Prof.

dr Esad Jakupovi






DISKRETNE MATEMATIKE
STRUKTURE



















Banja Luka, 2008.

2
SADRAJ
1.UVOD.................................................................................................................................................................5
1.1.OSNOVNI POJ MOVI MATEMATIKE LOGIKE....................................................................................5
1.2. OSNOVNI POJ MOVI TEORIJ E SKUPOVA..........................................................................................8
1.3. BINARNE RELACIJ E............................................................................................................................11
1.4. FUNKCIJ E, OPERACIJ E, ALGEBARSKE STRUKTURE.................................................................15
1.5. ELEMENTI KOMBINATORIKE.............................................................................................................19
1.6. OSNOVNI POJ MOVI TEORIJ E GRAFOVA........................................................................................22
2. KOMBINATORIKA.........................................................................................................................................35
2.1. FUNKCIJ E GENERATRISE..................................................................................................................35
2.2. KRATAK PREGLED J O NEKIH VANIJIH KOMBINATORN1H OBJ EKATA................................39
2.3 ZADACI....................................................................................................................................................42
3. ISKAZNA ALGEBRA.....................................................................................................................................44
3.1. DEFINICIJ A ISKAZNE ALGEBRE........................................................................................................44
3.2. ISKAZNE FORMULE, TAUTOLOGIJ E................................................................................................45
3.3. IZVOENJ E ZAKLJ UAKA..................................................................................................................50
3.4. BOOLEOVE FUNKCIJ E........................................................................................................................52
3.5. .BAZE ISKAZNE ALGEBRE.................................................................................................................56
3.6. ZADACI...................................................................................................................................................59
4. ELEMENTI TEORIJ E SKUPOVA.................................................................................................................59
4.1. O OPISNOJ TEORIJ I SKUPOVA.........................................................................................................60
4.2. KARDINALNI BROJ SKUPA.................................................................................................................61
4.3. ALGEBRA SKUPOVA...........................................................................................................................63
4.4. PARCIJ ALNO UREENI SKUPOVI.....................................................................................................66
4.5. KVAZIUREENJ E.................................................................................................................................70
4.6. ZADACI...................................................................................................................................................71
5. KVANTIFIKATORSKI RAUN PRVOG REDA...........................................................................................72
5.1. PREDIKATI, RELACIJ E I ISKAZNE FUNKCIJ E.................................................................................72
5.2. FORMULE KVANTIFIKATORSKOG RAUNA...................................................................................73
5.3. INTERPRETACIJ E FORMULA KVANTIFIKATORSKOG RAUNA.................................................74
5.4. VEZANE I SLOBODNE PROMENLJ IVE.............................................................................................77
5.5. PRIMJ ERI VALJ ANIH FORMULA........................................................................................................79
3
5.6. SEMANTIKO IZVOENJ E.................................................................................................................81
5.7. IZRAAVANJ E MATEMATIKOG TEKSTA FORMULAMA KVANTIFIKATORSKOG RAUNA...82
5.8. ZADACI...................................................................................................................................................83
6. GRUPE............................................................................................................................................................84
6.1. ALGEBARSKE STRUKTURE SA JEDNOM BINARNOM OPERACIJ OM........................................84
6.2. HOMOMORFIZMI I IZOMORFIZMI GRUPA I DRUGIH ALGEBARSKIH STRUKTURA.................87
6.3. PODGRUPE...........................................................................................................................................89
6.4. PERMUTACIONE GRUPE...................................................................................................................91
6.5. CIKLIKE GRUPE.................................................................................................................................94
6.6. NORMALNE PODGRUPE I FAKTORSKE GRUPE..........................................................................96
6.7. TEOREMA O HOMOMORFIZMIM A...................................................................................................98
6.8.ZADACI ....................................................................................................................................................99
7. ALGEBARSKE STRUKTURE SA VIE OPERACIJ A.............................................................................101
7.1. PRSTEN...............................................................................................................................................101
7.2. TIJ ELO I POLJ E. KONANO POLJ E................................................................................................105
7.3. BOOLEOVA ALGEBRA I A-MREA..................................................................................................107
7.4. ZADACI.................................................................................................................................................110
8. TEORIJ A GRAFOVA...................................................................................................................................112
8.1. IZOMORFIZAM GRAFOVA................................................................................................................112
8.2. OPERACIJ E S GRAFOVIMA..............................................................................................................116
8.3. STABLO................................................................................................................................................119
8.4. PLANARNI GRAFOVI .........................................................................................................................121
8.5. HROMATSKI BROJ GRAFA...............................................................................................................124
8.6. BROJ UNUTRANJ E I SPOLJ ANJ E STABILNOSTI GRAFA.......................................................126
8.7. ODREIVANJ E NAJ KRAEG PUTA U GRAFU..............................................................................129
8.8. NEKE TEOREME O DIGRAFOVIMA.................................................................................................131
8.9. ZADACI.................................................................................................................................................132
9. FORMALNE TEORIJ E I IZRAUNLJ IVOST............................................................................................134
9.1. DEFINICIJ A FORMALNE TEORIJ E...................................................................................................135
9.2. ISKAZNI RAUN I DRUGI PRIMJ ERI FORMALNIH TEORIJ A.......................................................136
9.3. REKUKZIVNE I IZRAUNLJIVE FUNKCIJ E.....................................................................................138
9.4. ARITMETIZACIJ A FORMALNIH TEORIJ A I PROBLEM ODLUIVOSTI.......................................140
4
10. RAUN VJ EROVATNOE.......................................................................................................................141
10.1. OPERACIJ E S DOGAAJ IMA.........................................................................................................141
10.2. VJ EROVATNOA KAO MJ ERA MOGUNOSTI ZA NASTUPANJ E DOGAAJ A.....................143
10.3. STVARNO ZNAENJE VJEROVATNOE DOGAAJA..........................................................................146
10.4. OPERACIJ E S VJ EROVATNOAMA..............................................................................................148
10.5. SLUAJ NE VELIINE......................................................................................................................152
10.6. OSNOVNI POJ MOVI TEORIJ E INFORMACIJ A.............................................................................154
10.7. SHANNONOV PROBLEM U TEORIJ I INFORMACIJ A I VEZA SA J EDNIM AHOVSKIM
PROBLEMOM.............................................................................................................................................157
10.8. STEPENI KVADRATNIH MATRICA I MARKOVLJ EVl LANCI.......................................................160
11. ELEMENTI, TEORIJ E IGARA..................................................................................................................162
11.1. O TEORIJI IGARA.............................................................................................................................162
11.2. MATRINE IGRE..............................................................................................................................163
11.3. MATRINE IGRE SA SEDLASTOM TAKOM..............................................................................164
11.4. KOMBINOVANE STRATEGIJ E........................................................................................................166
11.5. IGRE NA GRAFOVIMA.....................................................................................................................168
LITERATURA...................................................................................................................................................169
5
1.UVOD
U ovomuvodnompoglavlju dajemo pregled elementarnih pojmova iz matematike logike, teorije
skupova, opte algebre, kombinatorike i teorije grafova, pri emu se posebno istiu meusobne veze ovih
matematikih disciplina. U poglavljima 2.-9. svaka od ovih disciplina se opisuje sa neto vie detalja.

1.1.OSNOVNI POJMOVI MATEMATIKE LOGIKE
Matematike misli se izraavaju nekimod postojeih jezika (recimo, srpsko-hrvatskim) koji je
upotpunjen izvjesnimbrojemspecijalnih matematikih simbola. Osnovne cjeline u jednomjeziku su
reenice. Od posebnog interesa su afirmativne reenice koje imaju neki smisao. Ovakve reenice se pod
izvjesnimuslovima nazivaju sudovima i predikatima.
Definicija 1. Afirmativna reenica koja ima smisla i koja je ili istinita ili neistinita naziva se sud.
Primjer 1. Reenica 7<15 je sud i to istinit, dok je reenica 7 je kvadrat prirodnog broja takoe
sud ali neistinit.
Kao to primjeujemo, sud ne moe istovremeno biti istinit i neistinit (princip kontradikcije) a isto
tako sud ne moe biti ni istinit ni neistinit (princip iskljuenja treeg).
Sudove obino obiljeavamo velikimslovima latinice, na primjer, P, Q, R,... Za svaki sud P definie
se njegova vrijednost istinitosti P pomou
1, ako je P istinit sud
0, ako je P neistinit sud
P

'

Vrijednost istinitosti suda obiljeavaemo odgovarajuimmalimslovima latinice. Dakle, P=p.
Simbole 1 i 0 ne treba obavezno smatrati brojevima jedan i nula. Za vrijednost istinitosti sudova
mogu se uzeti bilo koja dva razliita objekta, odnosno simbola. Tako su u matematikoj literaturi u estoj
upotrebi simboli T i umjesto, redom, 1 i 0. Simbol T se ita te i potie od engleske rijei true
(istinit). Simbol ita se ne te. Mi emo zbog primjene matematike logike u tehnici koristiti
prvonavedene simbole. Skup {0, 1}obiljeavaemo sa B.
Postoje i reenice koje tvrde neto to ima smisla ali za koje ne moemo tvrditi ni da su istinite ni
da su neistinite. Na primjer, reenica x
1
=1 je istinita ako je x =1 ili x =- 1. Meutim, ona je neistinita,
na primjer, za x =2. Ovakvi primjeri opravdavaju uvoenje sledee definicije.

Definicija 2. Afirmativna reenica, koja ima smisla, koja sadri jedan ili vie projenjivih parametara i
koja postaje sud uvjek kada parametri iz reenice dobiju konkretne vrijednosti, naziva se predikat.

Primer 2. Reenica x
2
+y
2
1 je predikat sa dva parametra. Za x =y =0 dobijamo istinit sud 0
2
+0
2
1
dok, na primjer, za x=1, y=2 dobijamo neistinit sud 1
2
+2
2
1.
6
Broj parametara koji se pojavljuju u predikatu naziva se duina predikata. U oznaci predikata uvjek
naglaavamo parametre od kojih on zavisi, na primjer, P (x), Q(x,y), R(x1, x2 ,..., xn ) itd. Podrazumjeva
se da je za svaki predikat zadata oblast variranja njegovih parametara (bilo eksplicitno, bilo implicitno).
Tako smo u primjeru 2 podrazumjevali da x i y oznaavaju realne brojeve.
U tekstu koji slijedi pod reenicomemo podrazumjevati bilo sud bilo predikat.
Poznato je da se od reenica mogu formirati sloenije reenice upotrebomraznih sveza (i, ili, itd.).

Definicija 3. Ako su P i Q reenice, onda se reenice P i Q, P ili Q, ne P, ako P onda Q, ako P
onda Q i ako Q onda P, P ili Q ali ne oba, oznaavaju redom sa
, , , , , PV P Q P Q P P Q P Q Q i nazivaju konjunkcija, disjunkclja, negacija, implikacija,
ekvivalencija, ekskluzivna disjunkcija reenica P i Q (odnosno reenice P kod negacije).
Ako su P i Q sudovi onda se istinitost navedenih sloenih reenica moe udvrditi na osnovu
vrijednosti istinitosti sudova P i Q bez analize samog znaenja reenica P i Q.
U sledeoj tabeli (tablice istinitosti) navedene su vrijednosti istinitosti sloenih reenica iz definicije
3 u zavisnosti od vrijednosti istinitosti sudova P i Q.


Navedene tablice istinitosti konstruisane su tako da su u saglasnosti sa svakodnevnom
logikom,steenomna osnovu iskustva i koju smatramo tanom. J edino kod implikacije PQ nailazimo na
naizgled neobinu situaciju kada je P =0. Implikacija je tada istinita bez obzira na vrijednosti istinitosti suda
Q. To znai: iz pogrene premise svaki zakljuak je logiki ispravan. Naravno, zakljuivanje iz pogrenih
premisa nema veeg znaaja ali su navedene vrijednosti u tablici istinitosti usvojene jer ne smetaju itavoj
konstrukciji a u nekimsituacijama to ima i izvjesne prednosti (vidjeti zadatak 3).

Reenica PQ se moe proitati na vie ekvivalentnih naina:
Ako P, onda Q;
iz P proizlazi Q;
P povlaci Q;
P je dovoljan uslov za Q;
Q je potreban uslov za P.

Reenica P Q se moe proitati na jedan od sledeih naina:
Ako je P onda Q i ako Q onda P;
P je ekvivalentno sa Q;
P vai ako i samo ako vai Q;
P potreban i dovoljan uslov za Q;
Q je potreban i dovoljan uslov za P.

Iz definicije 3 neposredno proizlazi da je reenica P Q identina sa reenicom
( ) ( ) P Q Q P i da je reenica P\/Q identina sa reenicom( ) ( ). P Q P Q
7
Od predikata se mogu formirati nove reenice upotrebom tzv. kvantifikatora. Postoje dva
kvantifikatora: univerzalni i egzistencijalni . Simbol se ita *svaki* (ili *za svako*) a u vezi je
sa poetnimslovomnemake reci aile (svi) odnosno engleske all. se ita postoji i potie od
odgovarajueg njemakog izraza es gibt, odnosno engleskog exist. Kvantifikatori se upotrebljavaju
ispred predikata i obino se vezuju za neku promenljivu (parametar) iz predikata. Upotrebu kvantifikatora
objasniemo na primjerima.
Ako je P(x) predikat duine 1 i x promjenljiva, simbol ( x) P(x) oznaava reenicu: za svako x
(vai) P(x). Kvantifikatori se mogu primjeniti i na predikate veih duina. ( x) P(x, y) se ita: postoji x
tako da. vai P (x, y).
Primjer 3. ( a) ( b) ((a i bsu kompleksni brojevi) a
2
b
2
=(a+b)(a-b)) se ita: za svako a i svako b,
ako su a i b kompleksni brojevi onda je a
2
b
2
=(a+b) (ab); ili krae: za sve kompleksne brojeve a i b vai a
2

b
2
=(a+b) (ab). Ako usvojimo daa i boznaavajukompleksne brojeve, ovareenicabi se krae moglazapisati pomou(
a) ( b) a
2
b
2
=(a+b) (ab).
Primjer 4. ( x) ( x je realan broj) (x
2
=1)). Ovo se moe proitati na sledei nain: postoji x takvo da je x
realan broj i da je x=1; ili krae: postoji realan broj x takav da je x
2
=1. (U stvari, postoje dva takvabroja: 1 i -1). Slino
prethodnomprimjeru, ako x oznaava realan broj, krai zapis predhodne reenice bi bio ( x)x
2
=1. Napomenimo da bi
pogreno bilo, po ugledu na primjer 3, ovu reenicu zapisati u obliku
( x) ((x je realan broj) (x
2
=1)).
Napomenimo da se oblast variranja parametra u predikatu moe precizirati naznakomodgovarajueg
skupa kojempripada promjenljiva na koju se odnosi kvantifikator (vidjeti odjeljak 1. 3.). Takoe se esto
oznake kvantifikatora saimaju pa se, na primjer, pie( a, b) umjesto ( a) ( b).

8
1.2. OSNOVNI POJMOVI TEORIJE SKUPOVA

Pojamskupa je osnovni pojamu matematici i on se ne definie. Opisno se kae skup je
objedinjenje nekog mnotva elemenata u jednu cjelinu. No ovo se ne moe shvatiti kao precizna
matematika definicija.

Ako se skup S sastoji od elemenata x, y, z,,.. , pie se } {
, , ,... . S x y z .
No, na ovaj nain, tj. potpunimnabrajanjemelemenata koji pripadaju skupu, mogu se, u principu,
predstaviti samo skupovi sa konano mnogo elemenata. (I kod ovakvih skupova nailazimo na tekoe ako
je broj elemenata u skupu velik.) Stoga se skup obino zadaje nekomzajednikomosobinomnjegovih
elemenata. Ako je P(x) osobina koja karakterie elemente x skupa S, pie se
}
{
( ) S x P x
i ita: S je skup elemenata x takvih da vai P(x). Primjetimo da P(x) u stvari predstavlja jedan predikat
duine 1.
Primer 1. }
{
2
1 S x x predstavlja skup iji su elementi brojevi 1 i -1.
Ako elemenat x pripada skupu S, pie se xS AKO elemenat x ne pripada skupu S, pie se xS. Dva
skupa su jednaka ako imaju iste elemente,tj.
( )(( ) ( )). A B x x A x B x B x A
Primer 2.
{ } { }
{ } { }
{ } { } { } { }
, , , , ;
, , , , , ;
0,1,2 0,1,2 0,1,2,3,4 .
a b c b c a
a b c b a b c
u v u v

+

Skup je konaan (beskonaan) ako ima konano (beskonano) mnogo elemenata. Broj elemenata
konanog skupa A obiljeavaemo sa i | A |.
U matematici su u estoj upotrebi sledei skupovi:
N skup prirodnih brojeva;
Z. skup cijelih brojeva;
O skup racionalnih brojeva;
R skup realnih brojeva;
R
+
skup realnih pozitivnih brojeva;
C skup kompleksnih brojeva
Unija AB skupova A i B je skup svih elemenata koji se sadre bilo u A bilo u B, tj.
{ }
. A B x x A x B
Presjek AB skupova A i B je skup svih elemenata koji se sadre i u A i i u B, tj.
{ }
. A B x x A x B
9
Prazan skup je skup bez ijednog elementa i on se obiljeava sa 0. Prazan skup moemo definisati i
na jedan od sledeih naina:
{ }
{ }
,
( ) ,
( ) ( ) ,
x x x
A x x A
x P x P x




gde je P(x) proizvoljni predikat duine 1.
Dva skupa se nazivaju disjunktnimako nemaju zajednike elemente. Skupovi A i B su disjunktni
ako je . A B
A je podskup skupa B ako je svaki element skupa A takoe element skupa B. injenicu da je A
podskup skupa B obiljeavamo sa . A B Kae se tada da su skupovi u relaciji inkluzije. Dakle:
( )( ). A B x x A x B
Relacija jednakosti skupova moe se izraziti pomou relacije inkluzije na sledei nain;
A B A B B A
Ako je A B i A B , kae se da je A pravi podskup skupa B.
Particija skupa S je skup
{ }
1 2
, ,...,
n
S S S nepraznih podskupova skupa S takvih da
1 2
1
1
2 ... .
i j
x
n i
i
i j S S
S S S S S

o
o
U

Partitivni skup P(S) skupa S je skup svih podskupova skupa S, tj.
{ }
( ) . P S A A S
Napomenimo da partitivnomskupu P(S) pripadaju samskup S kao i prazan skup.
Primjer 3.
{ }
{ } { } { } { } { }{ }{ } { }
{ } { }
{ } { } { } { } { } { }
{ } { } { }
2
1 , ,
( ) , , , , , , , , , , ;
2 , , ,
( ) , , . , , , ;
3 P( )= , ( ( )) ( ) , .
A a b c
P A a b c a b a c b c a b c
A a b c
P A a bc a b c
P P P

o
o
o

Ureen par (a, b) objekata a i b definie se pomou pojma skupa na sledei nain:
( ) { } { } { }
, , , . a b a a b
a je prva komponenta a b druga komponenta ureenog para (a, b).
Teorema 1. Dva ureena para su jednaka ako i samo ako su imjednake odgovarajue komponente, tj,
( ) ( )
, , . a b c d a c b d
10
Dokaz. Koristiemo se definicijomjednakosti dva skupa, (a, b)=(c, d) na osnovu definicije ureenog
para znai
(1)

Ako je a=c i b=d, jednakost (1) oigledno vai. Pretpostavimo da vai (1) i dokaimo da iz toga
slijedi a=c, b=d. Razlikovaemo dva sluaja.
1 a=b. Tada se skup na lijevoj strani relacije (1) svodi na { } { } { } { } { } { } { }
, , , . a a a a a a Dakle,
na lijevoj strani je jednoelementni skup iji je jedini element {a}. Stoga i na desnoj strani mora biti
jednoelementni skup a a to je jedino mogue ako je c=d. Tada se (1) svodi na { } { } { } { }
, a c tj. {a}={c}i
a=c, ime je

tvrenje dokazano.
2 . a b
o
Sada se na obe strane relacije (1) nalaze dvoelementni skupovi, pri emu su elementi
takoe skupovi od kojih jedan ima jedan element a drugi dva elementa. Iz (1) stoga slijedi {a}={c}i {a,
b}={c, d}. Iz prve relacije dobijamo a=c, a iz druge onda b=d.
Ovimje dokaz zavren.
Napomenimo da je (a, b) (b, a) izuzev kada je a=b, tj.
(a, b) =(b, a) a =b.
Ureena trojka (a,b,c) objekata a,b,c definie se pomou pojma ureenoj para na sledei nain:
( ) ( ) ( )
, , , , . a b c a b c
Slino tome ureena n-torka (a1, a2,. . ., an) objekata a1 , a2,...,an definie se rekurzivno pomou
ureenog para i ureene (n - 1) -torke
( ) ( ) ( )
1 2 1 2 1
, ,..., , ,..., , .
n n n
a a a a a a a

Za ureenu jednorku po definiciji je (a1)=a1.
Teorema 2. Dve n-torke su jednake ako i samo ako su imodgovarajue komponente jednake,
tj.
( ) ( )
1 2 1 2 1 1 2 2
, ,..., , ,..., ... .
n n n n
a a a b b b a b a b a b
Dokaz ove teoreme se preputa itaocu.
Descartesov proizvod A B skupova A i B je skup definisan pomou
( ) { }
, , A B a b a A b B

tj. AxB je skup svih ureenih parova u kojima je prva komponenta element skupa A a druga komponenta
element skupa B. Skup AxA obiljeava se sa A
2
.
Slino tome Descartesov proizvod skupova A1, A2,. . ., An u navedenomredosljedu definie se
pomou ( ) { }
1 2 1 2 1 1 2 2
... , ,..., ... .
n n n n
A A A a a a a A a A a A
Ako je A1=A2=...=An=A ovaj skup se obeleava sa A
n
.

{ } { } { } { } { } { }
, , , , . a a b c c d { } { } { } { } { } { }
, , , , . a a b c c d
11
1.3. BINARNE RELACIJE

Posmatrajmo neko svojstvo ureenih parova elemenata iz skupa X. To svojstvo treba da bude
takvo da se za svaki konkretan ureen par (element skupa X) moe utvrditi da li taj par ima posmatrano
svojstvo ili ne. Svako takvo svojstvo nazivamo binarnomrelacijomu skupu X. Ako par (a, b) ima
pomenuto svojstvo, kae se da je a u relaciji sa b.
Binarna relacija u skupu X je odreena ako su zadani svi ureeni parovi koji imaju odgovarajue
svojstvo. Neka je skup svih takvih parova. Oigledno je
2
X . Dakle, svaka binarna relacija u X
odreuje jedan podskup skupa X
2
i, obrnuto, svaki podskup skupa X
2
odreuje jednu binarnu relaciju u X.
Zbog ovoga se, kao sto je uobiajeno, binarna relacija striktno definie na sledei nain.
Definicija 1. Binarna relacija u skupu X je svaki podskup skupa X
2
, tj. svaki skup za koji vai
2
X .
Dakle, binarna relacija se poistoveuje sa skupomsvih onih parova ije komponente jesu u relaciji.
Ako je (a, b) kae se da su a i b u relaciji i pie se ab.
Dakle,po definiciji vai ekvivalencija
( )
, a b a b
Ako (a, b) pie se a non b.
Primjer 1. Neka je X ={1,2,3,4}i ={(l,2),(l, 3), (1, 4), (2, 3), (2, 4), (3, 4)}. Tada je, na primer, 12,13,itd.,tj.
brojevi 1 i 2, 1 i 3 itd., jesu u relaciji . Nasuprot tome, 2 i 1 nisu u ovoj relaciji. Relacija iz ovog primjera obino
se oznaava simbolom<.
Relacije i
2
X nazivaju se redomprazna i univerzalna relacija.
Neka je jedna binarna relacija u X.
Relacija se naziva refleksnomako vai
( )
. a X a a
Relacija je simetrina ako
( )
, a b X a b b a
Relacija je asimetrina pod uslovom
( )
, , a b X a b b a a b
(tj. kod antisimetrine relacije dva elementa skupa X mogu u oba poretka biti u relaciji samo ako su jednaki).
Relacija je tranzitivna u sluaju
( )
, , . a b c X a b b c a c
U matematici se najee sreu sledee dve vrste relacija: relacija ekvivalencije i relacija parcijalnog
ureenja.
Refleksivna, simetrina i tranzitivna relacija naziva se relacija ekvivalencije.
Refeksivna, antisimetrina i tranzitivna relacija naziva se relacija parcijalnog ureenja.
12
Primjer 2. Relacija jednakosti =uproizvoljnomskupuje relacijaekvivalencije jer zaproizvoljne elemente a, b, c iz
posmatranogskupa vai a=a, a=bb=a, a=b/\b =ca =c.
Primjer 3. Relacija inkluzije u nekomskupu skupova je relacija parcijalnogureenja jer za proizvoljne skupove A, B,
C vai
, , . A A A B B A A B A B B C A C

Ako je u skupu X definisana relacija ekvivalencije , za svaki element x skupa X definie se klasa
ekvivalencije x elementa x u odnosu na relaciju . Klasa ekvivalencije x elementa x je skup svih onih
elemenata skupa X koji su u relaciji sa x (ukljuujui i x jer je refleksivna relacija), tj.
{ }
. x y y X y x
Teorema 1, Skup svih klasa ekvivalencije nekog skupa X u odnosu na relaciju ekvivalencije
predstavlja particiju skupa X.
Dokaz. Svaki element x skupa pripada bar jednoj klasi ekvivalencije jer za svako x vai x x .
Potrebno je jo dokazati da svaki element pripada tano jednoj klasi ekvivalencije. Ovo je ekvivalentno
tvrenju da su svake dve klase ekvivalencije ili disjunktne ili jednake. Dokazaemo da se dve klase
ekvivalencije
1
x i
2
x poklapaju kada je x1 x2 odnosno da su disjunktne kada je x1 non
2
x .
Pretpostavimo najprije da je
1 2
x x ,tj.
( )
1 2
y y x x .
Tada
( ) ( )
1 2 1 2 1 2 1 2
y x x y x y x x y y x x x
jer je simetrina i tranzitivna relacija.Dalje vae sledee implikacije:
1 1 1 2 2 2
x x x x x x x x x x .
I obrnuto,moe se pokazati da je svaki element skupa
2
x takoe element skupa
1
x .Stoga
1 2
x x .
Ako je
1 2
x x , ne moe biti
1 2
x x jer bi to , kao gore , vodilo zakljuku da je
1 2
x x , to
predstavlja kontradikciju.
Ovimje dokaz teoreme zavren.
Relacija ekvivalencije dijeli, dakle , skup X na meusobno disjunktne neprazne podskupove (klase
ekvivalencije) ija je unija skup X. Unutar svake klase ekvivalencije svaka dva elementa su u relaciji p a
nijedan par elemenata iz razliitih klasa ekvivalencije nije u toj relaciji. Skup svih klasa ekvivalencije
naziva se koliniki skup skupa X u odnosu na relaciju i obeleava.se sa X/ . Dakle,
{ }
/ X x x X .
Obrnuto, ako je data jedna particija skupa X postoji relacija ekvivalencije takva da je X/
upravo zadata particija, to se lako dokazuje.
Primjer 4. Ako je cjeli broj b deljiv cjelimbrojema , pie se a | b. U skupu Z cjelih brojeva definie se
relacija kongruencije po modulu m(mprirodan broj) pomou

( )
, a b Z ( ) ( ) mod m a b m b a
13
Relacija je refleksivna jer je
( )
mod m a a . Ona je simetrina jer ( ) ( ) m b a m a b .Kako je
( ) ( )
a c a b b c + ,iz
( )
mod m a b i
( )
mod m b c slijedi najprije ( ) m b c i ( ) m c b a zatim ( ) m c a te je
relacija tranzitivna. Dakle kongruencija po
:
modulu prirodnog broja je relacija ekvivalencije. Klase
ekvivalencije su oigledno skupovi cjelih brojeva koji poslije diobe sa mdaju fiksiran ostatak. Ostatak
moe da bude jedan od brojeva 0,1,... , m1 pa je

( ) { } { }
/ mod m i=0,1,...,m-1 Z km i k z + .
Slino binarnoj relaciji definie se i n-arna relacija.
Definicija 2. n-arna relacija u skupu X je svaki podskup skupa
n
X .
Ako je
( )
1 2
, ,...,
n
a a a kae se da su elementi
1 2
, ,...,
n
a a a (u navedenomporetku) u relaciji .

Primjer 5. J edna ternarna relacija u skupu cjelih brojeva Z moe se definisati pomou
(1) 2 3 10 x y z + +
na sledei nain: brojevi x ,y, z Z su relaciji ako vai (1).
Na primer, brojevi 5, 1, 1 jesu u relaciji a 3, 2, 2 nisu.
Binarna relacija je specijalan sluaj n-arne relacije koji se dobijaza n=2.
Za n=i dobija se unarna relacija. Unarna relacija u skupu X je svaki podskup skupa X.
Pod binarnomrelacijom u skupu X Y podrazumjeva se svaki podskup toga skupa. Slino kao
i ranije, ako je
( )
, a b pie se a b.
Binarne relacije se mogu pogodno predstaviti pomou izvjesnih geometrijskih figura koje se
nazivaju grafovima. Svaka binarna relacija , zajedno sa konanimskupomX u kome je definisana,
definie jedan graf koji se konstruie na sledei nain.
Elemente skupa
{ }
1 2
, ,...,
n
X x x x predstavljamo meusobno razliitimtakama u ravni (ili
prostoru), koje nazivamo vorovima grafa. Ako je
( )
,
i j
x x taku koja predstavlja vor
i
x spajamo
linijomsa takomkoja predstavlja vor
j
x . Ova linija se orijentie na crteu strelicomu smeru od
i
x ka
j
x i naziva se (orijentisana) grana grafa. Ako
( )
,
i j
x x , vorovi
i
x i
j
x nisu na crteu direktno
povezani. Grana koja spaja vor sa samimsobomnaziva se petlja. U relaciji petlji odgovara ureen
par oblika
( )
,
i i
x x .
Primjer 6. Posmatrajmo relaciju djeljivosti cijelih brojeva u skupu X={1, 2, 3, 4, 5, 6}. Odgovarajui graf je
predstavljen na sl. 1. na dva naina.
14

Refleksivnimrelacijama odgovaraju grafovi kod kojih je svakomvoru pridodala petlja.
Kod simetrinih relacija za svaku granu, kuja vodi, recimo, iz vora
i
x ka voru
j
x , postoji u grafu i
grana koja iz
j
x vodi u
i
x Dakle, grane su grupisane u parove i u svakomparu grane povezuju iste
vorove ali su suprotnih orijentacija (sl. 2a).
Tranzitivne relacije karakteriu se strukturnimdetaljomkoji je prikazan na si. 2b. Naime, ako postoji
grana koja iz
i
x vodi u
j
x i ako postoji grana koja iz
j
x vodi u
k
x tada postoji i grana koja iz
i
x vodi u xk.



15
1.4. FUNKCIJE, OPERACIJE, ALGEBARSKE STRUKTURE

Neka su dati neprazni skupovi X i Y.
Fiksirano pravilo f po kome se svakomelementu skupa X pridruuje jedan element
( )
f x iz
skupa Y naziva se funkcija (ili preslikavanje) iz X u Y. Kae se da f preslikava X u Y i ta injenica se
obeleava sa : f X Y .
Ovo je opisna definicija funkcije. Formalno, funkcija se moe dcfinisati pometu ranije uvedenih
pojmova.
Definicija 1. Pod preslikavanjem(funkcijom) f skupa X u skup Y podrazumjeva se svaki podskup
skupaX Y takav da se svako x X pojavljuje tano jedanput kao prva komponenta u elementima
tog podskupa.
Dakle, skup prvih komponenti parova iz f je X i vai implikacija
( ) ( )
, , x y f x z f y z
Skup X naziva se domen preslikavanja (ili oblast definisanosti funkcije). Skup Y naziva se
antidomen preslikavanja.
Ako je
( )
, x y f pie se
( )
y f x iliy=fx.Prva komponenta x naziva se original, a druga
komponenta y naziva se slika elementa x (u odnosu na preslikavanje f).
Preslikavanje f se moe proiriti na preslikavanje partilivnog skupa P(X) skupa X u partitivni skup
P(Y) skupa Y na sledei nain. Za svako
( )
A P X definiemo ( ) ( ) { }
f A f x x A .Uz ovakvu
definiciju oigledno je
( )
f za svaku funkciju f .
Skup f(X) predstavlja skup vrijednosti preslikavanja. Oigledno je
( )
f X Y .J ednakost f(X)=Y vai
samo u specijalnimsluajevima.
Definicija 2. Preslikavanje : f X Y se naziva surjekcija ili preslikavanje iz X naY ako je
( )
f X Y ,tj.
f je surjekcija
( ) ( ) ( )
y Y x X f x y .
Definicija 3. Preslikavanje : f X Y se naziva injekcija (ili biunivoko, tj. obostrano-jednoznano
preslikavanje, ili 1-1 preslikavanje), ako
( ) ( ) ( )
1 2 1 2 1 2
, x x X f x f x x x
Definicija 4. Preslikavanje : f X Y koje je istovremeno i surjekcija i injekcija naziva se bijekcija.
Ako je : f X Y bijekcija kae se da su skupovi X i Y preslikavanjemf dovedeni u obostrano-
jednoznanu korespondenciju, imajui pri tomu vidu injenicu da se pomou f svakomelementu x skupa
X pridruuje tano jedan element
( )
f x skupa Y i, obrnuto, svakomelementu y iz Y pridruuje se tano
jedan element x iz X, naime onaj za koji je f(x)=y.
Bijekcija skupa na samog sebe naziva se permutacija.
Skup svih preslikavanja skupa X u skup Y obeleava se sa
X
Y .Dakle,
16

{ }
:
X
Y f f X Y
Teorema 1. Dva preslikavanja f i g su jednaka ako i samo ako imaju isti domen i ako je f(x)=g(x) za
svako x iz domena.
Dokaz. Poto je preslikavanje skup (skup parova), jednakost dva preslikavanja utvrujemo
korienjemkriterijuma za jednakost dva skupa.
Ako je f=g oigledno su domeni ova dva preslikavanja isti i vai f(x) =g(x) za svako x iz domena.
Pretpostavimo sada da su za preslikavanjef i g domeni isti i da vai f(x)=g(x) za svako x iz
zajednikog domena. Neka je
( )
, x y f . Tada je y=f(x). Kako
je
( ) ( )
f x g x zakljuujemo ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) , , , x g x x f x x y g . Slino tome, iz pretpostavke
( )
, x y g lako se izvodi
( )
, x y f .Dakle,f i g imaju iste elemente, tj.f =g.
Ovimje dokaz teoreme zavren.
Definicija 5. Neka : f X Y i : g Y Z .Preslikavanje : h X Z definisano pomou
( ) ( ) ( ) ( )
x X h x g f x
naziva se proizvod (ili kompozicija) preslikavanja f i g.
U upotrebi je oznaka h=fg i (fg)(x)=g(f(x)).
Teorema 2. Ako je : , : , h:Z U f X Y g Y Z ,tada je
( ) ( )
fg h f gh , tj. za proizvod
preslikavanja vai asocijativni zakon.
Dokaz. Na osnovu definicije proizvoda preslikavanja oba preslikavanja, (fg)h i f(gh), preslikavaju
skup X u skup U. Na osnovu teoreme 1, za dokaz jednakosti (fg)h=f(gh), dovoljno je da dokaemo
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) fg x X h x f gh x
Neposredno se dobija
( ) ( ) ( ) ( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
, fg h x h fg x h g f x
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
, f gh x gh f x h g f x
ime je teorema dokazana.
Preslikavanjef : X>X za koje za svako x vai f(x)=x naziva se identiko (ili jedinino)
preslikavanje skupa X.
Definicija 6. Ako za zadata preslikavanje : f X Y postoji preslikavanje
( )
: g f X X ,takvo da
je fg identiko preslikavanje skupa X i daje gf identiko preslikavanje skupa f(X), tada se g naziva inverzno
preslikavanje preslikavanja f i obeleava se sa
1
f

.

Dokaz sledee teoreme se preputa itaocu.
Teorema 3. Ako je : f X Y injekcija, onda postoji jedinstveno inverzno preslikavanje
1
f

.Ono
preslikava elemente skupa f(X) u njihove originale u odnosu na preslikavanje f.
Ponekad se u matematikoj literaturi preslikavanje
( )
: f X P Y naziva vie-znano
preslikavanje skupa X u skup Y. Termin potie otuda to se ovimpreslikavanjemsvakomelementu skupa
17
X pridruuje ne jedan element iz Y nego, u optemsluaju, vie elemenata iz Y, tj. jedan podskup skupa
Y.
Vieznano preslikavanje : f X X moe se pregledno predstaviti jednimgrafomna sledei
nain. Slino kao kod binarne relacije, elemente skupa X predstavljamo vorovima grafa. Od vora
i
x ka
voru
j
x vodi orijentisana grana ako i samo ako je
( )
j i
x f x .
Definicija 7. Preslikavanje : f S S S naziva se binarna operacija u skupu S.
Dakle, binarna operacija f pridruuje svakomureenomparu elemenata iz S opet jedan element iz
S. Ako je ( ) ( ) ( )
, , , f a b c a b S S c S pie se afb =c. esto se kae daje c rezultat
operacijef izvrene nad a i b. Umesto slovaf , g,..... za oznake operacija se obino upotrebljavaju
posebni simboli. Na primer,+oznaava sabiranje brojeva, oznaava uniju skupova, A oznaava
konjunkciju reenica itd.
Definicija 8. Preslikavanje :
n
f S S naziva se n-arna operacija u skupu S. Broj n se naziva
duina operacije.
Pojamn-arne operacije je generalisanje pojma binarne operacije, n-arnormoperacijomse svakoj
ureenoj n-torci elemenata iz S stavlja u korespondenciju izvesni element iz S (rezultat n-arne operacije).
Za n=2 dobija se ranije opisana binarna operacija, a za N=1dobijamo unarnu operaciju. Unarna operacija
je jednostavno funkcija iz S u S. U dosadanjemtekstu od unarnih operacija smo spomenuli negaciju
reenica.
Nulama operacija se dobija pogodnimproirenjemdefinicije za n=O. Shodno definiciji, 0-arna
operacija bi preslikavala 0-torke, tj. prazne n-torke u skup S. Moe se smatrati da postoji samo jedna 0-
torka pa, prema tome, i samo jedna vrijednost nularne operacijef a ta vrijednost je jedan element skupa
S. Stoga se nulama operacijaf skupa S i definie kao jedan fiksirani element iz S.
Skup S u kome je definisana jedna binarna operacija naziva se grupoid. Kae se takode da je
grupoid skup snabdeven jednombinarnomoperacijom. Dakle, grupoid je odreen sa dva objekta: skupom
i binarnomoperacijomu tomskupu. Stoga se grupoid formalno i definie kao ureen par ije su
komponente ovi objekti.
Definicija 9.Ureen par (S, *), gdje je S skup a *binarna operacija u S, naziva se grupoid.
Ako je skup S konaan binarna operacija u S se moe pregledno prikazati pomou tzv. Cayleyjeve
tablice. Navodimo Cayleyjeve tablice za mnoenje u skupu brojeva {0, 1}i za sabiranje po modulu 3 u
skupu brojeva {0, 1, 2}.


Navodimo neke osobine binarnih operacija. Posmatrajmo grupoid (S, *).
Ako za dva elementa , a b S vai * * a b b a , kae se da su a i b permutabilni elementi.
Ako su svaka dva elementa grupoida permutabilna grupoid je komutativan. Kae se takode daje
operacija * komutativna:
Operacija odnosno grupoid su asocijativni ako vai
( ) ( ) ( )
, , a*b * * * a b c S c a b c
Ako postoji eS takav da je
( )
a S a * e =e * a =a,
e se naziva neutralni ili jedinini element grupoida (S,*).
18
Ako e'(S) ima osobinu e'=a za svako aS onda je e' lievi neutralni element. Slino se definie
desni neutralni element e". Ako je e'=e"=e, tada je e neutralni element grupoida.
Neka je TS. Ako je rezultat operacije * izvrene nad bilo koja dva elementa skupa T opet
element skupa T, kae se daje skup T zatvoren u odnosu na operaciju *. Ako je T zatvoren u odnosu na *
ureen par (T,*)predstavlja grupoid. (T,*) se naziva podgrupoid grupoida (S,*). Operacije u ova dva
grupoida su oznaene istim simbolomto nije sasvimopravdano ali je uobiajeno. * u oznaci (T, *) pred-
stavlja, u stvari, restrikciju na podskup T operacije * definisane u S.
Neka su u skupu S definisane dve binarne operacije * i o. Ako vai
( ) ( ) ( ) ( )
, , a*b * a b c S c a c b c o o o , kae se da je operacija o desno distributivna u
odnosu na operacija *. Ako vai
( ) ( ) ( ) ( )
, , a b*c * a b c S a b a c o o o
kae se da je operacija o levo distributivna u odnosu na operaciju *.
Operacija o je distributivna u odnosu na operaciju * ako je ona istovremeno i lijevo i desno
distributivna.
Primjer 1. Mnoenje kompleksnih brojeva je distributivno u odnosuna sabiranje jer za bilo koja tri kompleksna
broja
1 2 3
, , z z z vai
( ) ( )
1 2 3 1 3 2 3 1 2 3 1 2 1 3
, z z z z z z z z z z z z z z + + + +
Sabiranje nije distributivno u odnosu na mnoenje jer je, u optem sluaju,
( ) ( ) ( )
1 2 3 1 3 2 3
z z z z z z z + + +
Najednomskupu S moe biti definisano istovremeno vie operacija, pri emu operacije mogu biti
razliitih duina (nularne, unarne, binarne, ternarne itd.) Skup snabdjeven izvjesnimbrojemoperacija
naziva se algebarska struktura. U upotrebi su i nazivi univerzalna algebra ili kratko algebra.
Grupoid (S, *) je specijalan sluaj algebarske strukture. Algebarska struktura sa dve operacije (*, o)
obino se obiljeava ureenomtrojkom(S, *, o), gdje je S skup u kome su operacije * i o definisane.
Optije, algebarska struktura sa k operacija predstavlja se kao ureena
( )
1 k + torka, gde je prva
komponenta skup u kome su operacije definisane a ostale komponente redompredstavljaju operacije.
Skup u kome su operacije jedne algebarske strukture definisane, naziva se nosilac algebarske
strukture.
Skup S snabdjeven operacijama moe se prikazati i kao ureen par (S, F) gde je F skup operacija
definisanih u skupu S. Uz oznaku (S, F) obino se upotrebljava termin univerzalna algebra.
U izvjesnomskupu S mogu biti definisane istovremeno razne operacije i relacije. Skup snabdjeven
operacijama 1 relacijama naziva se matematika struktura ili operacijsko-reiacijska struktura. Ako je S
konaan ili prebrojiv skup (vidjeti poglavlje 4) dobijamo diskretnu matematiku strukturu.



