad i ispod rezonancije fo = fB elementi mehaničkog kruga

zvučnika i akus tičkog kruga kutije poprimaju karakteristike čiste mase i elastičnos
ti. U tim će frekvencijskim područjima masa jednoga rezonirati s elastičnošću
drugoga, pa će nastati dva nova rezonantna uzdignuća: jedno iznad i jedno ispod fo
(tj. efekt pojasnog propusta). Oba uzdignuća imat će manji intenzitet (zbog
akustičkih otpora) od intenziteta na rezonanciji f o. Ti rezonantni vrhovi bit će
udaljeniji jedan od drugog u manjim kutijama (kad je jača veza mehaničkoga i
akustičnog kruga) nego u većima . U krivulji impedancije bas-refleksne kutije na slici
6.21 vide se dva vrha - fl i f2 - i jedno udubljenje na frekvenciji fu.
Ti impedancijski maksimurni praćeni su odgovarajućim amplitudnim maksimu-
mima u kretanju membrane na tim frekvencijama, pa su rezonancije na frekvencija-
ma fl i f2 podvrgnute normalnom električnom prigušnom procesu. Rezonancija
kutije fB nije prigušivana na taj način. U slučaju ugođenosti frekvencija udubljenja
je fu = fo = fB' a rezonantni vrhovi fl i f2 jednako su udaljeni od fu.
Na frekvencijama iznad rezonantne frekvencije fB fazni se pomak između
emitiranja iz membrane i otvora, s povećanjem frekvencije smanjuje do O°. Isto
tako smanjuje se (i nestaje) emitirana snaga iz otvora, pa je gotovo cijela zvučna
snaga emitirana iz membrane zvučnika. To znači da se povećavaju nelinearna
izobličenja, ali kako zračno opterećenje raste s porastom frekvencije, izobličenje u
dobrih zvučnika nikada ne postaje ozbiljan faktor (slika 6.20a).
Zatvoreni volumen zraka u kutiji nosi dodatnu elastičnost koja djeluje s
elastičnošću ovješenja zvučnika, pa nastaje nova rezonancija (f2). Na rezonanciji je
emitiranje iz otvora vrlo slabo i u fazi je s emitiranjem iz membrane zvučnika (koje
ovisi o faktoru dobrote na toj rezonantnoj frekvenciji).
Iznad frekvencije f2 reaktancija mase zraka u otvoru postaje visoka, pa se
kutija prema višim frekvencijama počinje zatvarati, odnosno djeluje kao zatvorena
kutija.
Na frekvencijama ispod rezonantne frekvencije fB fazni pomak između emitiranja
iz membrane i otvora sa smanjenjem frekvencije raste do 180°. Od frekvencije fB niže
titraj na , brzina membrane nastoji se povećati (prema rezonanciji fl)' a zvučna se
energija emitira i iz membrane i iz otvora. Relativna faza emitiranja iz otvora sve se
više razlikuje od one iz membrane, ali se emitiranje zamjetljivije zbraja sve do oko
120° (ova fazna razlika ovisi o prigušenju u otvoru, i linearnija je za manji Q otvora).
Dio emitirane energije može se zamijetiti i poslije s porastom faze od 120° do 180°, a
tada izlaz naglo pada. U cijelom tom području frekvencija emitiranje iz otvora biti će
(u većini tipičnih primjera) malo veće od onoga iz membrane (slika 6.20c.).
Na rezonantnoj frekvenciji fl je emitiranje iz otvora 180° izvan faze s obzirom
na emitiranje membrane zvučnika, a ukupna emitirana snaga vrlo je malena. Na
niskim frekvencijama (oko fl) zvučnik radi kao "dubI" i nema izlaza, krivulja
odziva pada sa 18 ili 24 dB/okt i više (ovisno o ugađanju), a m e m b r a n a j e
potpuno neprigušena. To navodi na razmatranje bas-refleksne kutije kao
visokog propusta višeg reda (iznad drugoga), što ovisi o načinu ugađanja.
Iz tog razmatranja proizlazi da će donja granična frekvencija zvuč
nika u bas-refleksnoj kutiji ovisiti: ponajprije o rezonantnoj frekvenciji
samog zvučnika fo (za te kutije izrađuju se zvučnici vrlo niske rezonantne frekvenci-
je i velikih membrana), zatim o načinu ugađanja, odnosno veličini i izvedbi kutije (o
rezontantnoj frekvenciji fB i udaljenosti fl od nje) te o faktoru dobrote krugova.
Rad bas-refleksne kutije možemo promotriti pomoću mehaničke analogije na
slici 6.16b. Pri titranju membrane zvučnika na višim frekvencijama elastičnost
opruge apsorbira cijelu energiju, a masa na opruzi miruje. Na nižim frekvencijama i
masa počinje titrati, fazno pomaknuta za titranjem membrane. Na frekvenciji fo = fB

kretanje mase (zvučnika) smanjiti će se za istu primijenjenu oscilatornu silu, a
akus tička će se masa (masa zraka u otvoru) kretati s faznim zaostajanjem prema
maksimalnom pomaku.
U električnome analognom krugu struja kroz serijski krug imat će također dva
maksimuma. Iznad rezonantne frekvencije fo serijski je krug induktivan (rezonancija
zvučnika kontrolirana je masom), a paralelni kapacitivan (rezonancija kutije kon-
trolirana je elastičnošću). Ispod fo je obratno, pa tako nastaju dvije nove rezonantne
frekvencije, f2 i fl (slika 6.21).
Ako je potreban maksimalan izlaz do najniže moguće frekvencije, mora
postojati ugođenost rezonantnih frekvencija zvučnika (fo) i kutije (fB)' To je o s-
n o v n i p r i n c i p r a d a b a s - r e fl e k s n e k u t ij e , a taj uvjet ugađanja razumije-
vat će se u sljedećem opisu. U primjeru takve ugođenosti izlaz iz sustava postaje
funkcija dviju varijabla: faktora dobrote (QTS) i odnosa elastičnosti (<XB)'
Veličina kutije i otvora s tunelom

Jedna od najvažnijih odluka pri konstruiranju bas-refleksa jest veličina kutije.
Postoji mnogo kombinacija volumena kutije i dimenzija otvora koji daju potrebnu
rezonantnu frekvenciju kutije.
Mogu se upotrijebiti različite kutije, ali je poželjno da sve tri dimenzije budu
nejednake, ali tako da odnos najduže i najkraće ne bude veći od 3: 1, a da najduža
stranica ne bude veća od A/8 (na rezonantnoj frekvenciji). Tako se izbjegava kubična
kutija, a ujedno i uska duga kutija koja bi mogla djelovati kao rezonatorska cijev.
Pritom se također ima na umu povoljan odnos stranica, a to je odnos 1: 1,4 : 2,1,
no dimenzije kutije u načelu nisu kritične s obzirom na neku zvučničku jedinicu.
Iz električnih analogija vidi se da se uz povećanje volumena mora povećati i
otvor (da bi se smanjio induktivitet) kako bi se održala određena rezonantna
frekvencija. U praksi se akustički titrajni krug ugađa upravo tako da se mijenja
masa zraka u otvoru (bilo površinom otvora, bilo duljinom tunela).
U vrlo malim kutijama otvor mora biti malen da bi se ugodila niska frekvenci-
ja, a zvučni izlaz iz nje na fB bit će znatno ispod opće razine koju zvučnika jedinica
daje na srednjim frekvencijama. U velikim kutijama s velikim otvorom može se
također dobiti prevelik izlaz, uz povećane razine basova, pa su potrebni posebni
postupci ugađanja izlaza takvih zvučničkih sustava.
Nema mogućnosti točnog izračunavanja bas-refleksnih kutija s obzirom na
zvučnik, prostoriju i impedanciju pojačala, odnosno za zvučnik u specifičnim
uvjetima. Općenito, dimenzije kutije su kompromis između potrebne reprodukcije
basova, njezina izgleda, veličine i težine.
Smještaj otvora na prednjoj strani nema posebno značenje Ger su ovdje frekvencije
niske), no ipak se otvor često izvodi blizu zvučnika (ne bliže od otprilike 5 cm). Tako se
sprečavaju neregularnosti u zvučnom polju ispred kutije.
Otvor može biti pravokutan, kvadratičan ili okrugao (izveden od cijevi, koja tako
tvori i tunel), a može biti podijeljen i na dva ili više otvora (samo se povećava otpor
trenja). Otvor mora imati površinu koja je zadana potrebnom rezonantnom frekvenci-
jom akustičkog sustava bas-refleksne kutije. Da bi se postiglo optimalno djelovanje,
moraju se uskladiti rezonancija zvučnika u kutiji, volumen kutije i dimenzije otvora.
Površina okruglog otvo) jest: So = r6 . TC, gdje je r o polumjer otvora, koji je uz
otvor drugačijeg oblika ro = So/TC (prema slici 6.22). Zrak u okolini obaju krajeva
tunela (što ga tvori cijev) kreće se zajedno sa zrakom u tunelu, pa je efektivna
duljina tunela (Ih) veća od stvarne (lo). Efektivna duljina tunela (s povećanjem
duljine na oba kraja) jest: Ih= lo + 1,7ro, a izrazi za reaktancije i rezonanciju (prema
Rayleighu) jesu:
- akus tička reaktancija krutosti zatvorenog volumena zraka
Xc = I/O)C AB = Poc 2 /O)V B' CAB = VB/P OC 2 ,
- akus tička reaktancija homogene mase zraka u otvoru

XL =O)M Ao = p1Jo/r6n:, M AO = Polo/So,
gdje je:
VB neto-volumen kutije (bez volumena
tunela, zvučnike jedinice i materijala
za apsorpciju po stijenkama). -1------------
Rezonancija akustičkog titrajnog susta-
va nastaje onda kada su te reaktancije jedna-
ke, a njihova suma jednaka nuli:
lo + 1,7ro c2 So
r6 4n:V B·fr
pa je izraz za prirodnu rezonantnu frekvenci-
ju Helmholtzova rezonatora
f -~J 1 ~Jn:. r6 (6.16)

B-2n: CAB·M AO 2n: VB·1h
Velik izbor lo i ro zadovoljava jednadž-
bu rezonancije za neki volumen. Općenito je
I. lo
poželjno da ro bude što veći (veća je tako i Slika 6.22. Četvrtasti i okrugli otvori
emitirana zvučna energija), pa je gornja gra- bas-refleksnih kutija
nica zadana potrebnom veličinom kutije.
Ako je polumjer ro malen, naprimjer manji
od otprilike 2,5 cm, brzina zraka kroz otvor bit će veoma velika. Ti uvjeti mogu
voditi formiranju vrtložnih zračnih struja, izobličenjima i šumovima, kao i modifika-
ciji akustičke impedancije otvora. Otvor ne treba biti manji od polovice efektivne
površine membrane zvučnika, kada se već i kutija počinje ponašati kao da je
zatvorena, pa se u konstrukcijama obično uzima So = 0,5 S do S (češće So = S). Uz
prevelike kutije zvučnik se ne može na odgovarajući način prigušiti (približava se
beskonačnoj ploči), pa su impulsno ponašanje i prijenos tranzijenata slabi.
Osim toga, tunel ne treba biti dulji od A/12 na fB da se volumen zraka u tunelu
ne prestane ponašati kao čista masa.
Umjesto otvora (i tunela) može se primijeniti i membrana zvučnika bez
pogonskog dijela. To je bas-refleksna kutija s pasivnom membranom (slika 6.23).
Pri radu bas-refleksne kutije na zrak uz rubove otvora utječe trenje, pa se zrak
kreće sporije nego u sredini. Rezultat toga je nejednolika brzina čestica zraka preko
površine otvora, što unosi određene gubitke u niskofrekvencijski izlaz sustava. Osim
toga, nije uvijek jednostavno izvesti potrebnu površinu otvora, pa se mora izvoditi
dulji tunel, što uzrokuje dodatne gubitke trenja.
Poboljšanje se postiže dodatkom pasivne membrane, koja se Iako može
konstruirati tako da ma jednaku površinu kao i aktivna membrana. Pogodno je
126 UGRADNJA ZVUCNIKA
još i to što ta dodatna membrana potpuno zatvara

kutiju, pa nema često nezgodnog otvora.
Pasivna membrana, koja obično ima veliku elastič
nost i nisku rezonantnu frekvenciju, titra pobuđena
zvučnim tlakom unutar kutije, koji proizvodi kretanje
aktivne membrane. Zvučni tlak je svuda u kutiji jedno-
lik, pa se i pasivna membrana pokreće jednoliko cijelom
površinom. Kako su obje membrane elastično vezane
krutošću volumena kutije, one smanjuju rezonantnu
frekvenciju zvučnika. Osim toga povećava se akustički
induktivitet (koji inače ima masa u otvoru), pa se volu-
men kutije može smanjiti.
Rezultati rada bas-refleksne kutije s pasivnom
membranom pokazuju smanjenje gubitaka odnosno po-
višenje odziva (za nekoliko decibela) na najnižim frek-
Slika 6.23. Pasivna mem- vencijama, tj. proširenje frekvencijskog područja, s jed-
brana umjesto otvora u noličnijom frekvencijskom karakteristikom, u odnosu na
bas-refleksnoj kutiji kutije s otvorom.
Veza između zvučnika i kutije (tj. veza dvaju rezo-
nantnih sustava) mijenja se inverzno s veličinom kutije, a
jedan nacm nJezma ispitivanja jest snimanje impedancijske karakteristike (slika
6.21). Drugi je način usporedba frekvencija f2 /fl , pa je tako na slici 6.21 za veliku
kutiju taj odnos 65/32~2, a za malu 94/21 ~4.
Stupanj veze i njezini simptomi (dubina impedantnog udubljenja i odnos f2 /fl )
određen je odnosom aB' Nekada je taj odnos bio 1, no danas se (uglavnom zbog
različitih karakteristika zvučnika) izvodi u širokim granicama (od približno 0,3 do
10). Tako elastičnost kutije nije uvijek jednaka elastičnosti zvučnika, već je veća ili
manja, ovisno o načinu ugađanja. Za tipične kvalitetne zvučnike izvodi se a B = 1,41,
kada je odziv ravan do frekvencije fo,
Vek
a B = CAM/C AB = QTSB/QTS = V- (6.17)
B
Izvedba kutije i prigušenja

Sve što je rečeno o izvedbi zatvorenih kutija, posebno o nepropusnosti za zrak,
vrijedi i za bas-refleksnu kutiju. Sama kutija mora biti vrlo kruta i "mrtva" a ne
rezonantna. Kada se po njoj udari treba se čuti mukli udarac, a ne zvonko
odjekivanje, pa se u konstrukciji treba predvidjeti prikladan materijal i izvedba.
Sve što je rečeno o prigušenju zatvorenih kutija vrijedi i ovdje, samo se
bas-refleksne kutije rjeđe potpuno ispunjavaju apsorpcijskim materijalom.
Najvažnija funkcija prigušnog materijala jest apsorbiranje reflektirajućeg zvu-
ka na srednjim i višim frekvencijama (oko f2 ). Prigušni materijal ne stavlja se na
otvor jer to smanjuje djelovanje otvora u povećanju odziva na niskim frekvencijama
i opterećuje zvučnik, pa se materijal u slojevima stavlja na unutarnje stijenke kutije.
Uz upotrebu prigušnog materijala u otvoru bas-refleksa prigušuje se rezonanci-
ja kutije, izglađuje se akustički izraz iz otvora i smanjuje stupanj promjene faze
izlaza otvora i samog zvučnika.
Preporučuje se da debljina sloja prigušnog materijala iznosi otprilike 2,5 do
5 cm a njime se pokriva od polovice površine stijenka do cijele unutrašnje površine,
osim unutarnje strane prednje ploče sa zvučnikom. Potrebno je pokriti stijenke
suprotnih površina (naprimjer gornje i donje, no i stražnje ploče), a katkada
BAS·REFLEKSNE KUTIJE 127
se radi većeg prigušenja pokriva i sam zvučnik. Količina prigušnog materijala ovisi
o karakteristici zvučnika , prostoriji i zahtjevima slušaoca. Prigušenje je mnogo
djelotvornije ako se sloj stavi malo dalje od stijenka kutije.
Konačna količina prigušnog materijala određuje se slušni m testom. Ako kutija
zvuči "suho" i premalo voluminozno, tada je stavljeno previše materijala, a ako bas
zvuči kao udaranje, materijala je premalo.
U gađanje bas-refleksne kutije

Kao što je rečeno, osnovno ugađanje izvodi se izjednačenjem rezonantnih
frekvencija zvučnika i kutije (fo = fB).
Proces ugađanja u tom je slučaju jednostavan. Zvučnik se ugradi u
bas-refleksnu kutiju i pobudi iz ton-generatora, pa se promatraju svi vrhovi u
karakteristici impedancije, koji se mogu pojaviti u prijenosnom području. Vjerojat-
no će nastati ove tri pojave:
ako se rezonantne frekvencije fo i fB razlikuju, nastat će dva izrazita
maksimuma na svakoj od tih frekvencija,
ako su rezonantne frekvencije fo i fB međusobno vrlo blizu, nastat će dva
vrha (jedan iznad, a drugi ispod fo), ali jedan će biti mnogo veći, pa se
rezonantna frekvencija kutije pomiče prema manjem vrhu,
ako postoji ugođenje (fo = fB)' oba su vrha jednake amplitude i jednako
udaljena od fo (što se vidi samo ako se graf crta na log-papiru).
No u svim primjenama nije pogodno ugađanje fo=fB' pa se radi poboljšanja
reprodukcije basova izvodi rezonancija kutije različita od rezonancije zvučnika. Time
se odzivna krivulja bas-refleksnog sustava želi optimizirati da bi se postigla:
što niža prijenosna frekvencija,
- što bolji tranzijentni odziv,
- što ravnija frekvencijska karakteristika.
Ima li zvučnik naprimjer fo = 20 Hz, a rezonancija kutije se također ugodi tako
nisko (i fB = 20 Hz), onda će to biti vrlo velika kutija (kakva nije ni potrebna, niti se
izvodi). Osim toga, smanjit će se izlaz na "srednjim basovima". Reaktancija otvora,
koja postaje efektivna na 3-4 oktave iznad fB' u ovom primjeru počinje rezati izlaz
basova već na 80 Hz. Bas-refleksni sustavi s takvim zvučnicima trebaju imati kutije
ugođene na rezonanciju fB=40-50Hz.
Ima li zvučnik naprimjer rezonanciju fo = 30-60 Hz, može se fB ugoditi na
rezonanciju nižu od 30 Hz. To će malo proširiti frekvencijski opseg prema dolje, ali
će se pojaviti sve teškoće opisane u prijašnjem primjeru. Stoga je preporučljivo fB
ugoditi malo iznad fo. No ako je fo = 40-60 Hz, pogodno ugađanje je fo = fB.
U vezi s tim razmatranjem uveden je poseban faktor, tzv. odnos razgođenosti
h = fB/fo, koji, uz ostale parametre, utječe na karakterisitke bas-refleksne kutije.
Osim toga, često se koriste i odnosi f3/fO i f3/fB' koji govore o odnosu frekvencije f3
(na kojoj je odziv manji za 3 dB) prema rezonantnoj frekvenciji zvučnika odnosno
rezonantnoj frekvenciji kutije.
Kao i u zatvorenim kutijama, prijenosno područje zvučnika u bas-refleksnoj
kutiji može se prikazati pomoću prijenosne funkcije visokopropusnog filtra. U
poznatim radovima o teoriji bas-refleksne kutije A N. Thiele i R. H. Small
analizirali su ugradnje zvučnika pomoću ekvivalentnih krugova kao visokopropus-
nih filtara.
Primjenom tehnike analize električnih mreža A. N. Thiele je pronašao čak 28
načina za kreiranje bas-refleksne kutije (zapravo, izbor odgovarajućeg tipa filtra).
Oni su prikazani u posebnoj tablici ugađanja, u kojoj su propisani podaci za točno

ugađanje kutije i zvučnika (s obzirom na njegove parametre) za određeni tip odziva
sustava. U tablici su oznake B za Butterworthov, oznake C za Chebishevljev, a QB
za kvazi Butterworthov tip odziva. Indeksi pokazuju red funkcije, naprimjer, C 4
označava Chebishevljev filtar 4. reda (24 dB/okt).
Tablica ugađanja bas-refleksne kutije (po Thieleu)
Br. tip f3/fO f3/ fB CAM/CAB QTS Filtar
1 Q B3 2.68 1.34 10.48 .180

2 Q B3 2.28 1.32 7.48 .209
3 Q B3 1.77 1.25 4.46 .259
4 Q B3 1.45 1.18 2.95 .303
5 B4 1.000 1.000 1.414 .383
6 C4 .867 .935 1.055 .415 ne
7 C4 .729 .879 .729 .466
8 C4 .641 .847 .559 .518
9 C4 .600 .838 .485 .557
10 Bs 1.000 1.000 1.000 .447
11 Cs .852 .934 .583 .545
12 Cs .724 .889 .273 .810
13 Cs .704 .882 .227 .924
14 Cs .685 .877 .191 1.102
15 B6 1.000 1.000 2.73 .299
16 C6 .850 .868 2.33 .317
17 C6 .698 .750 1.81 .348
18 C6 .620 .698 1.51 .371
19 C6 .554 .659 1.25 .399
20 B6 1.000 1.000 1.000 .408 da
21 C6 .844 .954 .722 .431
22 C6 .677 .917 .500 .461
23 C6 .592 .902 .414 .484
24 C6 .520 .890 .353 .513
25 C6 .404 .876 .276 .616
26 B6 1.000 1.000 .732 .518
27 C6 .778 .911 .110 1.503
28 Q B3 .952 .980 1.89 .328
a) b) c)
0- ~ {
~
o
:::>
t::
--'
CL
2
~
f f f
Slika 6.24. Upotreba filtara pri ugađanju frekvencijske karakteristike
bas-refleksnih kutija
U tablici ugađanja od 1. do· 9. mjesta označeni su odzivi koji se dobivaju bez
upotrebe dodatnog filtra, od 10. do 14. oni s upotrebom pasivnoga, a od 15. do 28. s
upotrebom aktivnog filtra. Vrlo strmi odzivi (5. i 6. reda) dobivaju se upotrebom
filtara (kao i jedan QB3' prema tablici), kako je za jedan odziv prikazano na slici
6.24. To je krivulja odziva B6 (prema ugađanju br. 15), gdje je na slici 6.24.
prikazana karakteristika a) samog filtra, b) bas-refleksne kutije prije i c) poslije
spajanja filtra.
Za praksu su najzanimljiviji načini dB
ugađanja C 4, B4 i QB3' koji daju hori-
zontalnu ravnu frekvencijsku karakteris-
tiku bez upotrebe filtra. Na slici 6.25
vide se tipične odzivne karakteristike
jednakih zvučnika u kutijama različitih
veličina (s obzirom na ugađanja u tabli-
ci). To su ugađanja pod brojem 8, 5 i 3 -101-l-- +-I--+-+-+- ----jf---+----j
(za C 4, B4 i QB 3 ), uz veličine kutija
('lB = 0,56, 1,41 i 4,46 (manja vrijednost
('lB znači veću kutiju). 0,5 1,41 2,0 2,83 4,0
Odzivna karakteristika B4 dobive- t / to
na je osnovnim načinom ugađanja (uz Slika 6.25. Ugađanje karakteristika BQ3' B4
fo = fB = f3) i za nju postoji dijagram me- i C4
đusobne ovisnosti Thiele-Smallovih para-
metara (prema slici 6.26). Dijagram se može upotrijebiti i za ugađanje karakteristika
C 4 i QB3' samo se moraju izdvojiti specifični parametri k i B (prema Thielu). Taj
0,3 0,5 1 _k
, ! , I' , , I I I i i i
2 3 5 7
3
\f-'I ~
t3 f
0,4 -" 2
r-.. ~ /~ h
0,2 , ~ ? .,? 1'- .....

t--
~~~
;..~
° 0,3 0,5
a.
1 2 3 5 10 °
Slika 6.26. Dijagram ugađanja za bas-refleksnu kutiju bez
gubitaka
dijagram vrijedi za sve volumene VB uz uvjet da nema gubitaka u kutiji (QBk ~ oo),
kako se u načelu i izvode bas-refleksne kutije. Takvi dijagrami postoje i za slučajeve
kutija s gubicima (naprimjer za QBk od 3 do 10), s relativno malim promjenama tih
parametara.
Iz tih se karakteristika može zaključiti o prednosti bas-refleksne kutije prema
zatvorenoj s obzirom na prijenosni opseg. Na slici 6.27 ucrtane su frekvencijske
karakteristike u donjem području za te dvije kutije (s istim zvučnikom). Zatvorena
kutija uzdiže rezon~ntnu frekvenciju ugrađenog zvučnika, i u tom području ima pad
od 12 dB po oktavi, a bas-refleksna kutija malo proširuje frekvencijski opseg (i ispod
fo) uz pad 24dB/okt. Osim toga, bas-refleksna kutija uz iste uvjete ima veću
korisnost od zatvorene kutije (slika 6.28).
dB
50
45 / ./
V -
.... "
40 J V ....... b
20
rt 50 100 150
f(Hz)
Slika 6.27. Usporedba a) bas-rcllcksnc i b)
zatvorene kutije
Slika 6.28. Korisnost bas-refleksne kutije u ovisnosti l)
volumenu i donjoj graničnoj frekvenciji (-3 dB)
Konstrukcija bas-refleksne kutije

I pri konstrukciji ove, kao i zatvorene kutije, potrebno je ili za neki zvučnik
naći odgovarajuću (bas-refleksnu) kutiju, ili za neku određenu kutiju naći niskoton-
ski zvučnik.
Uz poznate parametre zvučnika (ako nisu poznati moraju se izmjeriti) fo, V ek i
QTS' ostalo se može izračunati. Osnovne su forrrl.Ule:
CAM C MM QTSB V ek
<XB = - - = - - = - - = - (6.18)
C AB C MAB QTS VB
V ek = POC2 . CAM = POC2 • C MM ' S2 ,

BAS-REFLEKSNE K UTIJE 131
( - ~J So So=r5-n:
II -2",.
-" VB - lO' , o = lo+ l ' 7 r o
l'
Ukoliko se proračun provodi prema Tablici u gađanja i dijagramu na slici 6.26,
potrebno je izdvojiti Thiele-Smallove parametre prema kojima se onda određuje
bas-reflekna kutija_ Polazna točka u traženju parametara uz određeno ugađanje jest
granična frekvencija f3, a u vezi s tim i novi faktori f3/fo i f3 /fB- Ako odzivna
krivulja pada za 18 dB/okt (u filtarskim karakteristikama 3_ reda), frekvencija f3
može biti i viša od frekvencija fo i fB (krivulja QB3 u slici 6_25)_
Potrebno je konstruirati bas-refleksnu kutiju za zvučnik kojemu je: fo = 25 Hz,
Q Ts =0,35, Vek =140l, r=10cm (S~300cm2), dakle treba naći fB' VB' So i lo-
Za osnovno ugađanje (br. 5) uz krivulju B4 (sa QTS = 0,35, prema slici 6.26)
veličine iznose: (XB = 1,7, VII = 851, f3/fo =.1 ,4, h = 1,2, fB = 30 Hz. Za određeni volumen
i rezonantnu frekvenciju postoji mnoštvo rješenja za So i lo, no mogu se jednostavno
izračunati iz nomograma (prema Smallu, slika 6.29.a), uz već poznate parametre i
odabrani So. Ako se uzme da je So približno 0,5 -S, tada je S o~150cm2 (d~15cm),
a 10~50cm-
500
300
10
200
20
100 30-- -
70
50 50
70
30
100
20
200
10
7
d = 2 ro
5
VB(drrl) fB (Hz)
lo(cm)
Slika 6.29.a Izračunavanje otvora i tunela bas-refleksne kutije
Mora se napomenuti da su sve veličine u proračunu približne, pa je potrebno

ugoditi tunel za određenu frekvenciju kutije.
Razne izvedbe bas-refleksnih kutija

Zbog poboljšanja emiterskih karakteristika katkada se izvode modifikacije
klasičnih bas-refleksnih kutija, pa ćemo neke opisati.
a) R-J kutija izvodi se tako da zvučnik koji je učvršćen na određenoj udaljenos-
ti od prednje ploče emitira u pravokutni procjep (slika 6.29.b.l). Razlog izvedbe tih
kutija je želja da zvučnik radi na što nižim frekvencijaina uz što manji volumen
9"
kutije. Takve se izvedbe s uskim procjepom upotrebljavaju i za poboljšanje emitira-

nja na visokim frekvencijama, što je opisano u poglavlju 6.6.
Pri radu zvučnika u R-J-kutiji nastaje znatno povećanje akustičkog opterećenja
zvučnika (tj. do povećanja parametara M AUO i R AUO ' prema ekvivalentnoj shemi
6.l6.c), pa se zbog povećanja titrajuće mase smanjuje rezonantna frekvencija
zvučničke jedinice. Kutija i u ovom slučaju djeluje kao Helmholtzov rezonator
kojemu je na taj način (povećanjem prigušenja) izvedena kontrola faktora dobrote
Q (koji je inače vrlo visok). Kontrola se izvodi promjenom udaljenosti zvučnika od
prednje ploče kutije.
Ima različitih verzija tih kutija, pa se naprimjer uz procjep ostavlja i otvor
bas-refleksa s tunelom i slično.
b) Bas-refleks sa zvučnikom unutar kutije, budući da ispod rezonantne frekven-
cije kutije emitiranje iz zvučnika i otvora nije više u fazi, ono se počinje poništavati,
pa se emitirana snaga smanjuje. Strmina opadanja snage vrlo je velika (18 ili
24dB/okt.), a rezultat je lošiji prijenos tranzijenata i osjetljivost na infrazvučne
signale (jer je niskotonski zvučnik u bas-refleksnoj kutiji neopterećen na vrlo niskim
frekvencijama) .
A A
I~'
!!4!~J
l. t t pU.$JEJ< A-A 2.
Slika 6.29.b Razne izvedbe bas-ret1eksnih kutija
u ovoj izvedbi zvučnik se izolira tako da se ugradi u kutiju koja ima samo
jedan otvor iz kojega se emitira (slika 6.29.b.2). Takva izvedba poboljšava emiterske
karakteristike, a postiže se i osiguranje od infrazvučnih problema u prijenosu.
Na tom principu (i sa dva niskotonska zvučnika u kutiji zbog povećanja snage)
zvučničke sustave proizvodi i poznata tvrtka KEF.
c) Dvostruka bas-refleksna kutija izvodi se prema slici 6.29.b.3. Uz takvu
izvedbu u karakteristici impedancije nastaju tri rezonantna uzdignuća i dva udublje-
nja (u usporedbi s klasičnim bas-refleksom), što označava određeno proširenje
radnog područja prema nižim frekvencijama.
6.5. Akustički labirint

Da bi se poboljšao niskofrekvencijski odziv i prigušila rezonancija mehaničkog
sustava, zvučnik se katkada ugrađuje na otvor duge cijevi. U tom se slučaju cijev,
AKUSTIČKI LABIRINT 133
koja je na drugom kraju otvorena, dobro ispuni apsorpcijskim materijalom, a zbog

dimenzija se savine (i nekoliko puta), pa je takva izvedba nazvana akustički labirint
(čest je i naziv transmisijska linija).
Cijevakustičkog labirinta mora, s obzirom na ugrađeni zvučnik, imati točno
određene dimenzije, pa se u slučaju dobrog ugođenja nadvišenje osnovne rezonanci-
je smanjuje na određenu razinu i povećava odziv na frekvencijama većim od te
rezonancije (s dobiti zvučnog tlaka od otprilike 4-5 dB). Tako se postiže rad sa
svim prednostima erni tera s gotovo konstantnom brzinom (slika 6.30).
AKUSTiČKI LABIRINT
"A/4 na lo
I
I
I
-- ----- - ----!-
I
I
I
fo f
Slika 6.30. Djelovanje akustičkog labirinta
Teorija rada akustičkog labirinta temelji se na dobro poznatom principu

djelovanja rezonantnih cijevi, orgulja, puhaljki i sličnih uređaja. Glavna je razlika to
što se od labirinta zahtijeva rad preko proširenoga frekvencijskog područja, a ne na
samo jednoj frekvenciji.
Sve su cijevi rezonantne naprave, a frekvencija rezonancije ovisi o njihovoj
duljini. To znači: ako želimo pojačati određenu frekvenciju, izvor zvuka moramo
spojiti na cijev određene duljine. To je upravo djelovanje savinute cijevi u akustič
kom labirintu. Ako je duljina cijevi jednaka polovici valne duljine 0. /2) emitiranog
zvuka, zvuk na otvoru cijevi bit će u fazi s emitiranim zvučnim valom ispred
zvučnika, pa će se pojačavati zvučni tlak na toj frekvenciji. Ako se snizuje
frekvencija pobudnog signala, odnosno povećava valna duljina ("-), dolazi se do
frekvencije gdje je cijev duga samo "-/4. U tom će slučaju otvorena cijev duga "-/4
predstavljati za membranu veliku impedanciju (što će je znatno prigušiti), dok će na
otvoru biti malena impedancija.
Ako se akustički labirint izvede tako da je cijev duga četvrtinu valne duljine (Aj4)
na rezonantnoj frekvenciji zvučnika, on će djelovati kao antirezonantni uređaj i
134 UGRADNJA ZV UČN I KA
priguši vati vrh u rezonanciji, ali će ujedno pojačati frekvencije za jednu oktavu više
od te rezonancije. Prema slici 6.30, i u ovom slučaju , kao i u bas-refleksni m
kutijama, nastaju dva manja rezonantna nadvišenja (jer su vezana dva titrajna
sustava jednakih rezonantnih frekvencija).
Za praktičnu izvedbu potrebno je navesti još neke važne potankosti.
a) Duljina cijevi , je efektivno veća od njezine fizičke dimenzije (kao i tunel
bas-refleksne kutije). Za frekvencije niže od otprilike 100 Hz u praksi se cijev
produljuje oko 15 cm.
b) Presjek cijevi mora biti dovoljno velik (uzimaju se veličine površine membra-
ne zvučnika) da se ne bi smanjila energija koja se emitira sa stražnje strane. Zračna
masa u cijevi kreće se zajedno s membranom i dodaje se njezinoj masi (više nego u
drugim ugradnjama) , smanjujući rezonantnu frekvenciju ugrađenog zvučnika.
c) Kad je ispuna prigušnim materijalima potpuna, u unutarnjem prostoru
nastaju izotermički uvjeti , što proračunski povećava volumen i smanjuje brzinu
zvuka. Dovoljno je izvesti takvu ispunu da se brzina smanji na otprilike 300 m/s.
Takva ispuna smanjuje visokofrekvencijsko emitiranje zvuka, pa akustički labirint
djeluje samo na niskim frekvencijama. Osim toga, time se rezonanciji cijevi dodaje
otporna osobina, što izglađuje rezonantno i antirezonantno djelovanje.
Prigušnim se materijalima faktor dobrote ne smije smanjiti na nisku vrijednost
jer će to rezultirati "teškim", prigušenim zvukom pri reprodukciji. No uz premalo
prigušenje pri reprodukciji basova nastaje efekt tutnjave, što je također neprirodno.
Optimalna vrijednost faktora dobrote Q za većinu zvučnika iznosi između 0,6 i 0,8
(prem a slici 6.11).
b a
I
I O dB
10
E
u
LO O I
ai'
oo
-10 ~
/
V
J 20 50 100 200 500 1000
\. 40 cm .\
I. I· 36 cm
44,5 cm f(Hz)
Slika 6.31. Praktične izvedbe akustičkog labirinta; a) sa zvučnikom KEF B139, b) u četveros
mjernome zvučničkom sustavu Grundig Fine Arts Three (širina presjeka 31 cm, visina 102 cm)
Navedimo jedan primjer izvedbe akustičkog labirinta (slika 6.31.a), koji je u

praksi dao dobre rezultate. Kutija je načinjena od "mrtvog" materijala (debelog
barem 2 cm) s otvorom koji odgovara površini membrane zvučnika i dimenzijama
prema slici. Upotrijebljeni bas-zvučnik je poznat KEF B139, no može se upotrijebiti
ZVUČNICI S TRUBOM 135
bilo koji zvučnik s niskom rezonantnom frekvenci-

jom i potrebnom snagom. Prigušni materijal je
prirodna (ovčja) vuna kratkog vlakna jako nabije-
na u dijelu (a), a dugoga vlakna slabo nabijena u
ostalom dijelu labirinta (b).
Rezonantna frekvencija zvučnika (bez ugrad-
nje) iznosi otprilike 30 Hz, no frekvencijska karak-
teristika (na slici 6.3 I .a) zbog pada od približno
12 dB/ok t. pokazuje da je - 3 dB na oko 22 Hz, a
- 12 dB na 15 Hz. Duljina cijevi je oko "-/4 na
rezonanciji zvučnika fo, kada se uzmu u obzir
njezina duljina (duljina srednje linije na slici), te
efekti produljenja i potpune ispune prigušnim ma-
terijalom.
Slušni je test pokazao da je reprodukcija izuzet-
no "čista", bez koloriranja (što je prednost tih kuti-
ja), s vrlo dobrom tranzijentnom karakteristikom i
vrlo prirodnim zvukom. Tome je razlog i blaži pad
prigušne karakteristike na donjoj graničnoj frekven-
ciji (u odnosu prema bas-refleksu), što povoljno
djeluje na prijenos tranzijenata u tom području.
6.6. Zvučnici s trubom
Duga cijev s postepenim proširenjem i nazi-

vom truba (ili rog), upotrebljavala se još u davna
vremena za pojačanje glasnoće zvuka. Usta truba- Slika 6.31.b
ča bila su izvor zvuka, pogonski element na počet-
ku te cijevi koja se često zbog povećanja duljine i
višestruko savijala.
Upotreba trube bila je naročito popularna potkraj prošlog stoljeća kao doda-
tak telefonske slušalice. Edisonov fonograf imao je kratku koničnu trubu za
pojačanje zvuka iz mehanički pobuđene membrane.
Trube obilježavaju posebnu eru u povijesnom razvitku zvučnika, a zbog svojih
velikih prednosti i danas su u upotrebi uz ostale načine ugradnje zvučnika. Zvučnici
s trubom upotrebljavaju se u kazalištima, koncertnim dvoranama, kinima, spor-
tskim borilištima, velikim izložbama - svuda gdje su potrebne velike akustičke
snage i kontrola usmjerenosti emitiranog zvuka.
Zvučnik s trubom sastoji se od pogonskog dijela i dodane trube, koji se zajedno
spajaju u cjelinu. Pogonski dio čini zvučnik s nekim pogonskim elementom (najčeš
će dinamičkim), ispred čije je membrane truba u obliku krutoga konusnog lijeVka.
Mala površina u "vratu" trube, postepeno se povećava do velike površine u
"ustima" trube. Na taj način mali izvor zvuka preko ljevkastoga veznog elementa
može pokrenuti relativno velike volumene zraka (slika 6.32). Upravo zato truba ima
ove osnovne prednosti:
povećanje korisnosti
(prema zvučniku direktnom emiteru, ovisno o pojasu frekvencija, u uskom
pojasu i do 50%),
MEMBRANA
Slika 6.32. Prikaz zvučnika s trubom
otporno opterećenje
koje nastaje na membrani, veoma smanjuje amplitude neželjenih istitrava-
nja i tako je optimalno prigušuje (pa je odziv ravnomjerniji),
usmjerena karakteristika
(usmjereni prijenos zvučne energije do slušaoca).

upotrijebljenih u analizi rada dinamičkog zvučnika s trubom (uz popise simbola u
poglavljima 3.1, 6.3, 6.4)
C Ml - mehanička elastičnost zračnog jastuka u prostoru ispred membrane pogon-
skog dijela trube (mjN)
C MZ - mehanička elastičnost zračnog jastuka u prostoru iza membrane pogon-
skog dijela trube (m/N)
du - promjer usta trube (m)
fc - donja frekvencija trube (Hz)
fu - granična frekvencija usta trube (Hz)
fct - donja granična frekvencija prijenosnog opsega trube (Hz)
fzt - rezonantna frekvencija zvučnika ugrađenog u pogonski dio trube (Hz)
F - sila na membra ni (N)
Fv - sila u vratu trube (N)
kt - faktor transformacije brzine u vratu trube (odnos površina S/SJ
lt - duljina trube (m)
mt - konstanta trube,
konstanta širenja presjeka eksponencijalne trube (m - 1)
M Au - akustička masa isijavanja u ustima trube (kg/m4)
M Av - akustički otpor isijavanja u vratu trube (kg/m4)
Ou - opseg usta trube (m)
Pl - zvučni tlak ispred membrame (Pa)
Pz - zvučni tlak u vratu trube (Pa)
ru - polumjer usta trube (m)
RAu - akustički otpor isijavanja u ustima trube (Ns/mS)
RAv - akustički otpor isijavanja u vratu trube (Ns/mS)
RMl - otpor isijavanja s prednje strane membrane pogonskoga dijela trube
(Ns/m)
ZVUČNICI S TRUBOM l37
RM2 - otpor isijavanja sa stražnje strane membrane pogonskoga djela trube (Ns/m)
R MAu - otpor isijavanja u ustima trube (Ns/m)
R MA , - otpor isijavanja u vratu trube (Ns/m)
S - površina membrane zvučnika pogonskoga dijela trube (m 2)
Su - površina presjeka usta trube (m 2)
S, - površina presjeka vrata trube (m 2)
Sx - površina presjeka trube u nekoj udaljenosti x od vrata (m 2)
v - brzina titranja membrane (m/s)
v, - brzina titranja zraka u vratu trube (m/s)
V Bt - neto-volumen zatvorene kutije iza membrane (m 3 )
ZAu - akustička impedancija isijavanja u ustima trube (Ns/mS)
ZMA, - impedancija isijavanja u vratu trube (Ns/m)
<X t - kut trube, kut koji čini tangenta izlaznog zakrivljenja sa OSI trube (u
stupnjevima)
6.6.1. Pogonski dio

Pri spajanju neke membrane zvučnika na trubu površina vrata trube odabrana
je tako da je prilagođena akustičkoj impedanciji pogonske jedinice, kako bi
proizvedeni zvučni val imao što manje izobličenje.
Najjednostavnije je trubu prila-
goditi tako da vrat ima jednake di-
menzije kao i zvučnička membrana,
ali to ne daje optimalne karakteristi- Sv
MEMBRANA (S)
ke (posebno korisnost). Bolje akus-
tičko opterećenje postiže se ako je
površina vrata (S,) manja od površi-
ne membrane (S), pa ispred membra-
ne nastaje "tlačni prostor" (slika
6.33). Za pokretanje zraka u uskom
kanalu potrebna je veća sila nego u
širokome jer čestice zraka moraju
prijeći duži put da pokrenu jednak
volumen zraka. Pogonski dio često je
dinamički zvučnik čija titrajna zavoj-
POGONSKI DIO L-J
Slika 6.33. Tlačna komora zvučnika s trubom
nica u takvoj izvedbi troši više ener-
gije za pokretanje zraka.
Pri kretanju membrane pokreće se zračni volumen (S' a). Pritom je a maksi-
malna amplituda titranja membrane. Taj se volumen zbog malog otvora u vratu
komprimira i pretvara u zračni volumen (S,' b), pa vrijede ove relacije:
S·a=S,·b, S'v=S,'v" v/v,=S/S,=k t
ZMA =ZA' S2=(Pl /V' S) S2=Pl . S/v (6.19)
Pri radu nastaje transformacija brzina u odnosu kt, a u tom se odnosu povećava
i otpor isijavanja membrane. Time su akustičke impedancije malog otvora vrata i
membrane prilagođene, čime se znatno povećava korisnost. O površini vrata ovisi
akustički tlak na početku trube, odnosno njezina nazivna snaga. Općenito vrijedi:
što je površina vrata veća, to je veća i nazivna snaga trube.
Prostor ispred membrane (elastičnosti CM I) na niskim se frekvencijama ponaša

kao kompaktni medij i cijeli volumen zraka što ga pokrene membrana prelazi u vrat
trube. To se ne događa na višim frekvencijama, kada ta reaktancija postaje vrlo
malena (zrak postaje kompresibilan). Stoga se na višim frekvencijama smanjuje
transformacija brzine, odnosno i otpor isijavanja. Kako je to u većem tlačnom
prostoru izraženije, to se nastoji da prostor ispred membrane bude što manji. No sam
otvor vrata trube ne smije biti premalen jer pri velikim brzinama zraka mogu nastati
izobličenja zvuka zbog stvaranja vrtloga, a trenjem se povećavaju i gubici u otvoru.
Kućište pogonskog dijela (tzv. tlačna komora) posve je zatvoreno (osim otvora za
vrat trube), pa je iza membrane također prostor pod tlakom. Taj prostor, koji je
obično ispunjen materijalom za prigušenje, na niskim frekvencijama djeluje kao
elastičnost (C M2 ) koja se dodaje elastičnosti membrane. Na visokim frekvencijama
reaktancija O)C M2 šantira 1/RM2 Ger postoje malena), i tako ga smanjuje da postaje
reda veličine l/R MAv . To je dodatna potrošnja snage membrane, koja tako troši snagu
i na prednjoj i na stražnjoj strani, što na visokim frekvencijama može iznositi i do
pola ukupne emitirane akustičke snage (prema ekvivalentnoj shemi na slici 6.34.a).
Sljedeća analiza rada pogonskog dijela trube odnosi se na onaj dio frekvencij-
skog područja gdje je kompleksna mehanička impedancija isijavanja u vratu trube
ZMAv čisti radni otpor isijavanja R MAv (tj. ZMAv = R MAv = Po . c· SJ To se događa oko
rezonantne frekvencije (fZ!) zvučnika ugrađenog u kutiju pogonskog dijela ("tlačnu
komoru"), koja se u zvučnicima s trubom postavlja u sredinu frekvencijskog
područja koje se prenosi.
b)
81:1
fJ
S.:S
R, = _1_ (BI)' = (BI)'
Efi
RM, g ,c'S
S' (BI)' e
"v I R = _ 1_ . ~" . (BI)' = ._ _vv_
I 'RMA" S' g ,c· S'
I
c)
Slika 6.34. a) Električko-mehaničko-akustički krug zvučnika s trubom u inverznim analogijama,
b) njegova aproksimacija u srednjem dijelu prijenosnoga frekvencijskog područja, e) sažimanje u
jedinstveni električni krug
Rezonantna frekvencija ([Z!), na kojoj nastaje poništenje reaktancija (uz mali

0). CM1 , prema slici 6.34.a), iznosi:
l
(6.20)
fZ! = 2n JMMM [C MM ' CMZ/(C MM + C MZ )]
Iz te se relacije vidi da stražnji volumen (koji predstavlja kruti jastuk iza
membrane) ne djeluje nepoželjno. Taj volumen kao akustički kapacitet u ispravno
integriranim sustavima pogonskog dijela i trube pridonosi neutralizaciji induktivne
komponente na membrani, pa sustav postaje potpuno otporan, a korisnost velika.
Na slici 6.34.a) prikazana je ekvivalentna električna shema zvučnika s trubom.
Na slici su L EZ ' REZ' MMM' C MM i RMM poznati parametri zvučničke jedinice (popis
simbola u 3.1 pogl.), a F i Fv sile na membrani i u vratu trube. Zbog male membrane
(jer su i zvučnici maleni) i masa MMM obično je vrlo malena, a to uvjetuje (ako je
potrebna niska rezonantna frekvencija) i veliku elastičnost ovješenja C MM . Uz
dovoljno visok Q zvučnika i RMM je maleno, a reaktancija C Ml (zbog relativno
maloga tlačnog prostora ispred membrane) također je malena, pa se (u području
rezonantne frekvencije) ta shema može sažeti prema slici 6.34.b). Vrijednost R MAv
obično je manja od R Mz , pa je veći dio snage iz membrane na trubi.
Prema shemi na slici 6.34.c) moguće je (uz određene pretpostavke) izračunati
površinu vrata trube i korisnost. Na nižim frekvencijama može se pretpostaviti da
stražnji prostor membrane predstavlja čisti kapacitet (C MZ ' uz RMZ =0 i Rl =0). U
tom je slučaju REZ + Rz otpor koji opterećuje pojačalo (neka je, naprimjer, 16 !1), pa
se snaga dijeli između ta dva otpora. Stoga je, uz poznatu vrijednost REZ' poznat i
Rz, pa se prema relaciji uz sliku 6.34.c) može izraziti Sv' Potrebno je znati faktor
električko-meh,llličke pretvorbe Bl (koji se jednostavno mjeri) i efektivnu površinu
membrane S. Korisnost će tada biti:
Rz
fJ= , 100% (6.21)
REz+Rz
U vratu trube mogu nastati fazni poremećaji na pojedinim frekvencijama, što
rezultira jakim kolebanjima u frekvencijskoj karakteristici. Te interferentne smetnje
nastaju na višim frekvencijama uz male valne duljine.
U tlačnom prostoru ispred pogonskog dijela pojavljuje se filtarsko djelovanje.
Tada se ravna valna fronta (koju emitira membrana) savija na rubovima da bi
prošla kroz vrat trube. Zbog toga nastaju razlike putova i fazni pomak između
srednjih i vanjskih dijelova valne fronte. Ako dulji put iznosi pola valne dužine
reproducirano g zvuka više od srednjeg puta, zvučni se val poništava.
rvx..Xy,,,----,-FAZNI KLlN_ _ ~
Slika 6.35. Fazni klinovi ispred membrana pogonskih jedinica truba

140 UGRADNJA ZVUČN IKA
Da bi se uklonio problem tih interferencija, u tlačnom prostoru ispred mem-

brane stavljaju se tzv. fazni klinovi (jedan ili više njih) različitih oblika, pa se tako
ugađaju jednake duljine puta iz svih dijelova membrane do vrata trube (slika 6.35).
Oblik, veličina i smještaj klinova vrlo je kritičan, pa ih je potrebno pažljivo
projektirati.
Slika 6.36. Različite izvedbe pogonskih dijelova
Na slici 6.36. vide se različite izvedbe pogonskih dijelova zvučnika s trubom. U

ovakvoj izvedbi (engl. compression drivers) koriste se zvučnici na višim frekvencija-
ma od oko 300 Hz, dok se na nižim frekvencijama upotrebljavaju specijalni nisko-
tonski zvučnici za ugradnju u niskofrekventne trube.
6.6.2. Trube
Zvuk koji dolazi iz membrane u pogonskom dijelu trube komprimiran je u
odnosu prema po.vršinama membrane i vrata, a rezultat toga je visoki zvučni tlak u
vratu. Kako se zvuk širi kroz tijelo trube prema ustima, on nailazi na stijenke koje
se kontinuirano šire. Tako se i zvučni tlak širi preko sve veće površine, odnosno
smanjuje se po jedinici površine do usta trube, odakle se emitira u prostor. Na taj je
način izvor zvuka akustički znatno opterećen, a efektivna emitirajuća površina
izvora poveća se do površine usta.
Sa stajališta dobrog emitiranja zvuka povoljno je da membrana emitera ima što
veću površinu jer je emitirana akustička snaga titrajuće membrane funkcija veličine
membrane i njezine amplitude titranja. Što membrana s većim amplitudama titra
oko svog mirnog položaja, to se više zraka pokreće i to je veća isijana akustička
energija. Drugim riječima, velike površine membrane imaju impedanciju isijavanja s
većim udjelom otpora isijavanja u određenome frekvencijskom području. To u
praksi nije lako postići (zbog velikih masa, parcijalnog titranja itd.) pa membrane
uglavnom nemaju velike promjere, i to je jedan od razloga vrlo male korisnosti
direktnih zvučničkih emitera.
Drugi uzrok male korisnosti zvučnika direktnih emitera jest loše prilagođenje
na akustičku impedanciju zračnog opterećenja. Uz upotrebu trube na zvučniku
može se proizvesti gotovo bilo koja impedancija u vratu trube i tako optimaln
prilagoditi pogonska membrana. Zbog toga se truba smatra akustičkim traosforma-
torom, (prema slici 6.37). Uvjeti visokog tlaka i relativno male volumne brzine zraka
uz membranu izvora zvuka (velika akustička impedancija ZA) postepeno se transfor-
miraju u nis'kotlačne, s relativno velikim volumnim brzinama u ustima trube (mala
akustička impedancija ZAu)' Na taj je način visoka impedancija membrane emitera
prilagođena na nisku impedanciju zračnog opterećenja. Time se znatno poveća
korisnost, odnosno poraste emitirana akustička snaga, a da se ne poveća površina (i
masa) membrane. Kako je emiter i efikasno prigušen otpornim opterećenjem (a
može raditi i s manjim pomakom), to se smanjuju i sva izobličenja (posebno
tranzijentna).
USTA
Slika 6.37. Truba kao akustički transformator
Osnovne osobine trube

Dok se pogonski dijelovi trube izabiru na osnovi potrebne zvučne snage, sama
se truba odabire na temelju traženog usmjerenja (tj. površine pokrivene zvukom) i
frekvencijskog odziva, koji su potrebni za određenu priliku.
Za konstrukciju trube važne su ove karakteristike:
- oblik i stupanj širenja lijevka trube,
- promjer vrata i usta, te duljina trube.
Lijevak trube može se izvesti s bilo kojim stupnjem širenja, počevši od cijevi, no
najpoznatiji su parabolični, konični, hiperbolični i eksponencijalni oblik (slika 6.38).
Truba paraboličkog oblika malokad se upotrebljava. Konični se oblik primjenji-
vao u starim fonografima, a danas se često koristi za megafone na nogometnim
stadionima ili na veslačkim utakmicama i sl. Hiperbolički oblik upotrebljava se za
specijalne svrhe, naprimjer u sirenama za maglu itd. Trube eksponencijalnog oblika
najčešće su u općoj upotrebi zbog znatnih prednosti - lakog balansiranja jednolič
nosti odziva preko zadanoga frekvencijskog područja, relativno dobre reprodukcije,
jednostavne konstrukcije, izvedbe i analize. Te trube pokazuju veći odnos akustič
kog otpora prema akustičkoj reaktanciji i daju ujednačeniju karakteristiku akustič
kog otpora, pa su to razlozi za gotovo univerzalnu upotrebu. Zbog toga ćemo u
ovom poglavlju obraditi eksponencijalne trube i njezine karakteristike.
OBLIK TRUBE:
1-PARABOLlČNI
2-KONUSNI
3-EKSPONENCIJALNI
4-HIPERBOLNI
Slika 6.38. Različiti stupnjevi širenja truba
Teorijski opis širenja valova u eksponencijalnoj trubi daje se pomoću jednadžbi

akustike i termodinamičkih jednadžbi stanja u mediju, a matematički je obrađen u
osnovama elektroakustike. Ulazni zvučni val u vratu trube ima ravnu valnu frontu
koja se, ovisno o duljini trube, širenju lijevka i otvoru usta, te emitiranoj frekvenciji,
postepeno pretvara u zakrivljenu valnu frontu (kuglasti val). Stupanj zakrivljenosti
valne fronte u ustima trube ovisi o kutu što ga čini tangenta izlaznog zakrivljenja sa
osi trube (lXt).
Na niskim je frekvencijama razlika ravne valne fronte i zakrivljene fronte
malena, a zvučni val vođen stijenkama lijevka trube emitira se iz otvora usta opet
kao ravni val. S porastom frekvencije raste i zakrivljenje valne fronte i emitira se
kuglasti val. Zakrivljenje nastaje zbog faznih razlika između emitirajućih elementar-
nih površina uz os trube i na određenoj udaljenosti od te osi (naprimjer u ustima za
ru)'
Uz vrlo visoke frekvencije trubom se oko osi širi zvučni snop, i to bez znatnijeg
utjecaja stijenki lijevka.
Površina presjeka eksponencijainih truba povećava se kao funkcija eksponenci-
jalne varijable: Sx = Sv' emt (slika 6.37); Sx je površina presjeka na nekoj udaljenosti
X
x, pa je uz x = 0, Sx = Sv, a uz x = lt, Su = Sv' emt \ gdje je mt = 41tfe/c.

Slika 6.39 prikazuje radnu i reaktivnu komponentu impedancije u vratu
eksponencijalnih truba raznih promjera usta. Vidi se vrlo nagli pad otporne
komponente u donjem području, pa se takve trube često nazivaju visokopropusnim
filtrima. Ispod donje frekvencije trube (fe) nema emitiranja snage, membrana je
neopterećena, a impedancija postaje "čisto" reaktivna. Stoga se kao donjom granič
nom frekvencijom prijenosnog opsega trube smatra fet = 1,4 fe'
Razlog naglog pada na donjoj frekvenciji treba tražiti u samom mehanizmu
emitiranja trube. Na frekvencijama na kojima je valna duljina dio duljine trube
postojat će moment u kojemu je zona kompresije u trubi, a jedna zona dekompresije
u ustima trube. Priroda ne podnosi vakuum, pa zrak iz okolnog prostora (normal-
ZVUČNIC I S TRUBOM 143
nog tlaka) ulazi u trubu i sprečava nastajanje sljedećeg sloja komprimiranog zraka.
Ako u trubi postoji više " perioda" odnosno slojeva kompromiranoga i dekompri-
miranog zraka (što će biti uz više frekvencije), neće se ništa dogoditi , ali na niskim
frekvencijama taj je efekt veoma naglašen i nastaje naglo smanjenje zvučnog tlaka.
0,00r5~ oo PR. .m
=f ~-- ~ ciS TR
'"r ...-~
.
0,5 -, 8
/ XA> I.... -, RA
lJ 1-.. !",-~
o 6
1 2 4 6 8 10 I
I I_ 0,55 Ac _I f/fc - <':>0
I I
c::o? 4
0,0075~rr
0
o.. -en' , : I:
=f~I,225Ac
~
O ;::!;
sz o 2
!I I
'0 z
1,5,----.,---,--.,--..,-.,...,....,.....,...., i= «
en ~
::::> :..::
id J 1\ l- ~lI\.'"
:..:: «
« c:: w
O
'{/ ~ I i ' '1 ", .;,I'~"!i "
-1 XAV! l :1 ~
1 2 4 6 8 10
f/fc
8 10
flfc
Slika 6.39. Otporna i reaktivna komponenta akustičke impedancije u vratu eksponenci-

jaJnih truba različitih dimenzija (prema Beraneku i Olsonu)
Frekvencijom fc određen je stupanj širenja presjeka, i što je širenje polaganije, to

je fc niža, pa bas-trube zahtijevaju vrlo polagano širenje (duge trube):
(6.22)
Budući da je Su = A;/41t, frekvencija fc razmjerna je efektivnom promjeru usta trube,
uz emitiranje u slobodan prostor. Tako je uz fc = 40 Hz, Su = 5,9 m 2 (što je nepraktič
no), pa je jedan od većih problema trube problem njezinih fizičkih dimenzija, ako se
zahtijeva rad na niskim frekvencijama.
Veličina usta trube određuje stupanj impedancijskog diskontinuiteta između
usta i prostora u koji truba emitira. Što je površina usta veća (bilo bi idealno da je
beskonačna), to je bolje prilagođenje zračnog prostora na membranu emitera, a
emiter je efikasniji. Što je promjer usta prema valnoj duljini manji, a truba kraća,
zvuk reflektiran od usta natrag prema vratu bit će veći, a veće su i neregularnosti u
odzivu (slika 6.39).
Da bi frekvencijska karakteristika bila ravna, odnosno dabi impedancija
isijavanja imala pretežno otporni karakter, potrebno je da otvor usta zadovolji
sljedeći kriterij:
c
2r u TC ~ 2A-u = 2f (6.23)
u
gdje je:
k valni broj,
Ou opseg usta (2r u TC) , jer je riječ o kružnom otvoru, no isto vrijedi i za
pravokutni (ili kvadratni) oblik usta. Naime, tada je Ou = 2 (a + b), pri čemu
su a i b širina i visina usta trube.
Prema tom kriteriju može se izraziti granična frekvencija usta fu = cfmu. Na
nižim frekvencijama od fu nastaje djelomična refleksija zvučne energije od usta, pa se
pojavljuju stoj ni valovi i rezonantne pojave u trubi, koje uzrokuju kolebanja u
karakteristici otpora isijavanja odnosno neregularnosti u isijanoj akustičkoj snazi.
Stoga je potrebno da fc > fu, pa da prijenos nema nepravilnosti u odzivu.
Kut trube (tXt) također pokazuje spomenuto stanje, pa je općenito povoljno
(ako se žele prenijeti niske frekvencije, no i za bolju disperziju zraka) da je što veći
(tada je veći i rJ.
Katkada se u praksi (kada se ne zahtijeva posebna kvaliteta prijenosa) postav-
lja malo "blaži" kriterij: kr u> 1 odnosno fu = c/2m u'
Sumirajmo osnovne formule za određivanje dimenzija trube. Da bi se truba mog-
la izvesti, najprije odaberemo fc (odnosno fct), pa odredimo parametre Sv, Su, mt i lt.
Površina vrata odabire se od Sv = S/5 do Sv = S.
Su = Svemtlt, emtlt = SulSv (6.24)
c2
Su = 4TCf; (m 2 ), (konstanta trube)
(kontrola da li je fc > fJ
l = 2,3 'log SulSv (m)
t mt
S = SvemtX (m 2 )
Ako se u jednadžbu uvrsti bilo koja udaljenost x (manja od lt), dobije se (u
izvedbi trube) dimenzija željenog presjeka na toj udaljenosti.
Dok je za niske frekvencije truba obično preduga (pa se mora preklopiti da se
zadrži određena duljina) ili ima prevelik otvor usta, na srednjim i visokim frekvenci-
jama duljina nije velika, pa se mogu napraviti "beskonačno duge" trube povoljnih
emiterskih karakteristika.
Usmjerenje trube
Usmjerna karakteristika trube, možda čak i više od nJezme korisnosti, čini
brojne izvedbe vrlo prikladnima za upotrebu u pojedinim slučajevima. Usmjerna
karakteristika trube ovisi o otvoru usta, obliku (stupnju širenja) i frekvenciji.
Usta trube najvažniji su parametar za određivanje usmjerne karakteristike u
području gdje je valna duljina veća od promjera usta, a oblik (stupanj širenja) glavni
je faktor usmjerenja u području u kojemu je valna duljina manja od promjera usta.
Za svaku će frekvenciju membrana manjeg promjera imati širu usmjernu karakteris-
tiku od one s velikim promjerom, što vrijedi i za usta trube. Za jednu površinu usta,
uz povišenje frekvencije pobude, sužavat će se usmjerna karakteristika Ger se time
povećava površina emitiranja). Poboljšanje nastaje ako se usta konveksno formiraju,
pa se postiže veći kut isijavanja.
ZVUČ NI CI S TRUBOM 145
Usmjerenje trube definirano je nJeZllllm polarnim dijagramom, iz kojega se

određuju kut pokrivanja, disperzije ili isijavanja. Taj se kut daje u stupnjevima, kao
dvostruki kut od osi, pri kojemu se zvučni tlak smanjuje za 6 dB (poglavlje 2.3. i
slika 2.7), i to kao jedan podatak za kružne i kvadratne, a kao dva podatka (za
horizontalnu i vertikalnu ravninu) za pravokutne otvore usta trube (slika 6.40.a).
Kut pokrivanja ovisi o frekvenciji, pa kako ne postoji standard, on se obično daje za
frekvenciju od 1 kHz, no neki ga izvođači daju za oktavne pojasove (dobre izvedbe
truba trebale bi unutar ok tavnog pojasa imati isti kut pokrivanja), a neki u
određenome frekvencijskom području (idealno bi bilo da u cijelom prenošenom
području truba ima konstantno usmjerenje). Ako se kut pokrivanja trube prikazuje
za određeno frekvencijsko područje, obično se daje i odstupanje (naprimjer: hori-
zontalni kut 47 °, uz odstupanje + 17 0, -10 ° u frekvencijskom području od 500 Hz
do 16kHz).
Slika 6.40.a Usmjerenje truba
Orijentiranje trube (naprimjer za ozvučenje nekog prostora) ovisi o tzv. točki

okretanja (posebno za horizontalnu odnosno vertikalnu ravninu), koja ima sličnosti s
akustičkim središtem u zvučnika direktnih emitera. Iz te točke koja označava prividni
vrh nekoga "stožastog volumena pokrivanja" određuje se kut pokrivanja trube.
Na slici 6.40.a) prikazane su točke okretanja za dva česta oblika truba, za radijalne
trube (l. horizontalno, 2. vertikalno) i Manta-ray-trube (3. horizontalno, 4. verti-
kalno). Točka okretanja A uzima se u slučaju kada je Xu>A emitiranog vala, a
točka B kada je Xu < lA (na niskim frekvencijama površina usta predstavlja stapnu
membranu emitera).
Prema ovom prikazu analogno se mogu određivati točke okretanja i za ostale
oblike truba.
Slika 6.40.b Usmjerenje uz različite dimenzije

truba
Što je površina stapa (ili usta trube) veća, to je oštriji (uži) snop za danu
frekvenciju. Iz slike 6.40.b) i priložene tablice se vidi da je uz brzo širenje, kratku
trubu i mala usta (naprimjer truba A) fc visok, a uz polagano širenje, dugu trubu i
široka usta (naprimjer truba D) fc je nizale
Uz sliku 6.40.b) vrijedi sljedeća tablica.
[,(Hz) Kut
Truba l«(m) du (m) pokrivanja
A 0,75 0,4 200 95 °
B 1,00 0,53 150 85°
e 1,35 0,66 120 75°
D 1,95 0,8 85 65°
,. ,
/"// \~, /
//1
/ I
/ /
I ,"\ "-
\
I
I
\
\
/ I I
\ \ \
I I
/ I I I \ \
\ I
I I
,I 'I \\ \ I
a I
I b I, e I\ I , \ \ I
I
1. I \ \ I I \ \
\ /7kHz
..... '" "'" /,..... "'t',\

/
I
I
/
/
"\ \ / I
bl la
\ \
I I
\
I I I \ } I
I I \ \ I I
\ I \ \
\ I \ \ 1/
2. \ / \~ '/
~ 7kHz
1kHz
Slika 6.41. Polarne karakteristike raznih truba
Slika 6.41 prikazuje polarne karakteristike isijavanja trube uz (l) različite

duljine i različite površine usta, te (2) uz različite duljine i jednake površine usta.
6.6.3. Izvedba truba

Mnoštvo je izvedbi truba, a neke su specifične za pojedine proizvođače.
Izrađuju se ovisno o karakteristikama: s obzirom na donju graničnu frekvenciju
(odnosno prijenosni frekvencijski opseg), zatim s obzirom na snagu (trube za veće
snage su masivne, s većim ulaznim, a time i izlaznim otvorima te snažnim
pogonskim dijelovima) ili s obzirom na usmjerenje. Ako se zahtijeva usmjerenje i u
horizontalnoj i u vertikalnoj ravnini, izlazni su otvori okrugli ili kvadratni, nasuprot
pravokutnim otvorima usta truba, kada se pretpostavlja veća disperzija zvuka u
jednoj od ravnina (slika 6.42).
Slika 6.42. Usporedba usmjerenja truba s okruglim i pravokutnim

oblikom usta
Opišimo rad i karakteristike nekih najvažnijih izvedbi truba s pogonskim

dijelovima tzv. compression drivers (iz poglavlja 6.6.1).
l. Preklopljena truba
Da bi se smanjio problem fizičkih dimenzija trube, eksponencijalna truba često
se izrađuje
tako da se savija odnosno preklapa unutar sebe. Tako nastaje tzv.
preklopljena truba (engl. re-entrant horn), koja omogućuje konstrukcije s nižom
frekvencijom fc' uz manju duljinu truba (slika 6.43.a).
Te se trube upotrebljavaju za širokopojasnu reprodukciju, ali su najefikasnije u
frekvencijskom području od 200 Hz do 8 kHz, a za više se frekvencije upotrebljavaju
posebne jedinice. To ograničenje na višim frekvencijama nastaje zbog gubitaka
uzrokovanih refleksijama i interferencijama na zavojima trube. Naime, zvuk samo
na niskim frekvencijama bez problema prolazi zavojitim prostorom, no na višim
frekvencijama, kada bočne dimenzije zavoja postaju dio valne duljine, nastaju
10*
interferencije, odnosno javljaju se problemi emitiranja kao u tlačnoj komori (u kojoj

se rješavaju fazni m klinovima). Zbog toga se smanjuje frekvencijski odziv, koji u
gornjem frekvencijskom području ima jake neregularnosti. Poboljšanje nastaje
smanjenjem bočnih dimenzija zavoja i njihovim formiranjem (prema slici 6.43.a).
Slika 6.43. a) presjek, b) različite izvedbe preklopljenih truba
Osim toga, te se trube izvode s aproksimacijom eksponencijalnog širenja, pa su

i zato gubici neizbježni (uključivši i izobličenja). Obje strane svake stijenke, formira-
ju dio trube, te, nastaju odjeci i rezonancije samih stijenka. Stoga one moraju biti
izrađene od čvrstog i krutog materijala i imati glatke unutrašnje površine. Stijenke
tijela trube ne smiju mehanički rezonirati jer će inače kolebanja u odzivu snage biti
velika. Trube se stoga izrađuju od metala određene debljine (neprigušeni su tanki
materijali nepoželjni), no i od nemetala.
Te su trube vrlo pogodne za vanjsku upotrebu jer se mogu načiniti vodonepro-
pusnima.
Preklopljene trube izvode se s okruglim i pravokutnim ustima, kao što
pokazuje slika 6.43.b). Opišimo trubu ELECTRO-VOICE FR150, koja se koristi za
umjereno velike kutove pokrivanja pri ozvučenju. Ta se truba ugrađuje d u lj o m
osi vertikalno ako je potrebno maksimalna horizontalna disperzija
(prema slici). Prijenosni frekvencijski pojas kreće se od fet = 150 Hz do oko 5 kHz
(± 6 dB), a disperzija zvuka je:
horizontalno 80° 48° 46° 38° ,
vertikalno 160° 120° 50° 30° ,
frekvencjia 500 Hz 1 2 4 kHz.
Dimenzije trube su 26 cm (š) x 52 cm (v) x 53 cm (d). Načinjena je od prešanoga
željeznog lima, a masa je 4,3 kg. Snaga ovisi o pogonskom dijelu (oko 30 W).
2. Ravna truba
Te se trube obično izvode kao klasične eksponencijalne trube, a dimenzije su im
ovisne o donjoj frekvenciji. Prikazat ćemo dvije karakteristične izvedbe tih truba.
Slika 6.44.a) prikazuje ravnu trubu (engl. straight horn) dugu oko 1 m, za
fe= 190 Hz, koja je namijenjena vanjskom ozvučenju govora i glazbe, s kutom
pokrivanja 60°. Slika 6.44.b) prikazuje visokotonsku trubu čija je izvedba detaljnije
prikazana na slici 6.45.
ZV UČN I C I S T RUBOM 149
Opišimo dijelove i osnovne karakteristike visokotonskog zvučnika s trubom, za

visokokvalitetnu reprodukciju zvuka (prema slici 6.45).
Slika 6.44. Primjeri izvedbi ravnih
truba
a)
Tijelo trube (a)

Masivno, relativno dugo tijelo trube od
debelog aluminija koje se tako izvodi radi sta-
bilnosti i otpornosti na titranje. Zračni sloj u toj
eksponencijalnoj trubi optimalno opterećuje
membranu u cijelom prenošenom području. Re-
zultat su vrlo mala tranzijentna izobličenja (čis
toća tonova) i ravna frekvencijska karakteristika.
Titrajna zavojnica (b)

Titrajna zavojnica je namotana aluminij-
skom trakom, što daje malu težinu i tankosloj-
nu zavojnicu, odnosno bolje iskorištenje mag-
netskog toka u rasporu. Tako je povećana ko-
risnost i osiguran ravni frekvencijski odziv do
područja ultrazvuka. Slika 6.45. Visokotonska truba
"SANSUl"
Prigušni materijali (c)
Apsorpcijski materijali efektivno prigušuju rezonancije u stražnjoj šupljini
time smanjuju izobličenja.
Fazni klinovi (d)
Specijalnom izvedbom i smještajem faznih klinova postiže se akustička ujedna-
čenost i poboljšanje frekvencijskoga i faznog odziva.
Kalotna membrana (e)

Proizvođač smatra da se tom ultratankom kalo tn om membranom (jednolike
debljine 40 mikrona i gustoće) od duraluminijske folije (velike krutosti i male težine),
smještenom iza magnetske strukture, maksimalno približio idealu potpuno krute
stapne membrane. Stoga zvučnik Ima vrlo dobru reprodukciju tranzijenata i

zanemariva druga izobličenja.
Magnet (f)
Upotrijebljen je veliki snažan feritni magnet kojim se dobro kontrolira titranje
membrane za linearni odziv. Da bi se spriječila izobličenja (posebno ona koja nastaju
od struje titrajne zavojnice), srednji pol magneta ima bakreni poklopac. Taj je način
poboljšanja karakteristika zvučnika skup, ali pridonosi boljoj reprodukciji zvučnika.
Karakteristike zvučnika su:
prijenosni frekvencijski opseg: 2 kHz- 25 kHz,
muzička snaga: 200 W,
promjer usta trube: 70 mm,
duljina trube: 120 mm,
promjer titraj ne zavojnice: 25 mm,
promjer magneta: 90 mm,
osjetljivost: 1 W, 1 m, 93 dB.
Za povećanje horizontalne disperzije na VISIm frekvencijama ispred trube se
stavlja akustička leća čije je djelovanje prikazano na slici 6.62.
3. Ravne trube za visoke.frekvencije

Dvije vrste truba koje ćemo opisati također su ravne eksponencijalne trube, ali
specifične izvedbe. Te se trube često upotrebljavaju u zvučničkim sustavima, jer daju
vrlo kvalitetnu reprodukciju. Kako emitiraju zvuk jednoliko u svim smjerovima, za
kontrolirano se usmjerenje upotrebljavaju akustičke leće.
Trube sprstenastim emiterom

Specifičnost tih emitera (engl. ring radiator tweeters) jest u tome što nemaju
kalotnu membranu, već je ona izvedena II obliku pločice s velikom rupom u sredini.
Kako je ta prstenasta pločica relativno vrlo malena i kruta (promjera oko 20 mm,
što je ujedno i promjer titrajne zavojnice), nema problema s parcijalnim titranjima.
Osim toga, membrana ima vrlo malu masu (obično je aluminijska), pa je tranzijentni
odziv vrlo dobar.
Slika 6.46. Primjeri truba sprstenastim emiterima
Pogonski dio te trube izveden je s tlačno m komorom koja zbog oblika i malih
dimenzija membrane može imati vrlo malen volumen. To omogućuje postizanje
velikih akustičkih snaga već uz vrlo malu pobudu (na što se mora obratiti
pozornost pri uključenju tih truba u zvučničke sustave).
Rezultat takvog izvođenja je vrlo dobra, vjerna i čista reprodukcija uz mala
tranzijentna i druga izobličenja (kako uz male, tako i uz velike snage).
Evo karakteristika tih truba u dvije izvedbe proizvođača FOSTEX-a, prema
slici 6.46.
T 925 T 945N
promjer usta trube 4,5 cm 7cm
nominalna impedancija sn S/ 16n
frekvencijski opseg 5k do 40kHz 2k do 20kHz
najniža preporučena preklopna
frekvencija 7 kHz (ili više) 3 kHz (ili više)
osjetljivost (W/lm) 10SdB 1l0dB
nazIvna snaga 50W 50W
materijal membrane aluminij aluminij
promjer titraj ne zavojnice 20 mm 40 mm
materijal titrajne zavojnice aluminij aluminij
težina magneta 240 g 240 g
magnetski materijal ALNICO ALNICO
masa (neto) 1,7Skg 2kg
Trube s piezoelektričkim pogonskim dijelom

Pogonski dio tih truba opisan je u poglavlju 5.2. kao zvučnik s keramičkim
materijalima, proizvod tvrtke "Motorola". To su pretvarači s visokom korisnosti i
velikom osjetljivošću, s malim izobličenjima (posebno tranzijentnim) i s minimalnim
koloriranjem (slika 6.47).
b)
a)
Slika 6.47. Trube s piezoelektričkim pogonskim dijelom; a) presjek, b) izvedba visokotonske
srednje-visokotonske trube
U prvoj verziji ta je jedinica izvedena s ravnom eksponencijalnom trubom
(engl. piezo-tweeter-super-horn), prema slici 6.47.a,b). Prijenosni joj je frekvencijski
opseg od 4 do 40 kHz (± 2 dB), sa srednjom osjetljivošću 105 dB i ovim dimenzija-
ma: dubinom 73 mm i promjerom 76 mm. Prema trubi sprstenastim emiterom, koja
je inače skupa, ova je truba jeftina i često se upotrebljava.
U drugoj verziji ta je jedinica izvedena s trubom koja ima eksponencijalno

širenje samo u horizontalnom smjeru (i u toj ravnini ima veću disperziju zvuka). To
je srednjo/visokotonski zvučnik s trubom (engl. piezo-middle/high-tone-super-horn),
prikazan na slici 6.47.b). Prijenosni je frekvencijski opseg od 2,5 do 35kHz
(± 2 dB), sa srednjom osjetljivošću 96 dB, a dimenzije su: dubina 105 mm a prednja
strana trube 186mm x 80mm.
4. Trube s više ćelija
Vrlo je popularna izvedba trube s više ćelija (engl. multicEllular horn), koja
treba riješiti probleme širokokutnog isijavanja, posebno viših frekvencija (slika 6.48).
Taje izvedba najefikasniji zvučni projektor za propagaciju zvuka
preko definirane površine slušanja.
Slika 6.48. Disperzija zvuka trube s više ćelija
Truba s više ćelija sastoji se od grupe eksponencijalnih truba smještenih u

različite položaje, da bi se kontrolirala horizontalna i vertikalna disperzija. Truba
ima jednu pogonsku zvučničku jedinicu, no katkada i više, a da se osigura ravna
frekvencijska karakteristika i dobra korisnost, eksponencijalno širenje svake trube u
grupi proteže se od pogonskoga dijela do usta. Ta truba, ako je dobro projektirana,
osigurava konstantnu usmjerenost. Naime, širina kuta emitiranja od otprilike fc do
10-12 kHz gotovo je neovisna o frekvenciji.
Truba jedne ćelije (sa simetričnim četvrtastim ustima) ne određuje smjer
propagacije jer se zvuk iz nje širi u svim smjerovima jednako, no obično je slog
ćelija veći po širini, pa je široki kut disperzije u horizontalnoj ravnini. Za te trube
vrijedi izreka: "Ako kroz ćeliju možete vidjeti do vrata trube, ,pokriveni' ste
zvukom."
Problemi tih truba su fazne interferencije između ćelija na srednjim frekvencija-

ma (naročito pri većem broju ćelija). Te teškoće smanjuju emitiranje na srednjim
frekvencijama, što se može vidjeti iz pada u frekvencijskom odzivu. Osim toga, može
nastati jako povećanje usmjerenja iz pojedinih ćelija na vrlo visokim frekvencijama
(tzv. efekt pokazivanja prstom), što remeti ukupnu rasprostranjenost zvuka. Dok se
prvi problem ublažava izborom trube, lokacijom i orijentacijom te električnim
spaj8njem Uedne trube ili više njih) u ozvučni element, problem "pokazivanja
prstom" takvom se izvedbom ne može ispraviti, a naročito se očituje ako program-
ski materijal sadrži mnogo visokih frekvencija (viših od 8 kHz).
a)
Slika 6.49. Izvedba truba s više ćelija
Na primjeru dviju izvedbi truba s više ćelija, prema slici 6.49, prikazat ćemo
mogućnosti njihova usmjeravanja. Na slici 6.49.a) prikazana je truba sa fc = 550 Hz,
koja u prvoj verziji ima 1 x 3 ćelije i horizontalni kut 60°, a vertikalni 20°. U drugoj
verziji, sa 2 x 3 ćelije, horizontalni joj je kut 60°, a vertikalni 40°. Na slici 6.49.b)
prikazana je truba sa fc = 220 Hz, s horizontalnim kutom 80° (sa 4 ćelije po širini) i
100° (sa 5 ćelija po širini), te vertikalnim kutom 40° (sa 2 ćelije po visini) i 60° (sa 3
ćelije po visini). Prema broju ćelija u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini odabire se
kut disperzije zvuka kojim je potrebno pokriti auditorij.
5. Trube s promjenom smjera širenja

Opisat ćemo princip rada te trube (engl. reverse-flare horn), koja se često
upotrebljava u slučajevima kad je potrebna širokokutna horizontalna disperzija.
Trube su ozvučni elementi s kontroliranim tlakom koji je najveći u vratu, a
najmanji u ustima, dok je tlak u tijelu trube približno između tih krajnosti.
Mijenjanje zvučnog tlaka u trubi ovisi o stupnju širenja, pa se kontrolom načina na
koji se truba proširuje može oblikovati zvučni tlak u bilo kojem smjeru. Kako su
usta trube emiter zvuka, njihova će veličina i oblik (uz stupanj širenja i frekvenciju
emitiranja) oc!ređivati stupanj disperzije zvuka.
Truba je izvedena tako, da joj se tijelo ispočetka malo širi u vertikalnom
smjeru, a u horizontalnom smjeru se ne širi. Na određenoj udaljenosti od vrata
vertikalno širenje prestaje, a počinje širenje u horizontalnom smjeru (slika 6.50). To
ustima trube daje pravokutni oblik (što ima posebne prednosti). Iz njih se fronta
vala širokokutno rasprostire pretežno u horizontalnoj ravnini.
Najprije analizirajmo dio A sa slike 6.50. Raspored tlaka unutar tog dijela, čije
se gornje i donje stijenke šire, dopušta eksponencijalnu ekspanziju valne fronte u
smjeru Y, što smanjuje tlak na te stijenke. Ravne, neproširene vertikalne stijenke
ograničavaju ekspanziju vala, pa uzrokuju stvaranje tlaka na te stijenke u smjeru X.
/
/
/
/
//
r-'~ - I
I ./
I I
I /
I /
I /
I I
I I
I /
I /
I / .---
~-----
Slika 6.50. Truba s promjenom smjera širenja
Za drugi dio trube, dio B, usta trube A mogu se smatrati vratom i izvorom zvuka.
Truba B ima najprije polagano, a uz sama usta naglo horizontalno proširenje (gdje
je to i najvažnije). U vratu trube B presjek ima oštar okret smjera širenja jer se
vertikalna ekspanzija naglo ograničava, a u horizontalnoj se ravnini ostvaruje. Kao
rezultat toga truba će mnogo brže ekspandirati u horizontalnoj ravnini nego da
horizontalna ekspanzija počinje u vratu. Zbog tog naglog širenja usta trube povećan
je kut disperzije za visoke frekvencije.
Truba se mora izvesti tako da su dimenzije usta velike u usporedbi s valnom
duljinom emitirane frekvencije. U tom će se slučaju minimum energije emitirati u
vertikalnoj, a maksimum u horizontalnoj ravnini, što općenito povisuje korisnost.
Difrakcijske trube za visoke .fjoekvencije

(trube sa širenjem samo u jednom smjeru)
Ta je truba (engl. diffraction horn) izvedena s vrlo uskim ustima (u obliku
raspora), male širine prema valnoj duljini emitirane frekvencije (slika 6.51). Takav se
element može smatrati "točkastim izvorom", pa zvuk izlazi kao cilindrični val koji
se ogiba oko rubova otvora (odatle i naziv trube).
Truba se u vertikalnom smjeru naglo širi (da se osigura potrebna frekvencija fc),
a u horizontalnom se smjeru ne širi (kao truba sa slike 6.50. bez dijela B). Iako se
truba ugrađuje vertikalno, najveća je disperzija u horizontalnoj ravnini. Na višim
frekvencijama, na kojima se valna duljina približava veličini širine raspora, usta se
"otvaraju" i ogib slabi.
Slika 6.51.a) prikazuje difrakcijsku trubu (engl. slot horn) proizvodnje VITA-
VOX, koja ima velik kut disperzije u horizontalnoj ravnih (150°), a u vertikalnoj
samo 30°, uz fc = 4 kHz.
Na slici 6.51.b) vide se dvije izvedbe radijalne difrakcijske trube s vrlo širokom
horizontalnom disperzijom, proizvodnje FOSTEX. To su također trube iz serije
"slot horn" a montiraju se s rasporom postavljenim vertikalno. Evo njihovih
karakteristika.
a)
bl
Slika 6.51. Difrakcijske trube za visoke frekvencije
T 825 T 845
promjer trube 8,6 cm 7cm
nominalna impedancija sn 8n
frekvencijski opseg 2k do 20kHz 2,5 k do 18 kHz
najniža preporučena preklopna
frekvencija 4 kHz (ili više) 3 kHz (ili više)
osjetljivost (W lim) 102dB 106 dB
nazivna snaga 50W 50W
materija! membrane aluminij aluminij
promjer titrajne zavojnice 20mm 40 mm
materijal titrajne zavojnice aluminij aluminij
težina magneta 240 g 240 g
magnetski materijal ALNICO ALNICO
masa 2,05 kg 2kg
Izvedbe truba s promjerom smjera širenja

Kao što je opisano, trube od kojih se zahtijeva što veća disperzija zvuka
(obično u horizontalnoj ravnini) izvode se tako da se truba najprije širi u jednom
smjeru (vertikalnome), a onda se smjer širenja naglo mijenja u horizontalni smjer.
Osim navedenih postoje i kompromisne izvedbe bez prvog dijela, kada širenje
počinje već od vrata trube.
Spoj pogonskog dijela i trube izvodi se vratnim adapterima. Oni se često
upotrebljavaju i kao dijelovi s prvim širenjem, što se dobro vidi na adapteru
prikazanom na slici 6.53.b). Pritom se mora paziti na mjere, jer pogonski dio, vratni
adapter i vrat trube moraju biti dimenzijama točno ugođeni.
Difrakcijske trube za srednje frekvencije

Osim u opisanim izvedbama za visoke frekvencije, difrakcijska se truba koristi i
za srednje frekvencije. Za te se frekvencije dodaje posebno izveden dio s horizontal-
nim širenjem (slika 6.S2.a).
Kao primjer opišimo difrakcijsku trubu proizvodnje JBL 2393, kojoj je disper-
zijski kut u horizontalnoj ravnini 140°, a u vertikalnoj 60°. Preporučena preklopna
frekvencija te trube je 800 Hz (fe je oko 400 Hz), a osjetljivost (1 W/1 m) 108 dB.
Dimenzije su joj 66cm (š) x 9,5cm

(v)x34cm (d), a masa 4,4kg (slika
a) 6.53.a). Ta truba osigurava osobito ši-
roku kontroliranu karakteristiku isija-
vanja. Zvučni se val vodi kroz šest
unutarnjih eksponencijalnih putova na
zajednička usta. Truba je izrađena od
teškog drva (često od šperploče), ima
prirodni transparentni zvuk, pa se
b) upotrebljava i u studijskim monitorima.
Vratni adapter te trube ima ozna-
ku JBL 2328 (ili 2329). Dug je 9,8 cm a
promjer rupe za pogonski dio iznosi
5,08 cm (2 inča). Montira se na trubu
tako da je duža os raspora postavljena
vertikalno (slika 6.53. b).
c)
Radijalne trube
Ova često upotrebljavana truba
(engl. radiai horn; slika 6.52.b) izrađu
je se u više verzija (sa prvim širenjem i
Slika 6.52. Trube s promjenom smjera šire- bez njega), koje ćemo prikazati na ne-
nja: a) difrakcijska, b) radijalna, e) sektor- koliko karakterističnih primjera.
ska truba
a) b)
Slika 6.53. a) Difrakcijska truba za srednje frekvencije, b) vratni adapteri
ledna od karakterističnih izvedbi jest radijalna truba ELECTRO-VOICE SM
120A, kojoj je fc = 300 Hz (slika 6.54), a karakteristike su joj sljedeće:
horizontalno 90° 125° 120°
vertikalno 120° 200° 80°
frekvencija 500 Hz l 2
Slika 6.54. Jedna izvedba radijalne trube

Dimenzije prednje strane su: 63 cm x 21 cm, a načinjena je od lijevanog alumini-

ja. Masa joj je 5 kg. Ta truba nema početnog širenja u vertikalnoj osi, što ublažava
smanjenje kuta disperzije na visokim frekvencijama.
Slika 6.55. prikazuje tri izvedbe radijalnih truba proizvodnje FOSTEX. Nači
njene su od šperploče (H425 i H325) i trešnjina drva (H220), a karakteristike su im
ove: promjer vrata truba je 2,54 cm (1 inč). Truba H425 ima fe = 460 Hz, 484 cm
(š)x90cm (v)x322cm (d), a truba H325 ima fe= 340 Hz, 600cm (š)x120cm
(v) x 378 cm (d). Truba H220 ima fe = 220 Hz, 757 cm (š) x 180 cm (v) x 491 cm (d).
Kada su ispravno vezane za pogonski dio, te trube mogu dati izvrstan odziv i
vjernu reprodukciju zvuka, uz visoku korisnost i mala izobličenja.
Veći broj tih truba ima vratne adaptere s početnim širenjem, pa se montiraju
kao i adapteri na slici 6.53.b).
Osim tih truba, izvedene
su i biradijaJne trube koje su
konstruirane tako da se osi-
gura jednolični frekvencijski
odziv, u osi i izvan nje, u
cijelom prijenosnom frekven-
cijskom opsegu (koji je često
širok i pet oktava). Te trube
imaju širenje i u horizontal-
nome i u vertikalnom smjeru, Slika 6.55. Radijalne trube
što osigurava dobru kontrolu disperzije u obje ravnine, tako da karakteristika
pokrivanja uglavnom ostaje konstantna. Izvedba centralnog ozvučenja s tim truba-
ma veoma je jednostavna jer se lako postiže jednoličnost pokrivanja auditorija s
obzirom na to da su
smanjeni efekti "emiti-
ranja sa strane", i oš-
trog usmjerenja na po-
jedinim frekvencijama.
Te ćemo trube pri-
kazati karakterističnim
primjerom duge biradi-
jaJne trube proizvodnje
JBL 2366A (engl. bi-ra-
dial constant coverage
horn, slika 6.56.a). Tru-
ba ima ove karakteris-
tike: normalno pokriva-
nje je 40° horizontal-
no x 20° vertikalno; ho-
rizontalno pokrivanje je
47°( + 17°, _10°) od
500 Hz do 16 kHz, a
vertikalno pokrivanje al
Slika 6.56. Biradijalne trube b) e)

158 UGRADNJA ZVU ČNIKA
27°( + 5°, - 7°) od 1 kHz do 16 kHz; faktor usmjerenja je 45,9 ( + 16, - 12,9) od 1 kHz
do 16kHz; indeks usmjerenja je 16,5dB (+1,4,-1,3dB); korisna donja granična
frekvencija je 200 Hz; najniža preporučena preklopna frekvencija je 500 Hz (uz
upotrebu pogonskog dijela 2441 , 2445) ili 300 Hz (uz pogonski dio 2482); osjetljivost
je 118 dB. Vanjske su joj dimenzije: 795mm x 795 mm x 1390 mm, a masa 16,3 kg.
Karakteristike pogonskog dijela te trube (JBL 2441) jesu: dimenzija vrata trube
je 2 inča, nominalna impedancija 16Q, muzička snaga 70W (500 Hz), l50W
(l kHz), mjerena ružičastim šumom iznosi 35 W (500 Hz), 75 W (1 kHz), osjetljivost
je 111 dB, frekvencijsko područje 500 Hz - 18 kHz, najniža preporučena preklopna
frekvencija 500 Hz. Memhrana je izrađena od aluminija, promjer titrajne zavojnice
je 102 mm. Žica titraj ne zavojnice je od aluminija, gustoća magnetskog toka je
1,8 T, promjer je 178 mm dubina 136 mm, a masa trube je 11 ,3 kg.
Na slici 6.56.b) prikazana je biradijaina truba s ravnim prednjim dijelom (engl.
flat-front bi-radial horn), koja ima slične usmjerne karakteristike kao i truba JBL 2366A.
Za monitors ke zvučničke sustave izvedena je popularna biradijaina truba posebnog
oblika (slika 6.56.c). Ta izvedba osigurava dobro horizontalno i vertikalno pokrivanje,
kontrolu odječnog polja i stabilnost zvučne slike s obzirom na razne smještajne pozicije.
Kut pokrivanja trube je 100° horizontalno x 100° vertikalno, i to od 1 do 16 kHz.
Zbog male ugradne dubine pogonski dio trube ima istu akustičku ravninu (odnosno
ravninu akustičkog središta) s niskofrekvencijskim zvučnikom u sustavu.
Sektorske trube
Te trube (engl. sectoral horn, slika 6.52.c) imaju otklonske elemente smještene u
području usta, pa se zvučna energija otklanja preko šire površine, što rezultira
većim kutem disperzije u horizontalnoj ravnini.
Slika 6.57. Različite izvedbe truba s kružnom i horizontal-

nom disperzijom zvuka
Raznolikost izvedbe truba prikazat ćemo na grupi truba proizvodnje FOSTEX,
prema slici 6.57. Truba i pribor je od aluminija (osim za K150, gdje je od željeza), a
karakteristike su ove:
Promjer Preklop. Karakt. Dimenzije

fc Masa
Truba vrata frekv. disper. (mm)
(Hz) (kg)
(mm) (Hz) hor. x vert. vis. šir. dub.
H251 sektorska 250 500 lIO" x 60° 700 320 400 11 ,4
H255 radijalna 250 500 90° x 60° 464 306 400 10
H35l radijalna 350 700 110° x 60° 560 200 324 5,8
H450 ekspon. s ak ustičkom lećom 50 450 900 120° x 90° 715 288 458 10
H550 radijalna 25,4 600 lk 90° x 90° 330 100 230 1,6
H850 ravna eksponen. 25,4 850 850 180 230 1,5
HA21 vratni ad. l inča 25,4 120 120 130 1
HA22 vratni ad. 2 x l inča 25,4 x 2 200 120 154 1,3
KI50 akustička leća (za H850) 90° x 45° 254 182 60 1,8
6. " Manta-ray" trube

Te trube (koje su dosta slične biradijainima) imaju konstrukcijski nov naCIn
širenja (nijedan od onih prikazanih na slici 6.38), čime se postižu određene prednosti.
Geometrija "Manta-ray" truba, koje se tako zovu zbog rastegnutog vrata i klinasta
oblika tijela, uklanja probleme usnopljavanja na višim frekvencijama, a time se bolje
oblikuju odzivne polarne karakteristike. Postiže se konstantno usmjerenje za sve
prenošene frekvencije, s povećanim vertikalnim proširenjem na niskim frekvencijama.
HOR. 120"
~J
-
120'
~j ::f 80'
\~~
...'; "- -- ,-, HORIZONTALNO -
VERT. 60' z , -
'
~4[!J]
:3i 60 "- .-
cr: ....... ... VERTIKALNO

~ .... ,.",------
~
o
o...
I- 30'
--
~
250 500 lk 2 4 8 16
a) b) t {Hz )
Slika 6.58. "Manta-ray" truba 90° x 40°
Takve trube proizvodi i primjenjuje ALTEC-LANSING, jedan od najvećih

proizvođača ozvučnih elemenata i audiosustava u svijetU:. Na slici 6.58.a) prikazana je
jedna od izvedaba "Manta-ray" trube s prvim proširenjem 90 o x 40 o, a drugim
horizontalno 120 o i vertikalno 60 o . Na dijagramu ovisnosti kuta pokrivanja o
frekvenciji (slika 6.58.b) vidljiva je konstantnost usmjerenja pri emitiranju ove trube.
Slika 6.59.a) prikazuje nekoliko izvedbi ovih truba. Kombinacija s više snažnih
truba tipa "Manta-ray" upotrebljava se za ozvučenje velikih prostora (AL-
TEC-LANSING giant voice systems), s vrlo velikim zvučnim razinama i dobrom
razumljivosti govora. Tako se gradić s otprilike 15 km 2 (i sa 45000 stanovnika)
može ozvučiti (za potpunu razumljivost na svim mjestima) pomoću desetak eleme-
nata od po četiri "Manta-ray" trube (slika 6.59.b) postavljene na uzdignuta mjesta
(tornjeve za vodu, škole, javne zgrade itd.).
160 UGRA DNJA ZVliCN IKA
al
Slika 6.59. "Manta-ray"

trube različitih izvedbi
7. Akustičke leće
Jedna od mogućnosti širokokutnog emitiranja zvuka jest ona pomoću akustič

kih leća ,
koje se postavljaju u zvučni snop ispred usta trube.
Akllstička leća s kružnom disperzijom zvuka

Djelovanje te akustičke leće temelji se na optičkoj teoriji. Leća se izvodi s više
okruglih zaslona koji se stavljaju u izlazni zvučni snop trube. Neki zasloni pokrivaju
cijelu kružnu površinu leće, a neki imaju prstenaste profile različitih promjera
srednjeg otvora, kako se vidi na slici 6.60.a). Svaki zaslon ima više rupa smještenih u
koncentričnim krugovima od središta. Najveći promjer imaju rupe blizu centra, a
sve su manji prema rubu. Razmak između zaslona, njihov razmještaj i način
smanjenja promjera rupa od centra određuju dis perziju zvuka.
b)
ZASLONI S RUPAMA
Slika 6.60. Akustička leća s kružnom disperzijom zvuka

Pri prolasku ravne valne fronte zvuka preko zaslona zvucm se valovi na
vanjskom rubu zaustavljaju, a u centru lako prolaze, pa uz rubove raste gustoća
zraka, odnosno pada brzina zvuka. Tako se mijenja smjer propagacije, jer savijanje
plošnih ravnih valova uzrokuje nastajanje kuglastih valova koji se šire u svim
smjerovima od usta trube.
Na slici 6.60.b) prikazana je ravna truba s akustičkom lećom koja ima kružnu
disperziju zvuka.
Akustička leća s horizontalnom disperzijom zvuka

Ta se leća sastoji od niza posebno oblikovanih pločica koje se stavljaju ispred
usta trube. Ravna se fronta vala poslije prolaska kroz te zapreke zakrivljuje u
horizontalnoj ravnini.
Slika 6.61. Akustička leća s horizontalnom disperzijom zvuka

Djelovanje te leće jednako je djelovanju optičke rasipne leće, u koje nastaje
fazno kašnjenje svjetlosnih valova na rubovima. Fazno se kašnjenje s ovom
akustičkom lećom postiže oblikom i položajem pločica zaslona (slika 6.6l.a). Više
usporednih pločica koso je postavljeno prema prednjoj površini usta trube (oko
Slika 6.62. Djelovanje leće s horizontalnom disperzijom zvuka na usmjernu karakteristiku ravne
trube pri frekvenciji 10 kHz i 20 kHz a) bez leće. b) s lećom
II Jelenčić: ZVUČNICI
45 °), pa se zvuk ne može kretati pravocrtno, već dužim putem. Taj efekt, uz oblik
pločica, smanjuje brzinu zvučnih valova u rubnom području leće (u odnosu prema
sredini), pa nastaje disperzija zvuka u horizontalnoj ravnini (kako su pločice i
postavljene na trubu) .
Na slici 6.61.b) prikazana je ravna truba s opisanom akustičkom lećom. Na
slici 6.62 prikazano je djelovanje te leće s visokotonskom trubom za zvučnički
sustav SANSUI SPL 700. Vidi se povećana horizontalna disperzija pri emitiranju
zvučnih valova frekvencije 10 kHz i 20 kHz.
Sve navedene izvedbe truba koriste se za emitiranje na visokim frekvencijama
(od nekoliko kiloherca naviše) i srednjim frekvencijama (od otprilike 500 Hz do
nekoliko kiloherca). Većina tih truba (ako su dobro konstruirane i imaju odgovara-
juće pogonske dijelove) koristi se i za visokokvalitetnu reprodukciju zvuka. Problem
je s trubama na niskim frekvencijama (nižim od približno 500 Hz), gdje su potrebne
nezgrapne ravne trube velikih dimenzija, pa se one i manje koriste. Stoga se za
reprodukciju na niskim frekvencijama izvode specijalne, više puta preklopljene ili
skraćene ravne trube u drvenim kutijama, koje se često primjenjuju, pa zahtijevaju
posebnu obradu.
6.6.4. Niskofrekventne trube u kutijama

Želimo li reproducirati visoke razine do vrlo niskih frekvencija s minimumom
izobličenja, jedino praktičko rješenje je upotreba truba. Glazbom "uživo" mogu se
proizvesti vršne razine intenziteta zvuka od otprilike 120 dB na mjestu slušaoca.
Da bi se takve razine postizale u prostoriji za slušanje (srednje veličine), bila bi
potrebna oko 3 akustička vata. Zvučniku direktnom emiteru promjera 38 cm
potrebno je više centimetara hoda membrane da proizvede jedan akustički vat na
30 Hz. Stoga veliki rock-sastavi imaju ozvučne elemente sastavljene isključivo od
zvučnika s trubom.
Osnovna prednost upotrebe trube jest postizanje velike korisnosti. Ako bi
korisnost jednog pretvarača bila 100%-tna, tada bi uz 1 W ulazne električne snage
dobili 1 W akustičke snage. Konvencionalni zvučnici direktni emiteri (i u kutijama i
neugrađeni) imaju korisnost otprilike 0,1-5%, a to znači da se 99,9-95% snage
gubi na zagrijavanje titrajnog sustava zvučnika. Zvučnici s trubom imaju korisnost
od 25 do 50%, a Klipschova truba ima maksimalnu korisnost, čak otprilike 80%.
To praktički znači da je za određenu razinu zvučnog tlaka zvučniku s trubom
potrebna pedesetak puta manja ulazna snaga nego zvučniku direktnom emiteru. To
vodi smanjenom dimenzioniranju zvučničke titraj ne zavojnice (i upotrebi zvučnika
manje snage), koja je tako lakša i omogućuje bolji prijenos tranzijenata. Pritom nije
toliko važna cijena pojačala, već jako smanjenje zagrijavanja pogonskog mehaniz-
ma zvučnika sa svim prednostima - smanjenjem hoda membrane i znatnim
smanjenjem svih izobličenja.
Niskofrekventne trube u kutijama izvode se s niskotonskim zvučnicima i
trubama s eksponencijalnim širenjem, pa se često zovu i eksponencijalne kutije. Te
su kutije najteže za konstrukciju i ugradnju zvučnika.
Ako je eksponencijalna truba dobro konstruirana, može se smatrati stapnim
emiterom s promjerom stapa jednakim promjeru usta trube. Ako želimo reproduci-
rati niske frekvencije (što vjernije i uza sve prednosti trube), najveći su nedostatak
dimenzije (duljina i površina usta trube). Tako je uz frekvenciju fc = 40 Hz,
Su=5,9m 2 , a sa zvučnikom promjera 30cm (S=0,07m 2 ) uz Sv=S, It=2,2m (uz
Sv = Sj 2, lt = 3,56 m).
Želimo li smanjiti duljinu trube, smanjUje se i površina usta i cijela jedinica

mijenja karakteristike. Akustička impedancija usta sve se više razlikuje od impedan-
cije okolnog medija, pa nastaju refleksije i odzivna krivulja sa sve jačim kolebanji-
ma (slika 6.39).
ledno je rješenje da membrana niskotonskog zvučnika radi u nekoliko puta
preklopljenu trubu, koja tako nema veliku duljinu (to su tzv. expo-boxes). Te trube
izvode se sa serijom klinasto oblikovanih prostora u drvenoj kutiji koji aproksimi-
raju eksponencijalni stupanj širenja. To je moguće stoga što se niske frekvencije lako
ogibaju i savijaju oko kutova preklopa, a srednje i visoke frekvencije u takvom se
labirintu trube apsorbiraju i poništavaju.
Drugo rješenje je izvedba kratke eksponencijalne trube ispred zvučnika smješ-
tenog u bas-ref1eksnoj kutiji (to su tzv. expo-reflex-boxes).
Materijal kutije je teško drvo, i to što deblje, ojačano na svim mjestima gdje bi
moglo nastati titranje i rezonancija. Svi zatvoreni prostori i spojevi pregrada sa
stijenkama kutija (koji formiraju kanale) izvode se tako da budu nepropusni za
zrak. U unutrašnjosti kutija u načelu nema prigušnih materijala.
Te su kutije osjetljive na vrlo niske frekvencije, pa je na pojačalo koje ih napaja
potrebno staviti infrazvučni filtar. Filtar se sastoji od visokog propusta donje
granične frekvencije otprilike 20 Hz.
1. Niskojrekventne preklopljene trube

Te se trube izrađuju na dva načina: tako da je niskotonski zvučnik, kao
pogonski dio, opterećen samo s jedne strane (engl. back loaded horn) ili tako da je
opterećen s obje strane membrane (engl. front loaded horn).
Trube s opterećenjem membrane samo s jedne strane

U toj izvedbi membrana zvučnika emitira slo-
bodno u prostor kao direktni emiter, a sa stražnje
je strane akustički veoma opterećena trubom (slika
6.63). Na slici se vidi da je priključenje trube
izvedeno preko tlačne komore, koja je u ovom
slučaju i transformator brzine i akustički niskopro-
pusni filtar.
Akustičko filtarsko djelovanje nastaje zbog
utjecaja zračnog jastuka zatvorenog volumena
(predstavljenog kapacitetom C AB ) na emiterske ka-
rakteristike trube. Reaktancija tog kapaciteta na
višim frekvencijama počinje šantirati impedanciju
u vratu trube koju čini masa zraka M Av i otpor
isijavanja R Av u otvoru (prema slici 6.64). Na taj
način formira se akustički niskopropusni filtar, koji
Slika 6.63. Preklopljena truba u
djeluje kao akustička frekvencijska skretnica. To kutiji s opterećenjem membrane
znači da se samo niske frekvencije emitiraju preko samo s jedne strane
trube, a srednje i visoke ne prolaze kroz nju.
Ispod neke gornje granične frekvencije trube (koja je zadana veličinom tlačne
komore, a obično se ugađa oko fg=400-500Hz) otpor isijavanja trube veći je od
otpora isijavanja s prednje strane membrane zvučnika, pa se zvuk emitira pretežno
iz otvora trube. Iznad frekvencije fg otpor isijavanja trube se smanjuje, truba se u
vratu "zatvara", a membrana "osjeća" kruću kutiju. Na taj način srednje i visoke
11*
frekvencije imaju veću korisnost pri emitiranju iz prednje strane zvučničke jedinice.
Često se u takve kutije ugrađuju širokopojasni zvučnici s opterećenjem membrane
samo s prednje strane, ali i s obje strane (slika 6.68). Potrebno je da otvor trube i
sam zvučnik budu na prednjoj strani kutije tako smješteni da na gornjoj graničnoj
frekvenciji emitiraju istofazno.
Slika 6.64. Akustičko filtarsko djelovanje zračnog jas-

tuka zatvorenog volumena
To se filtarsko djelovanje može usporediti s efektom "zatvaranja" otvora

bas-refleksne kutije na višim frekvencijama.
Ovdje možemo govoriti o još jednom akustičkom filtarskom djelovanju koje
nastaje zbog kretanja zvučnih valova oko zavoja preklopljene trube. To je djelova-
nje već spomenuto (u tekstu o srednjofrekvencijskim ivisokofrekvencijskim preklop-
ljenim trubama), ali je ovdje izraženije zbog duljine trube i većeg presjeka kanala
kroz koje zvuk prolazi.
Pri kretanju zvuka oko zavoja, ondje gdje je
polumjer zakrivljenja mnogo manji od valne duljine
(tj. na niskim frekvencijama), nema zapreke. No ondje
gdje je valna duljina prema polumjeru zakrivljenja (na
srednjim i višim frekvencijama) malena, zbog difrakci-
ja i refleksija oko ugla mogu nastati interferencije i
poremećaji u odzivu, pa nastaje efekt niskog propusta.
Zbog različitih duljina putova na unutarnjem
i vanjskom dijelu zavoja trube iskrivljena je valna
fronta zvuka i na nekim višim frekvencijama (ondje
gdje razlika iznosi pola valne duljine) nastaje oštar
pad u akustičkom izlazu. Preklopljene trube za
emitiranje srednjih i visokih frekvencija (opisane u
poglavlju 6.6.3) imaju posebno ugođeno proširenje,
odnosno širina kanala u zavojima malena je u
usporedbi s polumjerom zavoja, pa nema negativ-
nih interferencija.
Za te trube upotrebljavaju se zvučnici s kru-
ćim ovješenjem, i rezonantnom frekvencijom ba-
rem dvostruko većom od donje frekvencije fco Pri-
tom se događa (kao i u bas-refleksnim kutijama na
rezonantnoj frekvenciji fl i ispod nje) da je mem-
Slika 6.65. Preklopljena truba s brana ispod frekvencije fc potpuno neprigušena, pa
modificiranim akustičkim labirin- prijeti opasnost od fizičkog oštećenja zvučnika (pa
tom se koristi infrazvučni filtar).
ZV UČN I CI S TR UBOM 165
Jedna od većih mana tih truba jesu ne baš male dimenzije, pa se katkada
upotrebljavaju i u položenom položaju. Malo se manje dimenzije postižu jednom
izvedbenom verzijom, takozvanim ekspo-transmisionim kutijama, u kojoj se truba
izrađuje kao modificirani akustički labirint (slika 6.65).
Trube s opterećenjem membrane na obje strane

Te su trube rađene tako da je s jedne strane
membrane niskotonskog zvučnika zatvorena kuti-
ja, a s druge preklopljena truba, vezana preko
tlačne komore (slika 6.66). Na taj se način izbjega-
va nejednoliko opterećenje membrane, što pobolj-
šava njezino prilagođenje, pa se te trube zbog
određenih prednosti često upotrebljavaju.
Volumen zatvorene kutije iza membrane
odabran je tako da se reaktancija zračnog jastuka
u tom prostoru na niskim frekvencijama izjednači s
reaktancijom mase u vratu trube, što rezultira
optimalnim prilagođenjem zvučnika. Rezonantna
frekvencija niskotonskog zvučnika u tim će susta-
vima biti manje važna jer će se ugađati preko
opisanih reaktancija. Stoga se i ovdje upotrebljava- Slika 6.66. Preklopljena truba
ju zvučnici malih masa membrane i s krutim ovje- u kutiji s opterećenjem mem-
brane na obje strane
šenjem.
Velika duljina tih eksponencijalnih truba riješena je njihovim preklapanjem, no
ostali su - žele li se reproducirati vrlo niske frekvencije - problemi velikih
površina usta trube i općenito velikih dimenzija kutija. Ti se problemi pokušavaju
rješiti odgovarajućim smještajem tih truba u prostoriji za slušanje.
Kao što je poznato, pri smještaju zvučnika (kao izvora zvuka) u prostoriju
zidovi prostorije (prema zakonima refleksije, poglavlje 2.4) tvore nove izvore zvuka,
koji adekvatno povećavaju akustičku snagu primarnog izvora (poglavlje 8). Jer ako
zvučni izvor stvara blizu reflektiranu sliku (slika 8.1), ona povratnim djelovanjem
(kao novostvoreni izvor zvuka) mijenja opteretnu karakteristiku primarnog izvora.
Efekt te promjene je povećanje emitirajuće površine primarnog izvora za površinu
reflektirane slike, odnosno povećanje njegova otpora isijavanja. Što je više takvih
bližih izvora refleksija, to će emiterske karakteristike primarnog izvora biti bolje.
To za niskotonske zvučnike s trubom znači da će se, ovisno o njihovu smještaju
u prostoriji, moći smanjivati površine usta (odnosno dimenzije kutije) a da se pritom
zadrže karakteristike isijavanja. Ako je za neku trubu kada je bila smještena iznad
poda (kuglasti ili 4n: emiter) bila potrebna površina usta Su, tada će pri njezinu
smještaju na pod prostorije biti potrebno Sul2 (polukuglasti ili 2n: emiter). Ako se
pak smjesti uza zid i na pod prostorije, potrebno je Sul4 (četvrtkuglasti ili n:-emiter),
odnosno ako se smjesti u kut prostorije, potrebno je samo Sul8 (osrninokuglasti ili
n:/2-emiter).
Najpoznatije su izvedbe niskofrekventnih preklopljenih truba one za smještaj u
kut prostorije, jer imaju najveće prednosti. Jedna od većih mana takvog smještaja,
uz rad tih truba na niskim frekvencijama, jest poticanje rezonancija prostora
(poglavlje 8). Te rezonancije, koje lakše nastaju u pravokutnim prostorijama, daju
efekt "tutnjave" i koloriranja pri niskofrekventnoj reprodukciji. Ovisno o dimenzija-
ma odnosno volumenu prostorije, rezonancije u nevelikim prostorijama nastaju na
frekvencijama od otprilike 50-100 Hz, i u frekvencijskom odzivu tih truba
166 UGRAD NJA ZVUČNIKA
mogu stvarati veće neregularnosti (i veće od 5 dB). Osim toga, te rezonancije mogu
produljivati vrijeme utitravanja i istitravanja sustava, odnosno pogoršavati prijenos
tranzijenata na niskim frekvencijama.
Najpopularnija truba te vrste jest Klipsehova truba za smještaj u kut prostorije
(slika 6.67). Truba je konstruirana tako da se prirodni kut prostorije (dva zida i pod)
iskorištava za "zadnje" širenje usta (veći (Xt), pa je tako njezina duljina uz istu donju
frekvenciju (fc = 40 Hz) manja. Tijelo te trube zahtijeva samo 1/8 potrebne duljine
ravne eksponencijalne trube istih akustičkih karakteristika.
PRESJEK A-8-C
PRESJEK D-E
Slika 6.67. Klipschova truba za kut prostorije
Klipschova truba je relativno vrlo složena (osobito za izvedbu), pa se mora

prikazati u nekoliko presjeka da bi se vidio njezin sastav. Na slici se vidi stražnja
zvučnička zatvorena kutija i prednja tlačna komora, te kanali s proširenjima do
izlaznih otvora usta. Izlazni otvor podijeljen je na dva dijela, što upućuje na važno
svojstvo truba: ako se veća truba podijeli u dvije ili više manjih truba, a one su
otvorima usta postaVljene jedna blizu druge, ništa se ne mijenja. Odnosno, u tom
slučaju dva ili više otvora djeluju kao jedan s odgovarajućom većom površinom
usta. Ako se stave i dva zvučnika, udvostručit će se električno opterećenje.
Osnovne karakteristike Klipschove trube jesu: frekvencijski opseg 40-400 Hz,
nominalna impedancija 8 n, razina zvučnog tlaka 104 dB (uz 1 W na 1,2 m). Dimen-
zije prednje strane su: visina 1 m, a širina 0,8 m. Otvor vrata trube je Sv = 0,03 m 2
(Sv=S/2), otvor usta trube Su=0,375m 2 (to je 1/8 otvora usta ravne trube),
neto-volumen zatvorene kutije iza membrane VBt = 65 1, uz korisnost otprilike 45%.
Ta truba visoke korisnosti, s malim izobličenjima i ravnim frekvencijskim
odzivom daje relativno vrlo dobre rezultate na slušnom testu. No neki tvrde da joj
je velika mana to što je sustav izveden samo za upotrebu u kutu prostorije i da u

većim prostorijama daje loše zvučne slike. Sam proizvođač preporučuje da se
problemi koji nastanu zbog "neuobičajene" akustike prostorije mogu ispraviti
zavjesama, sagovima ili drugim apsorbirajućim materijalima, a da katkada i
promjena kuta u koji se u prostoriji smješta sustav može dati bolje rezultate.
Slika 6.68. Preklopljena truba sa širokopojasnim zvučnikom
Na slici 6.68 prikazana je još jedna izvedba tih truba. To je truba sa širokopo-
jasnim zvučnikom i akustičkom skretnicom. Ovdje se niske frekvencije emitiraju iz
duge bas-trube, a srednje i visoke frekvencije iz kratke trube ispred membrane
(mehanizam djelovanja opisan je u prvom dijelu ovog poglavlja).
Određivanje dimenzija niskofrekventnih truba

Postupak izračunavanja dimenzija tih eksponencijalnih truba jednak je već
opisanome (formule 6.24), tj. počinje od proračuna četiriju osnovnih veličina: otvora
vrata (SJ, usta (Su), konstante (mt) i duljine (lJ trube.
Otvor vrata za optimalne karakteristike trube (s obzirom na smanjenje neline-
arnih izobličenja, povećanje korisnosti, duljinu trube itd.) treba da iznosi Sv = S/2
(pola efektivne površine membrane zvučnika).
Otvor usta određuje se prema relaciji u kojoj je opseg usta jednak valnoj duljini
donje frekvencije trube, tj. 2run = Ac' Ac = c/fc' Su = r~n, gdje je: c (m/s), f(Hz), ru (m),
Ac (m), Su (m 2 ). S obzirom na predviđeni smještaj sustava u prostoriji, može se
načiniti manji otvor usta.
Konstanta trube je mt = 4nfclc, gdje je mt (m - 1).
·· tru b'
D uIJma e Je lt = 2,3 . log Su/Sv , gd'Je Je:
. lt (m ).
mt
Ta vrijednost duljine trube vrijedi samo za put zvučnih valova u osi trube, pa je u
praksi veća, te se u proračunima često skraćuje za otprilike 5-10%.
Volumen zatvorene kutije iza membrane zvučnika (V Bt) određuje se prema
relaciji u kojoj je reaktancija zračnog jastuka u kutiji jednaka reaktanciji u vratu
trube, tj.
(6.25)
gdje je:
VBt (m 3 ), c(mjs), Sy(m 2 ), fg(Hz) gornja frekvencija trube (obično odabrana
oko 400-500 Hz).
2. Niskofrekventne trube bez preklapanja

Osnovno obilježje tih sustava jest kratka eksponencijalna truba ispred membra-
ne niskotonskog zvučnika. Ako se otvor vrata izvede tako da je dovoljno velik i ili
ako se uzme dovoljno visoka donja frekvencija trube, duljina trube postaje relativno
malena, pa nisu potrebna komplicirana preklapanja.
Te se trube u izvedbi razlikuju s obzirom na stražnje opterećenje membrane,
koje se postiže otvorenom ili zatvorenom kutijom ili bas-refleksnom kutijom (najčešće
u upotrebi, a poznate su kao "eksporefleksne kutije").
a)
b)
0(1
-.... .~
,/1/ f-"
e # ''\j-.
I
....I
\
---- -- r- °1-:: .::- )
-1- ----
f
A
I
\,
I
"
, "
\
I
I
I
G
I
\,
,,
,I
.
Slika 6.69. a) W-niskofrekven-
tne trube, b) Klipschova
W-truba "La Scala", c) Shea-
rerova W-truba
Na slici 6.69.a) prikazane su dvije verzije tzv. W-truba, koje se izvode i s

otvorenim i sa zatvorenim kutijama kao stražnjim opterećenjem membrane. Kako u
ovom primjeru donja frekvencija trube mora biti relativno niska, to je i uz veliki
otvor vrata duljina još uvijek znatna (što se malo kompenzira elementom W).
Slika 6.69.b) prikazuje Klipschovu verziju te trube ("La Scala") za upotrebu u
stanovima (zbog relativno malih dimenzija). Njezine osnovne značajke uglavnom su
slične opisanim obilježjima Klipschove trube za kut prostorije.
Slika 6.69.c) prikazuje tzv. Shearerovu trubu, koja se primjenjuje za ozvučenje
većih prostora, npr. kazališta, te za priredbe na stadionima itd. Stražnja strana
prostora sa zvučnicima nije zatvorena, a kratka truba s prednje strane ima približno
ove dimenzije: otvor vrata 0,55 mZ (za 4 niskotonska zvučnika promjera 0,38 m),
otvor usta 5 mZ i duljinu u osi 1,1 m. Kut disperzije je oko 60 o u svim smjerovima, a
korisnost 50%. Velikom prednjom stranom (3 m x 3,5 m, s dodanim proširenjima
prema slici) smanjuje se utjecaj emitiranja sa stražnje strane, pa je frekvencijski
odziv dosta ujednačen. Za srednje i visoke frekvencije upotrijebljena je truba s više
ćelija i sa snažnim pogonskim dijelom, koja je na niskofrekventni dio postavljena
tako da su akustička središta svih zvučnika u sustavu u istoj vertikalnoj ravnini.
Frekvencijski opseg sustava je 50 Hz- 20kHz, s preklopnom frekvencijom na
400 Hz. Uz upotrebu dovoljno snažnih zvučnika mogu se postići vrlo veliki zvučni
tlakovi.
"Eksporefleksne kutije" su bas-refleksne kutije koje s prednje straneniskoton-
skog zvučnika imaju kratku trubu. Te kutije izvode se tako da otvor bas-refleksa
daje korisni odziv do vrlo niskih frekvencija, pa se sama truba može izvesti za malo
više frekvencije. Ako je još i velik otvor vrata, truba ispred membrane vrlo je kratka.
PRESJEK A-A
~
I A
- - - ----- --1-- ----- -- I-
A
~
21,
co
~
<.o
- -
I. 72
·1 I· 95cm
·1
Slika 6.70. Ekspo-refleksna kutija ALTEC-LAN-

SING 817A
Kao primjer promotrimo "eksporefleksnu kutiju" proizvodnje ALTEC-LAN-
SING 817A (slika 6.70). Taj sustav s rezonantnom frekvencijom kutije (fB) od 50Hz
ima djelotvoran otvor do otprilike 150 Hz (kada se otvor počinje "zatvarati"). Ta se
frekvencija može smatrati donjom frekvencijom trube, tj. fc = 150 Hz (pri kojoj je
emIsIJa iz membrane najdjelotvornija), pa je uz Sv oko 0,12 m 2 , Su oko 0,6 m 2 ,

mt = 5,5, Ir oko 0,3 m. Karakteristike tog sustava ovise o upotrijebljenim niskoton-
skim zvučnicima , pa je, naprimjer, sa dva zvučnika nazivne snage 150 W prijenosni
opseg 45- 1 000 Hz, osjetljivost 104dB, maksimalni zvučni tlak (I m) 125dB,
PRESJEK A-A A
T
~ t-~
-- ~
!
a)
74
100 \.
DDDiD
86em
A .\
J
b)
Slika 6.71. Ekspo-refleksna kutija ALTEC-LANSING 210A
nazivna impedancija 4 il, horizontalna i vertikalna disperzija 90 o x 40 o, dimenzije su

0,86 m visina, 0,95 m širina i 0,68 m dubina, a masa je blizu 100 kg. Kutija je
predviđena za ozvučenje svih prostora, i to sama ili u grupi takvih sustava.
Opišimo još jednu verziju tih sustava, također ALTEC-LANSING 210A (slika
6.7 l. a). Sustav je izveden kao kabinet (0,87 m širine x 2,14 m visine x 1 m dubine) s
proširenjima sa strane (2 x 0,6 m širine x 2,14 m visine, prema slici). I u tom slučaju
karakteristike ovise o upotrijebljenim zvučnicima, jer je sustav predviđen za ozvuče
nje najvećih prostora (kazališta, arena, auditorija i stadiona). Koristi se samo jedan
ili više spojenih kabineta (slika 6.71.b), obično uz upotrebu snažne trube s više ćelija
za srednje i visoke frekvencije Qedan primjer karakteristika: prijenosni opseg
40 Hz-IS kHz, preklopna frekvencija na 500 Hz, horizontalna i vertikalna disperzi-
ja 100 o x 60 o , masa oko 600 kg).
ZVUČNICI S TR UBOM 171
Za ove sustave općenito se može reći da im karakteristika isijavanja uglavnom

nije naročita (s neujednačenom frekvencijskom karakteristikom i sa slabim tranzi-
jentnim odzivom). No primarni zadatak tih ozvučnih elemenata je proizvođenje što
većih zvučnih tlakova, dakle velika glasnoća, a ne visokokvalitetna reprodukcija
zvuka (iako ima i vrlo kvalitetnih izvedbi ovih sustava).
7. Zvučnički sustavi
Iz dosadašnjeg izlaganja može se vidjeti da jedan zvučnik ne može optimalno

prenositi cijelo ton-frekventno područje. Za dobro emitiranje niskih frekvencija
potrebne su velike površine membrane (i veliki hod), a za visoke su frekvencije
potrebne male površine, pa jedan erni ter teško može imati u cijelom tonskom
području dobra emiterska svojstva (mala izobličenja, jednake usmjerne karakteristi-
ke itd.). S više zvučnika u zvučničkom sustavu mogu se bolje kontrolirati opće
karakteristike potrebne za visokokvalitetnu reprodukciju, i to kontrolom svakog
zvučnika posebno, jer je svaki zvučnik u sustavu posebno konstruiran da pokrije
ograničeni dio ukupnoga frekvencijskog opsega.
Zvučnički sustavi sastoje se od dva pojasna zvučnika ili više njih, a smještaju se
u kutije definiranih akustičkih svojstava. Zvučnici sustava dobivaju pobudu preko
električnih filtara (frekvencijskih skretnica), čiji je zadatak da usmjere pobudne
frekvencijske pojasove na odgovarajuće zvučnike i da pritome osiguraju potrebno
ujednačenje karakteristika emitiranja.
Sastavljanjem određenoga broja zvučnika u zvučnički sustav postižu se ove
prednosti:
- Postiže se bolja korisnost pretvaračkog sustava Ger se može postići bolja
korisnost pojasnih zvučnika nego širokopojasnih).
- Smanjuju se sva izobličenja, posebno intermodulacijska (IM) i frekven-
tno-intermodulacijska (FIM-Doppler) jer svaki zvučnik emitira svoje područje, pa
nema štetne modulacije.
Ipak, u multipleksnim sustavima (koaksijalni zvučnici ili visokotonski zvučnici
uz bas-trubu) može se povećati FIM, jer će se akustičko opterećenje na visokoton-
skim zvučnicima modulirati niskofrekvencijskim membra nski m kretanjem.
- Konstantnost usmjerenja i njegova kontrola s obzirom na odabrani auditorij.
To pridonosi jednoličnosti odziva i izvan osi, te poboljšava dojam sterea, jer polje
odjeka u prostoriji za slušanje može uzrokovati koloriranje i smanjenje razumljivos-
ti i prirodnosti zvuka.
7.1. Frekvencijske skretnice
Frekvencijske skretnice uključuju se u prijenos da bi svakom zvučniku u

zvučničkom sustavu osigurale pobudu samo onih frekvencija koje može optimalno
emitirati. Filtri skretnica zadani su preklopnom frekvencijom, tipom i redom filtra.
Frekvencijske skretnice su elementi prijenosa s električnim filtarskim sklopovi-
ma koji dijele tonsko područje na dva ili više pojasa, i to prema tome od koliko je
pojasnih zvučnika sastavljen zvučnički sustav. Slika 7.1 prikazuje amplitudne
FREKVENCJJSKE SKRETNICE 173
/f\ I
a)
Slika 7.1. Amplitudna karakteristika: a) dvosmjerne frekvencijske skretnice, b) trosmjerne

frekvencijske skretnice
karakteristike dvosmjerne i trosmjerne frekvencijske skretnice. Dvosmjerna skretni-

ca (slika 7.l.a) sastavljena je od niskopropusnoga i visokopropusnog filtra, a
trosmjerna (slika 7.l.b) od tih istih filtara, samo što je izveden još i pojasni filtar.
Oznakama fk' fk1 i fk2 obilježene su preklopne frekvencije skretnice na kojima nastaje
smanjenje razine u propusnom području od 3 dB.
a} b)
NF NF
o
Slika 7.2. Dvije mogućnosti izvođenja trosmjernih frekvencijskih skretnica
Dvije su mogućnosti za izvođenje trosmjernih (a i višesmjernih) skretnica, kako

je prikazano na slikama 7.2.a i 7.2.b.
a) b)
VF
Slika 7.3. a) Pasivne frekvencijske skretnice, b) aktivne frekvencijske skretnice
174 ZVUČNIČKI SUSTAVI
Frekvencijske skretnice izvode se kao pasivni i aktivni filtarski sklopovi. Pasivne

frekvencijske skretnice (slika 7.3.a) spajaju se između pojačala snage i zvučnika, a
sastavni su dio zvučničkog sustava. Aktivne frekvencijske skretnice (slika 7.3.b) spajaju
se u pojačala malih signala, iza kojih slijede pojačala snage. Katkada se rade i mješovite
skretnice, tako da se, naprimjer, izvede niski i visoki propust s aktivnom skretnicom, a
tada se visoke frekvencije razdijele pasivnom skretnicom (prema slici 7.2.b).
Prijelaz iz propusnog područja u nepropusno može se izvesti na različite načine
koji se označuju kao tipovi filtra. Izbor filtarskog tipa temelji se ponajprije na
dobrom prijenosu tranzijenata i frekvencijskom odzivu. Besselovi filtri (slika 7.4.a)
dB dB
, d
1
U2 ~
u;- u,
f 1 f
Slika 7.4. Karakteristike niskopropusnog filtra drugog reda: a) Besselova
tipa, b) Chebisheva tipa, c) Butterworthova tipa, uz d) karakteristiku
idealnoga niskopropusnog filtra (u koju je ucrtana Butterworthova krivu-
lja)
imaju dobru faznu i tranzijentnu karakteristiku, ali polagan pad u pojasu oko
preklopne frekvencije. Chebishevljevi filtri (slika 7.4.b) imaju vrlo dobro odjeljivanje
frekvencijskih pojasova, ali lošu tranzijentnu karakteristiku. Butterworthovi filtri
(slika 7.4.c) prema karakteristikama su približno u sredini, pružaju najbolji kompro-
mis traženih svojstava, pa se ti filtri općenito upotrebljavaju u većini frekvencijskih
skretnica (i pasivnih i aktivnih), te će se oni u ovoj knjizi i obrađivati. Kao što se
vidi iz slike, nazivi tih filtara odnose se na oblike odzivnih karakteristika skretnica
koji aproksimiraju krivulju idealnoga niskopropusnog filtra. (Slika 7.4.d) prikazuje
idealni niskopropusni filtar, gdje je Ul ulazni, a u 2 odzivni izlazni napon (odnos tih
napona obično se izražava decibelima).
Sklopovi svih tipova filtara skretnica izvode se na isti način, samo se elementi
sklopa različito dimenzioniraju. Elementi tih sklopova imaju radne i reaktivne
otpore, pa njihovo uključenje u prijenos kvari faznu karakteristiku. Stoga se zahtjevi
za frekvencijske skretnice prije svega odnose na njihovu povoljnu faznu karakteristi-
ku, zatim na što manje gubitke u sklopu i na filtre koji će imati što strmije bokove
na frekvencijama odvajanja pojaseva.
Osnovni način izrade tih filtara jest dvosmjerna skretnica, koja se teorijski može
okarakterizirati parom naponskih prijenosnih funkcija CNF(S) i CVF(s) koje opisuju
amplitudne i fazne odnose u niskopropusnom i visokopropusnom filtru skretnice.
Djelovanje zvučnika pobuđenih preko tih propusnih filtara može se usporediti s
djelovanjem idealnog zvučnika koji, pobuđen naponom u, (u određenoj udaljenosti
u osi zvučnika) na svim frekvencijama stvara zvučni tlak p. Ako je dvosmjerna
skretnicica pobuđena istim naponom u i na niskotonskom ivisokotonskom zvučni
ku daje napone U NF i U VF ' pa se proizvode zvučni tlakovi PNF i PVF (na jednakoj
udaljenosti u osi svakog zvučnika kao p), može se pretpostaviti da je
FREKVENCIJSKE SKRETNICE 175
(7.1)
U tom slučaju sklop te skretnice zadovoljava uvjet da je vektorska suma pojedinih
naponskih prijenosnih funkcija jednaka jedinici, tj.
[il;F J+ J=
[il;F C NF (s) + C VF (s) = l (7.2)
Kako suma naponskih prijenosnih funkcija pojedinih filtara ima jedinicu u amplitu-
di, a nulu u fazi, i to za sve frekvencije (da bi za sve frekvencije zbroj izlaznih
napona iz skretnica bio konstantan, naponi iz pojedinih skretnica ne smiju se
razlikovati po fazi), ta frekvencijska skretnica ima konstantan naponski prijenos
(konstantan napon).
Ako su tada na zvučnicima postignute i jednake snage, govorimo i o skretnici
konstantne snage.
Poželjan je, dakle, takav filtar (odnosno filtar onog reda) koji će zadovoljiti
navedena načela. Red filtra određen je brojem polova u njegovoj prijenosnoj
funkciji, a njime je određeno gušenje u nepropusnom dijelu filtra (koje se izražava
decibelima po oktavi, tj. dB/okt). To vrijedi i za pasivne i aktivne Butterworthove
skretnice jer imaju jednake prijenosne funkcije.
U praksi se izvode frekvencijske skretnice 1. reda (-6dB/okt.), 2. reda
(-12dB/okt.), 3. reda (-18dB/okt.) i 4. reda (-24dB/okt.). Slika 7.5. prikazuje
Butterworthove filtre tih redova.
dB
° ....::~ ~-
-10
-,' ~~/ ,<' ....... ...., V 6 dB/okt.
-' ~~ ,~ 12 dB/okt.
V
-20
/' ~j " , ,~
\X
V 18 dB/okt.
/' /
0,2 0,5 2
Slika 7.S. Amplitudne karakteristike Butterworthovih filtara

1, 2. i 3. reda
Princip konstantnoga naponskog prijenosa (i konstantne snage) može se ostvariti

samo ako se odgovarajuća frekvencijska skretnica veže za idealni zvučnički sustav, tj.
da zvučnici u sustavu imaju koincidentna akustička središta, da su međusobno vrlo
blizu smješteni i da imaju potpuno jednake amplitudne i fazne karakteristike. To bi u
praksi bilo vrlo teško ostvariti, ali se kompromisno ipak izvode takve skretnice i
zvučnički sustavi koji daju vrlo zadovoljavajući akustički izlaz.
Izbor preklopne frekvencije skretnica znatno utječe na karakteristike sustava, a
mora se izvesti tako da se uzmu u obzir svi utjecajni faktori.
Uglavnom se koristi što niža preklopna frekvencija jer su na taj način manja
intermodulacijska i Dopplerova izobličenja zvučničkog sustava, a membrana nisko-
tonskog zvučnika titra kao stap. No u tom slučaju filtri su skretnica s velikim
vrijednostima elemenata i stoga skupi, a potrebna je i trosmjerna skretnica.
Pri izboru mora se pripaziti na prijenosne karakteristike pojedinih zvučnika,

posebno visokotonskih, za koje mora biti spriječeno prodiranje niskih frekvencija u
njihovo propusno područje što strmijim visokopropusnim filtrima skretnica, pa je
zato korisna što viša preklopna frekvencija.
Jedan od glavnih faktora u tom izboru jest ispravna raspodjela snage na
zvučnike sustava. Da bi se to provelo, služimo se rezultatima razmatranja razina
snaga pojedinih instrumenata i cijelog orkestra, iz kojih se mogu izdvojiti podaci o
energetskom sadržaju glazbe. Na slici 9.29. prikazan je spektar šuma koji se
primjenjuje za ispitivanje zvučnika i zvučničkih sustava (za konvencionalnu i
modernu glazbu), a koji je načinjen prema energetskim razinama potrebnim u
tonskom području.
Tablica prikazuje raspodjelu snaga u zvučničkom sustavu, koja je načinjena
prema novom ispitnom signalu (slika 9.29.b).
Snaga
38 49 63 76 85 93 98
%
200 315 630 1200 2500 5000 10000
Raspodjela postotka snaga u tablici nacIllJena je po oktavama, pa se pri

korištenju (za preklopne frekvencije unutar oktava) uzimaju približne aproksimativ-
ne vrijednosti koje u praksi zadovoljavaju. Tako za trosmjerni sustav 50 W s
preklopnim frekvencijama 500 Hz i 3000 Hz niskotonski zvučnik treba biti za
otprilike 28 W snage Ger je frekvencija 500 Hz na oko 56% snage), srednjetonski
zvučnik za otprilike 15 W snage Ger je frekvencija 3000 Hz na oko
86% - 56% = 30% snage) i visokotonski zvučnik za otprilike 7 W snage
(100%-86%=14% snage).
Iz tablice se, osim toga, vidi da se u primjeru dvosmjernoga zvučničkog sustava,
pretpostavljamo li podjelu ukupne zvučne snage jednoliko na oba zvučnika, pre-
klopna frekvencija nalazi u frekvencijskom području oko 500 Hz, što je i preporuč
ljivo za tu vrstu zvučničkih sustava.
Važan faktor u odabiru preklopnih frekvencija jest činjenica da je u području
srednjih tonskih frekvencija osjetljivost i analizatorska sposobnost ljudskog uha
najveća. Posebno u području od otprilike 800 - 1 700 Hz govor ima svoja formantna
područja važna za razumljivost. Kako su na preklopnim frekvencijama izobličenja
uvijek povećana (posebno fazna), ne preporučuje se odabiranje preklopnih frekven-
cija u području oko 1 500 Hz.
Pri upotrebi zvučnika s trubom u zvučničkim sustavima pojavljuje se novi
kriterij za odabir preklopnih frekvencija. Trube, uz rad s većim snagama, mogu
imati zamjetljiva izobličenja koja (uz ostalo) ovise i o broju oktava u prijenosnom
opsegu. U tom je slučaju preklopnu frekvenciju preporučljivo odabrati tako da
umnožak snaga pomnožen širinom pojasa u oktavama za niskotonski i visokoton-
ski zvučnik bude jednak (preporuka je također da preklopna frekvencija bude
otprilike 500 Hz).
7.1.1. Pasivne frekvencijske skretnice

Filtri tih skretnica spajaju se ispred zvučnika u zvučničkom sustavu i čine
njegove sastavne dijelove.
Glavni kriteriji koje bi morala zadovoljiti idealna pasivna frekvencijska skretni-
ca jesu:
FREKVEN CIJSKE SKRETNICE 177
frekvencijska raspodjela na zvučnike preko fi1tara mora biti takva da

omogućuje jednaku akustičku snagu na svim frekvencijama,
signali svih frekvencija moraju proći kroz skretnice tako da su iz zvučnika
emitirani s istim faznim odnosima kao iz idealnog zvučnika koji u cijelom
tonskom području ima povoljne prijenosne karakteristike,
frekvencijske skretnice i zvučnički sustavi moraju za pojačalo predstavljati
konstantan i čist radni otpor,
reaktivni elementi skretnice moraju biti bez gubitaka, odnosno u njima se
ne smije trošiti snaga,
skretnica mora za zvučnik predstavljati što manji otpor kako bi se ostvarilo
što bolje prigušenje.
Drugim riječima idealna skretnica ne bi smjela unijeti nikakve promjene u
odnosu prema emitiranju s idealnim zvučnikom. No u praksi nije tako, pa filtarski
sklopovi unose svoja izobličenja u prijenos.
Filtri pasivnih frekvencijskih skretnica mogu se izvesti na dva načina: kao
m-filtri ili kao filtri konstantnog otpora. Zbog svoje jednostavnosti najčešće se
upotrebljavaju filtri konstantnog otpora, pa ćemo u ovom izlaganju obrađivati
samo njih.
Filtri konstantnog otpora nazivaju se tako s obzirom na zahtjev koji se na njih
postavlja (i prema kojemu se projektiraju), a to je: ako se ti filtri zaključe s nekim
nazivnim radnim otporom, onda se taj otpor mora pojaviti i na ulaznim stezaljkama
filtra u cijelom prenošenom frekvencijskom području.
Sklopovi filtra pasivnih frekvencijskih skretnica izrađuju se kao paralelni i
serijski LC-spojevi.
1. Frekvencijska skretnica 1. reda (-6 dB/okt.)

Slika 7.6.a) prikazuje paralelni spoj, a 7.6.b) serijski spoj dvosmjerne Butterwor-
thove pasivne frekvencijske skretnice 1. reda. Taj najjednostavniji oblik skretnica
ima sljedeće elemente:
1
(7.3)
2nJL J C J '
a) b) e)
dB
Cl
-6
° r><
Uu
/
c.
UVF
R
Ll
-12
-18
-24
0,125
/
0,25 0,5
4okt.
"'"
2 4 8 kHz
tk tl tk
Slika 7.6. a) Paralelni spoj dvosmjerne skretnice 1. reda, b) serijski spoj dvosmjerne skretnice 1.
reda, e) pripadna amplitudna karakteristika
gdje je:
L (H), C (F), R (O) nominalna impedancija zvučnika,
fK (Hz) preklopna frekvencija filtra.
Slika 7.6.c) prikazuje amplitudnu karakteristiku te skretnice s padom napona
6dB/okt. Decibeli u karakteristici odnose se na odnos UNF/U u ili UVF/UU' pa je na
taj način uz U u = l prikazan relativni izlazni napon na zvučniku. Radnim podru-
čjem zvučnika smatra se granica na kojoj se izlazni napon smanji za 12 dB, pa je u
ovom primjeru radno područje obaju zvučnika prošireno za 4 oktave, odnosno
zvučnici moraju imati dobra emiterska svojstva još dvije oktave niže i više od
preklopne frekvencije. To se obično vrlo teško postiže, pa je to glavni razlog što se
ta skretnica malo upotrebljava iako je najjeftinija i najjednostavnija za izvedbu.
U dvosmjernih skretnica l. reda naponi na niskotonskom ivisokotonskom
zvučniku uvijek su međusobno 90° izvan faze, pa se te skretnice zovu i homogene
skretnice jer imaju najmanja fazna izobličenja. Zbog takvih faznih odnosa pri
spajanju na filtre zvučnici su isto polarizirani (prema slici 7.6.a). Zbroj prijenosnih
funkcija niskopropusnog i visokopropusnog filtra tih skretnica jednak je jedinici,
odnosno ti filtri pokazuju konstantno st napona (odnosno i konstantno st snage).
Osim dvosmjernih skretnica, izrađuju se trosmjerne ivišesmjerne frekvencijske
skretnice 1. reda, koje se izvode prema opisu na slikama 7.2.a), b).
a) b)
Slika 7.7. a) Paralelni spoj trosmjerne skretnice 1. reda, b) serijski spoj

trosmjerne skretnice 1. reda
Na slici 7.7.a) prikazan je paralelni spoj trosmjerne frekvencijske skretnice l.

reda, a na 7.7.b) serijski spoj. Elementi L2 -C 2 imaju na ulazu, na svim frekvencija-
ma, konstantan otpor R, kojim je opterećen izlaz prijašnje skretnice. Za oba spoja
vrijedi:
R
C 1
l C2 =--- (7.4)
2nfk2 · R
gdje je:
Ll (H), L2 (H), Cl (F), C2 (F), R (O), fkl (Hz) prva preklopna frekvencija,
fk2 (Hz) druga preklopna frekvencija.
2. Frekvencijska skretnica 2. reda ( -12 dB/okt.)

Slika7.8.a) prikazuje paralelni spoj, a 7.8.b) serijski spoj dvosmjerne Butterwor-
thove pasivne skretnice 2. reda sa sljedećim elementima:
C1= ~~---
1 R J2
J2 .R . 2n:fk' L2 = J2. 2n:fk' C 2= R . 2n:fk ' (7.5)
XL1 =X =J2. R,
C1 X =X =R/J2
L2 C2
gdje je:
L(H), C(F), R(Q), fk(Hz).
a) b) e)
dB
°
-6
f) ~
V \
CD+R
L1
VF
-12
-18
-24 V
I 2okt. 1\
\
0,125 0,25 0,5 2 4 8 kHz
t/tk
Slika 7.8. a) Paralelni spoj dvosmjerne skretnice 2. reda, b) serijski spoj dvosmjerne skretnice
2. reda, c) pripadna amplitndna karakteristika
Slika 7.8.c) prikazuje amplitudnu karakteristiku s padom napona 12 dB/okt.

Radno područje obaju zvučnika u ovom je slučaju široko dvije oktave, pa je
dimenzioniranje zvučnika znatno olakšano.
U ovom su slučaju naponi na niskotonskom i visoko tonskom zvučniku uvijek
međusobno 180 izvan faze. Zvučnici se spajaju obratno polarizirani, no pritom na
0
preklopnoj frekvenciji nastaje tipično nadvišenje u izlazu, koje može biti čujno.
Istofazno polariziranje zvučnika na preklopnoj frekvenciji uzrokuje poništenje
izlaza. Zbroj prijenosnih funkcija tih filtara nije jednak jedinici, i filtar ne pokazuje
konstantnost napona (a ni konstantnost snage). Unatoč tome, te se skretnice često
upotrebljavaju zbog relativno strmih bokova i ne previše reaktivnih elemenata u
prijenosu.
Na slici 7.9.a) prikazan je paralelni spoj tro smjerne frekvencijske skretnice 2.
reda, a na 7.9.b) njezin serijski spoj. Za te spojeve vrijedi:
C3 =
1 J2'R
L 4 = -- -
1
C 4 =---==----- (7.6)
J2. R· 2n:fkl ' 2n:fk2 ' J2. R· 2n:fk2
12*
a) b)
Cs
Slika 7.9. a) Paralelni spoj trosmjerne skretnice 2. reda, b) serijski spoj

trosmjerne skretnice 2. reda
gdje je:
L (H), C (F), R (Q), fk (Hz).
Vidi se da je ta trosmjerna skretnica načinjena prema slici 7.2. b), pa se elementi
osnovne skretnice L 3 C 3 (odnosno LsC s) računaju kao elementi na slici 7.8.b) uz
donju preklopnu frekvenciju fki' a elementi L 4 C 4 (odnosno L 6 C 6 ) isto tako, samo uz
gornju preklopnu frekvenciju fk2 . Na toj bazi, odnosno prema slikama na 7.2, izvode
se i četverosmjerne frekvencijske skretnice.
3. Frekvencijska skretnica 3. reda (-18 dB/okt.)

Slika 7.1O.a) prikazuje paralelni spoj, a 7.10.b) serijski spoj dvosmjerne Butter-
worthove pasivne frekvencijske skretnice 3. reda sa sljedećim elementima:
a) b) c)
dB
°
-6
"""-L ('
-12 / \
l 4/30k;\
-18
-24 I ~
0,125 0,25 0,5
C6
Slika 7.10. a) Paralelni spoj dvosmjerne skretnice 3. reda b) serijski spoj dvosmjerne skretnice 3.
reda, c) pripadna amplitudna karakteristika
FREKVENClJSKE SKRETNICE 181
R R
Ll=1,5 ~-f ' L 2 =0,5 - , (7.7)
2n: k 2n: fk
4 1 2 l
Cl =3 R· 2n:fk c 2 =3 2n:fk ' C 3 = 2· R. 2n:fk
4 R 2 R R
L4 =3 2n:fk ' L =2·-
Ls =3 2n:fk ' 6 2n:fk
1 1
C 4 = 1,5 2 f Cs =0,5 R. 2n:f '
R· n: k k
gdje je:
L (H), C (F), R (O), fk (Hz).
Slika 7.1O.c) prikazuje amplitudnu karakteristiku s padom napona 18dB/okt.,
a radno područje obaju zvučnika sada je široko 4/3 oktave.
U ovom su slučaju naponi na niskotonskom ivisokotonskom zvučniku uvijek
međusobno 270 (ili 90°) izvan faze.
0
Zvučnici se moraju spajati suprotno polarizirni da bi se zadržala mala fazna

izobličenja. Zbroj prijenosnih funkcija filtara nije jednak jedinici.
Buterworthovi filtri 3. reda najbolji su kompromis traženih karakteristika. Oni
imaju maksimalno ravnu amplitudnu karakteristiku, jako gušenje od 18 dB/okt.,
odnosno vrlo strme bokove s postepenim promjenama faze područja (koja su
nečujna). Ti su filtri česti u praksi, a naročito u visokokvalitetnim zvučničkim
sustavima.
Trosmjerne i višesmjerne skretnice izvode se prema opisanom postupku (slika 7.2).
4. Frekvencijska skretnica 4. reda ( - 24 dB/okt.)

Slika 7.11. prikazuje paralelni spoj dvosmjerne Butterworthove pasivne frek-
vencije skretnice 4. reda sa sljedećim elementima:
b)
a)
dB
o
-6 \V
-12 I~
-18 l~\
-24 Vl \
0,125 0,25 0,5 2 4 8 f Jfk
fk
kHz
Slika 7.11. a) Paralelni spoj dvosmjerne skretnice 4. reda, b) amplitudna karakteristi-

ka spoja
L _1,8856' R c _ 1,5910 L _0,9428 ' R c _ 0,3535 (7.8)

2 - 21tf
1- 21tfk 1- 21tfk · R' 2 - 21tfk ' k. R
R 1 R
L3 21tfk '1,5910' C 3 =21tfk '1,8856' R' L4 21tfk · 0,3535' C 4 21tfk · 0,9428 ' R
gdje je:
L (H), C (F), R (Q), fk (Hz).
To su, zapravo dvije skretnice 2. reda spojene jedna iza druge, pa se dobije
prigušenje 24 dB/ok t. U ovom su slučaju naponi na niskotonskom ivisokotonskom
zvučniku uvijek međusobno 360 izvan faze , pa se zvučnici moraju spajati istofazno.
0
(ako je spoj zvučničkih jedinica protufazan izlaz se poništava.)

Rjeđe se upotrebljava jer ima mnogo reaktivnih elemenata, pa je nepraktična
za prijenos, a i skupa je.
Ovi proračuni skretnica pojedinih redova posve su teorijski jer se temelje na
konstantnoj vrijednosti radnog otpora zvučnika i stoga uglavnom vrijede samo za
jednu frekvenciju. Osim toga, da bi se izvela dobra skretnica s ujednačenom
prijenosnom karakteristikom , potrebno je uzeti u obzir još niz utjecajnih faktora .
Drugim riječima, pri izvedbi frekvencijskih skretnica uz teorijsku je razradu potreb-
no ugoditi i amplitudne i fazne odnose u konkretnom slučaju, pa uz subjektivna (i
objektivna) mjerenja izvesti zvučnički sustav.
5. Amplitudni odnosi i točnost preklopne .frekvencije

Pasivne frekvencijske skretnice s konstantnim otporom moraju imati radno
otporno opterećenje neovisno o frekvenciji i konstantno po veličini. Za te filtre nisu
kritični ulazni već izlazni otpori, prema kojima se tada postavljaju i ulazni.
Efekt impedancije zvučnika. Na slici 3.6. prikazana je impedancijska karakteris-
tika neugrađenoga niskotonskog zvučnika na kojoj se vide sve amplitudne i fazne
promjene. U prvom dijelu vidi se jače uzdignuće (koje se ugradnjom smanjuje)
nastalo zbog mehaničke rezonancije, dok na višim frekvencijma impedancija raste,
uglavnom zbog induktiviteta titrajne zavojnice.
Osim problema frekvencijski promjenljive impedancije, pri spajanju skretnice
sa zvučnicima sustava na nekim frekvencijama mogu nastati i rezonancije. Tako sa
skretnicom prvog reda nastaje paralelni krug, koji tvori pad impedancije na ulazu, a
sa filtrom drugog reda to se događa zbog serijskog kruga. Ta niska ulazna
impedencija skretnice može preopteretiti pobudno pojačalo i uzrokovati znatna
izobličenja prijenosa. Poboljšanje nastaje ako se izlaz skretnice ugodi tako da se
lineariziranjem impedancijske krivulje zvučnika izvede konstantno otporno optere-
ćenje.
Jedan način kompenzacije porasta impedancije
na višim frekvencijama je takav da se kao dio
potrebnog induktiviteta skretnice iskorištava in-
duktivitet zavojnice zvučnika (slika 7.12). Taj se
način može primijeniti samo kada skretnice imaju
serijske induktivitete veće od induktiviteta titrajne
zavojnice zvučnika. Vrijednost induktiviteta zvuč
nika izračunava se prema izrazu:
Slika 7.12. Jedan način kompen-
zacije impedancijskog porasta L z =X/21tf (7.9)
gdje je L z (H), X (n) reaktancija čija je vrijednost jednaka dvostrukoj minimalnoj

impedanciji na nekoj frekvenciji f(Hz).
Linearnost impedancijske karakteristike na višim frekvencijama može se postići
dodavanjem serijskog RC-člana, paralelno spojenog zvučniku (slika 7. 13. a). Vrijed-
nosti člana su Rd = R, Cd = L/R 2 , pri čemu se vrijednost L z dobije prema gornjem
proračunu.
--,--""' ... - .......

a)
f
b)
l, - I,=lll
Slika 7.13. a) Linearizacija impedancijske karakteristike zvučnika na
višim frekvencijama, b) kompenzacija rezonantnog uzdignuća
Primjer: uz Lz = 0,4 mH, R = 6,5 n, Rd = 6,5 n, Cd = 9,4IlF. (7.1 O)

Rezonantno uzdignuće može se kompenzirati dodavanjem serijskoga titraj nog
kruga paralelno zvučniku (slika 7. 13.b).
Elementi serijskoga titraj nog kruga jesu:
1
fo =------=== (7.11 )
2nJLsCs '
Uz odabranu vrijednost jednoga reaktivnog elementa (naprimjer odabere se
jedna normiran a vrijednost kapaciteta) izračunaju se druge. U praksi će to malokad
biti u slučaju niskotonskih zvučnika (koji već ugradnjom imaju kontrolirani Q), a
češće u srednjetonskih ivisokotonskih.
Primjer: fo=2kHz, M=100Hz, Cs =47IlF, Ls =0,53mH, Rs =0,33n.
Razlika osjetljivosti zvučnika. Potrebno je da zvučnici u zvučničkom sustavu
budu jednake osjetljivosti (korisnosti), a to je naročito važno na preklopnoj
frekvenciji. Ako je jedan zvučnik osjetljiviji od drugoga, kompenzacija se može
izvesti djeliteljem napona u izlazu skretnice osjetljivijeg zvučnika.
Prema slici 7.14. vrijedi:
R=R 1 +Rp ' Rp =RR 2 /(R+R 2 ) (7.12)
za potrebno smanjenje napona:
U l /U 2 =(R l +Rp)/Rp=RdRp+ 1.
Primjer: UdU 2 =3, Rl/Rp=2, Rl =2R/3, R2=R/2.
Otpori djelitelja napona mogu se izvesti kao promjenljivi, pa će se smanjenje
napona dobiti po želji, odnosno moći će se regulirati glasno ća pojedinoga (ili grupe)
zvučnika. To su tzv. L-regulatori, za koje se pretpostavljaju ovi zahtjevi:
-R U
(SKRETNICA) 1
Slika 7.14. Ugađanje razlike osjetljivosti zvučnika

djeliteljem napona
a) otpor prema skretnici (ili prema pojačalu, jer se taj regulator može upotrije-
biti i bez skretnice, naprimjer u 100 V liniji ozvučenja) ili prema zvučnik u ne
smije ovisiti o položaju regulatora,
b) regulacija jednog (ili više) zvučnika ne smije utjecati na druge zvučnike (pa i
u slučaju njegova isključenja),
c) regulacija mora biti logaritamska.
R30
Slika 7.15. L-regulator glasnoće zvučnika
Na slici 7.15. prikazan je L-regulator načinjen od serije pojedinačnih otpornika

i preklopnikom 2 x 10 položaja. U tablici 1. navedeni su otpori Rl i R2 za pojedine
vrijednosti smanjenja, uz R = 16 n. Vrijednosti otpora Rl i R2 su ukupne, naprimjer
za 2 dB smanjenja (za položaj 2 preklopnika) potreban je Rl = 3,29 n (sastavljen
je od otpornika Rll + Rd i R2 = 61,79 n (sastavljen od otpornika
R22 + R 23 + ... + R3o)'
Tablica l.
Smanjenje
(dB)
1 2 3 4 5 6 7 8 9 I 10
Rl (O) 1,74 3,29 4,63 5,9 7 7,98 8,85 9,63 10,32 10,94
R 2 (0) 131,12 61,79 38,78 27,35 20,55 16,07 12,91 10,58 8,79 7,39
U tablici 2. prikazani su faktori kojima se moraju množiti obje vrijednosti

otpora za 16 n (tj. Rl i R2 iz tablice 1) ako se pretpostave druge impedancije
zvučnika.
Tablica 2.
R(Q) 4 8 15 250 500
Faktor 0,25 0,5 0,9375 15.625 31,25
U položaju 10 preklopnika otpor Rl (a i R 30 ) mora izdržati cijelo opterećenje

zvučnika, pa mora biti odgovarajuće snage (žičani otpornici), prema kojoj treba
proračunati i opterećenje drugih otpornika regulatora.
Razlika otpora zvučnika. U praksi postoje dvije mogućnosti: otpor jednog
zvučnika (Rz) veći je od otpora ostalih zvučnika u skretnici (R Zy > R) ili je manji
(R Zy < R). Primjenjuju se dva načina prilagođenja - prilagođenje dodatnim otpori-
ma i prilagođenje transformatorom.
Kada je RZy>R, paralelnim se otporom može smanjiti R Zy na potrebnu
vrijednost, a kada je R Zy < R, smanjuje se serijskim otporom. Problem tog načina
smanjenja je relativno velika disipacija snage, koja se beskorisno troši na dodanim
otpornicima pa se taj način rjeđe primjenjuje.
Bolje rješenje je upotreba transformatora, pa je na slici 7.16. prikazan princip
autotransformatorskog prilagođenja.
Rzv<R Rzv>R
R R
Slika 7.16. Autotransformaforsko prilagođenje različitih

otpora zvučnika
Na slici 7.17. prikazan je primjer prilagođenja izlaznim transfornatorom, uz

dvosmjernu skretnicu drugog reda i zvučnike nejednakih otpora. Uvođenjem trans-
formatora u krug postiže se potpuna kontrola vrijednosti elemenata sklopa pomoću
odnosa zavoja.
100
J
16Q
8Q 8Q
Slika 7.17. Prilagođenje različitih otpora zvučnika

izlaznim transformatorom
Tolerancija vrijednosti elemenata. Zbog prevelike tolerancije (naprimjer ± 10%)

vrijednosti elemenata sklopa skretnice nastaju amplitudna izobličenja i netočnosti u
preklopnoj frekvenciji. To se svakako jače očituje u skretnici s više elemenata
(skretnice viših redova), pa se moraju upotrijebititi elementi što manje tolerancije
(± l do 5%). Točne vrijednosti (prema proračunu) mogu se odrediti i mjerenjem
vrijednosti svakog elementa prije ugradnje.
6. Fazni odnosi
Pasivna frekvencija skretnica sastavni je dio zvučničkog sustava, a budući da
ima reaktivne elemente, ona mijenja fazne odnose u prijenosu. Problem faznih
izobličenja sustava bitnije ovisi o konstrukciji skretnica nego o konstrukciji zvučnič
kih jedinica. Ako zvučnik ima dobar amplitudni i fazni odziv (što je točno u
ograničenom pojasu), i ako se izradi skretnica koja zadovoljava principe konstan-
tnog napona, tada će se ostvariti i vjeran prijenos. Važno je uočiti da je za
konstantan napon potrebno da vektorska suma napona svih zvučnika bude jednaka
ulaznome, s naglaskom na amplitudno-faznim odnosima napona.
Zvučnički sustav sa skretnicom prvog reda može se načiniti s linearnim faznim
odzivom, a u zvučničkim sustavima sa skretnicama viših redova vektorska suma
napona na zvučničkim jedinicama neće biti jednaka ulaznome. Slika 7.18. prikazuje
fazne odzive skretnica pojedinih redova. Pritom treba reći da je, suprotno amplitud-
nom odzivu, koji se može ugađati dodavanjem komponenti skretnici, fazni zakret
svojstvo filtra i ne može se mijenjati.
360o
1-_ ......
~4
270 0
r- __ -- "
3 ' , VI~OKI ~ROPUST
"' ...... .....,
"
180o -.
-- --
2 ,
....... " ...
"
1.6dB/okt.
o
90
I- -- ...!-
- .. -',::: ....'.....
~~.'" ,'..~
-:::::I ~
2.12dB/okt.
3.18dB/okt.
-
OO 4.24dB/okt.
~~~ 8"-
~~ ::::-- --
,', , --
-90o
,', ...... -1 .-
...... ,
-1800 "- ......
',', ...... ,
- -- 2
-2700
NISKI PROPUST
I I
, -..
3
-3600 " ~!
0,1 0,125 0,25 0,5 2 4 810 kHz
fllfk
Slika 7.18. Fazni odzivi skretnica različitih redma
Jedan od načina postizanja linearne fazne karakteristike skretnice jest mijenja-