19
1.5. ELEMENTI KOMBINATORIKE

U osnovne pojmove klasine kombinatorike spadaju varijacije, permutacije, kombinacije, particijc i
kompozicije.
J edan od glavnih problema u kombinatorici je odreivanje broja raznih kombinatornih objekata.
Prilikomrjeavanja zadataka prebrojavanja vrlo esto se koriste sledea dva elementarna principa.
Neka su A i B disjunktni skupovi, gde je A n i B m
Princip 1. Broj naina da se izabere jedan element iz skupa A ili iz skupa B je m+n.
Princip 2. Broj naina da se izabere jedan element iz skupa A i jedan element iz skupa B je mn.
U prvomsluaju biramo, u stvari, jedan element iz skupa A B .Oigledno je A B m n +
U drugomsluaju biramo jedan element iz skupa A B, jer izbor jednog elementa iz skupa A i
jednog elementa iz skupa B odreuje jedan ureen par iz A B. Kako svaki element iz A moe da se
kombinuje sa svakimelementomiz B, da bi se dobio jedan ureen par, dobija se \ A B \ =mn.
Princip 2 emo primjeniti vie puta u daljemtekstu..
Neka je dat skup
{ }
1 2
, ,...,
n n
A a a a
Definicija 1. Varijacija klase k (bez ponavljanja) skupa An je svaka ureena k-torka razliitih
elemenata skupa An.
Varijacija se moe definisati i pomou pojma preslikavanja.
Definicija 2. Varijacija klase k (bez ponavljanja) skupa An je svako obostrano jednoznano
preslikavanje skupa {1, 2, . . . ,k}u skup An.
Definicije 1 i 2 su ekvivalentne.
Broj varijacija klase k (bez ponavljanja) skupa cd n elemenata oznaiemo sa
k
n
V . Dokazaemo formulu
(1)
( ) ( )
1 ... 1
k
n
V n n n k + .
U proizvodu na desnoj strani jednakosti nalazi se k faktora.
Moe se zamisliti da se k-torka koja predstavlja varijaciju popunjava svojimkoordinatama redom,
poevi od prve koordinate. Izbor pive koordinate moe se izvriti na n naina. Ako smo se odluili za, na
primer,
1
a ,za drugu koordinatu moemo uzeti bilo koji od n 1 preostalih elemenata
2 3
, ,...,
n
a a a .
Prelaskomna popunjavanje prve sledee koordinate, uvjek se broj mogunosti za izbor te koordinate
smanjuje za 1. k-tu koordinatu, kada su sve prethodne koordinate ve izabrane, moemo izabrati na n-
k+1 naina. Kako svaki od n izbora za prvu koordinatu moemo da kombinujemo sa n1 izbora druge
koordinate, broj izbora prve dve koordinate na osnovu principa 2 je n (n1). Produenjemovakvog
rezonovanja neposredno dolazimo do formule (1).
Definicija 3. Permutacija skupa An je svaka ureena n-torka razliitih elemenata skupa
n
A
Poto su elementi n-torke razliiti, svi elementi skupa An se pojavljuju (tano po jedan put) u n-torci.
Opisno reeno, permutacija skupa je svaki ureen raspored njegovih elemenata. Pod pojmomureeni
raspored, podrazumjevamo raspored u kome se zna koji je prvi element po redu, koji je drugi itd.
Primjetimo da je permutacija skupa od n elemenata, u stvari, varijacija n-te klase (bez ponavljanja)
toga skupa. Stoga je broj permutacija
n
P dat pomou
( )
1 2 1 !
n
n n
P V n n n .
20
U skladu sa definicijom2 permutacija skupa An je svako obostrano jednoznano preslikavanje
skupa {1,2,...,n}u skup An={
1
a , a2,. . ., an}- Poto ova dva skupa imaju isti broj elemenata, ovo
preslikavanje je bijekcija. Oigledno, permutacija se moe shvatiti i kao bijekcija skupa u samog sebe
kako je to napomenuto u prethodnomodjeljku.
Definicija 4. Kombinacija k-te klase (bez ponavljanja) skupa An, je svaki njegov podskup koji sadri
k elemenata.
Napominjemo daje kombinacija neureen skup, tj. nije vano koji je redosled elemenata u
kombinaciji. Broj kombinacija k-te klase skupa od n elemenata obiljeavacemo sa
k
n
C .
U cilju odreivanja broja
k
n
C zamislimo da se izdvajanje k elemenata iz skupa od n elemenata vri
na sledei nain. Odabere se jedna permutacija skupa od n elemenata i uzme se prvih k elemenata iz
permutacije. Oigledno je da e vie permutacija da dovede do iste kombinacije. Naime, permutovanje
prvih k elemenata u jednoj permutaciji skupa od n elemenata ne dovodi do promjene kombinacije. Isto se
moe rei i za permutovanje poslednjh nk elemenata. Iz ovoga slijedi da za svaku kombinaciju postoji k!
(nk)! permutacija koje dovode do te kombinacije. Kako je broj svih permutacija skupa od n elemenata
jednak n!, broj kombinacija je
( )
!
! !
k
n
n n
C
k k n k
_

,

U kombinatorici se pojavljuju takoe varijacije permutacije i kombinacije sa ponavljanjem.
Definicija 5. Varijacija klase k sa ponavljanjemskupa An je svaka ureena k-torka elemenata skupa An.
Broj varijacija sa ponavljanjemklase k skupa od n elemenata oznaavaemo sa
k
n
V

.
Prilikompopunjavanja k-torke elementima skupa An, za svaku koordinatu imamo izbor od svih n
elemenata skupa An- Stoga je (uporediti sa (1))



Definicijomjednakosti dva skupa je onemogueno da razlikujemo, na primer, sledee skupove: {a, b
}

i {a, a, b, b, b
}
. Dakle, ako pri navoenju elemenata skupa neke od njih ponovimo, efekat je isti kao da
smo svaki od njih naveli po jedanput. U matematici se, meutim, pojavljuje potreba da se posmatraju
kolekcije objekata meu kojima ima jednakih. Takva kolekcija se ne moe nazvati skup nego se obino
naziva familija (objekata). Familija elemenata nekog skupa X definie se kao preslikavanje koje
preslikava elemente skupa X u skup negativnih cijelih brojeva. Pri ovakvoj definiciji familije, (x) se
interpretira kao broj pojavljivanja elemenata skupa X u familiji.
Preslikavanje se u kombinatorica naziva kombinacija sa ponavljanjem skupa X. Ako je
X=
{ }
1 2
, ,...,
n
x x x i ako je
( ) ( ) ( )
1 2
... ,
n
x x x k + + + se naziva kombinacija sa
ponavljanjemklase k skupa X.

U cilju odreivanja broja
k
n
C kombinacija k-te klase sa ponavljanjemskupa od n elemenata, svakoj
kombinaciji pridruujemo jedan, niz od k- simbola * i n - 1 simbola | na sledei nain. Najprije, u jednom
21
redu postavimo n-1 i crtica a zatimizmeu (i-- 1) -e i i-te crtice (i=1,2,...,n;) stavljamo (xi )
simbola *. Na primjer, ako je X={x1, x2, X3, X4, X5}, kombinaciju este klase x1, x1, x1 , x3, x5, x5, (tj.
(x1)=3, (x2)=0, (x3)=l, (x4)=0, (X5)=2) predstavljamo pomou



Na ovaj nain je uspostavljena biunivoka korespondencija izmeu skupa kombinacija sa
ponavljanjemk-te klase skupa od n elemenata i skupa svih nizova od n+k - 1 simbola od kojih su n - 1
crtice i k zvjezdice. Niz simbola je odreen poloajemzvjezdica u nizu. k zvjezdica mogu da se
razmjeste na n+kI mesta u nizu na
1
1
( )
k n k
n k k
C
+
+
naina jer se ovde radi o izboru jednog
podskupa iz skupa svih mjesta. Stoga je
( )
1
.
k n k
n k
C
+


Konano opiimo permutacije sa ponavljanjem. Ovde se radi o permutacijama lanova jedne
familije od n objekata pri emu su k medu njima meusobno razliiti
1 2 1 2
, ,..., ( ... )
k k
n n n n n n n + + + predstavljaju brojeve pojavljivanja u familiji redomprvog, drugog, .
. k-tog objekta. Podrazumjeva se da se istorodni objekti, recimo n1 njih iz prve grupe, meusobno ne
razlikuju. Meusobna izmjena mesta takvih objekata ne dovodi do promjene permutacije cijele familije.
Stoga broj permu-tacija familije nije n!, ve je manji za jedan faktor koji odreujemo na sledei nain.
n1 objekata iz prve grupe moemo meusobno permutovati na n1! naina a da to ne dovede do
promjene permutacije familije. Takoe, n2! permutacija n2 objekata iz druge grupe ima isti efekat. Ako
istovremeno vrimo meusobnu zamjenu mjesta objektima prve grupe i meusobnu zamjenu mjesta
objektima druge grupe, to se moe uiniti na n1! n2! naina. Produenje ovakvog rezonovanja na svih k
grupa objekata dovodi do izraza n1! n2!... nk ! za broj permutacija koje moemo izvriti mjenjajui mjesta
objektima unutar svake od k grupa objekata a da
se permutacija familije ne promeni. Ako sa
1 2
, ,...,
k
n
n n n
P oznaimo broj permutacija zadate familije (broj
permutacija sa ponavljanjem), vai formula

1 2
, ,...,
1 2
!
! !... !
k
n
n n n
k
n
P
n n n


Particije i kompozicije e biti obraene u poglavlju 2.

22
1.6. OSNOVNI POJMOVI TEORIJE GRAFOVA

U odjeljku 1.3. smo vidjeli da neprazan skup X u kome je definisana binarna relacija definie
izvjesnu geometrijsku figuru sastavljenu od taki i linija koja pregledno predstavlja strukturu binarne
relacije i koju smo nazivali graf.
Graf se definie, u stvari, kao apstraktni matematiki objekat a figura sastavljena od taaka i linija je
geometrijska predstava ili crte grafa. No, uobiajeno je da se ta geometrijska reprezentacija takoe
naziva grafom. Poto je graf odreen jednimskupomi jednombinarnomrelacijomu tomskupu prirodno
je da se ukupnost ta dva objekta (skup i relacija) uzme za definiciju grafa.
Definicija 1. Neka je X neprazan skup i binarna relacija u X. Ureen par G=(X, ) naziva se graf.
Elementi skupa X su vorovi grafa a elementi skupa grane grafa.
Ako paru vorova x1,x2 odgovaraju dve grane (xi, xj) i (xj,xi) na crteu se ponekad ne povlae dve
linije izmeu vorova x1 i xj nego se jedinstvena linija dvostrano orijentie ili se uopte ne orijentie.



Primjer 1. Neka je
{ }
1 2 3 4
, , , X x x x x
i
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) { }
1 1 1 2 1 3 1 4 3 1 3 2 4 3
, , , , , , , , , , , , , . x x x x x x x x x x x x x x
Graf G=(X,) je predstavljen na sl. 1 na tri ekvivalentna naina.
Definicija 2. Graf G=(x, ) je simetrian ili neorijentisan ako i samo ako je simetrina relacija.
Kod neorijentisanih grafova sve grane su dvostrano orijentirane (u stvari, neorijentisane), pa se
strelice na crteu izostavljaju. Neorjentisani grafovi mogu ali ne moraju imati petlje.
Definicija 3. Graf G=(X, ) je antisimetrian ili orijentisan ako i samo ako je antisimetrina relacija.

Na sl. 2 prikazan je jedan neorijentisani i jedan orijentisan graf. Orijentacija petlje nema posebnog
znaaja, jer ma kako da postavimo strelicu, petlja vodi iz vora,recimo, x1, u isti vor x1. Stoga se kod
petlje strelica na crteu moe da izostavi.

Neorijentisani i orijentisani grafovi predstavljaju, oigledno, dve ekstremne situacije kod grafova.
Postoje, naravno, i grafovi koji nisu ni neorijentisani ni orijentisani. Takav je, na primer, graf na sl. 1.
23
Ako se graf predstavlja po uzoru na sl. la, tj. ako se ne koristi konvencija da se parovi grana
suprotnih orijentacija zamjenjuju neorijentisanimgranama, graf se obino naziva digraf. Orijentisane i
neorijentisane grafove moemo takoe shvatiti kao digrafove. Orijentisani grafovi su digrafovi kod kojih ne
postoji nijedan par razliitih vorova koji su spojeni sa dve grane suprotnih orijentacija. Nasuprot tome,
neorijentisani grafovi su digrafovi kod kojih ne postoji nijedan par razliitih vorova koji je povezan tano
jednomorijentisanomgranom.
Grafovi se dele na konane i beskonane grafove prema tome da li je skup vorova X konaan ili
beskonaan. U ovoj knjizi razmatraemo konane grafove.
Napomenimo da se graf moe definisati i kao ureen par (X,f) gde je X neprazan skup a f
vieznano preslikavanje iz X u X (vidjeti prethodni odjeljak). Isto tako graf se moe definisati i opisom
njegovog crtea, tj. kao skup taaka u ravni, od kojih su neke meusobno povezane neprekidnimglatkim
orijentisanimili neorijentisanimlinijama (kao to je to ve na poetku sugerisano).



Geometrijska predstava grafa (crte grafa) sugerie namgeneralizaciju pojma grafa. Mogu se
zamisliti grafovi kod kojih se izmeu dva vora nalazi vie od jedne grane iste orijentacije. Naravno, ovde
su mogue i viestruke petlje. Ovakvi grafovi se nazivaju multigrafovi.
Na sl. 3 je predstavljen jedan multigraf.
Graf je poseban sluaj multigrafa. Definicija orijeatisanih, neorijentisanih, konanih i beskonanih
grafova se na prirodan nain proiruje i na multigrafove.
Multigraf se moe definisati i apstraktno.
Definicija 3. Neka je X neprazan skup i U jedna kombinacija sa ponavljanjemskupa X
2
. Ureen par
G=(X, U) naziva se multigraf.
Elementi skupa X su, naravno, vorovi a elementi familije U grane multigrafa. Poto U moe da
sadri vie identinih parova elemenata skupa X, jasno je da je ova definicija u skladu sa napred
navedenomintuitivnomdefinicijommultigrafa.
Za proizvoljni graf, umesto G=(X, ) esto se pie G=(X, U), pri emu se zaobilazi pojambinarne
relacije i U tumai kao skup ureenih parova elemenata skupa X, tj. kao skup grana. Dakle, graf je zadat
ako je zadat skup vorova i skup grana.
Za neorijentisane grafove pie se G=(X, U), pri emu se U esto tretira kao skup neureenih
parova elemenata iz skupa X, tj. kao skup neorijentisanih ili dvostrano orijentisanili grana.
Iste oznake se upotrebljavaju i za multigrafove, ali se tada naglaava da U moe sadrati vie
identinih parova.
Graf moe da bude predstavljen i jednomkvadratnommatricomiji je red jednak broju vorova
grafa. Elemenat aij na presjeku i-te vrste i j-te kolone ove matrice je jednak broju grana koje polaze iz
vora xi a zavravaju se u voru xj. Ova matrica se zove matrica susjedstva grafa i obiljeava se sa A.
Matrica susjedstva naprijed navedenog grafa (sl. 1) je:
24

1 1 1 1
0 0 0 0
.
1 1 0 0
0 0 1 0
A
_

,



Ako dopustimo da dva vora mogu biti spojena najvie jednomgranomiste orijentacije, elementi
matrice A mogu biti samo 0 ili 1.
Elementi matrice susjedstva multigrafa su prirodni brojevi i nula. Multigraf sa sl. 3 ima matricu
susjedstva:

0 1 0 3
2 2 1 0
.
0 1 0 0
0 0 1 1
A
_

,


Matrica susedstva A neorijentisanog grafa je simetrina matrica, tj. A=A
t
, gde A
t
oznaava
transponovanu matricu matrice A. Za matricu susjedstva
1
n
ij
A a 1
]
orijentisanog grafa vai
{ } ( ) ( ) , 1,..., 1 0 .
ij ij
i j n a a i j
Trag tr A matrice A je, po definiciji, jednak zbiru dijagonalnih elemenata matrice, tj. tr
1
.
n
ii
i
A a

Oigledno je da multigraf nema petlji ako i samo ako je tr A=0.
U ovomodeljku navodimo i definicije nekih od osnovnih pojmova vezanih za grafove.
Za dva vora neorijentisanog grafa bez petiji kaemo da su susjedna ako su spojena granom. Ako
je neki vor jedna od krajnjih taaka izvesne grane, kae se da se ta grana stie u ovomvoru. U ovom
sluaju se takoe kae da su vor i grana incidentni ili susjedni. Broj susjednih vorova za vor x zove se
stepen vorova x. Stepen vora se moe definisati i kao broj grana koje se stiu u tomovoru. Ove grane
su susjedne ako imaju zajedniki vor.
Ako u nekomdigrafu grana u spaja vorove xi i xj i orijentisana je od xi ka xj, kae se da grana u
izlazi iz vora xi a ulazi u vor xj. Za svaki vor digrafa defi-nie se ulazni i izlazni stepen. Ulazni stepen
vora je jednak broju grana koje ulaze u taj vor a izlazni stepen je jednak broju grana koje izlaze. Petlja
se obino smatra i ulaznomi izlaznomgranomza odgovarajui vor.
Ponekad se i kod orijentisanog grafa, ili digrafa uopte, zanemaruje orijentacija grane (ako problem
koji se opisuje grafomto doputa) i definie jedinstveni stepen vora kao u sluaju neorijentisanih grafova.
Neka je dat graf G=(X, U). Graf oblika H=(Y, T), pri emu je i Y X T U Y Y (T je
podskup skupa U koji sadri sve one parove iz U, koji su obrazovani samo od elemenata skupa Y) naziva
se podgraf grafa G, obrazovan skupomvorova Y. Dakle, podgraf iz datog grafa dobija se na taj nain to
se uoi neki neprazan podskup Y skupa vorova i udalje iz grafa svi ostali vorovi zajedno sa granama
koje su susjedne udaljenimvorovima. U podgrafu ostaju samo grane koje povezuju vorove iz Y. Ako je
Y X, H se naziva pravi podgraf.
25


Na sl. 4 dat je jedan graf sa dva svoja podgrafa.
Djeliminimili parcijalnimgrafomgrafa G=(X, U) naziva se svaki graf oblika H=(X, T), pri emu je
TU. Na sl. 5 je dato nekoliko djeliminih grafova jednog grafa.
Djelimini graf podgrafa naziva se djelimini podgraf datog grafa. Na sl.6 se nalaze dva grafa sa po
jednimsvojimpodgrafomi djeliminimpodgrafom.
Na sasvimslian nain definiu se analogni pojmovi za multigrafove.
Napomenimo da su binarne relacije biti podgraf, biti djelimini graf i biti djelimini podgraf,
definisane u skupu svih grafova, relacije parcijalnog ureenja u tomskupu.
Put duine k u digrafu je svaki niz grana u1 . . . , uk koji ima sledee osobine:
1 grana u1 polazi iz proizvoljnog vora digrafa;
2 granu ui (i=2, . . ., k) poinje u onomvoru u kojemse zavrava grana.
Put moe vie puta da prolazi istomgranomili kroz isti vor. Elementarni put je put koji kroz
svaki vor digrafa prolazi najvie jedanput.
Put, koji se zavrava u istomvoru u kojemi poinje, naziva se kruni ili zatvoren put.
Kao to se vidi, kod pojmova put i kruni put bitna je orijentacija grana.
Kao grana, u putu moe da se pojavi i petlja.

26



U neorijentisanomgrafu svaka se grana moe shvatiti kao dvostrano orijentisana pa put nije
definisan samo nizomgrana nego se za svaku granu koja ulazi u posmatrani put mora naznaiti njena
orijentacija u tomputu. Stoga se esto za grafove koji sadre neorijentisane grane put duine k definie
kao naizmenini niz vorova xi i grana ui oblika
1 1 2 2 1
, , , ,..., , , ,
k k k
x u x u x u x
+


pri emu je za i=l, 2,. . . , k vor xi poetni a xi+1 krajnji vor za granu ui. Umesto toga grane puta se
mogu zadavati kao ureeni parovi vorova.
Put povezuje vor xi sa voromxj ako je xi poetni vor prve grane u putu a xj zavrni vor
poslednje grane.
27
Definicija 5. Neorijentisani graf je povezan ako se njegova dva proizvoljna vora mogu povezati
putem. Ako postoje vorovi koji se ne mogu povezati putem, graf je nepovezan.
Nepovezan graf se sastoji od dva ili vie odvojenih dijelova. Ovi odvojeni dijelovi nazivaju se
komponente povezanosti grafa. Tanije, komponenta povezanosti grafa kojoj pripada neki vor xi je podgraf
obrazovan skupomsvih onih vorova koji se mogu spojiti putemsa voromxi, ukljuujui tu i vor xi.
Pitanje komponenti grafa emo razmotriti na jo dva naina.
U skupu vorova grafa definiimo relaciju na sledei nain. vorovi x i y su u relaciji ako je x=y
ili ako postoji put koji povezuje x sa y. Relacija je relacija ekvivalencije. Podgrafovi obrazovani klasama
ekvivalencije relacije su komponente grafa.
Podgraf G1 grafa G je maksimalan u odnosu na neku osobinu ako on ima tu osobinu a nju nema ni
jedan od podgrafova grafa G u kojima se G1 sadri kao pravi podgraf. Uz ovakvu terminologiju,
komponente grafa G su njegovi maksimalni povezani podgrafovi.
Na sl. 7 graf G1 je povezan, a G2 nepovezan. G2 ima tri komponente povezanosti.


U vezi sa pitanjempovezanosti grafova interesantni su i sledei pojmovi.
Artikulacioni vor grafa je vor ijim se udaljavanjemiz grafa poveava broj komponenata
povezanosti grafa.
Most grafa je grana ijim se udaljavanjempostie isti efekat. Grana koja je incidentna sa vorom
stepena i naziva se visea grana. Svaka visea grana predstavlja most grafa.
Za graf na sl. 8 oznaeni su a, m, v redomartikulacioni vorovi, mostovi i visee grane.
Blok grafa je svaki njegov maksimalni povezani podgraf bez artikulacionih vorova. Za graf sl. 8
navedeni su svi njegovi blokovi.
Za grafove koji nisu neorijentisani definie se vie vrsta povezanosti.

28

Graf je jako povezan ako je svaki ureen par vorova xi, xj) spojen putemkoji vodi iz xi u xj.
Iz definicije slijeduje da, pored egzistencije put iz xi u xj, mora postojati put koji vodi iz xj u xi.
Na sl. 9 dat je primer jako povezanog grafa.


Povezanost je jednostrana ako je svaki neureen par vorova xi, xj povezan putembar u jednom
smeru (sl.10).
Graf je slabo povezan ako je povezan neorijentisan graf, dobijen od datog grafa zamjenom
orjentisanih grana odgovarajuimneorijentisanimgranama (sl. 11).

J ako povezan graf ima i osobine jednostrane i slabe povezanosti.J ednostrano povezan graf je i slabo
povezan.Slabo povezan graf ne mora , meutim, biti i jednostano povezan , a jednostano povezan ne
mora biti i jako povezan graf.
Pitanje komponenata povezanosti se komplikuje kada se posmatraju grafovi koji nisu neorjentisani.
Opisaemo detaljnije komponente jake povezanosti.
U skup X vorova grafa G uvedimo binarnu relaciju pomou sledee definicije. vorovi x i y su u
relaciji ako i samo ako je x=y ili se x i y nalaze na nekomzatvorenomputu grafa G. Lako se provjerava
da je relacija ii refleksivna, simetrina i tranzitivna, tj. ona predstavlja relaciju ekvivalencije. Podgrafovi
grafa G, indukovani klasama evivalencije ove relacije, predstavljaju komponente jake povezanosti grafa
29
G. Na sl. 12 je predstavljen jedan graf pri emu su naznaene njegove komponente povezanosti
( )
1 4
,..., C C .






Svaka komponenta jake povezanosti je jako povezan graf.Ovo potie otuda to de svaka dva
(razliita )vora iz iste klase ekvivalencije nalaze na nekomzatvorenomputu (tj. postoji put od jednog do
drugog i obrnuto.)
Lako se uvia da iz komponente u komponentu jake povezanosti moze prelaziti uvjek samo u jednom
pravcu.(Ovde se podrazumjeva da se kretanje vri po granama grafa u smjeru orjentacije grana.) Ako se iz
jedne komponente izae u nju se vie ne ,moe vratiti.Grana koja povezuje vorove iz razliitih komponenata
ne lei ni na jednomzatvorenomputu. Stoga je ponekad zgodno da se komponente jake povezanosti
konsruiu na sledei nain. Udalje se iz grafa sve grane koje ne lee na zatvorenimputevima. Tada se graf
raspada na odvojene djelove koji upravo i predstavljaju komponente jake povezanosti.
Neka su
1
,....,
n
d d stepeni vorova
1
,....,
n
x x u neorjentisanomgrafu (ili multigrafu) bez petlji koja
ima mgrana.Ako saberemo sve stepene vorova , dobijemo dvostruki broj grana, jer svaka grana ima kao
krajnje take dva vora.
Dakle vai relacija
(1)
1
.... 2
n
d d m + +

iz ove relacije neporedno sleduje

Teorema 1. Broj vorova neparnog stepena u konanomneorjentisanomgrafu (ili multigrafu) bez
petlji je paran.
30
Neorjentisan graf se naziva regularan stepena r ,ako je
1 2
...
n
d d d r
Iz (1) sleduje da regularan graf stepena r ima
1
2
m nr grana.
Iz ove relacije vidi se da ne postoje za svako n i r regularni grafovi stepena r sa n vorova.
Potrebno je, naime, da bar jedan od brojeva n i r bude paran. Lako se moe pokazati daje ovo i. dovoljan
uslov za egzistenciju pomenute klase grafova.
Posebno su interesantni regularni grafovi stepena dva. Konaan, povezan i regularan graf stepena
dva zove se kontura. Ako kontura ima n vorova, oni se mogu oznaiti sa
1
,...,
n
x x tako da je
1
x susjedan sa x2, x2 sa x3,. . . ,
1 n
x

sa xn i
n
x susjedan sa
1
x .Izuzetno emo konturomnazivati jedan
multigraf i jedan graf sa petljom(si. 13).


Na sl. 13 su date konture sa 1, 2, 3, 4, 5 i 6 vorova. Za neke od ovih kontura upotrebljavaju se i
nazivi iz geometrije: trougao, etvorougao, itd.
Graf koji ne sadri nijednu konturu (kao djelimini podgraf) naziva se uma. Ako je graf, uz to,
povezan, on se naziva stablo.
Konaan regularan graf stepena dva oigledno ima za komponente povezanosti konture. Za
beskonane grafove ove ne vai. Suprotan primjer je graf iji su vorovi smeteni u cjelobrojnimtakama
brojne ose, a susjedni su samo oni vorovi ije je meusobno rastojanje (po osi) jednako 1.
Regularni grafovi stepena tri imaju paran broj vorova. Na si. 14 je dato nekoliko regularnih
grafova stepena tri.



Regularni grafovi sa n vorova stepena n- 1 nazivaju se potpuni grafovi. Oni su prikazani na sl. 15 za
n=1, 2, 3, 4, 5.



Potpuni grafovi imaju
( )
1
1
2 2
n
m n n
_


,
grana, tj. svaki par vorova je spojen granom.
31
k-kompletan graf
1
,...,
n k
K n je graf iji se skup vorova moe podjeliti na k meusobno disjunktnih
podskupova koji sadre redom
1
,...,
k
n n vorova, lako da su svaka dva vora iz razliitih podskupova
povezana granoma da ni jedna grana ne povezuje vorove iz istog podskupa. Za k=2 dobi jamo
bikompletne grafove
mn
K .
Regularni grafovi stepena r imaju matricu susjedstva u kojoj se u svakoj vrsti i svakoj koloni nalazi
tano r jedinica.Matrica susjedstva potpunih grafova ima na glavnoj dijagonali elemente jednake nuli;ostali
elementi matrice su jednaki 1.
Na kraju ovog odjeljka interpretiramo pojamfunkcije pomou grafa.
Binarna relacija u skupu X Y definie jedan graf iji je skup vorova X Y i u kome postoje
samo grane koje povezuju vorove iz X sa vorovima iz Y, pri emu su x X i y Y spojeni granom
ako i samo ako je xy.
Binarna relacija f u skupu X Y predstavlja funkciju ako i samo ako u odgovarajuemgrafu svi
vorovi koji odgovaraju elementima skupa X imaju stepen 1.





Pomou grafa funkcije mogu se pogodno definisati ili interpretirati razne specijalne vrste funkcija kao
to su injekcija , surjekcija i bijekcija.
Funkcija : f X Y je a) injekcija , b) surjekcija , c) bijekcija ako su redomispunjeni sledei uslovi
za odgovarajui graf:
a) stepeni vorova iz Y nisu vei od 1
b) stepeni vorova iz Y nisu manji od 1
c) stepeni vorova iz Y su jednaki 1

32
Za X=Y dobijamo funkcije f koje preslikavaju skup X u samog sebe.Umjesto grafa sa dve grupe
vorova (X i X ) moemo sada posmatrati digraf sa skupomvorova X u kome iz vora x vodi (orjentisana
) grana u vor y ako i samo ako je
( )
y f x . Kod ovih digrafova izlazni stepen svakog vora je jednak 1.
Ako je funkcija : f X X bijekcija , ona se naziva i permutacija skupa X. Sada je i ulazni stepen
svakog vora jednak 1.


33
1.7. ZADACI

1. Koje od navedenih reenica predstavljaju sudove:
1 1+1=2; 2 l i-1=3; 3
o
Svaka diferencijabilna funkcija je neprekidna; 4 Svaka neprekidna
funkcija je diferencijabilna; 5 Paran broj n je bez ostatka djeljiv sa 3; 6 Prestani dosaivati!
7 Praskozorje elja staklo umiljatimnogavicama, naroito od mrkve.
2. Da li meu skupovima , {0}, {}ima jednakih?
3. Dokazati da je prazan skup podskup svakog skupa.
4. Navesti sve elemente skupa
( ) ( )
2 3
P P .
5. U skupu pola ahovske table definisana je binarna relacija na sledei nain. Polja x i y su u relaciji
ako sa polja x skaka moe da pree na polje y za paran broj poteza . Da li je relacija ekvivalencije i ako
jeste odrediti klase ekvivalencije .

Odgovor. J este. Postoje dve klase ekvivalencije. J ednu obrazuje skup crnih polja a drugu dkup bijelih
polja ahovske table.

6. Dokazati da u svakomgrupoidu postoji najvie jedan neutralni element.
7. Odrediti neutralne elemente za grupoide ( ) ( )
, P X i ( ) ( )
, P X , gdje je X proizvoljan skup.
8. Dokazati da za funkciju : f X Y vae formule
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
, ,
, .
A B X f A B f A f B
A B X f A B f A f B



9. Koliko elemenata ima partitivni skup skupa od n elemenata?
10. Ako su X i Y konani skupovi, koliko elemenata ima skup Y
x
svih preslikavanja iz X u Y?
Rezultat.
X
Y
11.Koliko postoji grupoida (X, ) gde je X skup sa n elemenata?
12.Koliko se binarnih relacija moe definisati u skupu od n elemenata? Koliko postoji a) refleksivnih
b) simetrinih c) refleksivnih i simetrinih relacija?
13.Koliko se n-arnih relacija moe definisati u skupu od melemenata?
14.Neka je X={1, . . . , 8}. Ako su
1
x i x2 prirodni brojevi,
1
x X2 oznaava da su
1
x i
2
x relativno
prosti. Nacrtati graf G=(X, p). Da li je G neorijentisan graf bez petlji?
15.Opisati osobine grafova G=(X, ), gde je relacija ekvivalencije,
16.Neka je X skup od n elemenata ( 1 n ), Skup svih podskupova skupa X emo uzeti za skup
vorova grafa G, pri emu su dva vora iz G spojena granomako i samo ako je presjek odgovarajuih
podskupova skupa X prazan. Odrediti broj vorova i broj grana grafa G.
Rjeenje. Skup vorova grafa G je partitivni skup skupa X te je broj vorova jednak2
n
.
Ako jedan posdkup skupa X ima i (i >0) elemenata , od preostalih n-i elemenata skupa X moe se
obrazovati 2
n i
podskupova disjunktnih sa posmatranimpodskupom. vor koji odgovara praznomskupu
(i=0) je povezan granama sa svih ostalih 2 1
n
vorova i petljom sa samim sobom jer je
.Poto podskupova sa i elemenata ima tano
n
i
_

,
, graf G ima
( )
1
1 1
2 1 2 3 1
2 2
n
n n i n
i
n
i

_ _
+

, ,

grana i jednu petlju.

34
17. sedamprijatelja , koji odlaze na odmor , dogovere se da e svaki od njih da se javi razglednicom
trojici od ostalih est. Da li je moguno organizovati korespodenciju tako da svako pie onimprijateljima
koji e i njemu pisati?
Odgovor. Ne , jer bi u suprotnomsluaju postojao regularan , neorjentisan graf stepena 3 sa 7
vorova ,to je nemogue.
18. Opisati grafove kod kojih je stepen svakog vora manji od 3.
19. Konstruisati regularan graf stepena 3 sa 2n vorova (n 3) koji nema trouglova .
20. Dokazati da je najmanji broj vorova regularan graf stepena 3 sa mostomjednak 10.
21. Dokazati da regularan graf stepena 3 ima most ako i samo ako ima artikulacioni vor.
22. Da li postoji graf sa est vorova iji su stepeni :2,3,3,4,4,4?
23. Da li se grane grafa na sl.1 mogu orjentisati tako da se dobije jako povezan digraf.



35
2. KOMBI NATORI KA

2.1. FUNKCIJE GENERATRISE

U kombinatornimzadacima prebrojavanja veliku ulogu igraju funkcije generatrise.
Posmatrajmo beskonani niz
(1)
0 1 2
, , ,...., ,.....
n
a a a a
Definicija 1. Funkcija ( )
0
n
n
n
G t a t
+

naziva se funkcija generatrisa niza (1).

Definicija 2. Funkcija ( )
0
!
n
n
n
t
H t a
n
+

naziva se eksponencijalna funkcija gene-ratrisa niza (1).

Ako su poznate funkcije generatrise za niz (1), lanovi niza se mogu odrediti pomou formula
( )
( )
( )
( )
n
0
, a 0
!
n
n
n
G
a H
n
.
Redove navedene u definicijama 1 i 2 shvatamo kao formalne redove. Konvergencija i druga
analitika svojstva ovih redova obino se ne ispituju.
U kombinatorici je od interesa da se odrede funkcije generatrise za nizove iji lanovi predstavljaju
rjeenja razliitih zadataka prebrojavanja. Odredicmo najprije funkcije generatrise za elementarne
kombinatorne probleme, opisane u uvodnompoglavlju, a zatimemo na taj nain razvijenu tehniku
funkcija generatrisa primjeniti na neke od komplikovanijih problema.

Da bi dobili funkciju generatrisu ( )
0
n
k k
n
k
G t C t

za brojeve kombinacija
k
n
C , k=0,1,...,n ,
posmatrajmo izraz
( ) ( )( ) ( ) ( )
2 3
1 2 3 1 2 3 1 2 2 3 3 1 1 2 3
1 1 1 1 xt x t x t x x x t x x x x x x t x x x t + + + + + + + + + +

Kao koeficijent uz t
k
nalazi se elementarna simetrina funkcija
k
S reda k promenljivih
1 2 3
, , x x x .Sabirci
funkcije Sk su proizvodi od po k promenljivih iz skupa
{ }
1 2 3
, , x x x .Dakle, svaki takav sabirak reprezentuje
po jednu kombinaciju klase k tog skupa. Ako stavimo
1 2 3
1 x x x svaki sabirak je jednak 1 i
koeficijent uz t
k
je jednak broju kombinacija
3
k
C klase k skupa od tri elementa:
( )
3
0 1 2 2 3 3
3 3 3 3
1 t C C t C t C t + + + + .
36
dobija se
3
3
k
C
k
_

,
, k=1,2,3.
Neposrednomgeneralizacijomovog postupka zakljuuje se da je
( ) ( )
1 ... ...
0 1
n
k n
n n n n
G t t t t t
k n
_ _ _ _
+ + + + + +

, , , ,


funkcija generatrisa za brojeve kombinacija . Dakle ,
k
n
n
C
k
_

,
to potvruje raniji rezultat.
Da bismo dobili funkciju generatrisu za brojeve kombinacija sa ponavljanjem, posmatrajmo kao
uvodni primer izraz
( ) ( )( ) ( )
2 2
1 1 2 3 1 2 3
1 1 1 1 x t x t x t x t x x x t + + + + + + + +
( ) ( )
2 2 2 2 3 2 4
1 2 2 3 3 1 1 1 2 3 1 2 1 3 1 2 3
x x x x x x x t x x x x x x x t x x x t + + + + + + + +

Sabirci koeficijenata uz t
3
predstavljaju sada kombinacije tree klase sa ponavljanjemskupa {xl, x2,
x3}u kojima se element
1
x pojavljuje najvie dva puta, dok se
2
x i
3
x pojavljuju najvie jedanput.
Stavljajui:
1 2 1
1 x x x dobija se odgovarajua funkcija generatrisa.
Na ovomprimjeru se uoava da funkcija generatrisa za brojeve kombinacija skupa od n elemenata
ima n faktora. Svaki faktor regulie broj pojavljivanja jednog od elemenata u kombinacijama. Ako
zahtjevamo da se i-ti element mora da pojavi u kombinacijama samo ili
1
n puta ili n2 puta ili ... ili ns puta,
onda je i-ti faktor funkcije generatrise oblika
1 2
...
s
n n n
t t t + + + .
Na osnovu izloenog funkcija generatrisa za brojeve kombinacija sa ponavljanjem(dakle, bez
ikakvih ogranienja u pogledu broja pojavnjivanja elemenata) skupa od n elemenata glasi
( ) ( )
2
1
1 ... ... , 1.
1
n
n
k
G t t t t t
t
_
+ + + + <

,

Dalje dobijamo
( ) ( ) ( )
0
1 1 .
n k
k
k
n
G t t t
k
+

_


,

Dakle,
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 ... 1 1 ... 1 1
1 1 ,
! !
k k
k
n
n n n k n k n n n n k
C
k k k k
+ + + + _ _


, ,

to se slae sa ranije izvedenimizrazom.
Da bismo dobili odgovarajue funkcije generatrise za brojeve varijacija, primjetimo najprije da je
funkcija generatrisa Gc (t) za brojeve kombinacija, u stvari, eksponencijalna funkcija generatrisa Hv(t) za
brojeve varijacija:
( ) ( ) ( )
0 0
1 .
!
k n n
n
k k k
c n n v
k k
t
G t t C t V H t
k

+


37
Da bismo dobili opti izraz za Hv(t) u sluaju kada su specificirani moguni brojevi pojavljivanja
svakog pojedinog od n elemenata, pretpostavimo da je funkcija Hv (t) opet proizvod od n faktora pri emu
svaki faktor i regulie brojeve pojavljivanja elementa u varijaciji. Polazna osnova je opet jedan izraz
koji sadri promenljive t i x1, x2, ...,xn;
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
1 2
... ... ... ... ... ... ...
n
k k k
k k kn
n
n
t t t
x x x
f k f k f k
_ _ _
+ + + + +


, , ,

Svaki faktor je reprezentovan sa po jednimsvojimtipinimsabirkomgde je
( )
f k jedna funkcija koju
emo naknadno odrediti. Proizvod naznaenih sabiraka
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
1 2
...
...
...
n
n
k k k
k k k
n
n
t t t
x x x
f k f k f k
+ + +

moe se napisati u obliku
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
1 2
!
... ,
... !
n
k k k
n
n
k t
x x x
f k f k f k k

gde je k=k1+k2+...+kn. Poslije mnoenja i unoenja x1=x2=...=xn=1 koeficjent uz
!
k
t
k
treba da daje broj
varijacije klase k u kojima se x1 pojavljuje k1 puta, x2 se pojavljuje k2 puta, ..., xn se pojavljuje kn puta. Na
osnovu formule za broj permutacija sa ponavljanjemdolazimo do zakljuka da je
( )
! f m m
Stoga su faktori funkcije H(t) oblika
!
s
p
s
s
t
p

, gdje su p1, p2, ... dozvoljeni brojevi pojavljivanja

odgovarajueg elementa u varijaciji.
Ako je broj pojavljivanja svih elemenata neogranien, onda dobijamo (sve) varijacije sa
ponavljanjem. Stoga je odgovarajua funkcija generatrisa
( )
0
.
!
k
k
n
k
t
H t V
k
+

Na osnovu gore izloenog imamo
( ) ( )
0
1 ... ... .
1! 2! ! !
n
k k
n
t nt k
k
t t t t
H t e e n
k k
+

_
+ + + + +

,


Dakle, ,
k k
n
V n , to je u skladu sa ranije izvedenimizrazom.
U kombinatorici se pod particijompodrazumjeva rastavljanje prirodnog broja n na sabirke koji su
prirodni brojevi pri emu redosljed sabiraka nema uticaja. Ako se vodi rauna o redosljedu sabiraka,
rastavljanje prirodnog broja na sabirke se naziva kompozicija. Particije i kompozicije nekih prirodnih
brojeva su navedene u sledeoj tabeli:
38

Particije se predstavljaju i tzv. Ferersovimdijagramomkoji se sastoji od taaka. Ferersov dijagram
particije 5+3+2 dat je na sl. 1. Ako se ovaj dijagramproita po kolonama dobija se particija 3+3+2+1 +
1 koja se naziva konjugovana particija patricije 5+3+2.
Problemodreivanja broja particija nije jednostavan i on e biti tretiran ovde tehnikom funkcija
generatrisa. Broj kompozicija je odreen u zadatku 9 na kraju ovog poglavlja.


Izvodimo funkcije generatrise ( ) ( )
1
1
n
n
G t p n t
+

za brojeve p(n) particija

prirodnog broja n pod izvesnimuslovima.
Posmatrajmo najprije particije kod kojih su sabirci najvie jednaki m. J edna takva particija ima oblik
1 2
1 2 ... ,
m
n k k k m + + + (2)

gde ki (i=1, 2, . . . , m) oznaava broj ponavljanja sabirka i u particiji. Tada je
( ) ( ) ( )
1 2
1 2
... .
m
k k k
n m
t t t t (3)
Broj particija oblika (2) jednak je broju naina faktorizacije veliine t
n
u formi (3). Broj ovih faktorizacija je,
oigledno, jednak koeficijentu uz t
n
funkcije
( ) ( ) ( )( )
2 2 4 2
1 ... 1 ... 1 ... .
m m
G t t t t t t t + + + + + + + + +
Stoga je G(t) upravo traena funkcija generatrisa i ona se moe predstaviti u obliku
( )
( )
2
1
1 1 1 1
.
1 1 1
1
m m
i
i
G t
t t t
t

Ako se ne ogranii veliina sabiraka funkcija generatrisa dobija oblik
( )
( )
1
1
.
1
i
i
G t
t
+

39
2.2. KRATAK PREGLED JO NEKIH VANIJIH
KOMBINATORN1H OBJEKATA

Pored tretiranja klasinih kombinatornih problema o kojima je do sada bilo rijei, u novije vrijeme
razvili su se unutar kombinatorike razni pravci istraivanja sa veoma kompleksnimsadrajem. J edan od
njih je teorija grafova kojoj posveujemo posebno poglavlje. Osimtoga postoji teorija blok-ema, teorija
konanih geometrija, teorija kodova i druge grane. Navodimo neke osnovne pojmove iz ovih disciplina.
1. Blok-eme. Posmatrajmo konaan skup
{ }
1 2
, ,...,
v
S s s s , (sa v elemenata). Blok-ema je
kolekcija D podskupova skupa S koja zadovoljava neke uslove u vezi broja elemenata u podskupovima,
broja pojavljivanja svakog elementa skupa S u timpodskupovima i sl. Podskupovi skupa S koji pripadaju
kolekciji D zovu se blokovi.
Primjer 1. Neka je S={1,2,..., 7}. Posmatrajmo kolekciju B1, B2,. . . , B7 podskupova skupa S, gdje je
{ } { } { }
{ } { } { }
{ }
1 2 3
4 5 6
7
1,2,4 , 2,3,5 , 3,4,6 ,
4,5,7 , 5,6,1 , 6,7,2 ,
7,1,3 .
B B B
B B B
B

Svaki blokove eme sadri 3 elementa skupa 5 i svaki se elementiz 5 sadri u 3 bloka. Osimtoga svaki par
elemenata iz S se sadri u tano jednombloku.
U vezi sa ovimprimjeromuvodi se sledea definicija.
Definicija 1. Uravnoteena nepotpuna blok-ema (skraeno BIBD, prema engleskom: balanced
incomplete block design) sa parametrima v, k, b, r, je kolekcija od b podskupova (blokova)
B1,B2,...,Bb skupa S ={s1, s2, . . . , sv}kod koje svaki blok sadri k elemenata, svaki element skupa S
se nalazi u r blokova i svaki par elemenata iz S se nalazi u X blokova.

Blok-ema iz primjera 1 je uravnoteena nepotpuna blok-ema sa parametrima v=b=7, r=k=3 i =l.
U teoriji blok-ema jedan od osnovnih problema je pitanje egzistencije uravnoteene nepotpune
blok-eme sa zadatimparametrima. Poznati su razni potrebni i razni dovoljni uslovi za egzistenciju ali
nisu pronaeni potrebni i dovoljni uslovi. Navodimo neke osnovne potrebne uslove za egzistenciju
ovakvih blok-ema.

Teorema 1. Ako postoji BIBD sa parametrima v, k, b, r, onda vae relacije
( ) ( )
, 1 1 . vr bk r k v
Dokaz. Ukupan broj pojavljivanja elemenata skupa S u blokovima je, sjedne strane, vr jer ima v
elemenata a svaki se pojavljuje u r blokova i, s druge strane, bk jer ima b blokova svaki sa po k
elemenata. Ovo daje prvu relaciju.
Da bi dobili drugu relaciju prebrojaemo na dva naina parove elemenata skupa S koji se pojavljuju
u blokovima a koji sadre jedan fiksiran element si iz S. si se pojavljuje u r blokova a u svakomod njih
obrazuje po jedan par sa ostalih k1 elemenata iz bloka. Dakle, traeni broj je r(ki). S druge strane, si
obrazuje vI parova sa ostalimelementima skupa S, a svaki takav par se pojavljuje puta u blokovima
eme pa se dobija za istu stvar (v1).
Ovimje dokaz zavren.
40
2. Konane geometrije. U kombinatorici se takoe prouavaju konani skupovi objekata koji imaju
osobine taaka i pravih. To su konane geometrije. Definisaemo projektivne ravni koje predstavljaju
samo specijalan sluaj konanih geometrija.
Definicija 2. Projektivna ravan je ureena trojka ={X, Y, ), gde je X skup objekata koje zovemo
takama, Y skup objekata koje zovemo pravama, binarna relacija u X Y (kod koje x y itamo taka
x lei na pravoj y ili prava y prolazi kroz laku x), pri emu su ispunjeni sledei uslovi (aksiome
projektivnih ravni):
1

dve razliite take lee na tano jednoj pravoj,

2 dve razliite prave polaze kroz tano jednu zajedniku taku,
3 postoje etiri take od kojih nikoje tri ne lee na jednoj pravoj.
Primjer 2. Na sl. 1 je prikazana projektivna ravan koja sadri 7 taaka (obiljeenih sa 1, 2,... , 7) i 7
pravih. Pod pravama se ovde podrazumjevaju stranice i visine trougla kao i upisani krug. Bez tekoa se
provjerava da su aksiome 13

iz definicije 2 ispunjene.
Dokazuje se da u projektivnoj ravni kroz svaku taku polazi konstantan broj pravih i da svaka prava
sadri taj isti broj taaka. Ako jedna prava sadri n+1 taaka broj n se naziva red projektivne ravni. Projektivna
ravan reda n sadri n
2
+n+1 i taaka i isto toliko pravih. Na sl. 1 je prikazana projektivna ravan reda 2.
Interesantno je primjetiti da prave u projektivnoj ravni, shvaene kao skupovi taaka kroz koje
prolaze, obrazuju BIBD sa parametrima v=b=n
2
+n+l, r=k=n+1 , =l. BIBD iz primjera i odgovara
projektivnoj ravni iz primera 2.
3.Kodovi koji ispravljaju greke. Posmatra se skup ureenih n-torki X=(x1, ... , xn), gdje je xr=1, ... ,b
(r=1, ... , n). Broj n-torki je b
n
. J ednakost X=Y n-torki X=(x1, ... , xn) i Y=(y1, ... , yn) vai ako i samo ako je
x1=y1, ... , xn=yn.
Definicija 3. Skup n-torki {X1,...,Xn}zove se kod kodovskog rastojanja d, ako je minimummeusobnih
rastojanja n-torki iz koda jednak d.

Kod kodovskog rastojanja d=2l +1 ima sledeu osobinu. Ako se prilikom
rjeenja proizvoljne n-torke koda kroz sistemveze pogreno prenese ne vie od
koordinata n-torke, u prijemnomureaju se n-torka moe rekonstruisati.
J edan od osnovnih problema teorije kodova koji ispravljaju greke je sledei:
Koliko postoji n-torki u datomskupu n-torki, ija meusobna rastojanja
manja od d, tj. koliko n-torki sadri najvei kod kodovskog rastojanja d ?
Problemje rijeen samo za specijalne vrijednosti n, b, l.
Za b=2,3 i n=3, 4, ...,12 problemje ekvivalentan problemu sportske (vidjeti primjer).
0 0 0 1 1 1 2 2 2
0 1 2 0 1 2 0 1 2
0 2 1 2 1 0 1 0 2
0 1 2 2 0 1 1 2 0

Dakle, ifrator u sistemu veze ima tri osnovna simbola 0,1 i 2. U elektronskomureaju to znai, na primer,
odsustvo impulsa, pozitivan pravougaoni impuls i negativan pravougaomA. Kad hoemo da korisne
informacije oznaavamo etvorkama i ako znamo da se kroz sistemnajvie jedna komponenta etvorke
moe pogreno prenijeti, upotrebljavamo gornji kod. Ovimmoemo prenositi najvie devet razliitih
informacija, na primjer, devet slova. Ako sistemne pravi vie od jedne greke u svakoj etvorci, etvorka se
uvek moe rekonstruisati. Na primjer, ako se na izlazu dobije etvorka 0011, oigledno je da nju treba protu-
etvorku 2 0 1 1.
41
Interesantno je da se navedeni kod moe primjeniti kao sistem pri igranju na sportskoj prognozi. Ako je
potrebno predvidjeti ishod etiri fudbalske utakmice ij
1
i sa 1 pobjedu domaeg kluba, sa 0 nerijeen
rezultat i sa 2 pobjedu gostu) tako da se prognoza za najmanje tri utakmice pokae kao tana, onda
oigledno, potrebno postaviti vie prognoza. Ako svakoj etvorci navedenog odgovara jedna prognoza
ishoda etiri utakmice, onda je na osnovu ranije, bez obzira na stvarne ishode utakmica, u jednoj od
devet imati bar tri tana rezultata.
Problemsportske prognoze je obraivan u matematikoj literaturi. Tako je, inae, dokazano da je za
prognoziranje ishoda pet utakmica, uz uslov da se na jednoj prognozi moraju postii najmanje etiri
tana rezultata, potrebno postaviti 27 prognoza.
Kod kodovskog rastojanja d=2l +1 se naziva perfektan ako za svaku n-torku to jest n-torka Y koja pripada
kodu takva da je rastojanje izmeu X i Y ne vee. Kod iz primjera 3 je perfektan.
4. Latinski kvadrati.
Definicija 4. Kvadratna ema sa n vrsta i n kolona, u kojoj su elementi a1, a2,... ,an rasporeeni
tako da se svaki element pojavljuje tano jedanput u svakoj vrsti i tano jedanput u svakoj koloni, naziva
se latinski kvadrat reda n.
Primjer 4. Navodimo tri latinska kvadrata reda 4:
1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4
2 1 4 3 3 4 1 2 4 3 2 1

3 4 1 2 4 3 2 1 2 1 4 3
4 3 2 1 2 1 4 3 3 4 1 2




42
2.3 ZADACI

1. Koliko ima prirodnih brojeva sa najvie est cifara u kojima se javlja cifra 1?
2. Koliko postoji brojeva sa najvie n cifara u kojima se pojavljuju cifre 3 ili 5?
3. Odrediti broj kombinacija k-te klase skupa {1,2,..., n}u kojima se nalazi tano s elemenata iz
skupa {1,2,..., m}, pri emu je 0 <s <k <m<n.
4. Koliko postoji n-torki sastavljenih od brojeva 1,2,...,b koje imaju tano k (1 <k <n) koordinata
razliitih od jedne fiksirane n-torke opisanog oblika?
5. Na koliko naina je mogue podjeliti m+n+p predmeta u tri grupe tako da u prvoj bude m
predmeta, u drugoj n predmeta i u treoj p predmeta?
6. U koliko se permutacija skupa {1,2,...,n }izmeu brojeva 1 i n nalazi tano r drugih brojeva?
7. Na koliko je naina mogue postaviti n ljudi i n ena za okrugli sto tako da nikoje dve ene ne
sjede jedna do druge? Razmatrati razliite definicije jednakosti rasporeda osoba .
8. Od dva niza razliitih brojeva (a1, a2,.... am) i (b1, b2,..., bn) formiramo rasporede od n +m
elemenata tako da prvih p(p<.m) u rasporedu budu elementi iz prvog niza. Koiiko postoji ovakvih
rasporeda?
9. Odrediti broj kompozicija prirodnog broja n ako kompoziciju obrazuje tano k brojeva. Koliki je
ukupan broj kompozicija?
Uputstvo. Predstaviti kompoziciju pomou crtica i zvezdica.
Rezultat.
1
1
,2
1
n
n
k

_

,


10. Odrediti broj varijacija sa ponavljanjemklase k skupa od n elemenata u kojima se svaki element
pojavljuje bar jedanput.
Rjeenje. Eksponencijalna funkcija generatrisa za ovaj problemje
( ) ( ) ( )
( )
( )
( )
( ) ( )
2 3
1
0
0 0 0 0
... 1 1
2! 3!
1 1 .
! !
n
n
n
i
n t t
i
k
k
k n n
i i k
i k k i
n t t
H t t e e
i
n i t n n
t
n i
i i k k

+ +

_ _
+ + +

, ,

_ _


, ,

Broj varijacija k-te klase sa zadatimosobinama je
( ) ( )
0
1 .
n
i k
i
n
n i
i

_


,

11. Odrediti funkciju generatrisu za particije u kojima su svi elementi razliiti.
Uputstvo. Pojedini sabirci se pojavljuju najvie jedanput.
Rezultat. ( ) ( )
1
1 .
i
i
G t t
+

+
43
12. Odrediti funkciju generatrisu za particije broja n kod kojih su svi sabirci neparni.
Rezultat. ( ) ( )
2 1
1
1/ 1 .
i
i
G t t
+

13. Dokazati da je broj particija sa razliitimsabircima jednak broju particija sa neparnimsabircima.
14. Odrediti funkciju generatrisu za brojeve particija koje sadre tano k sabiraka.
15. Neka je R(n) broj relacija ekvivalencije koje se mogu definisati u skupu od n elemenata. Tada je
( ) ( )
0
1 , 0,1,2,...,
n
i
n
R n R i n
i

_
+

,

gdje je R(0)=1.
16. Odrediti broj kontura sadranih u potpunomgrafu Kn sa n vorova.
Rezultat.
3
!
.
2
n
i
n i
i i

_

,

44
3. I SKAZNA ALGEBRA

3.1. DEFINICIJA ISKAZNE ALGEBRE

U skupu B ={0, 1}(o kome je bilo rijei u odeljku 1.1.) definiemo unarnu operaciju i binarne
operacije , , , , pomou sledee tablice:

Ove operacije redomnazivamo: negacija, disjunkcija, konjunkcija, implikacija, ekvivalencija i ekskluzivna
disjunkcija.
Na primjer, vae jednakosti: 1 0,1 0 1,1 1 itd.
Definicija 1. Ureen par (B, F), gde je B={0, 1}i F={ , , , , }, naziva se iskazna algebra. Drugim
rijeima, skup B snabdjeven operacijama , , , , naziva se iskazna algebra.
Primjetimo da su nazivi i oznake operacija u iskaznoj algebri isti kao nazivi i oznake operacija sa
reenicama koje smo opisali u odjeljku 1.1. Ovo je, strogo govorei, neprecizno, ali je pogodno u
izvjesnomsmislu i ne moe da dovede do zabune ako se pojmovno pravi razlika izmeu, na primjer,
konjunkcije reenica i konjunkcije u iskaznoj algebri i ako se simboli u svakomkonkretnomsluaju pravil-
no interpretiraju.
Iskazna algebra je konstruisana tako da odraava odnose vrijednosti istinitosti sloenih reenica sa
vrijednostima istinitosti dijelova od kojih je ona sastavljena. Ako * oznaava jednu binarnu operaciju
iskazne algebre, odnosno odgovarajuu operaciju sa reenicama, vai relacija
(1)
( ) ( ) ( )
, P Q P Q
gdje su P i Q reenice a R vrednost istinitosti reenice R, to se neposredno provjerava na
osnovu definicije operacija. Takoe za unarnu operaciju (negaciju) vai
( ) ( )
. P P Primjetimo da
je u relaciji (1), simbol * upotrebljen u dva razliita smisla.
Oznaimo odgovarajuimmalimlatinskim slovomvrijednost istinitosti jednog suda koji je oznaen
velikimlatinskimslovom, tj. neka je, na primer, P=p. Vrijednost istinitosti, recimo, konjunkcije P Q je
jednaka p q. Na slian nain, i za sloenije reenice vrijednost istinitosti dobijamo ako veliko slovo u
zapisu reenice zamjenimo odgovarajuimmalimslovom. Na primjer, vrijednost istinitosti reenice
( ) ( )
je . P Q R p q r
45
3.2. ISKAZNE FORMULE, TAUTOLOGIJE

Definisaemo simbole i formule iskazne algebre.
U simbole iskazne algebre spadaju iskazna slova, simboli operacija ( , , , , , ) i zagrade
(otvorena zagrada (i zatvorena zagrada) . Iskazna slova su izvjesni dogovoromusvojeni simboli:
p,q,r,p1,q1,r1 .. .
Izvjesne nizove sastavljene od iskaznih slova, operacijskih simbola i zagrada nazivamo iskaznim
formulama.
Definicija 1. 1
0
Iskazna slova su iskazne formule 2 Ako su nizovi simbola A i B iskazne formule,
tada su iskazne formule i A, (A B), (A B), (AB), (AB), (A B), 3 Iskazne formule mogu se
obrazovati jedino pomou konanog broja primjena odredbi 1 / 2.
Primjer 1. Iskazne formule su, na primjer, sledei nizovi simbola iskazne algebre: p, q, (p q),
(( pq) ( )
r q ).
Iskazne formule se mogu interpretirati na vie naina. Sada navodimo dve mogune interpretacije a
o drugiminterpretacijama e biti rijeii kasnije.
1, Ako iskazna slova interpretiramo kao promjenljive u iskaznoj algebri (tj. kao promjenjive koje
uzimaju vrijednosti iz skupa B) a simbole , , itd. interpretiramo kao operacije u iskaznoj algebri,
onda formule predstavljaju algebarske izraze iskazne algebre. Ako se u formuli fiksiraju vrijednosti svih
promjenljivih i izvre naznaene operacije dobija se vrijednost formule, koja, naravno, moe biti 0 ili 1. Na
primjer, vrijednost poslednje formule iz primjera 1 za vrijednosti promjenjivih p=q=r=l je (( 11)
(l 1))=((01) l)=(l 0)=0.
2, Ako iskazna slova p,q,r,,... interpretiramo kao sudove P, Q, R,.. . a operacijske simbole
interpretiramo kao operacije nad reenicama, formule iskazne algebre predstavljaju sloene sudove. Na
primjer, interpretacija formule p p je sloeni sud P P. Interesantno je da se vrijednost istinitosti
ovako formiranih sloenih sudova dobija ako istu iskaznu formulu interpretiramo kao pod 1. tj. kao izraz u
iskaznoj algebri. Ako su poznate vrijednosti istinitosti sudova koji odgovaraju iskaznimslovima, vrijednost
istinitosti sloenog suda je jednaka vrijednosti odgovarajue iskazne formule u iskaznoj algebri.
Korisnost paralelnog posmatranja ove dve interpretacije je oigledna. Time se dobija efektivan
postupak za odreivanje vrijednosti istinitosti sloenih reenica.
Svaka iskazna formula se moe predstaviti jednim grafom oblika stabla. Nain konstrukcije
odgovarajueg stabla se moe uoiti na sl. 1 na kojoj je prikazano stablo koje odgovara formuli (((p q )
(q r)) p ). Svakompojavljivanju iskaznog slova u formuli odgovara u stablu jedan vor stepena
1. Ostalimvorovima odgovaraju pojedine podformule dobijene primjenomodredbe 2 definicije 1. Defi-
nitivno izgraena formula sa pripisuje jednomvoru koji se ponekad naziva korjenomstabla.
Ako ne moe da doe do zabune u pogledu redosljeda izvravanja operacija, zagrade se u
iskaznimformulama, u cilju kratkoe pisanja, izostavljaju. U vezi sa ovimpostoje i sledee konvencije.
Zbog asocijativnosti konjunkcije i disjunkcije (vidjeti str. 40 )viestruka konjukcija odnosno
disjunkcija obiljeavaju se na sledei nain
46
1 2 1 2
1 1
... , ...
odnosno
, .
n n
n n
i i
i i
p p p p p p
p V p

Ako formule ((F1) (F2)), ((F1) (F2)) sadre samo jedan simbol odnosno
navedene zagrade se izostavljaju, tj. pie se F1F2, F1F2. Isto tako, formula (F1*F2), gde su F1 i F2
formule a * jedna binarna logika operacija, pie se u obliku F1*F2.
U daljemtekstu smatraemo da su iskazne formule interpretirane u iskaznoj algebri.
Definicija 2. Iskazna formula, koja za sve vrijednosti svojih iskaznih slova ima vrijednost 1, naziva se
tautologija.
Ako je formula A tautologija, pie se

A a ovaj simbol se ita: A je tautologija.

Provjeravanje da li je izvesna formula tautologija vri se sistematskimizraunavanjemvrijednosti
formule za sve mogune vrijednosti iskaznih slova. U sloenimformulama postupno se izraunavaju
vrijednosti pojedinih podformula. Izraunavanja se izvode i pregledno predstavljaju u tabelama koje su
poznate kao tablice istinitosti (vidjeti sledei primjer).

Primer 2. Ispitati da li je sledea formula tautologija
( ) ( ) ( )
. p q r p q p r

Odgovarajua tablica istinitosti ima sledei oblik:

47

Ako formula sadri jednu ili vie operacija implikacije pogodno je koristiti se injenicomda je p q=0 ako i
samo ako je p =1 i q =0.
Primjer 3. Ispitati da li je sledea formula tautologija

(1)

Ako (1) nije tautologija postoje vrijednosti iskaznih slova za koje (1) ima vrijednost 0. Tada je
( ) ( ) ( )
1 i 0. p q r p q p r lz druge od ovih relacija se dobija
1 i 0, tj. 1, 0 i 1, p q p r p r q to zamjenomu prvu relaciju dovodi do kontradikcije:
( )
1 1 0 1, tj. 0 1. Dakle, (1) je tautologija.
Tautologije se ponekad mogu verifikovati korienjemmatematike indukcije.
Primjer 4. Dokazati da je sledea formula tautologija
(2) ( ) ( ) ( ) ( ( )
1 2 1 2
... ... )...)
n n
p p p p p p p p
Za n=1 (2) se svodi na (p1 p) (p1 p) i to je oigledno tautologija. Pretpostavimo da je (2)
tautologija za neko n i dokaimo da je
(3) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 1 2 1
... ...)
n n n
p p p p p p p p p
+ +

takoe tautologija.
Za pn+1 =l lijeva strana ekvivalencije (3) ima istu vrijednost kao lijeva strana ekvivalencije (2). Na
desnoj strani je Pn+1 +1p=p (jer je pn+1 =l) pa se i desna strana od (3) svodi na desnu stranu od (2).
Postoje (2) po induktivnoj pretpostavci tautologija, (3) ima vrijednost 1.
Ako je pak pn+1=0, direktnimizraunavanjemse dobija da je vrijednost obe pod formule, na lijevoj i
desnoj strani ekvivalencije (3), jednaka 1 pa (3) ima opet vrijednost i.
Dakle, (3) je tautologija.
Ako se iskazna slova u tautologiji interpretiraju kao sudovi onda tautologija predstavlja sloeni sud koji je istinit bez
obzira na vrijednost istinitosti sudova od kojih je obrazovan. Dakle, tautologije predstavljaju model za obrazovanje
uvek istinitih sudova. U stvari, tautologije opisuju zakone pravilnog formalnog zakljuivanja.
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
. p q r p q p r
48
Bez tekoa se proverava da su, na primer, sledee formule tautologije (uz tautologije su navedena i njihova
imena):
1. p p zakon iskljuenja treeg
2.
( )
p p zakon neprotivrenosti
3. p p zakon dvojne negacije
4.
( ) ( ) ( )
p q q r p r zakon tranzitivnosti za implikaciju
5.
( ) ( )
p q q p zakon kontrapozicije
6. ( ) ( ) ( ) ( ) p q q r p r zakon tranzitivnosti za ekvivalenciju
7. p p p zakon idempotencije za disjunkciju
8. p p p zakon idempotencije za konjunkciju
9. p q q p zakon komutativnosti za disjunkciju
10. p q q p zakon komutativnosti za konjunkciju
11.
( ) ( )
p q r p q r zakon asocijativnosti za disjunkciju
12.
( ) ( )
p q r p q r zakon asocijativno za konjunkciju
13.
( )
p p q p zakon apsorptivnosti disjunkcije prema konjunkciji
14.
( )
p p q p zakon apsorptivnosti konjunkcije prema disjunkciji
15.
( ) ( ) ( )
p q r p q p r zakon distributivnosti disjunkcije prema konjunkciji
16.
( ) ( ) ( )
p q r p q p r zakon distributivnosti konjunkcije prema disjunkciji
17.
( )
p q p q De Morganov -zakon
18.
( )
p q p q De Morganov zakon
Tautologije oblika A B , gde su A i B iskazne formule, mogu se interpretirati na jo jedan nain
na osnovu sledee teoreme, u kojoj formule shvatamo kao izraze u iskaznoj algebri i iji dokaz zbog
ciglednosti ne navodimo.
Teorema 1. FormulaA B , gde su A i B formule, je tautologija ako i samo ako je A=B.
Na osnovu ove teoreme, na primjer, tautologije 7, 10, 12 iz napred navedene tabele moemo
interpretirati redomna sledei nain:
( ) ( )
, , . p p p p q q p p q r p q r
U ovomobliku tautologije izraavaju osobine operacija iskazne algebre (idempotentnost disjunkcije,
komutativnost konjunkcije, asocijativnosl konjunkcije). Napred navedeni nazivi tautologija (zakon
asocijativnosti za konjunkciju, itd.) odnose se kako na osobine operacija u iskaznoj algebri tako i na
osobine odgovarajuih operacija nad reenicama.
Iskazne formule u kojima se od operacijskih simbola pojavljuju samo , i , pri emu
djeluje samo na iskazna slova, imaju jednu interesantnu interpretaciju koja predstavlja jedan od osnova
primjene matematike logike u tehnici. U vezi sa ovominterpretacijomstruktura (B, , , ) naziva
se ponekad prekidaka algebra.

Iskazna slova interpretiramo kao tzv. normalno otvorene prekidae (si. 2 a), a negacije iskaznih slova
kao tzv. normalno zatvorene prekidae (si. 2 b). Ako iskazno slovo p ima vrijednost 1, smatra se da se
prekida na sl. 2 a zatvara, tj. da provodi struju, a da je za p=0 otvoren. Nasuprot tome, normalno zatvoren
prekida se otvara za p=1 a ostaje zatvoren p=0.
49




Formula se interpretira kao mrea sa dva kraja sastavljena od prekidaa koji su povezani paralelno
ili serijski. Ako su formule A i B interpretirane kao prekidake mree na sl. 2c i 2d, onda se formule A
B i A B intepretiraju kao prekidake mree na sl. 2e i 2f, respektivno. Na primer, formuli p {q r)
odgovara mrea na sl. 3a, a formuli (p q) (p r) odgovara mrea na sl. 3b.
Ako se iskaznimslovima pripiu odreene vrijednosti a vrijednost formule bude 1, odgovarajua
prekidaka mrea provodi struju (sa jednog na drugi kraj). Ako je vrijednost formule 0, mrea ne provedi
struju. Tautologijama odgovaraju mree koje uvek provede struju.
Pri ovome se podrazumeva da su svi prekidai koji su oznaeni istim iskaznim slovom
istovremeno ili otvoreni ili zatvoreni. Isto tako, prekida oznaen, na primjer, sa p je otvoren ako i samo
ako je prekida oznaen sa p zatvoren.
Ako je A=B mree koje odgovaraju formulama A, odnosno B, su ekvivalentne u smislu to one uvek
istovremeno provode (odnosno ne provede) struju. Poto je formula iz primjera 2 tautologija mree na sl.
3 su ekvivalentne.


50
3.3. IZVOENJE ZAKLJUAKA

Aparat iskazne algebre omoguava da se formalnimputemiz datih premisa izvode zakljuci. S
timu vezi uvodimo sledeu definiciju:
Definicija 1. Formula F je posljedica skupa formula F={F1, F2, .... Fn}ako F ima vrijednost 1 za sve
vrijednosti iskaznih slova za koje svaka od formula iz F ima vrijednost 1.
Ovako definisana posledica naziva se i semantika posledica. Ako je F posljedica skupa formula F
pie se F^ili F1, F2, . . . , Fn F. Formule iz F zovu se hipoteze.
Primjer . Formule p i pq imaju vrijednost 1 samo ako je p =1 i q=1. Prema definiciji 1 to znai p,
pq'~q. Ako ove formule interpretiramo kao reenice zamenjujui p reenicomP i q reenicomQ
dobijamo P, PQ\zQ to treba shvatiti na sledei nain: Iz pretpostavke da je tano P i da je tano da
PQ zakljuujemo da je tano Q. U ovome prepoznajemo svakodnevni (ispravan) nain zakljuivanja koji
se naziva modus ponens. Na primjeru uviamo daje definicija 1 korisna. Neposredno se uvia da vai
takoe F1, F1F2~F2, gde su F1 i F2 proizvoljne formule.
Primjer 2. Provjeriti ispravnost sleeeg zakljuivanja:
Ako su cijene visoke, visoke su i zarade. Cijene su ili visoke ili su kontrolisane. Ako se kontroliu cijene,
izbjegava se inflacija. Meutim, inflacija postoji.
Dakle, zarade su visoke.
Ako se za pojedine reenice uvedu sledee oznake:
P cijene su visoke,
Q zarade su visoke,
R cijene se kontroliu,
S postoji inflacija,

gornje reenice se mogu redompredstaviti pomou P Q, P R, R S, S, Q. Dakle, treba provjeriti:
, , , p q p r r s s q ,

to se moe uiniti formalno ali namje potrebna tablica istinitosti sa 4 iskazna slova p, q, r, s. Ispravnost
zakljuka se uvia neto bre ako se sluimo sledeimparcijalnimzakljucima: r s s r
(pravilo kontrapozicije; uporediti sa tautologijom istog sadraja), s,s r r (modus ponens),
, ; , p r r p p p q q ,(modus ponens).
U formalnimdokazima je od interesa sledea teorema.
Teorema 1. Ako su F1, F2, . . . , Fn , F formule iskazne algebre, vai

( )
1 2 1 2
, ,..., ... .
n n
F F F F F F F F
Napomena. Izraz ako i samo ako obiljeen je ovdje izuzetno znakom umjesto .
Dokaz. Ako F1, F2, ... , Fn F onda F ima vrijednost 1 kad god F1, F2,. . ., Fn imaju vrijednost 1. U
ovomsluaju
1 2
...
n
F F F F ima vrijednost 1. No ova formula ima vrijednost 1 i u ostalim
sluajevima, tj. kada bar jedna od formula F1, F2,..., Fn ima vrijednost 0. Stoga je
1 2
...
n
F F F F tautologija.
51
Obrnuto, ako je
1 2
...
n
F F F F tautologija onda F mora imati vrijednost 1 ako F1, F2,. . . ,
Fn imaju vrijednost 1, tj. F1, F2,. . . , Fn F. Ovimje dokaz zavren.
Primjer 3. Poto , p p q q (modus ponens), dobijamo tautologiju
( )
p p q q koja
takoe izraava modus ponens. Plavilo kontrapozicije za implikaciju, izraeno tautologijom
( ) ( )
, p q q p moemo pretstaviti i u vidu zakljuka p q q p , to je ve
koritenu u primjeru 2.



52
3.4. BOOLEOVE FUNKCIJE

Posmatrajmo formulu iskazne algebre
( )
1 2
, ,...,
n
F F p p p
koja sadri iskazna slova p1, p2, ... , pn. Za svaku vrijednost ureene n-torke (p1, p2,...pn) (naravno, svako
iskazno slovo moe da dobije vrijednost 0 ili 1) formula F dobija vrijednost 0 ili I. Dakle, formula F definie
jednu funkciju skupa B
n
u skup B, tj. :
n
F B B . Ovakve funkcije nazivaju se Booleove funkcije.
Booleova funkcija moe da se shvati i kao funkcija n promjenijivih koje uzimaju vrijednosti iz skupa
B ili kao n-arna operacija skupa B. n-arne operacije skupa B nazivaju se i n-arne logike operacije.
Pregled Booleovih funkcija sa jednomi sa dve promjenljive je dat u sledeimtabelama:




3 predstavlja negaciju, dok 2, 8, 5, 7, 10 predstavljaju redomdisjunkciju, konjunkciju, implikaciju,
ekvivalenciju i ekskluzivnu disjunkciju.
Unarne logike operacije oznaene su slovoma a binarne slovom uz izvjesne indekse. Svaka
kolona u tabelama odreuje jednu operaciju. Odgovarajui indeks, na primjer, indeks operacije 10
odreen kolonom0110, koju smo napisali u obliku vrste.
Ako ovde zamjenimo nule jedinicama i jedinice nulama, dobijamo 1001. Ovo je binarni zapis broja 9.
Indeks operacije 10 je za jedan vei od tako konstruisanog broja.
Analogna tablica za funkcije sa n promenljivih imala bi 2
n
vrsta jer je to broj moguih n-torki {p1 ,p2 ,
... ,pn). Broj Booleovih funkcija sa n promjenljivih je onda jednak broju moguih kolona u toj tablici. Poto
svaka kolona ima 2
n
mjesta a na svako mjesto moe da doe 0 ili 1, broj kolona je jednak
2 2
2
2 .
n
n
V
Ovo je u skladu sa optimizrazomza broj funkcija (vidjeti zadatak 10 iz poglavlja 1).
U vezi sa izloenimpostavlja se pitanje da li se svaka Booleova funkcija moe predstaviti nekom
iskaznomformulom. Potvrdan odgovor na ovo pitanje dobija se pomou sledee teoreme. Prethodno
uvodimo izvjesne oznake.
Ako su p,qB izraz p
q
ima vrijednost 1 za p=q i vrijednost 0 za p q. Tako je
1 0 1 1 1 0
1 0 ,0 1 i , . p p p p Neka je e=(e1, e2,..., en).
53
Teorema 1. Za proizvoljnu Booleovu funkciju f vai formula
(1) ( ) ( )
1 2
1 2 1 2 1 2
, ,..., , ,... ... .
n
n
e e e
n n n
e b
f p p p f e e e p p p

Dokaz. Konjunkcija
1 2
1 2
...
n
e e e
n
p p p je jednaka 1 ako i samo ako
je
1 1 2 2
, ,...,
n n
p e p e p e , Za zadato
( )
1 2
, ,...,
n
p p p samo e jedna od ovakvih konjunkcija biti
jednaka 1 te neposredno proizlazi da je desna strana formule (1) jednaka
( )
1 2
, ,...,
n
f p p p , to je i
trebalo dokazati.
Neka je F skup svih n-torki
( )
1 2
, ,...,
n
e e e takvih da je
( )
1 2
, ,..., 1.
n
f e e e Tada se formula (1)
moe napisati u obliku
(2) ( )
1 2
1 2 1 2
, ,..., ... ,
n
e e e
n n
e F
f p p p p p p

jer su isputeni lanovi disjunkcije jednaki 0.
Izraz na desnoj strani formule (2) predstavlja iskaznu formulu. Ta iskazna formula se naziva
savrena disjunktivna normalna forma za Booleovu funkciju f .
Booleova funkcija
( )
1 2
, ,..., 0
n
f p p p nema savrenu disjunktivnu normalnu formu. Meutim, i
ona se moe prikazati iskaznimformulama, na primer, formulom
1 1
p p .
Dakle, sve Booleove funkcije se mogu predstaviti iskaznimformulama.
Primjer 1. Savrena disjunktivna normalna forma Booleove funkcije f zadate pomou navedene
tablice glasi



( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
1 2 3 1 2 3
, , f p p p p p p
p p p p p p
p p p p p p





Analogno teoremi 1 dokazuje se i sledea teorema.
Teorema 2. Za proizvoljnu Booleovu funkciju
( )
1 2
, ,...,
n
f p p p vai formula
(3)
( ) ( )
1 2
1 2 1 2 1 2
, ,..., , ,..., ...
n
n
e e e
n n n
e B
f p p p f e e e p p p

54
Ako je E skup svih n-torki
( )
1 2
, ,...,
n
e e e takvih da je
( )
1 2
, ,..., 0
n
f e e e formuli (3) se moe dati
oblik
(4) ( )
1 2
1 2 1 2
, ,..., ...
n
e e e
n n
e E
f p p p p p p

Desna strana formule (4) se naziva savrena konjunktivna normalna forma Booleove
funkcije f.
Funkcija
( )
1 2
, ,..., 1
n
f p p p nema savrenu konjunktivnu normalnu formu.
Primjer 2. Savrena konjunktivna normalna forma funkcije f iz primjera 1 glasi
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 3 1 2 3 1 2 3 1 2 3
, , f p p p p p p p p p p p p
Prekidake mree koje odgovaraju savrenoj disjunktivnoj i konjunktivnoj normalnoj formi lako se
konstruiu na osnovu ranije izloenih principa. Mree koje odgovaraju formama iz primjera 1 i 2
prikazane su na sl. 1.

U ovomodjeljku uvodimo jo jednu korisnu definiciju.
Definicija 1. Ako je
( )
1 2
, ,...,
n
f p p p Booleova funkcija, tada se Booleova funkcija
( ) ( )
1 2 1 2
* , ,..., , ,...,
n n
f p p p f p p p
naziva dualna funkcija funkcije
( )
1 2
, ,...,
n
f p p p .
Oigledno vai relacija
( )
* * f f , tj. dualna funkcija dualne funkcije je poetna funkcija. Ako
je * f f , funkcija f se naziva samodualna.
Dualnu funkciju f* nalazimo ako u tablici koja definie f nule zamjenimo jedinicama i, obrnuto,
jedinice nulama.

Primjer 3. Primjenimo ovaj postupak na konjunkciju

55

Dobili smo tablicu za disjunkciju.Dakle , *
Za negaciju imamo

Dakle * , tj. negacija je samodualna operacija.
Znaaj pojma dualnosti se ogleda, na primjer, u sledeem.
Neka je AB tautologija. Na osnovu teoreme 1 iz 3.2. vai A=B, tj. A i B predstavljaju istu
Booleovu funkciju. No tada je takoe A*=B* pa je formula A*B* takoe tautolog
;
ja. Tautologije AB i
A*B*, su meusobno dualne. U spisku tautologija iz odeljka 3.2. lako je prepoznati parove meusobno
dualnih tautologija (na primer, 7 i 8, 9 i 10, 17 i 18 itd.). Prelaz sa A na A* odnosno sa B na B* vri se na
taj nain to se, zadravajui staru strukturu formule, sve operacije zamjenjuju dualnimoperacijama.



56
3.5. .BAZE ISKAZNE ALGEBRE

Posmatrajmo skup M unarnih i binarnih logikih operacija (operacija skupa B)
{ }
1 2 3 4 1 2 16
, , , , , ,..., . M
Neke od ovih operacija se mogu izraziti pomou drugih operacija. Na primer, na osnovu De
Morganovih formula (vidjeti spisak tautologija iz odjeljka 3.2) konjunkcija se moe izraziti pomou
disjunkcije i negacije a disjunkcija pomou konjunkcije i negacije:
(1)
( ) ( )
, p q p q p q p q
Postavlja se pitanje o minimalnimskupovima operacija pomou kojih se mogu izraziti sve ostale
operacije. (Takvi skupovi nazivaju se i funkcionalno kompletni skupovi). U vezi sa ovimdajemo sledeu
definiciju.
Definicija 1. Podskup U skupa M naziva se. baza iskazne algebre ako se pomou operacija iz U
mogu izraziti sve operacije iz skupa M i ako to svojstvo nema nijedan pravi podskup od U.

Savrene normalne forme Booleovih funkcija pokazuju da se sve operacije iz skupa M mogu izraziti pomou
konjunkcije, disjunkcije i negacije. (Naglasimo da to vai i za konstantne funkcije, tj. odgovarajue
operacije
1 4 1 16
, , , ). Kako se na osnovu formula (1) konjunkcija ili disjunkcija mogu eliminisati,
zakljuujemo da se pomcu elemenata svakog od skupova { , },{ , V}, mogu izraziti svih 20
operacija iz skupa M. Dalja eliminacija operacija je nemogua pa su navedeni dvoelcmentni skupovi
primjeri baze iskazne algebre. Baza je takoe i skup { , }jer se, na primjer, disjunkcija u ovoj bazi
moe predstaviti pomou
p q p q

Postoje i dve jednolane baze. Njih obrazuju operacije
15 9
i . Ove dve operacije su stoga
posebno interesantne pa ih ispitujemo detaljnije.
Operacija
15
se nazivaLukasiewiczeva operacija (ili Pirsova operacija) i obiljeava se sa . Ova
operacija predstavlja negaciju disjunkcije, tj.
( )
p q p q .
Operacija
9
se oznaava simbolom i naziva se Shefferova operacija. Vai
formula
( )
p q p q , tj. ova operacija je negacija konjunkcije.
Cayleyjeve tablice ovih operacija glase

57

Da bi dokazali da je skup { }baza iskazne algebre dovoljno je da dokaemo da se pomou
mogu izraziti i V , jer se na osnovu ranijeg izlaganja sve operacije mogu izraziti pomou i V.
Neposredno se dobija

( )
( ) ( ) ( )
p p p p p
p q p q p q p q



Na slian nain se za Shefferovu operaciju dobija
( )
( ) ( ) ( )
,
,
p p p p p
p q p q p q p q



ime se dokazuje da je { }baza, jer je i { , }baza,

Lukasiewieczeva i Shefferova operacija su meusobno dualne. Postoje i trolane baze kao to je, na
primer, baza { , ,

}. etverolane baze ne postoje.

Sistematskimispitivanjemje utvreno da postoji ukupno 46 baza iskazne algebre. Dve od njih su
jednolane ({ }i { }). Postoji 34 dvolanih baza od kojih su 10 sastavljene od jedne unarne i jedne
binarne operacije dok su ostalih 24 sastavljene od dve binarne operacije. Na kraju postoji 10 trolanih baza
od kojih su 4 sa jednomunarnomi dve binaine operacije dok su kod ostalih 6 baza sve tri operacije binarne.
Baze sa dve binarne operacije mogu se pregledno predstaviti grafomna sl.1. vorovi i i j tog grafa
su povezani granomako i samo ako je { ,
i j
}baza.
Naravno, pomou svake od navedenih baza moe se predstaviti Booleova funkcija sa proizvoljnim
brojempromenljivih. Moguno je takode dopustiti da i logike operacije duina veih od 2 budu elementi
baze. Tada se mogu konstruisati baze u kojima se pojavljuju i ternarne logike operacije ali ne postoje
baze sa operacijama duina veih od 3.

58

Na kraju poglavlja spominjemo i tzv. problemminimizacije Bookovih funkcija.
Na sl. 3 iz odjcljka 3.5. prikazane su dve ekvivalentne piekidake mree. Iako obavljaju istu funkciju
prva mrea ima manje prekidaa (3) od druge (4). Stoga je opravdano za datu Booleovu funkciju postaviti
pitanje nalaenja prekidake mree koja je realizuje a koja sadri najmanji mogui broj prekidaa.
Problemse moe postaviti na vie naina. Za datu Booleovu funkciju moe se zahtjevati na primjer,
nalaenje iskazne formule sa minimalnimbrojemslova ili sa minimalnimbrojemoperacijskih simbola.
Problemse takoe moe posmatrati u raznimbazama.



59
3.6. ZADACI

1. U nizu formula
( ) ( ) ( )
, , p p , p p ,... p p p p p p
odrediti one koje su tautologije.

2. Da li su prekidake mree na sl.1 i ekvivalentne?

3. Provjeriti:
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ).
I p q q r r p
p q q r r p




4. Dokazati:

a) ( ) ( ) ( ) ( ) 1 2 1 2
, ,..., ... ...
n n
F F F F F F F F
b)
1 2 1 2 1
, ,..., , ,...,
n n n
F F F F F F F F F

5. Odrediti savrenu disjunktivnu i savrenu konjunktivnu normalnu formu za Booleovu
funkciju
( )
1 2 3
, , f p p p ako je
( ) ( )
1,0,1 0,1,1 1 f f dok je za ostale vrjednosti argumenata vrjednost
funkcije jednaka 0.

6. Odrediti broj komutativnih binarnih logikih operacija.
7. Odrediti broj samodualnih Booleovih funkcija od n promenljivih.
8. Dokazati daje { , }baza iskazne algebre.
9. Izraziti Shefferovu operaciju pomou Lukasiewiezeve i obrnuto.
10. Izraziti konjunkciju, disjunkciju, negaciju, implikaciju i ekvivalenciju pomou a) Luka-
siewiezeve operacije i b) Shefferove operacije.
11. Ako skup funkcija
{ }
1 2
, ,...,
k
f f f predstavlja bazu iskazne algebre dokazati da skup
odgovarajuih dualnih funkcija
{ }
* * *
1 2
, ,...,
k
f f f takoe predstavlja bazu iskazne algebre.


60
4. ELEMENTI TEORI J E KUPOVA

4.1. O OPISNOJ TEORIJI SKUPOVA

U poglavlju 9 upoznaemo formalne teorije. Formalna teorija je izvjesna matematika teorija
izloena posebnim simbolikim jezikom izgraenim specijalno za tu teoriju. U formalnoj teoriji
formalizovan je i nain zakljuivanja. Ostale matematike teorije nazivaju se obine ili opisne teorije. U
opisnimteorijama nije eksplicitno naveden nain zakljuivanja ve se on podrazumjeva i sastoji se od
uobiajenih zakona pravilnog zakljuivanja koje ovek stie praksom.
Teorija skupova je nastala krajemprolog vjeka kao opisna matematika teorija. Tvorac teorije
skupova je bio njemaki matematiar G. Cantor. Od njega potie i opisna definicija skupa navedena u
uvodnompoglavlju (Skup je objedinjenje izvjesnih elemenata u jednu cjelinu). U izgradnji teorije
skupova potrebno je pretpostaviti da vae izvjesne aksiome (istine koje se ne dokazuju, tj. reenice koje
prihvatamo za istinite).
Kantor je implicitno koristio sledee tri aksiome: Aksioma o jednakosti dva skupa. Dva skupa su
jednaka ako i samo ako imaju iste elemente.
Aksioma apstrakcije. Za unapred zadato svojstvo P(x) postoji skup {x | P(x)}iji su elementi upravo oni
objekti koji imaju to svojstvo.
Aksioma izbora. Za svaki neprazan skup S postoji funkcija f iji su originali neprazni podskupovi tog
skupa a slike su elementi originala, tj.
( ) ( ) { } ( )( ) ( ) ( )
: \ . S f P S S A A S A f A A
Teorija skupova izgraena na ovimaksiomama je protivrjena. Aksioma apstrakcije dovodi do sledee
kontradikcije poznate pod nazivomRusselov paradoks po B. Russelu koji gaje otkrio 1903. g.
Russelov paradoks. Posmatrajmo skup P svih skupova S koji nisu sami sebi element;, tj. P={ | S S S },
(Na primjer, skup
{ }
1, 2 nije samsebi element jer {1, 2}{1, 2}). Moe se postaviti pitanje da li je P P .
Ako se pretpostavi PP onda je P jedan od skupova S za koje vai SS pa slijedi PP. Meutim,
pretpostavka PP kae da je P jedan od skupova S za koje je SS pa PP. Dakle, postoji kontradikcija.
Ovaj i drugi paradoksi otkriveni u teoriji skupova doveli su do njene revizije jer je bilo potrebno jednu
fundamentalnu matematiku disciplinu kao to je teorija skupova osloboditi od protivrjenosti. To je dovelo
i do razvoja matematike logike (na primjer, do uvoenja formalnih teorija, izmeu ostalog, i formalnih
teorija skupova). Raznimprogramima revizije teorije skupova uklonjene su uoene pretivrjenosti ali nije
dokazano da se nove protivrjenosti ne mogu pojaviti.
Aksioma izbora izgleda u prvi mah kao lako dokaziva teorema. Dokazati ovakvu teoremu znailo bi
konstruisati funkciju f koja se naziva funkcija izbora. To nije polo za rukomkada se radi o skupovima
dovoljno komplikovane strukture. Paljivimispitivanjemutvreno je da se radi o nezavisnoj aksiomi a ne o
teoremi koja je izvodiva iz ostalih aksioma.
U nekimprogramima revizije teorije skupova pojavljuje se pojamklase kao osnovan i optiji od
pojma skupa. Za dve klase A i B vai A
1 2
0, , ,..., ,...
n
b b b B ili AB. Klase koje su elementi drugih klasa
nazivaju se skupovi. Ovakvimdefinicijama obezbjeuje se da skupovi ne mogu biti preopirni (prebogati)
to i dovodi posredstvomaksiome apstrakcije do paradoksa.
61
Ako se opisna teorija skupova (ona se esto naziva i naivna teorija skupova) primjenjuje sa
izvjesnomopreznou ona ne dovodi do paradoksa a posebno ne u vezi sa materijomizloenomu ovoj
knjizi gdje se tretiraju diskretni skupovi, tj. konani i prebrojivi skupovi (vidjeti sledei odjeljak).