nje elemenata filtara (čime im se mijenja i prijenosna funkcija pa zbrojeni daju
jedinicu). No to se u pasivnim skretnicama ne radi jer pritome zbog niskih
impedancija nastaju velike disipacije snage. Taj je način praktičniji za slučajeve
FREK VENClJSKE SKRETNICE 187
velikih impedancija sklopova skretnica i po- dB
.. --
sebnih pojačala za zvučničke jedinice, tj. za +6
aktivne skretnice. Na slici 7.19 prikazan je
amplitudni dijagram takve skretnice drugog
reda.
~, .... .... -,,-
/ / .... ° , -- . ...-
-6 /
Za 1ineariziranje je mnogo uspješniji
drugi način, koji polazi od pretpostavke da -12
/ "
je bolje dodati posebnu zvučničku jedinicu I \
(engl. filler driver) nego pokušati mijenjati -18 I ~
krivulje prigušenja postojećih jedinica u sus- 0,125 0,25 0,5 2 4 k~, 8 t / tk

tavu. Slika 7.19. Lineariziranje razne karakte-
Ta dodatna zvučnička jedinica najčešće ristike skretnice modeliranjem amplitudne
se upotrebljava uz dvosmjerne frekvencijske karakteristike
skretnice sa 12 dB/okt., gdje je uz istofazne
spojene zvučnike pad na fk velik, a uz protufazno spojene zvučnike nadvišenje.
Dodatna zvučnička jedinica ima skretnicu 1. reda, i mora imati dobra prijenosna
svojstva barem četiri oktave oko fk' Na slici 7.20. prikazana je shema s amplitudnom
i faznom karakteristikom takvoga zvučničkog sustava. Vrijednosti elemenata su:
(7.13)
c= llNF = llvF = 111"