4.2. KARDINALNI BROJ SKUPA

Kardinalni broj kA (ili | | A ) konanog skupa A je broj elemenata toga skupa. Za beskonane
skupove kardinalni brojevi se oznaavaju posebnimsimbolima. Kardinalni broj kN skupa prirodnih brojeva
N se obeleava sa
0
N (itati: alef nula). Kardinalni broj kR skupa realnih brojeva R obiljeava se sa c.
Kardinalni brojevi beskonanih skupova takoe imaju smisao broja elemenata u skupu ali je ovde
situacija bitno komplikovanija u odnosu na konani sluaj. Radi lakeg manipulisanja sa kardinalnim
brojevima uvodi se sljedea definicija.
Definicija 1. Skupovi A i B imaj isti kardinalni broj (ili imaju istu moi ili ekvivalentni su) ako postoji
preslikavanje f: AB koje je bijekcija.

Ako su skupovi A i B konani; njihova ekvivalentnost znai da imaju isti broj elemenata. Ovakvo
tumaenje ekvivalentnosti skupova prihvata se i za sluaj beskonanih skupova.
Relacija ekvivalentnosti skupova je relacija ekvivalencije. Zaista, A je ekvivalentno sa A jer je
identiko preslikavanje skupa A bijekcija iz A u A (refieleksivnost). Ako je A ekvivalentno sa B, onda postoji
: f A B koje je bijekcija, inverzno preslikavanje
1
: f B A

je takoe bijekcija i B je ekvivalentno

sa A (simetrinost). Ako je A ekvivalentno sa B i B ekvivalentno sa C onda postoje
bijekcije : i g:B C; f A B no tada je : fg A C takoe bijekcija i A je ekvivalentno sa C
(tranzitivnost).
Klase ekvivalencije relacije ekvivalentnosti skupova sadre skupove istog kardinalnog broja.
Kardinalni broj skupa je dakle zajednika karakteristika posmatranog skupa i svih njemu ekvivalentnih
skupova. Sasvimapstraktno, kardinalni broj skupa se moe definisati kao klasa ekvivalencije (u odnosu
na relaciju ekvivalentnosti skupova) kojoj skup pripada.
Neobina injenica u vezi kardinalnih brojeva se sastoji u tome to kardinalni brojevi beskonanih
skupova nisu svi isti. Do tog zakljuka dolazimo na osnovu sledee teoreme.

Teorema 1. Skup Ai njegov partitivni skup P( A) imaju razliite kardinalne brojeve.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, da A i P(A) imaju iste kardinalne brojeve. Tada
:
prema definiciji 1 postoji
bijekcjja
( )
: f A P A .Posmatrajmo skup , ( ) { }
Z a a A a f a , tj. skup svih elemenata iz A
koji nisu elementi svoje slikef (a). (f (a) je element skupa P(A), tj. podskup skupa A). Poto je ZP(A) i
poto je f bijekcija, postoji bA takvo da.je
( )
f b Z .Razmotrimo da li je bZ. .
Ako je b Z , onda b
( )
f b , tj. bZ.
Ako b Z , onda
( )
b f b , tj. b Z.
U oba sluaja dobijamo kontradikciju. Dakle, bijekcija ne postoji. Ovimje teorema dokazana.
Napomena. Ako je A konaan skup sa n elemenata, onda je ( ) i P A 2
n
A n , pa se odmah vidi da su
kardinalni brojevi razliiti. Ustvari, 2 za n=0,1,2,...
n
n< Gornji dokaz vai u optemsluaju.
62
Na osnovu teoreme 1 skup P(A) ima vei kardinalni broj od skupa A. To je evidentno za konane
skupove a za beskonane skupove A i B se usvaja da A ima manji kardinalni broj od B ako se A moe
preslikati nekominjekcijomna podskup od B a B se ne moe preslikati na podskup od A.
Dakle, svaki skup niza skupova N,P{N), P
2
(N),. . . ima vei kardinalni broj
:
od prethodnog. Svi ovi
kardinalni brojevi su beskonani (transfinitni).
Definicija 2. Skup je prebrojiv ako je ekvivalentan skupu prirodnih brojeva N. Beskonani skupovi koji
nisu ekvivalentni sa N nazivaju se neprebrojivi..
Prebrojivi skupovi imaju, naravno, kardinalni broj N0 i oni se karakteriu injenicomto se njihovi
elementi mogu poredati u niz. Naime, po definiciji, niz je funkcija : f N S , a ako su svi elementi od S
u nizu onda je f bijekcija a to znai S je ekvivalentno sa N.
Konani i prebrojivi skupovi nazivaju se diskretni skupovi.
Teorema 2. Skup realnih brojeva je neprebrojiv.

Dokaz. Skup realnih brojeva R je ekvivalentan sa intervalom(0, 1) jer je funkcija
1
x
x
e
e +
bijekcija iz R
u (0, 1). Dokazaemo daje interval (0, 1) neprebrojiv skup.
Elementi ovog intervala se na jedinstven nain mogu prikazati pomou decimalnih brojeva koji
imaju beskonano mnogo cifara 0 iza decimalne zapete. To vai i za racionalne brojeve jer se, na
primer, broj 0,543 moe predstaviti kao 0,542999...
Pretpostavimo daje (0, 1) prebrojiv. Tada se njegovi elementi mogu svrstati u niz. Neka je taj niz
predstavljen sledeomemomu kojoj
ij
a oznaava j-tu cifru i-tog broja u nizu
Tzv. Kantorovimdijagonalnimpostupkomodreujemo broj koji pripada intervalu (0, 1) a koji se ne
nalazi u navedenom nizu brojeva. To je, na primer, broj
1 2
0, , ,..., ,...
n
b b b , gdje je
( )
0 i=1,2,...
i ii
b a Ovako formiran broj razliit je od prvog broja niza jer imse prve cifre razlikuju.
Slino tome, taj broj je razliit od n-tog lana niza jer razlika postoji u n-toj cifri.
Ovimje teorema dokazana.
Dakle, N0<c. Moe se takoe dokazati daje kardinalni broj partitivnog skupa P(N) skupa prirodnih
brojeva N upravo jednak c. Imajui u vidu odgovarajuu relaciju za konane skupove ( ) ( )
2
kA
kP A
pie se simboliki
0
2
N
c .
U vezi sa navedenimpostavlja se i pitanje egzistencije skupa iji se kardinalni broj nalazi izmeu N0
i c. Ovaj problemje poznat kao hipoteza kontinuuma. On je rjeen 1964. g. od strane P. Cohena. na taj
nain to je dokazano da se hipoteza kontinuuma ne moe ni dokazati ni opovrgnuti polazei od aksioma
teorije skupova. Dakle, radi se o novoj aksiomi i teorija skupova se moe dalje izgraivati bilo
prihvatanjembilo odbacivanjemte aksiome.


63
4.3. ALGEBRA SKUPOVA

U uvodnompoglavlju definisali smo binarne operacije nad skupovima, uniju i presjek, pomou
sledeih formula
{ } { }
, A B= A B x x A x B x x A x B .
Zajednika karakteristika ovih operacija se sastoji u tome to je predikat koji definie navedene skupove
logika operacija (disjunkcija odnosno konjunkcija) nad predikatima x A i x B . Ovo navodi na
misao da bi se svakoj binarnoj operaciji
i
(i=1, 2,.. . ,16) iskazne algebre mogla pridruiti jedna binarna
operacija nad skupovima
i
, prema obrascu
( ) ( ) { }
i i
A B x x A x B
U eoj upotrebi su samo neke od ovako konstruisanih operacija. Ovde navodimo diferenciju i
simetrinu diferenciju skupova.
Diferencija A\B skupova A i B definie se pomou
{ }
\ A B x x A x B
i ona odgovara negaciji implikacije, tj. operaciji
12
.
Simetrina diferencija A B skupova A i B definie se pomou
{ }
A B x x A x B

tj. ona odgovara ekskluzivnoj disjunkciji.
Oigledno je
( ) ( )
\ \ A B A B B A
Unarnoj logikoj operaciji negaciji odgovarala bi unarna operacija nad skupovima koja bi skupu A
pridruivala skup A koji nazivamo komplement skupa A definisan pomou
{ }
A x x A Ovako
definisan komplement bi bio preopiran jer nije precizirano koji mu sve objekti pripadaju i mogao bi da
dovede do kontradikcije.
Stoga se podrazumjeva da su svi skupovi podskupovi izvjcsnog fiksiranog skupa I koji se naziva
univerzalni skup. Univerzalni skup moe da se mjenja ako se raspravlja o razliitimproblemima.
Komplement A skupa A u odnosu na univerzalni skup I definic se pomou
{ }
,
\
A x x I x A
A I A

Postoje i dalje analogije izmeu iskazne algebre i operacija nad skupovima. Skupovni identiteti
odgovaraju tautologijama iskazne algebre.
Primjer 1. Dokazati relaciju
( )
A A B A .
64
Prema definiciji jednakosti dva skupa treba dokazati tanost ekvivalencije
( )
x A A B x A
Ako reenicu xA oznaimo sa P a reenicu xB sa Q ova ekvivalencija dobija oblik
P
( )
P Q P . Ovoj sloenoj reenici odgovara formula iskazne algebre
( )
p p q p koja je
tautologija (zakon apsorpcije disjunkcije prema konjunkciji; videti odeljak 3.2.).
Svakoj tautologiji iskazne algebre u kojoj se pojavljuje jedan simbol odgovara jedan skupovni
identitet na sledei nain. Iskazna slova tumaimo kao oznake za skupove. Simbole logikih operacija
zamjenjujemo odgovarajuim simbolima sku-povnih operacija i simbol zamenjujemo znakom
jednakosti. Ma taj nain se, polazei od tautologija navedenih u 3.2, dobijaju, na primjer, sledei skupovni
identiteti:
(1) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
-
------------
, A A
, A A=A
A B=B A, A B=B A
A B C , A B C
, A A B
, A B C
, A B
A A I
A A A
A B C A B C
A A B A A
A B C A B A C A B A C
A B A B A B

Analogno iskaznoj algebri definje se algebra skupova.
Definicija 1. Ureen par (P(I), { , , }gde je I proizvoljan skup naziva se algebra skupova.
Algebra skupova se oznaava i pomou ureene etvorke ( ) ( )
, , . P I .U definiciji su posebno
istaknute operacije , , .Ostale operacije se ne istiu jer se mogu, na osnovu zakljuka o bazama
iskazne algebre, izraziti pomou navedenih skupovnih operacija.
Izrazi i jednakosti u algebri skupova mogu se ponekad pregledno ilustrovati tzv. Vennovim
dijagramima. Kao to je poznato, ravna prosta zatvorena J ordanova kriva djeli ravan u kojoj se nalazi na
dve (Otvorene) oblasti spoljanju i unutranju.

Proizvoljan skup se moe simboliki predstaviti unutranjomoblau jedne takve zatvorene krive. Izrazi
sa vie skupova predstavljaju se figurama sa odgovarajuimbrojemzatvorenih krivih koje djele ravan na
vie oblasti. Rezultujui skupovi su onda simboliki predstavljeni sa jednomili vie ovakvih oblasti. Na
primjer, izrazi , , \ , A B A B A B A B predstavljeni su sledeimVennovimdijagramima:


65
Skupovni identiteti se ilustruju ali obino ne dokazuju pomou Vennovih dijagrama. No uz odreen oprez i
pravilnu primjenu Vennovi dijagrami mogu da poslue i za dokaz skupovnih identiteta. Pri ovome ne treba
shvatiti da su skupovi o kojima je rije zaista reprezentovani unutranjou zatvorenih krivih u smislu da
svaka taka predstavlja jedan element skupa. To je, na primjer, nemoguno za skupove ija je mo vea od
moi kontinuuma. Pravilno je shvatiti da Vennov dijagrampredstavlja ne formulu algebre skupova ve
odgovarajuu formulu iskazne algebre pri emu unutranjosti zatvorene krive odgovara vijrednost 1
odgovarajueg iskaznog slova a spoljanosti vrijednost 0. Osimtoga, treba paziti da se nacrtane zatvorene
krive sijeku tako da obrazuju dovoljan broj oblasti u ravni po jednu za svaku kombinaciju vrijednosti iskaznih
slova. Na taj nain je Vennov dijagram, u stvari, geometrijski interpretirana tablica istinitosti.


66
4.4. PARCIJALNO UREENI SKUPOVI

Definicija 1. Ureen par (X, ), gdje je X neprazan skup a relacija parcijalnog ureenja u skupu X,
naziva se parcijalno ureen skup.
Cesto se samskup X (a ne ureen par (X, )) naziva parcijalno ureen skup.
Parcijalno ureeni skupovi su, u stvari, grafovi posebnog oblika. No zbog njihovog posebnog
znaaja izgraena je zasebna teorija koja naravno ima slinosti sa teorijomgrafova.

Primjer 1. Ureen par (P(X),), gdje je X proizvoljan skup, je parcijalno ureen skup jer je inkluzija
relacija parcijalnog ureenja. Optije, proizvoljan skup skupova je parcijalno ureen inkluzijom. Skup realnih
brojeva R je parcijalno ureen relacijom . Skup prirodnih brojeva N snabdjeven relacijomdjeljivosti | je
parcijalno ureen skup.
Parcijalno ureeni skupovi se pregledno predstavljaju grafovima koji se nazivaju Hasseovi
dijagrami. Konstrukcija Hasseovog dijagrama se vidi u sledeemprimjeru.
Primjer 2. Neka je Y={a, b, c}. Hasseov dijagramparcijalno ureenog skupa (P(Y),) predstavljen je
na sl. 1 a).
Svakomelementu parcijalno ureenog skupa pridruuje se jedan vor u Hasseovomdijagramu,
vorovi x i y su povezani granomorijentisanomod x ka y ako i samo ako je x y i ne postoji element z
(razliit od X i y) takav da je istovremeno xz i zy.Umjesto orjentisanimgrafomHasseov dijagramse
predstavlja obino ne orjentisanimgrafom(sl.1b) uz konvenciju da je vor x na crteu nie postavljen od
vora y kad god je xy.



Primjer 3. Hasseov dijagramparcijalno ureenog skupa ({30, 15, 10, 6, 5, 3, 2, 1}, |) dat je na sl. 1 c).

Vidi se da su Hasseovi dijagrami iz primjera 2 i primjera 3, u stvari, isti. Oni imaju istu strukturu a
razlikuju se po oznakama koje imaju vorovi. Naravno, i relacija predstavljena granama je razliita.
Parcijalno ureeni skupovi koji su predstavljeni Hasseovimdijagramima iste strukture zovu se izomorfni
parcijalno ureeni skupovi. Pojamizomorfnosti uvodimo sledeomdefinicijom.
67
Definicija 2. Parcijalno ureeni skupovi
( ) ( )
1 1 2 2
, i X , X su izomorfni ako postoji bijekcija
1 2
: f X X tako da vai
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1
, x y X f x f y x y .
Bijekcija f naziva se izomorfizamparcijalno ureenog skupa
( )
1 1
, X na parcijalno ureeni skup (X2,
2
).
Preslikavanje f definisano pomou:
) { { } ( ) { } ( ) { } ( ) { } ( )
{ } ( ) { } ( ) { } ( ) }
,1 , ,2 , ,3 , ,5 , , ,6 ,
a,c ,10 , , ,15 , , , ,30
f a b c a b
bc a bc


predstavlja jedan izomorfizamparcijalno ureenog skupa iz primjera 2 na parcijalno ureeni skup iz
primjera 3.
Definicija 3. Parcijalno ureeni skup
( )
1
, Y je podskup parcijalno ureenog skupa (X,) ako je
( )
1
i Y X Y Y (tj.
1
je restrikcija relacije definisane u skupu X na podskup Y).
Definicija 4. Elementi x i y parcijalno ureenog skupa su uporedivi ako vai x y y x . Elementi
x i y su neuporedivi ako vazi
( ) ( )
x y y x .
Definicija 5. Parcijalno ureen skup u kome su svaka dva elementa uporediva (neuporediva) naziva se
totalno ureeni skup ili lanac (totalno neureen skup ili antilanac).
Primjer 4. Parcijalno ureen skup iz primjera 2 sadri kao podskupove lance i antilance. Jedan takav lanac i jedan
antilanac prikazani su na sl. 2.
Hasseovi dijagrami antilanaca se sastoje od izolovanih vorova.
Ubudue emo relaciju parcijalnog ureenja obiljeavati sa (ne mislei pri tome na relaciju manje
ili jednako u skupu realnih brojeva ve na optu relaciju parcijalnog ureenja).
Definicija 6. Neka je (X, ) parcijalno ureen skup
1 Element a X je najmanji element skupa (X,) ako vai a b za svakob X .
2 Element a X je najvei element skupa (X,)ako vai b a za svako b X .
3 Element a X je minimalni element skupa (X,)ako ne postoji
( )
b X b a tako da vazi b a.
4 Element a X je maksimalni element skupa (X,) ako ne postoji
( )
b X b a tako da vai a b.
Oigledno je najvei element maksimalan ali svaki maksimalan element ne mora biti najvei.Slino
tome najmanji element je minimalan ali minimalan element ne mora biti najmanji.

68

Primjer 5. U parcijalno ureenomskupuiz primjera3broj 30je najvei elementabroj 1 je najmanji element (u
smislu relacije djeljivosti).
Ako se, meutim, iz posmatranogskupa udalje brojevi 1 i 30 dobija se parcijalno ureen skuppredstavljenna sl. 3
svojimHasseovirndijagramom.Sadanajvei i najmanji elementne postoje. Meutim, skup ima tri maksimalna i tri
minimalna elementa.
Teorema 1. Najvei i najmanji element su jedinstveni (ukoliko postoje).
Dokaz. Pretpostavimo da u parcijalno ureenomskupu (X,) postoje dva najmanja elementa: x i y.
Tada je prema definiciji najmanjeg elementa xy i yx. Zbog aritisimetrinosti relacije dobija se x=y.
Slian dokaz je u vanosti za najvei element.
Definicija 7. Totalno ureen skup u kome svaki neprazan podskup ima najmanji element naziva se,
dobro ureen skup.
Primjer 6. Skup (N,) je dobro ureen dokje skup(Z, ) samo totalno ureen.
Definicija 8. Neka je (X,) parcijalno ureen skup i neka je AX.
1 Element a X je gornja mea podskupa A ako je b a za svakob A .
2 Element a X je donja mea podskupa A ako je a b za svako bA.
3 Supremumpodskupa A je najmanji element u skupu njegovih gornjih meda.
4 Infimumpodskupa A je najvei element u skupu njegovih donjih mea.
Dakle,
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
sup A b A a b a d X c A c d a d
Primjer 7. Na osnovu prethodne relacije za supremumpraznog skupa (kao podskupa parcijalno
ureenog skupa) dobijamo
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
sup a b b a d X c c d a d
Kako je za elemente praznog skupa svako tvrenje istinito dobija se
( )( )
sup a d X a d .
tj. supremumpraznog skupa je najmanji element parcijalno ureenog skupa, ukoliko ovaj postoji.
Definicija 9. Parcijalno ureni skup se naziva mrea (ili S-mrea) ako svaka dva njegova elementa
(tj. svaki njegov dvoelementni podskup) imaju supremumi infimum.
Primer 8. Partitivni skup P(X) proizvoljnog skupa X parcijalno ureen inkluzijomje S-mrea jer je za
( )
, A B P X
{ } { }
sup A,B , inf A,B A B A B
69
Sledea teorema daje jednu reprezentaciju parcijalno ureenih skupova.
Teorema 2. Svaki parcijalno ureen skup je izomorfan nekomskupu skupova parcijalno ureenih
inkluzijom.
Dokaz. Neka je dat parcijalno ureeni skup (X,). Za svako a X formirajmo skup
{ }
a
S x x X x a i neka je
{ }
a
S S a X . Dokazaemo da su skupovi (X, ) i
( )
, S
izomorfni.
Izomorfizamje preslikavanje : f X S definisano pomou f(a) =Sa za svakoa X . Lako se
moe vidjeti da su u vanosti relacije
( )( )
,
, a b
, ,
a b b a
a b b a b
a b
S S a S b S a b b a a b
S S a S a b S S
a b X a b S S




ime je teorema dokazana.



70
4.5. KVAZIUREENJE

Definicija 1. Refleksivna i tranzitivna relacija se naziva kvaziureenje ili kvaziporedak.
Relacija parcijalnog ureenja je istovremeno i relacija kvaziurecnja ali obrnuto ne vai u optemsluaju.
Relacija kvaziurecnja se obino obiljeava znakom { } { } { } { } { }
, , , \ . .
Oznaka xp y se ita: x je ispred y.
Primjer 3. Neka je u skupu kompleksnih brojeva C zadata binarna relacija p pomou
( )
1 2 1 2 1 2
, z Re Re z z C z z z p .
Ova relacija je kvaziureenje jer je uvjek zp z (refleksivnost) i
1 2 2 3 1 3
z z z z z z p p p (tranzitivnost). Meutim, relacija nijc ni simetrina ni antisimetrina, tj.
ona nijc ni relacija ekvivalencije ni relacija parcijalnog ureenja.
Kod skupova X sa kvaziureenjemp korisno je posmatrati relaciju definisanu pomou
x y x y y x p p .
Relacija je relacija ekvivalencije. Ako se iz svake klase ekvivalencije izabere jedan predstavnik i izvri
restrikcija relacije p iz X na skup Y predstavnika klasa ekvivalencije, dobija se parcijalno ureenje na skupu Y.
U primjeru 1 bi imali
1 2 1 2 2 1 1 2 2 1
Re Re Re Re , z z z z z z z z z z p p
tj.
1 2
Re Re z z . Stoga su klase ekvivalencije skupovi kompleksnih brojeva sa konstantnimrealnim
dijelom. Ako se iz svake klase ekvivalencije kao predstavnik uzme realan broj, skup predstavnika Y je
jednak R. U skupu R relacija p je ne samo kvaziureenje ve i parcijalno ureenje.
Drugi karakteristian primjer kvaziureenja pojavljuje se kod grafova.
Kazaemo da se vor x nalazi ispred vora y u grafu G ako postoji put iz x u y ili je x=y. Ako je x
ispred y pisaemo x y p . Relacijap je refleksivna i tranzitivna ali nije u optemsluaju antisimetrina.
Ovakva relacija je kvaziporedak. Primjetimo da za vorove x,y iz iste komponente jake povezanosti
vai i y x x y p p , tj. klase ekvivalencije relacije ekvivalencije ,definisane
pomoux y x y y x p p , indukuju u grafu G komponente jake povezanosti. Kazacmo da se
komponenta jake povezanosti
1
C nalazi ispred komponente jake povezanosti C2 ako u grafu postoji put
koji povezuje neki vor iz
1
C sa nekimvoromiz C2 iii je
1
C =C2 . U ovomsluaju emo pisati
1
C C2.
Relacija u skupu komponenata jake povezanosti jeste parcijalno ureenje jer je relacija pored
refleksivnosti i tranzitivnosti jo i antisimetiina.
Posmatrajmo graf Gc konstruisan pomou grafa G na sledei nain. Svakoj komponenti jake
povezanosti iz G odgovara u Gc jedan vor. Izmeu vorova a, b grafa Gc postoji orijentisana grana ako i
samo ako postoji orijentisana grana koja u odgovarajuemsmjeru povezuje dva vora u G koji pripadaju
komponentama jake povezanosti od G koje odgovaraju vorovima a i b. Graf Gc ne sadri zatvorene
puteve. Graf Gc predstavlja Hasseov dijagramza relaciju , upotpunjen, eventualno, nekimgranama
koje se inae, pri crtanju dijagrama, izostavljaju. Graf Gc naziva se kondenzacija grafa G.
71
4.6. ZADACI

1. Odredili skupove
{ } { } { } { } { }
, , , \ .
2. Navesti primjer skupa kod koga je svaki element istovremeno i podskup.
3. Za svaki prirodan broj n navesti primer skupa An koji ima n elemenata i za svaki par elemenata iz An
vai da je jedan od njih element drugoga.
4. Nai kardinalni broj skupa prostih brojeva.
5. Dokazati da je skup cjelih brojeva prebrojiv.
6. Dokazati da je skup racionalnih brojeva prebrojiv.
7. Dokazati da je skup svih algebarskih brojeva prebrojiv.
8. Dokazati da je simetrina diferencija skupova A asocijativna operacija, tj.
( ) ( )
A B C A B C
9. Dokazati da skup
1 2
...
n
A A A sadri one i samo one elemente koji se sadre u neparnom
broju skupova
1 2
, ,...,
n
A A A .
10. Ako su
1 2
, ,...,
n
A A A konani skupovi dokazati formulu
( )
1 2
1
1 2
1 , 1
...
... 1 ...
n
n n
n
i i j n
i i j
i j
A A A
A A A A A A
+

+ +



(U kombinatorici ova formula izraava tzv. princip ukljuenja-iskljuenja).

11. Dokazati formulu
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
A B B C C A A B B C C A
12. Dokazatiformulu
( ) ( ) ( )
\ \ \ A B C A C B C
13. Da li je tana implikacija

\ ? A B C A B C

14. Ispitati da li je (N, | ) mrea. Kakvu ulogu u ovoj strukturi igraju najmanji zajedniki sadralac i
najvei zajedniki djelilac dva broja?
15. Odrediti broj lanaca duine 3 u parcijalno ureenomskupu (P(X),), gjde je X skup koji sadri
n elemenata.

72
5. KVANTI FI KATORSKI RAUN PRVOG
REDA

5.1. PREDIKATI, RELACIJE I ISKAZNE FUNKCIJE

U uvodnomodjeljku 1.1. predikat duine n smo definisali kao afirmativnu reenicu koja ima smisla,
koja sadri n promjenljivih parametara i koja postaje sud uvek kada parametri iz reenice dobiju konkretne
vrijednosti,tj. zamjene se sa konkretnimobjektima. Ovo je opisna definicija predikata. Istompojmu
pristupamo sada na formalan nain.
Posmatrajmo predikat
( )
1 2
, ,...,
n
P x x x duine n. Podrazumjeva se da je zadat jedan skup D pri
emu se parametri predikata
1 2
, ,...,
n
x x x smatraju elementima skupa D. Za izvjesne n-
torke
( )
1 2
, ,...,
n
n
x x x D predikat P(
1 2
, ,...,
n
x x x ) postaje taan sud dok za ostale n-torke predikat
postaje netaan sud. Skup n-torki za koje predikat postaje taan sud definie jednu n-arnu relaciju u
skupu D. Obrnuto, ako je zadata jedna n-arna relacija u skupu D postoji predikat duine n (shvaen kao
reenica sa n parametara koja opisuje osobine n-torki iz te relacije) koji je taan ba za n-torke iz te
relacije. Stoga je opravdano predikat, izjednaiti sa relacijom.
Definicija 1. Predikat duine n skupa D je svaka n-arna relacija skupa D.
n-arna relacija u skupu D odreuje i jedno preslikavanje
{ }
: 0,1 .
n
f D Definiimo

( )
( )
1 2
1 2
1 ako x , ,...,
, ,...,
0 u suprotnom sluaju
n
n
x x
f x x x

'

Funkcijaf naziva se iskazna funkcija. Predikat se moe definisati i kao iskazna funkcija.
U okviru matematike logike razvijena je teorija predikata koja se naziva predikatski ili
kvantifikatorski raun. Objekti ove teorije su formule kvantifikatorskog rauna ili kvantifikatorske formule
koje predstavljaju predikate. U verziji kvantifikatorskog rauna koji izlaemo u ovoj knjizi, kvantifikatori u
formulama deluju samo na tzv. promjenljive a ne na funkcijska ili relacijska slova (videti sledei odjeljak).
Zbog toga se ovakav kvantifikatorski raun naziva kvantifikatorski raun prvog reda.
73
5.2. FORMULE KVANTIFIKATORSKOG RAUNA

Formule kvantifikatorskog rauna definiemo najprije kao izvjesne nizove simbola. Naknadnom
interpretacijomove formule dobijaju svoj puni smisao.
Formule kvantifikatorskog rauna se grade po odreenimpravilima od tzv. osnovnih simbola
kvantifikatorskog rauna.
Definicija 1. Osnovni simboli kvantifikatorskog rauna su:

1. promjenljive :
1 1 1
, , , , , ,..., , , ,...;
n n n
x y z x y z x y z
2. konstante:
1 2
, ,..., ,...;
n
a a a
3. operacijska ili funkcijska slova:
( )
, 1, 2,...
j
i
f i j
4. relacijska slova:
( )
, 1, 2,...
j
i
R i j
5. operacijski simboli: , ,
6. zagrade i zarezi.
Kod operacijskih i relacijskih slova gornji indeks j se naziva duina slova.
Najprije definiemo izvjesne nizove simbola koje nazivamo terminima (izrazima). Termini se grade
od promeniljivih, konstanti i operacijskih slova. Radi kratkoe obiljeavanja uvode se izvjesne skraenice
tako da, na primjer, izvjestan niz simbola moe biti oznaen jednimjedinimznakom(koji, naravno, ne
pripada skupu osnovnih simbola kvantifikatorskog rauna zbog izbegavanja konfuzije).
Definicija 2. 1 Svaku promenljivu i svaku konstantu nazivamo termom.
2 Ako su
1
t , t2, . . . , tn termi, onda je za svako i niz simbola
n
i
f (
1
t , t2, . . . , tn) term.
3 Termi se dobijaju samo pomou konano mnogo primjena odredbi 1 i 2 ove definicije.
Primjer 3. Nizovi simbola
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 2 1 2
3 2 1 3 1 1 1 2 3
, , , , , , , x a f x f x y f f a f a x
su termi.Naprotiv , nizovi simbola
( ) ( )
1 2
1 1 1 2
, , , , , . f x y f x x x itd nisu termi.
Pomou terma i relacijskih slova obrazuju se nizovi simbola koje nazivamo elementarnim
formulama kvantifikatorskog rauna.
Definicija 3. Ako su
1
t , t2, . . . , tn termi, onda je, za svako i, niz simbola
( )
1 2
, ,...,
n
i n
R t t t elementarna formula kvantifikatorskog rauna.
Na kraju smo u situaciji da definiemo i formule kvantifikatorskog rauna (kratko, formule).
Definicija 4. 1 Elementarna formula kvantifikatorskog rauna je formula.
2 Ako su nizovi simbola A i B formule i ako je u promenljiva, onda su i nizovi simbola
( ) ( )
, , A B A u A formule.
3 Formule se dobijaju samo pomou konano mnogo primjena odredbi 1 i 2 ove definicije.
Primjer 2. Nizovi simbola
predstavljaju formule od kojih su prve dve elementarne.
74
5.3. INTERPRETACIJE FORMULA KVANTIFIKATORSKOG
RAUNA

Interpretacija formule kvantifikalorskcg rauna je sloen pojamkoji najprije objanjavamo opisno a
zatimformalno definiemo.
Za domen interpretacije usvaja se neki neprazni skup D. Promjenljive se interpretiraju kao
promjenljive koje variraju u skupu D. Konstante se interpretiraju kao odreeni elementi skupa D.
Funkcijska slova oznaavaju izvesne konkretne operacije skupa D odgovarajuih duina. Zbog toga termi
predstavljaju algebarske izraze promenljivih skupa D. Ako se zamisli da promjenljive za momenat
postanu konkretni objekti iz D tada termoznaava takoe jedan konkretni objekt iz D.
Primjer 1. Term ( ) ( )
2 2
1 2 1
, , f x f a y moe se interpretirati u skupu realnih brojeva R kao izraz x+5y
gdje je konstanta
1
a interpretirana kao broj 5 i operacijska slova
2 2
1 2
, f f redomkao operacije sabiranja i
mnoenja. x i y su onda realne promjenljive. Isti termse u skupu djelova nekog skupa moe interpretirati kao
skupovni izraz gdje je
1
a interpretirano kao prazan skup a operacijski simboli kao unija i
simetrina diferencija. x i y oznaavaju tada skupovne promjenljive.
Relacijsko slovo duine n interpretira se kao n-arna relacija skupa D, odnosno kao predikat duine
n. Elementarna formula
( )
1 1 2
, ,...,
n
n
R t t t oznaava stoga reenicu:
1
t , t2, . . . , tn su u relaciji
1
n
R .
Simboli , , interpretiraju se kao implikacija, negacija i univerzalni kvantifikator, respektivno.
Stoga, proizvoljna formula kvantifikatorskog rauna predstavlja sloenu reenicu komponovanu po
pravilima opisanimu odjeljku 1.1 od reenica koje odgovaraju elementarnimformulama od kojih je
posmatrana formula sastavljena. Sloena reenica koja se na opisani nain dobija kao interpretacija
kvantifkatorske formule je predikat ija duina, zavisi od broja promjenljivih u formuli ali i od prisustva i
rasporeda kvantifikatora to e biti objanjeno kasnije.
Primjer 2. Formuli ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2
1 1 1
, , , x y R f x y f y x moguno je dati sledeu interpretaciju. Neka
je domen interpretacije skup realnih brojeva R, neka
2
1
f , oznaava sabiranje realnih brojeva i neka je Rt
relacija jednakosti. Tada je interpretacija formule sledea reenica: Za sve realne brojeve x i y vai
x+y=y+x.

Interpretacija formule je, dakle, odreena ako je zadat domen interpretacije i ako se navede znaenje
konstanti, funkcijskih i relacijskih slova koja se pojavljuju u formuli. Stoga se uvodi sledea definicija.
Definicija 1. Interpretacija I formule F kvantifikatorskog rauna je definisana pomou
( )
, I D ,gdje je D neprazan skup a preslikavanje iji je domen skup konstanti, operacijskih slova i
relacijskih slova formule F, pri emu je slika konstante element skupa D, slika funkcijskog slova operacija
skupa D odgovarajue duine i slika relacijskog slova relacija skupa D odgovarajue duine.
Interpretacija
( )
, I D formule F odreuje tri meusobno ekvivalentna objekta u vezi sa skupom
D od kojih svaki moemo po potrebi uzeti za opisnu interpretaciju formule F:
1 jednu reenicu (predikat) koja govorio elementima skupa D..
2 jednu relaciju odreene duine u D, definisanu predikatom1,
3 odgovarajuu iskaznu funkciju.
Vrijednost formule F definie se pomou odgovarajue iskazne funkcije, vrijednost formule zavisi od
parametara odgovarajueg predikata koji se pojavljuju kao argumenti iskazne funkcije. Vrijednost formule
je po definiciji jednaka vrijednosti odgovarajue iskazne funkcije.
75
Definicija 2. Formula F je tana pri interpretaciji I ako pri toj interpretaciji ima, uvek vrednost 1
(nezavisno od parametara odgovarajueg predikata).
Primjer 3. Naveemo dve interpretacije formule
( ) ( )
2 2
1 1
, , R x y R y x .
1,Domen interpretacije
1
I je skup cjelih brojeva Z a
2
1
R , se interpretira kao relacija kongruencije po
modulu m. Stoga formula oznaavareenicu:
( ) ( )
mod m mod m . x y y x Ovareenicaje tana
za svako x, yZ. Stoga je navedena formula tana pri interpretaciji
1
I .
2 Neka je
2
I interpretacija kod koje je domen skup prirodnih brojeva N a
2
1
R relacija djeljivosti |. Pri
2
I formula predstavlja reenicu | | x y y x koja je tana, na primjer, za x=3, y=5 a netana, na
primjer, za x=3, y=6.
Uopte, formula je tana za sve interpretacije u kojima se
2
1
R interpretira kao simetrina binarna
relacija.

Postoje, meutim, i formule koje su tane pri sviminterpretacijama.
Primjer 4. Formula
( ) ( ) ( )
1 1
1 1
x R x R y
je tana pri svakoj interpretaciji. Posmatrajmo proizvoljnu interpretaciju. Podformula
( ) ( )
1
1
x R x moe
pri datoj interpretaciji biti ili netana ili tana (moe da predstavlja neistinit ili istinit sud). Ako je ona
netana, formula (l)je tana jer implikacija ima vrijednost 1 bez obzira na vrijednost
( )
1
1
R y .Ako je pak
( ) ( )
1
1
x R x tano, onda za svako x iz domena vai
( )
1
1
R x pa mora da vai i za x =.y Stoga (1) opet
ima vrednost 1.
Definicija 3. Formula koja je tana pri sviminterpretacijama naziva se valjana formula.
injenicu daje formul F valjana obiljeavamo sa |=F a to itamo: F jc valjana formula. Simbol |=ne
pripada skupu simbola kvantifikalorskog rauna.
Valjane formule su od posebnog znaaja. One u kvantifikatorskomraunu igraju onu ulogu koju
tautologije igraju u iskaznoj algebri. Valjane formule predstavljaju, kao i tautologije, modele uvek istinitih
reenica, te stoga izraavaju zakone ispravnog zakljuivanja. Kvantifikatorske formule su u odnosu na
iskazne formule izraajnije jer se pomou predikata i kvantifikatora mogu da izraze i analiziraju unutranja
svojstva reenica to nije moguno pomou sudova.
S obziromna znaaj valjanih formula od interesa su postupci za utvrivanje da li je zadata formula
valjana. U iskaznoj algebri postoji efektivan postupak (tablice istinitosti) za analogan problem(utvrivanje
da li je zadata iskazna formula (antologija) jer se ispitivanje svodi na proveravanje konano mnogo
sluajeva.U kvantifikatorskomraunu valjanost formule zavisi od vrijednosti formule pri beskonano
mnogo moguih interpretacija a i pri jednoj jedinoj interpretaciji, ako je domen interpretacije beskonaan,
problemutvrivanja tanosti formule moe da bude veoma teak. Stoga nije iznenaujue da opti i
efektivan postupak za utvrivanje valjanosti formule kvantifikatorskog rauna ne postoji. Ova injenica e
preciznije biti objanjena u poglavlju 9.
Ipak, iako problemnije u optemsluaju rjeiv na zadovoljavajui nain, za specijalne klase
kvantifikatorskih formula moemo bez tekoa utvrditi da li su valjane ili ne. Treba najprije imati u vidu
sledee dve opte napomene:
1 Da bi se utvrdilo da jedna formula nije valjana dovoljno je navesti jednu jedinu interpretaciju pri
kojoj ona nije tana.
2 Ako formula ima dovoljno jednostavnu strukturu moguno je odjednomrazmatrati sve njene
interpretacije (vidjeti primjer 4).
76
U specijalnimsluajevima mnogobrojni drugi rezoni omoguavaju utvrivanje valjanosti formula.
Pregled nekih vanijih valjanih formula daemo u odjeljku 5.5.
Meu osnovnimsimbolima kvantifikatorskog rauna nalaze se simboli samo dve operacije iskazne
aigebre: i .No uzimajui u obzir injenicu daje ( , =>) baza iskazne algebre sve druge logike
operacije se mogu ipak izraziti. S obziromna sledee jednakosti u iskaznoj algebri

( )
( ) ( )
, p q= p q ,
,
p q p q
p q p q q p



sledeomdefinicijomse uvode neki novi simboli kvantifikatorskog rauna koji predstavljaju skraenice
za izvjesne nizove osnovnih simbola.
Definicija 4. Ako su A i B formule kvantifikatorskog rauna, onda se
1 niz ( A B ) zamjenjuje sa (A\/B),
2 niz
( )
A B zamjenjuje sa ( A B ),
3 niz ( ) ( ) ( )
A B B A zamjenjuje sa (A<=>B).
Pri pisanju formula kvantifikatorskog rauna sluimo se konvencijama o izostavljanju zagrada kao u
iskaznoj algebri.
Egzistencijalni kvantifikator takoe nije predvien u skupu osnovnih simbola kvantifikatorskog
rauna. Meutim, i on se moe na pogodan nain izraziti pomou drugih simbola.
Ako je P proizvoljna reenica, onda reenice:
1 Postoji x takvo da vai P;
2 Nije tano da za svako x ne vai P; oigledno imaju isto znaenje. Stoga se
uvodi sleea definicija.
Definicija 5. Ako je A formula kvantifikatorskog rauna i u prornenljiva, onda se niz simbolu
( )
u A zamjenjuje sa ( u) A.
Novouvedeni simbol interpretira se na isti nain kako je to objanjeno u odjeljeku 1.1.


77
5.4. VEZANE I SLOBODNE PROMENLJIVE

J edna promenljiva u moe u izvesnoj formuli F kvantifikatorskog rauna da se pojavi vie puta.
Pojavljivanja promjenljivih djelimo na vezana i slobodna.
Pojavljivanje promenijive u je vezano ako je ono locirano neposredno iza kvantifikatora ili ako se
nalazi u zoni dejstva nekog kvantifikatora koji je spregnut
5 Diskretne matematike strukture sa u. Drugimrijecima, vezano pojavljivanje promjenljive u je
oblika
( ) ( ) ( ) ( )
, , ili u , u u A u A , gde je A formula u kojoj u ima pojavljivanje a
formula
( )
u A , odnosno
( )
u A , je podformula formule F.
Sva pojavljivanja promjenljive u u formuli F koja nisu vezana, nazivamo slobodna pojavljivanja.
Primjer 1. U formuli
( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 1
, , x R x y y R x y prvo i drugo pojavljivanje promjenljive x i drugo
i tree pojavljivanje promjenljive y su vezana pojavljivanja. Ostala pojavljivanja promjenljivih su slobodna.
Promjenljive ija su sva pojavljivanja vezana (vezane promenljive) ne pojavljuju se kao parametri
predikata koji predstavlja interpretaciju formule. Intepretacija formule je predikat ija je duina jednaka
broju promjenljivih koje imaju slobodna pojavljivanja (slobodne promjenljive).
Primjer 2. Interpretacija formule (\/x)
1
1
R (x) je predikat duine 0, tj. sud, jer je x vezana promjenIjiva. Formula
( ) ( ) ( )
3
1
, , x y R x y z odreuje jednu unarnu relaciju, tj. predikat duine 1 (parametar je z).
Ako formula F nema slobodno pojavljivanje promenljive x, formula (V x)F ima u interpretaciji isto
znaenje kao formula F. Na primjer u formuli
( ) ( )
1
1
x R y ,promjenljiva x je vezana a y slobodna. U
interpretaciji dobijamo predikat koji zavisi od parametra y sa istimznaenjemkao predikat dobijen
interpretacijomformule
( )
1
1
R y .
U svimsvojimvezanimpojavljivanjima promjenljiva se moe oznaiti simbolomneke druge
promjenljive koja se ne pojavljuje u formuli. Pri tome se u interpretacijama znaenje formule ne mjenja.
Na primjer, formula
( ) ( )
2
1
, x R x y ima isto znaenje kao
( ) ( )
2
1
, z R z y . Situacija je slina onima kod
odreenog integrala ili sumiranja lanova jednog niza. Poznato je, naime, da vrijednost odreenog
integrala ne zavisi od toga kojimsimbolomje oznaena integraciona promjenljiva. Isto tako vrijednost
sume ne zavisi od oznake za indeks sumiranja. Ove injenice se izraavaju formulama
( ) ( )
n
i=1 1
,
b b
n
i j
j
a a
f x dx f t dt a a

Definicija 1. Formula u kojoj su sve promjenljive vezane naziva se zatvorena formula. Zatvorena
formula se interpretira kao predikat duine 0, tj. kao sud.
Definicija 2. Ako je F formula u kojoj se pojavljuju slobodne promjenljive
1 2
, ,...,
n
u u u (gdje navedeni
redosljed odgovara redosljedu navoenja tih simbola u listi osnovnih simbola), onda je zatvorenje
^
F
formule F formula
( ) ( ) ( )
1 2
...
k
u u u F .
Za zatvorene formule F vai F=F.
78
Odjeljak zavravamo jednomdefinicijomkoju emo koristiti u sledeemodjeljku.
Neka je t termije su promenljive
1 2
, ,...,
n
u u u . Neka je A{x) formula u kojoj se pojavljuje
promjenljiva x. A(t) se dobija od A(x) kada se svako slobodno pojavljivanje promjenljive x zamjeni termom
t. Termt je slobodan za promjenljivu x u formuli A(x) ako se nijedno slobodno pojavljivanje promjenljive x
u A(x) ne nalazi u zoni dejstva nekog od kvantifikatora
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 2
, ,..., , u , ,...,
k k
u u u u u kojise eventualno nalaze u A(x). Drugimrjeima,
nijedna promjenljiva terma t ne smije da se vee nekimod kvantifikatora iz A(x) poslije zamjene x sa t.



79
5.5. PRIMJERI VALJANIH FORMULA

1 J ednu klasu valjanih formula predstavljaju formule izvedene iz tautologija iskazne algebre. Ako
se u jednoj tautologiji svako iskazno slovo zamjeni nekomformulomkvantifikatorskog rauna, dobijena
formula kvantifikatorskog rauna je valjana jer pri svakoj interpretaciji ona ima vrijednost 1. Oigledno su
interesantnije one valjane formule koje se ne mogu izvesti iz tautologija.
2 Na osnovu definicije 5 iz odjeljka 5.3. oigledno su valjane sledee formule

(1)
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
,
,
x A x x A x
x A x x A x



gdje je A(x) formula koja sadri slobodnu promjenljivu x. Ove formule pokazuju kako se mjenja karakter
kvantifikatora kada on zamjeni redoslijed sa znakomnegacije. Na osnovu toga negacija reenice
( )( ) ( )
2
1
, x y R x y glasi
( )( ) ( )
2
1
, x y R x y .
Formule (1) predstavljaju u sutini generalizovane De Morganove formule iz iskazne algebre (videti
odjeljak 3.2.). U stvari, ako je domen interpretacije D formula (1) konaan, one se i svode na De
Morganove formule. Zaista, ako je
{ }
1 2
, ,...,
n
D x x x onda u interpretaciji
( ) ( )
x A x znai isto to i konjukcija ( )
1
1
n
i
A x

, a
( ) ( )
x A x
ima znaenje kao i disjunkcija ( )
1
n
i
i
A x

.Stoga se formula (1) svede na

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 2
1 2 1 2
... ...
... ...
n n
n n
A x A x A x A x A x A x
A x A x A x A x A x A x



a to su De Morganove formule.
3 Redosljed navoenja istorodnih kvantifikatora oigledno nema posebaa znaaj. Na primjer,
formula
( )( ) ( )
2
1
, x y R x y znai isto to i formula
( ) ( ) ( )
2
1
, y x R x y pa je
formula
( ) ( ) ( )
2
1
, y x R x y <=>
( )( ) ( )
2
1
, x y R x y valjana.
Nasuprot tome, redoslijed navoenja raznorodnih kvantifikatora je bitan. Posmatrajmo formule
( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 1
, i y , x y R x y x R x y
Interpretirajmo ove formule na skupu prirodnih brojeva N i neka
2
1
R oznaava relaciju <. Tada prva
formula znai: Za svaki prirodan broj x postoji prirodan broj y takav da je y vee od x, a druga: Postoji
prirodan broj y takav daje svaki prirodan broj x manji od y. Prvi sud je taan a drugi nije, jer bi to znailo
da postoji najvei prirodan broj.

Na osnovu ovog primjera interesantno je ispitati da li su sledee formule valjane

( )( ) ( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 1
2 2
1 1
(2) x , , ,
(3) ( y) x , , .
y R x y y x R x y
R x y x y R x y



80
Formula (2) nije valjana jer ako za svako x postoji y lako da vai
2
1
R (x,y) to ne znai da postoji
jedinstveno y tako da za svako x vai
2
1
R (x, y). Formula (3) je pak valjana jer ako postoji y tako da za
svako x vai
2
1
R (x,y) onda sigurno za svako x postoji y (i to jedno te isto) tako da vai
2
1
R (x, y). U
ovomsluaju uspjeva da jedinstvenimrazmatranjemobuhvatimo sve interpretacije formule!

Na sl. 1 prikazan je jednimdigrafomodnos formula oblika
( )
2
1 2 1
, F K K R x y
gdje su
1
K i K2 kvantifikatori (univerzalni ili egzistencijalni) spregnuti sa x ili y. Ovakvih formula ima 8 i
one su reprezentovane vorovima digrafa. Za dve formule ovog tipa
1
F i F2 formula Fl=>F2 je valjana ako
i samo ako u digrafu sa sl. 1 postoji put iz vora
1
F u vor F2.
4 Formula
( ) ( ) ( )
x A x A t , gde je t termslobodan za protmjenljivu x u formuli A{x), je valjana.



81
5.6. SEMANTIKO IZVOENJE

I u kvantifikatorskomraunu kao i u iskaznoj algebri (vidjeti odjeljak 3.3) moguno je uvesti pojam
hipoteza i posljedica.
Definicija 1. Formula F kvantifikatorskog rauna je (semantika) posledica kvantifikatorskih formula
1
F , F2, ... . , Fn ako je formula F tana pri svakoj interpretaciji pri kojoj su sve formule
1
F , F2, . . . , Fn tane.
injenica da je F posljedica formula,
1
F F2, ..., Fn obiljeava se sa
1
F , F2, . . . , Fn |=F
Modus ponens pojavljuje se kao pravilo izvoenja i u kvantifikatorskomraunu jer oigledno vai
1
F ,
1
F
2 2
| F F .
U kvantifikatorskomraunu veliku ulogu igra pravilo izvoenja izraeno pomou
( )
| F x F . Ovo
pravilo ne postoji u iskaznoj algebri. Ono se naziva generalizacija.
Na osnovu pravila generalizacije svaka formula F ima za posljedicu svoje zatvorenje F. Takoe se
lako uvia da vai F | F.
U kvantifikatorskomraunu ne vai teorema 1 iz odeljka 3.3. Kontra primjer se moe konstruisati u
vezi sa pravilom generalizacije. U vanosti je
( ) ( ) ( )
1 1
1 1
| R x x R x ali formula
( ) ( ) ( )
1 1
1 1
R x x R x nije valjana. Ovo posljednje se uvia ako se posmatra interpretacija u kojoj
postoji element domena a za koji vai
1
1
R (a) i element b za koji
1
1
R (b) nije u vanosti.



82
5.7. IZRAAVANJE MATEMATIKOG TEKSTA FORMULAMA
KVANTIFIKATORSKOG RAUNA

J edna od primjena kvantifikatorskog rauna se sastoji u tome to se reenice koje izraavaju
matematike misli mogu predstavljati formulama kvantifikatorskog rauna. To se postie na taj nain to
se reenice (predikati) koje elimo da predstavimo shvataju kao interpretacije nekih kvantifikatorskih
fomula koje se naknadno konstruiu.
Na primjer, posmatrajmo reenicu: Za svaki cjeli broj x postoji cjeli broj y takav da je x+y=0.
J edna od kvantifikatorskih formula za koju ova reenica moe da poslui kao interpretacija
je( ) ( ) ( ) ( )
2 2
1 1 1
, . x y R f x y a . Do navedene interpretacije se dolazi ako se za domen interpretacije
uzme skup cejelih brojeva Z, relacijsko slovo
2
1
R interpretira kao jednakost, funkcijsko slovo
2
1
f kao
operacija sabiranja +a konstanta
1
a kao broj 0.
U matematikoj praksi rjetko se reenice predstavljaju kvantifikatorskimformulama u obliku u kome
su ove striktno defnisane. Formule se modifikuju korienjemsimbola iz svakodnevnog matematikog
jezika. Funkcijska slova se zamjenjuju odgovarajuimsimbolima operacija, relacijska slova se zamjenjuju
oznakama za relacije, koriste se slova koja se ne nalaze u spisku osnovnih simbola kvantifikatorskog
rauna a domen interpretacije se indicira oznakomodgovarajueg skupa odmah iza kvantifikatora. Tako
se spomenuta reenica obino izraava u obliku
( )( )
x+y=0 x Z y Z
Umjerena upotreba kvantifikatorskih ili modifikovanih kvantifikatorskih formula u oznaavanju
matematikog teksta doprinosi jasnosti , kratkoi i elegantnosti formulacija.Na ovaj nain dolazi do
izraaja logika konstrukcija reenice tj. bitni detalji strukture jedne definicije,teoreme ili bilo koje druge
matematike misli.Takvo gledite je prihvaeno prilikompisanja ove knjige.Svaka misao koja je izraena
kvantifikatorskomformulomje obino data i obinimmatematikimjezikom(mjeavina srpskohrvatskog
jezika i spacifinih matematikih simbola ) to doprinosi razumjevanju teksta.
Primjer 1. Po definiciji niz (an) (n =l, 2,. . .) je konvergentan ako (i samo ako) postoji broj a takav da za
svako >0 postoji N tako da je
n
a a < kad god je n>N. Dakle, (
n
a )je
konvergentan ( )( ) ( ) ( )( )
0
n
a N n n N a a > > < . Niz je divergentan ako nije
konvergentan. Ako negiramo reenicu na desnoj strani ekvivalencije pa znak negacije smjestimo iza
kvantifikatora, kvantifikatori mjenjaju karakter.Na kraju reenicu
( )
P Q moemo da zamjenimo
da
( )
P Q tj. P Q . Stoga vai: (
n
a ) je divergentan
( )( ) ( ) ( ) ( )
0 .
n
a N n n N a a > >



83
5.8. ZADACI
1. Pomou formula kvantifikatorskog rauna opisati znaenje sledeih sudova:
( ) 1 lim ,
x a
f x b

o ,
2 Svaka dva elementa iz parcijalno ureenog skupa (S, <) imaju supremum. (Ovde su
f(x), a,b, (S, <) zadati matematiki objekti).
2. 1 iskazati princip matematike indukcije pomou jedne formule kvantifikatorskog rauna;
2 Ispitati da li je istinita ekvivalencija
( ) ( )( )
sin 0 . x k z x k
3. J ezikomkvantifikatorskog rauna izraziti sledee iskaze:
1 Funkcija f(x) je neprekidna na intervalu (0, 1); 2 H je podgrupa grupe G. (Videti
poglavlje 6).

84
6. GRUPE

6.1. ALGEBARSKE STRUKTURE SA JEDNOM BINARNOM
OPERACIJOM

Kao to je istaknuto u uvodnompoglavlju, algebarske strukture sa jednombinarnomoperacijom
nazivamo grupoidima. Grupoid je skup snabdjeven binarnomoperacijom. Ako skup oznaimo sa X a.
binarnu operaciju u tomskupu sa ,odgovarajui grupoid G se oznaava kao ureen par G=(X, ).
Umjesto a b ponekad emo pisati ab.
Grupoidi sa izvjesnimosobinama imaju odgovarajua imena.
Definicija 1. Grupoid G=(X, ), gde je asocijativna operacija, naziva se semigrupa (polugrupa).
Semigrupa sa jedininimelementomnaziva se monoid.
Definicija 2. Grupoid G=(X, ), u kome za svako a, b X postoji jedinstveno rjeenje jednaina a
x=b i y a=b (po x i y respektivno), naziva se kvazigrupa.
Definicija 3. Kvazigrupa sa jedininimelementomnaziva se lupa.
Definiciji 4. Grupoid G=(X, ) naziva se grupa ako su ispunjeni sledei uslovi:
( )( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
1 1 1
1 , , ,
2 ,
3 .
a b c X a b c a b c
e X a X e a a e a
a X a X a a a a e




o
o
o


Uslov 1 oznaava asocijativnost grupoida. Element e, ija se egzistencija utvruje u 2, naziva se
jedinini ili neutralni element grupoida, odnosno grupe. Element a
-1
iz uslova 3 naziva se inverzni
element elementa a.
Napomena Sa aspekta kvantifikaforskog rauna u definiciji 4 postoji izvjesna nepreciznost. Naime,
u 2 je e promjenljiva a u 3 konstanta koja obiljeava element ija se egzistencija utvruje u 2. Ispravno bi
bilo uslove 2 i 3 predstaviti jedinstvenomformulomna sledei nain
( ) ( ) ( )( )
1 1 1
. a a a a e e a a a a a a e



Slina napomena vai za definiciju 7 i definiciju 1 iz 7.3.
Ako u nekomgrupoidu element a ima inverzni element onda se za a kae da je invertibilan. Na
osnovu ovog moe se dati i sledea definicija grupe koja je ekvivalentna sa prethodnom.
Definicija 5. Semigrupa sa jedininimelementomu kojoj je svaki element invertibilan naziva se grupa.
Definicija 6. Grupa G=(X, ) u kojoj je operacija komutativna naziva se komutativna grupa ili
Abelova grupa.
85
Primjer 1. Skup racionalnih brojeva razliitih od 0 snabdjeven operacijommnoenja (brojeva)
predstavlja grupu. Takoe su i grupoidi { } ( ) { } ( ) { } ( )
/ 0 , , / 0 , , 1, 1 , R C grupe.
Mnogi grupoidi sa operacijomsabiranja brojeva predstavljaju grupe (vidjeti primer 2), pa se esto i
u optemsluaju grupe za oznaku operacije koristi simbol +. Ako je operacija grupe oznaena sa grupa
se naziva multiplikativna a ako je upotrebljen znak +grupa se naziva aditivna. Razlika izmeu
multiplikativne i aditivne grupe nije sutinska ve se ogleda samo u razliitoj notaciji. Definicija 4 je u
multiplikativnoj notaciji. U aditivnoj notaciji neutralni element se obiljeava sa 0 a inverzni element
elementa a sa a. Tako dobijamo i sledeu definiciju grupeekvivalentnu ranije navedenimdefinicijama.
Definicija 7. Grupoid G=(X, +) naziva se grupa ako su ispunjeni sledei uslovi:
( ) ( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
1 , , ,
2 0 0 0 ,
3 1 0.
a b c X a b c a b c
X a X a a a
a X X a a a a
+ + + +
+ +
+ +
o
o
o


Primjer 2. Poznati primjeri aditivnih grupa su grupoidi (Z, +), (Q, +), (R, +) i (C, +).
Primer 3. Dokazati da skup S={1, 2, ... ,p1}, gde je p prost broj, obrazuje grupu u odnosu na
mnoenje po modulu p. (Dva cijela broja a i b se mnoe po modulu mna taj nain to se najprije
pomnoe na uobiajeni nain pa se dobijeni rezultat ab podijeli sa m; ostatak pri djeljenju se zove
proizvod po modulu mbrojeva a i b).
Obiljeiemo sa mnoenje po modulu p. Skup S je oigledno zatvoren u odnosu na .
Da bi dokazali asocijativnost operacije , tj: (a b) c=a (b c), dokazaemo daje
(1)
( ) ( ) ( ) ( )
mod ; mod . a b c abc p a b c abc p
Zaista, a b=ab (mod p) i a b=ab +kp za neki cijeli broj k. Dalje je (a b) c=(a b)c
(mod p), (a b) c=abc+kcp=abc (mod p), to daje prvu od relacija (1). Na slian nain se dokazuje i
druga relacija.
J edinini element, naravno, postoji; to je broj 1.
Da bi dokazali invertibilnost elemenata iz S posmatrajmo za fiksirano a sve proizvode
(2)
( )
1 , 2 ,..., 1 a a p a
elementa a sa elemetirna iz S. Meu timproizvodima nema jednakih, jer ako bi bilo i a=j za i>i,
imali bi ia=ja (mod p), tj.
( )
p i j a , a ovo je nemogue jer p je prost broj i 1<i-j <,p-2, l<a<p-1. Prema
tome, jedan od proizvoda iz (2), recimo b a; mora biti jednak 1. Dakle, b je lijevi inverzni element za a.
Na osnovu komutativnosti operacije ,b je i desni inverzni element za a.
Dakle, (S, ) je grupa. Napomenimo da (S, ) ne predstavlja grupu ako p nije prost
broj.
Svaka grupa je istovremeno semigrupa, kvazigrupa i lupa, obrnuto ne vai u optemsluaju. U
grupi su linearne jednaine (po x , odnosno y) ax=b i ya=b rijeive. Ako se ove, jednaine pomnoe sa a
-1

sa lijeve odnosno desne strane dobijaju se rjeenja
1 1
i . x a b y ba

Dakle, grupa je kvazigrupa.
Kod kvazigrupe, meutim, rijeivost pomenutih jednaina ne zavisi od postojanja inverzneg elementa a
-1
.
Cayleyjeve tablice kvazigrupa (X, ) (ukljuujui i grupe) imaju sledeu interesantnu osobinu. U
svakoj vrsti i svakoj koloni tablice svi elementi su razliiti, to je uslovljeno jednoznanomrijeivou
86
linearnih jednaina. Svaka vrsta i svaka kolona odreuje jednu permutaciju skupa X. Prema tome.
Cayleyjeva tablica konane kvazigrupe moe se interpretirati kao latinski kvadrat.
87
6.2. HOMOMORFIZMI I IZOMORFIZMI GRUPA I DRUGIH
ALGEBARSKIH STRUKTURA

Definicija 1. Grupoidi (G, ) i (H, ) su izomorfni ako postoji bijekcija f: GH sa osobinom
( ) ( ) ( ) ( )
, . . x y G f x y f x f y
Primjer 1. Neka je G={1, i, -1, -i}i H={0,l,2,3}. Ako oznaava mnoenje kompleksnih brojeva a
sabiranje po modulu 4, grupoidi (G, ) i (H, ) su izomorfni. Izomorfizamje preslikavanje f={(1, 0), (i, 1), (-1,
2), (-i, 3)},Cayleyjeve tablice ovih operacija

imaju u sutini istu strukturu.
Moe se rei da su izomorfni grupoidi, u stvari, isti grupoidi a razlikuju se samo po tome to su im
elementi i operacije oznaeni razliitimsimbolima.
Posmatrajmo relaciju izomorfnosti u izvjesnomskupu grupoida. Ona je refleksivna jer je identiko
preslikavanje grupoida izomorfizam(na samog sebe). Relacija je simetrina jer ako je f izomorfizam
grupoida (G, ) na grupoid (H, ) onda je
1
f

izomorfizam(H, ) na (G, ). Konano, ova relacija je

tranzitivna jer ako jef izomorfizamiz (G, ) na (H, ) i g izomorfizamiz (H, ) na (I, *) tada je kom-
pozicija preslikavanjaf g izomorfizamiz (G, ) na (I, *). Dakle, relacija izomorfnosti grupoida je relacija
ekvivalencije u skupu grupoida. U svakoj klasi ekvivalencije nalaze se meusobno izomorfni grupoidi, tj.
grupoidi koji su s obziromna bitne karakteristike svoje strukture isti. Stoga se relacija izomorfnosti moe
shvatiti kao relacija jednakosti za grupoide.
Ako su (G, ) i (H, ) izomorfni grupoidi i ako je (G, ) grupa onda je oigledno i (H, ) grupa. (U
primjeru 1 (G, )je grupa. Stoga je i (H, ) grupa). Uopte, ako je jedan od ovih grupoida neka od
navedenih struktura onda je i drugi grupoid ta ista struktura.
Ovakva zakljuivanja se mogu prenjeti na algebarske strukture sa vie od jedne operacije.
Algebarske strukture sa dve binarne operacije (G, +, ) i (H, , e ) su izomorfne ako postoji
bijekcija f : GH sa osobinom
( ) ( ) , ( ) ( ) ( ) ( ) ( ). x y G f x y f x f x f x y f x f y + e
Strukture
( )
1 2
, , ,...,
k
G f f f i
( )
1 2
, , ,...,
k
H g g g gde su n1, n2,...,nk duine operacija
1 2
, ,... f f f respektivno,
su izomorfne ako postoji bijekcija h : GH pri emu za svako i =1,2, . . ., k vai
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) 1 1 2 1 2
, ,..., , ,..., .
i i
n i n
h f x x x g h x h x h x
88
Za izomorfnost je potrebno da duina operacije gi bude jednaka ni za svako i.
Kao i kod grupoida, izomorfne algebarske strukture imaju iste bitne osobine?
Razmatraemo i neke pojmove koji su srodni pojmu izomorfizma. Pri tome emo imati u vidu grupe
mada se svi ti pojmovi mogu posmatrati u vezi sa proizvoljnimalgebarskimstrukturama.
Definicija 2. Surjekcija f : GH naziva se homomofizamgrupe (G,) na grupu (H, ) ako vai
( ) ( ) ( ) ( )
, . x y G f x y f x f y
Ako postoji bar jedan homomorfizamkae se da je grupa (H, ) homomorfna slika grupe (G,) ili da je
(H, x) homomorfna sa (G, ),
Primjer 2. Grupa ({1,-l},) je homomorfna slika grupe (Z, +). Homomorfizamje preslikavanje f : Z
{1,-l}definisano pomou
( )
1
1 .
ako je x paran broj
f x
ako je x neparan broj

'

(Prema novijoj terminologiji homomorfizam(ili, kratko, morfizam) nije obavezno surjekcija kao u
definiciji 2 ve samo preslikavanje f : GH, pri emu su ostali uslovi ispunjeni. Ako je tada f surjekcija,
injekcija odnosno bijekcija, morfizamse naziva epimorfizam, monomorflzamodnosno izomorfizam
respektivno.)
Definicija 3. Izomorfizamgrupe na samu sebe naziva se automorfizam. Homomorfizamgrupe na
neki njen deo naziva se endomorfizam.
Primjer 3. Neka je a fiksirani element gupe (G, ). Preslikavanje f: GG definisano pomou f(x)=a x a
-1
je bijekcija. f je automorfizamjer je f (x +y)=a (x y) a
-1
=(a x a
-1
)(a y a
-1
)=f(x)f(y).



89
6.3. PODGRUPE

Definicija 1. Neka je (G, ) grupa. Ako podskup H skupa G obrazuje grupu u odnosu na operaciju ,
kae se da je (H, ) podgrupa grupe (G, ).
Teorema 1. (H, ) je podgrupa grupe (G, ) ako vai

( )
( )
1
1 ;
2 , ;
3 .
H G
x y H x y H
x H x H

Dokaz. Najprije, na osnovu 2, (H, ) je grupoid. Taj grupoid je asocijativan jer se asocijativnost
operacije na skupu G automatski prenosi na podskup H. Poto je H neprazan postoji neko x H. Na
osnovu 3,takoe x
-1
H. Kako su x, x
-1
H iz 2 sleduje x x
-1
=eH, gde je e neutralni element grupe
(G, ), e je neutralni element za grupoid (H, ). Svi elementi skupa H su invertibilni na osnovu 3. Stoga je
(H,) grupa. Kako je, prema 1, H G, (H, ) je podgrupa grupe (G, ).
Broj uslova u teoremi 1 se moe reducirati tako da vai sljedea teorema.
Teorema 2. (H, ) je podgrupa grupe (G, ) ako je H neprazan podskup skupa G i vai implikacija
(1)
( )
1
, , . x y x y H x y H

Dokaz. Poto postoji xH implikacija (1) sa y=x daje xHxx
-1
=eH. Dalje, e, yHy
-
1
H, tj. svaki element iz H je irivertibilan.
Zatvorenost skupa Ha odnosu na operaciju dobija se iz implikacije (1):

( )
1
1 1
, , . x y H x y H x y x y H

Poto vai i asocijativnost (H, ) je grupa.
Svaka grupa (G, ) ima dve trivijalne podgrupe: ({e}, ) i (G, ), gde je e neutralni element grupe (G, ).
Red konane grupe (G, ) se definie kao broj elemenata G skupa G.
Sljedea teorema koja daje jednu vezu reda konane grupe sa redomproizvoljne njene podgrupe
naziva se Lagrangeova teorema.
Teorema 3. Ako je (H, ) podgrupa reda mkonane grupe (G,) iji je red n, tada je n deljivo sa m.

Dokaz. Definiimo binarnu relaciju u skupu G pomou
( ) ( )
, . x y G x y z H x z y

Za svako yG. definiimo skup Hy={z y | zH}. Poto ( z1,z2H) z1 z2 z1 y z2 y, broj
elemenata | Hy | skupa Hy je jednak broju elemenata | H | podgrupe H, tj. | Hy | =mza svako y iz G.
Gore navedena relacija moe se sada interpretirati i na sledei nain

( )
, . x y G x y x Hy
90
Relacija je relacija ekvivalencije. Refleksivriost se dobija iz x xxHx a xHx je tano jer
je e H, gde je e neutralni element grupe (G, ). Simetrinost i tranzitivnost se dokazuju sljedeim
nizovima implikacija.
( ) ( )
( )
( ) ( )
( ) ( ) ( )
1
;
.
x y z H x z y z H y z x
u H y u x y x x y x z
u H v H x uy y vz
u H v H x uvz w H x w z x z

Na osnovu relacije skup G se deli na klase ekvivalencije koje obrazuju particiju skupa G. Klasa
ekvivalencije y elementa y iz G je
{ } { }
. y x x y x x Hy Hy
Dakle, svaka klasa ekvivalencije ima melemenata. Ako postoji r klasa ekvivalencije, postoji relacija
n=rma odatle sleduje iskaz teoreme.

Posleica. Ako je red grupe prost broj, grupa ima samo trivijalne podgrupe.

*Kao grupe sa jednimelementomove dve podgrupe se, naravno, poklapaju.



91
6.4. PERMUTACIONE GRUPE

Posmatrajmo permutacije skupa X={1, 2,..., n}. Permutacija je svaka binjekcija p : XX. Permutacije
moemo predstaviti matricama tipa 2 n, gde se u prvoj vrsti nalaze elementi skupa X (pri emu redosled
navoenja elemenata nije bitan) a u drugoj odgovarajue slike u odnosu na preslikavanje p:

( ) ( ) ( )
1 2 ...
1 2
n
p
p p p n
_

,


Broj permutacija p skupa X je jednak n!. Neka je Pn={p}skup svih permutacija p. Struktura (Pn, ), gde je
mnoenje permutacija definisano kao mnoenje (kompozicija) preslikavanja, predstavlja grupu to
dokazuju sljedei navodi.
Proizvod p1p2 permutacija p1 i p2 je opet permutacija skupa X jer je proizvod bijekcija takoe bijekcija i p1
p2 : XX, te (Pn, ) predstavlja grupoid. Proizvod preslikavanja je asocijativna operacija kao to je to
utvreno u odeljku 1.4 Neutralni element je identiko preslikavanje. Svaki element p grupoida je
invertibilan jer postoji p
-1
koje je bijekcija i p
-1
: XX.

Grupa (Pn, ) se naziva simetrina grupa reda n i obeleava se sa Sn. (Red simetrine grupe Sn reda n je,
meutim, n!. Ovde je termin red upotrebljen u dva razliita smisla).
Primer 1. Neka je X={1,2, 3, 4, 5 }.
Proizvod permutacija
1
1 2 3 4 5
2 3 5 4 1
p
_

,
i

2
1 2 3 4 5
4 5 3 1 2
p
_

,
je
1 2
1 2 3 4 5
5 3 2 1 4
p p
_


,

Dalje je:
1
1
1 2 3 4 5
5 1 2 4 3
p

,
i
1
2
1 2 3 4 5
4 5 1 3 2
p

_

,


Permutacije se obeleavaju i u vidu proizvoda ciklusa. Ne uputajui se u formalnu definiciju,
navodimo da se permutacije iz primera 1 piu prema tomnainu predstavljanja u obliku p1=(1235) (4),
p2=(14) (25) (3). jer se kod p1 broj i preslikava u 2, 2 u 3, 3 u 5 i 5 u 1 dok 4 ostaje neprornenjeno pri
preslikavanju a kod p2 se 1 preslikava u 4 i 4 u 1, 2 se preslikava u 5 a 5 u 2 pri emu 3 ostaje
invarijanino.

92

Primjer 2. Simetrija geometrijske figure je preslikavanje figure na figuru koje uva rastojanje
taaka. Kod nekih geometrijskih figura skup simetrija je konaan. Na primer, simetrija pravougao-nika
odreena je jednompermutacijomskupa njegovih tjemena {1,2,3,4}(vidjeti sl.1).
Neka je E identiko preslikavanje, X simetrija u odnosu na x osu, Y simetrija u odnosu na y osu, O
preslikavanje u odnosu na koordinalni poetak. To su sve simetrije pravougaonika. Skup {E, X, Y, O}je
grupa u odnosu na proizvod preslikavanja Sto se vidi iz sledee Cayleyjeve tablice

E X Y O
E E X Y O
X X E O Y
Y Y O E X
O O Y X E



Navedena grupa se naziva Klilnova etvorna grupa (Vltrtrgruppe). Ista grupa se moe predstaviti i kao
permutacioria grupa skupa {1, 2, 3, 4}tjemena pravougaonika. Permutacije koje odgovaraju simetrijama E,
X, Y, O su
1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4
, , , .
1 2 3 4 4 3 2 1 2 1 4 3 3 4 1 2
E X Y O
P P P P
_ _ _ _


, , , ,

One se mogu predstaviti i u obliku
( )( )( )( ) ( ) ( ) ( )( ) ( )( )
1 2 3 4 , 14 23 , 12 34 , 13 24 .
E X Y O
P P P P
Simetrina grupu S4 ima 4!=24 elementa. Kleinova grupa je izomorfna jednoj podgrupi simetrine
grupe S4.
Zakljuak iz prlmjera 2 se moe generalisati.
Teorema 1. (Cayloyeva teorema) Svaka konana grupa je izomorfna nekoj permutacionoj grupi, tj.
Nekoj podgrupi simetrine grupe.
Dokaz. Neka. je data grupa (G, ) gde je G={x1, x2,. .., xn}. Za svako x1G formirajmo permutuciju
pxi skupa G definisanu pomou

93
1 2
1 2
...
...
i
n
x
i i n i
x x x
p
x x x x x x
_

,


Neka je
{ }
i
G x i
P p x G Strukturu (PG, ), gde sada oznaava proizvod permutacja, je izomorfna
grupi (G, ) jer je preslikavanje f: GPG definisano pomou f{xi)=pxi izomorfizam. Naime, f je
bijekcija i vai
( )
1 2
1 2
1 2 1 2
1 2 1 2
1 2 1 2
1 2 1 2
...
...
... ...
... ...
... ...
... ...
n
i j xi xj
i j i j n i j
i i n i n
i j i j n i j i i n i
n n
j j i i n i
x x x
f x x p
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x
x x x x x x x x x x x x x x x
x x x x x x
x x x x x x x x x x x
_



,
_ _



, ,
_



,
( ) ( )
.
n j
xi xj i j
x
p p f x f x
_

,



Stoga je (PG, ) (permutaciona) grupa,
Ovimje dokaz, teoreme zavren,
Teorema se bez tekoa dokazuje i zu beskonane grupe.



94
6.5. CIKLIKE GRUPE

U muitiplikativnoj grupi (G, ) sa jedininimelementome stepen a elementa a(G) definie se
pomou : a
0
=e,a
n
=a
n-1
a(n=l,2,...),a
-1
=(a
n
)
-1
,(=n 1,2, . . .). Element a se naziva idempotentan ako je a
2
=a.

Definicija 1. Grupa (G, ) se naziva ciklika ako postoji element a te grupe takav da su svi elementi
grupe stepeni tog elementa. Element a se naziva generator grupe (G, ).
Ciklika grupa je konana ili beskonana u zavisnosti od toga da li postoji ili ne postoji prirodan broj
k takav daje a
k
=e. Ako takav broj ne postoji, ciklika grupa je oblika
{ }
2 1 2
..., , , , , ,... a a e a a


i izomorfna je sa aditivnomgrupomcelih brojeva. U sluaju postojanja broja k posmatrajmo najmanji
takav broj. Tada grupa ima tano k elemenata i ona se moe predstaviti u obliku {e, a, a
2
, . . . , a
k-1
}. Svi
ostali stepeni elementa a su jednaki nekima od navedenih jer je a
k
=e, a
k+1
=a, a
-1
=a
k-1
itd. Ciklika grupa
reda k obeleava se sa Ck.
Primjer 1. Skup
2
exp 0,1,..., 1
ji
j n
n


' ;

n-tih. korena iz 1 je ciklika grupa reda n u odnosu
na operaciju mnoenja kompleksnih brojeva.
Definicija 2. U konanoj muitiplikativnoj grupi (G, ) sa jedininimelementome, red proizvoljnog
elementa aG definie se kao najmanji prirodan broj k takav da je a
k
=e. Ako je k =2, element a se
naziva involutivan.
Teorema 1. U svakoj konanoj grupi red elementa je djelilac reda grupe.
Dokaz. Posmatrajmo grupu (G, ) sa jedininimelementome. Neka je red elementa a jednak k.
Tada skup {e, a,...,a
k-1
}(snabdeven operacijom ) predstavlja jednu (cikliku) podgrupu reda k grupe
(G, ). Na osnovu Lagrangeove teoreme, k je djelilac reda grupe (G, ). Ovimje dokaz zavren.
Posledica. Ako je n red grupe (G, ), onda za svako a iz G vai a
n
=e.
Dokaz. Neka je k red elementa a. Tada je k | n, tj.
( )
. m Z n km Stoga je

a
n
= a
km
=(a
k
)m=em=e.


U ciklikoj grupi reda p, gde je p prost broj, svi elementi su reda p osimjedininog
elementa koji je reda 1.
Grupa reda p je obavezno ciklika jer svi elementi izuzev jedininog moraju biti reda p.
Svaki takav element predstavlja generator ciklike grupe. Poto su sve ciklike grupe istog
reda oigledno izornorfne, iz navedenog sljeduje da postoji samo jedna grupa prostog reda p i
to ciklika grupa Cp.

Daemo sada pregled konanih grupa sa malimbrojemelemenata.
Za n=1,2,3,5 postoje samo ciklike grupe C1,C2,C3C5, respektivno. Za n==4 postoje dve grupe Kleinova
etvorna grupa i ciklika grupa C4. Da ne postoje druge grupe reda 4 moemo se uvjeriti postupnom
konstrukcijomCayleyjeve tabelice. Neka grupa reda etiri pored jedininog elementa e sadri elemente a,
b, c. Tada se Caylcyjeva tablica moe popuniti kao to je prikazano:
95
?
e a b c e a b c e a b c
e e a b c e e a b c e e a b c
a a a a e c b a a b c e
b b b b c e a b b c e a
c c c c b a e c c e a b


U daljoj konstrukciji moe se uzeti a
2
=e ili a
2
=b. (Uzimanjema
2
=c doli bi do grupa izomorfne sa onom
koju emo dobiti pomou a
2
=b , a
2
=a dalo bi a =e), Dalja konstrukcija je forsirana (koristimo se i
injenicomdaje Cayleyjeva tablica latinski kvadrat) i daje Kleinovu i cikliku grupu.
Vrste Cuyleyjeve tablice ciklike grupe su ciklike permutacije prve vrste u tablici.
Primjetimo da su sve grupe zakljuno sa redom5 komutativne.
Postoje dve grupe reda 6 i to, ciklika grupa. C6 i simetrina grupa S3. Grupa S3 je nekomutativna.
96
6.6. NORMALNE PODGRUPE I FAKTORSKE GRUPE

Neka je (G, ) grupa i (H, ) jedna njena podgrupa.
Definicija 1. Skupovi yH={y z | zH}i Hy={z y | zH}nazivaju se respektivno ljeva i desna klasa
razvoja grupe G po podgrupi H. (Umesto klasa razvoja kae se i klasa dekompozicije.)
Paralelno sa relacijom za koju je x y
( )
, z H x zy x Hy a koja je uvedena u
dokazu Lagrangeove teoreme, moe se posmatrati i relacija definisana pomou
( )
. x y z H x yz x yH
Relacija a je takoe relacija ekvivalencije a klase ekvivalencije su ljeve klase razvoja yH grupe G po
podgrupi H. Dakle, slino onomto smo videli za desne klase razvoja, dve ljeve klase razvoja y1H i y2H
( )
1 2
, y y G su ili disjunktne ili se poklapaju (u zavisnosti od toga da li je y1 non y2 ili y1 y2).
Definicijia 2. Neka je (H,) podgrupa grupe (G, ). Ako je za svako yG ispunjeno Hy=yH,(H, ) se
naziva normalna (ili invarijantna) podgrupa grupe (G, ).
Kod normalnih podgrupa relacije i su identine pa se ova injenica takoe moe uzeti za
definiciju invarijantne podgrupe.
U komutativnimgrupama su sve podgrupe invarijantne jer je oigledno Hy=yH za svako y.
Interesantno je da postoje i nekomutativne grupe sa invarijantnimpodgrupama.
Posmatrajrno koliniki skup G/ =G/ , koji emo obeleavati i sa G/H, iji suelementi klase
razvoja Hy grupe G po invarijantnoj podgrupi H, tj. G/H={Hy | yG}.

U skupu G | H moe se definisati binarna operacija o pomou
. Hx Hy Hx y o
Prije nego to preemo na razmatranje osobina ove operacije utvrdiemo da je ona dobro definisana.
Naime, ako je x1 x i y1 y onda je Hx1=Hx i Hy1=Hy pa je Hx y=HxoHy=Hx1oHy1=Hx1 y1. Stoga
je potrebno ispitati da li je Hx y=Hx1 y1, tj. da li je x1 y1 x y. Poto je H invarijantna podgrupa dobija
se
( )
( ) ( )
( )
1 1 1 1
1 1 1 1
1 1 1 1
,
, ,
x x y y u v H x u x y v y
u v H x y u x v y u w H x y u w x y
t H x y t x y x y x y

te je operacija o dobro definisana.

Relacija (odnosno ) naziva se relacija kongruencije grupe G po modulu invarijanine podgrupe. H.
Naziv potie otuda to i za relaciju kongruencije u skupu cjelih brojeva vae sline osobine izraene
implikacijom
(1)
1 1 1 1
. x x y y x y x y
Osobina (1) vai kod relacije kongruencije u skupu Z kako za operaciju mnoenje tako i za sabiranje (pri
emu se zamenjuje sa +). O relacijama kongruencije u drugimalgebarskimstrukturama videti odjeljak 7.1.
97
Struktura {G|H, o) je grupa jer su ispunjene sljedee karakteristine osobine grupe. Skup G|H je zatvoren
u odnosu na operaciju o jer za proizvoljne Hx|Hy rezultat operacije HxoHy=Hx y pripada skupu G|H.
Asocijativnost operacije je u vanosti jer je
( ) ( ) ( ) ( )
. Hx Hy Hz Hx y Hz H x y z Hx y z Hx Hy z Hx Hy Hz o o o o o o Neutra
lni element operacije je He=eH =H. Inverzni element za Hx je Hx
-1
.
Definicija 3. Grupa (G|H, o) naziva se faktorska grupa grupe (G, ) po invarijantnoj podgrupi (H, ).
Preslikavanje f: GG|H definisano pompu f(x)==Hx je homomorfizamgrupe (G, ) na faktorsku grupu
(G|H, o ). Zaista preslikavanje je surjekcija i vai
( ) ( ) ( )
. f x y Hx y Hx Hy f x f y o o
Navedeni homomorfizamnaziva se prirodni homomorfizamgrupe (G, ) na faktorsku grupu (G|H, o).
Primjer 1. Posmatrajmo grupu (Z, +) i skup H={3 k | kZ}. Struktura (H, +) je invarijantna podgrupa
grupe (Z, +). U ovomprimjeru koristiemo aditivnu notaciju. Umesto Hx pisaemo H+x. Relacija
kongruencije po podgrupi H ima oblik
( )
3 . x y x H y x y H k z xy k +
Dakle, je, u stvari, kongrucncija po modulu 3. Klase razvoja su skupovi H=H+0={3 k | kZ), H+1 ={3
k+1 | kZ} i H+2={3 k+2 | kZ}. Operaciju o bi sada oznaili sa i uveli bi oznake
{ }
0 ,1 1,2 2 3 2 , H H H k k Z + + + pa odgovarajua Cayleyjeva tablica ima oblik
0 1 2
0 0 1 2
0 0 2 0
2 2 0 1

Vidi se da operacija predstavlja, u sutini, sabiranje po modulu 3 i da je fakforska grupa ciklika grupa
C3.



98
6.7. TEOREMA O HOMOMORFIZMIM A

Neka je (H, ) homomorfna slika grupe (G, ) i neka je f jedan homomorfizam. U ovomodjeljku
prouiemo detaljnije strukturu homomorfizma.
Poto je f: GH surjekcija, svaki element skupa H je slika jednog ili vie elemenata skupa G. Stoga se
uvodi sljedea definicija kao poetni korak u analizi postavljenog zadatka.
Definiciju 1. Ako je f homomorfizamgrupe (G,) na grupu (H, ) iji je neutralni element e, skup
K={x|xG f(x)=e}naziva se jezgro homomorfizma.
Teorema 1. J ezgro K homomorfizma f grupe (G, ) na grupu (H, ) je invarijanina podgrupa grupe
(G, ) u odnosu na operaciju iz te grupe.

Dokaz. Neka je 1 neutralni element grupe (G, ). Tada je 1 x=x 1=x za svako x iz G. Odatle je f(l)
f(x) f(x) f(1)=f(x) pa se zakljuuje da je f(1) neutralni element grupe (H, ), tj. f(1)=e. Dakle, 1K i
K . Iz x x
-1
=x
-1
x=1, sleduje f(x) f(y
-1
) =f(x
-1
) f(x)=e te ako je f(x)=e izlazi f(y
-1
)=e, tj. xKx
-
1
K. Konano, vai implikacija

( ) ( ) ( ) ( ) ( )
. x K y K f x f y e f x y f x f y e x y K
Dakle, (K, )je grupa. Dokaimo jo da je to invarijantna podgrupa. Potrebno je dokazati da je
( )
. y G Ky yK
Dokazaemo daje KyyK. Najpre imamo xKy
( )
u K x=uy. Element pripada K jer je f(y
-1
uy)=f(y
-
1
) f(u) f(y)=f(y
-1
) e f(y)=f(y
-1
) f(y)=f(y
-1
y)=f(1)=e. Stoga x=y(y
-1
uy) pripada yK, tj. xK to je
trebalo dokazati.
Analogno se dokazuje inkluzija yKKy. Ovimje dokaz zavren.

Znaaj jezgra homomorfizma se uvia na osnovu sljedee teoreme koju dajemo bez dokaza.
Teorema 2. Neka je homomorfizamgrupe (G, ) na grupu (H, ) i neka je K jezgro homomorfizma.
Grupa (H, ) je izomorfna sa faktorskomgrupomgrupe (G, ) po invarijantnoj podgrupi (K, ).



99
6.8. ZADACI

1. Neka je S konaan neprazan skup. Neka je G skup svih konanih (ureenih) nizova elemenata iz S
ukljuujui i prazan niz. Definiimo u G binarnu operaciju na sljedei nain. Ako su u1 i u2 dva elementa iz
G neka je u1 u2 niz koji nastaje kada nizu u1 dopiemo sa desne strane niz u2. Dokazati da je (G, )
semigrupa sa jedininimelementomu kojoj je jedino jedinini element invertibilan. (Struktura (G, ) se zove
slobodna semigrupa generisana sa S. Ako se S protumai kao neki alfabet, pri emu su elementi iz S slova,
skup S predstavlja skup svih rei alfabeta S. Ovako definisana operacija zove se konkatenacija).
2. Neka je G skup realnih ili kompleksnih brojeva i neka je operacija odefinisana u G pomou
1
2
a b o
(a+b). Dokazati da je (G, o) neasocijativna, komutativna kvazigrupa bez jedininog elementa.