"I 12·R · 2n:fk '
L.
+6
dB I o
° vo( :",
180
o 1- ....
VF
I
./
, " 90
......
-
·6
oo 1:~o" ..f
",' I I
\
.
I Li~~
~VF
-12
-18
-24
~
-~t-+-+-....
l
!\
i I 'J
"
,..--
o
- 90
o
-180
--r_
..tt ......
....... --
0,125 0,25 0,5 2 k~, 4 8 0,10,125 0,25 0,5
tltk f/fk
Slika 7.20. Spoj lineariziranja razne karakteristike sustava upotrebom dodatnog zvučnika (tzv.
filler drivera)
Ako je osjetljivost dodatnog zvučnika jednaka osjetljivosti ostalih zvučnika,
amplitudna karakteristika, prema slici, pokazuje vrh na preklopnoj frekvenciji, uz
prigušenje 6 dB/okt. na obje strane. Budući da radi u ograničenom pojasu, zvučnik
treba imati relativno malu snagu.
U takvoj izvedbi vektorska suma napona na tri zvučnika jednaka je ulaznom
naponu (a zbroj naponskih prijenosnih funkcija jednak je jedinici). U tom se slučaju
posebno ističe ispravnost amplitudne, fazne i tranzijentne karakteristike sustava.
Zvučnički sustav s dodatnom zvučničkom jedinicom izvodi se i u skretnici 3. reda,

samo pritom korisnost dodanog zvučnika mora biti dvostruko veća od korisnosti
ostalih jedinica (slika 7.21). Vrijednosti elemenata su:
R 4 1
L l =1,5- , Cl ="3 2nfk '
(7.14)
2n f k
R 2 1
L2 = 0,5 2nfk ' C 2 ="3 2nfk '
3 R 1 llF = llF =2
L3 =4 2nfk ' C 3 = 2 . R . 2nf '
k llvF llNF
dB
+6
o / " " "
/'
~,
., It~'" I',,
-6 ~.
- 12 ~
/ .I' '\ 1', "
l'
~
:
-18
-24 \
0,125 0,25 0,5
Slika 7.21. Spoj lineariziranja fazne karakteristike sustava sa skretnicom 3.

reda
7. Praktično izvođenje pasivnih frekvencijskih skretnica

Osnovni elementi pasivnih frekven-
cijskih skretnica su zavojnice, kondenza-
tori i otpornici, koji se spajaju na pločice
na način pokazan na slici 7.22.
Zavojnice su namotane izoliranom bak-
renom žicom presjeka koji odgovara što
većem faktoru dobrote (Q). Istosmjerni ot-
por zavojnice treba biti što manji, do 10%
vrijednosti nominalne impedancije zvučnika.
Zavojnice se najčešće namotavaju u vi-
še slojeva na tijelo od izolirajućeg materijala
ili bez njega (u zraku). Zbog nekih prednosti
(manjih dimenzija, manjega rasipnog polja,
manje bakra) često se namotavaju i na ferit-
ne jezgre, ali i na jezgre od transformator-
skog lima. U tom se slučaju zavojnice mora-
Slika 7.22. Primjer izvedbe pasivne frek- ju točno dimenzionirati jer postoji opasnost
vencijske skretnice zvučničkog sustava od nelinearnosti, gubitaka zbog histereze itd.
Za samogradnju zavojnica bolje je namotavanje na izolirana tijela (ili u zraku),

jer za feritne jezgre obično nedostaju točni podaci potrebni za proračun.
Pri izradi skretnica zavojnice treba smjestiti tako da su što udaljenije jedna od
druge (i da nisu jedna drugoj u osi), da se ne bi induktivno vezale. Osim toga,
skretnice trebaju biti što dalje od katkada vrlo jakih magneta zvučnika jer se
smještaju u kutije zvučničkih sustava.
Opći izraz za izračunavanje induktiviteta jednoslojne zavojnice namotane na
izolirano tijelo (ili u zraku), prema slici 7.23.1, je:
L~A · n2·b (7.15)
gdje je:
L(~H) induktivitet zavojnice,
A veličina ovisna o odnosu b/a prema tablici 1,
n broj zavoja,
a (cm) duljina namotaja,
b(cm) srednji promjer zavojnice (prema slici 7.23.1).
Tablica 1.
b/a A b/a A b/a A b/a A
0,00 0,000 0,90 0,00632 3,1 0 0,01290 7,80 0,01852

0,02 0,0001958 0,95 0,00656 3,20 0,01310 8,00 0,01868
0,04 0,000388 1,00 0,00680 3,30 0,01327 8,50 0,01905
0,06 0,000578 1,05 0,00702 3,40 0,01345 9,00 0,01941
0,08 0,000763 1,10 0,00724 3,50 0,01362 9,50 0,01975
0,10 0,000946 1,15 0,00746 3,60 0,01380 10,00 0,02007
0,12 0,001126 1,20 0,00767 3,70 0,01395 11,00 0,02065
0,14 0,001303 1,25 0,00787 3,80 0,01412 12,00 0,02120
0,16 0,00148 1,30 0,00807 3,90 0,01427 13,00 0,02171
0,18 0,00165 1,35 0,00826 4,00 0,01443 14,00 0,02219
0,20 0,00182 1,40 0,00845 4,10 0,01458 15,00 0,02265
0,22 0,00198 1,45 0,00863 4,20 0,01472 16,00 0,02300
0,24 0,00214 1,50 0,00881 4,30 0,01487 17,00 0,02330
0,26 0,00230 1,55 0,00898 4,40 0,01500 18,00 0,02375
0,28 0,00246 1,60 0,00915 4,50 0,01514 19,00 0,02410
0,30 0,00261 1,65 0,00932 4,60 0,01528 20,00 0,02440
0,32 0,00277 1,70 0,00948 4,70 0,01540 22,00 0,02495
0,34 0,00292 1,75 0,00964 4,80 0,01553 24,00 0,02555
0,36 0,00307 1,80 0,00979 4,90 0,01566 26,00 0,02600
0,38 0,00321 1,85 0,00994 5,00 0,01578 28,00 0,02650
0,40 0,00336 1,90 0,ot010 5,20 0,01602 30,00 0,0270
0,42 0,00350 1,95 0,ot023 5,40 0,01625 35,00 0,02790
0,44 0,00363 2,00 0,01037 5,60 0,01647 40,00 0,02870
0,46 0,00377 2,10 0,01065 5,80 0,01669 45,00 0,02945
0,48 0,00391 2,20 0,01091 6,00 0,01691 50,00 0,03015
0,50 0,00404 2,30 0,01117 6,20 0,01710 55,00 0,03075
0,55 0,00436 2,40 0,01141 6,40 0,01730 60,00 0,03130
0,60 0,00467 2,50 0,01164 6,60 0,01750 65,00 0,03180
0,65 0,00497 2,60 o,ot 187 6,80 0,01767 70,00 0,03225
0,70 0,00526 2,70 0,01209 7,00 0,01783 75,00 0,03270
0,75 0,00553 2,80 0,01230 7,20 0,01802 80,00 0,02310
0,80 0,00580 2,90 0,01251 7,40 0,01820 90,00 0,03390
0,85 0,00606 3,00 0,01271 7,60 0,01836 100,00 0,03460
190 ZVUČNiČKI SUSTAVI
1. 2. 3.
-- . _ _ .- ._ . -- .Q
()
I a , a
I I
Slika 7.23. Veličine potrebne za izračunavanje induktiviteta u izvedbi

pasivnih frekvencijskih skretnica
Pri izračunavanju induktiviteta višeslojnih zavojnica razlikuju se dva slučaja, i to uz:

duge zavoj nice (a> b):
(prema slici 7.23.2) (7.16)
kratke zavojnice (a < b):

(prema slici 7.23.3) (7.17)
gdje je:
L (J..!H) induktivitet zavojnice,
A se određuje prema b/a i tablici 1,
n je broj zavoja,
a (cm) i b (cm) prema slikama,
c(cm) širina zavojnice,
B je veličina ovisna o odnosu a/c prema tablici 2.
Tablica 2.
a/e B a/e B a/e B
l 0,0000 II 0,2844 21 0,3116

2 0,1202 12 0,2888 22 0,3131
3 0,1753 13 0,2927 23 0,3145
4 0,2076 14 0,2961 24 0,3157
5 0,2292 15 0,2991 25 0,3169
6 0,2446 16 0,3017 26 0,3180
7 0,2563 17 0,3041 27 0,3190
8 0,2656 18 0,3062 28 0,3200
9 0,2730 19 0,3082 29 0,3209
10 0,2792 20 0,3099 30 0,3218
Kondenzatori su u skretnicama, zbog malih impedancija zvučnika, relativno

velikih kapaciteta. Trebaju imati što manje gubitke, tj. što bolju izolaciju (polies-
ter-folije, uljni papir itd.), te i male tolerancije (± 5%). Kako su zbog tih zahtjeva
relativno velikih dimenzija i skupi, često se upotrebljavaju elektrolitski, koji također
moraju biti najkvalitetniji.
Elektrolitski kondenzatori za skretnice ne smiju biti polarizirani, pa ako nisu
takve izvedbe izrađuju se serijskim spajanjem prema slici 7.24.
Kondenzatori moraju imati dovoljno velik radni napon, s rezervom zbog
vršnih vrijednosti.
Slika 7.24. Izvođenje kondenzatora bez polariteta, serijskim

spajanjem elektrolitskih kondenzatora
Otpornici. Potrebno se koristiti najkvalitetnijim otpornicima male tolerancije i

dovoljnog opterećenja.
Neobično je važno da se prije izvedbe skretnice provede mjerenje vrijednosti
elemenata koje, zbog tolerancije ili izvedbe (naročito zavojnice), mogu bitno odstu-
pati od označenih ili proračunatih vrijednosti.
7.1.2. Aktivne frekvencijske skretnice

Aktivne frekvencijske skretnice su sustavi aktivnih filtara koji dijele tonsko
područje pri izvedbi zvučničkih sustava. Te se skretnice bez upotrebe induktiviteta
mogu sintetizirati u aktivne sklopove pomoću aktivnih elemenata, otpora i konden-
zatora. To ima veliko značenje jer se tako iz prijenosnog lanca (s obzirom na
pasivne skretnice) uklonio jedan reaktivni element, što posebno povoljno djeluje na
prijenos tranzijenata.
Visokoimpedantne aktivne frekvencijske skretnice s odijeljenim pojačalima snaga,
koja izoliraju zvučnike od filtarskih sklopova, uklanjaju gotovo sve nedostatke pasivnih
skretnica i preko sklopova skretnica osiguravaju linearnu faznu karakteristiku.
Veličine ulazne impedancije odijeinih pojačala snage, ispred kojih se nalaze
aktivne frekvencijske skretnice, mogu biti po volji velike i konstantne, a izlazne
impedancije po izboru malene, uz izabrani faktor prigušenja. To će povoljno utjecati
na prigušenje istitravanja zvučnika, a kako su znatno smanjena inelinearna
izobličenja, aktivne su skretnice čujno mnogo poželjnije od pasivnih.
Najvažnije prednosti aktivnih frekvencijskih skretnica jesu:
povećanje utjecaja faktora prigušenja i kontrole Q-zvučnika, a time općeni
to smanjenje tranzijentnih izobličenja,
smanjenje intermodulacijskih izobličenja pojačala, zbog njihova rada u
užim pojasevima,
bolje kontroliranje i veća strmina bokova filtara na preklopnim frekvencija-
ma, što vodi boljem "odvajanju" zvučnika u sustavu i smanjenju izobličenja
zbog preopterećenja,
različite i jednostavne mogućnosti ekvalizacije oblika odziv ne i fazne karak-
teristike te i jednostavno ugađanje u proizvodnji,
osiguranje točnijih preklopnih frekvencija,
lakše kompenziranje razlika u osjetljivosti (korisnostima) zvučnika u susta-
vu jednostavnim potenciometrima,
neovisnost o frekvencijski ovisnoj impedanciji zvučnika,
izbjegnuta izobličenja zbog induktiviteta s jezgrom,
točnije ugađanje praga zaštite od preopterećenja zbog posebnih pojasnih

pojačala,
mogućnost ugađanja vremenskoga kašnjenja koje može nastati u zvučnič
kom sustavu (za konstrukciju "minimum faznih sustava").
Aktivni filtri frekvencijskih skretnica mogu se izvesti s diskretnim aktivnim
elementima, no uglavnom se upotrebljavaju operaciona pojačala.
Operaciona pojačala su jednostavna pojačala velikog stupnja pojačanja visoke
stabilnosti, u kojima se primjenjuje jaka negativna reakcija između ulaznoga i
izlaznog kruga. Ta su pojačala izvedena tehnikom integriranih krugova s vrlo
velikim pojačanjem (A ~ oo), ali se to pojačanje uz primjenu negativne reakcije
prema potrebi može smanjiti na željenu vrijednost.
Frekvencijska karakteristika operacionih pojačala određuje se samo vanjskim
krugom reakcije i dodatnih elemenata. U principu ta se pojačala napajaju iz
bipolarnih ispravljača, iako ima izvedbi kada se napajaju jednopolnim istosmjernim
naponom.
Prosječne karakteristike operacionih pojačala jesu veliko pojačanje, vrlo veliki
ulazni otpor i vrlo malen izlazni otpor. Slika 7.26.a) prikazuje osnovni sklop
operacionih pojačala za pojačanje izmjeničnih signala (koji se često upotrebljava
kao ulazni pojačivački stupanj aktivnih skretnica). Pojačanje sklopa određeno je
odnosom otpora u povratnoj vezi:
(7.18)
a) b)
>--<~-oNF >--<~-O VF
Slika 7.25. Niskopropusni i visokopropusni aktivni filtri 1. reda

Slika 7.25. prikazuje na.iiednostavniju izvedbu aktivnih filtara 1. reda. Filtar
djeluje kao pasivni niskopropusni odnosno visokopropusni filtar, a operaciono
pojačalo (koje služi kao odjeino pojačalo i transformator impedancije) osigurava
visoku ulaznu i nisku izlaznu impedanciju.
Kako se aktivni filtri 1. reda malokad upotrebljavaju, primjer aktivne frekven-
cijske skretnice opisat ćemo na aktivnom filtru 2. reda, -12 dB/okt. Slika 7.26.b
prikazuje osnovni sklop dvosmjernih aktivnih skretnica 2. reda.
Broj RC-elemenata određuje red filtra, a spajanje sklopa jednako je za sve
filtarske tipove, samo se različito dimenzioniraju elementi. Ako u sklopu nema
mogućnosti ugađanja, sastavni bi elementi morali imati veliku točnost (manju od 1%).
Stoga je uveden promjenljivi otpor Rl' kojim se ugađa granična frekvencija filtra i
gušenje u preklopnom području (tip filtra). Potenciometrom R3 ugađa se djelovanje
pojačala; ako se (-) spoji na izlaz, filtar djeluje kao pasivni filtar drugog reda, u
drugim položajima dobivaju se različiti nagibi filtarskih tipova, do samoosciliranja.
FREKVENCJJSKE SKRETNICE 193
">--+---0 VF
>-+-- -0 NF
a)
Slika 7.26. a) Osnovni pojačivački spoj operacionih pojačala, b) aktivna dvosmjerna

skretnica 2. reda
S obzirom na preklopnu frekvenciju (fk ) i tip filtra, mogu se odrediti vrijednosti

RiC. Za niski propust pretpostave se normirane vrijednosti otpora Rl = R2 = R
(npr. 2 kn), a za visoki propust kondenzatora el = e 2= e (npr. 10 nF), pa vrijedi:
Niski propust Visoki propust

Tip filtra (7.19)
(zadano fk, R) (zadano fk, C)
0,1125 0,2251
e--- R - --
, - fk'R , - fk,e
Butterworth
0,2251 0,1125
e --- R---
2- f 'R 2- fk ,e
k
0,1084 0,2338
e--- R- - -
,- fk ' R , - fk'e
Bessel
0,1445 0,1753
e - -- R- - -
2- f 'R 2- fk,e
k
gdje je:
R(n), e (F), f(Hz).
Sklop Butterworthove dvosmjerne aktivne skretnice 3. reda prikazuje slika 7.27. I
u tom se primjeru pretpostavljaju vrijednosti: za niskopropusni filtar otpor otporni-
ka R (npr. 10 kn), a za visokopropusni filtar kapacitet kondenzatora e (npr. 15 nF),
pa vrijedi:
2,4553 C _ 0,4742 0,1931

za niskopropusni filtar: Cl = 2nf . R' 2 - 2nfk . R' C3
k 2nfk · R
(7.20)
R _ 0,4074 0,4742 R _ 5,1766
za visokopropusni filtar: 1 - 2nf . C' R2 = 2nfk . C' 3 - 2nf . C·
k k
R3
C/2
VF
l
2R
R R R
NF
l
Slika 7.27. Aktivna Butterworthova dvosmjerna skretnica 3.
reda
C/2
Rs
dB
+6
l °
-6
-- x:,
, ,,
-12 I
I
a)
-18
0,125 0,25 0,5 2
"
b)
Slika 7.28. Asimetrična aktivna skretnica 3. reda ("active subtracted filter")

FREKVEN CIJSKE SKRETNICE 195
Operaciona pojačala za aktivne skretnice moraju imati velik ulazni otpor, velik
faktor brzine porasta i stabilan rad s kapacitivnim teretima. Odijeino pojačalo koje
napaja sklop skretnice (slika 7.26.a) koristi se zbog dva razloga: ono mora imati
vrlo malen izlazni otpor i daje još jedno fazno okretanje, pa su izlazi u fazi s
ulazima.
Da bismo dobili skretnicu bez faznih izobličenja, u aktivnim se skretnicama
koristimo mijenjanjem krivulje prigušenja filtara. To se izvodi prema slici 7.19
simetričnim filtrima Ger su krivulje obaju filtara simetrične oko preklopne frekvenci-
je). No lineariziranje se postiže i asimetričnim filtrima prema slici 7.28, na kojoj su
krivulje filtara asimetrične (različitih nagiba) oko preklopne frekvencije. To se izvodi
tako da je izlaz visokopropusnog filtra (skretnice 3. reda na slici 7.28.a) oduzet od
pobudnog signala, pa je rezultat niskopropusni filtar (to su tzv. active subtractive
filters). U tom slučaju dobivamo konstantnost napona (i sumu prijenosnih funkcija
filtara jednaku jedinici), bez smanjenja izlaza na preklopnoj frekvenciji. Analiza
prijenosne funkcije niskog propusta (CNF (s) = 1- C VF (s)) skretnice na slici 7.28.a)
pokazuje gušenje filtara od 6 dB/okt., uz znatno nadvišenje na preklopnoj frekvenciji
(oko 4dB).
VISOKI PROPUST
12dB/okt. 12dB/okt. VF
12dB/okt. 12dB/okt. NF
NISKI PROPUST
Slika 7.29. Blok-shema aktivne dvosmjerne skretnice 4. reda
Stupnjevi operacionih pojačala mogu se kaskadirati da se dobije bilo koji red

fiitara, pa je na slici 7.29. prikazana dvosmjerna aktivna skretnica 4. reda sastavljena
od dvije skretnice 2. reda (slika 7.26.b s istim elementima).
Trosmjerna (ili višesmjerna) aktivna skretnica izvela bi se prema slici 7.2.
Slika 7.30. Spoj aktivne skretnice s pojačanjem
13'
U aktivnim se skretnicama često upotrebljavaju ova operaciona pojačala : LM

301, LM 741 ("Motorala" ), LF 356, LF 351 (" National" ), eA 30l5A itd.
Želimo li regulaciju pojačanja sklopa s aktivnom frekvencijskom skretnicom
(zbog ugađanja osjetljivosti), uvodimo djelitelj Rl - R2 prema slici 7.26.a (slika 7.30).
Pri porastu u frekvencijskom odzivu zvučnika izvodi se ugađanje prema slici
7.31.a, a pri smanjenju odziva - prema slici 7.31.b. U oba se slučaja izvode
frekventno ovisni djelitelji napona na ulazu u odijeino pojačalo.
dB
l l ~
-----
a)
b)
dB
./
..,,'
l
../
l ~
Slika 7.31. Ugađanje frekvencijskog odziva aktivnih skretnica
Zvučnički sustavi s aktivnim frekvencijskim skretnicama primenjuju se u

najkvalitetnijim audiosustavima (posebno kao monitori), za visokokvalitetnu repro-
dukciju zvuka. Ipak valja napomenuti da se slušnim testom teško (ako su zvučnički
sustavi dobro izvedeni) može odrediti u kojem su sustavu pasivne odnosno aktivne
skretnice.
7.2. Koaksijalni i koplanarni zvučnički sustavi

Zbog poboljšanja emiterskih karakteristika i više praktičnih prednosti u upot-
rebi su zvučnički sustavi u kojima više zvučnika ima zajedničku os (koaksijalni
sustavi) ili ravninu (koplanarni sustavi) emitiranja.
Zvučnički bi sustav trebalo izvesti tako da je zvučni put od svih zvučnika
sustava do slušaoca jednako dug, što je naročito važno za više frekvencije. U tom bi
slučaju akustički odziv te kombinacije zvučnika bio točna suma pojedinih zvučnih
tlakova (pa bi se uz skretnice konstantnog napona dobio idealan prijenos). Taj se
problem pokušava riješiti izvođenjem koaksijalnih i koplanarnih sustava.
Koaksijalni sustavi izvode se kao dupleks-sustavi (sa dva zvučnika) ili trip-
leks-sustavi (sa tri zvučnika) sa jednakom osi emitiranja. Koplanarni sustavi izvode
se sa dva (dvosmjerni) ili tri zvučnika (trosmjerni) u istoj ravnini emitiranja.
KOAKSIJALNI I KOPLAN ARNI ZV UČNI ČKI SUSTAVI 197
Zvučnici sustava integrirani su u istoj košari ili su jedan unutar drugoga, s pasivnim
frekvencijskim skretnicama . Budući da ti sustavi imaju povoljne emiterske karakte-
ristike, često se koriste i za visokokvalitetnu reprodukciju zvuka i za komercijalnu
upotrebu (ozvučenja, ugradnja u automobile itd.). Problemi takve izvedbe su
moguća povećana intermodulacijska i Dopplerova izobličenja zbog moduliranja
akustičkog opterećenja visokotonskih zvučnika od zvučnog polja niskotonskih
zvučnika (pogotovo uz veće snage).
Opisat ćemo neke najkarakterističnije primjere tih izvedbi.
NISKO -
- - - FREKVENTNA
MEMBRANA
ZVUKO -
_ _ _ PROPUSNI
ZA';TITNI
POKLOPAC
VISOKO -
FREKVENTNA
TRUBA
, VISO KO -
'- FREKVENTNA
MEMBRANA
Slika 7.32. Koaksijalni dupleks - zvučnički sus-

tav "Tannoy"
Najpopularniji predstavnik tih zvučničkih sustava je visokokvalitetni koaksijalni

dupleks-sustav Tannoy dual concentric (Tannoy, London); slika 7.32. U tom je zvučnič
kom sustavu u istoj košari smješten i niskotonski i visokotonski zvučnik s trubom.
Zvučnik s trubom montiran je iza konusne membrane niskotonskog zvučnika, pa
širenje konusa nastavlja visokofrekventnu trubu, te se postiže relativno duga truba
velikih usta i niske donje frekvencije (i niže od preklopne). Na taj je način osigurano
ravnomjerno isijavanje, s malim izobličenjima na svim prijenosnim frekvencijama.
Ta izvedba ima "sinhronizirane izvore" (tzv. sync source) pomoću pasivnog
sklopa za vremensko kašnjenje, koji je spojen između sklopa skretnice i visoko ton-
skog zvučnika. Stoga pobudni signali pogonskog dijela trube kasne za vrijeme koje
je potrebno da bi se ugodili prividni visokotonski izvor s prividnim niskotonskim
izvorom na istoj zvučnoj osi (tj. da se ugode akustička središta). Na taj se način
dobio točkasti izvor zvuka za sve frekvencije, pa nema faznih izobličenja, što
omogućuje dobru reprodukciju kompleksnog zvuka.
Karakteristike niskotonskog zvučnika su: promjer membrane 38 cm, smješten

je u bas-refleksnu kutiju dimenzija 84 cm (v) x 53 cm (š) x 30,5 cm (d), zvučnik s
trubom ima promjer membrane 5 cm, izveden je koncentrično, frekvencijski opseg je
35 Hz - 20 kHz, preklopne frekvencije l kHz, nazivne snage 85 W i masa 40,8 kg.
Koaksijalni koplanarni integrirani dupleks-zvučnički sustav, model Technics
SB-RX30 (slika 7.33), ima ove karakteristike: promjer membrane niskotonskog
zvučnika 17,2 cm (ispunjeni ravni konus), smješten u bas-refleksnu kutiju dimenzije
38 cm (v) x 26,8 cm (š) x 22,8 cm (d); visokotonski zvučnik s ravnim membranom ima
promjer 2,8 cm, izveden je u istoj osi i ravnini sustava, frekvencijskog opsega
45 Hz - 20 kHZ, preklopne frekvencije 2 kHz, nazivne snage 60 W i mase 7,5 kg.
Koplanarni trosmjerni zvučnički sustav Visaton C 1724 NG za automobile
(slika 7.34.a): frekvencijski opseg 70 Hz - 20 kHz, ovalni niskotonski zvučnik
17 cm x 24,5 cm, dubina ugradnje 8,2 cm i mase 2,2 kg.
Slika 7.33. Koaksijalni koplanarni dup-

leks-zvučnički sustav "Tehnics"
Slika 7.34. a) Koplanarni trosmjerni

zvučnički sustav "Visaton" , b) koaksijal-
ni i koplanarni zvučnički sustavi "AI-
tec-Iansing"
Slika 7.34.b) prikazuje nekoliko vrsta tih zvučničkih sustava proizvodnje

"ALTEC-LANSING", za kvalitetno ozvučenje zatvorenih prostora.
7.3. Konstrukcija i izvedba zvučničkih sustava

Nema jednostavne i brze formule za konstrukciju dobrog zvučničkog sustava,
već se projektiranje provodi tako da se kompromisno uzmu u obzir svi utjecaji ni
faktori. Pritom je potrebno i iskustvo konstruktora.
Konstrukcijom zvučničkih sustava određuju se zvučničke jedinice (a time i
preklopne frekvencije), zvučničke kutije i frekvencijske skretnice, te elementi ugađa
nja amplitudno-faznih odnosa akustičkog izlaza. Svi su ti elementi već detaljno
razrađeni, a u ovom ćemo ih poglavlju prikazati samo sažeto.
KONSTRUKCIJA I IZVEDBA ZV UČNIČKIH SUSTAVA 199
l. Određivanje zvučničkih jedinica provodi se s obzirom na prijenosni opseg

(frekvencijsku karakteristiku), nelinearna izobličenja, nazivnu i pogonsku snagu,
korisnost, usmjerenje, impedanciju i različite specifične zahtjeve (za vrlo veliku
snagu, otpornost na vlagu i udarce, veliko usmjerenje itd.). Uvjeti primjene diktirati
će eventualnu upotrebu komercijalne ili profesionalne jedinice i to je li zvučnički
sustav predviđen za visokokvalitetnu reprodukciju zvuka. U vezi s tim obavlja se i
izbor frekvencijskih skretnica (pasivnih ili aktivnih), dvosmjernih ili višesmjernih te
izbor preklopnih frekvencija. Svi će ti elementi utjecati na slušnu kvalitetu i
pouzdanost zvučničkog sustava, ali i na njegovu cijenu.
Zvučnički sustav mora imati ujednačenu amplitudnu karakteristiku, mala
fazna izobličenja, mala nelinearna izobličenja (posebno tranzijentna), radnu impe-
danciju sa što manjim kolebanjima, traženu snagu, usmjerenost jednaku u cijelom
prenošenom području , i što veću dinamiku.
2. Izbor i veličina zvučničke kutije ovisi o traženoj donjoj graničnoj frekvenciji i
korisnosti. Slika 7.35. prikazuje glavne dijelove i uobičajenu konstrukciju zvučničke
kutije.
STRANICE PRIGUŠNI STRAžNJA

PREDNJI PREDNJA STRANICA
POKLOPAC STRANICA KUTIJE MATERIJAL
Slika 7.35. Dijelo\i Z\učničkc kutije
Volumen kutije uzrokuje rezonancije prostora koje se moraju spriječiti ili

prigušiti. Pri svakoj rezonanciji uskladištuje se akustička energija koja se, određe
nim vremenskim kašnjenjem, generira poslije prestanka pobude (veći se dio generira
preko membrane) i stvara karakteristični zvuk kutije sustava. Prigušenje tih oscila-
cija (i stojnih valova u kutiji) provodi se djelimičnom ili potpunom ispunom
unutrašnjosti kutije apsorpcijskim materijalom. Pritom male kutije imaju prednost
jer te rezonancije u njima nastaju na višim frekvencijama (višim od naprimjer
500 Hz), pa se mogu dobro prigušiti.
Nepoželjno emitiranje stvaraju i stijenke kutije. To emitiranje može nastati
zbog promjena zvučničkog tlaka u samoj kutiji, ili zbog direktnog prijenosa me-
haničkih vibracija zvučničkih jedinica u sustavu. Ta prenesena mehanička energija
naročito se očituje ako ploča kutije titra na frekvenciji rezonancije. Taj se prijenos
ostvaruje preko krutog učvršćenja zvučničkih jedinica na kutiju, pa bi bilo bolje
elastično učvršćenje , no to se veoma teško ostvaruje zbog mehaničkih problema.
Zato se katkada izvode posebne kutije za zvučničke jedinice (naprimjer za srednjo-
tonske i visokotonske zvučnike - KEF), koje se elastično montiraju na glavnu
kutiju.
Osim toga sekundarna emisija može nastati i od oštrih rubova kutije (takođe s
vremenskim kašnjenjem), što se može spriječiti oblikovanjem kutije izaobljenjem
rubova. Po pravilu, zvučnici se smještaju na prednju stranu kutije jedan blizu
drugoga, u vertikalnom nizu (no i u drugačijem rasporedu). Pritom je niskotonski
zvučni k smješten najniže, a srednjotonski i visokotonski su iznad njega (da su
emiteri visokih frekvencija što više, a najbolje je da su u visini glave slušaoca koji
sjedi).
3. Fazni odnosi u zvučni čkom sustavu razmjerno su vrlo kompleksni jer pobud-
dni signal prolazi kroz filtre frekvencijskih skretnica i kroz zvučnik, pa se emitira u
zračni medij. Zvučno polje na mjestu prijema (u ljudskom uhu) sastoji se od
direktnoga i reflektivnog zvuka, a mogući su nesinhronizirani (po fazi i amplitudi)
zvučni valovi koji potječu od zvučnika sustava i od kutije te različitih sekundarnih
emitiranja. Svi ti utjecajni faktori na određeni način djeluju na fazne (i amplitudne)
odnose u prijenosu, a stoga na mjestu prijema nastaje signal koji teško može biti
sasvim jednak originalu.
Bez obzira na polemike o čujnosti faznih razlika, prema principu da fazna
izobličenja u prijenosu trebaju biti što manja, i zvučnički se sustavi moraju izvoditi
u skladu sa tim. Dokazano je da su veća fazna izobličenja u jednom kanalu čujna u
prijenosu, pogotovo pri faznim razlikama u stereokanalima.
Za pasivne je frekvencijske skretnice najbolje rješenje da su konstantnog
napona, ali to nije jednostavno postići. Što je red filtra veći (strmije gušenje oko
preklopne frekvencije), to su veći i fazni pomaci i lošije impulsno ponašanje oko fk .
No nisu preporučljive ni pasivne skretnice prvog reda, koje imaju veliko preklopno
frekvencijsko područje, pa se fazne greške zbog promjenljivog vremena proleta
pojedinih zvučnika mogu još povećati. Najbolje su aktivne skretnice, koje nemaju
faznih problema jer ih kompenziraju u sklopovima pojačala.
Sam zvučnik također unosi fazna izobličenja jer komponente mehaničkog
pogona imaju reaktivni karakter i s promjenom frekvencije mijenjaju vrijeme
prole ta. Osim toga, na to mogu utjecati i parcijalna titranja (kada pojedini dijelovi
membrane počnu titrati u protufazi), a i promjena induktiviteta titrajne zavojnice
pri rad u zvučnika .
Pri montaži zvučnika u zvučničku kutiju akustička središta pojedinih jedinica
često nisu u istoj vertikalnoj ravnini, pa se trebaju ugoditi da bi se poboljšali fazni
odnosi. Ugođena akustička središta znače da će svaka jedinica emitirati akustičku
energiju na jednakoj udaljenosti od slušaoca (koji sjedi pred sustavom). S tim u vezi,
popularni su tzv. faznolinearni zvučnički sustavi s kaskadno smještenim zvučnicima
(opisani u poglavlju 9.1.3).
Problemi mogu nastati i pri smještaju zvučničkih kutija u prostoriju. Općenito,
najpovoljniji je onaj položaj u kojemu je sustav 0,5 do 1 m udaljen od zidova i poda
prostorije. Na taj će se način izbjeći neželjene refleksije koje na niskim frekvencijama
mogu uzrokovati veća kolebanja u akustičkom izlazu.
4. Iz svega što je rečeno vidi se koliko elemenata konstruktor mora uzeti u
obzir da bi ostvario dobar zvučnički sustav. Mnogi izvođači danas to rade pomoću
kompjutora koji im, uz dobro sastavljen program, može optimizirati parametre
SPAJANJE GR UPA ZVUČNIKA U EMJTE RSK E SUSTAVE 201
sustava za konkretni slučaj. No programom često treba obuhvatiti toliko detalja da

se zahtjevi moraju smanjiti, pa je izvođenje također kompromisno. Ipak, danas ima
vrlo dobro izvedenih zvučničkih sustava koji su se mnogo čime približili idealnome.
Kao primjer praktično izvedenoga zvučničkog sustava prikazat ćemo jedan
dvosmjerni sustav za kućnu upotrebu, izveden za najoštrije zahtjeve. Sustav je velike
snage (potpune linearnosti) i dinamike (pa uz vršne vrijednosti programskog
materijala nema izobličenja), širokoga linearnog prijenosnog opsega, malih nelinear-
nih izobličenja, uz izvrstan tranzijentni odziv i impulsno ponašanje te dobru
usmjernu karakteristiku za slušanje stereoprograma. (slika 7.36).
Slika 7.36. Visokokvalitetni dvosmjerni zvučnički sustav
Neto-volumen kutije je oko 1001, a djelomično je ispunjen apsorpcijskim materi-

jalom. Sustav ima pasivnu frekvencijsku skretnicu drugog reda, uz preklopnu frekven-
ciju 1,7 kHz. Frekvencijski je opseg od 30 Hz do 20 kHz, a upotrebljavaju se dva
niskotonska zvučnika (konusne membrane s utorima promjera 30,5 cm) te visokoton-
ski zvučnik s ravnom trubom (ispred koje je akustička leća), kakav je opisan u
poglavlju 6.6.3. Magneti niskotonskih zvučnika na srednjem polu imaju bakrene
prstenove s rupom kroz pol (da se spriječe prigušenja pri radu s velikim snagama).
Maksimalna ulazna snaga na sustav je 300 W, impedancija 8 n, a osjetljivost 95 dB.
Dimenzije kutije su 46 cm (š) x 91 cm (v) x 39 cm (d) a masa joj je 43,5 kg.
7.4. Spajanje grupa zvučnika u emiterske sustave

Da bi se postigle povoljne emiterske karakteristike, katkada se više jednakih
zvučnika spaja u grupe. Izvode se pravokutne ili kvadratne (npr. 4 x 3 zvučnika) i
izdužene grupacije (u obliku stupa, npr. 5 x 1 zvučnik). Grupe u obliku stupa (tzv.
zvučnički stupovi) imaju vrlo dobre emiter-

ske karakteristike i osobine za izvođenje oz-
vučenja , pa ćemo ih obraditi u posebnom
dijelu ovog poglavlja. Ti se emiterski sustavi
izvode s frekvencijskim skretnicama, ali i
kao širokopojasni.
Grupni emiterski sustavi izvode se serij-
sko-paralelnim spajanjem zvučnika, u isto-
faznom odnosu (slika 7.37). Ako grupa ima
K istih zvučnika, smještenih jedan blizu dru-
goga, možemo je p r e d o č i t i j e d n i m
z v u č n i k o m koji ima K puta veću površi-
Slika 7.37. Serijsko-paralelno spajanje nu membrane i titrajuće mase te K puta veći
zvučnika u grupe mehanički otpor i krutost ovješenja (odnosno
l/K puta manju elastičnost). Faktor dobrote
cijele grupe ostaje jednak kao za jedan zvuč
nik. Vrijednost otpora titrajne zavojnice je od K do l /K puta otpor jednog zvučnika,
ovisno o načinu električnog spajanja (serijskog, paralelnog ili kombiniranog).
Uz mali razmak među zvučnicima (prema valnoj duljini) na niskim se frekven-
cijama povećava reaktivna i otporna komponenta akustičkog opterećenja. Tako se
otpor isijavanja poveća za K 2 Ger je RMA = RA . S2) prema otporu isijavanja jednog
zvučnika. Povećanje mase akustičkog opterećenja smanjuje osnovnu rezonantnu
frekvenciju grupe (fOg), pa je ona manja od rezonantne frekvencije pojedinog
zvučnika (fo). Ako se grupa zvučnika ugrađuje u plitke zatvorene kutije, tada se fOg
jako poveća jer svaki zvučnik u grupi "osjeća" smanjeni volumen kutije (za l/K).
To će ograničiti niskofrekventni odziv, pa se emitiranje u tom području može
poboljšati samo upotrebom visokokvalitetnih niskotonskih zvučnika, i ugradnjom u
kutije odgovarajućeg volumena.
Povišenjem frekvencije relativna se udaljenost između zvučnika u grupi poveća
va (kako se povećava odnos te udaljenosti i valne duljine), a zvučni tlak ispred
sustava nije više jednoličan jer se javljaju interferentni efekti. Osim toga, na visokim
se frekvencijama smanjuje akustičko opterećenje grupe i dolazi do pada odziva, što
ovisi i o prijenosnom opsegu zvučničkih jedinica.
Bilo bi pogrešno zaključiti da će se zbog povećanja otpora isijavanja (za K 2)
pojaviti povećanje emitirane snage (odnosno korisnosti) za 6 dB, uz svako udvostru-
čenje broja zvučnika. Ukupna ulazna snaga dijeli se jednako na sve zvučnike grupe
Ger je nazivna snaga grupe, K puta nazivna snaga jednog zvučnika), što uzrokuje
smanjenje brzine titraj ne zavojnice dodavanjem više zvučnika Ger je v = F /ZM). To
uzrokuje povećanje snage za samo 3 dB po svakom udvostručenju zvučnika (na
primjer za 8 zvučnika u grupi je to oko 9 dB). No mora se uzeti u obzir i povećanje
mase akustičkog opterećenja, koja na niskim frekvencijama može smanjiti izlaz i
više od dobitka nastalog porastom otpora isijavanja. Drugim riječima povećanje
otpora isijavanja (odnosno izlazne snage i korisnosti), vezano je za emitiranu
frekvenciju i ograničeno na uži pojas frekvencija, s maksimumom koji nije na
najnižim frekvencijama.
Pri razmatranju povećanja snage mora se imati na umu da je grupa zvučnika
određeni broj individualnih titrajućih elemenata i da će zvučni tlak u svakoj točki
ispred grupe biti funkcija prosječne udaljenosti od pojedinih zvučničkih jedinica,
amplitude titranja i prosječne razlike vremena stizanja zvučnih valova (njihovih
faznih odnosa) iz raznih jedinica.
SPAJANJE GRUPA ZVUČNIKA U EMITERSKE SUSTAVE 203
Usmjerna karakteristika konusnih zvučnika primarno ovisi o promjeru mem-

brane i frekvenciji, iako kut konusa, materijal membrane i promjer titranje zavojni-
ce imaju određen utjecaj. Za svaku će frekvenciju membrana manjeg promjera
konusa imati širu usmjernu karakteristiku od one velikog promjera. Usmjerna
karakteristika grupe zvučnika općenito se sužava zbog velike površine emitiranja i
može se poboljšati konveksnim zakrivljenjem prednje strane kućišta u koje je grupa
smještena (tj. adekvatnim orijentiranjem zvučnika). Osim toga, na frekvencijama na
kojima je valna duljina usporedbena s udaljenošću među zvučnicima usmjerna se
karakteristika rastavlja u "latice" po strani snopa (slika 7.42) s tendencijom suženja
glavnog snopa. To se može spriječiti tako da centralni dio grupe dobiva cijeli
prijenosni opseg frekvencija, a da se zvučnicima od centra prema rubu smanjuje
udio visokih frekvencija (o tome detaljnije u tekstu o zvučničkim stupovima).
Takvo formiranje usmjerenja katkada može biti i povoljno, jer je poželjno da se
usmjerna karakteristika može kontrolirati i točno predvidjeti.
Tranzijentno i impulsno ponašanje tih emiteriskih sustava općenito je vrlo
povoljno, samo se moraju izbjegavati veća kolebanja u frekvencijskom odzivu.
Kako povećanje površine emitiranja smanjuje pomak membrane (uz određeni
zvučni tlak) za ft, proporcionalno se smanjuju i sva ostala nelinearna izobličenja.
Posebno su malena harmonička izobličenja, ali su i intermodulacijska (uz Dopple-
rova izobličenja) također vrlo povoljna.
Te su grupe među HI-FI-hobistima prilično popularne zbog mogućnosti
upotrebe širokopojasnih zvučnika malih promjera membrane, male snage i niske
cijene. One na srednjotonskom području imaju određene prednosti: izvrsni tranzi-
jentni odziv, vrlo mala izobličenja, mogućnost ugradnje u uske kutije pa se dobije
izvor zvuka velike površine, prikladan za ovješenje na zid, te sustav uz upotrebu
vrlo jednostavnih frekvencijskih skretnica. No, u visokokvalitetnim zvučničkim
sustavima takva se izvedba u principu ne preporučuje, jer je teško izbjeći interferen-
tne efekte i neregularnosti u frekvencijskom odzivu. Ipak se preporučuje upotreba
određenog broja (do oko 10) visokokvalitetnih niskotonskih zvučnika, a ima
komercijalnih izvedbi s kvalitetnim širokopojasnim zvučnicima.
Na slici 7.38 prikazane su dvije izvedbe sustava firme REVOX s grupom
niskotonskih zvučnika.
Zvučnički sustav REVOX BX350 (slika 7.38.a) ima četiri nisko-srednjoton-
ska zvučnika (promjera membrane 122 mm), i jedan srednjo-visokotonski zvuč
nik (promjera kalote 25 mm). Sustav ima fazno ugađanje, pa zvučnici na stepeničas
toj kutiji imaju akustička središta u istoj vertikalnoj ravnini. Ostale su karakteris-
tike: prijenosni opseg 30 Hz do 20 kHz, nazivna snaga 80 W, nominalna impedanci-
ja 4 n, pogonska snaga (91 dB, na 1 m) 3,6 W, vrlo mala harmonička izobliče
nja, manja od 1% (50Hz do 20kHZ), preklopna frekvencija 3200 Hz, dimenzije
0,35 m (š) x 0,52 m (v) x 0,295 m (d) (s transparentnim poklopcem na prednjoj strani
kutije).
Zvučnički sustav REVOX BX4100 (slika 7.38.b) ima osam niskotonskih zvučni
ka (promjera membrane 122 mm), jedan srednjetonski zvučnik (promjera membrane
175 mm) i jedan visokotonski zvučnik (promjera kalote 19 mm). Sustav također ima
stepeničastu kutiju radi faznog ugađanja, a konstruiran je za naročito velika trajna i
impulsna opterećenja. Ostale karakteristike su: prijenosni opseg 35 Hz do 25 kHz,
nazivna snaga 200 W, nominalna impedencija 4 n, pogonska snaga (92 dB, na 1 m)
2,4 W, vrlo malo harmonička izobličenja, manje od 1% (40 Hz do 25 kHz), preklop-
ne frekvencije 600 Hz i 4000 Hz, dimenzije 0,45 m (š) x 0,79 m (v) (1,04 m sa stal-
kom) x 0,433 m (d) (s transparentnim poklopcem).
Slika 7.38. Grupni niskotonski zvučnici "Revox"
Slika 7.39. prikazuje emiterski sustav Bose 802 s grupom od osam širokopojas-
nih zvučnika (promjera membrane 114mm) firme "Bose". Karakteristike tog
sustava su: prijenosni opseg 50 Hz do 16 kHz, nazivna snaga 240 W, nominalna
impedancija 8 n, osjetljivost (1 W, 1 m) 97 dB
(300 Hz- 3 kHz), 90 dB (30 Hz-l 6 kHz), horizon-
talna i vertikalna disperzija 120 o x 100 o, dimenzije
0,51 m (š) x 0,41 m (v) x 0,34m (d) (s poklopcem).
Poznate su i posebne izvedbe emiterskih sus-
tava tog proizvođača (Bose 901 direct/reflecting
speaker systems), koje imaju osam zvučnika na
stražnjoj strani, a samo jedan zvučnik na prednjoj.
Ti se sustavi postavljaju oko 1 m od zida, pa
zvučnici iz ukošene stražnje strane emitiraju zvuč
ne valove koji se refleksijom šire u prostoriju.
Osnovna zamisao izvedbe ovih sustava potek-
la je iz rezultata ispitivanja zvučnog polja u kon-
certnoj dvorani. Naime, spomenuti rezultati poka-
zuju da se to polje velikim dijelom sastoji od
reflektiranih, a mnogo manje od direktnih zvučnih
valova. Zato bi ti emiterski sustavi trebali reprodu-
cirati glazbu kao "uživo", tj. s prirodnim balans om
direktne i reflektirane zvučne energije, i dočarati
koncertni realizam.
Kritika nije posebno dobro primila te sustave,
iako su relativno popularni. Slušni testovi pokazu-
ju da su zvučnici s direktnim emitiranjem ipak
bolji za reprodukciju, a da su informacije ambijen-
ta uglavnom već usnimljene u tonskim zapisima. Slika 7.39. Zvučnička grupa "Bo-
se" 802 (bez zaštitne mrežice)
Zvučnički stupovi
ozvučenju nekog prostora često je važno koristiti takav ozvučni element