3. Neka je X neprazan skup. Proveriti da li je skup X
x
snabdeven operacijomkompozicije preslikavanja
monoid.
4. Dokazati da element monoida ima najvie jedan inverzni element.
5.Ako
( )
, , b c X a b a b a c b c kae se daje a ljevo-regularan element grupoida
(X, ). Analogno se definie desno-regularni element. Element je regularan ako je istovremeno i ljevo i desno
regularan. Dokazati da su invertibilni elementi grupoida regularni.
6.Ako je (G, ) semigrupa u kojoj postoji ljevi jedinini element e i za svaki element a postoji ljevi inverzni
element a
-1
, dokazati da je (G, ) grupa.
7.Dokazati da skup svih kvadratnih regularnih matrica datog reda obrazuje grupu u odnosu na
mnoenje matrica. -. _ ,
8.Dati su skup funkcija U={uAsin( t+ ) | 0< <2 A >0}i skup kompleksnih brojeva
Z={Acis | 0< <2 A>0}gde je pozitivna konstanta. 1 Dokazati da skupovi U i Z imaju
strukturu grupe u odnosu na operaciju sabiranja. 2 Dokazati da su grupe U i Z izomorfne.
9.Odrediti jednu grupu permutacija izomorfnu sa grupom({1, i, -1, -i}, ).
10. Dokazati da skup automorfizama grupe obrazuje grupu u odnosu na mnoenje presli kavanja.
11.Dokazati da u grupi (G, ) vai:
1 Elementi ab i ba imaju isti red.
2 Ako su a, b permutabilni elementi, onda su i elementi a
m
, b
n
(m, n celi brojevi) permutabilni.
12.Ako su redovi podgrupa (H, ), (K, ) konane grupe (G, ) relativno prosti brojevi, dokazati da
je HK={e}, gde je e neutralni element grupe (G, ).
13.Ako je (G, ) grupa i ( ) { }
Z x x G y G x y y x dokazati da je (Z, )
invarijantna podgrupa grupe G. (Z se naziva centar grupe G).
14.Ako je red podgrupe (H, ) grupe (G, ) jednak polovini reda grupe (G, ), dokazati da je
podgrupa (H, ) invarijantna.
15.Ako su (H1, ) i (H2, ) podgrupe grupe (G, ), dokazati daje (H1H2,) takoe podgrupa grupe
(G, ).
16. Odrediti skup e svih podgrupa ciklike grupe C12.Da li:je (e,) parcijalno ureen skup? Ako
jeste nacrtati njegov Hasseov dijagram.
17. Dokazati da je svaka podgrupa ciklike grupe ciklika. Ako je m| n, onda postoji podgrupa reda
mciklike grupe reda n.
18. Faktorska grupa ciklike grupe po bilo kojoj podgrupi je ciklika grupa. Dokazati!
19. U grupi reda 7 reiti jednainu x
4
=y
3
.
100
20. Dokazati da je neutralni element grupe jedini njen idempotentni element. Da li je J edinina
matrica jedina regularna idempotentna matrica?
21.Dokazati da su sve grupe reda ne veeg od 5 komutativne.
22.Dokazati da konana grupa parnog reda sadri neparan broj elemenala reda 2.
23.Ako je red svakog elementa jedne grupe, izuzev jedininog, jednak 2, dokazati da je grupa Abelova.
Dokazati, takoie, da je red ove grupe stepen broja 2.
101
7. ALGEBARSKE STRUKTURE SA VIE
OPERACI J A

7.1. PRSTEN

Definicija 1. Algebarska struktura (S, +, ), gde su +i binarne operacije skupa S, naziva sa prsten
ako su ispunjeni sledei uslovi:
1 (S, +) je Abelova grupa;
2 (S, ) je semigrupa, (tj. je asocijativna operacija);
3
( ) ( ) ( )
, , , x y z S x y z x z y z x y z x y x z + + + + (tj. operacija je distributivna
u odnosu na operaciju +).
Neutralni element (aditivne) grupe (S, +) obiljeava se sa 0 i zove se nula prstena (S, +, ). Inverzni
element elementa a S u odnosu na operaciju +obiljeava se sa -a, Umjesto a+(-b) pie se a-b.
Operacije +, ne moraju, naravno, da budu sabiranje i mnoenje brojeva.
Primjer 1. Skup cijelih brojeva Z snabdjeven operacijama sabiranja i mnoenja predstavlja vrlo vaaa primjer
prstena. Osim(Z, +, ) postoje i drugi prsteni brojeva: (Q, +, ), (R, +, ), (C, +, ). U navedenimprimjerimaprsteni su
beskonani. Postoje i konani prstenovi; naprimjer, (M, , e ), gdje je M={1,2,..., m-1}a i e oznaavaju
sabiranje i mnoenje pomeduiu m, respektivno.
Teorema 1. U proizvoljnomprstenu (S, +, ) vai relacija
( )
0 0 0. x S x x
Dokaz. x 0 =x (0+0) =x 0 +x 0. Oznaavajui x 0 sa y dobijamo y=y+y. Dodavanjem
elementa (- j) obijema stranama ove relacije dobija se y=0, tj. x 0 =0. Na analogan nain se dokazuje
relacija 0 x =0.
Ovimjo dokaz zavren.
Konstruisaemo sve prstenove sa 1 i 2 elementa. Postoji samo jedan prsten sajednimelementom.
Obeleimo jedini element prstena sa 0. Cayleyjeve tablice za operacije +i su

0 0
0 0 0 0
+

Postoje dva prstena sa dva elementa
0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0
a a a a
a a
a a a a a a a
+ +

102
Aditivna grupa je u oba sluaja jedina grupa sa dva elementa (ciklika grupa), U konstrukciji Cayleyjevih
tablica za teorema 1 ograniava broj mogunosti. Prvi od ova dva prstena naziva se nula prsten. Drugi
prsten je izomorfan sa prstenom({0, 1}, , ) koji je konstruisan u vezi sa iskaznomalgebrom.
Izomorfnost se uvia uporeivanjemCayleyjevih tablica
0 1 0 1
0 0 1 0 0 0
1 1 0 1 0 1


sa ranije navedenimtablicama.
Primjetimo da ovaj prsten ima neutralni (jedinini) element za drugu operaciju. Elementi ovog
prstena su idempotentni u odnosu na , tj. za svako x je x x =x.
Definicija 2. Ako operacija u prstenu (S, +, ) ima neutralni element, prsten (S, +, ) se naziva
prsten sa jedinicom. Prsten sa jedinicomu kome su svi elementi idempotentni naziva se Booleov prsten.
Dakie, prsten iz posljednjeg primjera je Booleov prsten.
Definicija 3. Prsten (S, +, ) je komutativan ako je operacija komutativna.
Definicija 4. Element a 0 prstena (S, +, ) je ljevi (odnosno, desni) djelitelj nule ako postoji b 0
(bS) takvo da vai a b=0 (odnosno, b a=0). Prsten sa bar dva elementa u kome ne postoje djelitelji
nule naziva se oblast cjelih (ili podruje integriteta).
Primjer 2. U prstenu ({0,1, 2, 3, 4, 5}, ,e ), gde odnosno e oznaavaju sabiranje odnosno
mnoenje po modulu 6, postoje djelitelji nule. Poto je 2e 3 =3e 2=0, 2 i 3 su djelitelji nule. Prsten (M,
, e ) iz primjera 1 je oblast cjelih ako je mprost broj.
U podruju integriteta vai implikacija
0 0 0. x y x y

Analogno pojmu podgrupe kod grupa uvodi se za prstenove pojampodprstena.
Definicija 5. Ako je (S, +, ) prsten i ako je (T, +, ), gde je TS, takoe prsten, onda se (T, +, )
naziva podprsten prstena (S, +, ).
Prema ovoj definiciji (T, +, ) je podprsten prstena (S, +, ) ako su ispunjeni sledei uslovi:
1 (T, +) je podgrupa Abelove grupe (S, +), tj. x, yTx - yT.
2 (T, ) je semigrupa, tj. x, yTx yT.

Svaki prstenje podprsten samoga sebe. Takoe, skup koji sadri samo nulu jednog prstena je podprsten
tog prstena. Ovakvi podprstenovi nazivaju se trivijalni podprstenovi.
Specijalni tipovi podprstena pojavljuju se prilikomgeneralizacije pojma relacije kongruencije po modulu
prirodnog broja. Navedimo najprije neke osobine ove relacije definisane u skupu celih brojeva Z,
Relacija kongruencije po modulu mje relacija ekvivalencije u Z (vidjeti primjer 4 iz 1.3) i ona je
saglasna sa operacijama +i u Z u sledeemsmislu:
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 1 2 1 1 2 2 1 1 2 2
mod mod mod mod x x m y y m x y x y m x y x y m + +
Drugimreima klasa ekvivalencije (u odnosu na relaciju kongruencije po modulu m) zbira, odnosno
proizvoda, dva cjela broja zavisi samo od klasa ekvivalencije tih brojeva a ne i od toga koje smo konkretne
brojeve iz tih klasa ekvivalencije izabrali. (Ova osobina relacije kongruencije objanjava na jo jedan nain
103
zato se takve osobine operacija +i u Z, kao to je, na primjer, asocijativnost, preinose na operacije
i e sabiranja i mnoenja po modulu miz primjera 3 iz 6.1. Vidjeti i primjer 1 iz ovog odeljka).
U proizvoljnoj algebarskoj strukturi pod relacijomkongruencije podrazumjeva se svaka relacija
ekvivalencije koja je saglasna sa svimoperacijama strukture.
Moe se pokazati da je relacija kongruencije po modulu mjedina relacija kongruencije u prstenu
cjelih brojeva.
U proizvoljnomprstenu relacije kongruencije se definiu pomou specijalnih podprstenova koji se
zovu ideali.
Definicija 6. Skup I se naziva ljevi, odnosno desni, ideal prstena (S, +, ) ako su ispunjeni sljedei uslovi:
1 (1, +) je podgrupa grupe (S, +);
2
( ) ( )
, a I s S s a I odnosno
( ) ( )
, a I s S a s I
Ako je I i ljevi i desni ideal, on se naziva ideal.
Oigledno je svaki ideal podprsten. U komutativnemprstenu je svaki ljevi ideal istovremeno i desni, i
obrnuto.
Idealski uslovi 2 iz definicije 6 se izraavaju pogodno pomou
S I I, I - SI,
gde je uveden proizvod A B skupova A i B (A, BS) pomou

{ }
. A B x y x A y B

U prstenu cjelih brojeva ideali su skupovi oblika Im={ma | aZ}. Za m=2 dobijamo da skup parnih
brojeva predstavlja jedan ideal. Taj ideal je ujedno jedun od klasa ekvivalencije u odnosu na relaciju (mod 2).
U proizvoljnomprstenu definie se kongruencija po modulu nekog ideala.
Definicija 7. Neka je I ideal prstena (S, +, ). Relacija kongruencije po modulu ideala I u skupu S definie
se pomou
( )
, x y S x y x y I
Ideal je igra kod prstenova onu ulogu koju invarijantne podgrupe igraju kod grapa. (Uporediti relaciju
kongruencije po modulu ideala sa relacijomkongruencije po modulu invarijantne podgrupe)!
Neka je S/I koliniki skup skupa S u odnosu na relaciju kongruencije po modulu ideala I. Lako se
uvia da je
{ }
, S I I x x S +

gdje je
{ }
. I x a x a I + +

Vidi se da je I+x klasa razvoja po invarijantnoj podgrupi (I,+) grupe (S, +).
Skupovi I+x zovu se klase razvoja po idealu I.
U skup S/I uvode se operacije i e pomou

( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
I x I y I x y
I x I y I x y
+ + + +
+ + + e


104
Moe se pokazati da su ovako definisane operacije dobro.definisane.
Struktura (S|I, , e ) je prsten koji se naziva koliniki prsten. On je homo-
morfna slika polaznog prstena (S, +, ).
Primjer 3. Koliniki prsten prstena (Z, +, ) u odnosu na ideal I=mZ={mn | nZ}je prsten ({0,1,2,... ,m-1},
, e ) iz primera 1.



105
7.2. TIJELO I POLJE. KONANO POLJE

Definicija 1. Algebarska struktura (S, +, ), gde su +i binarne operacije skupa S, naziva se telo
ako su ispunjeni sljedei uslovi:
1 (S, +) je Abelova grupa;
2 operacija je distributivna prema operaciji +;
3 struktura (5\{0}, ), gde je 0 neutralni element grupe (S, +), je grupa.
Dakle, prsten sa jedinicomu kome su svi elementi 0 invertibilni naziva se telo.
Definicija 2. Tijelo (S, +, ) u kome je operacija komutdtivna naziva se polje.
Primjer 1. Tipini primjeri brojnih poija su (Q, +. ), (R, +, ) i (C, +, ).
Primjer 2. Skup matricaoblika
( ) , , ,
a b c d
b a d c
a b c d R
c d a b
d c b a
_








,

obrazuje nekomaiativno tijelo u odnosu na operacije sabiranja i mnoenja matrica.
Postoje i konana polja (odnosno tijela). Konano tijelo je komutativno i samimtimpredstavlja polje
pa emo u daljemgovoriti samo o polju.
Konana polja nazivaju se polja Galoisa (Galua). Polje Galois-a sa n elemenata obiljeava se sa
GF(n) (G prema Galois-u a F prema engleskoj reci field polje).
Primjer 3. Polje ima najmanje dva elementa (neutralni element 0 aditivne grupe i neutralni element 1
multiplikovane grupe). Polje sa dva elementa je (B, , ), gde je B={0,1}sa poznatimoperacijama iz
iskazane algebre.
Polje GF(n) postoji ako i samo ako je n=p
k
gde je p prost broj a k N. Ovu injenicu navodimo
bez dokaza. Najprije dajemo konstrukciju polja GF(p), gde je p prosi broj.
Skup P={0,1,2,..., p-1}u odnosu na sabiranje i mnoenje e po modelu p obrazuje polje GF(p),
U odjeljku 7.1 smo vidjeli da je struktura (P, ,e ) prsten a u primjeru 3 iz odjeljka 6.1 dokazali smo da
je (P\{0},e ) grupa. Dakle, GF(p)=(P, ,e ). Sva polja sa p elemenata izomorfna su konstruisanom
polju GF(p).

U cilju konstrukcije polja GF(p
k
) posmatrajmo skup

P= ( ) { }
1 2
0 1 1 0 1 1
... , ,...,
k k
k k
a x a x a a a a GF p


+ + +

polinoma (k-l)-tog stepena sa koeficijentima (i promjenljivom) iz polja GF(p). Simboli +i oznaavaju sada
operacije polja GF(p), tj. sabiranje i mnoenje po modulu p. Pri operacijama sa polinomima pridravamo
se pravila koja vae u GF(p).
106
Polinomje ireducibilan nad poljemGF(p) ako se ne moe predstaviti kao proizvod polinoma nieg
stepena sa koeficijentima iz istog polja. Za svako k postoji polinomstepena k ireducibilan nad GF(p).
Neka je P(x) jedan takav polinom.
Uvodimo u P operacije i e sabiranja i mnoenja (polinoma) po modulu ireducibilnog polinoma P(x).
Mnoenje polinoma po modulu P(x) se izvodi tako te se polinomi pomnoe po pravilima iz GF(p), rezultat
se podjeli sa P(x) a ostatak pri dejeljenju proglasi za rezultat operacije mnoenja po modulu P(x). Tada je
struktura (P, , e ) polje koje obeleavamo sa GF(p
k
). Sva polja sa istimbrojemelemenata su
meusobno izomorfna.
Ove injenice navodimo bez dokaza.
Primjer 4. Konstruisaemo polje GF(4). Polinomi stepena ne veegod 1 sa koeficijentima iz GF(2) su 0,1,x, x+1.
Polinomdrugogstepena x
2
+x+1 je ireducibilan to se provjerava ispitivanjemsvih mogunosti faktorizacije. Usvojiemo
P(x)=x
2
+x+1 pa Cayleyjeve tablice bpeiracija i e glase
0 1 1 0 1 1
0 0 1 1 0 0 0 0 0
1 1 0 1 1 0 1 1
1 0 1 0 1 1
1 1 1 0 1 0 1 1
x x x x
x x
x x x x
x x x x x x
x x x x x x
+ +
+
+ +
+ +
+ + + +
e



Pri konstrukciji multiplikativne tablice uzeto je, na primjer, xe x=x+1 jer je x
2
x+1 (mod x
2
+x+1).

Definicija 3. Neka je (X, +, ) polje u kome je 0 neutralni element za sabiranje i e neutralni element
za mnoenje. Karakteristika polja (X, +, ) je najmanji pripodan broj s takav da je ... 0
s puta
e e e + + +
6 447 4 48
.
Ako takav broj ne postoji karakteristika polja je broj 0.
Polje GF(p
k
) ima karakteristiku p. Polja (Q, +, ), (R, +, ) i (C, +, ) imaju karakteristika 0.


107
7.3. BOOLEOVA ALGEBRA I A-MREA

Posmatrajmo strukture (P(I), ) i (P(I), ), gde je I proizvoljan skup. Obe strukture su komutativne
semigrupe sa neutralnimelementom, tj. monoidi ali nisu grupe. Neutralni element u prvomsluaju je
prazan skup a u drugomskup I. Kombinovanjemovih dveju struktura dobija se algebra skupova (P(I), ,
, - ) koja je razmatrana u odjeijku 4.3. Sada emo aksiomatski definisati jednu algebarsku struktura po
ugledu na algebru skupova.
U sljedeoj definiciji binarne operacije nekog skupa X su oznaene sa i . Ove oznake ne
znae obavezno da se radi o disjunkciji ili konjunkciji iako u j jednoj specijalnoj interpretaciji imaju i to
znaenje. Stoga emo navedene simbole itati drukije; na primjer, kap i kep. (Ovako se izgovaraju
engleske reci cup i cap koje znae olja i kapa, na ta i podseaju navedeni simboli).
Definicija 1. Algebarska struktura (X, , ), pri emu je X , naziva se Booleova algebra ako
su zadovoljene sljedee aksiome:
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( )
( )
( )
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
( )( )
( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
1. , , ,
2. , , ,
3. , , ,
4. , , ,
5. , , ,
6. , , ,
7. 0 0 ,
8. 1 1 ,
9. 1 0 .
x y z X x y z x y z
x y z X x y z x y z
x y z X x y y x
x y z X x y y x
x y z X x y z x y x z
x y z X x y z x y x z
X x X x x
X x X x x
x X x X x x x x










Napomena. Simboli 0,1 i x oznaavaju izvjesne elemente iz X, U aksiomi 9 simbol
oznaava u prvompojavljivanju konjunkciju reenica a u drugomoperaciju kep. Element x naziva se
komplement elementa x. U 9 su sa 0 i 1 oznaeni upravo oni elementi ija se egzistencija utvruje u 7 i 8.
Primjer 1. Neposredno se provjerava da struktura (B, , ), gdje je B={0,1}a i oznaavaju
disjumkciju i konjunkciju, predstavlja Bookovu 'algebru. Booleova algebra je i algebra skupova (P(I), , )
gdje je I proizvoljan skup. U prvomsluaju ulogu komplementa igra negacija a u drugomkomplement skupa.

Bez dokaza navodimo injenicu da se Booleove algebre iscrpljuju sa onima koje su navedene u primeru 1.
Preciznije, moe se dokazati da je svaka Booleova algebra izornorfna nekoj algebri skupova (P(I), ,
), gdje je pogodno izabran skup. Iz ovog sljeduje da konana Booleova algebra ima 2
m
elemenata, gde
je mnenegativan cjeli broj (broj elemenata skupa I). Dakle, postoje Booleove algebre sa 1, 2, 4, 8,...
elemenata ali ne, na primjer, sa 3 elementa.

108
Primjer 2. Booleova algebra sa etiri elementa je odreena skupom{0, a, b, 1}i sljedeim
Cayleyjevimtablicama:
0 1 0 1
0 0 1 0 0 0 0 0
1 1 0 0
1 1 0 0
1 1 1 1 1 1 0 1
a b a b
a b
a a a a a a
b b b b b b
a b



U Booleovoj algebri vae razne relacije. Sve relacije iz iskazne algebre ili algebre skupova se prenose u
Booleovu algebru jer je Booleova algebra upravo algebra skupova. Meutim, moguno je iste relacije
dokazivati i aksiomatski polazei od aksioma koje po definiciji vae u Booleovoj algebri. Navodimo
nekoliko primjera.
Primjer 3. U Booleovoj algebri vai
( ) ( ) ( ) ( )
0 1 . x x x x x x x x x x x x x
Dobili smo zakon idempotentnosti za operaciju kap : x x=x. Ovome odgovara tautoloaija p pp,
odnosno relacija p p=p u iskaznoj algebri i skupovna relacija AA=A. Slino se izvedi relacija x =x x.
Primjer 4.
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1 1 1 1. x x x x x x x x x
Primjer 5.
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 1 . x x y x x y x y x x
Dobili smo zakon apsorptivnosti operacije kap prema operaciji kep.
Kod Booleovih algebri se takode definie dualnost. Ako je (X, , ) Booleova algebra onda je struktura
(X, , ) takoe Booleova algebra jer su s obziromna definiciju 1 operacije i potpuno simetrine
jedna prema drugoj te se menjanjemnjihovih uloga, dobija ista algebarska struktura. Algebre (X, , ) i
(X, , ) su uzajamno dualne Booleove algebre.
Poto dualne Booleove algebre imaju isti broj elemenata one su izomorfne. Izomorfizamje preslikavanje f:
XX definisano pomou f(x)= x.
Relacije koje karakteriu izomorfizamf(x y) =f(x) f(y), f(x y)=
=f(x) f(y) svode se na (x y)= x y, (x y)= x y a to su De Morganove
relacije koje vae i u Booleovoj algebri.

Postoje i drugi sistemi aksioma za Booleovu algebru. Do jednog aksiomatskog sistema dolazimo uz
pomo mrea.
U odeljku 4.4. definisali smo S-mree kao parcijalno ureene skupove u kojima svaka: dva elementa imaju
supremurn i infimum. Algebra skupova (P(I), , ), kao tipini predstavnik Booleove algebre, jeste S-mrea
u smislu to je nosilac algebre P(I), kada se uredi inkluzijom, S-mrea. Mree se i u optemsluaju mogu
posmatrati kao algebarske strukture koje zadovoljavaju odreene aksiome i tada se one nazivaju A-mree.
Definicija 2. Algebarska struktura (X, , ) gde je X neprazan skup a i , binarne operacije u
X, naziva se A-mrea ako za obadvije operacije vai komutativni i asocijativni zakon i ako je svaka od
operacija apsorptivna u odnosu na drugu. Mrea je distributivna ako je svaka od njenih operacija
distributivna u odnosu na drugu. Mrea je komplementirana ako postoji preslikavanje XX takvo da je
109
( )
( )
, ,
, .
x y X x x y y
x y X x x y y




Distributivna komplementirana mrea naziva se Booleova algebra.
Ova definicija Booleove algebre ekvivalentna je sa ranije navedenomdefinicijom. Umjesto mrea kae se
jo reetka, latisa ili struktura.
Ako je data S-mrea (X, ) u X moemo definisati operacije i pomou
( ) { }
( ) { }
, sup , ,
, inf , .
x y X x y x y
x y X x y x y




Sa ovako uvedenimoperacijama struktura (X, , ) je A-mrea. Obrnuto ako je data A-mrea (X,
, ) u X se moe uvesti relacija pomou jedne od relacija
( )
, x y X x , y x y x
( )
, x y X x . y x y y
Sa ovako konstruisanomrelacijom parcijalno ureeni skup (X, ) je S-mrea.



110
7.4. ZADACI

1. Dokazati da je skup svih kvadratnih matrica odreenog reda iji su elementi a) realni i b)
kompleksni brojevi-, prsten u odnosu na operacije, sabiranja i mnoenja matrica.
2. Dokazati da je skup svih polinoma (recimo, sa realnimkoeficijentima) prsten u odnosu na
operacije sabiranja i mnoenja polinoma.
3. Provjeriti da li je struktura (P(I), ,). gde je P(I) partitivni skup (nepraznog) skupa I,
simetrina diferencija i presjek skupova, Booleov prsten.
4. Dokazati da u Booleovomprstenu (S,.+, ) vai
( )
. x S x x
5. Dokazati da u prstenu (S,.+, ) vae relacije
-(x y)=(-x) y=x (-y).
6. Da li je moguno u skupu S definisati operacije +i tako da obadve strukture (S,.+, ) i (S, ,+)
budu prstenovi.
7. Ako se u aditivnoj Abelovoj grupi (S, +) uvede operacija pomou
( )
, 0, a b S a b
gde je 0 neutralni element grupe (S, +), dokazati da je struktuia (S, +, ) prsten.
8. Koju strukturu obrazuje skup svih matrica oblika
0
0 0
a _

,
(a realan broj)
u odnosu na matrino sabiranje i mnoenje?
9. Neka je S skup svih realnih, brojeva oblika a +b 2 , gde su a i b racionalni brojevi. Dokazati da je
(S, +, ) polje.
10. Koju strukturu obrazuje skup matrica, oblika
( )
,
2
a b
a b R
b a
_

,

u odnosu na sabiranje i mnoenje matrica?
11. Ispitati da li skup regularnih (kvadratnih) matrica odreenog reda obrazuje nekomutativno tijelo u
odnosu na operacije matrinog sabiranja i mnoenja.
12. Dokazali da skup svih matrica oblika
( )
,
a b
a b R
b a
_

,

obrazuje polje u odnosu na sabiranje i mnoenje matrica.
13. Konstruisati Cayleyjeve tablice sabiranja i mnoenja za GF(3),

14. Dokazati da u polju karakteristike p vai relacija
( ) .
p
p p
x y x y + +
15. Neka jo (S, +, ) Booleov prsten. Definiimo u S binarne operacije i pomou x y=x
y, x y=x+y+x y. Dokazati daje (S, , ) Booleova algebra.
111
16. Neka je (X, , ) Booleova algebra. Definiimo u X operacije +i pomou
( ) ( )
, . x y x y x y x y x y +
Dokazati da je struktura (X, +, ) Booleov prsten.

112
8. TEORIJ A GRAFOVA

IZOMORFIZAM GRAFOVA

Definicija 1. Dva grafa su izomorfna ako postoji uzajamno jednoznano preslikavanje skupova
njihovih vorova (iz jednog na drugi) koje odrava osobinu susednosti vorova.
Grafovi na sl. 1 su izomorfni, jer preslikavanje vorova (x)=x' odrava osobinu susjednosti. Za
svaki par indeksa i, j(i j) neposredno moemo provjeriti da su parovi vorova xi, xj i xi', xj' ili oba parovi
susednih vorova ili oba parovi nesusjednih vorova.
Graf ije su dve reprezentacije prikazane na sl. 1 naziva se Petersenov graf. On igra veiika ulogu u
teoriji grafova.
Lako se moe pokazati da su i grafovi na sl. 2 izomorfni.



Definicija 2. Za proizvoljne grafove G1 =(X1, U1) i G2=(X2, U2) kaemo da su izomorfni ako i samo
ako postoji biunivoko preslikavanje skupa X1 na skup X2 za koje vai
( )( ) ( ) ( ) ( )
1 1 2
, , , . a b X a b U a b U

113
Ako se graf predstavlja pomou taaka i linija u trodimenzionalnomprostoru, dve grane se uvijek mogu
predstaviti tako da se meusobno ne seku i ne dodiruju (izuzev u voru koji je zajedniki za te dve grane).

Deformacija geometrijskog reprezenta grafa u trodimenzionalnomprostoru, pri kojoj se vorovi,
eventualno, pomeraju ali se meusobno ne preklapaju, a grane izduuju, skrauju i savijaju ali se ne
prekidaju i ne sljepljuju sa drugimgranama, naziva se neprekidna deformacija. Izomorfni grafovi mogu se
pomou neprekidne deformacije dovesti do geometrijske podudarnosti, ako se jo dopusti proces pri
kojemse grana otkida od jednog svog vora ali se na kraju opet vezuje za taj vor..
Da je ova poslednja operacija potrebna uvia se na primjeru regularnog grafa stepena 2 sa dve
komponente povezanosti. Pri geometrijskoj reprezentaciji dve konture ovog grafa mogu da se obuhvataju
kao karike na lancu a mogu da budu i sasvimodvojene.
Definicija 3. Dva multigrafa G1=(X1, U1) i G2=(X2, U2) su izomorfna ako postoji bijekcija : X1X2
sa osobinomda se za svako x i y iz X1 u multigrafu G1 nalazi tono onoliko grana oblika (x, y) koliko se u
multigrafu G2 nalazi grana oblika ( (x), (y)).
Relacija izomorfnosti dva grafa (ili multigrafa) je refleksivna simetrina i tranzitivna (tj. graf je
izomorfan sa samimsobom; ako je G1 izomorfan sa G2 onda je i graf G2 izomorfan sa grafomG1; ako je
G1 izomorfno sa G2 a G2 sa G3, onda je i G1 izomorfno sa G3). Dakle, relacija izomorfnosti je relacija
ekvivalencije u skupu svih grafova pa je moemo proglasiti za relaciju jednakosti grafova. Prema tome,
grafovi su jednaki ako i samo ako su izomorfni.
Iz same definicije uviamo da su izomorfni grafovi, u stvari, isti grafovi ali razliito predstavljeni,
odnosno nacrtani. Stoga je znaajno pitanje kako moemo prepoznati graf, tj. utvrditi da li su dva grafa
izomorfna. Interesantno je da do danas nije poznat odgovarajui algoritambitno razliit od neposrednog
provjeravanja. Takav algoritammoda i ne moe da postoji ako se ne ograniimo na neke specijalne
klase grafova.
U vezi sa ovimje i pitanje naina zadavanja odnosno predstavljanja grafa. Nedostatke pokazuju svi
navedeni naini, ali drugi bitno razliiti naini zadavanja grafa, koji bi bili efikasniji, nisu poznati. Vjerovatno
ve iz ove injenice proistiu ogromne tekoe koje se pojavljuju pri rjeavanju pojedinih problema.
Dok u neprekidnoj matematici izvod i integral, zasnovani na pojmu granine vrjednosti, reavaju
bezmalo sve probleme, u diskretnoj matematici, u koju spada i teorija grafova, jo ne postoji (i pitanje je
da li moe da postoji) ni priblino tako mono sredstvo. Ovaj nedostatak se djelimino ali samo prividno
otklanja upotrebomelektronskih raunara, jer se u praksi ve sada pojavljuju grafovi sa nekoliko stotina i
vie vorova, ije tretiranje i za brzu elektronsku mainu predstavlja krupan zadatak.
Teina problema izomorfizma grafova vidi se, donekle, iz sledeeg razmatranja. Oigledno je da
izomorfni grafovi moraju imati isti broj vorova i isti broj grana.
Meutim, ispunjenje ovih uslova ne garantuje da su grafovi izomorfni. Na sl. 3 je dat kontraprimjer u kojem
dva neizomorfna grafa imaju svaki po etiri vora i etiri grane.
Grafovi na sl. 3 imaju razliite stepene vorova, pa to navodi na pretpostavku da je, moda, za
izomorfizamgrafova dovoljno da su skupovi stepena njihovih vorova jednaki.

Meutim, na sl. 4 su data dva neizomorfna grafa kod kojih svi vorovi imaju stepen 3, pa se i ovaj
kriterijumpokazuje kao nedovoljan


114








Izomorfni grafovi mogu imati razliite matrice susedstva. Na sl. 5 su data dva izomorfna grafa (tj. jedan
graf sa dve razliite numeracije vorova). Ovimgrafovima odgovaraju matrice susedstva




1 2
0 1 0 0 0 1
1 0 1 , 0 0 1 .
0 1 0 1 1 0
A A
_ _




, ,

115
Dakle, A1 A2. Meutim, iz naina formiranja matrice susjedstva vidi se da se razliite matrice
susjedstva istog grafa mogu dobijati jedna iz druge prenumeracijom vorova grafa, odnosno
permutovanjemvrsta i kolona matrica. Pri ovomje bitno da se ista permutacija primjenjuje i na vrste i na
kolone. Tako, na primjer, A1 se moe dobiti iz A2 ako se najpre u A2 prva vrsta stavi na mjesto tree, trea
na mjesto druge i druga na mjesto prve, a zatimse iste operacije izvre sa kolonama.
Formulisaemo i analitiki uslov izomorfnosti grafova ije su matrice susjedstva A1 i A2, Za to je
potrebno objasniti pojampermutacione matrice.
Permutaciommatrica je kvadratna matrica koja u svakoj vrsti i svakoj koloni ima tano jedan
element koji je jednak jedinici, ostali, elementi matrice su jednaki nuli. Skup permutacionih matrica reda n
obrazuje grupu izomoifnu sa simetrinomgrupomreda n. Ako se matrica A pomnoi permutacionom
matricomP sa desna, dobija se matrica koja nastaje iz A permutovanjemkolona. Permutovanje vrsta
matrica A istompermutacijommoe se postii ako se A pomnoi s ljeva matricomP
t
.
Na osnovu izloenog, matrice susjedstva A1 i A2 izomorfnih grafova zadovoljavaju relaciju A1 =P
t
A2 P, gde
je P neka permutaciona matrica.
Napominjemo da su permutacione matrice ortogonalne, tj.da je P
t
=P
-1
,
gdje je P
-1
Inverzna matrica matrice P. Stoga se uslov izomorfnosti moe formulisati I ovako:
Grafivi ije su matrice susedstva A1 i A2 su izomorfni ako i samo ako postoji ptrmutaciona matrica P takva
da je A1 =P
-1
A2P.
Za matrice susjedstva grafova na sl. 5. vai relacija A1=P
-1
A2P, gde je

0 0 1
1 0 0 .
0 1 0
P
_

,


Izomorfizamgrafa sa samimsobomnaziva se automorfizam. Skup svih automorfizama jednog grafa
obrazuje grupu.



116
8.2. OPERACIJE S GRAFOVIMA

Nad jednimili vie grafova moguno je vriti razne operacije. Rezultati ovih operacija su opet neki grafovi.
Poeemo sa operacijomkomplementiranja grafa. Ova operacija je unarna, tj. vri se nad jednimgrafom.
Neka je G neorijentisan graf bez petlji. Komplement G grafa G je neorijentisan graf bez petlji koji
ima iste vorove kao G, pri emu su dva (meusobno razliita) vora susjedna u G ako i samo ako ti
vorovi nisu susjedni u G. Iz definicije sljeduje
( )
G G , tj. komplement komplementa je polazni graf. Na
sl. 1 je predstavljen jedan par uzajamno komplementarnih grafova.
Ako je A matrica susjedstva grafa G, obeleiemo sa A matricu susjedstva komplementa G.
Matrica A se moe izraziti pomou A, jedinine matrice I i kvadratne matrice J , iji su svi elementi
jednaki 1. Oigledno vai relacja A=J-A-I.
Za grafove sa sl. 1 matrice susedstva imaju oblik:
0 1 0 0 0 1
1 0 1 , 0 0 0 .
0 1 0 1 0 0
A A
_ _




, ,

Dokazaemo sljedeu teoremu:

Teorema 1. Ako je G nepovezan graf, njegov komplement G je povezan (tj. bar jedan od grafova G,
G je povezan graf).
Dokaz. Potrebno je dokazati da su u G proizvoljno dva vora xi i xj povezana putem. Ako xi i xj
pripadaju razliitim komponentama povezanosti u G, tada sa oni susjedni u G, tj. povezani putem
duine 1.
Ako, pak, xi i xj pripadaju, istoj komponenti povezanosti u G, posmatrajmo vor xk koji ne pripada
istoj komponenti povezanosti. Na osnovu definicije komplementa, vor xk je u G susjedan voru xi i voru
xj. Stoga su xi i xj povezani u G putemduine 2.
Ovimje dokaz zavren.
Graf G je samokomplementaran ako je izomorfan svome koraplementu G. Trivijalan primjer
samokomplementarnog grafa je grafa koji se sastoji samo od jednog vora. Drugi primjeri
samokomplementarnih grafova su dati na sl. 2.

117


Za samokomplementarne grafove vai sljedea teorema:
Teorema 2. Samokomplementaran graf G ima 4r ili 4r+l vorova, pri emu je r nenegativan cjeli broj,
Dokaz: Neka G ima n vorova i mgrana. Komplement G takoe ima mgrana, jer je izomorfan sa G.
Objedinjavanjemskupova grana iz G i G dobija se potpun graf, pa je 2
m=
2
n _

,
, tj. n(n-1)=4 m, odakle je n=4 r ili n=4 r+l.
Digraf dobijen promjenomorijentacije svih grana digrafa G naziva se konverzni digraf digrafa G. Ako
je A matrica susjedstva jednog digrafa, A
t
je matrica susedstva odgovarajueg konverznog digrafa.
Od binarnih operacija nad grafovima spomenuemo najprije uniju i potpuni proizvod grafova.
Definicija 1. Neka je G1=(X1, Ul) i G2=(X2, U2) i neka je X1X2=, tj: neka G1 i i G2 nemaju
zajednikih vorova. Unija G1 G2 grafova G1 i G2 je graf G=(X, U) gdje je X=X1 X2 i U=U1U2.
U skladu, sa ovomdefinicijomsvaki graf je unija svojih komponenata povezanosti.
Definicija 2. Potpuni proizvod G1 G2 grafova G1 i G2 je graf koji se dobija od grafa G1G2 kada
se vor svaki iz G1 povee sa po jednomgranomsa svakimod vorova iz G2.
Ako su A1 i A2 matrice susjedstva grafova G1 i G2 , matrice susjedstva grafova G1G2 i G1 G2 se, pri
pogodnoj numeraciji vorova, mogu predstaviti u obliku

1 1
2 2
, ,
t
A O A J
O A J A
_ _

, ,

respektivno, gdje je J matrica iji su svi elementi jednaki 1.
Nije teko pokazati da vae sljedee relacije:
Sada emo posmatrati binarne operacije definisane u skupu konanih, neorijentisanih grafova bez
petlji kod kojih je rezultat graf iji je skup vorova jednak Descartesovomproizvodu skupova vorova
grafova nad kojima se operacija vri.
118
Poznate operacije ove vrste su, na primjer, proizvod i suma grafova.
Definicija 3. Neka su G1 i G2 grafovi ili digrafovi a X={x1, x2,..., xn}i Y{y1, y2,..., ym}>redom, njihovi
skupovi vorova. Proizvod G1 G2 ovih grafova je graf iji je skup vorova jednak X Y, tj. vorovi grafa
G1 G2 su svi ureeni parovi oblika (xi,yj). Dva vora (xl1,yj1) i (xl2,yj2) su spojena granomu G1 G2 ako
i samo ako su xl1 i xl2 spojeni granomu G1 i ako su yj1 i yj2 spojeni granomu G2.
Suma G1+G2 grafova G1 i G2 je graf sa istimskupomvorova kao i G1 G2 . vorovi (xl1,yj1) i
(xl2,yj2) su spojemgranomu G1+G2 ako i samo ako je xl1 i=xl2 i yi1 spojeno granomsa yj2 ili je xl1 spojeno
granomsa xl2 i yj1,=yj2.

Na sl. 3 uvedeni pojmovi su ilustrovani pogodnimprimjerinia.
Uvedene binarne operacije nad grafovima imaju, na primjer, sljedeu interpretaciju....
Posmatrajmo neki realni (fiziki) sistemkoji se uvjek nalazi u jednomod konano mnogo svojih
stanja. Ovakav sistemzvaemo ovomprilikom maina. Maina moe da prelazi iz stanja u stanje u
strogo definisanimtrenucima vremena t, recimo za t=1, 2,.... Maina moe u proizvoljnomali fiksiranom
trenutku da pree iz odreenog stanja samo u neka od ostalih stanja. Ako se stanja maine predstave
vorovima jednog digrafa, mogunost prelaska iz stanja u stanje se prirodno izraava granama digrafa. Na
taj nain, apstraktna struktura maine se odreuje jednimdigrafom.
Posmatrajmo maine iji su digrafovi G1 i G2. Digraf G1 G2 predstavlja digraf koji prikazuje
istovremeni rad ovih maina (paralelni rad), tj. digraf maine dobijene objedinjavanjemovih maina na taj
nain to obe maine vre prelaze iz stanja u stanje u istimtrenucima vremena. Slino tome, suma G1+G2
opisuje serijski rad ovih maina, tj. rad pri kojemu svakomod trenutaka t=1, 2, . . . radi (vri prelaz iz
stanja u stanje) samo jedna od maina.



119
8.3. STABLO

U mnogimproblemima veliku ulogu igra pojamstabla (drveta). Stablo se moe definisati kao
povezan graf sa n(>1) vorova i m=n-1 grana. Na sl. 1 prikazana su sva stabla sa najvie 6 vorova.
Naveemo neke osobine stabla.
a) Stablo sadri bar dva vora stepena 1. Zaista, ako bi pretpostavili suprotno
da su stepeni d1, d2, . . . , dn, vorova 2, bilo bi 2m=
1
n
i
i
d

2n, tj. m n, to protivrei injenici

da je m=n-1. Sluaj, u kojemsu svi vorovi stepena 2 osimjednog koji je stepena 1, ne dolazi u obzir na
osnovu teoreme 1 iz 1.6. Naravno, vorovi stepena 0 ne dolaze u obzir jer je graf povezan.

b)Stablo je graf koji ne sadri nijednu konturu. Dokaz se jednostavno izvodi indukcijom. Za n=2 iskaz je
taan. Pretpostavimo da je iskaz taan za stablo sa


Sl.1
n-1 i vorova. Stabio sa n vorova sadri prema a) bar jedan vor stepena 1. Udaljavanjemovog vora iz
grafa zajedno sa odgovarajuomgranomdobija se stablo su n-1 vorova, koje prema induktivnoj
pretpostavci nema kontura. Posle vraanja udaljenog, vora na svoje mjesto, dolazimo do zakljuka da i
stablo sa n vorova ne sadri konture.
c) Udaljavanjembilo koje grane iz stabla dobija se graf koji nije povezan. Neku je udaljena grana
koja povezuje vorove x1 i x2. Ako bi se poslje udaljavanja ove grane dobio povezan graf, morao bi u
stablu postojati put (elementarni) koji ne sadri udaljenu granu, a koji povezuje x1 sa x2. Ovaj put bi sa
granom(x1,x2) obrazovao konturu u stablu, stoje u kontradikciji sa osobinomb).
d) Ako se u stablo ukljui proizvoljna nova grana, dobija se graf (multigraf) koji ima tano jednu
konturu. Ovo je oigledno s obziromna injenicu da su vorovi izmeu kojih je ukljuena nova grana
povezani u stablu jednimputeni. Grane ovog puta sa novomgranomobrazuju konturu.
Osobine stabla su pregledno izloene u sljedeemstavu:

120
Teorema 1. Neka je G graf sa n (n>l) vorova. Sljedei iskazi o G su ekvivalentni:
(1) G je povezan i ne sadri konture;
(2) G ne sadri konture i ima n-1 grana;
(3) G je povezan i ima n-1 grana;
(4) 0 ne sadri konture, ali dodavanjemnove grane izmeu proizvoljna dva vora obrazuje se bar jedna
kontura;
(5) G je povezan ali gubi to svojstvo ako se udalji njegova proizvoljna grana;
(6) Svaka dva vora su u G spojena tano jednimelementarnimputem.
Ekvivalencija nekih od ovih iskaza je ve dokazana.
Svaki od navedenih est iskaza se moe uzeti za defiaiciju stabla. Ostalih pet iskaza predstavljaju
tada teoreme koje se dokazuju.

Teorema 2. Svaki povezan neorijentisan multigraf bez petlji sadri djelimini graf oblika stabla.
Dokaz. Udaljimo iz grafa proizvoljnu granu koja pripada nekoj konturi. Ponavljamo ovaj postupak
dokle god u grafu postoji neka kontura. Poto se na ovaj nain ne moe naruiti povezanost grafa, na kraju
se dobija povezan graf bez kontura, tj. stablo.
Ovimje dokaz zavren.
Graf ije sve komponente povezanosti predstavljaju stabla naziva se uma. Neorijentisan multigraf
bez petiji poseduje bar jedan djelimini graf oblika ume. uma se moe odrediti na taj nain to se u
svakoj komponenti povezanosti grafa odredi jedno stablo postupkomiz teoreme 2. Ako graf ima n vorova,
mgrana i p komponenata povezanosti, uma se sastoji od p stabala odnosno n-p grana. Broj grana
proizvoljne ume grafa naziva se rang grafa i obiljeava se sa r(G). Dakle, r(G)=n-p. Da bi se dobila uma,
iz grafa je potrebno udaljiti m-n+p grana. Veliina c(G)=m-n+p naziva se ciklomatiki broj ili nultost grafa.
Pojamstabla odnosno ume je bitan u vezi sa jednini algoritmomza konstrukciju nezavisnih kontura.
Neka je u multigrafu G odreena jedna uma. Proizvoljna grana, koja ne pripada umi obrazuje sa
granama iz ume tano jednu konturu grafa G. Svaka od kontura grafa G, koja se obrazuje, prolazi kroz
jednu granu kroz koju ne prolazi nijedna druga, ovakva kontura. Proizvoljan skup ovakvih kontura je
linearno nezavisan.