Pri
koji će zvučnu energiju predati na točno određenu površinu auditorija. U tom se
slučaju postiže minimalna refleksija od zidova, pa se prijenos izvodi samo direktnim
zvukom, što smanjuje mogućnost akustičke reakcije, a poboljšava razumljivost i
reprodukciju zvuka.
Jedno od rješenja je zvučnički stup koji se izvodi od grupe zvučnika smještenih
u vertikalnom nizu. Tako je uz direktne zvučnike i trube upotpunjen izbor
elemenata za ozvučenje, uz postizanje relativno kvalitetne reprodukcije.
Osnovna karakteristika zvučničkog stupa je emitiranje glavnine zvuka u uskom
snopu u vertikalnoj ravnini, dok je u horizontalnoj ravnini emitiranje širok o kutno
(slika 7.40). To ćemo djelovanje prikazati na grupi od četiri zvučnika u vertikalnom
nizu, koji emitiraju iste snage i spojeni su istofazno (slika 7.41).
U točki X, koja je dovoljno udaljena od stupa (barem za desetak razmaka dzs )'
zvučni se tlakovi od pojedinih zvučnika zbrajaju zbog istofaznosti jer je razlika
putova od tih jedinica do te točke zanemariva. Zato je zvučni tlak u točki X četiri
puta veći (od onoga iz jednog zvučnika) u cijelom prijenosnom frekvencijskom
području, jer u toj situaciji frekvencija i valna duljina nemaju bitnijeg utjecaja.
U točki Y zvučni tlak ovisi o frekvenciji emitiranja i razmaku između zvučnika.
Ako je razmak mnogo manji od emitirane valne duljine (d zs ~ A) zvučni će tlak biti
jednak kao u točki X. Kako se frekvencija povećava, zvučni se tlak u točki Y sve
više smanjuje jer zvučni valovi nisu više u fazi, pa je uz dzs = Aj4 jednak nuli Ger se
o
O/~_-- ___
O
O
Slika 7.40. Karakteristike horizontalnoga i vertikalnog isijavanja zvučničkog

stupa
Izs
dzs
~
\
\
\
\
\
\
\
\
\
\
"""- ,
" -..
'-
'- ,
'--- - - - ><
Slika 7.41. Djelovanje zvučničkog stupa
poništavaju zvucm tlakovi iz prvog i trećeg, te drugog i četvrtog zvučnika). S

porastom frekvencije zvučni tlak raste, no uz d zs = A/2 ponovo pada na nulu jer se
tada poništavaju zvučni tlakovi iz prvog i drugog te trećeg i četvrtog zvučnika.
Zvučni će tlak biti smanjen i u prostoru između točaka X i Y jer zvučni tlakovi iz
pojedinih zvučnika dolaze s različitim fazama i više se ili manje poništavaju.
Glavni dio snage zvučničkog stupa emitirat će se u smjeru točke X, a mnogo
manji u smjeru točke Y, kako i pokazuje usmjerna karakteristika u vertikalnoj
ravnini na slici 7.42 (uz frekvenciju za koju je efektivna duljina stupa lzs =4· A). Vidi
se da je to isijavanje jako suženo i ima tendenciju usnopljavanja. Povećanjem
razmaka d zs sužava se glavna "latica", a proširuju "latice" sa strane.
Kut isijavanja 2ex (prema slici 7.42.) jest 2 sin ex=0,6' f/l zs ' (7.21) gdje je ex (stupnje-
va) kut između tangente i osi. glavne "latice", f (Hz) frekvencija emitiranja, lzs (m)
Slika 7.42. Emitiranje zvučničkog stupa u vertikalnoj

ravnini
efektivna duljina stupa zvučnika. Iz tog se izraza vidi da usmjerna karakteristika u

vertikalnoj ravnini ovisi o frekvenciji i duljini zvučničkog stupa.
Kut isijavanja je na višim frekvencijama malen, pa se zvučnički stup mora vrlo
točno usmjeriti prema auditoriju (što je jedna od karakteristika ugradnje tih
stupova). Osim toga, mora se postaviti nisko prema slušaocima, tako da snop ide
neposredno iznad njihovih glava (slika 7.43).
Slika 7.43. Smještanje zvučničkog stupa u auditoriju
Kut isijavanja uz niske frekvencije postaje relativno velik, što pri reprodukciji
glazbe ne smeta, a pri prenosu govora se i inače stavljaju visokopropusni filtri (od
oko 250 Hz) radi povećanja razumljivosti.
Usmjerna karakteristika zvučničkog stupa u horizontalnoj ravnini jednaka je
usmjernoj karakteristici jednog zvučnika, pa ovisi o frekvenciji (tj . sužava se s
porastom frekvencije).
Osim s prednje, zvučnički stup emitira i sa stražnje strane (tzv. osmičasta
karakteristika). To je isijavanje rezultat utjecaja zvučničke košare i magneta, te
stražnje strane kutije. Dobrom izvedbom kutije i prigušenja u njoj, može se postići
da emitiranje sa stražnje strane zvučničkog stupa bude vrlo maleno (pa se postiže
bubrežasta karakteristika emitiranja).
Kako karakteristike usmjerenja zvučničkog stupa jako ovise o frekvenciji, ima
više izvedbi kojima se pokušava riješiti taj problem i postići konstantna usmjerenost
preko cijeloga prijenosnog područja .
Općenito je pravilo da je za visoke frekvencije bolje smanjenje, a za niske
frekvencije produljenje dužine zvučničkog stupa. Osim toga, gusto postavljeni
zvučnici (i ako ih ima više) u zvučničkom stupu povećavaju isijani zvučni tlak, uz
plosnatije horizontalno rasprostiranje, ali sa smanjenim " laticama" po strani u
vertikalnoj ravnini.
Ako se napravi zvučnički stup u kojemu na niskim frekvencijama emitiraju svi

zvučnici u stupu, a na visokim frekvencijama samo zvučnici oko centra, stup je
stvarno dug za niske, a kratak za visoke frekvencije . Može se postići to da je
efektivna duljina stupa približno uvijek jednaka istom dijelu valne duljine u cijelom
prijenosnom opsegu, pa će tada usmjerna karakteristika ostati gotovo konstantna,
odnosno pri projektiranju zvučničkih stupova nastoji se postići konstantni odnos
isijanog vala i fizičke duljine stupa, što se postiže posebnim izvođenjem, tzv.
konturiranjem (engl. contouring).
Sužavanje horizontalne karakteristike s frekvencijom može se izbjeći takvom
izvedbom zvučničkog stupa u kojoj su zvučnici usmjereni u različitim pravcima (pa
se postiže jednak efekt kao u truba s više ćelija) . Zvučnici tog stupa zakrenuti su po
vertikalnoj osi tako da svaki gleda u malo drukčijem smjeru u horizontalnoj
ravnini. Pritom povećano usmjerenje pojedinog zvučnika na višim frekvencijama
djeluje kao smanjenje duljine stupa u centralnom dijelu.
Povećanje usmjerenosti u vertikalnoj ravnini, uz porast frekvencije, može se
ukloniti sljedećim izvedbama:
al
I
al
a) b) e) d) e)
Slika 7.44. Konturiranje zvučničkih stupova
mehaničkim konturiranjem (slika 7.44.a) pri kojemu vanjski zvučnici (A-A) u

stupu nisu izvedeni za bolje isijavanje viših frekvencija (ukrućenjem vrata
konusa, dodatnim malim membranama itd.), a unutarnji zvučnici (B-B) jesu,
elektroakustičkim konturiranjem (slika 7.44.b) koje se izvodi upotrebom
električnih frekvencijskih skretnica preko kojih desni zvučnici (A-A) dobi-
vaju samo niske i srednje frekvencije, a lijevi, manji zvučnici (B-B) samo
visoke frekvencije,
električnim konturiranjem (slika 7.44.c); izvodi se također s električnim
frekvencijskim skretnicama, no pritom vanjski zvučnici (A-A) u stupu ne
dobivaju više frekvencije, a unutrašnji (B-B) dobivaju sve frekvencije
prijenosnog opsega.
akustičkim konturiranjem u kojem se iskorištava akustičko opterećenje
ispred zvučničkog stupa, a provodi se u dvije verzije, i to tako da se ispred
zvučnika u stupu stave "jastuci" od staklenih vlakana, pamučne vune ili
acetatnih vlakana oblikovanih u klinasti oblik (slika 7.44.d) ili "blokove"
polistirenske pjene različite debljine koja se stavlja ispred zvučnika u stupu
(prema slici 7.44.e).
PREDNJA
STRANICA
ZAKRIVLJENI STUP
Slika 7.45. Konkavno zakrivljeni zvučnički stup
Katkada se upotrebljava konkavno zakrivljeni zvučnički stup da se postigne

visokofrekvencijska disperzija u vertikalnoj ravnini (slika 7.45.). Na istoj slici je
prikazana i usmjerna karakteristika takvog stupa. Takva je izvedba često potrebna
da se osigura široki kut pokrivanja auditorija zvukom, kako je prikazano na slici
7.46.a). Pri takvoj upotrebi zakrivljeni zvučnički stup zamjenjuje i nekoliko ravnih
stupova (koji se moraju, ali sasvim drukčije montirati, slika 7.46.b). Polumjer
a} b}
Slika 7.46. Prednosti upotrebe zakrivljenoga zvučničkog stupa
zakrivljenja tog stupa jednako je važan kao i razmak među zvučnicima. Dok je
horizontalna disperzija uglavnom jednaka horizontalnoj disperziji ravnoga zvučnič
kog stupa, raspodjelu vertikalnoj ravnini gotovo je dvostruka.
Ako sve jedinice u većem zvučničkom stupu dobivaju jednaku snagu, karakte-
ristika isija vanj a sadržavati će mnogo dodatnih "latica" sa strane. Bolji se rezultati
postižu kad se zvučnici atenuiraju progresivno, od centra stupa prema krajevima.
Jedna mogućnost progresivne atenuacije jest upotreba posebno izvedenoga
linijskog transformatora u zvučničkom stupu (slika 7.47). Druga je mogućnost
upotreba L atenuatora u vodu pobuđenja pojedinih zvučnika stupa, pa se snage
mogu jednostavno ugoditi.
Intenzitet zvuka ispred zvučničkog stupa g o t o voj e k o n s t a n t a n s u d a-
lj e n o š ć u, pa nema razlike u glasnoći za slušaoce uz sam stup ili na određenoj
t
-6dB; 1,25W
-3dB;2,5W
OdB;5W
-3dB;2,5W
- 6dB;1,25W
~
Slika 7.47. Izvedba progresivne atenuacije zvučničkog
stupa
udaljenosti od njega. To je sasvim drugačije djelovanje od izvo-

ra zvuka sa širokokutnim isijavanjem, pri kojemu je intenzi-
tet zvuka najveći uz zvučnik, a s povećanjem udaljenosti se
smanjuje (1 /d 2 ).
Povećanje korisnosti ovisi o broju zvučnika u stupu, pa je
uz jednaku električnu pobudu (ako u stupu ima K zs zvučni
ka, od kojih svaki ima snagu W l ' a zvučnički se stup pobu-
đuje snagom KzsW 1) isijana snaga cijelog stupa u smjeru osi
kroz točku X (slika 7.41) K zs puta veća od snage jednog zvučni
ka u stupu.
Primjer izvedbe vidimo na slici 7.48, koja pokazuje zvučnički
stup ISKRA SEZ 7506 sa četiri zvučnika i sljedećim karakteristi-
kama: frekvencijskim opsegom 180Hz-12kHz, nazivnom sna-
gom 15 W, impedancijom 4 n, maksimalnim zvučnim tlakom
Slika 7.48. Zvu- 106 dB uz 100 V, dimenzijama 0.9 m (v) x 0,18 m (š) x 0,115 m (d),
čnički stup "Is- masom 13 kg. Stup ima linijski transformator 100 V s izvodom za
kra" SEZ 7506. pola snage (70 V).
8. Utjecaj prostorije na reprodukciju
zvučničkih sustava
Prostorija u koju zvučnik elmbra sastaVnI Je element prijenosnog lanca, a

njezina akustička svojstva znatno utječu na kvalitetu reprodukcije. Zato se može
reći da će reprodukcija zvučničkog sustava ovisiti i o prostoriji u kojoj je smješten.
8.1. Akustička svojstva prostorija
Na akustička svojstva prostorije najviše utječu, njen volumen, oblik i materijal

stijena. To su ujedno i glavni utjecajni faktori na fenomene koji su tipični za
zatvoreni prostor, a to su rezonancije prostora, odjek i difuznost.
Općenito govoreći, i zvučnička je kutija prostorija pa u problematici nema veće
razlike među njima. Suprotno zvučniku, koji ima jednu osnovnu rezonanciju,
prostorije i kutije imaju više rezonancija ili modova titranja. Zovu se i prirodne ili
vlastite frekvencije prostorije. Kao i kod zvučnika, te se rezonancije nastoje prigušiti
onoliko koliko zahtijevaju uvjeti prijenosa.
Prostorije s velikim odjekom zovu se "žive sobe" (naprimjer kupaonice), a
imaju malo apsorpcijskih elemenata i zidove glatkih stijena. Suprotne njima su
"mrtve sobe", a karakterizira ih velik stupanj apsorpcije zvuka na stijenama
prostorije. Ekstremi tih dvaju slučajeva su prostorije koje služe kao mjerni prostori
u elektroakustici, a zovu se odječna i gluha komora (opisane su u tekstu o
mjerenjima zvučnika). Stambene su prostorije po svojim akustičkim svojstvima
između "žive" i "mrtve" sobe.
Prostorija se teorijski smatra zbrojem rezonatora, a zidovi prostorije određuju
apsorpcije i refleksije. Rezonancije nastaju između paralelnih zidova, pa pravokutna
prostorija vjerojatno ima bezbroj rezonantnih frekvencija. Prva osnovna rezonantna
frekvencija prostorije nalazi se na niskim frekvencijama, a njezina poluvalna duljina
jednaka je najvećem razmaku paralelnih zidova. Naprimjer ako je najveća dimenzija
prostorije 5 m, tada je na najnižoj rezonantnoj frekvenciji A= 10 m, pa je prva
osnovna rezonantna frekvencija prostorije: f=343/10~34Hz. Za frekvencije ispod
te osnovne rezonancije prostorija je akustička tlačna komora, a za više je frekvencije
poluodječna prostorija. Stoga je utjecaj prostorije na zvučnički sustav na različitim
frekvencijama različit, pa na niskim frekvencijama dolaze do izražaja rezonantne
frekvencije, a na višima - put zvučnih valova.
Refleksije zvuka od jednog zida do drugoga, i modovi titranja prostorije tvore
"trbuhe" i "čvorove" zvučnog tlaka na različitim frekvencijama i u različitim
dijelovima prostorije. Na taj se način stvaraju stojni valovi, pa dolazi do nejednakos-
ti zvučnog polja u prostoriji.
14·
212 UTJECAJ PROSTORIJE NA REPRODUKCIJU ZVUČNIČKIH SUSTAVA
U teoriji akustike prostorija poseban je problem definiranje zvučnog polja.

Zvučno polje koje proizvodi neki zvučni izvor najtočnije se može definirati jedino u
uvjetima slobodnog prostora. Zvučnik koji emitira u prostoriji, djeluje u medij s
apsorpcijama i refleksijama, a karakteriziranje tako nastalog zvučnog polja izuzetan je
problem. Zvučni tlak stvoren u prostoriji rezultanta je direktnog i reflektiranog zvuka.
Direktni zvuk je funkcija faktora direktivnosti zvučničkog sustava i udaljenosti od
izvora zvuka, a reflektirani zvuk ovisi o konstanti prostorije. Ta je konstanta funkcija
volumena prostorije, površine ukupnih apsorpcijskih ploha i vremena odjeka prosto-
rije, a karakterizira prostoriju s obzirom na zvučnu apsorpciju.
Vrijeme odjeka definira se kao vrijeme (u sekundama) potrebno da se zvučna
energija smanji za 60 dB od svoje ustaljene vrijednosti, uz konstantnu zvučnu snagu
izvora. Vrijednost vremena odjeka prostorije je funkcija volumena prostorije i
apsorpcije za promatran u frekvenciju. Može se izraziti Sabineovom relacijom:
T=0,161 V/LrtaSp (8.1)
gdje je:
T (s) vrijeme odjeka,
V (m 3 ) volumen prostorije,
(Lrta· Sp) apsorpcija prostorije, koja označava zbroj umnožak a svih površina
ploha (Sp u m 2) u prostoriji s njihovim faktorima apsorpcije (rta), tj.
rta! . Sp! + rta2 . Sp2 + ... (stolova, vrata, zidova, poda itd.).
Velike prostorije i sobe s jakom refleksijom od zidova ("žive sobe") imaju dugo
vrijeme odjeka. Takav dugi odjek utječe na čistoću reprodukcije i jasnoću pojedinih
tonova, pa je za dobru muzičku reprodukciju nepogodna "preživa" prostorija.
Vrijeme odjeka odabire se prema namjeni prostorije, no zbog utjecaja više
faktora za sve se slučajeve ne može odrediti optimalno vrijeme odjeka u prostoriji.
Otvorena vrata i prozori mijenjaju akustička svojstva prostorije. To mijenjanje
bit će općenito veće za manje nego za velike prostorije. Osim toga, će utjecaj na
nižim frekvencijama biti veći (tlačna komora), a mora se uzeti u obzir i pojačana
buka koja prodire izvana.
Zvučna energija difuzno je raspodijeljena u prostoriji ako je na svakome mjestu
jakost zvuka jednaka, odnosno ako je jednak zvučni tlak. To je slučaj samo onda kada su
svi apsorpcijski materijali jednolično raspoređeni po prostoriji. Pri emitiranju zvučničkog
sustava u prostoriji na difuznost utječe i kut isijavanja, koji ovisi o frekvenciji, što znatno
utječe na kvalitetu stereofonske reprodukcije. Zato se i ne zahtijeva totalna difuznost
zvučnog polja jer je potrebno da slušalac može odrediti izvor zvuka.
Radi bolje difuznosti, katkada se na zidove prostorije stavljaju raspršivači
zvuka ili difuzori. To su obično prizmatične, polucilindrične ili sferne reflektirajuće
plohe koje raspršuju zvučne valove u prostoriji.
Prostorija znatno utječe na reprodukciju signala tranzijentnog karaktera, od-
nosno signala kompleksnog zvuka govora i glazbe. Od svih fenomena zatvorenog
prostora na reprodukciju tih signala u prostoriji najjače utječe vrijeme odjeka.
Do danas nema opće prihvaćenih normi za procjenu tranzijentnih izobličenja
zvučnika, no može se reći da su manja i povoljnija izobličenja izazvana kraćim
istitravanjem membrane zvučnika. Drugim riječima nakon prestanka signala pože-
ljan je što brži prestanak njezina titranja. Ta se istitravanja mogu izraziti eksponen-
cijalnim konstantama prigušivanja, koje se mogu usporediti s konstantama priguši-
vanja zvuka zbog odjeka prostorije. Konstanta priguši vanj a zvuka zbog odjeka
prostorije približno je dana izrazom
REPRODUKCIJA U STAMBENIM PROSTORIJAMA 213
K=6,91/T. (8.2)
Vrijeme odjeka prosJecne sobe obično je oko 0,5 s, što odgovara konstanti
prigušivanja K=13,8s- 1 . U teorijskom proračunu moguće je propisati vrijednost
potencije eksponencijalne funkcije isti travanj a tranzijenata tako da uvijek bude
manja od konstante prigušivanja.
Katkada se smatra da su tranzijentna izobličenja u zvučničkim sustavima
manje važna na višim frekvencijama, jer je na tim frekvencijama konstanta priguši-
vanja većine prostorija mnogo veća od one koja se odnosi na tranzijentno isti trava-
nje zvučničkih sustava. Tranzijentna izobličenja zvučnika bitno ovise o frekvenciji i
mogu, osobito na višim frekvencijama, biti vrlo velika.
8.2. Reprodukcija u stambenim prostorijama
Osim izvedbe zvučničkih sustava, na kvalitetu reprodukcije bitno utječu i

svojstva prostorije u kojoj se zvuk reproducira. To je naročito uočljivo na niskim
frekvencijama, na kojima prostor snažno utječe na prijenosne karakteristike susta-
va. Razlog je u tome što niske frekvencije ispunjavaju cijeli prostor, a visoke se
frekvencije emitiraju usnopljeno i slabije se odbijaju od zidova.
Na čujne specifičnosti neke prostorije utječe mnogo faktora, od kojih ćemo
neke opisati.
Jedan od glavnih utjecaja nastaje iz odnosa predmeta koji apsorbiraju zvuk
prema volumenu prostora. Ako je, naprimjer neki mali prostor znatno ispunjen
tapeciranim pokućstvom, sagovima, zavjesama i slično, nastat će jaka apsorpcija
zvuka, a visoke će frekvencije biti bitno prigušene. Reprodukcija u takvom prostoru
zvuči muklo i bez dinamike, a ako se pljesne rukama, čuje se "beživotan" pljesak.
Ako su spomenuti predmeti smješteni u veliku prostoriju, reprodukcija će biti
plastičnija, s mnogo više "života".
Uz malo apsorbirajućih predmeta u nekom prostoru (a ako su i zidovi glatki)
pljesak se čuje odječno, a nastaje i jeka koja stvara svijetlu i često "kreštavu"
zvučnu sliku.
Prosječna stambena prostorija obično je između tih ekstrema. Općenito, pogod-
no je da ima balansirane apsorbirajuće karakteristike. Poželjno je, naime, da uz
predmete koji dobro apsorbiraj u visoke frekvencije u prostoriji budu i predmeti koji
dobro apsorbiraju i niske frekvencije. To su uglavnom drvene površine koje mogu
titrati - ormari, zidne obloge, vrata itd.
S obzirom na rezonanciju prostora, razmještajem predmeta poželjno je izvesti
dijeljenje prostora (ormarima, stolovima, stolicama, itd.) da se poremete refleksije
među zidovima.
8.3. Smještaj zvučničkih sustava u prostoriji za slušanje
Na kvalitetu reprodukcije, osim akustičkih osobina prostorije, utječe i smještaj

zvučničkih sustava u njoj. Ispravnim izborom mjesta moguće je povećati korisnost
sustava, osobito na niskim frekvencijama.
Ako se zvučnički sustav postavi uz reflektirajuće zidove prostorije, zvučni
valovi niskih frekvencija (koji se šire kuglasto oko kutije) djelomično se reflektiraju
od zidova, pa se reprodukcija niskih frekvencija u prostoriji pojača. Zbog refleksija
214 UTJECAJ PROSTORIJE NA REPRODUKCIJU ZVUČNIČKIH SUSTAVA
zvučne energije slušalac dobiva dojam da na tom mjestu zida postoji drugi izvor
zvuka (poglavlje 2.4). Dakle, pri emitiranju zvučnog izvora na bližim plohama
nastaje odraz koji mijenja opteretnu impedenciju i efektivno povećava zvučnu snagu
u prostoriji. Što je više takvih izvora refleksija blizih primarnom izvoru, to je veći
otpor isijavanja. Prema slici 8.1. vidi se da su pri smještaju zvučničkog sustava u kut
sobe nastala tri izvora zvuka, odnosno da nastaje i trostruki zvučni tlak (od tri
stijene formirana je truba).
Slika 8.1. Smještanjem zvučničkog sustava u kut

prostorije nastaju tri emitirajuće površine
U malo većoj prostoriji emitiranje niskih frekvencija bitno će ovisiti o smještaju

zvučničkih sustava u prostoriji, pa će općenito postojati tri situacije, kako je
prikazano na slici 8.2. Ako se zvučnički sustav postavi na zid ili pod (položaj lili 4),
on emitira upoluprostor (polukuglasto), a na niskim će frekvencijama nastati
povećanje (u odnosu prema sustavu koji stoji slobodno u prostoru, zvučnog tlaka za
3 dB. Tog povećanja neće biti na višim frekvencijama, koje se emitiraju usnopljeno.
Na sličan će se način emitiranje niskih frekvencija u položaju 2 povećati za 6 dB, a u
položaju 3 za 9 dB.
Proizvođači katkada proizvode posebne zvučničke sustave za smještaj na police
(to je smještaj u položaju l na slici 8.2, s karakteristikom prema slici 8.3.a). Ti
zvučnički sustavi (engl. bookshelf loudspeakers) konstruirani su tako da najbolje
rade kada su smješteni blizu stražnjeg zida prostorije, a optimalni će položaj ovisiti
o akustici sobe. Mogu se smjestiti u policu regala tako da je sredina zvučničke kutije
približno u razini ušiju slušaoca koji sjedi. Još se bolji rezultati mogu postići uz
pomoć specijalnih stalaka za kutije.
Ako se ti zvučnici stave na pod ili blizu kutova sobe, basovi se mogu izdignuti,
pa je reprodukcija tamna (opterećena basovima). Stoga se obično smještaju iznad
poda i bar oko 60 cm daleko od najbližih bočnih zidova. Ako se zbog okolnosti
moraju smjestiti bliže ili u kutove sobe, porast basova donekle se može kompenzira-
ti regulacijom basova u pojačalu (što proizvođači u principu žele izbjeći).
SMJEŠTAJ ZV UCNICKIH SUSTAVA U PROSTORIJI ZA SLUŠANJE 215
Slika 8.2. Različite mogućnosti smještaja zvučničkih

sustava u prostoriji
e 20 f--
dB
- KEF
10
- KEF e 40 f--
o
50 100 200 500 1000 2000
f (Hz)
Slika 8.3. Frekvencijske karakteristike zvučničkih sustava za
regal i za smještanje na pod prostorije
Zvučnički sustavi najčešće se izvode s horizontalnom frekvencijskom karakteris-

tikom, s malo kolebanja preko prijenosnog područja (prema slici 8.3.b).
216 UTJECAJ PROSTORIJE NA REPRODUKCIJU ZVUĆNIĆKIH SUSTAVA
Osim opisanih refleksija od zidova, i refleksije od poda mogu bitno utjecati na

reprodukciju niskih frekvencija. Slika 8.4. pokazuje jedan takav slučaj, koji nastaje
u većoj prostoriji (od oko 250 m 3). Vidi se da zbog razlike putova (direktnoga i
reflektivnoga zvučnog vala) nastaju fazne razlike koje znatno smanjuju niske
frekvencije (za navedene dimenzije to se događa na 150 Hz). Da bi se izbjegla ta
situacija, potrebno je zvučničke sustave smjestiti na pod, oko l m od zida (kao u
položaju 4), kada je karakteristika na mjestu slušanja prema slici 8.4.b).
5
,
dB
o
1\
\J~
J
!
l"
-
a
...
- io"r.
1---
3m
E
5
o
,,_ .. .... ~ _.,-
b
..... ~~
LO, ~'
5
20 50 100 200 500 lk 2k 5k 10k 20k
t<Hz)
Slika 8.4. Utjecaj "podnih refleksija" pri radu zvučničkog sustava u prostoriji vidi se u
frekvencijskoj karakteristici na mjestu primanja, i to a) za sustav smješten 1,5 m od poda, i
b) na podu
Refleksije koje nastaju od stropova i zidova imaju veće razlike putova direk-
tnoga i reflektiranog vala, pa je i njihov utjecaj manji.
Stereo dojam se oblikuje zvukom koji slušalac primi direktno iz svakog
zvučnika, pa se u principu nastoje izbjeći refleksija od zidova i većih predmeta u
prostoriji. Optimum se postiže kada se zvučničke kutije smjeste tako da stoje
uspravno, s niskotonskim zvučnicima na dnu. To je osnovni položaj zvučničkih
kutija, jer se mora omogućiti da visokotonski i srednjotonski zvučnici emitiraju u
visini uha slušaoca. Ako vertikalni smještaj nije moguć, kutije se postavljaju tako da
je niskotonski zvučnik na lijevom kraju lijeve kutije i na desnom kraju desne kutije.
Stoga je pogodno smjestiti za stereoreprodukciju zvučničke kutije bar 50 cm od
stražnjeg zida, i l m od najbližega bočnog zida, no važan je i razmak među kutijama
i njihova udaljenost od slušaoca. Ako se kutije smjeste preblizu, područje stereo fon-
skog dojma bit će usko i smanjeno. To stereofonsko područje širi se kada se
zvučnici udaljuju, ali ako se smjeste predaleko, slušalac postaje svjestan dvaju
posebnih izvora zvuka, bez srednje zvučne slike (s "rupom" u sredini), i sa
siromašnim miješanjem zvuka između sustava. U prosječnoj sobi razmak među
kutijama od 2-4m obično daje zadovoljavajuće rezultate. Najbolje je da udaljenost
slušaoca od zvučnika bude najmanje jednaka razmaku između zvučnika, ali bolje je
da bude veća, što je svakako potrebno provjeriti u praksi.
Ako želimo postići stereoefekt i dobru reprodukciju basova, zvučnički se
sustavi moraju fazno ispravno priključiti na pojačalo. Izlazne priključnice na pojača
lu i priključnice na zvučničkim kutijama označene su (obično je jedna priključnica
označena crvenom bojom). Označene priključnice pojačala i zvučnika međusobno
se spajaju jednim vodom, a neoznačene drugim vodom kabela.
SMJEŠTAJ ZVUČNIČKIH SUSTAVA U PROSTORIJI ZA SLUŠANJE 217
Jesu li zvučnički sustavi dobro razno spojeni provjerava se tako da se zvučničke

kutije smjeste jedna prema drugoj, udaljene oko 5- 7 cm. Tada se reproducira neka
glazba u kojoj je dosta basova (naprimjer solo-orgulje), normalnom glasnoćom tako
da oba zvučnika rade u isto vrijeme (stereopojačalo je uključeno na "mono"). Sluša
se iznos basova u glazbi, uz okretanje polariteta na jednom zvučničkom sustavu.
Ponovno se sluša iznos basova i izvodi dovoljno puta okreću da se ustanovi koji
spoj daje maksimalnu razinu basa. Ispravan polaritet osjeti se po punome, čvrstom
basu, a neispravni će dati zamjetno slabije basove.
9. Mjerenje karakteristika zvučnika i
zvučničkih sustava
Krajnji rezultat audioprijenosnog lanca je doživljaj slušanja, i bez obzira na to

koliko je izvrsna instrumentacija i matematika, ono što čujemo, a ne ono što
mjerimo ili računamo, posljednja je potvrda audiokvalitete. No kako se još do
danas ne može kvan ti zira ti ljudski doživljaj i emocija, samo tehnička mjerenja mogu
dati objektivna i ponovljiva mjerila za procjenu i poboljšanje.
U skladu s tim kvalitativna procjena zvučnika i zvučničkih sustava bazirana je
na objektivnim mjerenjima i subjektivnim ispitivanjima slušalaca.
9.1. Objektivna mjerenja
Stručnjaku s područja elektro akustike bilo bi veoma teško nabrojiti sve

tehničke karakteristike zvučnika i mjerenja tih karakteristika koja se provode.
Danas osim već standardnih karakteristika i mjernih metoda postoji mnoštvo
karakteristika i mjerenja zvučnika koja se neprestano uvode, a određuju ih sami
proizvođači. Rezultati takvih mjerenja često su praćeni tvrdnjama da baš ti podaci
najviše govore o zvučniku i da daju najviše pouzdanih pokazatelja za procjenu
kvalitete i korelaciju s rezultatima subjektivnih ispitivanja.
Mjerni prostori
Prostori u kojima se provode mjerenja zvučničkih kvaliteta jesu gluhe komore,

slobodni prostori, odječne komore i prostorije sa svojstvima normalne sobe.
Gluha komora; izvodi se s osnovnim ciljem da se u njoj postignu akustička
svojstva što bliža svojstvima slobodnog prostora. To znači da je u njoj zvučni tlak
što ga stvara točkasti izvor razmjeran recipročnoj vrijednosti udaljenosti od izvora
zvuka (p ex: l/d). Unutrašnji zidovi prostorije oblažu se materijalom koji mora
apsorbirati do 99% zvučne energije. Osim toga, prostorija se izvodi tako da se
utjecaj vanjske buke smanji na minimum (slika 9.l.a).
Slobodni prostor je vrlo pogodan za akus tička mjerenja. Idealno je mjesto u
sredini ravnog polja ili na ravnom krovu visokih zgrada bar deset metara udaljeno
od zidova i pregrada. Da ne bi nastajala refleksija (na nižim frekvencijama),
zvučnik odnosno zvučnički sustav i mjerni mikrofon moraju se postaviti bar dva
metra iznad površine zemlje ili krova. No taj je mjerni prostor često vrlo neprikla-
dan zbog vremenskih prilika, okolne buke itd.
OBJEKTIVNA MJERENJA 219
Odječna komora je prostorija čiji zidovi

jako reflektiraju zvuk pa signali emitirani iz
mjernog objekta zbog mnogih refleksija stva-
raju zvučni tlak koji je u cijeloj prostoriji
proporcionalan ukupnoj zvučnoj snagi. Pro-
blemi takvih prostorija su rezonancije koje
nastaju na svakoj frekvenciji za koju je po-
prečna dimenzija prostorije cjelo brojni mno-
žitelj polovice valne duljine. Pojavljuju se i
stojni valovi, koji mogu znatno utjecati na
rezultate mjerenja jer je karakteristika fun-
kcija mjesta mikrofona i izvora zvuka (naro-
čito na niskim frekvencijama). To nije pro-
blem ako se provode samo usporedbena mje-
renja zvučnika ili zvučničkih sustava, ali ako
mjerimo različite sustave različitih usmjernih
karakteristika, mora se provesti više mjere- a)
nja i odrediti prosjek dobivenih rezultata
(slika 9.l.b).
Prostorija sa svojstvima normalne sobe je
mjerni prostor sličan onome u kojemu će se
slušati reprodukcija zvučničkog sustava.
Mjerenja u prostoriji punoj refleksija od
okolnih površina bitno ovise o položaju iz-
vora zvuka i mikrofona, a rezultat će biti više
mjerenje prostorije nego sustava. Ipak, ako
se izaberu prikladni mjerni signali i prikladni
mjerni postupci, mjerenja mogu dati primje-
njive rezultate.
b)
Mjerni signali
Kao glavni mJ'erni signali upotrebIJ'ava- Slika 9.1. a) Gluha komora, b) odječna
komora
ju se sinusni signali, bijeli i ružičasti šum te
razni impulsni siganali.
Sinusni signal je najvažniji mjerni signal konstantne naponske amplitude i vrlo
malih izobličenja (slika 9.2.a).
Bijeli šum je signal koji sadrži sve frekvencije. Zove se još i termički šum, a
akustički odgovara šumu pri slušanju programa na ultrakratkim valovima, kada
prijemnik nije ugođen na stanicu. Energija bijelog šuma, analizirana filtrom jedne
trećine oktave, pokazuje povećanje od 1 dB/terci (slika 9.2.b). Ako se taj porast
kompenzira odgovarajućim spojevima, dobije se ružičasti šum, koji je mnogo
prikladniji za mjerenja. Energija ružičastog šuma po jednoj trećini oktave konstan-
tna je i neovisna o frekvenciji (slika 9.2.c).
Impulsni signali su pravokutni impuls, impulsni ton i signali valnih oblika
Gaussove funkcije, sin 2 x itd.
Pravokutni impulsi su signali strmog čela vala i relativno širokoga frekvencij-
skog spektra, ovisnog o dužini trajanja impulsa (slika 9.2.d). Gornja granica
220 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZVUČNIKA I ZVUČNiČKIH SUSTAVA
frekvencijskog spektra impulsa proporcionalna je recipročnoj vrijednosti njegova

trajanja. Često je za ispitivanje povoljno imati definirani frekvencijski spektar
impulsa, što se može postići ako se iza generatora impulsa uključi pojasni filtar
(naprimjer 1/3 oktave). Druga je mogućnost upotreba impulsnih signala definirano-
ga frekvencijskog spektra. Jedan od tih je impulsni ton, kako se zove kratkotrajni
signal tonske frekvencije koji se periodički ponavlja (slika 9.2.e). Impulsni ton ima
frekvencijski spektar s komponentama smještenim blizu osnovne frekvencije, i to je
uži što je njegovo trajanje dulje. Za mjerenje se koriste i signali valnih oblika
Gaussove funkcije i sin 2 x (koji ima uži frekvencijski spektar od impulsnog tona)
(slika 9.2.f).
a)
d)
n t'
r AlAj AlAJ.
e) i vfl\ftnfvl-r------'tIv'""nvl-r.-t
~~10 }vVV,,,"vrn
IUJ ~ AAA~Ir ~
1(01 kA ~V'iWI{'V ·t,·
YVVVy·~~~V' 'v"
l L' II "IIMH,' II
. ' f)
A
5~-----+---------+----------r-~
c) O~____~______~~____-=~
100 1000 10000
f (Hz)
Slika 9.2. Mjerni signali: a) sinusni signal, b) bijeli šum, e) ružičasti šum, d) pravokutni
impuls, e) Iimpulsni ton, f) impuls sin 2 x
Kadkada se za mjerenja koristi i pravokutni signal, koji je (prema Fourierovoj

analizi) sastavljen od većeg broja sinusnih komponenti, i to od osnovnog vala i
velikog broja neparnih harmonika. Da bi ovo mnoštvo sinusnih valova dalo na
izlazu prijenosnog sustava opet pravokutni signal moraju se sve komponente
prenjeti u ispravnoj fazi i amplitudi. Ako postoje fazna izobličenja uslijed reaktivnih
komponenata sustava, ili amplitudna izobličenja, izlazni signal će biti deformirano
Glavna zamjerka za primjenu ovog signala kod ispitivanja zvučnika je poteškoća
interpretiranja rezultata mjerenja. Rezultati ne indiciraju podatke za poboljšanje
prijenosnih uvjeta, pa se ovaj signal koristi uglavnom samo za usporedbena
mjerenja zvučnika.
9.1.1. Frekvencijska karakteristika

Frekvencijska karakteristika (odzivna krivulja, frekvencijski odziv, prijenosna
ili amplitudna karakteristika) prikazuje zvučni tlak u osi ispred zvučnika kao
funkciju frekvencije uz konstantan pobudni napon. To je najvažnija karakteristika
za procjenu kvalitete zvučnika i zvučničkih sustava.
Jedan od osnovnih zahtjeva da se na mjestu slušanja stvori realizam originalno-

ga glazbenog izvođenja jest zastupljenost svih frekvencija u izvedbi
jednakih originalu. To se može postići samo ako je svaki element prijenosnog lanca
u cijelom potrebnom prijenosnom području frekvencijski ujednačen (bez amplitud-
nog izobličenja). Zato frekvencijska karakteristika zvučnika ili zvučničkog sustava
mora biti horizontalna, bez većih kolebanja i naglašavanja pojedinih područja, što
je osobito važno za reprodukciju kompleksnog zvuka.
K o l e b a nj a u frekvencijskoj karakteristici nisu samo nepoželjna zbog nagla-
šavanja nekih tonova, ona mogu biti znak parcijalnih titranja membrane, mehanič
kih rezonancija u zvučniku ili zvučničkom sustavu, odnosno znak tranzijentnih (i
faznih) izobličenja koja znatno utječu na reprodukciju. Ako se negdje po sredini
kolebanja frekvencijske karakteristike zvučnika povuče referentna linija, s njezine
gornje i donje strane ostat će krivuljom omeđene površine proporcionalne čujnosti
tih devijacija u reprodukciji. Široke i plitke izbočine i udubljenja jače su zamjetljiva,
kao što su čujni i oštri rezonantni vrhovi i dolovi velikih amplituda.
Zato neki proizvođači zvučnika ili zvučničkih sustava katkada žele prikazati te
karakteristike na takav način da ta kolebanja i istitravanja budu što manje uočljiva.
Jedan je način da se frekvencijske karakteristike automatski snime malom brzinom
pisanja jer se pri većoj brzini kolebanja lakše uočavaju (normalna je brzina
200 mm/s). Osim toga, širenjem horizontalne osi u dijagramu može se također
"ugoditi" horizontalnija i ravnija krivulja (slika 9.3). To se može učiniti i izborom
mjernog signala (npr. signal ružičastog šuma preko tercnog filtra), čime se može
dobiti krivulja zatupljenih vrhova.
V
J
lill
MANJA
-- - ~
""
BRZINA PISANJA
r-
.... ~
I ~ ""v
I'~
1'"
dB /~ v'" ~
~
5l J VEĆA
J II
V II b)
20 50 100 200 500 1k 2k 5k 10k 20k
a) t(Hz}
Slika 9.3. Krivulje frekvencijske karakteristike pri a) maloj i velikoj brzini pisanja, b) užoj i široj
horizontalnoj osi
Dopuštena su kolebanja razine od ±2dB, pa i ±4dB. Ipak, potreban je oprez jer

zbog karakteristika ljudskog uha, koje u svim tonskim područjima nije jednako osjetljivo,
te tolerantne vrijednosti mogu biti i prevelike (npr. u području između 500 Hz i 2 kHz).
Zahtjevi za postizanje jednolične frekvencijske karakteristike preko cijeloga tonskog
spektra nisu praktični za produkciju zvučnika. Prema normama DIN 45500, frekvencijski
opseg za "najmanje zahtjeve" zvučnika i zvučničkih sustava mora biti od 50 Hz do
12,5 kHz. Slika 9.4.a) prikazuje frekvencijsko područje i polje tolerancije frekvencijske
krivulje zvučnika po toj normi. No radi kvalitetnog prijenosa ipak se smatra da dobar
zvučnički sustav za visokokvalitetnu reprodukciju zvuka unutar pojasa prikazanog na
slici 9.4. b) mora osigurati frekvencijski opseg od 30 Hz do 15 kHz.
Nazivni frekvencijski opseg zvučnika (JUS) je opseg s donje strane ograničen

frekvencijom rezonancije zvučnika, a s gornje strane frekvencijom na kojoj se
efikasnost zvučnika smanji za 10 dB od vrijednosti koju ima u opsegu oktave u
kojoj je efikasnost zvučnika najveća.
dB
·1 UI--+""---t-t---I----t---i- -- j - -1---t--H
-1
a)
31,5 63 125 250 500 2000 8000 16000 Hz
5
dB
o
-5
-10 ~ ..............
b)
30 100 1000 8000 15000
f(Hz)
Slika 9.4. Frekvencijska karakteristika zvučničkih sustava; a)
najmanji zahtjevi prema normama DIN 45500, b) zahtjevi za
visokokvalitetnom reprodukcijom zvuka
Mjerenja amplitudne frekvencij-

ske karakteristike izvode se u slo-
bodnom prostoru (ili u gluhoj ko-
mori) s mjernim mikrofonom ispred
zvučnika ili zvučničkog sustava.
Pri mjerenju samog zvučnika
mikrofon treba biti u njegovoj refe-
rentnoj osi, koja predstavlja zamišlje-
ni pravac što prolazi akustičkim
s r e d i š t e m zvučnika (kako se zove
geometrijsko središte okruglog vrata
konusa ili središta membrane) oko-
mito na ravninu otvora membrane.
U tom se slučaju kao najbolja uzima
udaljenost mikrofona 0,5 m, za zvuč
nike s promjerom membrane do
25 cm, a l m za veće promjere.
Za zvučničke sustave s više jedi-
nica potrebno je odrediti os, jer se
mjerni mikrofon ne može smjestiti
tako da je jednako udaljen od svih
Slika 9.5. Način smještanja mjernog mikrofo- zvučničkih jedinica. Ako zvučnički
na u zvučničkim sustavima s dvije jedinice sustav ima dvije jedinice, mikrofon se
.- ~
.....
K'v "":" -..J
I'r\ ~ l"
I vv'"\. I ~ ,.
. 1\
,1\Vr.1
•
Sdl
I
~,
~.'
,/
'\
+ \
:'
I \
\' \
V 1.1'1
,,
I 311/ I
100 700 SlO 71 SK 101 Hl 701
Slika 9.6. Tipična frekvencijska karakteristia kvalitetnoga zvučničkog sustava mjerenog

sinusnim signalom
I~ GLUHA KOMORA
II :: ..:.. ,', .
I~
l o·
ILS;_ __ __ _ _
VEZA)
PISAČ
KONTROLE
FREKVENCIJE
Slika 9.7. Blok-shema mjerenja frekvencijske karakteristike zvučnika
smješta u osi između njih (slika 9.5), no ako ih ima više, tada se mjeri ili u osi
visokotonskog zvučnika, ili u osi koja prolazi sredinom visokotonskog i srednjotonsko-
ga zvučničkog položaja. Udaljenost mikrofona za manje zvučničke sustava je 1 m
(katkada 2 m; ta se udaljenost smatra boljom s obzirom na slušanje u kućnim
prostorima), a za veće sustave (s velikom površinom emitiranja) ta Udaljenost iznosi 3 m.
Mjerni signal je sinusni napon konstantne amplitude, uz mjernu snagu 1 W
(ugođenu na radnom otporu vrijednosti kao zvučnička nominalna impedancija).
Mjerna snaga ne treba da bude veća od 1/ 10 nazivne snage zvučnika, ali ni manja od
50mW. Mjeri se razina zvučnog tlaka (engl. SPL, u dB) relativno prema standardnoj
razini od 20 J.lPa, ovisno o frekvenciji. Slika 9.6. prikazuje takav tipični primjer
amplitudno-frekvencijske karakteristike jednog zvučničkog sustava. Blok-shemu mje-
renja prikazuje slika 9.7. Vidi se da je napon iz mjernog mikrofona doveden na
logaritamski pisač, koji je mehanički vezan s generatorom mjernog signala.
Osim opisanih mogućih utjecaja na krivulju frekvencijske karakteristike pri tim
mjerenjima, moguće su i netočnosti u donjem frekvencijskom području zbog utjecaja
(premale) gluhe komore. Svaka gluha komora, ovisno o svojim dimenzijama, ima
donju graničnu frekvenciju, ispod koje stijene prestaju apsorbirati potreban postotak
zvučne energije, pa mjerenja postaju netočna. Osim toga, s obzirom na smještaj
mikrofona ispred zvučničkog sustava s više jedinica, u krivulji mogu nastati interfe-
rentna udubljenja, koja nestaju promjenom mjesta mikrofona (ili po visini, ili bočno).
224 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZVUČNIKA I ZVUČNIČKIH SUSTAVA
Stoga je pri tumačenju mjernih rezultata potrebna posebna pažnja, uz izvođe

nje nekoliko alternativnih mjerenja (uz različita mjerna mjesta mikrofona). Može se
reći da rezultati dobiveni mjerenjem amplitudno-frekvencijskih karakteristika sinus-
nim signalima daju općenito najviše korisnih podataka.
Krivulja frekvencijske karakteristike mjerena ružičastim šumom (preko tercnog filtra)
pokazuje tolerantnost prema kolebanjima u karakteristici (slika 9.8). Ipak, ispitivanja su
pokazala da takva krivulja najbolje odgovara onome što čuje ljudsko uho.
dB dB , dB dB
100 dB bei 1 mAbstand

.0 860
M.osurino Obj. :
~g:...-....
LautsQrecher
6 '5
- - -2010 • 30
===,05
~
2 1s
~
Sigl't,:~OO o o
QP 112.4 ~ Hl so 100 200 500 1000 2000 5000 10000 2000 ~ D A 8 e lin.
Mul t iply Fr.qu.nty Scol. by l Zero Le.eI: _ _ __ 1612/2112 A B e lin.
Slika 9.8. Krivulja frekvencijske karakteristike zvučnika mjerena ružičastim šumom

Digitalni postupak za mjerenje frekvencijske karakteristike, koji se izvodi u
prostoriji sa svojstvima normalne sobe, prikazan je blok-shemom na slici 9.20. (i
opisan u poglavlju 9.1.4). Pritom se kao mjerni signal koristi pravokutni impuls
kojim djelujemo na ispitni zvučnik sa svim tonskim frekvencijama. To se postiže
primjenom vrlo kratkog impulsa širokoga frekvencijskog spektra. Praktičnost je u
brzini mjerenja, koja se mogu provoditi i u prostoriji s odjekom (ako se registrira
samo direktni zvučni val). Uz upotrebu impulsa koji traju 20/-ts, dobivaju se
rezultati mjerenja jednaki onima u gluhoj komori.
9.1.2. Usmjerna karakteristika

Usmjerna karakteristika prikazuje zvučni tlak kao funkciju kuta prema refe-
rentnoj osi zvučnika ili zvučničkog sustava.
Zvučnički sustav ne emitira jednoliko u svim pravcima. Tipično je da na niskim
frekvencijama emitira gotovo jednoliko oko kutije, ali s porastom frekvencije
emitiranje se uglavnom koncentrira oko osi.
Podijeljena su mišljenja o usmjerenju zvučnika:
jedni vjeruju da zvučnički sustavi moraju biti projektirani tako da proizvode
jednoliki zvučni tlak u cijelom prostoru oko sebe. Ako se krivulja usmjerenja
mijenja s frekvencijom, događa se frekvencijska diskriminacija na mjestima slušanja
udaljenim od osi. Stoga je za stereofonsku reprodukciju potrebna jednolična
usmjerenost jer se tako osigurava realistična perspektiva auditorija.
Drugi vjeruju da bi raspodjela zvučnog tlaka trebala biti jednolična samo preko
kuta približno ± 45 o od osi.
Veliki dio zvučne energije koju emitira zvučnički sustav emitira se neusmjereno
u prostor za slušanje, u kojem se tada događaju mnogostruke slučajne refleksije.
Slušalac čuje i direktni zvučni val i rezultirajuće reflektirane valove (od stropa,
zidova i poda). Ti reflektirani valovi mogu biti spektraIno sasvim različiti od
direktnih, pa se naprimjer mogu sastojati samo od niskih i srednjih frekvencija, a
više se frekvencije mogu potpuno ili djelomično apsorbirati od teških tapisona ili
draperija.
fl i
i
!
I
A
+
.~
!
5dB
+ J I
/ L N' r.N UJI lli ru, il~ •• ••

, i•
l ' II ~ll n., ~ ~

, ~~,
WI
I II
\,AA,
20 50 100 200 500 1000 2! 5! lO! Hz 20!
Slika 9.9. Frekvencijska karakteristika zvučničkog sustava (čije je mjerenje prikazano na

slici 9.6) snimljena sinusnim signalom u dnevnoj prostoriji
Za ilustraciju toga prikazana je frekvencijska karakteristika zvučničkog sustava
snimljena u gluhoj komori (slika 9.6) i u normalnoj dnevnoj prostoriji (slika 9.9).
Obje krivulje snimljene su s istim zvučničkim sustavom i istim mjernim uređajima.
Stoga postoji težnja da se zvučna energija usmjeri samo na dio prostora ispred
zvučničkog sustava, da bi tako što manje ovisila o akustici prostorije i namještaju u njoj.
Smatra se da dobar zvučnički sustav
mora imati usmjernu karakteristiku unu-
tar pojasa na slici 9.10, u cijelom frekven-
cijskom opsegu od 30 Hz do 15 kHz.
Jedan način mjerenja usmjerne karak-
teristike zvučnika ili zvučničkih sustava
izvodi se tako da se mjere frekvencijske
karakteristike (sa sinusnim signalom u
gluhoj komori) pod određenim kutovima
od osi (naprimjer pod O°, 30°, 45 0; slika
9.6). Pri tim se mjerenjima mogu pokazati
neregularnosti koje nisu vidljive u frek-
vencijskoj karakteristici snimljenoj u osi.
Naprimjer, pri snimanju usmjerne karak-
teristike zvučničkog sustava s više jedini-
Slika 9.10. Normirani zahtjev za usmjer-
ca, na nekoj frekvenciji uz kut 60 ° može nom karakteristikom zvučničkih sustava
nastati duboki pad u odzivu. To naglo
smanjenje odziva nastaje zbog usnopljavanja emisije jedne jedinice, pa se zvučna
energija na granici između dva emitera zbog faznih razlika ne integrira potpuno.
Mjerenje usmjerne karakteristike na drugi način izvodi se snimanjem polarnog

dijagrama. Pritom se zvučnički sustav automatski okreće na posebnom okretnom
postolju, a pisač sinhronizirano ucrtava polarni dijagram. To se mjerenje provodi
sinusnim signalom, uz određene frekvencije (naprimjer 300 kHz, 1 kHz, 5 kHz,
12kHz), uz uvjete mjerenja kao za frekvencijsku karakteristiku (slika 9.11).
Slika 9.11. Primjer usmjerne karakteristi-

ke zvučničkog sustava kao polarni dijag-
ram (snimljene sinusnim signalom u gluhoj
komori)
9.1.3. Fazna karakteristika

Fazna karakteristika u obliku dijagrama opisuje ovisnost promjene faznog
kuta o frekvenciji. Mjerenja fazne karakteristike izvode se primarno, da bi se dobili
podaci o tranzijentnom odzivu.
Govor, glazba i razni prirodni zvukovi koji se prenose u audioprijenosnom
lancu vrlo su kompleksni signali koji se sastoje od kompliciranih kombinacija više
sinusnih valova. Ti se kompleksni valni oblici neprestano i vrlo brzo mijenjaju (po
amplitudi i po frekvenciji), odnosno imaju tranzijentni karakter. Da bi se osigurala
prirodna reprodukcija zvuka, potrebno je u prijenosu zadržati svu raznolikost i
kompleksnost tih signala. Stoga treba izvesti širi frekvencijski opseg prijenosnog
sustava i smanjiti ili ukloniti amplitudna i fazna izobličenja .
Kvalitetna i točna reprodukcija tih kompleksnih signala zahtijeva da sve
spektralne komponente u signalu budu reproducirane s ispravnom amplitudom i
vremenskim odnosima. Ako je krivulja amplitudne frekvencijske karakteristike
zvučnika linearna, tada će biti ispravni i odnosi između amplituda visokih i niskih
frekvencija. Ako je, pak, i fazna odzivna krivulja linearna, tada će niske i visoke
frekvencije dospijevati u uho sluša oca u svom ispravnom vremenskom redoslijedu.
Pri opisu fazne karakteristike govori se o promjeni faznog kuta s frekvencijom,
no pomak faze može se izraziti i vremenskim kašnjenjem (engl. time delay), jer je
fazna razlika u frekvencijskom području p o m a k k u t a, a u vremenskom v r e-
menski pomak.
Da bi prijenosni sustav prenosio signal bez linearnih (amplitudnih i faznih)
izobličenja, njegova amplitudna karakteristika mora biti konstantna, a faza se mora
OBJ EKT IV NA MJERENJA 227
mijenjati linearno. U tom slučaju može postojati samo kašnjenje signala kroz sustav
(zbog konačne brzine prolaza), u ovisnosti o faznoj karakteristici, ali se valni oblik
signala neće promijeniti.
Drugim riječima, želimo li izvesti linearni sustav, sve komponente u prijenosu
moraju na izlazu sustava kasniti za istu jedinicu vremena, a faza im se mora
mijenjati linearno s frekvencijom tako da u jednakim frekvencijskim od-
nosima raste za jednak omjer. Naprimjer, za konstantno vremensko
kašnjenje (t) od 50/ls fazni pomak (<p) uz frekvencije 100, 1000 i 10000 Hz bit će 1,8 °,
18 ° i 180 ° (prema <p = t/t lp ' 360 °, t 1p = l /f vrijeme jednog perioda). U tom slučaju
linearnog sustava nema faznog izoblIčenja, paje vremensko kašnjenje konstantno,
ovisno o frekvenciji.
U takvim sustavima fazni odziv 0 (m), zajedno s amplitudnim odzivom A (m),
daje potpunu prijenosnu funkciju zvučnika H (m) = A (m) ' ei0 (ro), koja opisuje stacio-
narno stanje i tranzijentne odzive sustava (dodatak V).
Fazna izobličenja nastaju kada se fazna karakteristika mijenja nelinearno s
frekvencijom. U tom je slučaju vremensko kašnjenje promjenljivo u ovisnosti o
frekvenciji.
'g<] 'f
'g<] 'f
,0(] I
I I
,ct]
,ct]
I I
I
I 3
I
I
I
I I I I
i~l,l ~12 1
al bl
Slika 9.12. Fazni odziv zvučničkog sustava sa tri jedinice: a) nepažljivi smještaj zvučnika može
uzrokovati loš fazni odziv (križićima su označena akustička središta zvučnika), b) ispravnim
razmještajem zvučnika može se postići idealna fazna karakteristika
Navest ćemo primjer faznih izobličenja koja nastaju zato što a k u s t i č k a

središta zvučničkih jedinica u sustavu nisu u istoj ravnini (slika 9.12). "Akustičko
središte" zvučnika je ovisno o frekvenciji, no kompromisno se uzima da je u središtu
spoja titrajne zavojnice i membrane (tj. u središtu vrata konusa). Da bi se ta
izobličenja spriječila, zvučnici se moraju razmjestiti tako da su im ova središta u
istoj liniji. Ako niskotonski i srednjotonski zvučnici naprimjer, u linearnom faznom
odzivu imaju različite nagibe može se jednostavno izračunati koliko pojedinu
zvučničku jedinicu moramo pomaknuti jednu prema drugoj da bi se poboljšao
tranzijentni odziv.
Drugi primjer prikazuje slika 9.13, na kojoj se vidi kako različita ugađanja
karakteristika pri ugradnji zvučnika unose fazna izobličenja. Općenito, ugađanja
strmijih karakteristika (što odgovara visokopropusnim filtrima viših redova) daju
bolji amplitudni odziv, ali pogoršavaju faznu (odnosno i tranzijentnu) karakteristiku.
15'
No postoje i suprotna mišljenja o potrebi mjerenja fazne karakteristike zvučni

ka, ona proizlaze iz činjenice da ljudsko uho uglavnom ne zamjećuje fazna
izobličenja u prijenosu, pa da je stoga fazna karakteristika zvučnika nevažna.
Izuzetak ipak čine zamjetljiva fazna izobličenja u području preklopnih frekvencija
pasivnih skretnica i između stereokanala.
I
FILTAR 1. REDA ~ RAVNA PLOČA
0
I
AMPLITUDA i -3dB
(1) 6 dB/ okt. I
I ZATVORENA KUTIJA
(2)12 dB/okt. I FILTAR 2. REDA
I
(3) 18dB/okt. I
(4) 24dB/okt. I
I
FILTAR~
I
I BAS-REFLEKSNA KUTIJA
(1)900~ 3.REDA~
S PRIGUŠENJEM
(2)180U~
(3)2700~
~
I
(4)3600 I
I
I FILTAR 4. REDA BAS-REFLEKSNA
KUTIJA
Slika 9.13. Frekvencijska i fama karakteristika pri različitim ugradnjama zvučnika
Nema normi za mjerenje i procjenu faznih izobličenja, ali je opća preporuka da

ona budu što manja.
Slika 9.14. Blok-shema mjerenja razne karakteristike zvučnika
Mjerenje fazne karakteristike zvučnika i zvučničkih sustava provode se u gluhoj

komori sinusnim naponom konstantne amplitude (kao i mjerenja frekvencijske
karakteristike), prema blok-shemi na slici 9.14. Apscisa dijagrama ima linearnu
........
::: Amplitude O 20 kHz
=
1. 24· 10· 72 Sine Sweep Anechoic Chamber
OP 1102 572104
kHz
==.-- =
Phase O 20 kHz .
== ~
=-=. - + 180 0
-
=
==
..::..:...
O°
----::-:-
=-
180
0
Sine Sweep, Anechoic Chamber
S72TOJ
Slika 9.15. Fazna karakteristika u usporedbi s frekvencijskom karakteristikom zvučnič

kog sustava
podjelu frekvencija, što je u slučaju usporedbe sustava poželjno i za dijagram

frekvencijske karakteristike (slika 9.15). Na ordinatu dijagrama nanesena je skala za
fazne pomake od + 180 ° do -180°.
Mjerač faze mjeri razliku faznog kuta pobudnog signala, koji se dovodi preko
linije za kašnjenje s korigiranom fazom (zbog udaljenosti mjernog mikrofona,
1 m = 3 ms), i signala primljenog mikrofonom. Rezultat se registrira kao istosmjerni
napon doveden logaritamskom pisaču mehanički vezanom s generatorom sinusnog
napona, pa se uz kontinuiranu promjenu frekvencije automatski ispisuje dijagram
fazne karakteristike.
9.1.4. Tranzijentni odziv

Tranzijentni odziv zvučnika je slikoviti prikaz odzivnog signala uz iznenadnu
promjenu u električnoj pobudi.
230 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZV U ČNIKA I ZVUČNIČKIH SUSTAVA
Mjerenje osnovnih karakteristika prijenosnog sustava izvodi se sinusnim signa-

lima konstantne naponske amplitude. Kao što je rečeno, govor, glazba i razni
prirodni zvukovi koje u audioprijenosnom lancu treba prenijeti nisu ni vremenski
konstantnih amplituda, ni vremenski konstantnih frekvencija, već su fizikalne
veličine koje se mijenjaju kao funkcija vremena, odnosno tranzijentne su prirode.
Zato se dinamičko ispitivanje prijenosnih sustava izvodi impulsnim valnim oblici-
ma, pri čemu su za zvučnike najpogodniji pravokutni impuls, impulsni ton i
Gaussova funkcija (a katkada se koristi i pravokutni signal). Na taj se način
određuje tranzijentni odziv koji pokazuje izobličenje tranzijenata, odnosno impulsno
ili tranzijentno ponašanje sustava.
Tranzijentni se odziv ispituje impulsnim signalima određenog trajanja i sa
strmim čelom vala. Takav signal na izlazu pokazuje kakvi su uvjeti prijenosa
tranzijentnih valnih oblika u zvučničkom sustavu. P o I a g a n i p o r a s t (nakon
uključenja tranzijentnog signala) i p o I a g a n i p a d (ili i s t i t r a vanj e poslije
iskopčavanja tog signala) može imati više uzroka. Obično je to postojanje faznog
pomaka u sustavu koji nije proporcionalan frekvenciji. To uglavnom znači da su u
kompleksnom stizanju signala na mjesto prijema neke komponente stigle prije
drugih i (ili) amplitudno su izobličene.
Istitravanja koja nastaju u zvučniku ili zvučničkom sustavu, rezultat su prisut-
nosti mehaničkih rezonantnih sustava u konstrukciji, kojih uz zvučnik u kutiji može
biti i nekoliko stotina. To su ponajprije vlastite rezonancije (parcijalna titranja)
membrana, gornjega ili donjeg centratora, zaštitnog poklopca, košare zvučnika,
ploča kutije, rezonancija u kutiji itd. Ako je faktor dobrote tih rezonantnih krugova
velik, on indicira malu unutrašnju disipaciju energije i rezonantni sustav apsorbira
energiju koju poslije prestanka pobude predaje u obliku zvuka.
Dugo polagano istitravanje poslije prestanka signala predstavlja jako kolorira-
nje u reprodukciji zvučnika. To u osnovi znači davanje nove boje tonu u reproduk-
ciji, odnosno stvaranje tonova kojih u pobudi nije bilo.
U minimalno faznih zvučnika odnosno zvučničkih sustava amplitudna, fazna i
tranzijentna karakteristika ekvivalentni su načini prikazivanja kvalitete sustava i iz
jedne se mogu procijeniti ostale dvije. Stoga, iako je frekvencijska karakteristika
sustava horizontalna i bez kolebanja, to još ne znači da ima mala tranzijentna
izobličenja jer sustav mora biti minimum-fazni da bi se to moglo pretpostaviti. No
ako u frekvencijskoj karakteristici ima oštrih nadvišenja i udolina, to su, vjerojatno,
znaci lošega tranzijentnog odziva. Kolebanja takvog tipa karakteristična su za
širokopojasne zvučnike kada rade na višim frekvencijama i predstavljaju nagle
amplitudne i fazne diskontinuitete (slika 9.16, iznad oko 5 kHz).
SrDel & Kjrer Potentiometer Range' ~dB Rectifier:~Lower Lim Freq. : ~Hz Wr Speed:~mm/sec Pape
~pe~g." d5:~; ~;~~~~-~=2h~=-=.~:= :~:-±=;~ ~~=~::jL=~~~~=-=4= fri ~-~;~ ~

40~20 . f.---. __ , . ~' f--i-.H-c- _-+
MeaslJringObj. t f~-- ~~._ .: -t::-:.-.:...- ~-~~.- , .. - ~.; '. _~ .~ - I'
f- -; l- . - ~ -: -:- . . I--\-o-J-. -~"+-+-l----f... - 1---+

---- 30~15 : __ _ • . I---t- : .. i ~=.==±
t e::~ -~ --'--- _ L . --:-t::.= " .:t-;:::- -'---'--- . 5.._'--!~~f-.'-::t:::::-:t--I--I--+
20t:10 , _l-_, =+=;:-;T- I:-~ • -- __
---~ r, . 1---. - , -t
~.!~:: ~ ~----'- _~_'-_l.+ __ -:='-~-, -" - + --t-- -+
Rec. No.: _ _ 10~ 5 l-- =+= .
-~- ------,----;-f---+-
03'e:.---
S'9",, _ _
E _
O~O 10
= 20""""" 50 . '100 200
_+---'-
Hz 500 1000 lryOOO
2000 Hz 5000 20000
QP 0124 Multiply Freq. Scale by Zero Le'le!: ( 1612/211:
Slika 9.16. Frekvencijska karakteristika širokopojasnog zvučnika u kojoj se vide jaka tranzijen-
tna izobličenja
OBJEKT IVNA MJERENJA 231
Tranzijentna su izobličenja vrlo selektivna odnosno već male razlike frekvencije

pobudnog signala mogu pokazati dobre i loše tranzijentne odzive. Stoga je potreb-
no provoditi kontinuirana ispitivanja tranzijentnih odziva preko cijeloga prijenos-
nog frekvencijskog područja zvučnika i predočiti one izobličene tranzijentne signale
koji su tipični i označavaju najgore slučajeve. Najbolji su tranzijentni odzivi onda
kada je izlazni signal najsličniji pobudnom signalu, odnosno onaj koji pokazuje brz
prestanak istitravanja i male deformacije signala.
Karakteristike tranzijentnih odziva i njihovo ispitivanje nije normirano, a
tranzijentna i zobličenja nemaju svog kvantitativnog izraza već se prikazuju slikama
snimljenim iz osciloskopa ili mehaničkog pisača. Te su slike često vrlo kompleksne
za procjenu, pa se pri mjerenju zahtijeva znanje i iskustvo. Siguran način procjene
tih izobličenja je slušni test, a slušni efekti lošega " tranzijentnog ponašanja"
zvučnika jesu:
pogoršana razumljivost.
zamućenje zvučne slike,
nastajanje novih tonova jačeg intenziteta,
smanjenje stereofonskoga i kvadrofonskog efekta,
"raspadanje" reprodukcije s lošom određenošću tonova,
smanjenje čistoće i oštrine muzičkih tonova.
Mjerenje tranzijentnog odziva zvučnika ili zvučničkih sustava impulsnim tonom
izvodi se prema blok-shemi na slici 9.17. Rezultati tih mjerenja dobro koreliraju s
rezultatima slušnog testa, osobito na višim frekvencijama.
Slika 9.17. Blok-shema mjerenja tranzijentnog odziva zvučničkog

sustava impulsnim tonom
Ton-generator daje sinusni napon konstantne amplitude i određene frekvencije
koji se privodi "elektronskim vratima", a ona ga oblikuju u impulsni ton. Uređaj
"elektronskih vrata" ima mogućnost ugađanja broja sinusoida u impulsu i dužine
stanke (trajanja izraženog vremenom određenog broja sinusoida). Naprimjer, slike
snimljene za slijedeće razmatranje (prikazano u slikama 9.18. i 9.19) odnose se na
impulsni ton 10: 15, tj. 10 sinusoida i stanka trajanja 15 sinusoida. Takav omjer
signala i stanke u impulsnom tonu odabran je kao kompromis zahtjeva za što užim
spektrom ispitnog signala i što dužim vremenom za promatranje procesa istitrava-
nja.
Pojačani impulsni ton čija se frekvencija preko prijenosnog područja polako
mijenja privodi se zvučniku ili zvučničkom sustavu. Na slici 9.18.a) vidi se da je
napon ulaznog signala pri tom mjerenju iznosio oko 4 V vršne vrijednosti (i
održavan je konstantnim). Odzivni signal, čija se razina mijenja ovisno o amplitud-

noj karakteristici zvučnika, prima se mjernim mikrofonom u gluhoj komori, na
udaljenosti l m u osi sustava (slika 9.18.b).
a) b)
Slika 9.18. a) Pobudni signal impulsnog tona (10:15), b) odzivni signal
Ulazni i odzivni signali dovode se osciloskopu radi usporedbe i procjene,

a mogu se i snimiti iz ekrana. Tako su fotografskim aparatom (i filmom velike
osjetljivosti) snimljeni (iz ekrana osciloskopa uz zadržavanje slike) i sistematizira-
ni karakteristični odzivni signali koji su prikazani na slici 9.19. Te slike, pogodne
za ispitivanje impulsnog ponašanja zvučničkih sustava, prikazuju osam karakte-
rističnih deformacija pobudnoga tranzijentnog signala (od najboljega A do najgore-
ga H).
Tranzijentni odzivi grupe A i B bit će vrlo povoljni i prihvatljivi, a oni grupe e i
D povoljni i još prihvatljivi. Ak o zvučnički sustav ima odzive grupe E, F, G i H, on
će uvelike generirati nove frekvencije kojih u originalu nema, uz druga obilježja
lošega tranzijentnog odziva sustava. Tranzijentni odzivi grupe G i H potpuno su
nepovoljni i neprihvatljivi. Zvučnici ili zvučnički sustavi s više takvih odziva zbog
prevelikih tranzijentnih izobličenja najvjerovatnije neće zadovoljiti ispitivanje sluša-
njem.
Oštra rezonantna i antirezonantna kolebanja u frekvencijskoj karakteristici
upućuju na nepovoljne tranzijentne odzive (slika 9.16). Što je šiljak oštriji, po pravilu
je i tranzijentno izobličenje veće.
Mjerenje tranzijentnog odziva zvučnika ili zvučničkog sustava digitalnim mjernim
postupkom provodi se prema blok-shemi na slici 9.20. Mjerenja su neovisna o
mjernom prostoru jer se mogu ugoditi tako da se isključuju refleksije.
Postoji nekoliko načina digitalnih mjerenja te karakteristike, no opisat ćemo
onaj koji se najčešće upotrebljava.
Prije opisa mjerenja dat ćemo neke o p ć e p o d a t k e o d i g i t a l n o m e
mjernom postupku .
Digitalnom metodom mogu se registrirati kratkotrajne i brze vremenske
pojave, a primjena joj seže u sve grane ljudske djelatnosti. Te pojave, ako se
ispravno registriraju, mogu dati neobično važne podatke za konstrukciju, istraživa-
nja, kontrolu itd. To se postiže pretvaranjem tih pojava u podatke po vremenu i
razini prilagođene mogućnostima registriranja (na osciloskop ili mehanički pisač), a
da se pritome prenese potpun sadržaj informacije u pojavi.
Većina pojava je u analognome kontinuiranom obliku i mora se pretvoriti u
digitalni oblik (tzv. A/D-konverzija, digitaliziranje ili enkodiranje). Proces digitalizi-
OIlJU~ liV NA MJERENJA 233
a) b)
e) d)
e) f)
g) h)
Slika 9.19. Sistematizirani tranzijentni odzivi pogodni za procjenu
ranja ima dva glavna dijela uzimanje uzoraka i kvantizaciju, koja se provodi
pomoću A/D-konvertora. Tom se pretvorbom ne pretvara samo oblik pojave u
digitalnu formu, već se i vrijeme pojave pretvara u vrijeme digitalnih procesa u
uređaju.
Slika 9.20. Blok-shema mjerenja tranzijentnog odziva zvučničkog sustava digi-

talnim mjernim postupkom
Digitalizirani podaci (u obliku određenog broja binarnih znamenaka) ulaze

u memoriju uređaja, u kojoj se uskladište i odakle se, prema potrebi, mogu uzima-
ti. Ti se podaci mogu podvrgnuti različitim aritmetičkim računskim operacijama
i tako obrađeni uskladištiti natrag u memoriju. Moguće je izvoditi operacije
u frekvencijskom i vremenskom području, naprimjer Fourierove transformacije,
mjerenje spektra snage, standardne aritmetičke operacije (zbrajanje, oduzimanje,
množenje i dijeljenje), konverziju koordinata (polarnih u pravokutne, realni i
imaginarni dijelovi u podatke o amplitudi i fazi), logaritmičko-linearnu konverzi-
ju itd.
Pretvorba iz frekvencijske u vremensku domenu izvodi se pomoću osnovnog
para Fourierovih transformacija, no ako je valni oblik digitaliziran, taj se klasični
način ne može primijeniti. Taj način zahtijeva kontinuirane a ne digitalizirane
procese, pa je potrebna pretvorba iz kontinuiranoga u diskretni oblik. Tako je
uveden diskretni Fourierov par, ali se pojavio problem velikog broja operacija. Taj
je problem riješila tek tzv. brza Fourierova transformacija (Fast Fourier Transform
- FFT), koja smanjuje broj operacija i ubrzava digitalni proces. Danas je
FFT-postupak, koji se primjenjuje na vremenske funkcije, opće prihvaćen način
analiziranja signala u modernoj tehnici digitalnih procesa.
Digitalizirani se podaci uzimaju iz memorije i pretvaraju u analogne podatke
(D/A-konverzija, dekodiranje), koji su pogodni za primjenu i registriranje.
Na taj su način ukratko opisani svi najvažniji elementi tog procesa mjerenja,
koji uz popratne kontrolne krugove čine digitalni mjerni uređaj.
Osnovni uređaj za provođenje digitalnih procesa jest digitalni kompjutor (elek·
troniči računar), koji u jednoj jedinici sadrži sve spomenute elemente. Kako je ta
jedinica redovito velika i skupa, često se izrađuje u dva neovisna dijela, i to kao
jedinica koja sadrži dio za uzimanje uzoraa, A/D-konvertor, memoriju i
D/A-konvertor (naprimjer uređaj DER - Digital Event Recorder, poznate danske
firme za proizvodnju elektroakustičih mjernih instrumenata "Briiel & Kjaer"), te

kao druga jedinica, tzv. minikompjutor, koji ima mogućnost izvođenja određenih
računskih operacija, uz svoju memoriju (to je kompjutor u blok-shemi 9.20). Te
dvije jedinice mogu djelovati zajedno, povezane međustupnjem (tzv. interface -
jedinicom), koja prilagođuje jedinice po vremenu Ger svaka ima "svoje vrijeme") i
razini podataka.
Generator impulsa (prema blok-shemi na slici 9.20) proizvodi pravokutni
impuls koji traje 20 ~s, a omogućuje mjerenja u frekvencijskom području od O do
25 kHz (to je mjerenje frekvencijske karakteristike digitalnim postupkom).
Proces mjerenja teče ovako: zapovijed iz kompjutora uključuje DER-uređaj u
način rada "snimanje", koji u istom času aktivira generator impulsa. Impuls (ili
zvučnički odziv, ovisno o položaju preklopnika) uskladištava se u DER-uređaju.
Kompjutor uzima podatke iz DER-uređaja i na njih primjenjuje FFT-algoritam, pa
ih sprema u svoju memoriju. Pobuda zvučničkih sustava s mnogo frekvencija
odjedanput osnovna je ideja koja je potakla razvoj FFT metode. Ispitivanja se
provode dva puta, s impulsnim signalom direktno i s odzivnim signalom preko
mikrofona. Koristeći se uskladištenim podacima, može se dobiti prijenosna funkcija
zvučnika.
Mjerenje te karakteristike može se izvesti u vremenskoj domeni (pa nije potreban
kompjutor, već samo DER-uređaj) kao direktna reprodukcija zvučničkog odziva.
Na slici 9.21. vidi se taj tranzijentni odziv snimljen u sobi, pa je na krivulji vidljiva
prva refleksija od zidova prostorije, koja je stigla nakon 6,4 ms.
204Srnl
3V
6.4 ms
OV 1\.1\ l
V
W
-3V
Slika 9.21. Odzivni signal u "vremenskoj domeni" (pobudni signal prikazan je na maloj slici)
Mjerni rezultati tih ispitivanja prikazuju ne selektivna istitravanja zvučnika ili

zvučničkog sustava, pa stoga ne daju posebno korisne podatke. Zapravo su u
"repu" istitravanja sadržani najvažniji podaci (o drugim emiterima i veličini kolori-
ranja), koji često mogu utonuti u šum. Posebnom digitalnom mjernom tehnikom
može se izdvojiti šum, a "rep" pojačati i provesti njegova analiza.
Da bi tranzijentna izobličenja bila malena, odzivni signal mora imati što manji
podbačaj, što vjernije prenijeti oblik impulsa i imati što kraće istitravanje.
Mjerenje u frekvencijskoj domeni (ukjučuje sve instrumente u blok-shemi sa
slike 9.20.) omogućuje mjerenje prijenosne karakteristike (amplitudne i fazne) zvuč
nika ili zvučničkog sustava.
Mjere se frekvencijske karakteristike u određenim vremenskim razmacima
poslije prestanka pobudnog signala. Poljem frekvencijskih karakteristika (prema
A [dB]
o
-10
5 ms
-20
-30
-40 20ms
.. .: .••. ,
. ~ ~ :.;\:..... , ::
, . \: • I
V ',' \
-50
.~~ ..
20~0-------4~0~0--~6~00~~8~00~10~0~0------2~0~0~0--~30~0~0--4~0~00~~50~0~0~6~00~0~7~0~00~f[Hz]
Slika 9.22. Frekvencijske karakteristike zvučničkog sustava snimljene u odre-

đenim vremenskim razmacima poslije prestanka pobudnog signala; služe za
procjenu impulsnog ponašanja sustava
slici 9.22) može se zorno prikazati tranzijentno ponašanje zvučničkog sustava. Vidi
se, naprimjer, da u sustavu čije mjerne rezultate pokazuje slika i nakon 5 ms još
postoje znatna istitravanja (bolje je da ona što prije nestanu).
Ako se svaka frekvencijska karakteristika prikaže posebno, mogu se dobiti
trodimenzionalne slike tranzijentnog ponašanja sustava (slika 9.23., za dva različita
zvučnička sustava), vrlo pogodne za procjenu i usporedbu.
dB
Slika 9.23. Trodimenzionalne slike tranzijentnog istitravanja
Prikazali smo najjednostavnije digitalno mjerenje obavljeno osnovnim mjernim

instrumentarijem koji se pri kompliciranijim digitalnim mjerenjima mora znatno
proširiti.
9.1.5. Nelinearna izobličenja
Ove karakteristike prikazuju nelinearna izobličenja zvučnika kao funkcije

frekvencije.
Od nelinearnih izobličenja u zvučnika se promatraju harmoničko, intermodula-
cijsko i Dopplerovo izobličenja.
Harmonička izobličenja nastaju kada se nelinearni element pobuđuje jednim
sinusnim signalom. Pri pobudnom naponu Uul = U cos co t u izlazu se uz osnovni val
pojavljuju i komponente s frekvencijom 2 cot (drugi harmonik), 3 co t (treći harmo-
nik) itd. Zbog generiranja harmoničkih komponenata izobličenje se zove harmonič
ko nelinearno izobličenje . Harmonici nisu uvijek neugodni za uho. Ljudski glas,
naprimjer, a pogotovo muzički instrumenti, imaju mnoštvo harmonika koji daju
zvuku toplinu i kvalitetu.
Harmoničko se izobličenje prikazuje kao ukupno harmoničko izobličenje (kUk) ili
kao harmoničko izobličenje n-tog reda (kn), tj. posebno za svaki harmonik (slika
9.24).
u
------, /,...-- - - - - - - --7'uK

\,,I
IIill
1k 2k 3k i 4k \ 5k f(Hz)
SVAKI HARMONI K POSEBNO
Slika 9.24. Ukupno harmoničko izobličenje (kuk) i harmoničko
izobličenje n-tog reda
Ukupno harmoničko izobličenje iznosi:
kUk=[ Jp~f+P~f+P~rl Pukll00% (9.1)
ili u decibelima:
20 loglOJp~f + P~f+P~f / Puk (9.2)

gdje je:
Puk= J Pf +P2f+P3f+""
222
u k upm· et i
ek · · zvucm
tIvm v'lt ak .
Harmoničko izobličenje n-tog reda je:
k n =Pnf , 100%,
Puk
ili u deci belim a:
20log Pnf (9.3)

lOp
uk
238 MJ ERE NJE KAR A KTERISTIKA ZV U ČN IKA I ZVUČNiČKIH SUSTAVA
Prema normama DIN 45500, harmoničko se izobličenje mjeri kao ukupno

harmoničko izobličenje za frekvencije od 250- 5000 Hz, uz pogonsku snagu (zvučni
tlak od 96dB, na 1 m udaljenosti), i može biti; od 250-1000 Hz ~ 3%, a od 1000Hz
više ~ 1%.
Neharmonička izobličenja nastaju kada se nelinearni element pobuđuje sa dva
(ili više) izmjeničnih signala. Uz pobudni napon Uul=U 1 cosco 1 t+UZcoscozt, u
izlazu se pojavljuju komponente frekvencije 2co 1 , 2co z, (co 1 ±CO Z)' (co 1 ±2co z),
(2co 1 ± co 2 ), 2 (CO j ± co z) itd. Budući da se u ovom slučaju u izlaznom signalu osim
harmoničkih pojavljuju i neharmoničke komponente frekvencija kombinacija, takva
se izobličenja zovu neharmonička nelinearna izobličenja.
Neharmoničke komponente u izlaznom signalu pokazuju da pri tom izobliče
nju nastaju amplitudne i frekvencijske modulacije komponenata više frekvencije od
komponenata niže frekvencije, odnosno da se, uz ostale, pojavljuju i komponente
koje su rezultat miješanja ili intermodulacije dvaju signala (donji i gornji bočni
pojasovi), pa se ta izobličenja zovu i intermodulacijska izobličenja (slika 9.25).
~
;:r; N
~
I
ln"
I
6....
I
~
..=:
~
I
-+ ~
t<)
+
~
~
'" ~
~
~
I I I I
'" tn
O 100 200 300

f(Hz)
Slika 9.25. Produkti intermodulacije nastali pobudom nelinearnog elementa sa dva sinusna
signala frekvencije fl = 100 Hz i f2 = 800 Hz
Kao za harmoničko, i za intermodulacijsko se izobličenje može izraziti r e d
i z o b I i č e nj a. Za harmoničko izobličenje red izobličenja jednak je broju harmoni-
ka (naprimjer drugi harmonik), a za IM-izobličenje red se može izračunati. Kompo-
nente intermodulacijskog izobličenja uvijek su oblika A sin (nco ± oco 2 ), gdje je A
amplituda, n i o cijeli brojevi, a co j i CO z frekvencije mjernih signala. Red izobličenja
tada je n + o, a znakovi ( + ) i ( -) označavaju je li to suma ili razlika komponenata
izobličenja. Tako je signal A sin(co l + 2co 2 ) intermodulacijsko izobličenje trećeg reda,
koje se označava sa (IM 3 + ).
Za zvučnike se promatraju (prema normama IEC - International Electrotec-
hnical Commission, Geneve) samo intermodulacijske bočne komponente s frekven-
cijama (fz ± fl) i (fz ± 2fl ), kojima je frekvencija fl obično mnogo niža od fz'
Intermodulacijsko izobličenje drugog reda iznosi:
d iz =[p(fZ-fl)+p(fZ+f1/PfzJ'100% (9.4)
ili u deci belim a:
20 loglo (p (fZ -fl) + P(fZ +flNpf2 (9.5)
Intermodulacijsko izobličenje trećeg reda je:
d i3 = [p (fZ - Zfl) + P(f2 +2f1 / PfzJ . 100% (9.6)
ili u deci belim a:
OIlJEKTIVNA MJERENJA 239
(9.7)
Ukupno intermodulacijsko izobličenje može se izraziti (ako su izobličenja viših
redova dovoljno malena da se mogu zanemariti) aproksimativno kao:
(9.8)
gdje je:
u- efektivna vrijednost izmjeničnog napona demodulatora na koji je priključen
mjerni mikrofon za mjerenje zvučnog tlaka,
u~ istosmjerni napon iz demodulatora.
Amplitude komponenata bočnih pojasova intermodulacijskih izobličenja (kat-

kada nazvanih amplitudnim intermodulacijskim izobličenjima - AIM) ovise o stup-
nju amplitudne nelinearnosti u uređaju. Stupanj nelinearnosti izkazuje se vrijednos-
tima koeficijenata a 2 i a 4 u poznatoj jednadžbi Uiz=alUul+a2U~I+a3U~I+a4U~h
koja opisuje izlazni napon iz nelinearno g elementa. Ta izobličenja u zvučnika
nastaju zbog nelinearnosti u ovješenju, nejednolike raspodjele magnetskog polja u
rasporu, na višim frekvencijama zbog nelinearnosti u materijalu konusa itd.
Kod zvučnika postoji i drugi mehanizam nastajanja intermodulacijskih izobli-
čenja. To su frekvencijska intermodulacijska izobličenja - FIM koja nastaju zbog
Dopplerova efekta. I u tom slučaju nastaju jednaki bočni pojasovi istih frekvencija
(f2 ±f1 ) kao kod AIM-a, samo amplitude komponenata ovise o sasvim drugim
faktorima. Ukratko ćemo opisati taj mehanizam.
Pri reprodukciji kompleksnog tona zvučnik istodobno emitira niske i visoke
frekvencije. Titranjem membrane na niskim frekvencijama (koje je često velikih
amplituda) visokofrekvencijski izvor kreće se naprijed i natrag, ovisno o amplitudi
niskih frekvencija. Time je visokofrekvencijska energija modulirana prema Dopple-
rovu efektu.
Dopplerov efekt je pojava, da slušalac stalno čuje povišenje tona visokih
frekvencija kako se izvor kreće prema njemu, i obratno: visina tona je sve "tamnija"
kada se izvor udaljava. Slušalac koji sluša frekvenciju f2 izvora koji se kreće prema
njemu brzinom v (uz c = 343 m/s), čuje rezultirajući ton frekvencije f;, gdje je:
f;=f2'(c+v)/c (9.9)
odnosno, kada se izvor udaljava:
(9.10)
Brzina membrane obično je oko v = 3 m/s (ovisno o frekvenciji i amplitudi niže
frekvencije). Tada je maksimalna promjena visine tona s obzirom na Dopplerov
efekt manja od 1%.
Ta se modulacija može analizirati tako da se zvučnik smatra generatorom
konstantnog tona modulirane frekvencije, pa rezultirajući val ima "nosač" i besko-
načni broj bočnih pojasova. Nosač ima konstantnu amplitudu, koja je manja od
amplitude originalnog vala, ovisno o stupnju modulacije.
Prema Beersu i Belaru, faktor Dopplerovog izobličenja u osi konusnog zvučnika
u postocima (definiran kao drugi korijen iz odnosa snage u bočnim pojasovima,
prema ukupnoj snazi vala) iznosi:
do =0,013 . A ·f2 (9.11)
gdje je:
A amplituda pomaka membrane (u cm) na najnižoj frekvenciji fl (Hz)

(sa svake strane od srednjeg položaja),
f2 (Hz) je modulirana visoka frekvencija.
Faktor izobličenja za n e k u d r u g u, nisku frekvenciju fl jest:
f2 ·Ji\
dDl =18700 fi.d; (9.12)
gdje je:
fl (Hz) modulirajuća frekvencija,
f2 (Hz) modulirana frekvencija,
Pl (W) akustička izlazna snaga na fl'
dm promjer membrane (u cm).
Zvučnik ima više izvora nelinearnih izobličenja, od kojih su glavni pogonski i
ovjesni elementi (s membranom). Ti su elementi za umjerene amplitude uglavnom
linearni, ali odstupaju od linearnosti za velike pomake membrane. U zvučnika
postoji stalan odnos između harmoničkih i intermodulacijskih izobličenja, i uglav-
nom se ne može dogoditi da jedno bude maleno, a drugo veliko ili obratno.
Modernom tehnologijom i izvedbom zvučnika za visokokvalitetnu reprodukci-
ju zvuka, a i širokopojasnih zvučnika, postignute su vrlo male vrijednosti nelinearnih
izobličenja. Tako su tipične vrijednosti harmoničkih i IM-izobličenja, uz propisane
uvjete rada HI-Fl-zvučnika, niže od 1%. Osim toga, intermodulacijska i Dopplero-
va izobličenja su u modernoj koncepciji zvučničkih sustava, pri upotrebi pojasnih
zvučnika (uz posebno male frekvencijske radne pojasove niskotonskih zvučnika, i
do 150 Hz), praktički zanemariva.
Ljudsko uho je tolerantno na nelinearna izobličenja zvučnika u reprodukciji
kompleksnih tonova. Poznati svjetski proizvođač zvučničkih sustava dr. A. Bose
(Bose Corporation Framingham, SAD) proveo je mnoge slušne testove u kojima je
mijenjao veličinu nelinearnih izobličenja zvučničkih sustava u toku reprodukcije
glazbe. Prema njegovim tvrdnjama, slušaoci nisu registrirali povećanje izobličenja, i
tek kada su zvučnici pobuđivani do uništenja, to se primijetilo u zvučnoj slici.
Taj se pokus mora shvatiti uvjetno (svakako, radilo se o vrlo kvalitetnim
zvučničkim sustavima), no on nepobitno dokazuje da je ljudski organ sluha
tolerantan na zvučnička izobličenja te vrste. Ostaje pitanje koliki je postotak
nelinearnih izobličenja zaista čujan, i gdje je granica. Smatra se da je gornja granica
oko 5%, nakon čega počinju zamjetljive promjene u reproduciranoj zvučnoj slici.
Neki smatraju da je ta granica previsoka, a drugi da je premalena no činjenica je da
nelinearna izobličenja (ako ne prijeđu dopuštenu granicu i dok su ostale karakteris-
tike zvučnika dobre) ne kvare zvučnu kvalitetu sustava.
U praksi se za harmonička izobličenja (prihvatljivim) smatra kuk do 5%, za
frekvencije niže od 400 Hz i više od 5 kHz, a samo do 1% za frekvencije između
800 Hz i 4 kHz (što uglavnom vrijedi i za intermodulacijska izobličenja).
Nelinearna izobličenja zvučnika na visokim zvučnim razinama mogu biti i tisuću
puta veća, od izobličenja pojačala koje pobuđuje zvučnik. Takav je visoki postotak
tih izobličenja u zvučnika, u usporedbi s pojačalom, normalan i uklapa se u norme
za visokokvalitetnu reprodukciju. No bilo bi pogrešno zaključiti da se reprodukci-
jom preko zvučnika koji imaju visoki postotak tih izobličenja ne može procijeniti
razlika između dobrih i loših pojačala. Može se, naprimjer, lako uočiti razlika
između pojačala sa 0,5% IM, i pojačala sa 3% IM reprodukcijom na zvučnik u koji
ima ukupno intermodulacijsko izobličenje 10% i više.
Sve što je rečeno još ne znači da se nelinearna izobličenja mogu zanemariti. Pri
konstrukciji zvučnika i zvučničkih sustava mora se poduzeti sve da ona budu što
manja, a mjerenjem je potrebno provjeriti njihovu veličinu, što će, uz ostale
karakteristike i slušni test, dati potpunu sliku zvučničkog sustava.
Mjerni rezultati zvučničkih sustava moraju pokazivati glatko i polagano
smanjivanje postotka nelinearnih izobličenja (bez nadvišenja i naglih promjena), od
velikih prema malim pobudnim snagama. Ako nelinearna izobličenja iz velikih
pobuđenja ostaju ista i na srednjima, pa čak i na malim pobuđenjima (naprimjer i
uz 0,1 W), reproducirani će zvuk od izobličenja biti jako koloriran.
Zbog neujednačenosti frekvencijskih karakteristika zvučnika intermodulacijska
izobličenja teško mogu poslužiti za usporedbenu procjenu kvalitete. Uglavnom se
mjere samo harmonička izobličenja, a ako se žele dodatni podaci o nelinearnosti,
tada se mjeri i intermodulacija.
Mjerenje harmoničkih izobličenja. Potrebno je izmjeriti zvučni tlak osnovne i
harmoničkih frekvencija. Zvučni tlak Pnf mjeri se selektivnim voltmetrom (valnim
analizatorom), a ukupno harmoničko izobličenje može se izračunati ili izmjeriti
instrumentom koji mjeri efektivnu vrijednost harmoni čkih sastojaka u valu
(blok-shema mjerenja na slici 9.26).
I
I
LKONTROLA __
FREKVENCIJE
Slika 9.26. Blok-shema mjerenja ukupnoga harmoničkog izobličenja

kontinuiranom promjenom frekvencije
Mjerenja harmoničkih izobličenja većinom se provode s kontinuiranom pro-

mjenom frekvencije (i automatskim upisivanjem), jer se harmoničke komponente
vala brzo mijenjaju s promjenom frekvencije. U tom su slučaju vrijednosti izobliče
nja u decibelima ucrtane kao funkcije frekvencije s redom označenim uz svaku
krivulju (slika 9.27). Ako se mjerenja provode na pojedinim frekvencijama, vrijed-
nosti izobličenja obično su iskazane postocima.
U većini slučajeva za mjerenja se uzima pogonska snaga (naprimjer, uz
proizvedeni zvučni tlak od 90 dB na 1 m), ali se provode i mjerenja u kojima se
snaga polako povećava do maksimalno dopuštene.
Mjerenje intermodulacijskih izobličenja. Pri tom mjerenju zvučnik je pobuđen
dvama sinusnim signalima frekvencije fl i f2 (f2 > fl)' Efektivna vrijednost Ul niže
frekvencijske komponente četiri je puta veća od više frekvencijske komponente u 2.
Za mjerenje produkata amplitudne modulacije upotrebljava se demodulator.
Ako se upotrijebi valni analizator, on će analizirati sve frekvencijske komponente u
odnosu prema fl i fz nastale amplitudnom intermodulacijom i Dopplerovim

efektom. Da bi se u tom slučaju te dvije vrste izobličenja odijelile, mora se
upotrijebiti i diskriminator (blok-shema mjerenja je na slici 9.28).
.- I A h-
v
r R~dB V Iti" I"'l
/ \
./
2nd HARMONie
~
~.~.\-
.~
lrd HARMONie
\1
"'lA
II
1(\ 01" l V.
\~ 1':1 ~J
10 20 50 100 200 500 1000 2K 5K lDK Hz 20
Slika 9.27. Mjerna krivulja drugoga i trećeg harmonika uz referen-

tnu snagu 90 dB!1 m kvalitetnoga zvučničkog sustava (harmonike
su povećane za 20 dB da "uđu" u sliku)
TON -GENER.
TON-GENER.
Slika 9.28. Blok-shema mjerenja intermodulacijskih izobličenja zvučnika
Preporuka je da se za frekvenciju fl odabere frekvencija na kojoj je pomak

membrane najveći. Visoka frekvencija fz kontinuirano se mijenja preko područja
koje sadrži frekvencije s maksimalnim izobličenjima.
Mjerenja se proizvode sa snagom
P REF =(5' Uz)ZjRn (9.13)
gdje je:
U z vršna vrijednost komponente frekvencije fz,
Rn nominalna impedancija zvučnika.
Pri primjeni kontinuirane promjene frekvencije Ger se mjerenja na pojedinač
nim frekvencijama malokad provode) vrijednosti izobličenja iskazane su u decibeli-
ma, kao funkcije više frekvencije fz za svaki red IM posebno.
9.1.6. Opterećenje i korisnost

Za svaku proizvodnju zvuka potrebna je energija, pa i proizvedeni zvučni tlak
zvučnika ovisi o pobudnoj električnoj snazi. Pobudna snaga označava opterećenje
zvučnika i mjeri se kao napon na njegovoj nominalnoj impedanciji. Karakteristika
dopuštenog opterećenja zvučnika različito se naziva, pa ti nazivi radi bolje razumlji-
vosti zahtijevaju objašnjenje.
Nazivna snaga (njem. Nennbelastbarkeit, engl. Power handling capacity) jest
ona snaga zvučnika koja se u radu ne smije prijeći, jer je to maksimalna kontinuira-
na snaga koju zvučnik može podnijeti bez oštećenja.
Taj podatak daje sam proizvođač, a mjeri se signalom ružičastog šuma, koji
ima točno definiranu spektrainu raspodjelu energija (normiranu po JUS-u, DIN-u
45573 i lEC-u). Dakle, ako neki zvučnik ima naprimjer nazivnu snagu 20W, to ne
znači da se na nj smije priključiti sinus ni signal i da ga smijemo jednoliko opteretiti
snagom 20 W na svim frekvencijama njegova prijenosnog opsega jer bi to sigurno
uništilo zvučnik.
Mjerni signal te karakteristike ima takvu energetsku raspodjelu da simulira
normalnu programsku pobudu signala klasične glazbe (slika 9.29.a). Zvučnik se tim
načinom ispituje na trajno opterećenje u toku 100 sati (minuta rada, dvije minute
stanke). Mnogo su teži radni uvjeti zvučnika u toku ispitivanja uz spektrainu
raspodjelu energije u ispitnom signalu, koji simulira signal moderne glazbe (po-
p-glazbe; slika 9.29.b). Takvo je ispitivanje danas već nužno jer su to novi zahtjevi
za zvučničke sustave.
50
dB
40
30
20 l čI
10
O
20 40 80 150 315 630 1,25 2,5 5 10 20
Hz kHz
f
Slika 9.29. Spektar ružičastig šuma za mjerenje nazivne snage zvučnika
Podatak o n a z i v n o j s n a z i daje se za dopušteno opterećenje dinamičkog

zvučnika, a podatak o n a z i v n o m o p t e r e ć e nj u daje se za elektrostatske i
piezoelektričke zvučnika (koji govori o maksimalnom vršnom naponu, na tim
emiterima).
U vezi s tim karakteristikama potrebno je posebno naglasiti je li riječ o snazi za
neugrađeni zvučnik ili o snazi ugrađenog zvučnika.
Muzička snaga zvučničkog sustava određuje se impulsnim mjernim signalom
koji traje dvije sekunde i koji je ograničen niskopropusnim filtrom do 250 Hz. Taj
signal treba simulirati glasan govor ili jake basove u glazbi, koji su na niskim
frekvencijama spektra. Pri primjeni tog signala ne smije nastati oštećenje titrajne
zavojnice, struganje ili drugi šumovi.
16*
Muzička snaga ili termomehaničko vršno opterećenje ugrađenog zvučnika veće

je prema nazivnoj snazi za oko 40-60%.
Katkada se ta snaga poistovjećuje s graničnom snagom, koja označava maksi-
malnu električnu snagu što je zvučnik može izdržati a da se titrajni sustav
mehanički ne ošteti.
Za zvučnike se rjeđe upotrebljava naziv sinusna snaga, no ta snaga nije dovoljno
definirana. Mnogo je korisniji podatak o sinusnoj ili nazivnoj snazi pojačala. Ako
želimo rad zvučničkog sustava bez preopterećenja i izobličenja, nazivna snaga
zvučnika mora biti dvostruko veća od nazivne snage pojačala (koje se upotrebljava uz
taj zvučnik). Pojačalo se mora tako ugađati da zvučnici rade u području bez
izobličenja, pa se u tom slučaju postiže veća dinamika i prirodnost zvučne slike.
Maksimalna akustička snaga određuje zvučnu razinu koju zvučnički sustav
može proizvesti u stanovitim uvjetima. Naprimjer, za monitorske svrhe zvučnik
mora dati razinu od najmanje 100 dB. Pojedini zvučnički sustavi za digitalno
procesirane signale mogu proizvesti zvučnu razinu i do 110-120 dB.
Za ugodno slušanje (normalna glasnoća) potrebno je oko 70-75 dB zvučnog
tlaka. Za vjeran prijenos govora (uz potpunu dinamiku) potrebno je oko 86 dB, a za
vjeran prijenos (ali vrlo glasno) koncertne glazbe - oko 96 dB.
Za uspostavljanje određenoga zvučnog tlaka u prostorijama potrebna je odre-
đena akustička snaga. Slika 9.30. prikazuje dijagram akustičke izlazne snage kao
funkciju volumena prostorije.
10
W
1/ II II
•
1/
18
2
II
I.l
3 lC::!.i'
10 1~ 1~ 1~ 1~
VOLUMEN (m3)
Slika 9.30. Akustička snaga potrebna za određenu zvuč
nu razinu u prostoriji
Pogonska snaga je veličina po budne električne snage (u vatirna) koja je potreb-
na da se proizvede zvučni tlak od 12 f.lbara = 1,2 Pa = 96 dB, na udaljenosti 1 m u osi
zvučnika (ili 4 f.lbara = 0,4 Pa = 86 dB, na 3 m). Zvučna se razina mjeri prema
referentnome zvučnom tlaku od 2· 10 -4 f.lbara (= 20 f.lPa) (O dB). To je zapravo i
način mjerenja korisnosti zvučnika ili zvučničkog sustava.
Mjerenje pogonske snage provodi se u gluhoj komori, u osi zvučnika ili
zvučničkog sustava sinusnim signalom~ u frekvencijskom području od 100 do
4000 Hz (obično na 250 Hz ili 1 kHz). Sto je manja pogonska snaga, to je veća
korisnost sustava.
Podatak o pogonskoj snazi vrlo je koristan za usporedbu zvučnika, no samo

ako su svi uvjeti mjerenja jednaki. Često se, naime, mjeri uz zvučni tlak od 86, 90 ili
93 dB (jer je 96 dB velika glasnoća, i katkada je zvučnici ne mogu doseći), a postoje
i varijacije u mjernoj frekvenciji i izboru osi zvučničkog sustava.
Osjetljivost je, kao i pogonska snaga, način prikazivanja ef i k a s n o s t i z v u č
n i k a kao pretvarača električne energije u akustičku.
Osjetljivost se mjeri u gluhoj komori, u osi zvučnika ili zvučničkog sustava
signalom ružičastog šuma napona 2,83 V (to je nominalnih OdBW), što odgovara
snazi 1 W na opterećenju 8 Q. Mjeri se razina zvučnog tlaka (dB) na udaljenosti 1 m.
Kako se većina energije glazbe nalazi unutar područja od 250 Hz do 6 kHz, a zvuk
izvan tih frekvencija relativno malo utječe na osnovni osjećaj glasnoće zvuka, to je
veličina osjetljivosti prosječna veličina zvučnog tlaka koja se postigne unutar tog
frekvencijskog područja (šum je ograničen pojasnim filtrom).
Prema normama JUS-a, efikasnost zvučnika definirana je kao odnos srednje
vrijednosti zvučnog tlaka (na 1 m u osi) u određenom opsegu frekvencija i drugog
korijena pobudne električne snage
(p/~). (9.14)
I u ovom slučaju zvučnici ili zvučnički sustavi koji proizvedu veći zvučni tlak
imaju veću korisnost, no rezultati mjerenja moraju se pažljivo procijeniti jer mogu
nastati razlike prema slijedećim slučajevima:
a) Mjerenja se katkada izvode tako da se uzima ukupna akustička energija (a
ne mjeri se u osi), koja se emitira u prostor. U tom će slučaju zvučnici koji su
konstruirani tako da imaju jednoliki zvučni tlak u prostoru oko sebe biti i
osjetlji viji.
b) Mora se obratiti pažnja (što vrijedi i za korisnost) jer postoje zvučnici
različitih impedancija (osim 8 Q) i usmjernih karakteristika Ger izbor osi sustava ne
mora uvijek biti isti), pa neki zvučnici, iako manje korisnosti, mogu pokazivati veću
osjetljivost.
c) Neki proizvođači mjere osjetljivost kao (dBC), tj. preko e-filtra.
Korisnost zvučnika je odnos akustičke izlazne snage i pobudne električne snage,
uz određenu frekvenciju ili u određenom opsegu frekvencija.
Pobudna električna snaga zvučničke jedinice (PE) računa se iz mjerenja napona
i struje, uz mjerni signal pojasnog šuma. I u tom se mjerenju (zbog istih razloga kao
i pri mjerenju osjetljivosti) koristimo mjernim signalom ružičastog šuma, frekvencij-
ski ograničenim pojasnim propustom 250 Hz - 6 kHz.
Akustička izlazna snaga zvučnika (ili zvučna snaga, P A)' prema definiciji, jest
ukupna zvučna energija (integrirana po površini kugle u čijem se središtu nalazi
zvučnik), što je zvučnik emitira u jedinici vremena. Ta se snaga mjeri tako da se
zvučnik stavi u prostoriju za slušanje, pokraj kalibriranog izvora zvučne snage
promjenljiva izlaza. Izlaz tog referentnog izvora ugađa se sve dok se razina
odječnoga zvučnog tlaka u prostoriji (proizvedena od zvučnika pobuđenog sa PE) ne
povisi za 3 dB. Zvučna snaga zvučnika tada je jednaka zvučnoj snazi referentnog
izvora.
Korisnost je tada:
y]=P A/P E '100% (9.15)
Linearnost snage zvučnika ili zvučni čkog sustava (koja je opisana u tekstu o
niskotonskim zvučnicima, slika 4.8) mjeri se mjernim postupkom za frekvencijsku
karakteristiku. Najprije se izmjeri frekvencijska karakteristika uz 1 W, i pohrani u
kompjutorsku memoriju. Zatim se pobuda povećava i mjere se dodatno odzivi,

naprimjer uz dvostruko veću snagu: 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128 W (ili, naprimjer, uz
deset puta veću snagu: 10, 100W). Ti se odzivi tada uspoređuju s onima od l W, i
moraju biti za po 3 dB veći (ili uz deset puta veću snagu, za po 10 dB veći).
Kompjutor snima odstupanja na svakoj frekvenciji, pa se može odrediti granična
snaga do koje je zvučnik linearan.
Karakteristikom linearnosti snage određuje se i dinamika zvučničkog sustava,
koja je osobito važna pri reprodukciji digitalno procesiranih audiosignala.
Kod ovog mjerenja mora se paziti da se ne pređe dozvoljena snaga za pojedini
mjereni zvučnik.
9.1.7. Karakteristika impedancije

Frekvencijska karakteristika impedancije je prikaz električne impedancije zvuč
nika kao funkcije frekvencije.
35
§:
25
I
I f-- -
+ I
I
-- _.- f- .I
I
l
ci 15 -
w V T ...... lo-
CL
5/ ~ I
~ I
O
20 50 100 200 500 1000 2k 5k 10k
f (Hz)
a)
_.... , ...
io-" t~
,."
OTPo
o \
lej
'-" lo:
;2
;
15
10 i"...
........
(n) 5
O
20 50 100 200 500 1000 2k 5k 10k
f (Hz)
b)
Slika 9.31. Karakteristika impedancije (a) neugrađenog zvuč
nika, (b) istog zvučnika, ali ugrađenoga u zatvorenu kutiju
volumena 60 I (uz prikaz raznog kuta impedancije)
U dinamičkog zvučnika preko titrajne zavojnice postoji interakcija između

električnoga i mehaničkog sustava, pa je karakteristika impedancije komplicirana
kombinacija induktiviteta, kapaciteta i otpora, promjenljiva s frekvencijom (opis . i
slike 3.3, 3.4, 3.5. i 3.6, te proračun u dodatku I). Impedancija na rezonanciji
neugrađenog zvučnika je velika (slika 9.31.a), uz jak utjecaj protuelektromotorne
sile. Ugradnjom zvučnika utječe se na frekvenciju rezonancije i amplitudu titranja
OBJEKTIV NA MJERENJA 247
membrane, a smanjuju se impedantna nadvišenja (slika 9.31.b). Iznad frekvencije

rezonancije impedancija postaje otporna, zatim kapacitivna pa induktivna. Impe-
dancija na visokim frekvencijama počinje rasti, uz povećani utjecaj željeza srednjega
polnog nastavka. U tom frekvencijskom području impedancija se može, do izvjes-
nog stupnja, kontrolirati bakrenim prstenima u rasporu i sličnim zahvatima (opis i
slika 3.45), a relativno velika impedancija induktivnog karaktera katkada se
kompenzira odgovarajućim spojevima (slika 7.13).
Kao kompromis, proizvođači daju samo jednu vrijednost (nominalnu impedanci-
ju, često S il), iako impedancija tu vrijednost ima samo na nekim frekvencijama jer
je uglavnom mnogo veća (no katkada je malo manja) od te vrijednosti. Postoji
nekoliko načina da se izmjeri ta vrijednost, a najjednostavnije je uzeti 10-20% veći
radni otpor titraj ne zavojnice (izmjeren mostom). Drugi je način da se uzme
vrijednost otpora iz impedancijske krivulje, između frekvencija 200-600 Hz, a treći
je da se uzme otpor u točki u kojoj se kapacitivna impedancija mijenja u induktivnu
(na slici 9.31.b to se događa na frekvenciji 270 Hz).
Zvučnički sustavi sastavljeni su od više zvučničkih jedinica koje rade na
pojedinim pojasovima frekvencijskog spektra. Za takav rad potrebne su frekvencij-
ske skretnice koje imaju svoje reaktivne karakteristike (i izvan radnih pojasova).
Tada je frekvencijska karakteristika impedancije suma svih impedancijskih promje-
na utjecajnih elemenata u sustavu (pasivnih frekvencijainih skretnica i zvučnika), što
komplicira situaciju, pa promjene impedancije postaju veće nego kod jednog
zvučnika (slika 9.32).
60°
f- 40°
::::>
,
::.:: 20°
Z
N
«
O°
20°
, -I-
~
LL
40°
60°
" lJ
40
§l 30
ci 20
l-"
LU
o- 10 / .." V- I'..
~ O
20 50 100 200 500 1000 2k 5k 10k Hz
f
Slika 9.32. Karakteristika impedancije zvučničkog sustava
sa tri zvučnika (uz prikaz faznog kuta impedancije)
Uz velike promjene impedancije zvučničkog sustava imamo i velike promjene

faznog kuta između pobudnog napona na stezaljkama i struje kroz titraj nu zavojni-
cu zvučnika (slike 9.3l.b i 9.32). Fazna karakteristika impedancije
označava fazni kut impedancije električnog kruga zvučnika, pa se na slici 3.S.d) vidi
izvor zvuka (pojačalo) koji pobuđuje zvučnik (predočen otporno-reaktivnim optere-
ćenjem serijsko-paralelnog spoja induktiviteta, kapaciteta i otpora). Na taj je način
snaga koju daje izvor jednaka P E = E· i· cos y, gdje je cos y faktor snage reaktivnih
tereta.
Mora se naglasiti da je to fazna karakteristika električne impedancije zvučnika
koja se odnosi na zvučnik kao opterećenje pojačala. Zvučnici imaju još jednu faznu
karakteristiku (poglavlje 9.3), a u vezi je s faznim odnosima unutar kompleksnog
zvuka kada prođe kroz membranski emiter i emitira se u prostor, pa se te fazne

karakteristike ne smiju međusobno zamjenjivati ni uspoređivati.
Fazni impedancijski pomak može uzrokovati probleme jer struja izvan frekven-
cija na kojima je opterećenje otporno nije u fazi s pobudnim naponom. Konstruktori
zvučnika trude se da postignu nula-fazni pomak na svim frekvencijama, ili barem
pokušavaju linearizirati reaktivne komponente impedancije, da bi se fazni kut sveo
na minimum jer je i to jedan od načina smanjenja izobličenja. Tako zvučnički sustav
KEF model 104/2 ima potpuno ravnu karakteristiku impedancije (radni otpor 4 Q),
na svim frekvencijama.
No mehanička sila (nastala u titraj noj zavojnici), brzina zavojnice i rezultirajući
zvučni tlak direktno su proporcionalni struji, a ne snazi. Na taj način efekt tereta s
niskim faktorom snage u pojačala ipak nije tako ozbiljan, ali je pritom potrebno
naglasiti da pojačala nisu konstruirana za velike promjene vrijednosti opterećenja i
faznog kuta, a osobito im štete manji otpori od nominalnoga. Stoga je preko cijelog
područja frekvencija poželjna konstantna impedancija. Reaktivni teret može remeti-
ti karakteristike pojačala, što se odnosi ne samo na ostvarenu snagu, već ponajprije
na izobličenje (i na stabilnost pojačala).
Opisat ćemo kakve sve informacije možemo dobiti iz krivulje karakteristike
impedancije.
Najjednostavniji je podatak o najnižoj vrijednosti impedancije koja
opterećuje pojačalo.
Glavne podatke daju r e z o n a n t n a n a d v i š e nj a u krivulji kada se usporede
s frekvencijskom karakteristikom jer su pozicija, veličina i oblik rezonancije impe-
dancije važan indikator onoga "što je konstruktor postigao".
Zatvorene kutije u donjem području imaju frekvencijsku karakteristiku drugog
reda (pad od 12 dB/okt.) i u tom području, ako su dobro konstruirane, imaju samo
jedan impedancijski rezonantni vrh. Frekvencija te rezonancije mora biti na granič
noj niskoj frekvenciji ili blizu nje, i ne smije imati ni previsok ni prenizak faktor
dobrote (Q), želimo li spriječiti akustičko-rezonantne efekte.
Ako su dobro projektirane, bas-refleksne kutije u donjem području imaju
frekvencijsku karakteristiku četvrtog reda i u impedancijskoj krivulji pokazuju dva
vrha. Uz dobro ugođenje, rezonancija sustava, s akustičkog gledišta, nalazi se oko
geometrijske srednje frekvencije tih vrhova. To znači da akustički pad tih sustava
treba biti blizu frekvencije impedancijskog minimuma između rezonantnih vrhova, i
to sa 24 dB/okt. Ako je pad 12 dB/okt., to znači da otvor radi "jalovo", a basovi će
biti anemični. Ako su impedancijski rezonantni vrhovi međusobno vrlo blizu i imaju
veliki Q, to znači da će sustav imati basove koji zvuče kao udarci.
L ____________ _
Slika 9.33. Blok-shema mjerenja karakteristike električne

impedancije zvučnika
Mjerenje karakteristike impedancije provodi se prema blok-shemi na slici 9.33.