121
8.4. PLANARNI GRAFOVI

U ovompoglavlju posmatramo neorijentisane grafove bez petlji.
Planarni (ili ravni) grafovi su oni grafovi koji se mogu nacrtati u ravni tako da imse grane ne sjeku.
Preciznije, zahtjeva se da je graf moguno predstaviti u ravni tako da zajednika taka dve grane moe biti
samo vor grafa koji predstavlja zajedniku krajnju taku tih grana. Ako je planaran graf predstavljen na
opisani nain u ravni, on djeli ravan na vie konanih zatvorenih oblasti i jednu beskonanu oblast.
Svaka konana oblast naziva se okce ili elija. Ako je graf povezan i ne sadri mostove niti
artikulacione vorove, granina linija okca predstavlja konturu grafa. Ponekad se pod okcem
podrazumjeva, umjesto oblasti, upravo ova granina kontura.
Planaran graf se moe predstaviti u ravni tako da svaka njegova grana bude predstavljena jednomdui.
Graf obrazovan mreomputeva predstavlja planaran graf (ako se iskljui mogunost postojanja
nadvonjaka odnosno raznih saobraajnih petlji). Postoje i tehnike primene u kojima se zahteva da graf
koji odgovara datomtehnikomsistemu ili ureaju bude ravan.
U klasinimelektronskimureajima veze izmeu pojedinih djelova (elektronskih cjevi, otpornika,
kondenzatora itd.) ostvarivane su kablomformiranimna podesan nain od vie provodnika. Pojavom
tranzistora i drugih minijaturnih djelova. postavilo se i pitanje minijaturizacije veza. Tako je sada i optoj
upotreni tehnika tampanih kola. Izvodi tranzistora i dragih djelova su izvedeni u pojedinimtakama
izolatorske ploe. Potrebne veze se ostvaruju pomou tankog sloja provodnog materijala koji je nanesen
na neprovodnu plou. Ukrtanje pojedinih veza ovde nije dozvoljeno jer bi dovelo do neeljenog kratkog
spoja. Stoga je od interesa raspoznati da li je dati graf elektrinih veza ravan.
Planarni grafovi se pojavljuju i u tehnici integrisanih kola.
Osimtoga, planarni grafovi su znaajni zbog toga to planarnost grafa uproava mnoge zadatke sa
grafovima. Tako, na primjer, nalaenje nezavisnih kontura moe se u planarnimgrafovima izvriti prostije
nego u optemsluaju. Moe se, naime, pokazati da su konture koje su obrazovane okcima nezavisne.
Meu najstarije teoreme teorije grafova spada i sljedea Eulerova teorema za planarne grafove.
Teorema 1. Povezan, planaran graf sa n vorova i m. grana djeli ravan na f=m-n+2 oblasti.
Dokaz. Dokaz emo sprovesti indukcijompo broju grana. Minimalan broj grana koje sadri povezan
graf sa n vorova je m=n1. Graf tada predstavlja stablo. Stablo ne ograniava nijednu konanu oblast,
pa je f=1. Dakle, Eulerova formula vai za m=n-3.
Neka je G graf sa mgrana i neka je f broj oblasti za G(m>n-1). Tada graf sadri bar jednu konturu.
Pretpostavimo, da Eulerova formula vai za grafove sa m-1 grana. Posmatrajmo jednu granu koja pripada
nekoj konturi u grafu G. Ova grana je granina za dvije oblasti. Ako je udaljimo iz grafa, dobijamo graf G1
sa m-1 grana f-1 oblasti jer se broj oblasti i broj grana smanjuju za 1. Po induktivnoj pretpostavci je onda f -
l =( m- 1) - n +2. Odavde sljeduje za graf sa mgrana f=m n +2, to je i trebalo dokazati!
Eulerova teorema ima mnogobrojne primjene i posledice. Navodimo najpre jednu primjenu u geometriji.
Teorema 2. Konveksni polijedar sa n temena i mivica ima f =m n +2 sirana.
Dokaz. Ovaj stav je neposredna posledica Eulerove teoreme ako se uoi da je graf, obrazovan
tjemenima i ivicama, polijedra, planaran graf. Naime, svaki polijedar moe se deformisati tako da mu se ne
mjenja broj tjemena, ivica i strana, a da se oko njega moe opisati sfera. Ovaj postupak se moe tako
izvesti da se, posle projektovanja tjemena i ivica polijedra zracima iz centra sfere, na sferi dobija graf (koji
odgovara polijedru) ije se grane ne sjeku. Sa sfere se graf moe stereografskomprojekcijompreslikati u
ravan. Pri ovome je potrebno da se centar projekcije ne nalazi na nekoj grani ili u nekomvoru grafa sa
sfere. Projektovani grafu ravni ima osobinu da mu se grane ne presjecaju, te je stoga planaran graf.
Iz Eulerove teoreme moe se dobiti i sljedei stav.
122
Teorema 3. U planarnomgrafu postoji bar jedan vor stepena manjeg od 6.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno - da takav vor ne postoji. Tada svi vorovi imaju stepen vei od 5.
Stoga je2m=
1
n
i
i
d

6n, tj. n
1
3
m. Svaka oblast koju odreuje graf u ravni ograniena je sa najmanje
tri grane, dok se svaka grana po dva puta pojavljuje kao granica (za istu oblast ako je grana most odnosno za
dvije razliite oblasti u suprotnomsluaju), pa je 2m 3f, tj. f
2
3
m. Ali tada je, prema Eulerovoj formuli,
2=f - m+n
2
3
m m+
1
3
m=0. Dobijena kontradikcija potvruje tanost teoreme 3.
Najprostiji grafovi, koji nisu planarni, su potpuni pentagraf K5 i potpuni bitrigraf K3,3, koji su prikazani na sl.
1.


Sl. 1
Bitrigraf je povezan sa jednimpoznatimzadatkomkoji ima vie verzija. J edna od najpoznatijih je
sljedea:
Da li je moguno spojiti tri kue i tri bunara stazama koje se ne ukrtaju, a da od svake kue vodi po
jedna staza do svakog od tri bunara?
Paljivimispitivanjemse moemo uveriti da je odgovor odrean. Meutim, Ealerova teorema
omoguava da se jednostavno dokae sljedei stav.
Teorema 4. Potpuni pentagraf i potpuni bitrigraf nisu planarni grafovi.
Dokaz. Ako bi potpuni pentagraf bio planaran, bilo bi prema Euierovoj teoremi,
f=7, jer je n=5 i m=10. Meutim, kako mora biti 2m 3f, bilo bi 20 21, to je nemoguno.
Slino bi za potpuni bitrigraf bilo n=6, m=9 i f=5. No, kod bitrigrafa bi svaka oblast bila ograniena bar
sa 4 grane. Naime, nikoja tri vora ne obrazuju sa odgovarajuimgranama trougao, jer od tri vora dva
odgovaraju kuama i jedan bunara (ili dva bunarima a jedan kui), a kue meusobno i bunari meusobno
nisu spojeni stazama. Dakle, 2m 4f, tj. 18 20, te opet imamo kontradikciju.
Ako se grafu koji nije planaran dodaju nove grane ili vorovi, on ne moe postati planaran. J asno je
da nijedan potpuni graf sa vie od etiri vora nije planaran. Naroito su interesantne dve familije grafova
koji nisu ravni, a koji se dobijaju od potpunog pentagrafa odnosno potpunog bitrigrafa oformljavanjem
novih vorova na njihovimgranama. Ove familije grafova su prikazane na sl. 2.

123

Opisana operacija oformljavanja novih vorova na granama nekog grafa dovodi do grafa koji se naziva
potpodela datog grafa. Grafovi na sl. 2 su potpodele potpunog pentagrafa, odnosno potpunog bitrigrafa.
U praksi je od interesa raspoznati da li je zadati graf ravan. Postoji sljedea teorema Pontrjagina-
Kuratowskog koja precizira potrebne i dovoljne uslove koje treba da ispunjava graf da bi bio ravan.
Teorema 5. Graf je planaran ako i samo ako ne sadri, kao delimini podgraf ni potpuni pentagraf ni
potpuni bitrigraf ni njihovu potpoaelu.
Teoremu je dokazao 1930. god. C. Kuratowski. Nepublikovan dokaz L. S. Pontrjagina potie iz
1927. god. Zbog opirnosti dokaz nee biti ovde naveden. Ova teorema predstavlja jednu od
najznaajnijih'teorema u teoriji grafova.
Na osnovu teoreme Pontrjagina-Kuratowskog, Petersenov graf na sl. 1 iz 8.l. nije planaran. Nije
teko ustanoviti da on sadri kao delimini podgraf potpodelu potpunog bitrigrafa.



124
8.5. HROMATSKI BROJ GRAFA

Graf se boji na taj nain to se svakomvoru pridruuje neka boja, tj. svaki vor 80 boji nekom
bojom. Graf je pravilno obojen ako su svaka dva susedna vora obojena razliitimbojama. Ako graf moe
da se pravilno oboji a da se pri tomupotrebi k ili manje boja, graf je k-obojiv. Hromatski broj (G) grafa G
je jednak k, ako je graf k-obojiv a nije (k-l)-obojiv.
Naveemo nekoliko elementarnih osobina i nejednakosti za hromatski broj (C),
Razmotrimo najpre dva ekstremna sluaja. Ako graf G ne sadri nijednu granu, tj, ako se sastoji
samo od izolovanih vorova, sve vorove moemo obojiti istombojom. Stoga je (G) =1. Nasuprot
tome, za potpuni graf G sa n vorova imamo (G) =n.
Oigledno je da graf ne moe imati manji hromatski broj od bilo kojeg svog podgrafa. Ako graf G ima,
kao podgraf, potpuni graf sa k vorova, dobija se (G) k. U skupu potpunih podgrafova grafa G postoje,
svakako, oni koji imaju najvie vorova. Takvi potpuni podgrafovi nazivaju se klike grafa. Za graf G se
definie i veliina K(G) koja ie jednaka broju vorova proizvoljne klike grafa. Oigledno je (G) K(G).
Meutim, nikakva druga veza ne postoji izmeu (G) i K(G). Za proizvoljne unapred zadate prirodne
brojeve k i s (k s) postoji graf za koji je (G)=k i K(G)=s. Specijalno, postoje grafovi bez trouglova
(K(G)=2) sa proizvoljno velikimhromatskimbrojem. Kontura duine 2s +1 (s 2) ne sadri trouglove i ima
hromatski broj 3. Na sl. 1 je predstavljen jedan graf bez trouglova iji je hromatski broj jednak 4.
Sl. 1

Druge ocjene veliine hromatskog broja grafa moemo dobiti posmatranjemstepena vorova grafa
d1,. . . , dn. Neka je d=max (d1, . . ., dn). Tada vai sljedea teorema koju dajemo bez dokaza
(Brooksova teorema).
Teorema 1. Za hromatski broj (G) povezanog grafa G vai (G) d+1. J ednakost vai ako i
samo ako je G ili potpun graf ili regularan graf stepena dva sa neparnimbrojemvorova.
Prvi deo teoreme se jednostavno dokazuje indukcijompo broju vorova.
Veza izmeu hromatskog broja i strukture grafa je veoma komplikovana. Ona je jedino za
bihromatske grafove, tj. za one koji se mogu obojiti sa dve boje, poznata i izraena je sledeomteoremom
koju je dao D. Knig.
125
Teorema 2. Graf je bihromatski ako i samo ako ne sadri (kao delimini podgraf) nijednu konturu sa
neparnimbrojemvorova.
Dokaz. Kontura sa neparnimbrojemvorova je oigledno trihromatski graf. Stoga je jasno da
bihromatski graf ne moe da sadri kao delimini podgraf konturu sa neparnimbrojemvorova.
Pretpostavimo sada da graf ne sadri nijednu konturu sa neparnimbrojemvorova i dokaimo daje
graf bihromatski. Izvriemo efektivno bojenje grafa sa dve boje. Proizvoljan vor obojimo, na primjer,
bijelombojom: sve njemu susjedne vorove obojimo, plavom, a susjedne vorove od ovih opet bijelom
(ukoliko ve nisu obojeni nekombojom) itd. Kada zavrimo sa jednomkomponentompovezanosti preimo
na drugu. Ako na ovaj nain obojimo sve vorove grafa, graf je bihrematski. U suprotnomsluaju naii
emo u procesu bojenja na vor koji treba obojiti, na primjer, plavom, pri emu je jedan, od-njemu
susjednih vorova ve obojen plavombojom. Meutim, tada od poetnog vora vede u ovaj vor dva
razliita puta, od kojih jedan ima paran, a drugi neparan broj grana. Ako objedinimo ova dva puta,
dobijamo kruni put neparne duine. Ovaj kruni put moe da postoji samo ako u grafu postoji kontura sa
neparnimbrojemvorova, a to je u suprotnosti sa polaznompretpostavkom.
Ovimje dokaz teoreme zavren.
Tipini predstavnici bihromatskih grafova su stabla i konture sa parnimbrojemvorova.
Bihromatski grafovi se esto predstavljaju na sljedei nain. Neka je bihromatski graf G obojen sa dvije
boje. Neka je X1 skup vorova grafa G obojenih jednomod boja a X2 skup vorova obojenih drugombojom.
Neka je U skup grana grafa G. Tada se pie G=(X1, X2, U) a graf se zamilja, odnosno na crteu predstavlja,
kao graf sa dvije grupe vorova X1 i X2 pri emu grane povezuju samo vorove iz razliitih grupa.
Ako skup U sadri sve mogune grane, to jest ako je svaki vor iz X1 spojen granomsa svakimod
vorova iz X2, G je potpuni bihrematski ili bikornpletan graf. Ako je tada.| X1| =n1 i | X2| =n2, pie se
G=Kn1,n2.
Bojenje grafova se pojavljuje i u nekimtehnikimproblemima. Na primjer, jedan problemoptimzacije
korienja memorije raunara se svodi na odreivanje hromatskog broja grafa. Osvrnuemo se na ovo
pitanje neto detaljnije.
Neka su x1, x2, ... , xn (numerike) veliine koje se pojavljuju u jednomkompjuterskomprogramu. Za
pamenje vrjednosti ovih veliina maina rezervie po jednu eliju u svojoj memoriji. Moe , meutim, da
se desi da, na primjer, vrjednosti veliina xi i xj nikad u toku rada programa, nisu istovremeno potrebne, to
jest da nije potrebno da se pamti vrjednost veliine xi kada se pamti vrjednost veliine xj, i obrnuto. U
takvoj situaciji moguno je za veliine xi i xj rezetvisati samo jednu eliju u memoriji maine. Da bi se
ostvarila maksimalna uteda memorijskog prostora obrazuje se graf G iji vorovi odgovaraju veliinama
x1, x2, .... Xn, Dva vora u G su susedna ako i samo ako je bar u jednomtrenutku rada programa potrebno
istovremeno znati obe vorovima odgovarajue veliine. Kada se vorovi grafa G pravilno oboje, veliine
koje odgovaraju vorovima iste boje megu da se smeste u istu eliju memorije raunara. Na taj nain se
broj potrebnih elija memorije svodi sa n na (G).
Problemkonstrukcije testova za, otkrivanje greaka u sloenimlogikimkoliinama moe se svesti
na problembojenja vorova grafa.


126
8.6. BROJ UNUTRANJE I SPOLJANJE STABILNOSTI GRAFA

Neka je dat proizvoljan digraf G=(X, U) bez petlji. Podskup S skupa vorova X(SX) zove se
unutranje stabilan ili nezavisan skup
1
grafa G, ako za svaki par vorova xi, xj, S vai (xi, xj) U i (xj,
xi)U. Podgraf grafa G, indukovan unutranje stabilnimskupomS ne sadri nijednu granu, tj, sastoji se
od izolovanih vorova.
Neka je skup svih unutranje stabilnih skupova grafa G. Broj unutranje stabilnosti (G) grafa
G definie se relacijom

Skupovi S za koje je |S| =a(G) zovu se maksimalni unutranje stabilni ili maksimalni nezavisni
skupovi grafa.
U daljemtekstu posmatraemo samo neorijentisane grafove bez petlji.
Maksimalan nezavisan skup grafa moe se dovesti u veza sa pojmomklike grafa. Neka je dat graf
G i jedan maksimalan nezavisan skup S grafa G. Posmatrajmo komplement G grafa G. vorovi iz S nisu
u G susedni, pa su stoga u G spojeni granama. Oni u G obrazuju kliku. Odavde imamo relaciju
( )
( )
G K G
Broj unutranje stabilnosti (G) grafa moe se dovesti u vezu sa hro-matskimbrojem (G) grafa.
Neka je graf obojen sa (G) boja. Skup vorova iste boje obrazuje unutranje stabilan skup grafa, jer
vorovi obojeni istombojomne smeju biti susjedni. Dakle, broj vorova iste boje nije vei od (G).
Neka graf ima n vorova, neka je (G)=k i neka je i-tombojom(i=l,2r. . ., k) obojeno ni vorova.
Tada je za svako i ni (G), a kako je
1
n
i
i
n

=n,
dolazimo do relacije (1)
( ) ( )
G G n.
Kombinujui ovaj rezultat sa Brooksovomprocjenomhromatskog broja, dolazimo do sljedee teoreme:
Teorema 1. Ako je d=max (d1, . . ., dn), gdje su d1, . . . , dn stepeni vorova grafa G, vai nejednakost

( )
G .
1
n
d +


1
Za oznaavanje istog pojma upotrebljava se i termin antilanac, iz teorije parcijalno ureenih skupova.
Dokaz. Gore je dokazana nejednakost (G)
( )
.
n
G
Prema Brooksovoj teoremi je (G)
d+1. Iz ove dvije nejednakosti dobijamo nejednakost iz teoreme.
Svakoj ahovskoj figuri moe se pridruiti jedan graf na sljedei nain. Neka polja ahovske table
predstavljaju vorove grafa. Iz vora x ide grana ka voru y ako sa polja x figura moe da pree na polje y.
127
Svakompoloaju vie istorodnih figura na ahovskoj tabli, u kojemse te figure meusobno ne
napadaju, odgovara u grafu pridruenomfiguri jedan unutranje stabilan skup. Maksimalan broj figura koje
se mogu postaviti na tablu a da se meusobno ne napadaju jednak je broj unutranje stabilnosti
pridruenog grafa.
Za damu na tabli 8x8 broj unutranje stabilnosti pridruenog grafa je 8. Za tablu tipa n n je ovaj
broj jednak n za n 4, a za n=1, 2, 3 jednak je 1, l, 2 respektivno.
J edan od osnovnih problema teorije kodova koji ispravljaju greke, opisan u odeljku 2.2. moe se
interpretirati na jednomgrafu. Neka je Gnbl neorijentisan graf bez petlji, iji su vorovi sve n-torke skupa
{1, 2,..., b}
n
. Dve n-torke su spojene granomako i samo ako je njihovo rastojanje manje od 2l+l=d.
Postavljeni problemje ekvivalentan sljedeem:
Odrediti broj unutranje stabilnosti grafa Gnbl.
Naveemo neke karakteristike grafa Gnbl.
Na rastojanju i (i=0, 1,...,n) od svake n-torke nalazi se tano
( )
1
i
n
b
i
_

,

n-torki. Stoga je svaki vor grafa povezan sa
( )
2
1
1
l
i
i
n
b
i

drugih vorova. Gnbl je, dakle, regularan

graf sa b
n
vorova stepena
( )
2
1
1
l
i
i
n
b
i

.
Izuavanje osobina grafa Gnbl je od interesa za navedeni i druge probleme teorije kodova koji
ispravljaju greke.
Posmatrajmo opet proizvoljan graf (digraf) G=(X, U) bez petlji. Podskup T skupa vorova naziva se
spoljanje stabilni skup grafa, ako iz svakog vora grafa koji ne pripada T vodi bar jedna grana u neki od
vorova iz T.
Posmatrajmo skup svih spoljanje stabilnih skupova grafa G. Broj spoljanje stabilnosti (G)
grafa G definie se pomou

Skupovi T za koje je |T|= (G) zovu se minimalni spoljanje stabilni skupovi grafa.
Pojmu spoljanje stabilnog skupa srodan je pojamdominirajueg skupa grafa. Dominirajui skup
grafa je takav skup vorova grafa D da u svaki vor grafa koji ne pripada D vodi bar jedna grana koja
polazi iz D. Minimalan dominirajui skup i broj dominiranja se definiu analogno minimalnomspoljanje
stabilnomskupu, odnosno broju spoljanje stabilnosti.
U neorijentisanomgrafu spoljanje stabilni skup i dominirajui skup predstavljaju jedan isti pojam.
Primjer 1. U ahovskoj problemskoj literaturi poznat je problempet dama. On je u vezi sa brojem
spoljanje stabilnosti grafa.
Problempet dama glasi:
Koliko je najmanje dama potrebno postaviti na ahovsku tablu da bi sva polja table bila
napadnuta? (Pri ovomse podrazumeva da dama napada polje na kojemse nalazi.)
Odgovor glasi: Potrebno je najmanje pet dama.
J edno reenje je dato na sl. 1 Ukupno postoji 4860 reenja.

128

Sl. 1.
Rjeenja problema pet dama predstavljaju minimalne dominirajue skupove u grafu pridruenom
ahovskoj figuri dami.
Podskup skupa vorova grafa G, koji je istovremeno i unutranje stabilan skup i spoljanje stabilan skup
grafa G, naziva se jezgro grafa. Pojamjezgra ima primjenu u teoriji igara kod analize tzv. igara na
grafovima (videti 11.5.).



129
8.7. ODREIVANJE NAJKRAEG PUTA U GRAFU

Navodimo Fordov algoritamza nalaenje najkraeg puta u grafu ili digrafu. Posmatrajmo graf (ili
digraf) iji su vorovi x1, x2,... , xn. Duina grane koja povezuje vorove xi i xj obeleena je sa l(xi, xj). Neka
se trai najkrai put koji iz vora x1 vodi u vor xn.
Svakomvoru xi se pridruuje broj
i
. Najpre se stavlja
1
=0, i
i
=+(i==2,. . . , n). Za svaku
granu (xi, xj) se ispituje da li je
j
-
i
l (xi, xj). Ako je ovo ispunjeno, voru xj se pridruuje umesto
j

broj
j
=
i
+l(xi, xj). Ako gornja ne-jednakost nije ispunjena ne mjenja se broj
j
. Ovaj postupak se
primenjuje sve dok je moguno menjanje brojeva
j
. Pri tome je moguno da se neka grana (xi, xj) vie
puta tretira. Po zavretku postupka najkrai put pronalazimo polazei od xn. Neka je xn-=-xp1. Za neki vor xp2,
e biti
1 p
-
2 p
=l(xp2, xp1). (To je vor koji je uestvovao u odreivanju posljednje vrjednosti za
1 p
) Moguno
je, dalje, formirati niz vorova xp1,.. ,, xpk zakoje vai
pi
-
1 pi

+
=l(xpi, xpi+1). Veliine
1 p
,...,
pk
obrazuju
opadajui niz. J asno je da se moe izabrati k tako da za niz xp1,.. ,, xpk vai
pk
=0, tj. xpk x1. Najkrai put
iz xi u xn odreenje pomou niza vorova x1 =xpk, xpk-1, ... , xp1 =xn.
Za proizvoljan put x1=xq1,xq2,...,xqS=xn vai

2 1 q q

l(xq1,xq2)
3 2 q q

l(xq2,xq3)
.
.
.
1 qS qS


l(xqS-1,xqS)

jer bi u protivnomnekomod vorova Xqi, morali pridrueni broj
qi
da zamjenimo sa
qi
.
Sabirajui ove nejednakosti i imajui u vidu da je
1 q
=0, dobijamo da duina bilo kog puta nije
manja od
qS n
. Kako je duina maloprije formiranog puta jednaka tano
n
, zakljuuje se daje to
zaista najkrai put iz x1 u xn.
130


Primjer 1. Na sl. 1 je prikazan jedan primjer primjene opisanog algoritma za nalaenje najkraeg
puta. Da li, pored navedenog, postoji jo neki najkrai put?
Algoritamza nalaenje najkraeg puta je prostiji kada sve grane imaju duinu 1. Tada se voru x1
pridruuje broj 0, a svimnjemu susednimvorovima broj 1. Postepeno se svimvorovima pridruuje jedan
prirodan broj koji predstavlja rastojanje vorova od vora x1. Poto je zavreno obiljeavanje vorova koji
su na rastojanju i od x1 svi susjedni vorovi ovih vorova dobijaju broj i+1, ukoliko do tada nisu ve dobili
neki broj. Poto je zavreno obiljeavanje svih vorova grafa, najkrai put iz x1 u xn se konstruie od
nazad, tj od vora xn na isti nain kao u ranije opisanomoptijern sluaju.



131
8.8. NEKE TEOREME O DIGRAFOVIMA

Hamiltonov put u grafu (ili digrafu) je put koji prolazi kroz svaki vor grafa tano jedanput.
Egzistencija Hamiltonovog puta u nekimdigrafima obezbeena je na osnovu sledee teoreme Rdeia.
Teorema 1. U digrafu, u kojemizmeu proizvoljna dva vora xi, xj postoji bar jedna od grana (xi, xj),
(xj, xi), postoji Hamiltonov put.
Dokaz. Dokazaemo teoremu za digrafove kod kojih izmeu proizvoljna dva vora xi, xj postoji samo
jedna od grana (xi, xj), (xj, xi). Za ostale digrafove koji su obuhvaeni uslovomteoreme teorema e onda
automatski biti u vanosti.
Dokaz emo izvesti indukcijom po broju vorova n. Za n=2 teorema je oigledno tana.
Pretpostavimo da je teorema tana za digrafove sa n vorova i po-smatrajmo jedan digraf G sa n+1
vorova, koji ispunjava uslove teoreme.
Uoimo u G proizvoljan vor x. Po induktivnoj pretpostavci podgraf digrafa G, indukovan ostalim
vorovima iz G, poseduje Hamiltonov put. Neka se du Hamiltonovog puta nalaze redomvorovi x1. . ., xn.
Tada u digrafu G mogu nastupiti sljedei sluajevi.
1 Grana izmeu vorova x, xn, je orijentisana ka voru x. Tada u G postoji Hamiltonov put
obrazovan vorovima x1,.. . ,xn,x.
2 Grana izmeu vorova x, x1 je orijentisana od x ka voru x1. Hamiltonov put u G je sada oblika x,
x1, ... , xn.
3 Ako ne nastupi ni 1 ni 2, grana (x, x1) je orijentisana od x1 ka x, a grana (x,.xn) od x ka x.
Meutim, tada mora postojati bar jedno i (1 i n - 1) za koje je grana (x, xi) orijentisana od xi ka x i
grana (x, xi+1) orijentisana od x ka xi+1. Stoga u G postoji Hamiltonov put oblika x1, . , xi, x, xi+1, . . . , xn.
Ovimje dokaz zavren.
Teorema Rdeia ima sljedeu interesantnu primjenu na turnire. Naime, ako se na nekomturniru
takmiari bore svaki sa svakimi nijedna borba se ne zavrava nerjeeno, takmiari se mogu, na osnovu
teoreme Rdeia, numerisati tako da je svaki takmiar, osimprvoga, pobeen od onog sa neposredno
manjimrednimbrojem.
Teorema 2. Neka je A matrica susjedstva proizvoljnog digrafa iji su vorovi x1, . . . , xn. Element
( ) k
ij
a iz i-
te vrste i j-te kolone matrice A
k
je jednak broju puteva duine k koji iz vora xi vode u vor xj.
Dokaz. Dokaz emo izvesti indukcijompo k. Za k=l teorema je tana na osnovu definicije matrice A.
Pretpostavimo da teorema vai za k=s 1. Po definiciji matrinog mnoenja element na mjestu (i,j) u
matrici A
s+1
=A A
s
je jednak
( ) ( ) ( ) ( )
2
1
1 1 2
... .
j
S S S S
ij i j i in nj
a a a a a a a
+
+ + +
Neka su xl1, ... , xlk vorovi do kojih se moe doi iz x1 putemduine 1., Tada je
(1)
( ) ( ) ( ) ( )
1 1 2 2
1
... .
j k k
S S S S
ij il l j il l il l j
a a a a a a a
+
+ + +
Za svaki od vorova xl, ... , xlk (recimo xip), ailp predsavlja broj puteva duine 1 od vora xi do vora
xlp. Po induktivnoj pretpostavci
( )
l j
p
S
a predstavlja broj puteva duine s koji iz xlp vode u xj. Broj puteva
duine s+1 koji iz xi vode u xj preko xlp je onda ailp
( )
l j
p
S
a . Sumiranjemovakvih izraza za svako lp dobija se
za broj svih puteva duine s+1 koji iz xi vode u xj izraz (1).
Ovimje dokaz teoreme zavren.
132
8.9. ZADACI

1. Nacrtati sve meusobno neizomorfne, povezane, neorijentisane grafove bez petlji, sa najvie 4 vora.
2. Odrediti sve regularne grafove stepena 2 iji komplementi nisu povezani.
3. Ispitati da li postoje nepovezani samokomplementarni grafovi.
4. Neka je G graf sa 6 vorova. Dokazati da bar jedan od grafova G, G sadri trougao.
5. Ako su
1 2
, ,...,
n
d d d
+ + +
izlazni stepeni vorova potpunog orijentisanog grafa (sa n vorova), tada je broj
orijentisarnh kontura duine 3 jednak
( )( ) ( )
2
1
1 1
1 2 1 .
12 2
n
i
i
n n n d
+

6. Dokazati ili opovrgnuti
a)
1 2 1 2
, G G G G + + b)
1 2 1 2
, G G G G
7. Ako su G1 i G2 regularni grafovi dokazati da su G1 G2 i G1 +G2 takoe regularni grafovi.
8. Odrediti maksimalnu i minimalnu vrijednost maksimalnog i minimalnog stepena vora u stablu sa n vorova.
9. Neka je G graf koji sadri n vorova stepena 4 i 2 n+2 vora stepena 1. Ako je G povezan graf, dokazati
da on ne sadri nijednu konturu.
10. Odrediti maksimalan broj grana u planarnomgrafu sa n vorova.
11. Ispitati da li je graf, obrazovan od temena, ivica i jedne (prostorne) dijagonale pravilnog oktaedra,
planaran.
12.Dokazati da Petersenov graf nije planaran.
13.Neka je G graf sa n vorova i mgrana u kojemnajkraa kontura, ima duinu g. Ako vai nejednakost
m>
( ) 2
,
2
g n
g

dokazati da graf G nije planaran.

14.Odrediti hromatski broj regularnog grafa stepena 1 i hromatski broj njegovog komplementa.
15.Odrediti (GM) ako je Gm:1 "stablo, 2 graf m-tostrane piramide, 3 kontura Cm ;4 potpun graf Km.
16. Neka su G1 i G2 grafovi iji su hromatski brojevi k1 i k2. Neka je x jedan vor iz G1 a y jedan vor u G2.
Odrediti hromatski broj grafa koji se dobija od grafova G1 i G2 na taj nain to se
1 vorovi x i y spoje granom;
2 vorovi x i y identifikuju.
17. vorovi neorijentisanog grafa G oznaeni su sa 1,2,...,2n. Susjedni su sljedei parovi vorova:
(1,2n),
(i, i+1), i=1, 2,..., 2 n1,
(i, i+n), i=1, 2, ... , n.
Odrediti hromatski broj grafa G.
18. Iz potpunog grafa sa n vorova udaljeno je k(2k n) meusobno nesusjednih grana. Odrediti
hromatski broj ovako dobijenog grafa.
19. Nekajo G bihromatski graf iji su stepeni vorova d1,d2,...,dn. Odrediti broj unutranje stabilnih skupova
kardinalnog broja 3 grafa G.
20, Odredili maksimalno rastojanje dva vora u potpunomgrafu i u komplementu grafa koji se sastoji od
dvije komponente koje predstavljaju potpune grafove.
21. Koristei se matricomsusjedstva odrediti broj puteva duine n u digrafu sa sl. 1.
133
22.Da li su grafovi sa sl. 2 izomorfni?

Sl. 1


Sl. 2
134
9. FORMALNE TEORI J E I I ZRAUNLJ I VOST

U cilju striktnog aksiomatskog fundiranja obinih matematikih teorija (tj; onih koje su izloene
obinim jezikom) uveden je u matematikoj logici pojamformalne teorije. Formalna teorija neke
matematike discipline izlae tu disciplinu formalno pomou simbolike specijalno izgraene za tu teoriju.
Osimjezika u formalnimteorijama formalizovan je i nain zakljuivanja. Razvijanje formalne teorije lii
stoga na neku igru koja se odvija po izvjesnimpravilima (na primjer, ah).
ledan od razloga za razvijanje formalnih teorija bila je pojava paradoksa u teoriji skupova poetkom
ovog veka. Formalnimzasnivanjemteorije skupova i drugih fundamentalnih matematikih disciplina
nastojalo se da se paradoksi eliminiu i eventualno utvrdi neprotivreenost tih teorija. Time bi cjela
matematika bila postavljena na vre temelje.
U izgradnji formalnih teorija veliku ulogu igra pojamefektivnog postupka (algoritma). Ovaj pojam
smo susretali i ranije. Na primjer, rekli smo da postoji efektivan postupak za utvrivanje da li je formula
iskazne algebre tautologija (postupak sa tablicama istinitosti). Sadraj ovog pojma treba shvatiti vie ili
manje intuitivno. Ipak, postoje matematiki modeli ovog pojma za koje se veruje da izraavaju upravo ono
to se inae intuitivno shvata pod pojmomefektivni postupak.
U odjeljku 9.1. daje se opta definicija formalne teorije dok se u odjeljku 9.2. navode primjeri
formalnih teorija. U 9.3. se opisuju rekurzivne funkcije kao jedan od modela za pojamefektivnog
postupka. Najzad se u 9.4. uvodi pojamaritmetizacije formalne teorije i pokazuje kako se problem
efektivnog postupka za ispitivanje da li je jedna formula teorema (problemodlunosti formalne teorije)
svodi na problemizraunljivosti aritmetikih funkcija.



135
9.1. DEFINICIJA FORMALNE TEORIJE

Kod obinih (neformalnih) aksiomatskih matematikih teorija uvode se najprije, pomou definicija,
objekti teorije. Zatimse za aksiome (postulate, istine koje po pretpostavci vae i koje se ne dokazuju)
prihvataju neke reenice koje povezuju izvesne objekte teorije. Teoremama teorije nazivaju se reenice
koje se logikimpravilima izvode iz aksioma i ve dokazanih teorema. Pri ovome se logika pravila ne
istiu posebno u teoriji ve se podrazumevaju. Ovakav nain izvoenja teorema naziva se sintaktiki.
Postoji i tzv. semantiki nain izvoenja kod koga se analizira znaenje reenica koje se pojavljuju u
dokazu teoreme a teoremomse smatra reenica koja je tana ako su tane aksiome.
Formalne teorije se grade uz dosta slinosti sa obinimmatematikimteorijama. Pojamformalne
teorije objanjavamo najpre opisno a zatimdajemo formalnu definiciju.
Za formalnu teoriju najprijese definie skup (azbuka) njenih osnovnih simbola (slova). Konani
nizovi slova su rei. Izvesne rei se definicijom proglaavaju formulama teorije. Formule teorije
odgovaraju reenicama kod obinih teorija. Definicija formula je takva da se moe efektivno utvrditi za
svaku zadatu re da li je formula ili nije. Izvesne formule se proglaavaju aksiomama teorije. Opet, uvek
se moe efektivno utvrditi da li je zadata formula aksioma. Konano, data su i pravila izvoenja u
formalnoj teoriji. Svako pravilo je neka (n-arna) relacija u skupu formula. Opet postoji efektivan postupak
za odluivanje da li su bilo koje formule u relaciji ili ne. Ako su formule A1. A2,...., An u, relaciji a kae se
daje An direktna posljedica formula A1, A2,..., An-1 po pravilu izvoenja . Formalna teorija je odreena
skupomosnovnih simbola, skupomformula, skupomaksioma i skupompravila izvoenja.
Definicija 1. Formalna teorija je ureena etvorka =( , , , ), gdje je:
1 (skup osnovnih simbola) neprazan, konaan ili prebrojiv skup;
2 (skup formula) podskup skupa rei formiranih od osnovnih simbola pri emu postoji
efektivan postupak za utvrivanje da li je svaka zadata rije formula ili ne;
3 (skup aksioma) podskup skupa , pri emu postoji efektivan postupak za utvrivanje da li
je svaka zadata formula aksioma ili ne;
4 (skup pravila izvoenja) konani skup relacija skupa pri emu postoji efektivan
postupak za utvrivanje da li su bilo koje zadate formule u jednoj od relacija iz skupa .
Kao to se vidi formalne teorije su definisane po ugledu na obine matematike teorije. Dajemo jo
neke definicije u vezi sa formalnimteorijama.
Definicija 2. Konaan niz formula A1. A2,...., An formalne teorije naziva se za izvoenje ili dokaz
u teoriji . ako je svaka, od formula u nizu ili aksioma ili direktna posledica nekih prethodnih formula u nizu
po jednomod pravila izvoenja teorije , Formula A je teorema teorije (io se oznaava sa: A) ako
postoji bar jedan konaan niz formula koji predstavlja izvoenje u pri emu je posljednja formula u nizu
formula A.
Definicija 3. Formalna teorija je odluiva ako postoji efektivan postupak za utvrivanje da li je bilo
koja zadata formula iz teorema u .
Definicija 4. Za formulu A teorije kaemo da je posljedica skupa formula teorije ako
postoji konaan niz formula u kome je svaka formula ili aksioma ili pripada ili je direktna posljedica
nekih prethodnih formula niza po nekomod pravila izvoenja.
136
9.2. ISKAZNI RAUN I DRUGI PRIMJERI FORMALNIH
TEORIJA

Sa neto vie detalja opisaemo iskazni raun formalnu teoriju koja opisuje iskaznu algebru.
Neka je =( , , , ).
Skup osnovnih simbola sadri iskazna slova uvedena u 3.2, operacijske simbole i i
zagrade (i). Skup formula se poklapa sa skupomformula iskazne algebre (definicija 1 iz 3.2). Pri
tome treba imati u vidu da se, slino onome kako smo postupili prilikom definisanja formula
kvantifikatorskog rauna, ( AB) zamjenjuje sa (A B), (A B) zamenjuje sa {A B) i
((AB) (BA)) zamenjuje se sa (AB). Konvencije o brisanju zagrade iz iskazne algebre vae i
ovdje. Formule iskaznog rauna zvaemo iskazne formule.
Skup aksioma uvodi se pomou
==
1 2 3 gdje je
1 ={
( )
, A B A A B },
2={ ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
, , A B C A B A C A B C },
3={
( ) ( )
, B A A B A B }.
Dakle, aksioma ima beskonano mnogo ali su one uvjek jednog od tri navedena tipa. Neposredno
se provjerava da je svaka aksioma tautologija.
Skup sadri samo jedno pravilo izvoenja. To je modus ponens prema kome za svake dve
formule A, B kaemo da je B neposredna posljedica formula A i AB. Modus ponens uva tautologije
u smislu to je B tautologija ako su A i AB tautologije.
Poto su aksiome tautologije i poto modus ponens uva tautologije izlazi da su sve teoreme
rauna tautologije.
Primjer 1. Neka je A . Tada AA, jer sljedei niz formula predstavlja dokaz:
(1) A((AA) A),
(2) (A ((A A) A)) ((A (A A)) (A A)),
(3) (A (A A)) (A A),
(4) A (A A),
(5) A A.
Formula (1) je aksioma iz 1,(2) je aksioma iz 2, (3) je neposredna posljedica formula (1) i (2) po modus
ponensu, (4) je aksioma iz 1 a (5) se dobija po modus ponensu iz (4) i (3).
Interesantno je da se i svaka tautologija moe dokazati u raunu . Ta injenica, zajedno sa
prethodnomprimjedbom, izraena je sljedeomteoremomkoja se naziva teorema potpunosti rauna
i koju navodimo bez dokaza.

137
Teorema 1. Iskazana formula je teorema rauna ako i samo ako je tautologija.
Poto za utvrivanje da li je iskazna formula tautologija postoji efektivan postupak, na osnovu
teoreme 1 sljeduje da postoji efektivan postupak za utvrivanje da li je iskazana formula teorema rauna
. Na osnovu definicije 3 iz prethodnog odeljka, iskazni raun

, je odluiva formalna teorija.
Odluive formalne teorije nisu od veeg interesa, u smislu to je obina matematika teorija koja se
opisuje odluivomformalnomteorijompo pravilu vrlo jednostavna (trivijalna). U takvoj teoriji se svaka
hipoteza moe provjeriti postupkomkoji je unapred fiksiran. Tako, na primjer, i lice bez ikakvog
matematikog obrazovanja moe se priliiti da provjerava hipoteze (da utvruje da li je neka formula
teorema). Naravno, takav postupak provjeravanja teorema se moe organizovati i na kompjuteru.
Sasvimdrugaije stoje stvari sa kvantifikatorskimraunomprvog reda . Osnovni simboli i formule
ovog rauna su ve definisani u poglavlju 5. Za aksiome ovog, rauna se uzimaju izvjesne valjane formule
a pravila izvoenja su modus ponens i generalizacija. Poto oba ova pravila izvoenja uvaju valjane
formule, sve teoremi rauna ' , su valjane formule. I ovdje vai teorema o potpunosti koja tvrdi da je
formula teorema ako i samo ako je valjana. Meutim, za raun se dokazuje da je to neodluiva
formalna teorija, tj. ne postoji efektivan postupak za utvrivanje da li je neka formula teorema (valjana
formula).
Poto se formulama kvantifikatorskog rauna mogu prikazati mnoge matematike teorije, rezultat
o neodluivosti kvantifikatorskeg rauna ukazuje na netri-vijalnost matematike kao cjeline. Na primjer, ne
postoji postupak koji bi se mogao realizovati na kompjuteru pomou koga bi se mogla provjeriti istinitost
proizvoljnog tvrenja iz neke netrivijalne matematike teorije.



138
9.3. REKUKZIVNE I IZRAUNLJIVE FUNKCIJE

Na vie mjesta u ranijimizlaganjima spominjali smo efektivni postupak shva-tajui taj pojam
intuitivno. U ovomodjeljku prilazimo ovompojmu sa veompreciznou.
Efektivni postupak nazivamo i algoritam. Intuitivno pod algoritmomshvatamo otprilike ono to je dato
sljedeomdefinicijom. Algoritamza reenje nekog tipa problema iz unapred fiksirane klase partikularnih
sluajeva toga problema je konaan spisak pravila postupajui po kojima dolazimo do rjeenja bilo kojeg
od partikularnih sluajeva problema iz zadate klase.
Ovo je opisna definicija algoritma koja samo dejlimino zadovoljava. Na primjer nije jasno ta u
gornjoj definiciji znai pravilo. Stoga su date razne striktne definicije algoritma.
Posmatraemo tzv. aritmetike funkcije, tj. funkcije f obiika f : N
n
N, gdje je N skup prirodnih
brojeva, za ovu priliku, po tradiciji, proiren brojem0. Problemkoji posmatramo sastoji se u izraunavanju
vrjednosti funkcije f za zadatu n-torku prirodnih brojeva. Vrlo iroka klasa problema se moe svesti na
problemizraunavanja vrjednosti jedne numerike funkcije to e biti pokazano u sljedeemodjeljku.
Definisaemo jednu klasu aritmetikih funkcija za koje postoji algoritam(za svaku od njih u optem
sluaju razliit) za izraunavanje njihovih vrjednosti. To su. tzv, rekurzivne funkcije koje uvodimo poslje
neophodnih prethodnih objanjenja..
Neka su funkcije N(x), S(x) i
n
i
U odreene jednakostima
N (x) =0, S (x) =x +I,
n
i
U (x1 , x2, ..... , xn) =xi.
Pivu funkciju zovemo nula-funkcija, drugu nasljednika funkcija, a treu funkcija identifikovcnja i-te
promjenljive ili projekcijska funkcija. Navedene funkcije nazivaju se osnovne rekurzivne ili polazne funkcije.
Odreenimpostupcima fotmiramo od zadatih funkcija nove funkcije. Raz-matraemo sljedee
postupke formiranja novih funkcija: supstitucija, rekurzija i mikrorekurzija.
Ako su h1, h2, ... , hk funkcije n-promjenjivih a g funkcija k promjenijivih, za funkciju n promjenijivih
odreenu pomou f(x1, x2, ... , xn) =g (h1 (x1, x2,... xn), h2 (x1, x2, ... , xn), ... , hk (x1, x2, ..., xn)) kaemo da
je dobijena supstitucijompomou funkcija g, h1, h2, . . . hk.
Neka je g funkcija n promjenijivih i neka je h funkcija n+2 promjenljive. Tada se moe definisati
funkcija f od n+1 promjenijivih pomou
( )
( )
( ) ( )
1 2
1 2
1 2 1 2
, ,..., 0,
, ,..., ,
, ,..., , 1, , ,..., , 1 0,
n
n
n n
g x x x za y
f x x x y
h x x x y f x x x y za y

'

Kae se da je f dobijena od g i h pomou rekurzije.
Kod mikrorekurzije polazi se od funkcije g(x1, x2,. . . ,xn, y) (koja zavisi od n+1 promjenljivih) i
pomou nje se definie funkcija f(x, x2, . . . , xn) od n promjenijivih. Pretpostavimo da g ima osobinu:
( 1 ) ( )( ) ( )( ) ( )
1 2 1 2
... , ,..., , 0.
n n
x x x y g x x x y

Neka je y(g(x1, x2 , ..., xn, y)=0) najmanje rjeenje po y jednaine g{x1, x2, . . ., xn, y)=0. Tada se
definie
f(x1, x2,..., xn) = y (g(x1, x2,..., xn, y) =0)
139
i kae da je f dobijena od g pomou mikrorekurzije (ili pomou -operatora).
Definicija 1. Funkcija f: N
n
N je rekurzivna funkcija ako postoji niz funkcija f1 ,f2, ... , fm=f takav da je
svaki lan niza ili osnovna rekurzivna funkcija ili je dobijena supstitucijom, rekurzijomili mikrorekurzijom
od prethodnih lanova niza.
Primjer 1. Funkcija dve promjenljive f1(x,y)=x+y je rekurzivna zbog egzistencije sljedeeg niza funkcija
1
1 U
(x)=x,S(x)=x+1, f1(x, y)=+-y, jer se f1 dobija iz
1
1 U
(x) i S(x) rekurzijom: f1(x,0) =x =
1
1 U
(x) i
f1(x, y)=S (f1 (x, y - 1)). Takoe je f2 (x, y)=xy rekurzivna funkcija zbog niza
1
1 U
, S(x), f1(x, y), N(x), f2(x,
y) f2 se dobija rekurzijompomou N(x) i f1(x, y) jer je f2(x, 0)=N( x ) i f1(x, y)=-f1(f2 ,y - 1),x)
Ako se u izgradnji funkcija po emi iz definicije 1 dopusti upotreba samo supstitucije i rekurzije,
dobijene funkcije se nazivaju primitivno rekurzivnim. Dalje, ako se izostavi zahtjev (1) a dopusti primjena
mikrorekurzije dobijaju se funkcije koje ne moraju biti definisane za sve n-torke iz N
n
. Takve funkcije se
nazivaju parcijalne rekurzivne funkcije.
Rekurzivna funkcija ima osobinu da za izraunavanje njene vrjednosti postoji efektivni postupak (u
intuitivnomsmislu ili po navedenoj opisnoj definiciji). Taj efektivni postupak je sugerisan nainom
konstrukcije funkcije. Dakle, rekurzivne funkcije spadaju u izraunljive funkcije (u intuitivnomsmislu).
Obrnuto, vjeruje se daje svaka izraunljiva funkcija rekurzivna, tj. da se skup izraunljivih funkcija
poklapa sa skupomrekurzivnih funkcija. Ovo vjerovanje naziva se Churchova teza. Postoje argumenti
koji idu u prilog ove teze no ona se ne moe dokazati u matematikomsmislu jer, njeno tvrenje nije
striktno definisano (u tezi figurie intuitivno uveden pojamizraunljive funkcije).
No Churchova teza predstavlja osnovu da se prihvati definicija da za neki problempostoji efektivni
postupak ako se rjeenje tog problema svodi na izraunavanje vrijedriosti jedne rekurzivne funkcije.
Dakle, rekurzivna funkcija je jedan opti model algoritma. Postoje i drugi modeli algoritma koji su
ekvivalentni sa modelomrekurzivne funkcije (Turingova maina itd.) ali se neemo uputati u njihov opis.