Iz tonskog generatora načinjen je strujni izvor (dodatkom velikoga serijskog
otpora), pa se promjena napona s frekvencijom na zvučniku reflektira kao promjena
impedancije. Pri tom mjerenju mjerna snaga zvučnika ne smije biti veća od 1/ 10
nazivne snage.
Fazni kut (faktor snage) mjeri se mjeračem faze.
9.1.8. Parametri zvučnika
Za proračun i konstrukciju zvučničkih sustava potrebno je poznavati vrijed-

nosti osnovnih parametara zvučničke jedinice koja se želi ugraditi. To su parametri
opisani u poglavlju 3.1. (uz sliku 3.10), a vrijede za stapni rad zvučničke membrane.
Ako te vrijednosti nisu poznate iz podataka koje daje izvođač, one se moraju
izmjeriti.
a) Rezonancije zvučnika
Mjerenje rezonancije neugrađenog zvuč

nika (u slobodnom prostoru) obavlja se pre-
ma blok-shemi na sl. 9.33. kao i mjerenje
impedancija. Potrebno je izmjeriti frekvenci- dB
ju fo, na kojoj nastaje najveći naponski vrh u o - -------,.""---
karakteristici, odnosno rezonantna frekven-
cija zvučnika.
-3~----~_+~---
Osim toga, mjeri se i širina rezonantnog
vrha (Lli), u točkama gdje se napon na titraj-
noj zavojnici zvučnika smanji za 3 dB od
vrijednosti u rezonanciji. To su frekvencije fl
i f2' paje: M=(f2- f1 ), prema slici 9.34.
Mjerenje rezonancije ugrađenog zvučnika
(u zatvorenoj kutiji) provodi se također pre-
ma mjernom postupku i blok-shemi sa sl.
9.33. koje smo već opisali. Zvučnik se ugradi f(Hz)
u potpuno zatvorenu kutiju poznatoga unut- Slika 9.34. Mjerenje rezonantne frekvenci-
rašnjeg volumena (bez apsorpcijskih materi- je neugrađenog zvučnika
jala, V B oko 50 l), pa se izmjeri njegova rezo-
nantna frekvencija fz (slika 9.34).
b) Mehanička elastičnost
Mjerenje elastičnosti mehaničkoga titrajnog sustava izvodi se pomoću zvučnika
slobodno postavljenog na horizontalnu podlogu, s membranom okrenutom prema
gore, uz vertikalnu membransku os (kao i pri mjerenju rezonancije neugrađenog
zvučnika). Na membranu se stavlja uteg poznate mase (Md)' pa se izmjeri promjena
položaja membrane. To se može načiniti tako da se na zvučničku košaru stavi
ravnalo, a mehaničkim mjerilom (tzv. šublerom) točno izmjeri pomak membrane
(Llx), od njezina mirnog položaja do položaja s dodatnim utegom (slika 9.35.a).
Mehanička elastičnost (recipročna krutost) zvučnika tada je:
Llx
(9.16)
C MM 98·M
, d
250 MJERENJ E KARAKTERISTIKA ZVUČNIKA I ZVU ČN IČKIH SUSTAVA
a)
b)
Slika 9.35. Mjerenje mehaničke elastičnosti i

elektromehaničkog faktora pretvorbe zvučnika
gdje je:
C MM (mjN), ,1x (m), Md (kg).
Dodatni uteg mora biti od neferomagnetskog materijala. Njime se simetrično
optereti membrana u vratu. Za to su pogodni utezi od olova ili mesinga (naprimjer
matice od mesinga koje se stave uz rub zaštitnog poklopca). Masa utega je oko
0,1-1 kg, što ovisi o zvučničkoj jedinici, jer pomak odnosno rastezanje ovješenja
mora biti u granicama linearnosti. Dopušteni su pomaci relativno maleni, pa je za
visokoelastične zvučnike veće snage dopušten pomak do približno 1 cm, a za
niskoelastične zvučnike male snage oko 0,1-0,2 cm.
Iz tih se podataka vidi da je radi provjere rezultata korisno izvesti alternativno
mjerenje mehaničke elastičnosti. To se može izvesti iz već poznatih podataka o
rezonantnim frekvencijama zvučnika u slobodnom prostoru (fo) i u zatvorenoj kutiji
(fz) poznatog volumena (VB)' A kako se iz poznatog volumena ispitne zatvorene
kutije može izraziti akustičkaelastičnost zračnog jastuka u kutiji (C AB ), tom se
metodom može izmjeriti akustička elastičnost samog zvučnika (CAM) prema sljede-
ćim relacijama:
(9.17)
1,4' 10 5
gdje je:
C AB (m 5 jN),
VB (m 3 ),
Po (1 ,18 kg/m 3 ) ,
c(343 m/s).
CAM = 1,15 (~)2 -1, (9.18)

C AB fo
gdje je:
5
CAM (m jN),
C AB (m 5 jN),
fz (Hz),
fo (Hz).
Izraz za mehaničku elastičnost tada je:
CAM
C MM sl
gdje je:
CMM(mjN),
CAM (m 5 j N),
S (m 2 ).
Pritom se javlja problem točne vrijednosti efektivne površine emitiranja (S),
odnosno točne vrijednosti efektivnog polumjera membrane (r). Tu vrijednost nije
jednostavno točno odrediti zbog različitih izvedbi gornjeg dijela membrane i gornjeg
centratora (koji jednim svojim dijelom može sudjelovati u emitiranju). Neki autori
primjenjuju empiričke vrijednosti (provjerene u praksi), pa pri proračunu uzimaju
povećanu vrijednost efektivnog polumjera membrane (prema točno izmjerenoj), za
niskotonske zvučnike za oko 1 cm, a za srednjotonske zvučnike za oko 0,5 cm.
Točna vrijednost polumjera tim se mjerenjem može provjeriti tako da se izrazi
(gdje je CMM izmjeren prvim načinom):
r=J~JCAM(m)
C MM
1(
(9.19)
Ako se tom provjervm ustanovi razlika do približno 0,5 cm od izmjerenoga

efektivnog polumjera, smatra se da je mjerenje točno, pa je time izdvojen još jedan
važan faktor: efektivna površina emitiranja odnosno mehaničko-akustički faktor
pretvorbe, S = r 2 n (m 2).
S mehaničkom elastičnošću i efektivnom površinom zadan je i parametar za
izračunavanje zvučničke ugradnje u kutije. To je ekvivalentni volumen:
V. k = CMMS2poe2 = CMM · S2 . 1.4 .10 5 (9.20)

gdje je:
V. k (m 3 ),
CMM(mjN),
S (m 2 ).
e) Električno-mehanički faktor pretvorbe

Za mjerenje tog parametra koristimo se IstIm mjernim sustavom kao i pri
mjerenju mehaničke elastičnosti, samo se dodaje ugodi vi izvor istosmjernog napona
i ampermetar (slika 9.35.b). Treba izmjeriti struju (I) potrebnu da se ponovno
uspostavi položaj membrane u mirnom stanju, kada je neka masa (Md) uzrokovala
njezin pomak, odnosno potrebno je ugađanjem istosmjernog napona proizvesti silu
(F = Bl · I), da bi se membrana s dodatnim utegom digla (tj. vratila) u referentni
položaj.
Električno-mehanički faktor pretvorbe tada je:
B1=9,S·M d (9.21)
I
252 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZVUČN I KA I ZVUČN IČK IH SUSTAVA
gdje je:
B l (Tm, Wb/m),
Md (kg),
I (A).
Za male zvučnike potrebno je uzeti uteg m a le mase da bi i struja i pomak bili
maleni.
d) M asa mehaničkog titrajnog sustava

Opća jednadžba rezonantne frekvencije titraj nog sustava zvučnika je
f = 1 (9.22)
rez 2nJM M C M
gdje je:
CM (m/ N) ukupna mehanička elastičnost (gornjega i donjeg centra tora),
MM (kg) ukupna masa koja sudjeluje u titranju (masa membrane i titraj ne
zavoj nice, ta masa akustičkog opterećenja s prednje i stražnje strane
membrane).
Dok su veličine mehaničke elastičnosti (CM= C MM ) i mase mehaničkog sustava
(MMM) zadane samim zvučnikom, masa akustičkog opterećenja ovisi o njegovoj
ugradnji.
Ako se rezonantna frekvencija zvučnika mjeri u vakuumu, tada nema akustič
kog opterećenja membrane (pa je MM = MMM)' Ako se zvučnik mjeri u slobodnom
prostoru, neugrađen, masa akustičkog opterećenja s prednje strane iznosi
MMA = 1,575' r 3, i jednaka je onoj sa stražnje strane, pa je izraz za masu mehaničkog
sustava zvučnika:
(9.23)
gdje je:
MMM(kg),
CMM(m!N),
fo(Hz),
rem).
Ako se rezonantna frekvencija mjeri sa zvučnikom na beskonačnoj ploči (fs)'
mora se računati s povećanom masom akustičkog opterećenja, koja iznosi
MMA = 3,15' r3. U tom je slučaju dakle, ukupna masa povećana, tj.
MM=MMM+6,3'r3, paje i fs malo niža od fo.
e) Mehanički faktor dobrote

Iz poznatih vrijednosti rezonantne frekvencije zvučnika i širine rezonantnog
vrha, koji su izmjereni konstantnom strujom u postupku opisanom u točki a), može
se izraziti mehanički faktor dobrote zvučnika (koji u ovom slučaju "otvorenog"
električnog kruga predstavlja i ukupni faktor dobrote zvučnika):
(9.24)
f) Mehanički otpor mehaničkog sustava

Mehanički otpor zvučnika (trenje u ovješenjima) može se iskazati pomoću
mehaničkog faktora dobrote QMS = coOMM/RM' gdje je:
MM = MMM + 2MMA (kg) - ukupna masa mehaničko-akustičkog sustava zvučni
ka u slobodnom prosturu (MMA = 1,575· r3),
RM = RMM + 2RMA (Ns/m) - mehanički otpor mehaničko-akustičkog sustava
zvučnika u slobodnom prostoru (RMA =4,225.10- 6 . r 6 . [4;
vrlo je male vrijednosti i može se zanemariti, pa je
RM=R MM ),
_ 2rcfo (MMM + 3,15r 3)
R MM- (9.25)
QMS
gdje je:
RMM(Ns/m),
MMM(kg),
fo(Hz),
rem).
g) Električni radni otpor titrajne zavojnice

Taj radni otpor (REZQ) može se izmjeriti na priključnicama zvučnika, ommet-
rom ili mjernim mostom.
h) Ukupni.faktor dobrote (uz rad s naponskim izvorom, Ru=O)

U slučaju "kratko spojenoga" električnog kruga smanjuje se faktor dobrote
zvučnika (prema "otvorenome"). Pritom je potrebno izraziti i električni faktor
dobrote:
_ 2rcfo (MMM + 3,15r 3 ). REZ
Q ES- (Bl)2 (9.26)
gdje je:
MMM(kg),
REZ (Q),
Bl (Tm),
fo (Hz),
rem).
Ukupni faktor dobrote zvučnika je:
_ QES·QMS
Q TS- (9.27)
QES+QMS
Na taj su način izdvojeni svi najvažniji parametri zvučnika potrebni za
proračunnjegove ugradnje.
Navest ćemo primjer mjerenja parametara nisko tonskog zvučnika, Philips
AD 8066/W8 promjera membrane 16 cm i nominalne impedancije 8 Q.
254 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZVUČNIKA I ZV U ČNIČKIH SUSTAVA
a) fo =40,5 Hz, M=22Hz,

fs = 38 Hz, fz = 70 Hz (u zatvorenoj kutiji VB = 411 neto).
b) M d =0,182kg (uteg od mesinga), L1x=3,3mm=0,0033m,
C MM = I,851O- 3 mjN .
Provjera: C AB =0,3 lO-6 mS JN, CAM =0,7410- 6 mS JN,
r=008m S=20 · 10- 3 m 2
C MM '= 1,8510- 3 mjN (točno iz;ačunato).
c) Md =0,182kg, 1=0,33 A,
Bl=5,4Tm.
d) MMM = 0,007 kg.
e) QMS = 1,84.
f) RMM =1,147Nsjm.
g) REZ = 6,6 n,
L EZ = 0,4 mH (izmjereno mjeračem induktiviteta).
h) QES = 0,48, QTS = 0,38.
9.1.9. Posebna mjerenja

Dosada su opisana standardna mjerenja zvučnika i zvučničkih sustava, pa
ćemo ukratko opisati i najvažnija "nekonvencionalna" mjerenja koja se većinom
izvode primjenom digitalne tehnike. Ta mjerenja daju neobično važne podatke za
tehničku procjenu zvučnika, a neka od njih već su ušla u standardnu tehniku
objektivnih ispitivanja pretvarača.
Mjerne mogućnosti digitalne tehnike su neiscrpne, moderne digitalne metode
mjerenja raznim novim karakteristikama koje se stalno pronalaze i uvode pružaju
niz korisnih podataka o zvučničkim sustavima.
Mjerenje polja frekvencijskih karakteristika zvučnika
Upotrebom digitalnog kompjutora i pobudom uskim impulsnim signalom

može se izmjeriti više karakteristika zvučnika (odziv impulsa u vremenskoj i
frekvencijskoj domeni, trodimenzionalne slike impulsnog ponašanja zvučničkog
sustava itd.).
Slika 9.36. Karakteristika "cumulative decay spectra"
Trodimenzionalni prikaz na slici 9.36. (tzv. cumulative decay spectra), predoču

je polje frekvencijskih karakteristika u određenim vremenskim intervalima poslije
prestanka pobude (zapravo tranzijentni odziv zvučnika).
OBJEKTIV~A MJEREI\JA 255
I'v1jerenje z v u(~ničkoga emitiranog vala

lJ zadanoj se ravnini ispred zvučnika pomice mjerni mikrofon, koji u više
točaka mjeri zvučno polje. Mjerni se podaci pomoću kompjutora upisuju na
magnetofonsku traku. Reprodukcijom podataka s magnetofonske trake na ekranu
katodne cijevi dobivaju se diskretne vrijednosti razina zvučnog tlaka na različitim
mjestima zadane ravnine, što se snima filmskom kamerom. Kasnijim projiciranjem
tih snimaka točno određenom brzinom na jednoj se slici može promatrati kako se
zvučno polje mijenja u prostoru. Metodu je razvila firma JVC, a slika 9.37. prikazuje
emitirani zvučni val ispred zvučnika kao odziv na pobudni signal sinus nog oblika.
Slika 9.37. Zvučnički emitirani val
Mjerenje krivulje vremenske raspodjele zvuh1e energije ispred zvučničkog sustaw (engl.
energy-time response)
Vremenska raspodjela zvučnog tlaka, do-
bivena kao impulsni odziv zvučničkog susta-
va, obraduje se u kompjutoru, pa se može
registrirati ovojnica vremena dolaska energet-
skih komponenata na mjesto prijema. Ta je
karakteristika naročito pogodna za usporedbu
zvučničkih sustava u kojima pri stvaranju 1--------
zvučnog polja sudjeluje više emitera zvuka. To ~.
mogu biti zvučnici zvučničkog sustava, kutija <Il GdB
kao rezonator, sekundarna emisija od rubova ."
kutije itd. (slika 9.38).

I
.... •
Mjerenje zvučnog tlaka u horizontalnoj i verti-
kalnoj ravnini zvučničkog sustava
Slika 9.39.a) prikazuje polje frekvencijskih o

l
4 G 8
,j
10 12
TIME - mS
karakteristika u horizontalnoj ravnini, u osi i
pod odredenim kutovima izvan osi sustava O 40 80
I I~O! lio·\~i>o~~~60 ~O' 4~O
(prema slici). Vidi se da mjereni zvučnički DISTANCE - cm
sustav nema oštrih ni naglih promjena usmje- Slika 9.38. Vremenska raspodjela zvu-
renja. čne energije ispred zvučničkog sustava
256 MJERENJE KARAKTERISTIKA ZVUČNIKA I ZVU ČNIČKIH SUSTAVA
Slika 9.39b) prikazuje polje frekvencijskih karakteristika u vertikalnoj ravnini

ispred sustava (od donje strane prema gornjoj). Vidi se da je energija emitirana
ravno ispred sustava.
200 rk 411 6k ... I0Il 12k .. > 16> .... 2ok.
a) FREQUENCY - Hz
-10 BElOW
- $O
b) FREOUENCY - Hz
Slika 9.39. Zvučni tlak u horizontalnoj i vertikalnoj ravnini

zvučni čkog sustava
Mjerenje harmoničkog izobličenja
Slika 9.40. prikazuje harmoničke produkte, uz pobudu zvučničkog sustava

tonom od 110 Hz na raznim snagama do maksimalno 80 W. Slične se slike dobivaju
uz pobudu drugim mjernim tonovima.
Mjerenje koloriranja zvučničkog sustava

To je metoda mjerenja uspoređivanjem, koje se primjenjuje na sljedeći način:
provede se frekvencijska analiza jednog tona, naprimjer nekoga muzičkog instru-
menta (po 1/3 oktave). Taj se ton reproducira preko zvučnika, pa se na signalu
primljenom od mjernog mikrofona na isti način obavi frekvencijska analiza. Uspo-
redbom slika originala i reprodukcije može se zaključiti na istitravanje ikoloriranje
(unošenje novih komponenti) - slika 9.41.
10 MA XI MUM POWER : 80WATT S
4.0 ·1.
o
2nd
- 12 ~
I
-24 ~
>
'"
-36 ...J
-48
'">t=
ct
...J
- 60 ~
"t="'""'...L.Jp=--'1!u=-""""'T'=- ""'-,:-<=-=<===1.- 72
150 250 3~ 4~ 550 6~
FREOUENCY - Hz
Slika 9.40. Harmonički produkti zvučničkog sustava
+10
dB
O
r-,
~
"""P""I
~
~
,.., ,... ~
.
-10
I'"
'"'" ..
I""
-20
r- ,..,,,,,, ... ""
~..,
-30
100 1k '"""
10k {(Ha)
+10
dB
Ir"!
O
.... ~ r-
'""'~
r- ... ""
-10 ,.. ...,
-20
r- ....... "" ...
... -
~I-~
-30
100 1k 10k
f (Ih)
Slika 9.41. Koioriranje zvučničkog sustava (metoda uspoređivanja)
17 Jelenčić: ZVUCNICI
Mjerenje rezonancija zvučničkih kutija
Mjerenje linearnosti rada zvučnika (slika 4.8)
Laserska interferometrija (slika 3.18)
9.2. Subjektivno mjerenje
Konačni rezultati o kvaliteti zvučničkih sustava ne mogu se dobiti samo iz

tehničkih karakteristika objektivnim mjerenjem. Te su karakteristike neobično
važne, ali posljednju riječ ima subjektivno prosuđivanje (slušni test, ispitivanje
slušanjem). Korelacija tehničkih karakteristika zvučnika i slušnog testa tema je
dugih studija, ali do danas bez zadovoljavajućih rezultata. Drugim riječima, ne može
se samo iz tehničkih mjernih podataka zaključiti kakvu će reprodukciju imati
zvučnik, iako ti podaci mogu upućivati na mogućnost povoljnoga slušnog testa.
Slušni test je metoda ispitivanja kvalitete zvučničkih sustava čiji se rezultati
daju uz tehničke karakteristike. Metoda nije normirana, već se provodi po određe
nim preporukama, s grupom ljudi koji slušanjem ocjenjuju kvalitetu zvučnika. Pri
provođenju tog testa (koji je vrlo skup) pojavljuju se mnogi problemi, od kojih su
najvažniji izbori slušalaca, prostorije, glazbe i postupaka ispitivanja.
Slušaoci su posebno odabrane osobe, obično oko ] 5 do 30 njih, a njihov se
izbor provodi ispitivanjem. Ispituju se podaci o zdravlju osobe, o tome je li u toku
rada bila izložena velikoj buci, posjećuje li koncerte i ima li glazbenu obuku, o
njezinom iskustvu s visokokvalitetnim zvučničkim sustavima i mogućnostima ocje-
ne zvučničke reprodukcije. Osim toga, audiometrom se ispituje sluh tih osoba.
Pri izboru prostorije za test mora se paziti da to bude prostorija koja svojim
akustičkim osobinama najviše odgovara onoj u koju će se zvučnički sustav postavi-
ti. Karakterističan primjer je prostorija od 100 m 3 , s odjekom od 0,5 s (na 80 Hz),
koji se smanjuje s porastom frekvencije do 0,25 s (na 10 kHz).
Izbor glazbe neobično je važan za subjektivna ispitivanja, pa ćemo taj problem
malo detaljnije razraditi.
Često se za slušni test koristimo g l a s o m m u š k o g s p i k e r a iz neke stanice
na UKV-području radioaparata. Reprodukcija tog glasa mora zvučati prirodno,
kao da je u sobi, ne kao da je u bačvi ili cijevi. Uz pretpostavku da je na radiostanici
sve u redu, neprirodni je zvuk vjerojatno znak povišenja niskih frekvencija zvučni č
sih sustava (na oko 100- 200 Hz).
R o ck - g l a z b o m se osobito česti koristimo za definiciju basova. Tranzijentni
snažni udarci moraju biti oštri i jaki, a ne mekani i zamućenih tonova. Dok zvučnik
radi velikom glasnoćom, reprodukcija mora biti bez prekida ili izobličenja.
R o ck - g l a s o v i r u reprodukciji mora zvučati čisto i transparentno, gotovo
kao zvono. Ako se zvuk čuje kao štropot, to je tipični znak nadvišenja u visokofrek-
vencijskom području ili prisutnost izobličenja. Ako je mekan i "sladak", zvučnik
obično nema dovoljno visokih frekvencija u prijenosu.
V e l i k i o r k e s t a r i l i p j e v a č k i z b o r mora se čuti kao grupa individual-
nih instrumenata ili pjevačkih glasova, ne kao čisti zvukovi. Kompleksni orkestralni
pasaži, npr. s i m fon ij s k a g l a z b a, korisni su ako slušalac treba odrediti da li su
individualni instrumenti točno i jasno definirani ili je to konfuzna mješavina zbog
lošeg tranzijentnog ponašanja sustava.
SUBJEKTIVNO MJERENJE 259
Zvuk žičanih instrumenata bogat je harmonicima, i stoga dobar za test

izobličenja i visokofrekvencijskog odziva. Solo-snimke u prostoriji morale bi se čuti kao
trzaji žica, ali bez struganja. Čelo mora zvučati puno, ne tanko i dosadno jednolično.
Mnogo violina mora imati svileni sjaj, ne blještavi i mukli zvuk. Živahni će pasaži
pokazati više od polaganih legato-dijelova. G l a s o v ir, b e n d ž o i k s i l o fon
pogodni su za prosuđivanje prijenosa tranzijenata na visokim frekvencijama.
Ocjenjivanje ispravnog tona s o l o i n s t r u m e n a t a ne daje očekivane rezulta-
te jer instrumenti na svakom zvučniku imaju različite tonove, no nitko neće moći
odrediti ili odlučiti koji je ton ispravan. Glasanje će u tom slučaju odraziti osobnu
ocjenu više nego procjenu točnosti.
p e d a l e o r g u lj a pogodne su za demonstraciju mogućnosti emitiranja vrlo
niskih frekvencija, no za porast im je potrebno dulje vrijeme, pa nisu toliko dobre
za slušni test kao snažni udarci bubnja ili timpana.
Pri slušanju programskog materijala potrebno je slušati najviše i najniže razine
jer se zvučnici sa smanjenjem razina ne bi smjeli bitno razlikovati.
Stoga treba odabrati sljedeći programski materijal (uz govor): crkvene orgulje,
violine i glasovir, pjevački zbor i solo-pjevanje, orkestar i rock-glazbu, uz pojedine
solo-instrumente.
Pri utvrđivanju postupka ispitivanja određuju se brojni detalji: izbor zvučničkih
sustava, tekst upitnog arka ispitanika, način ocjenjivanja, izbor programskog
materijala itd.
Jedan od načina provođenja slušnog testa je taj da se ispitanici slušanjem
programskog materijala, prema dogovorenim kriterijima, odlučuju za pojedine
zvučničke sustave. Tada se kao najbolji statistički izdvaja onaj sustav za koji se
pozitivno izjasni većina slušalaca, ako je ujedno zadovoljio i određeni minimum
bodova.
Drugi način izvođenja je taj da se kriteriji koji su odlučni za procjenu kvalitete
zvučničkih sustava ispišu na upitni arak koji svaki ispitanik ispunjava u toku
slušanja reprodukcije programskog materijala. Da bi se definirali kriteriji i olakšala
procjena, uvedena je posebna terminologija koja opisuje subjektivne parametre za
prosuđivanje kvalitete sustava. U upotrebi su ovi izrazi:
i n d i s k r e c ij a, kako se nazivaju manji čujni (tonski) ili tehnički nedostaci
u nekoj reprodukciji,
d e fin i r a n o s t t o n o v a, što znači dobro razabiranje karakteristika ne-
kog zvučnog izvora,
p r o s t o r n o s t; to je čujna akustika prostora u reprodukciji,
t r a n s p a r e n c ij a je zamjetljiva struktura kompleksnog zvuka i čujnost
svih njegovih elemenata u nekoj reprodukciji,
t o p l i n a je punoća basova u odnosu prema srednjim i višim frekvencijama,
b r i lj a n t n o s t je svijetli zaobljeni zvuk bogat harmonicima.
Osim tih, upotrebljavaju se i izrazi koji direktno opisuju efekte pri slušanju
reprodukcije. Tablica prikazuje primjer takvog ispitnog arka slušnog testa.
l. Općenito bolji, l. 8. Otvorenost
2. Prirodan 9. Zatvorenost
3. Dobro balansiran 10. Briljantnost
4. Nijansiranje ll. Muklost
5. Zamućenje 12. Punoća
6. Prisutnost 13. Tankost
7. Udaljenost 14. Glatkost
17'
15. Jaki basovi 26. Reskost, prodornost

16. Slabi basovi 27. Tvrd
17. Jaki srednji 28. Mekan
18. Slabi srednji 29. Širok
19. Jaki visoki 30. Uzak
20. Slabi visoki 31. Dobra usmjerenost
21. Praskanj e 32. Loša usmjerenost
22. Šupljost 33. Čista sobna impresija
23. Nazalnost 34. Nečista sobna
24. Metalnost impresija
25. Suhost, slabost 35. Općenito bolji, II.
Upute za ispunjavanje ispitnog arka su sljedeće:

kvalitete 29-34 odnose se na stereozvučni dojam,
u kvadrat treba upisati 1 ako se daje prednost zvučničkom sustavu 1,
ako se daje prednost zvučničkom sustavu 2, u kvadrat upisati 2,
ako su zvučnički sustavi u odnosu prema kvaliteti jednaki, u kvadrat treba
upisati broj 3,
ako nijedan zvučnički sustav nije kvalitetan, odnosno ako nema opisanu
kvalitetu, u kvadrat treba upisati broj 4.
Primjer izvedbe slušnog testa

Osobe predviđene za provođenje testa podijeljene su u četiri grupe:
I. glazbenici i ljubitelji glazbe,
II. tehnički obrazovane osobe,
III. tehnički obrazovane osobe koje su ujedno glazbenici,
IV. ostali, koji ne pripadaju nijednoj grupi.
Glazba reproducirana u toku testa podijeljena je također u četiri grupe:
a) simfonijska glazba,
b) komorna glazba,
c) sviranje na glasoviru,
d) džez-glazba s pjevanjem.
Reprodukcija glazbe provodi se u dvije prostorije, a ispitni su zvučnički
sustavi smješteni iza neprozirne zavjese potpuno propusne za zvuk. Jedna je
prostorija tonski studio, a druga je dvorana za glazbu vrlo dobrih akustič
kih svojstava.
J I. 1I.m.lv. J 1.1I.nIlV. J I. n.m.lv. J I.n.m.lv. J I. II.UlIV. J 1.1I.IILlV. J I.II.UUV. J I. 1I.III.1V.

ZVUČNICI: 1. =
='I
2.
m m1!I
3. ~
a.I
I. II. Ul. IV. = GRUPE OSOBA
b.'
J = UKUPNO SVE OSOBE
Slika 9.42. Rezultati slušnog testa zmčničkih sustava

SUBJEKTIVNO MJERENJE 261
Ispitivala su se tri tipa zvučničkih sustava:

1. zvučnički sustav sa srednjotonskim i visokotonskim zvučnicima te sa dva
niskotonska zvučnika,
2. zvučnički sustav sa dva visoko tonska zvučnika i šest srednjotonskih
niskotonskih zvučnika,
3. koaksijalni zvučnik kojemu je u središtu niskotonskog sustava ugrađen
visokotonski sustav
U slušnom je testu sudjelovalo 26 osoba. Slike 9.42.a (ispitivanja u tonskom
studiju) i 9.42.b (u dvorani za glazbu) pokazuju rezultate ispitivanja. Iz rezultata na
slici vidi se da je zvučnički sustav broj 1 najbolji jer se za nj odlučio
najveći postotak osoba, no i zvučnički je sustav broj 2 dobio povoljnu ocjenu.
Dodatak I.
Akustička impedancija za određenu površinu definira se kao kompleksni odnos

prosječnoga efektivnog zvučnog tlaka na toj površini prema efektivnoj volumnoj
brzini kroz nju. Površina može biti ili pretpostavljena površina u akustičkom
mediju, ili titrajuća površina neke mehaničke naprave,
ZA = p/vA (Ns/ms, akustički Q).
Mehanička impedancija je kompleksan odnos efektivne sile koja djeluje na

određenu površinu akustičkog medija ili numeričke naprave prema rezultirajućoj
efektivnoj linearnoj brzini kroz tu površinu,
(Ns/m, mehanički Q).
U gornjim definicijama izraz "kompleksni odnos" ima isto značenje kao i

kompleksni odnos napona i struje u teoriji električnih krugova.
U akustičkim je krugovima kvantiteta koja se može najlakše mjeriti zapravo
zvučni tlak koji je u električnim krugovima analogan naponu. Tada i struja mora
biti analogna nekom kvantitetu koji je proporcionalan brzini; u akustici je to
volumna brzina, koja označava pomak volumena plina u sekundi.
Na taj je način kvantitet koji teče kroz akustički element volumna brzi-
na vA (m 3 /s), a pad preko akustičkog elementa (analogno padu napona kod elek-
tričnih elemenata) jest zvučni tlak p (N/m 2). Produkt efektivnog zvučnog tla-
ka i komponente u fazi, efektivne volumne brzine, daje akustičku snagu,
P A =pv A (W).
Intenzitet zvuka. Izvor zvuka emitira zvučni val, koji prenosi mehaničku
energiju. Količina energije, koja u jednoj sekundi prostruji kroz plohu od 1 m 2
postavljenu okomito na smjer širenja naziva se jakošću ili intenzitetom zvuka,
Postupak određivanja impedancije dinamičkog zvučnika pomoću električ

no-mehaničko-akustičkih analogija.
Uz stapni rad membrane sustavi dinamičkog zvučnika imaju koncentrirane
parametre pa se mogu opisati analognim električnim krugovima. Ti se krugovi
prikazuju direktnim (slika I-l.a) ili inverznim (slika I-l.c) analogijama. Analogni
prikazi na slici I-l. označavaju sustave zvučnika na "beskonačnoj ploči", uz
unutrašnji otpor pojačala Ru=O. Slika I-l.e) prikazuje električni krug dinamič
kog zvučnika u kojemu je transformiran mehaničko-akustički sustav čiji utjecaj
predstavlja dinamička impedancija prikazana paralelnim titrajnim krugom (REM'
LEM, CEM)'
DODATAK l. 263
E '::'"
@ I
' :I
"
2R A
2Z"
a ,:t
""t-
t:S 2V" • ...L.
2Z A
e
Z"'-
E
Slika I. 1. Parametri električkog, mehaničkog i akustičkog sustava u

direktnim i inverznim analogijama (prema popisu simbola na str. 18)
Akustička impedancija isijavanja jest (slika I-1.a):

ZA=RA+jwM A"
Kako membrana zvučnika djeluje na obje strane (uz ugradnju zvučnika u
"beskonačnu ploču" akustičke impedancije isijavanja sa obje su strane
jednake):
264 DODATAK l.
2ZA=2R A+joo2M A,
Mehanička impedancija mehaničkog sustava iznosi (slika I-l.a):
ZMM = RMM + jooMMM + l/jooC MM .

Akustička impedancija isijavanja transformira se u mehanički krug preko
idealnog transformatora s prijenosnim odnosom S: l (slika I-l.b):
2ZMA = 2RMA + joo2MMA
(ZMA = Z AS2 , RMA = R AS2 , MMA = M AS2).
Ukupna impedancija mehaničko-akustičkog sustava jest (slika I-l.b):
ZM = RM + jooM M+ l /jooC M= RM + jXM
(ZM=ZMM + 2Z MA , RM=RMM+2RMA' MM=MMM+ 2M MA' CM=C MM ,
XM=ooMMM+oo2MMA -1/ooC M)·
Admitancija akustičkog sustava iznosi (slika I-l.c):
2YA= 1/2Z A= 1/2RA + l/joo2MA-

Admitancija mehaničko-akustičkog sustava jest (slika I-l.d):
Y M= l/ZM = l/RM + jooCM+ l/jooM M·

Električna impedancija zvučnika iznosi (slika I-l.e):
ZE = ZEZ + ZED = (REZ + RED) + j (XEZ + X ED) = RE + jXE ,
ZE=JR~+X~, r:t=arc tg XE/R E .

Impedancija titraj ne zavojnice u mirovanju (ZEZ) lako se određuje (mjerenjem
radnog otpora i induktiviteta), a dinamičku impedanciju (ZED) treba odrediti iz
parametara zvučnika.
Dinamička impedancija dana je izrazom (impedancija ZM se transformira
preko prijenosnika u električni krug) (slika I-l.b):
B2{2 B2{2 B2{2 (RM-jX M)
ZED= ZM = . (M l) (RM+jX M) (RM-jX M)
RM+J oo M- ooC
M
B 212. R . B 212. XM
ZED= Z~ M J Z~
Dinamička se impedancija može izraziti i admitancijom Y ED koja označava

transformiranu admitanciju Y M preko idealnog transformatora s prijenos-
nim odnosom Bl: l. Na taj se način određuju i elementi paraleinoga
titrajnog kruga REM' LEM' CEM' koji predočuju utjecaj mehaničko-akustič
kog sustava dinamičkog zvučnika (slika I-l.d):
DODATAK ll. 265
Električna impedancija dinamičkog zvučnika i njezin reaktivni karakter

(izražen kutem), na određenoj frekvenciji, iznosi:
ZE = RE + j XE= ( REZ + B21~~RM) + j (B2~~XM ffiLEZ)
Dodatak II.
Električko-mehaničko-akustičke analogije
Predmet električko-mehaničko-akustičkih analogija odnosi se na primjenu
električnih krugova u rješavanju mehaničkih i akustičkih problema.
U električnim, mehaničkim i akustičkim titrajnim sustavima postoji fizikalna
sličnost u ponašanjima, a diferencijalne jednadžbe gibanja imaju formalno analogni
izgled. Prema tome, uspoređivanjem parametara u svakom sustavu mogu se posta-
viti analogije među odgovarajućim veličinama koje određuju titranje.
Uvod
Pretežan dio stručnih analiza u praksi odnosi se na titrajne sustave. Stručnjake
iz mehanike zanima razvoj različitih mehanizama ili titrajnih sustava koji imaju
mase, opruge i trenje, a stručnjake iz akustike zanima reprodukcija zvuka ili
pretvorba električne ili mehaničke energije u akustičku.
Električni krug je najopćenitiji primjer titraj nog sustava. Krug koji je sastavljen
od grana i petlji može se definirati kao fizička cjelina u kojoj se promjenljive veličine
mogu opisati jedinicama vremena i jedne dimenzije. Broj nezavisnih varijabli
{Yotrebnih da se potpuno opiše kretanje svakog dijela titrajnog sustava jest mjera
broja stupnjeva slobode sustava. Ako je potrebna samo jedna varijabla, za sustav se
kaže da ima jedan stupanj slobode. U električnom krugu broj stupnjeva slobode
jednak je broju nezavisnih zatvon:mih petlji u krugovima.
266 DODATAK!!.
Matematički gledano, elementi u električnoj mreži su koeficijenti u diferencijal-

nim jednadžbama koje opisuju mrežu. Na isti se način koeficijenti u diferencijalnim
jednadžbama mehaničkog ili akustičkog sustava mogu smatrati mehaničkim ili
akustičkim elementima. Zakon Kirchoffove elektromotorne sile ima istu ulogu u
postavljanju električnih jednadžbi kao D'Alembertov princip u postavljanju meha-
ničkih i akustičkih jednadžbi. Drugim riječima, svaki električni, mehanički ili
akustički sustav može se smatrati kombinacijom električnih, mehaničkih ili akustič
kih elemenata. Stoga se svaki mehanički ili akustički sustav može reducirati na
električnu mrežu, a problem se može riješiti teorijom električnih krugova.
U počecima teorije električnih krugova razvio se klasičan tip analogija, u
kojima sila odgovara naponu, a brzina struji, odnosno u kojima D' Alembertov
princip odgovara Kirchoffovu zakonu napona. Te analogije imaju više naziva:
direktne analogije, EFP-analogije (napon, sila, tlak analogije), dinamičke analogije ili
analogije impedancija (engl impedance analogy). Ove analogije ćemo u daljnjem
izlaganju nazivati direktnim analogijama.
Odmah nakon uvođenja u određenim su se slučajevima pojavile teškoće u
primjeni direktnih analogija, i to posebno kod mehaničkih struktrura. Najteže je
bilo s pretvaračima (osobito s dinamičkima), za koje se veoma teško mogao izvesti
adekvatni analogni krug.
U električnim krugovima napon se mjeri na dvije točke (na krajevima elemen-
ta), pa ga mjerimo bez prekidanja kruga. Za mjerenje struje krug se mora prekinuti
jer struja djeluje kroz element. U mehaničkim napravama brzina (ili pomak) može
se mjeriti bez ulaska u strukturu,ya je stoga razlika brzine na nekom mehaničkom
elementu ekvivalentna naponu. Zelimo li mjeriti silu (koja djeluje kroz element),
moramo ući u napravu, pa je ona ekvivalentna struji.
Stoga je uveden inverzni tip analogija, u kojima sila odgovara struji, a brzina
naponu, odnosno u kojima D' Alembertov princip odgovara Kirchoffovu zakonu
struja. I te analogije imaju niz naziva: inverzne analogije, IFP-analogije (struja, sila,
tlak analogije), inverzne dinamičke analogije ili analogije admitancija (engl. mobility
analogy). Te ćemo analogije u daljnjem izlaganju nazivati i n ver z n i m a n a log i -
jama.
Obje se analogije podjednako primjenjuju, i to:
direktne analogije, u akustičkim napravama, elektrostatskim i piezoelektrič
kim pretvaračima, a
inverzne analogije u mehaničkim napravama, elektromagnetskim i magne-
tostriktivnim pretvaračima.
Direktne i inverzne analogije ekvivalentne su i dualne, a kojoj će se njihovoj
osobini u analizi dati prednost, ovisi o specifičnom slučaju primjene. Zato se u
napisima obje analogije uvijek prikazuju paralelno.
Osnovni elementi mehaničkih krugova jesu mehanički otpor (Rm), masa (Mm) i
mehanička elastičnost (Cm), uz pogonske vrijednosti - silu (F) i brzinu (v). Ako se ti
elementi paralelno ili serijski spoje u neku mehaničku strukturu, dobije se mehanič
ki titrajni krug paralelnog ili serijskog spoja. Karakteristike tih spojeva mogu se
opisati pomoću inverznih ili direktnih analogija, pomoću električnoga paralelnog ili
serijskog kruga.
Usporedbom jednadžbi za silu i brzinu na elementima mehaničkih krugova može
se reći da su elementi Rm' Mm, Cm otporni reciprociteti elementima l/Rm' Cm' Mm.
Osnovni elementi akustičkih krugova jesu akustički otpor (Ra)' akustička masa
(Ma) i akustička elastičnost (Ca), uz pogonske vrijednosti - zvučni tlak (p) i
volumnu brzinu (v.).
DODATAK Il. 267
Akustički se krugovi istražuju pomoću električnih analogija na isti način kao i

mehanički krugovi, pa sve postavke koje vrijede za mehaničke vrijede i za akustičke
sustave (uz primjenu mehaničko-akustičkog faktora pretvorbe S, koji označava
efektivnu površinu na koju djeluje pogonska sila). Stoga je:
p=F/S, va=v·S , Ra=Rma/S2, Ma=Mma/S2, C a =C ma ·S 2 .
Za elemente akustičkih krugova može se također reći da su R a, Ma' C a otporni
reciprociteti elementima liRa' Ca' Ma'
Osnovni elementi električnih krugova su otpor (R), induktivitet (L) i kapacitet
(C), no važan je i četvrti - transformator, uz pogonske vrijednosti napona (u) i
struje (i).
Iz usporedbe jednadžbi za napon i struju na elementima električnih krugova
može se reći da su elementi R, L, C otporni reciprociteti elementima l /R, C, L.
Usporedba diferencijainih jednadžbi električnoga serijskog i paralelnog titraj-
nog kruga pokazuje da se istog oblika, pa su takva i njihova rješenja. Iz tog razloga
istovjetnost ili analogija između serijskog kruga s jednom petljom i paralelnog
kruga s jednim čvorištem općenito pokazuje da se za neki uzeti krug može naći
drugi krug (sasvim drugog spoja), čije je ponašanje analogno prvome. Taj drugi spoj
je "dual" prvoga, a sastavljen je tako da svaki napon čvorišta drugog kruga
odgovara struji petlje prvoga, i obratno.
Drugim riječima, moguća je pretvorba serijskoga titrajnog kruga u paralelni
titrajni krug (i obratno), pa se na tome bazira istovjetnost i dualitet direktnih i
inverznih električko-mehaničko-akustičkih analogija.
Mehanički sustav dinamičkog zvučnika je jednostavni titrajni sustav s jednim
stupnjem slobode (do prijelomne frekvencije membrane), koji predstavlja masa
učvršćena na elastičnu oprugu. Provjerimo navedene postavke na takvoj mehanič
koj strukturi:
Potrebno je ispitati električne analogije mehaničkog titrajnog sustava s jednim
stupnjem slobode.
Diferencijalna jednadžba gibanja je:
d 2x dx 1
Mm dt2 +Rmdt+Cmx=F(t). (1)
Za paralelni električni titrajni krug vrijedi:
C d2u +~ du +!..u= di (t) (2)

de R dt L dt'
gdje je:
i (t) strujni izvor,
. Cdu
Ic= -d ' I.R =-,
u I.L =-
1J U·
d t+IO
.( ).
t R L
Kako su jednadžbe (l) i (2) istog oblika, to znači da su matematički identične, a
dva sustava koja su njima predočena su analogna.
Uz primjenu Kirchoffova zakona napona, naponska jednadžba za serijski
elektični krug (slika) je:
di
. 1 J'd
L dt +RI+ 1 t=u ()
t . (3)
C
Električko - mehaničko - akustičke veličine i jedinice u direktnim i inverznim analogijama tv
0\
oo
Električne veličine
Mehaničke veličine Akustičke veličine
Direktne ana!. Inverzne ana!.
napon (u) struja (i) sila (F) tlak (p), 10- sbara=
volt (V) amper (A) newton (N) =pascal (Pa)=N/m2
struja (i) napon (u) brzina (v) volumen brzina (v A)

amper (A) volt (v) (m/s) (m3/s)
naboj (q) impuls pomak (x) volumni pomak (XA)

coulomb (C) (V/s) (m) (m 3)
otpor (R) otpor (1/R) mehanički otpor (RM) akustičkiotpor (R A)

om (O) om (O) (Ns/m) (Ns/mS)
induktivitet (L) kapacitet (C) masa (MM) akustičkamasa (MA)

henry (H) farad (F) (kg) (kg/m4)
mehanička akustička
kapacitet (C) induktivitet (L) elastičnost (CM) elastičnost (CA)
farad (F) henry (H) (mfN) (msfN)
mehanička akustička
impedancija (Z) admitancija (Y)
impedancija (ZM) impedancija (ZA)
Z=u/i (O) Y = 1/Z=i/u (O)
ZM=F/v (Ns/m) ZA=P/V A (Ns/mS)
DODATAK Ill. 269
Mm dx
dt + Rm x + Cm f
1 xdt = F (t) (prema jednadžbi 1), (4)
gdje je:
dxJdt=x,
x= Sxdt.
Jednadžbe (3) i (4) istog su oblika, što znači da su dva sustava koja su
reprezentirana tim jednadžbama analogna. Odnosno pobudni napon u(t) analogan
je pobudnoj sili F(t), struja u krugu i analogna je brzini dx/dt=v itd. (to su direktne
analogije).
Integrirajući jednadžbu (2) po vremenu, dobiva se struj na jednadžba paraleIno-
ga električnog kruga:
C-+-+-
dt R L
f .
du u 1 udt=l(t) (Kirchoffov zakon struje). (5)
Jednadžbe (4) i (5) istog su oblika, što znači da su dva sustava što ih
prezentiraju te jednadžbe analogna jer je pobudna struja i (t) analogna pobudnoj sili
F (t), napon u je analogan brzini dx/dt = v itd. (to su inverzne analogije).
Sada je vidljivo da je jednadžba gibanja jednostavnoga titraj nog sustava
analogna jednadžbi slobodnih oscilacija u električnom serijskom (odnosno paralel-
nom) titrajnom krugu koji sadrži induktivitet, otpor i kapacitet, kao što pokazuje
slika II-l. na kojoj su uspoređeni električni, mehanički i akustički sustavi.
Slika ILI. Usporedba električnoga, mehaničkog i akustičkug sustava
Dodatak III.
Upotreba feromagnetskog fluida za poboljšanje

karakteristika dinamičkog zvučnika
Feromagnetski fluid je koloidna otopina djelića
željeznog oksida Fe 3 0 4 u organskim kemijskim spo- N
jevima (diesterima, fluorougljicima) kao veznim sup-
stancijama. Bez djelovanja magnetskih polja viskozi-
tet tih otopina odgovara drugim koloidnim otopina-
ma, no ako se otopina stavi u magnetsko polje, čestice
se orijentiraju i zgušnjavaju, prema slici III -1. Zasiće Slika IlLI. Titrajna se zavojni-
nje magnetskih čestica nastaje, ovisno o vrsti veziva, ca postavlja u sredinu raspora
uz jačine magnetskog polja od približno 0,01 T do ispunjenog feromagnetskim flui-
0,02 T (100 G do 200 G). dom
270 DODATAK III.
Da bi se izvelo prigušenje i kontrola faktora Q zvučnika, tom se otopinom

ispunjava prostor zračnog raspora. Titrajna se zavojnica giba u viskoznome priguš-
nom mediju feromagnetskih svojstava, pa se u tom slučaju može govoriti o
elektromagnetskom prigušenju zvučničkog sustava.
Raspori se pune feromagnetskim fluid om pomoću igle (daje se kao injekcija)
kroz zaštitni poklopac ili donji centrator, tako da se otopinom ispuni prostor
raspora s jedne i druge strane titraj ne zavojnice.
Za zvučničku primjenu najčešoc se upotrebljava vezna materija uljna izgleda,
organska kemijska smjesa diestera. Feromagnetski fluid te baze relativno malo
mijenja viskoznost s promjenom temperature. Ti se fluidi mogu modificirati vrlo
različitim viskozitetima da bi se prilagodili bilo kojim specijalnim traženjima
prigušenja. Naprimjer, diesterski feromagnetski fluid zasićen sa 100 G, može se
izvesti u području viskoznosti od 100 do 10000 cp (centipoisa) na 27 cc.
Diesterski feromagnetski fluidi mogu podnijeti radne temperature do 105 cc.
Feromagnetski fluid ustaljuje se u magnetskom polju i otopina se čvrsto
zadržava u zračnom rasporu kao kompaktan jastuk magnetske tekućine. Da bi se
spriječilo međusobno djelovanje sitnog djelića željezo-oksida zbog utjecaja vanjsko-
ga magnetskog polja (slijepljivanje, zapečenje), čestice su ovijene monomolekular-
nom prevlakom.
Karakteristike zvučnika koje se mogu poboljšati primjenom feromagnetskih
fluida jesu:
1. prigušenje nepoželjnih rezonantnih vrhova (lineariziranje frekvencijske karak-
teristike zvučnika),
2. lineariziranje impedancijske karakteristike,
3. poboljšanje odvoda topline iz titrajne zavojnice i stvaranje toplinskoga regula-
cijskog kruga.
Ako se zvučnički sustav zagrijava zbog opterećenja, i proizvedeni bi se
zvučni tlak zbog povećanja otpora titranju trebao smanjiti. No zbog istovre-
menog smanjenja viskoziteta otopine mehaničko će prigušenje titraj ne zavoj-
nice postati manje, pa će zvučni tlak u određenom opsegu ostati konstantan
i neovisan o veličini opterećenja,
4. povećanje korisne snage zvučnika (kao direktna posljedica poboljšanog
odvoda topline). To povećanje ima faktore 2-6 ili se mogu smanjiti dimenzije
sustava i titraj ne zavojnice,
5. povećanje korisnosti zvučnika, odnosno za isti je zvučni tlak potrebna manja
pobudna snaga,
6. pojednostavnjeno (pa i bespotrebno) centriranje titrajne zavojnice urasporu
zvučnika. Titrajna se zavojnica uvijek postavlja koncentrično u sredinu
raspora odnosno dijela s feromagnetskim fluid om jer je gustoća magnetskih
čestica prema polovima najveća (slika III-l),
7. smanjenje neaksijalnog kretanja titraj ne zavojnice (a time smanjuje i izobliče
nje koje bi tako nastalo),
8. ušteda na cijeni pojačala snage i frekvencijskih skretnica. Zbog povećanja
korisnosti za isti zvučni tlak potrebna je manja pobudna snaga. Osim toga,
prijenosno područje kalotnih zvučnika može se proširiti i iskoristiti gotovo do
područja niskotonskih zvučnika, pa se smanjuje broj frekvencijskih skretnica
u sustavu (odnosno i broj reaktivnih elemenata u prijenosnom lancu),
9. poboljšanje impulsnog ponašanja (tranzijentnog odziva) zvučnika. To je po-
boljšanje posljedica lineariziranja frekvencijske i impedancijske karakteristi-
ke zvučnika, smanjenja broja frekvencijskih skretnica u sustavu, povećanog
prigušenja itd.
DODATAK IV. 271
Spomenuta se poboljšanja karakteristika zvučnika ne postiže jednostavnim

ukapavanjem feromagnetskog fluida u raspor, već se pri njegovoj primjeni mora
paziti na mnoštvo različitih uvjeta.
1. Tijelo titrajne zavojnice mora biti metalno (obično od aluminija), jer bi
papir, tvrdi papir i plastika kemijski reagirali s diesterom ili bi ga upijali.
2. Ljepilo kojim se tijelo titrajne zavojnice lijepi za membranu mora biti
netopljivo u diesteru. Mogu se upotrijebiti Epoxy ili Mylar lijepila, a
neupotrebljiva su sva ljepila na bazi gume.
3. Žica titrajne zavojnice mora biti izolirana kemijski stabilnim lakom. Napri-
mjer lak od poliuretana (koji se topi na temperaturi lemljenja) nije upotreb-
ljiv.
4. Mora se osigurati takav rad da se onemogući izbacivanje feromagnetskog
fluida iz zračnog raspora. Takvo "ispumpavanje" otopine može nastati
naprimjer zbog razlika tlakova ili prevelikih titrajnih amplituda.
Mora se izvesti izjednačenje tlaka ispred raspora i iza njega, što se postiže
posebnim ventilacijskim otvorima na donjem centratoru ili zaštitnom po-
klopcu te otvorima u polnom nastavku iza raspora. U protivnime se pri
dovoljno velikim snagama može pojaviti kompresija zraka u prostoru iza
titrajne zavojnice, što rezultira stvaranjem šuma i pomacima fluida (štrca-
nje) iz raspora. Šum koji nastaje može biti vrlo neugodan jer je čujan u
cijelom frekvencijskom području.
Ta će "ventilacija" svakako mijenjati uvjete prigušenja, a time i druge
karakteristike, no cijeli se zvučnički sustav mora pažljivo ugoditi da se
postignu optimalni rezultati.
5. Velike amplitude titrajne zavojnice vrlo su opasne zbog mogućnosti izbaciva-
nja otopine iz raspora, pa se stoga feromagnetski fluid pretežno upotreblja-
va u visokotonskim zvučnicima.
6. Za svaki zvučnik mora se točno odrediti količina i viskozitet fluida. Općeni
to, što je uži procjep (visokotonski zvučnici) bit će potrebna i manja
viskoznost otopina.
7. Mora se ograničiti i spriječiti rad zvučnika koji bi donio povišenje tempera-
ture otopine veće od 100 °C (odnosno mora se osigurati rad unutar određe
nih granica snage), jer se mogu trajno promijeniti karakteristike otopine.
Pri upotrebi feromagnetskih fluida potrebno je konzultirati proizvođača i
slijediti njegove upute i iskustva jer se tako može spriječiti skupa pogrešna primjena.
Dodatak IV.
Psihologija slušanja
Ljudsko uho je posljednji i ujedno najosjetljiviji element akustičkoga prijenos-
nog lanca. Osjećaj slušanja nije podložan ljudskoj volji i na nj utječe mnogo
individualnih faktora pa ne postoje dva čovjeka koja bi imala sasvim jednake slušne
karakteristike. Pomoću uha kao prijemnika zvuka fizikalni se podražaj pretvara u
slušni osjet, što je rezultat akustičko-električne pretvorbe energije.
Osnovne karakteristike slušnog osjeta jesu glasnoća, visina i boja tona.
UspostaVljanje pune glasnoće tona u ljudskom se uhu postiže približno 200 ms
nakon pojave nekog tona. Pri naglom povećavanju amplituda uho šalje u živce
strujne impulse koji su veći nego pri postepenom povećanju amplituda (kako je
272 DODATAK IV.
prikazano na slici IV.l). Za ilustraciju posljedica tog fenomena može poslužiti

slušanje neke glazbene izvedbe u koncertnoj dvorani i u stanu. Radi veće vjernosti
može se smatrati potrebnim da se reprodukcija izvedbe u stanu sluša s istom
glas noćom kao u koncertnoj dvorani. No to nije ispravno jer su u stanovima (zbog
manjih dimenzija) veće i naglije razine glazbene reprodukcije, što ostavlja dojam
veće glasnoće. Stoga je u stanovima potrebno slušati reprodukciju s manjom
glas noćom (za 10 do 20 dB), kako bi se postigla vjernost i prirodnost izvedbe.
t
~-..
Allli
1VV1V 'l11Y
Slika IV. 1. Strujni impulsi uha uz naglo i postepeno
povećanje amplitude podražaja
Smanjenje subjektivnog procesa odjeka u uhu nakon prestanka tona traje oko
350 ms (slika IV.2). To subjektivno vrijeme odjeka u uhu neovisno je o frekvenciji i
glasnoći pobude, pa je prema tome to konstantna veličina.
o - -- -r--~------"
I
dB I
I
I
I
I
I
I I I
I I I
-60 --- -+--~ -------L
I
-- --- -
o 150 200 ~t(ms)
350 ms
Slika IV. 2. Pojačanje i slabljenje sUbjcktilllog procesa
odjeka u uhu
Spomenute veličine vremena mjere su za karakteriziranje tromosti uha na
tranzijentne i kratke impulse. S tim je veličinama tijesno povezana ianalizatorska
sposobnost ljudskog uha. Iako je to kompleksna karakteristika, ipak se može
definirati vrijeme potrebno da se pri nastanku nekog signala u prostoriji u mozgu
stvori osjet o kakvom je signalu riječ. Da bi uho prepoznalo visinu tona pobudne
frekvencije, potrebno je, ovisno o frekvenciji, od 4 do 25 ms. Naime sve signale koji
traju manje od tog vremena uho čuje kao kratkotrajni šum. Vrijeme prepoznavanja
visine tona u ovisnosti o frekvenciji prikazuje slika IV.3, i to za iznenadno (a) i
polagano (b) uključenje sinusnog tona.
DODATAK V. 273
24
«
«Z 20 \
«>~
z,
No
(fl
16 \
""'-- ----
0.:::-
CL
W« 12
--
a::: Z
~,
CLO
w I-
Lw 8 " .. ..........
Wz
~V5
>S>
4
b"-
.. lo-
o
100 200 400 800 1600 3000 6000 10000
f(Hz)
Slika IV. 3. Vrijeme prepoznavanja visine tona u uhu
Općenito se smatra da sluh reagira na prosjek zvučne energije u određenom

vremenu, pa se na taj način može promatrati osjet subjektivne glasnoće impulsnog
zvuka. Glasnoća ovisi o veličini i vremenu trajanja impulsa, odnosno o tome kako
se povećava impuls ili vrijeme njegova trajanja, tako se povećava i glasnoća (i
obratno).
Iz toga se vidi da je uho svojim karakteristikama tolerantno za određena
izobličenja govornih i glazbenih tranzijenata i da u takvim slučajevima većina
slušalaca neće zamijetiti poboljšanja u tranzijentnom odzivu zvučnika.
Dodatak V.
Sustavi s minimalnim faznim pomakom

Da bi prijenosni sustav prenosio signal bez izobličenja, njegova amplitudna
karakteristika mora biti konstantna, a faza se mora mijenjati linearno. Ako su
zadovoljeni ti idealizirani zahtjevi, u sustavu će postojati jedino kašnjenje signala
kroz sustav (zbog konačne brzine širenja) u ovisnosti o faznoj karakteristici, ali se
valni oblik signala neće promijeniti.
Amplitudna karakteristika zvučnika uvijek će imati neka kolebanja, a
u pojedinim frekvencijskim područjima maksimume i minimume, za koje se zahtije-
va da odgovaraju točkama infleksije u faznom odzivu. Nagibima amplitudne
karakteristike od 6dB/okt. odgovara fazni pomak od 90 °, a pri 12dB/okt. pomak
je 180 ° itd. Drugim riječima, potrebno je da fazni pomak koji nastaje u sustavu na
nekoj frekvenciji bude funkcija nagiba krivulje amplitudne karakteristike na toj
frekvenciji.
Prijenosni sustavi za koje vrijede gornje korelacije amplitudnoga i faznog
odziva zovu se minimum-fazni sustavi ili sustavi s minimalnim faznim pomakom.
Dinamički zvučnik na pojedinim frekvencijskim područjima odstupa od susta-
va s minimalnim faznim pomakom. Ta se područja ne mogu uvijek predvidjeti, no
nalaze se na višim frekvencijama, kada počinju parcijalna titranja zvučničke mem-
brane.
Usporedbom amplitudne i fazne karakteristike zvučnika može se provjeriti je li
sustav s minimalnim faznim pomakom (slika 9.15) .
274 DODATAK v.
U sustavima s minimalnim faznim pomakom postoje sljedeće zakonitosti: vrh

amplitude mora se nalaziti na maksimumu silazne kosine faze (uz linearno povišenje
frekvencije), minimum u amplitudnoj karakteristici mora se nalaziti na maksimumu
uzlazne kosine faze, odnosno vrh u faznoj karakteristici mora se nalaziti na
maksimumu uzlazne kosine amplitudne karakteristike, a minimum u faznoj karak-
teristici na maksimumu silazne kosine amplitudne karakteristike.
Ako zvučnik ima minimum-faznu karakteristiku, ravnija krivulja frekvencijske
karakteristike uvijek će biti znak povoljnijih tranzijentnih odziva. U tom su slučaju
amplitudni, fazni i tranzijentni odziv na različite pobude samo ekvivalentni načini
promatrarija kvalitete sustava. Teorijski, u tom slučaju bilo koji od tih odziva može
poslužiti za procjenu i izračunavanje ostalih dvaju odziva.
Literatura
Knjige
l. Badmaieff, A.: How to build speaker enclosures, Foulsham books, England, 1967.
2. Beranek, L. L.: Acoustics, McGraw Hill, N. Y., 1954.
3. Briggs, G. A.: Sound reproduction, Wharfedale Wireless Works, London, 1954.
4. Cohen, A. B.: Hi-Fi loudspeakers and enclosures, Newnes-Butterworths, London, 1968.
5. Colloms, M.: High performance loudspeakers, Pentech Press, London, 1980.
6. Davis, D.: Sound system engineering, Howard W. Sams & Co, N. Y., 1987.
7. Gaedtke, M.: Parametermessungen an Lautsprecher-Chassis (Die Konstruktion abgestimmter Ge-
hause mit Hilfe der Thiele-Small Parameter), Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1985.
8. Geffe, P. R.: Simplified modern filter design, Illiffe books, London, 1964.
9. G61z, R.: Hi-Fi Boxen, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1981.
10. Herrmann, U. F.: Handbuch der Elektroakustik, Philips-Hiithig Verlag, 1983.
ll. Hull, M. D.: Building Hi-Fi speakers systems, Philips, 1980.
12. Hunt, F. V.: Electroacoustics, Harvard University Press, 1954.
13. Jecklin, 1.: Lautsprecherbuch, Telekosmos-Verlag, Stuttgart, 1967.
14. Jelaković, T.: Zvuk, sluh i arhitektonska akustika, Školska knjiga, Zagreb, 1978.
15. Jelenčić, L: Zvučnici (I, II, III) (izabrana poglavlja), Publikacija Zavoda za elektroakustiku
Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu, 1985/89.
16. Jordan, E. J.: Loudspeakers, Focal Press, London, 1963.
17. Klinger, H. H.: Lautsprecher und Lautsprechergehause fUr Hi-Fi, Franzis-Verlag GmBH, Miinchen,
1986.
18. Klinger, H. H.: Lautsprechergehause Baubuch, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1978.
19. Klinger, H. H.: Hi-Fi Lautsprecher Kombinationen, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1986.
20. Lancaster, D.: Active-filter cookbook, Howard W. Sams & Co, N. Y., 1978.
21. Olson, H. F.: Elements of acoustical engineering, D. Van Norstrand, 1955.
22. Panzer, 1.: Frequenzweichen fiir Lautsprecher, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1987.
23. Panzer, 1.: Die Konstruktion von Bass-Iautsprecher-gehausen, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen,
1987.
24. Reichardt, W.: Grundlagen der Elektroakustik, Geest & Portig, Leipzig, 1960.
25. Sabrowsky, L.: Hi-Fi Boxen in Selbstbau, Franzis-Verlag, Miinchen, 1976.
26. Sahm, H .: Hi-Fi Lautsprecher, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1982.
27. Sahm, H.: Arbeitsbuch fiir Lautsprecher-Systeme, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen, 1987.
28. Scholz, E.: Aktive Lautsprecher Boxen selbstgebaut, Franzis Verlag GmbH, Miinchen, 1987.
29. Stark, B.: Lautsprecher Handbuch (Theorie und Praxis des Boxenbauens), Pflaum Verlag, Miinchen,
1986.
30. Tech, J.: Lautsprecherboxen zum selbstbauen, Franzis-Verlag GmbH, Miinchen-Stuttgart, 1981.
31. Tenbusch, J.: Akustik-Werkbuch, Verlag Heinz Heise GmbH, 1985.
32. Tremaine, H. M.: Audio cyclopedia, Howard W. Sams & Co, N. Y., 1974.
33. Zwicker, E.: Elektroakustik, Springer-Verlag, Berlin, 1987.
18*
276 LITERATURA
Članci n časopisima
Zbog velike učestalosti, skraćeni su nazivi sljedećih časopisa: "Audio" - A, "Funkschau" - FS,
"FunkTechnik" - FT, "Journal of the Audio engineering society" - JAES, "Wireless World" - WW.
Osim toga, radi preglednosti, navedeno je samo ime prvog autora članka, a izostavljena su imena
koautora (ako ih je bilo).
l. Adams, G. J.: Measuring speaker motion with a laser, A, august 1981.
2. Adams, G. J.: Computer-aided loudspeaker system design, JAES, vol. 26, No ll, No 12, 1978.
3. Aktiv-Subtraktiv-Filter, Elektor, september, 1987.
4. Augspurger, G .: Exponential baffles for custom installations, Audio engineering, november, 1951.
5. Avedon, R. c.: More on the air spring and the ultra-compact loudspeaker, A, june, 1960.
6. Baekgaard, E.: A novel approach to linear phase loudspeaker using passive crossover networks,
JAES, vol. 25, No 5, 1977.
7. Bank, G. : Three-dimensional energy plots in the frequency domain, JAES, vol. 30, No 1/2, 1982.
8. Bank, G.: A three-dimensional interferometric vibrational mode display, JAES, vol. 29, No 5, 1981.
9. Barlow, D. A.: The development of a sandwich-construction loudspeaker system, JAES, vol. 18,
No 3,1970.
10. Barlow, D. A.: The resonances of loudspeaker diaphragms, JAES, vol. 29, No lO, 1987.
ll. Barlow, D. A.: Loudspeaker coloration (Eliminating unwanted sources of resonances), WW,
march, 1978.
12. Behnek, E.: Strahlergruppentechnik, FT, 6-7/78, 9/78.
13. Benson, J. E.: Synthesis of high-pass filtered loudspeaker systems.
L Closed-box systems, JAES, vol. 27, No 7/8 1979.
II. Ref1ex systems, JAES, vol. 27, No 10, 1979.
14. Benson, J. E.: An introduction to the design of filtered loudspeaker systems, JAES, vol. 23, No 7,
1975.
15. Berlant, B.: Loudspeaker directionality and the perception of reality, JAES, vol. 33, No 5, 1985.
16. Berman, J. M.: The application of digital techniques to the measurement of loudspeakers, JAES,
vol. 25, No 6, 1977.
17. Boegli, C. P.: Interference effects with crossover networks, A, november, 1956.
18. Boleslav, A.: Loudspeaker for Model investigations, JAES, vol. 18, No 4, 1970.
19. Bonhomme, M.: L'Ionophone haut-parleur ideal, Toute la radio, october 1951.
20. Boomsliter, P. c.: Hearing with ears instead of instruments, JAES, vol. 18, No 4, 1970.
21. Borenius, J.: On loudspeaker response in sound control rooms, JAES, vol. 29, No 4, 1981.
22. Bost, R. J.: A new type of tweeter horn employing a piezoelectric driver, JAES, vol. 23, No 10,
1975.
23. Bost, J. R.: A new piezoelectric driver enhances horn performance, JAES, vol. 21, No 4, 1980.
24. Bradbury, L. J. S.: The use of fibrous materials in loudspeaker encolosures, JAES, vol. 24, No 3,
1976.
25. Briggs, G . A.: Column speakers solve PA problems, Radio-electronics, may 1964.
26. Brociner, V.: What's improved in loudspeakers?
Radio-electronics, april 1965.
27. Brociner, V.: Speaker size and performance in small cabinets, A, march 1970.
28. Brociner, V.: Column speakers, A, august 1969.
29. Bruneau, A. M.: Electrodynamic loudspeaker with baffle, motional impedance and radiation,
JAES, vol. 34, No 12, 1986.
30. Briiel & Kjaer: Loudspeaker phase measurements, transients response and audible quality, Applica-
tion notes.
31. Briiel & Kjaer: Elektro-akustische messungen, Application notes.
32. Bunn J. W.: Ceramic permanent magnets, WW, december 1960.
33. Buttkus D.: Abgleichbare aktive filter und ihre Berechnung, FS, No 5, 1978.
34. Biirck W.: Uber elektrostatische Lautspreher fiir Gr6ssere Frequenzbereiche, FS, No 21, 1957.
35. Biirck W.: GeschIossene Lautsprecherboxen, FS, No 7, 1966.
36. Canby E. T.: "Flame" loudspeaker, A, march 1968.
LITERATURA 277
37. "Cathode ray": Permanent magnet circuits, WW, march 1961.

38. Clarke, T. L.: Augmented passive-radiator loudspeaker systems, JAES, vol. 29, No 6, No 7/8, 1981.
39. Cohen, A. B.: Designing the HI-Fi loudspeaker, Electronics world, april 1965.
40. Crawford, D.: Bass equalization in loudspeakers, A, november 1973.
41. Crowhurst, N. H.: The basic design of constant resistance crossovers, Audio engineering, october
1953.
42. Crowhurst, N. H.: Crossover design, A, september, october, november 1956.
43. Dance, B.: Elektrostat (Quad ESL63), FS, No 17, 1982.
44. Davis, M . F.: What's really important in loudspeaker performance, Hi-Fi Magazin, june 1978.
45. Davis, D.: All about Q - the directivity factor of loudspeaker, A, september 1974.
46. Dick, G. O.; Music aus der Flamme, Stereoplay, No 8, 1981.
47. Dick, G. O.: Das Gas-feuerzeug, Stereoplay, No ll , 1981.
48. Dillenburger, W.: Uber die Diimpfung von Lautsprechern, FT, No 2, 1984.
49. Dinsdale, J.: Horn loudspeaker design (1, II), WW, march, may, 1974.
50. Falkus, A. E.: Working temperatures of high-power loudspeaker voice coils, WW, november 1972.
51. Falkus, A. E.: Loudspeaker magnet design, WW, january 1960.
52. Falkus, A. E.: Design of ceramic loudspeaker magnets, WW, july 1963.
53. Feldman, L. : Mystery of the failing tweeters, Radio-electronics, october 1976.
54. Feldman, L.: Linear-phase response, Radio-electronics, may 1976.
55. Fincham, L. R.: Refinements in the impulse testing of loudspeakers, JAES? vol. 33, No 3, 1985.
56. Frankort, F. J. M.: Vibration patterns and radiator behaviour o loudspeaker cones, Philips
technical review, vol. 36, No I, 1976.
57. Fried, I. M .: Full-range electrostatics are here, Radioelectronics, july 1961.
58. Fryer, P.: Loudspeaker distortions, can we here them?
Hi-Fi News & Record review, july 1977.
59. Funktechnische Arbeitsbliitter: Lautsprecher kombinationen - elektrische Weichen, Phasenfehler,
FS, No 20, 24, 1978.
60. Funkschau - Arbeitsbliitter: Lautsprecher-weichen, Aktivboxen, FS, No 7, No 8, 1985.
61. Gander, M. R.: Moving-coil loudspeaker topology as an indicator of linear excursion capability,
JAES, vol. 29, No 1/2, 1981.
62. Gander, M. R.: Dynamic linearity and power compression in movingcoilloudspeakers, JAES, vol.
26. No II, No 12, 1978.
63. Gerbach, H. P.: Fliichenmembran - lautsprecher, FS, No 17, 1982.
64. Gilliom, J. R.: Design problems of high-level cone loudspeakers, JAES, vol. 25, No 5, 1977.
65. Glaab, A. : Der Einfluss des Phasenganges auf die Ubertragung von Music und Sprache durch
Lautsprecher, FS, No 2, 1978.
66. Grewin, c.: A listening test system for evaluation of audio equipment, AES (reprint 2335-ES)
march 1986.
67. Grieg, D. D.: Panel speaker design, Radio-electronics, No 3, 1974.
68. Griese, M . J.: Ubertragungseigenschaften moderner Lautsprecher, FT, No 20, 1965.
69. Giissler, R.: Auf dem Weg zum optimaler Lautsprechersystem, FS, No 3, 1977.
70. Haase, H. J.: Scha1tungstechnik moderner Hi-Fi-Aktiv Lautsprecherboxen, FT, No 8, 1985.
71. Harwood, H. D.: Loudspeaker distortion associated with lowfrequency signals, JAES, vol. 20, No
9, 1972.
72. Harwood, H . D.: Some factors in loudspeaker quality, WW, may 1976.
73. Harwood, H. D. : Non-linearity of air in loudspeaker cabinets, WW, november 1974.
74. Harwood, H. D. : BBC monitoring loudspeaker, WW, march, april, 1968.
75. Harwood, H. D .: Speakers in corners, WW, april 1970.
76. Hecht, G.: Kalottenlautsprecher fUr Hi-Fi, FS, No 10, 1974.
278 LITERATURA
77. Heyser, R. c.: Hearing vs. measurement, A, march 1978.

78. Heyser, R. c.: Breakthrough in speaker testing, A, november 1973.
79. Heyser, R. C.: Speaker tests - Phase response, A, september 1974.
80. Heyser, R. c.: Speaker tests - Anechoic frequency response, A, november 1974.
81. Heyser, R. C.: IM distortion in speaker systems, A, march 1976.
82. Heyser, R. c.: Harmonic distortion, A, februar 1976.
83. Heyser, R. c.: Speak er tests - Impedance, A, september 1974.
84. Heyser, R. c.: Energy-time test, A, june 1976.
85. Heyser, R. c.: Acoustical measurements by time delay spectrometry, JAES, vol. 15, No 4, 1967.
86. Heyser, R. c.: Loudspeaker phase characteristics and time delay distortion (I, II), JAES, vol. 17,
No l , No 2, 1969.
87. Heyser, R. c.: Determination of loudspeaker signal arrival times (I. II), JAES, vol. 19, No 9, No
10, No 11, 1971.
88. Hilliard, J. K.: A study of theatre loudspeakers and the resultant development of the Shearer
two-way horn system, JAES, vol. 26, No 11, 1978.
89. Hilliard, J. K.: Dividing networks for loudspeaker systems, JAES, vol. 26, No II, 1978.
90. Hladky, J.: The application of holography in the analysis of vibrations of loudspeaker diaphragms,
JAES, vol. 22, No 4, 1974.
91. Hoge, W. J. J.: A broadcast monitor loudspeaker of small dimensions, JAES, vol. 26, No 6, 1978.
92. Hoge, W. J. J.: The search for an optimum transmission line speaker, A, august 1977.
93. Houck, G. 8.: Vibration reduction in loudspeaker enclosures, Audio engineering, december 1953.
94. Huff, J. A.: Hi-Fi speaker enclosure damping materials, A, august 1959.
95. Hulley, N.: Speaker sensitivity, Hi-Fi News & Record review, november 1976.
96. Ishiwatari, K.: The use of Boron for high-frequency dome loudspeakers, JAES, vol. 26, No 4, 1978.
97. Iverson, J. K.: The theory of loudspeaker cabinet resonances, JAES, vol. 21 , No 3, 1973.
98. Jan de Vries: Build an elektrostatic tweeter/cone wo ofer system, A, august 974.
99. Jecklin, J.: Hochwertige Lautsprecher kombinati on mit gefalteten Exponentialhorn, FT, No 2Q,
1967.
100. Jelaković, T.: Utjecaj akustičkih svojstava prostorije na kvalitetu reprodukcije zvučničkih sustava,
Publikacija Zavoda za elektroakustiku Elektrotehničkog fakulteta u Zagrebu.
101. Jelenčić, I.: Frekvencijska karakteristika zvučničkih sustava, Elektrotehnika Zagreb, No 3, 1974.
102. Jordan, E. J.: Titanium cone loudspeaker, WW, november 1966.
103. Jordan, E. J.: Loudspeaker enclosures, WW, january 1971.
104. Jordan, E. J. : The design and use of moving-coilloudspeaker units, WW, november 1970.
105. Jordan, E. J.: Loudspeaker enclosure design, WW, january 1956.
106. Jordan, E. J.: Multiple-array loudspeaker system, WW, march 1971.
107. Kaizer, A. J. M.: Vibration and sound radiation of loudspeaker diaphragms, Philips-electronic
components and materials
108. Kaminsky, V. J.: The response of loudspeakers to tone bursts, JAES, vol. 13, No 2, 1965.
109. Kates, J. M.: Loudspeaker cabinet reflection effects, JAES, vol. 27, No 5, 1979.
IlO. Kelly, S.: Loudspeaker enci osu re survey, WW, november 1972.
Ill. King, J.: Loudspeaker voice coils, JAES, vol. 18, No l, 1970.
112. Klepper, D. L.: Loudspeaker directional characteristics, A, april 1967.
113. Klipsch, P. W.: A low-frequency horn of small dimensions, JAES, vol. 27, No 3, 1979.
114. Klipsch, P. W.: Modulation distortion in loudspeakers, JAES, vol. 18, No l , 1970.
115. Korn, T. S.: Wiedergabe tiefer Frequenzen mit Hi-Fi Lautsprechern, FS, No 21, 1972.
116. Krieger, H.: Streuarme Lautsprecher, FS, No 20, 1959.
117. Kuppek, H.: Vergleichtest Lautsprecherwiinde, Stereoplay, No 7, 1981.
118. Konnicke, W.:Der Lautsprecher das ewige Problem, FS, No lO, 1968.
119. Lampton, M.: Fundamentals of loudspeaker design, A, december 1973.
120. Leach, W. M.: On the specification of moving-coil drivers for low-frequency horn-Ioaded loudspea-
kers, JAES, vol. 27, No 12, 1979.
LITERATURA 279
121. Leach, W. M.: Active equalization of closed-box loudspeaker systems, JAES, vol. 29, No 6, 1981.
122. Leak, H. J.: Full-range electrostatic loudspeaker, WW, october, 1956.
123. Lian, R.: Weg zum reinen Klang, Radio-TV-electronic, No 8, 1975.
124. Linkwitz, S.: Loudspeaker system design (I, II), WW, may, june, 1978.
125. Lipshitz, S. P.: The great debate: Subjective evaluation, JAES, vol. 29, No 7/8, 1981.
126. Locanthi, B. N.: Application of electric circuit analogies to loudspeaker design problems, JAES,
vol. 19, No 9, 1971.
127. Long, E. M. : Time alignment in loudspeakers, A, august, 1977.
128. Mahler, c.: The series-parallel speaker array, A, november, 1960.
129. Margolis, G.: Personal calculator programs for approximate ventedbox and closed-box loudspeaker
system design, JAES, vol. 29, No 6, 1981.
130. Marita, S.: Acoustic radiation of a horn loudspeaker by the finite element method - a considerati-
on of the acuostic characteristic of homs, JAES, vol. 28, No 7/8, 1980.
131. McShane, C. L.: Hi-Fi loudspeaker cones, Electronics world, february, 1963.
132. MelilIo, L.: Ferrofluids as a means of controlling woofer design parameters, JAES, vol. 29, No 3,
1981.
133. Merkant, J.: Hom-Ioaded e1ectrostatic loudspeaker, JAES, vol. 19, No 10, 1971.
134. Meyer, D . G .: Digital control of loudspeaker array directivity, JAES, vol. 32, no. 10, 1984.
135. Mitsubishi, D.: Holographic interferometry, Mitsubishi-Laboratory reports, vol. 14, No l , 1973.
136. Moir, J.: Speaker directivity and sound quality, WW, october, 1979.
137. Moir, J.: Assesing loudspeaker performance, Hi-Fi News & Record review, july, august, september,
october, november, december, 1975.
138. Moir, J.: Phase and sound quality, WW, march, 1976.
139. Moir, J.: Doppler distortions in loudspeakers, A, august, 1976.
140. Moir, J.: Choice of a crossover frequency, A, april, 1959.
141. Moir, J.: Speaker directivity and sound quality, WW, october, 1979.
142. Moir, J.: Interactions of loudspeakers and rooms, WW, june, 1977.
143. Murray, F. M.: Three-dimensional diaphragrn suspensions for compression drivers, Jaes, vol. 28,
No 10, 1980.
144. Nakajima, H. : Tweeter using new structure and new material for diaphragm, JAES, vol. 29, No 10,
1981.
145. Neils, J.: Hohe innere Diimpfung gewiinscht, FS, No 25, 1985.
146. Nesper, E.: Aus den Jugendjahren des dynamischen Lautsprechers, FS, No 17, 1955.
147. Newman, R. J.: A. N. Thiele - sage of vented speakers, A, august,1975.
148. Niguchi, H.:Reinforced Olefin Polymer diaphragm for loudspeakers JAES, vol. 29, No ll, 1981.
149. Novak, J. F.: Performance of series-parallel speaker arrays, A, september, 1961.
150. Oberhoff, H.: Der Lautsprecher im Detail, FS, No 7, 1983.
151. Obermayr, K.: Lautsprecher mit ebener Membranscheibe, FS, No 1, 1978.
152. O'Leary, M. G.: Tuning and damping bass-refleks enclosures, Electronics world, may, 1968.
153. Olson, H. F.: Direct radiator loudspeaker enclosures, JAES, vol. 17, No l , 1969.
154. Olson, H. F.: High-quality monitor loudspeaker, db, may, 1975.
155. Otala, M.: Intermodulation at the amplifier-Ioudspeaker interface, WW, november, 1980.
156. Pawlowski, R. J.: The line radiator, A, july, 1961.
157. Phasen reine LS-Boxen; Der Weg zum naturgetreuen Klangbild, Radio elektronikschau, No 12,
1975.
158. Pramanik, S. K.: Crossover networks and phase response, WW, november, 1975.
159. Ramsbotham, W. A. M.: On the sensitivity of single loudspeakers and colums, JAES, vol. 20, No 4,
1972.
160. Reinert, J.: Die Feuertaufe, Stereoplay, no ll, 1981.
161. Rettinger, M.: Damping of loudspeaker cabinet panels, A, september, 1954.
162. R. P. de Wit: Numerical optimization of the crossover filters in a multiway loudspeaker system,
JAES, vol. 34, No 3, 1986.
280 LITERATURA
163. Roske, E.: Die Konstruktion von Lautsprechern, FT, No 3, No 4, No 5, No 6, No 7, 1969.

164. Russel, R. H.: Enclosures for high-compliance loudspeakers, Electronics world, august, 1966.
165. Sahm, H.: Dynamische Lautsprecher, FS, No 17, 1982.
166. Sakai, S.: Acoustic field in an enclosure and its effect on sound-presure responses of aloudspeaker,
JAES, vol. 32, No 4, 1984.
167. Sakamoto, N.: Loudspeaker with Honeycomb disk diaphragm, JAES, vol. 29, No 10, 1981.
168. Salava, T.: Measurements of the input impedance of loudspeaker horns, JAES, vol. 29, No 6,
1981.
169. Sax, H.: 3 - Weg Aktiv - Box fiir 70W mit ICs, FS, No 5, 1980.
170. Schafft, H.: A solid state high frequency compression horn, JAES, vol. 14, No 3, 1966.
171. Schiifer, F.: Entwicklung konzept fiir Passivlautsprecher, FS, No 8, 1983.
172. Schinnerling, P.: Die technisch-akustischen Probleme der Lautsprecherboxen, FT, No 3, 1967.
173. Schmidt, K .: Berechnungsbeispiele fiir aktive NF-Bandpiisse, FS, No 6, 1974.
174. Schmidt, V.: Messungen an Lautsprechern, FT, No 10, 1962.
175. Shindo, T.: Effect of voice-coil and surround on vibration and sound pressure response of
loudspeaker cones, JAES, vol. 28, No 7/8, 1980.
176. Simon, G.: Leistungsstrahler mit aktiven Frequenzweichen und Endverstiirkern, FS, No 18, 1976.
177. Sinclair, R.: Using Thiele-Small Parameters, Altec Lansing eng. notes, No 264A
178. Smith, A. P.: Electronic crossover networks and their contribution to improved loudspeaker
transient response, JAES, vol. 19, No 8, 1971.
179. Small, R. H.: Direct-radiator loudspeaker system analysis, JAES, vol. 20, No 5, 1972.
180. Small, R. H.: Passive-radiator loudspeaker systems, JAES, vol. 22, No 8, 1974.
181. Small, R. H.: Closed-box loudspeaker systems, JAES, vol. 20, No 10, 1972, vol. 21 , No 1, 1973.
182. Small, R. H.: Efficiency of direct-radiator loudspeaker systems, JAES, vo1.l9, No 10, 1971.
183. Small, R. H .: Ven ted-box loudspeaker systems (I , II, III, IV), JAES, vol. 21, No 5, No 6, No 7, No
8, 1973.
184. Small, R. H.: Simplified loudspeaker measurements at low frequencies, JAES, vol. 20, No 1, 1972.
185. Souther, H. T.: Design elements for improved bass response in loudspeaker systems, Audio
engineering, may, 1951.
186. Staffeldt, H.: Correlation between subjective and objective data for quality loudspeakers, JAES,
vol. 22, No 6, 1974.
187. Stahl, K.: Bassref1exboxen und ihre Berechnung, FS, No 12, 1982.
188. Stark, B.: Die selbstgebaute Spitzenklasse-Box, Stereoplay, No 5, 1986.
189. Suzuki, K.: Computerized analysis and observation of the vibration modes of a loudspeaker cone,
JAES, vol, 30, No 3, 1982.
190. Tamura, M.: Electroacoustic transducers with piezoelectric high Polymer films, JAES, vol. 23, No
l, 1975.
191. Thackeray, D. : Whay your loudspeaker is full of foam, WW, december, 1979.
192. Teuber, W.: Power handling capacity of loudspeakers, AES, London 1987 (reprint 2444, E-l).
193. Thiele, K. H.: Der Dynamik noch gewachsen, FS, No 17, 1982.
194. Thiele, A. N.: Loudspeaker in Vented boxes (I, II), JAES, vol. 19, No 5, No 6, 1971.
195. Tsukagorski, T.: Polymer-Graphite composite loudspeaker diaphragm, JAES, vol. 29, No 10,
1981.
196. Unwin, P.: Loudspeaker coloration, Hi-Fi News & Record review, march, 1974.
197. Vi11chur, E. M.: Commercial acoustic suspension speaker, A, july, 1955.
198. Voelker, E. J.: Control rooms music monitoring, JAES, vol. 33, No 6, 1985.
199. Voelker, G.: Elektrostatischer Hochtonlautsprecher, FS, No 20, 1976.
200. Vujnović, M.: Pasivne zvučničke skretnice, Elektrotehničar, Zagreb, No 5, No 6, 1980.
201. Walker, P. J.: Wide range electrostatic loudspeakers, WW, may, 1955.
202. Ward, J. W.: Another word on multiple speakers, A, december, 1962.
203. Weckstrom, A. : Directive loudspeaker design, AES, London 1987 (reprint 2448, E-5)
204. Weems, D. B.: Taming the bass-ref1ex, Radio-electronics, february, 1975.
LITERATURA 281
205. Weems, D. B.: Basic principles of bass-reflex Hi-Fi speaker systems, Popular electronics, january,
1974.
206. Williges, H.: Lautsprecher, Nord Mende, No 2, No 3, 1979.
207. Williges, H.: Lautsprecher probleme der Hi-Fi Technik, Ft, No 17, 1968.
208. Wilson, P.: A repeatable technique for listening tests, JAES, vol. 15, No 1, 1967.
209. Yamamoto, T. : High-Fidelity loudspeakers with Boronized Titanium diaphragms, JAES, vol. 28,
No 12, 1980.
Kazalo pojmova
adijabatsko stanje 113 ekvivalentni krug zvučnika u zatvorenoj kutiji

aktivne frekvencijske skretnice 191 107
active-subtracted skretnice 195 ekvivalentni krug zvučnika s trubom 138
akustička snaga zvučnika 14 ekvivalentni volumen 109
akustičko prigušenje zvučnika 34 električko-mehanički faktor pretvorbe 26
akustički kratki spoj 102 električno prigušenje zvučnika 33
akustičke osobine prostorije 211 elektro-magnetsko prigušenje zvučnika 33, 269
akustički labirint 132 (feromagnetski fluid)
akustičke leće 160, 161 elektrostatski zvučnik 83
akustičko središte zvučnika 222, 227 elektromagnetski zvučnik 4
akustička impedancija 7, 262
AI-Ni-Co-magneti 55 faktor usmjerenosti 12, 224
analogije (direktne i inverzne) 265 faktor dobrote mehaničkog sustava zvučnika 34,
asimetrični filtri 195
35
faktor dobrote električnog sustava zvučnika 34,
bas-refleksna kutija 116 35
beskonačna ploča 6, 102 faktor prigušenja 33
Besselovi filtri 174 fazna karakteristika zvučnika 226
bijeli šum 219 fazni klinovi 139
brzina zvuka umembrani 35, 45 feritni magneti 55
Butterworthovi filtri 174 FFT - brza Fourierova analiza 234
filler driver 187
Chebishevljevi filtri 174 filtri konstantnog otpora 177
filtri konstantnog napona i snage 175
Fisherov poliplanarni zvučnik 63
difrakijska truba 154, 155 frekvencijska karakteristika zvučnika 220
difuzori 212
digitalni mjerni postupci 232, 254
dimenzije konusne membrane 43 gluha komora 218
dinamička impedancija 20
gornji centrator 48
granična frekvencija usta trube 144
dinamički zvučnik 15
granična snaga zvučnika 244
dišuća lopta 6
donji centrator 49
Dopplerova izobličenja 239 harmonička izobličenja 237
dubi-zvučnički emiter 102 Heilov zvučnik 77
dupleks-zvučnički sustav 196 Helmholtzov rezonator 117, 125
holografsko snimanje 36
efikasnost zvučnika 245
eksponencijalna truba 141 idealni zvučnik 5
eksponencijalne kutije 162 indeks usmjerenosti 12, 224
ekspo-refleksne kutije 169 impulsni signali 219
ekvivalentni krug dinamičkog zvučnika 27 infrazvučni filtar 163
ekvivalentni krug zvučnika u bas-refleksnoj ku- intenzitet zvuka 262
tiji 117, 118 intermodulacijska izobličenja 238
KAZALO POJMOVA 283
ionski zvučnici 97 parcijalno tiranje membane l , 36

i zotermičko stanje 113 pasivna membrana 125, 126
pasivne frekvencijske skretnice 176
piezoelektrički zvučnici 94
kalotne membrane 46 pirotehnički zvučnici 100
karakteristika impedancije zvučnika 246 pogonska snaga zvučnika 244
Klipschova truba 166 polarni dijagram zvučnika 12, 13, 226
koaksijalni zvučnički sustav 196
poliplanarni zvučnici 62
koloriranje zvučnika 230 posebna mjerenja zvučnika 254
kombinirana savijanja 39 preklopljene trube 147
kompleksni zvuk 226 prijenosna frekvencija 8, 25
konstantna usmjerenost 145, 152, 159,207 prijelomna frekvencija membrane 36
konusna membrana 35 preklopna frekvencija 173
koplanarni zvučnički sustav 196
korisnost zvučnika 28
košara zvučnika 55 radijalna savijanja membrane 37
kut pokrivanja 12, 145, 224 redovi filtra 175
kut trube 144 rezonantna frekvencija zvučnika 22
R-J bas-refleskna kutija 131
ružičasti šum 219
laserska interferometrija 36
linearnost snage zvučnika 67,245 smještaj zvučnika u prostoriji 213
linearno-fazni zvučnički sustavi 200, 227 srednjo-tonski zvučnici 70
L-regulatori razine 184 stapna membrana 6
stojni valovi 112
magnetski sustav dinamičkog zvučnika 53 subharmoničko savijanje membrane 41
magnaplanarni zvučnički sustavi 81 subjektivna mjerenja zv učnika (slušni test) 258

magnetostriktivni zvučnici 4
Manta-ray-trube 159 Thiele-Smallovo ugađanje 127
masa isijavanja 7, 7 tipovi filtra 174
materijali membrane 42, 66 titrajna zavojnica 50
mehaničko-akustički faktor pretvorbe 9, 26 točka okretanja trube 145
mehaničko prigušenje zvučnika 34 transverzalno savijanje membrane 38
mehanička frekvencijska skretnica 61, 63 tranzijentni odziv zvučnika 229
minimalni fazni sustav 273 transmisijska linija 132
muzička snaga zvučnika 243 trube 135
nazivna snaga zvučnika 243 ukupni faktor dobrote zvučnika 34

niskotonski zvučnici 63 usmjerna karakteristika zvučnika 224
nominalna impedancija zvučnika 23
visoko tonski zvučnici 72
objektivna mjerenja zvučnika 218
odječna komora 219 zaštitni poklopac membrane 49
operacijska pojačala 192 zatvorene kutije 104
ortodinamički zvučnici 79 zvučnik s trakom 74
osjetljivost zvučnika 245 zvučnici s akustičkim ovješenjem III
otpor isijavanja 6, 7 zvučnički stup 205
otvorene kutije 103

ovalni zvučnici 39 Walshov zvučnik 78
Izdavačko poduzeće
ŠKOLSKA KNJIGA
Zagreb, Masarykova 28
Za izdavača
ANTUN ZIBAR
Grafički urednici
JOSIP JELIĆ
KREŠIMIR PAVLOVIĆ
Lektorica
ZLATA BABIĆ
Korektori
DA VOR SUŠILO
ANTE TERZIĆ
Naklada 1500 primjeraka
Tiskanje završeno u veljači 1991.

ISBN 86-03-99073-5
31612/1

Jelenčić, Zvučnici (1991) (Podržava Pretraživanje)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jelenčić, Zvučnici (1991) (Podržava Pretraživanje)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ivan Jelenčić

ŠKOLSKA KNJIGA - ZAGREB

CIP - Katalogizacija u pUblikaciji

UOK 681.84 (075.8)

Bibliografija: str. 275-281. - Kazalo.

Tisak BIROGRAFIKA - Subotica

2. Teorija emitiranja zvuka .............................. . . .... . .. . .... . .. .. ...... . .. . .... . 6

5. Elektrostatski, piezoelektrični i ionski zvučnici .... . .......... . .. . . . ....... . .. . .. . .. . ....... . . 83

9. Mjerenje karakteristika zvučnika i zvučničkih sustava........................................ 218

Već dulje u krugovima naših tehničkih stručnjaka postoji potreba za literaturom s

Zvučnik je elektroakustički pretvarač koji električnu energiju pretvara u

1.1. Povijesni pregled

Povijesni počeci zvučnika ne sežu daleko u prošlost; izumljen je sredinom prošlog

Prvi uređaj za prijenos zvuka (ljudskoga glasa) pomoću elektriciteta konstrui-

Slika 1.1. Slika zvučnika iz povijesnog patentnog lista

12. 1877) . Siemens opisuje i dinamički zvučnik s elektromagnetom, koji je u izvedbi

To su prvi načinili C. W. Rice i E. W. Kellog, koji

Tako nakon 1925. godine počinje novo

1.2. Podjela zvučnika

a) S obzirom na načine pretvorbe energije, zvučnike dijelimo na:

komercijalne, konstruirane i izvedene za uređaje "svakodnevne" upo-

1.3. Idealni zvučnik

Na kraju reprodukcijskog lanca zvučnik obnavlja zvuk procesom elektroakus-

2.1. Emitiranje zvuka

Titranje membrane emitera pokreće okolne čestice zraka na gibanje (nastaje

Slika 2.1. Uz male promjere stapa prema emitiranoj

2.2. Impedancija isijavanja

. S[ J 1 (2kr)] . pocn K (2kr) (2.2)

Od toga je prvi dio realan i označava otpor isijavanja:

a drugi je dio imaginaran i označava reaktanciju mase isijavanja:

Te su serije beskonačne , no njihove se numeričke vrijednosti naglo smanjuju pa

a za visoke frekvencije, pri kojima je kr~2 :

Te su aproksimacije u praksi dovoljno točne za vrijednosti kr niže od l i više

0,0011--- +-1'-----+-- ---1

Slika 2.2. Realni i imaginarni dio normalizirane impedanci-

Prikazani dijagram impedancije isijavanja akustičkog opterećenja na jednoj

Izrazi za akustički otpor isijavanja i akustičku masu (prema Beraneku):

Ako je promjer stapa (što vrijedi i za konuse i za kalote) u odnosu prema

stanovišta usmjerenja može se reći da se to područje ne može obuhvatiti samo jednim

Usmjerenost se može izraziti odnosom zvučnih tlakova Pa i Pos' koji su jednako

Slika 2.7. Kut pokrivanja

2.4. Emitirana snaga

Slika 2.8. Emitiranje stapa uz stijenu ima efekt

Uz pogonsku silu, koja je konstantna s promjenom frekvencije , korisna emitira-

3.1. Rad potpuno krutih membrana

Ta se analiza temelji na teoriji rada potpuno krutog stapa i vrlo je dobra

Problematika elektro-mehanička-akustičke pretvorbe

3.1.1. Opis i princip rada

Takvom relativno jednostavnom izvedbom omogućeno je titranje membrane

Slika 3.1a. Presjek konusnoga dinamičkog zvučnika

Detalj strukture s polnim nastavcima stalnog magneta ititrajnom zavojnicom

Prema tome, dinamički se zvučnik teorijski može smatrati sastavom triju

Slika 3.lb. Sastavni dijelovi konusnoga dinamičkog zvučnika

Popis najvažnijih simbola

Ru - električni unutrašnji otpor pojačala kao izvora (n)

~ - mnogo više, vrlo mnogo

3.1.2. Električni sustav dinamičkog zvučnika

Električni krug zvučnika čini titraj na zavojnica u magnetskom polju stalnog

zvučnika .Taj je utjecaj znatan i djelotvoran samo u malome frekvencijskom opsegu

Slika 3.4. Dinamička impedancija pri stapnom radu mem-

Dinamička je impedancija u shemi električnog kruga zvučnika predočena

Intenzitetna i fazna karakteristika ukupne električne impedancije dinamičkog

25 1 ---- FAZNI KUT ./ t

Slika 3.11. predočuje općeniti tok prijenosne karakteristike dinamičkog zvučni

e) '---,----' d)~ ____~

kontrolirano savijaju (mnoge su s "nawi"-profilom), ovalni se širokopojasni zvučni