140
9.4. ARITMETIZACIJA FORMALNIH TEORIJA I PROBLEM
ODLUIVOSTI

U ovomodjeljku emo sasvimukratko opisati ideju rjeavanja problema odluivosti formalnih teorija
korienjempojma rekurzivne funkcije.
Neka je g funkcija koja preslikava skup osnovnih simbola, rijei i konanih nizova rijei jedne
formalne teorije u skup prirodnih brojeva. Neka je g injektivna funkcija, tj. neka svaki simbol, svaka rije i
svaki niz reci dobije u korespondenciju jedan prirodan broj po kome se taj objekt moe prepoznati. Smatra
se takoe da je g izraunljiva funkcija i da se za svaki prirodan broj moe efektivno utvrditi da li je slika
nekog od pomenutih objekata i, ako jeste, da se taj objekt moe efektivno odrediti.
Preslikavanjemg uvedena je aritmetizacija formalne teorije. Problemi formalnih teorija su na taj nain
pretvoreni u probleme sa prirodnimbrojevima, tj. u aritmetike probleme.
Primjer 1. Za kvantifikatorski raun aritmetizacija se izvodi na taj nain to se svakomsimbolu s
ovog rauna pridruuje tzv. Gdelov broj g(s). Za osnovne simbole Gdelov broj je odreen pomou:
g(()=3, g())=5, g(,)=7, g( )=9, g()=11, g( )=13, g(uk)=9+8k (ako je uk promjenljiva, k-ta po redu u
nizu promjenljivih), g(ak)=11+8k, g(
j
i
f )=13+8(2
i
3
j
), g(
j
i
R )=15+8(2
i
3
j
).
Za niz simbola s1 s2. . . sm, definie se g(s1, s2.., . ,sm)=2
g(s2)
3
g(s2)
. . .
( ) g sm
m
p gdje je pm m-ti po redu prost
broj. Na slian nain se postupa sa nizovima rijei.
Neka je F skup Gdelovih brojeva formula jedne teorije i neka je T skup Gdelovih brojeva
teorema te teorije. Oigledno je TFN. Neka je funkcija f : FN definisana pomou

( )
1 ako je x Gdelov broj neke teoreme
0 ako je x Gdelov broj formule koja nije teorema.
f x

'

Teorija je odluiva ako postoji efektivan postupak za izraunavanje vrjednosti funkcije f tj. ako je f
rekurzivna funkcija.
Na opisani nain se moe dokazati daje kvantifikatorski raun neodluiv. Ovo je rezultat A.
Churcha iz 1936. god. Takoe se dokazuje daje formalna teorija brojeva neodluiva kao i mnoge druge
vanije formalne teorije.


141
10. RAUN VJ EROVATNOE

10.1. OPERACIJE S DOGAAJIMA

U ovompoglavlju emo, u skladu sa intencijama ove knjige, opisati one djelove rauna vjerovatnoe
koji se odnose na diskretne sluajne pojave.
Izlaganje osnova rauna vjerovatnoe je jasnije ako se, umjesto primjera iz stavrnog ivota, radi sa
primjerima iz raznih igara na sreu. Tako se u svimkursevi-ma teorije vjerovatnoe sreemo sa bacanjem
novia ili kockice za igranje, sa izvlaenjemrazliito obojenih kuglica iz kutije (model urni) ili sa
izvlaenjemkarata iz pila.
U svimnavedenimprimjerima se radi o jednoj sluajnoj pojavi koja moe da ima vie ishoda. Pri
bacanju novia on moe da padne grbom ili pismom na gore. Na baenoj kockici moe da se pojavi
jedna, dve, tri, etiri, pet ili est takica. Ako iz pila od 32 karte nasumice izvuemo jednu, oigledno je da
postoje 32 mogua ishoda jer izvuena karta moe da bude bilo koja karta.
Razliite ishode jedne sluajne pojave zvaemo elementarnimdogaajima. Pod dogaajemu smislu
rauna verovatnoe podrazumevamo bilo koji elementaran dogaaj (ishod) ili bilo koju grupu elementarnih
dogaaja (ishoda) jedne sluajne pojave. Objasniemo to na primjerima.
Pojavljivanje estice prilikombacanja kocke moe da se smatra kao dogaaj. Isto se moe rei za
pojavljivanje jedinice, dvojke itd. Grupu elementarnih dogaaja dvojka etvorka estica, takoe,
moemo smatrati dogaajemkoga bismo mogli nazvati: pojavljivanje parnog broja prilikombacanja kocke.
Dogaaj prilikomizvlaenja jedne karte iz pila karata izvuena karta je tref se sastoji od osam
elementarnih dogaaja jer izvuena karta moe biti bilo koja od osamkarata trefove boje. Dogaaj
izvuena karta je as se oigledno sastoji od etiri elementarna dogaaja.
Kao to je reeno, dogaaje obeleavamo velikimslovima latinice.
Suprotan dogaaj dogaaju A, koji obeleavamo sa A, i itamo non A, definie se kao dogaaj
koji se sastoji od svih elementarnih dogaaja koji ne ulaze u A, 'Tako, na primjer, prilikombacanja novia
dogaaj ispao je grb, je suprotan dogaaju ispalo je pismo. Za dogaaj prilikombacanja kocke
pojavio se paran broj'suprotan dogaaj je pojavio se neparan broj, tj. pojavila se ili jedinica ili trojka ili
petica. Dogaaj A se, dakle, sastoji u tome to se dogaaj A nije desio.
Zbir dogaaja A i B je dogaaj C koji se sastoji od svih elementarnih dogaaja koji ulaze bilo u dogaaj
A bilo u dogaaj B. Tada se pie C=A+B. Na primjer, prilikombacanja kocke zbir dogaaja pojavio se paran
broj i dogaaja pojavio se broj koji nije djeljiv sa tri je dogaaj nije se pojavila trojka. Zaista, prvi
dogaaj se sastoji od elementarnih dogaaja koje emo oznaiti redom sa 2, 4, 6
a drugi od elementarnih dogaaja 1, 2, 4, 5. Zbir se sastoji, prema uvedenoj defi-
niciji, od elementarnih dogaaja 1, 2, 4, 5, 6, to se kratko moe formulisati pomou nije se pojavila trojka.
Zbir dva dogaaja A i B je, dakle, dogaaj koji nastaje nastupanjemili dogaaja A ili dogaaja B ili i
A i B zajedno.
Nasuprot ovome, proizvod dogaaja A i B je dogaaj C koji nastupa ako se dese i A i B. Elementarni
dogaaji dogaaja C ulaze i u dogaaj A i u dogaaj B. Za proizvod se pie C=AB.
Proizvod ve navedenih dogaaja pojavio se paran broj i pojavio se broj koji nije djeljiv sa. tri je
dogaaj pojavila se dvojka ili etvorka. Zaista, 2 i 4 su jedini elementarni dogaaji koji se sadre u
prvomi u drugomdogaaju.
142
Prilikom izvlaenja jedne karte iz pila karata proizvod dogaaja izvuen je as i dogaaj
izvuen je tref je oigledno dogaaj izvuen je trefov as.
Operacije sa. dogaajima su, u stvari, operacije sa skupovima. Zbir dogaaja se svodi na uniju
skupova, proizvod na presjek a negaciji odgovara komplement skupa. Algebra dogaaja koji su u vezi sa
jednomsluajnompojavomje algebra skupova za koju je univerzalni skup jednak skupu elementarnih
dogaaja posmatrane sluajne pojave.
Zbog navedenog, za operacije sa dogaajima vae sve relacije iz algebre skupova. Vanije od ovih
relacija su ve navedene u odjeljku 4.3. i nee ovde biti ponavljane.
Na primjer, prve dvije od relacija (1) iz 4.3. u kontekstu rauna vjerovatnoe znae da je dogaaj A
+A siguran a daje dogaaj A A nemogu.
Za operaciju negacije vae relacije
( )
, , . A B A B A B A B A A + +



143
10.2. VJEROVATNOA KAO MJERA MOGUNOSTI ZA
NASTUPANJE DOGAAJA

Iz iskustva znamo da sluajni dogaaji mogu da budu vie ili manje vjerovatni. Tako na primjer,
karte za bioskop vjerovatnije emo dobiti ako ih potraimo ranije. Pri bacanju kocke vjerovatnije e se
pojaviti paran broj nego petica.
Ove intuitivne predstave o vjerovatnoi dogaaja moraju se dopuniti i precizno formulisati.
Pod vjerovatnoomdogaaja smatraemo jedan broj koji se po veliini nalazi izmeu 0 i 1. to
je taj broj vei vjerovatnoa dogaaja je vea. Vjerovatuou jednaku 1 pripisaemo sigurnom
dogaaju, tj. dogaaju ije nastupanje nije pod znakompitanja. Slino tome, vjerovatrtou jednaku 0
ima nemogu dogaaj.
Dogaaj prilikombacanja kocke pojavio se jedan od brojeva 1, 2, 3, 4, 5 6 je oigledno
siguran dogaaj te je njegova vjerovatnoca jednaka 1. Nasuprot tome, dogaaj prilikombacanja
kocke pojavila se sedmica ima verovatnou jednaku 0.
Ako dogaaj nije ni siguran ni nemogu, njegova vjerovatnoca se nalazi izmeu 0 i 1 i odreuje
se na sljedei nain.
Svakom elementarnom dogaaju se pripie neka vjerovatnoca. Zbir vjerovatnoca svih
elementarnih dogaaja mora da bude jednak 1. Vjerovatnoca posmatranog dogaaja se definie kao
zbir vjerovatnoca onih elementarnih dogaaja od kojih je sastavljen dati dogaaj.
Ovim pitanje jo nije rjeeno jer ne znamo kako da pripiemo vjerovatnoe
pojedinimelementarnimdogaajima. Ovo pitanje se i ne moe rjeiti u okviru rauna vjerovatnoe.
Moguno je eksperimentalno odreivanje vjerovatnoe pojedinih elementarnih dogaaja, o emu e
docnije biti rijei, U specijalnimsluajevima, kao to je to sluaj kod razliitih igara na sreu, postupa se
kao u sjledeimprimjerima.
Pri bacanju novia postoje dva elementarna dogaaja koja emo kratko oznaiti sa grb i pismo. Iz
iskustva znamo da je pojavljivanje ova dva elementarna dogaaja podjednako moguno. Ovo proizlazi iz
simetrije novia, tj. Neprivilegovanosti ni jedne njegove strane. Svaki novi je, praktino, geometrijski
simetrian a materijal od koga je izraen je homogen. Iz ovih razloga opravdano je pripisati svakomod
elementarnih dogaaja vjerovatnou jednaku 1 /2. Zbir ovih vjerovatnoa je jednak 1.
Novi kod koga stvarno i grb i pismo dolaze sa vjerovatnoom 1/2 zove se
idealni novi. Realni novii zanemarljivo malo odstupaju od idealnog.
Pri bacanju kocke postoji 6 elementarnih dogaaja. Iz slinih razloga kao i kod novia uzimamo da je
vjerovatnoa svakog od njih jednaka
1
6
. Na osnovu ovog je vjerovatnoa dogaaja pojavio se broj
deljiv sa tri jednaka 2
1 1
6 3
jer postoje dva elementarna dogaaja (3 i 6) koji ulaze u navedeni
dogaaj. Slino tome je vjerovatnoa dogaaja nije se pojavila jedinica jednaka 5
1 5
.
6 6

Pri izvlaenju karte iz pila karata vidimo da je vjerovatnoa dogaaja izvuen je
tref jednaka 8
1 1
32 4
, vjerovatnoa dogaaja izvuen je as 4
1 1
32 8
,
a vjerovatnoa dogaaja izvuen je trefov as 1
1
32
.
144
Za sluajeve sline navedenima, u kojima sve elementarne dogaaje moemo,
usljed niihove simetrinosti, smatrati podjednako vjerovatnim, moe se dati i druga
definicija vjerovatnoe dogaaja. Ova definicija je starija i potie iz vremena osnivanja rauna vjerovatnoe.
Elementarni dogaaji se u sklopu ove definicije nazivaju moguni sluajevi a
elementarni dogaaji koji ulaze u dati dogaaj povoljni sluajevi. Broj mogunih sluajeva se obiljeava sa
ma broj povoljnih sluajeva sa p. Vjerovatnoa P dogaaja se definie kad kolinik broja povoljnih
sluajeva i broja mogunih sluajeva
.
p
P
m

Izraunajmo sada po ovoj definiciji vjerovatnoe dogaaja iz prethodnih primjera.
Pri bacanju novia broj mogunih sluajeva je 2, a na primjer, za grb broj povoljnihsluajeva je 1. Stoga
je vjerovatnoa za grb
1
.
2
P Z dogaaj pri bacanju kocke pojavio se broj djeljiv sa tri je m=6 i p=2 te
je
2 1
.
6 3
P
Slino se postupa i u ostalimprimjerma.

Primjer 1. Iz kutije, u kojoj se nalazi jedna bijela, dvije crne i tri plave kuglice, izvlai se jedna kuglica.
Vjerovatnoa da izvuena kuglica bude bijela je
1
6
, da bude crna vjerovatnoa je
2 1
6 3
i da bude plava
3 1
.
6 2

Primjer 2. Bacaju se dvije kockice. Odrediti vjerovatnou da zbir takica na gornjimstranama kocki
bude 7.
Sve mogune ishode moemo predstaviti pomou eme:
1 1 1 2 1 3 1 4 1 5 1 6
2 1 2 2 2 3 2 4 2 5 2 6
3 1 3 2 3 3 3 4 3 5 3 6
4 1 4 2 4 3 4 4 4 5 4 6
5 1 5 2 5 3 5 4 5 5 5 6
6 1 6 2 6 3 6 4 6 5 6 6

u kojoj, na primjer, par brojeva 3 2 oznaava da su se na prvoj kocki pojavile tri take a na drugoj dve.
Broj mogunih sluajeva je m=36. Povoljni sluajevi su 1 6,2 5, 3 4. 4 3, 5 2 i 6 1, ti. P=6. Traena
vjerovatnoa je P =
6 1
.
36 6

Primjer 3. Od brojeva 1, 2, 3, 4, 5 bira se najprije jedan a zatimod ostalih etiri drugi. Pod pretpostavkom
da su svih 20 ishoda podjednako vjerovatni odrediti vjerovatnou da: a) prvi put, b) drugi put, c) oba puta bude
izabran neparan broj. Svi elementarni dogaaji (moguni sluajevi) su predstavljeni emom:
145
1 2 2 1 3 1 4 1 5 1
1 3 2 3 3 2 4 2 5 2
1 4 2 4 3 4 4 3 5 3
1 5 2 5 3 5 4 5 5 4

Povoljni sluajevi su: za a) 1 2, 3 1, 5 1, 1 3, 3 2, 5 2, 1 4, 3 4, 5 3, 1 5, 3 5,5 4; za b) 1 3, 1 5, 2 1, 2
3, 2 5, 3 i, 3 5, 4 1, 4 3, 4 5, 5 1, 5 3; i za c) 1 3, 1 5, 3 1, 3 5,5 1,5 3.
Odgovarajue vjerovatnoce su
12 3 12 3 6 3
, .
20 5 20 5 20 10
i
Primjer 4. U kutiji se nalaze tri bijele i etiri crne kuglice. Iz kutije se izvlai pet kuglica. Odrediti
vjerovatnou da e biti izvuene tano dve bijele kuglice.

Pet kuglica se iz kutije sa sedamkuglica moe da izvue na
7
5
_

,
naina.
Potrebno je odrediti broj naina izvlaenja pri kojima se pojavljuju tano dvije bijele kuglice. Dvije bijele
kuglice se pojavljuju, naravno, zajedno sa tri crne kuglice. Dve bijele kuglice iz skupa od tri bijele kuglice
moemo da izvuemo na
3
2
_

,
naina. S drage strane tri crne od ukupno etiri moemo da izvuemo na
4
3
_

,
naina. Broj izvlaenja pri kojima su izvuene dve bijele i tri crne kuglice je stoga
3 4
.
2 3
_ _

, ,
Tra
ena vjerovatnoa je
3 4
2 3
.
7
5
P
_ _

, ,

_

,




146
10.3. STVARNO ZNAENJE VJEROVATNOE DOGAAJA

U prethodnomodjeljku je uvedena vjerovatnoa dogaaja kao mjera mogunosti nastupanje
dogaaja. Sada emo navesti jednu oigledniju osobinu vjerovatnoe dogaaja nego to je to
mera mogunosti za nastupanje dogaaja.
Neka dogaaj A moe sa vjerovatnoomp da se pojavi kao rezultat nekog eksperimenta,
koji moe biti vie puta ponovljen. Oznaimo sa n broj eksperimenata a sa f
n
broj eksperimenata
u kojima je nastupio dogaaj A. Veliina f
n
se naziva apsolutna frekvencija, ili kratko, frekvencija
dogaaja A. Veliina f
r
=
n
f
n
je relativna frekvencija dogaaja A. Ona predstavlja dio broja
eksperimenata u kojima se pojavio dogaaj A.
Dogaaj A moe da bude, na primjer, pojavljivanje grba a odgovarajui eksperiment je
bacanje novia. U ovomsluaju je p=
1
.
2
Drugi primjer je pojavljivanje estice pri bacanju
kocke, pri emu je p =
1
.
6

Ispitivanja su pokazala da se pri uveanju broja eksperimenata n relativna
Frekvencija f
r
sve vie pribliava vjerovatnoi dogaaja p.
Pri bacanju novia n puta moe se oekivati da e se grb pojaviti
1
2
n puta

timpre to je n vee. Takoe, pri bacanju kocke estica e se pojaviti priblino u jednoj estini
od ukupnog broja eksperimenata.
Bernoulli je jo krajemXVII vjeka dokazao tzv. zakon velikih brojeva, koji teorijski
objanjava empirijsku injenicu da se relativna frekvencija, pri velikombroju eksperimenata,
pribliava vjerovatnoi dogaaja: Ovaj zakon" predstavlja osnovu praktine primjene rauna
vjerovatnoe. J asno je da se rezultat jednog jedinog eksperimenta ne moe sa sigurnou
predvidjeti. Meutim, rezultat velikog broja eksperimenata je, na osnovu zakona velih brojeva,
predvidiv. Ako je broj eksperimenata veoma velik (matematiki se kae: ako broj eksperimenata,
tei beskonanosti) rezultat moe sa sigurnou da se odredi. Ovo je jedan primjer uzajamne
povezanosti nunosti i sluajnosti.
Priblina jednakost p f
r
koja vai za dovoljno veliko n moe da poslui za eksperimentalno
odreivanje vjerovatnoe dogaaja. Ovako odreena vjerovatnoa dogaaja (koja je u stvari,
jednaka relativnoj frekvenciji f
r
) naziva se vjerovatnoa a posteriori za razliku od vjerovatnoe
date izrazomP =
p
m
koja se zove vjerovatnoa a priori. Pri ovakvoj terminologiji Bernoullijev
zakon velikih brojeva glasi:
Pri beskonanomuveavanju broja eksperimenata, vjerovatnoa a posteriori tei vjerovatnoi
a priori.
Drugi aspekt praktine primjene rauna vjerovatnoe odnosi se na dogaaje ija je
vjerovatnoa bliska jedinici. Ovakve dogaaje moemo smatrati praktino nunim.
147
Tako na primjer, teorijski se moe pokazati da postoji izvesna mala vjerovatnoa za to da
toplotno kretanje molekula vazduha dobije takav oblik da se sav vazduh iz neke sobe
skoncentrie u jednoj polovini sobe a u drugoj polovini da nastane vakuum. Ipak ovakva pojava
jo nije zabiljeena i opravdano se smatra da se praktino ne moe desiti.



148
10.4. OPERACIJE S VJEROVATNOAMA

U ovomodjeljku emo pokazati kako se pomou poznatih vjerovatnoa jednih dogaaja
izraunavaju vjerovatnoe drugih dogaaja koji su u izvesnoj vezi sa prvim.
Vjerovatnou dogaaja A oznaavamo sa P (A). Na osnovu ovog P (B ) oznaava
vjerovatnou dogaaja suprotnog dogaaju B, P(A+B) vjerovatnou zbira dogaaja A i B, a P
(AB) vjerovatnou proizvoda dogaaja A i B.
Odrediemo najpre vjerovatnou suprotnog dogaaja. Ako je p broj povoljnih sluajeva za
ostvarivanje dogaaja A, a mbroj svih mogunih sluajeva, broj povoljnih sluajeva za
dogaaj A, suprotan dogaaju A, bie m- p. Stoga je
( ) ( ) 1 1 .
m p p
P A P A
m m

Na primjer, vjerovatnoa da se prilikombacanja kocke ne pojavi estica je
1 5
1 .
6 6

esto emo vjerovatnou nekog dogaaja obiljeavati sa p (ovo ne treba meati sa brojem
povoljnih sluajeva). Pri tome emo sa q oznaavati vjerovatnou da se dogaaj ne desi. Na
osnovu izloenog je q=1 - p.
Dogaaji A i B se zovu uzajamno iskljuujui, ako ae mogu da se dogode istovremeno.
Stoga je po samoj definiciji P(AB)=0. Samimtim je jasno da ne postoji nijedan povoljan sluaj
zajedniki za dogaaje A i B.
Broj povoljnih sluajeva za dogaaj A+B je jednak zbiru broja povoljnih sluajeva za
dogaaj A i broja povoljnih sluajeva za dogaaj B, ako su dogaaji A i B uzajamno iskljuujui.
Stoga je i vjerovatnoa dogaaja A+B jednaka zbiru vjerovatnoa dogaaja sabiraka
P(A+B) =P(A) +P(B).
Poto se dogaaj A+B moe interpretirati kao dogaaj ili se desilo A ili se desilo B,
vjerovatnoa P(A+B) se zove vjerovatnoa ili ili.
Ako A i B nisu meusobno iskljuujui dogaaji formula za P (A+B) je za nijansu
komplikovanija. Neka je p
1
broj povoljnih sluajeva za dogaaj A, a p
2
broj povoljnih sluajeva za
dogaaj B. Polo A i B mogu zajedniki da se dogode postoji izvestan broj povoljnih sluajeva,
koji emo oznaavati sa p
12
, zajednikih za A i B. Broj povoljnih sluajeva za A+B nije sada.
P
1
+.p
2
jer su zajedniki povoljni sluajevi uraunati dvaput. Stoga treba od p
1
+p
2
oduzeti p
12
. Na
osnovu ovog dobijamo
( ) ( ) ( ) ( )
1 2 12 1 2 12
.
p p p p p p
P A B P A P B P AB
m m m m
+
+ + +
Neka su, prema ranijemprimjeru, dogaaji A i B definisani sa: prilikombacanja kocke
pojavio se paran broj i prilikombacanja kocke pojavio se broj koji nije djeljiv sa tri. Tada je
149
P (A)=
1
2
(m=6, povoljni sluajevi su 2, 4, 6) i P (B)=
2
3
(m=6, povoljni sluajevi su 1, 2, 4,
5). Proizvod A B ovih dogaaja ima povoljne sluajeve 2 i 4 te je P (AB) =
1
3
. Ako
primjenimo formulu za vjerovatnou zbira dogaaja, dobijamo
( )
1 2 1 5
.
2 3 3 6
P A B + +
Zaista A+B se sastoji, kao to je ranije pokazano, od pet elementarnih dogaaja (1, 2, 4,
5, 6) te neposrednimodreivanjemP (A+B) dobijamo isti rezultat.
Neka p
1
, p
2
i p
12
imaju isto znaenje kao kod izvoenja formule za P (A+B).
Tada je P (AB)=
12
p
m
. Ako proirimo ovaj razlomak sa p
1
dobijamo
( ) ( ) ( )
1 12
1
.
p p
P AB P A P B A
m p

1
p
m
je, kao to znamo, vjerovatnoa P (A) dogaaja A dok smo kolinik
oznaili sa P(B | A). Ovu posljednju oznaku treba itati verovatnoa dogaaja B ako se desio
dogaaj A.
Vjerovatnou dogaaja koju ne odreujemo apsolutno ve uz uslov nastupanja nekog drugog
dogaaja, nazivamo uslovna vjerovatnoa ili ako vjerovatnoa. Prilikomodreivanja uslovne
vjerovatnoe za broj moguih sluajeva za dogaaj B, uzimamo broj povoljnih sluajeva p
1
za
dogaaj A, a za broj povoljnih sluajeva za B broj p
12
povoljnih sluajeva zajednikih za A i B, tj.
( )
12
1
.
p
P A B
p

U poslednjemprimjeru sa bacanjemkocke je p
1
=3 i p
12
=2 te je P(A)=
1
2
i P(B | A)=
2
3
.
Na osnovu ovog je
( ) ( ) ( )
1 2 1
,
2 3 3
P AB P A P B A
to je ranije neposredno izraunato.
Vjerovatnoa proizvoda dogaaja moe da se predstavi i u sljedeemobliku: P(AB)=P(B)
P(A | B).
Uslovne vjerovatnoe esto mogu da poslue za odreivanje apsolutnih vjerovatnoa.
Posmatrajmo sljedei primjer.
Neka dogaaj A moe da nastupi samo zajedno sa dogaajemX ili sa dogaajemY, koji
su meusobno iskljuujui. Tada je
A=AX +AY,
P(A)=P (AX +AY) =P (AX) +P (AY) =P (X) P (A | X) +P (Y) P (A | Y).
150
Dogaaji X i Y obino se nazivaju uzrocima dogaaja A, a poslednja formula izraava
totalnu vjerovatnou dogaaja A.
U primjenama se esto uslovna vjerovatnoa nekog dogaaja izraava preko bezuslovnih
vjerovatnoa drugih dogaaja.
Neka jedan eksperiment ima pet uzajamno iskljuujuih ishoda, koje emo obiljeiti sa A
1
, A
2
,
A
3
, A
4
, A
5
. Vjerovatnoe ovih ishoda su redomp
1
, p
2
, p
3
, p
4
, p
5
pri emu je p
1
+p
2
+p
3
+p
4
+p
5
=1
Eksperiment je izvren i neko je ustanovio da se nije pojavio nijedan od ishoda A
2
i A
3
.
Kolike su vjerovatnoe za dogaaje A
1
, A
4
, A
5
, poslje ovog saoptenja?
U stvari, trae se vjerovatnoe dogaaja A
1
/(A
1
+A
2
+A
5
) (A
1
ako se desilo
ili A
1
ili A
4
ili A
5
), A
4
/(A
1
+A
2
+A
5
) i A
5
/(A
1
+A
2
+A
5
). Ove vjerovatnoe su date izrazima
( )
( )
( )
1
1 1 4 5
1 4 5
4
4 1 4 1
1 4 5
5
5 1 4 5
1 4 5
/ ,
/ ,
/ .
p
P A A A A
p p p
p
P A A A A
p p p
p
P A A A A
p p p
1 + +
]
+ +
1 + +
]
+ +
1 + +
]
+ +

Primjer 1. Iz kutije u kojoj se nalaze jedna bijela, tri crne i dvije zelene kuglice izvlai se jedna
kuglica. Oznaimo dogaaj koji se sastoji u izvlaenju kuglice odreene boje poetnimslovomte
boje. Tada je
( ) ( ) ( )
1 1 1
, , .
6 2 3
P B P C P Z
Ako je poznato da izvuena kuglica nije crna, verovatnoa da ona bude zelena je
( )
( )
( ) ( )
1
2
3
.
1 1
3
6 3
P Z
P Z B Z
P B P Z
1
+
]
+
+


Za dogaaje A i B se kae da su meusobno nezavisni ako je P (AB)=P(A)P(B).
Ovo nastaje ako je P(A | B)=P (A) i P(B | A)=P(B) tj. ako vjerovatnoa za nastupanje
jednog dogaaja ne zavisi od injenice da li se desio ili nije drugi dogaaj.
Neka je A dogaaj prilikomizvlaenja jedne karte iz pila karata izvuena karta je tref a
B izvuena karta je as. J asno je da izvlaenje trefa ne mjenja vjerovatnou za izvlaenje asa
(sve boje imaju podjednak broj karata sa po jednimasom) i obrnuto. Stoga su dogaaji A i B
nezavisni. Uvjerimo se u to koristei se definicijomnezavisnih dogaaja. Zaista, poto je P (A)=
1
4
, P (B) =
1
8
i P(AB) =
1
32
dobija se P(AB)=P(A) P(B).
P[ZI(B +Z)]-
151
Dva dogaaja su nezavisna ako nastaju kao rezultat dva odvojena eksperimenta ili
pojave. Tako, na primjer, ishod fudbalske utakmice Crvena zvezda Partizan oigledno
ne zavisi od ishoda mea za prvenstvo svjeta u ahu. Isto tako, ako se bacaju odvojeno dva
novia, vjerovatnoa da e na jednomispasti grb ne zavisi od toga da li je na drugomnoviu
ispalo pismo.
Slino je i kod ponavljanja nekog eksperimenta. Ako bacamo novi dva puta, onda je to isto
kao da smo bacili dva novia po jedanput. Poto je bacanje dva novia meusobno nezavisno,
izlazi da je ishod bacanja novia nezavisan, od ishoda prethodnog bacanja novia.
Dakle, uopte, prilikomponavljanja nekog eksperimenta, rezultat jednog eksperimenta ne
zavisi od ranije istorije eksperimentiranja. Ako se, na primjer, u svakomod tri bacanja idealnog
novia pojavio grb, u etvrtombacanju je podjednako vjerovatno da e se pojaviti i grb i
pismo, a ne (kako mnogi misle) da je u etvrtompokuaju skoro sigurna pojava pisma. Slina
je i zabluda kod lotoa; veruje se da se jednomizvueni broj sa smanjenomvjerovatnoom
pojavljuje u narednimkolima. Iole razlono razmiljanje pokazuje da su svi brojevi u svim
kolima lotoa podjednako vjerovatni.
Vjerovatnoa P (AB) dogaanja i jednog i drugog od dva dogaaja A i B naziva se
vjerovatnoa ii. Za nezavisne dogaaje formula ii vjerovainoe lako se generalie pa,
na primjer, za tri dogaaja glasi P(ABC)=P(A) P(B) P(C), (Napomenimo da se nezavisnost
vie od dva dogaaja definic na poseban nain to je ovde izostavljeno).



152
10.5. SLUAJNE VELIINE

J edan od osnovnih pojmova rauna vjerovatnoe je, pored pojma sluajnog dogaaja,
pojamsluajne veliine. Upoznajmo se ovimpojmomkroz primjere.
a) Broj takica koje se pojavljuju na gornjoj strani kocke prilikomnjenog bacanja je veliina
nepoznata unapred.Ona moe da ima vrjednosti 1, 2, 3, 4, 5 i 6.
Svaku od ovih vrjednosti se pojavljuje, kao to znamo, sa vjerovatnoom
1
6
.
b) Broj automobila koji se zaustave pred semaforomza vrijeme crvenog signala je
oigledno, sluajna veliina. Za datu raskrsnicu i dato vrijeme moguno je izraunali
vjerovatnou da pred semaforomeka 0, 1, 2, . , . automobila.
c) Koliina atmosferskog taloga u toku, na primjer, jednog mjeseca varira od mjeseca do
mjeseca. Za dato podneblje i dati mjesec moguno je, na osnovu, statistikih podataka, odrediti
vjerovatnou da e se u toku posmatranog mjeseca koliina padavina kretati, na primjer, izmeu
nula i deset milinnetara, ili izmeu deset i dvadeset milimetara itd.
Iz navedenih primjera se vidi da je sluajna veliina ona ija brojna vijrednost nije unapred
poznata. Ona poslje eksperimenta (bacanje kocke, prebrojavanje automobila, pred semaforom
itd.) uzima ovu ili onu vrijednost. Svakoj vrijednosti koju moe da, uzme sluajna veliina poslje
eksperimenta, je pridruena vjerovatnoa s kojomse ta vrijednost ostvaruje.
Kod sluajne veliine osnovno je da se ustanovi koje vrijednosti ona moe da uzme. U
primjeru a) ovaj skup vrijednosti je: 1, 2, 3, 4, 5, 6. Pod b) sluajna veliina moe da uzme
vrijednost nula ili bilo koju iz niza prirodnih brojeva 1, 2, 3,. . . (Teorijski, broj automobila pred
semaforommoe da bude proizvoljno velik). Sluajna veliina iz c) je neto drukije prirode.
Ona moe da uzme bilo koju vrijednost od 0 do nekog veoma velikog broja milimetara,
raunajui tu ne samo celobrojne vrijednosti ve i sve ostale.
Sluajne veliine koje mogu imati bilo koju vrijednost iz nekog intervala brojeva -zovu se
kontinualne sluajne veliine. Dragu grupu ine diskretne sluajne veliine. Ove veliine mogu
da uzmu ili konaan broj vrijednosti (u primjeru a) est vrijednosti) ili beskonaan broj vrijednosti,
ali takav da se sve ove vrijednosti mogu da poredaju u jedan niz (u primjeru b) ovaj niz ima oblik
0, 1,2,. . .).
U cilju uproenja, u razmatranju koje sljedi posmatraerno sluajnu veliinu koja moe da
uzme samo tri vrijednosti. Rezultate emo uoptiti na sluaj proizvoljnog broja vrijednosti
sluajne veliine.
Neka je X sluajna veliina koja sa vjerovatnoomp
1
uzima vrjednost x
1
, sa vjerovatnoom
p
2
vrijednost x
2
i sa vjerovatnoomp
1
vrijednost x
3
. Ovo emo kratko obiljeiti sa P(X=x
1
)=p
1
,
P(X=x
2
)=p
2
, P (X=x
3
)=p
3
. Poto su dogaaji X=x
1
,

X=x
2
i X=x
3
uzajamno iskljuujui i
predstavljaju sve naine za realizaciju veline X, mora bili p
1
+p
2
+p
3
=1
Postavlja se pitanje da li se umjesto opisivanja veliine X preko skupa njenih vrijednosti x
1
,
x
2
, x
3
i odgovarajuih vjerovatnoa p
1
, p
2
, p
3
, moe uvesti neka druga, veliina koja bi na neki
nain karakferisala posmatranu sluajnu veliinu. Odgovor je potvrdan. Sluajne veliine se
mogu opisivati svojimtzv. brojnimkarakteristikama kao io su: srednja vrijednost sluajne
veliine, srednje odstupanje sluajne veline od srednje vrijednosti i dr.
153
Srednju vrijednost sluajne veliine definisaemo na sljedei nain. Izvrimo veliki broj
eksperimenata i zabiljeimo vrijednosti koje je dobila sluajna veliina u svakomeksperimenutu.
Saberimo sve ove vrijednosti i podjelimo sa brojemeksperimenata. Dobijeni broj moemo
smatrati srednjomvrijednou sluajne veliine, ako je broj eksperimenata bio vrlo velik.
Neka je izvreno n eksperimenata i neka je veliina X vrijednost x
1
dobila n
1
puta, n
2
puta
vrijednost x
2
i n
3
puta vrijednost x
3
; Tada je srednja vrijednost X veliine X jednaka:
1 1 2 2 3 3 3 1 2
1 2 3
.
n x n x n x n n n
X x x x
n n n n
+ +
+ +
Na osnovu zakona velikih brojeva moemo uzeti da je:
1
1
n
p
n
,
2
n
p
n
,
3
3
n
p
n
pa je
X =p
1
x
1
+p
2
x
2
+p
3
x
3
. Dakle, srednja vrijednost je jednaka zbiru proizvoda pojedinih vrijednosti
sluajne veliine i odgovarajuih vjerovatnoa. Srednja vrijednost se naziva i
matematika nada ili matematiko oekivanje sluajne veliine.
Slino se za sluajnu veliinu Y, koja dobija vrijednosti y
1
, . . ., y
m
sa vjerovatnoama p
1
, ...,p
m
,
dobija srednja vrijednost Y =p
1
y
1
+... +p
m
, y
m
.
Ako je X sluajna veliina iz primjera a) onda je P (X=1)=P (X=2)=
=P(X=3) =P(X=4) =P(X=5)=P(X=6) =
1
6
i srednja vrijednost
1 1 1 1 1 1 21
1 2 3 4 5 6 3,5.
6 6 6 6 6 6 6
X + + + + +

154
10.6. OSNOVNI POJMOVI TEORIJE INFORMACIJA

Teorija informacija je dio teorije vjerovatnoe koji izuava kvantitativne zakone koji su u
vezi sa dobijanjem, prenosom, obradomi uvanjeminformacija. Ova teorija je oformljena u vezi
sa nekimproblemima koji se pojavljuju pri projektovanju telekomunikacionih sistema ali je ubrzo
nala primjenu u mnogimdrugim(i ne samo tehnikim) disciplinama. Teorija informacija je
zasnovana 1948 g. kada je C. E. Shannon objavio prvi lanak iz ove oblasti.
Opisaemo najprije nain na koji se moe uvesti mjera za koliinu informacije koja je
sadrana u saoptenju o nekomdogaaju. Dogaaj o kojemje rije smatramo sluajnim
dogaajem. Neka dogaaj A ima vjerovatnou nastupanja P(A)=p., Oigledno, vrijednost
informacije I
A
sadrane u saoptenju nastupio je dogaaj A zavisi od veliine p. Razmotrimo
dva ekstremna sluaja. Ako je p=1, tj. ako je A siguran dogaaj, saoptenje o nastupanju
dogaaja A ne kazuje nita novo jer se ve znalo da e A da nastupi. Dakle funkcija I
A
=f(p) ima
posebnu vrijednost f(1)=0. Ako je p<1 smatraemo da je f(p)>0 i da f(p) raste kada p opada.
Logino je da se f(p) odabere tako da f(p)+ za p0
+
.
U cilju odreivanja funkcije f(p) posmatrajmo dva nezavisna dogaaja A
1
i A
2
Sa
vjerovatnoama P(A
1
)=p
1
i P(A
2
)=P
2
- Poto su A
1
i A
2
nezavisni dogaaji opravdano je tvrditi da
saoptenje nastupio je dogaaj A
1
i dogaaj A
2
. sadri isto onoliko informacija koliko i sljedea
dva saoptenja: 1 nastupio je dogaaj A
1
, i 2 nastupio je dogaaj A
2
, Dakle,
(1)
1 2 1 2
.
A A A A
I I I +
Poto je P(A
1
A
2
)=P(A
1
)P(A
2
)=.p
1
p
2
, dobijamo,
(2)
( ) ( ) ( )
1 2 1 2
. f p p f p f p +
Relacija (2) predstavlja funkcionalnu jednainu po nepoznatoj funkciji f. Moguno je dokazati
da su sve neprekidne funkcije koje zadovoljavaju jednainu (2) date pomou
(3) ( )
( )
( )
log .
c
f p p c R
+

Ostaje jo da se na pogodan nain odabere vrijednost za c, Najprije, zbog uslovu P(p)>0,
P (0,1)
imamo ogranienje c>l. Izboromosnove logaritma u (3) bira se u stvari jedinica za mjerenje
koliina informacija. Dogovorno se usvaja da koliina informacije, sadrana u saoptenju o
nastupanju dogaaja ija je vjerovatnoa
1
2
, iznosi 1.
Dakle, f
1
2
_

,
=1 a odatle sljedi c =2. Na taj nain dobijamo sljedeu formulu za koliinu
informacije I
A
koja je sadrana u saoptenju o nastupanju dogaaja A ija je vjerovatnoa p:

(4)
( ) 2
log .
A
I p
155
J edinica za mjerenje koliine informacije naziva se bit (prema engleskom: binary digit, tj.
binaran broj). Naziv potie otuda, to svaka cifra sluajno odabranog broja napisanog u binarnom
sistemu moe sa podjednakomvjerovatnoomda bude 0 ili 3. Na osnovu (4) se dobija da
saoptenje o konkretnoj vrijednosti jedne cifre broja
Nosi koliinu informacije jednaku
( ) 2
1
log 1.
2

Primjer 1. Sluajno, odabranomprolazniku postavljeno ju pitanje: Da li je danas va roendan? Pod
pretpostavkomda su dani roenja ljudi ravnomjerno rasporeeni u toku godine, potvrdan odgovor sadri
informaciju jednaku
( ) 2
1
log 8,51
365
bita a odrean
( ) 2
364
log 0,003
365
bita.
S obziromna to da digitalni elektronski raunati rade sa binarnimsistemombrojeva,
kapacitet memorije raunara, tj. koliina informacija koju je moguno uvati u raunani, pogodno
se izraava pomou jedinice bit.
Drugi osnovni pojamteorije informacija je entropija.
Posmatrajmo neki objekat (sistem) koji se uvjek nalazi u jednomod n uzajamno iskijuujuih
stanja. Obiljeimo ova stanja sa x
1
, x
2
, . . . ,x
n
a sa p
1
, p
2
, ... , p
n
vjerovatnoe nalaenja sistema
u ovimstanjima. Oigledno je p
1
+p
2
+...+p
n
=1.
Za posmatraa koji ne zna u komstanju se nalazi sistem, prognoziranje stanja sistema
predstavlja oigledno tei ili laki zadatak u zavisnosti od broja stanja sistema i vjerovatnoe
pojedinih stanja. Stoga se kae da je svaki sistemvie ili manje neodreen. Mjere ove
neodreenosti je entropija.
Pijre nego to definiemo entropiju razmotriemo nekoliko primjera.
Primjer 2. Ako je neki tehniki ureaj u zadatomtrenutku sa vjerovatnoom0,99 ispravan a
sa vjerovatnoom0,01 neispravan, prognoziranje stanja ureaja je jednostavno. Posmatrani
sistemje skoro potpuno odreen i mi moemo praktino smatrati daje ureaj u ispravnomstanju.
Primjer 3. Sasvimdruga situacija se pojavljuje kod prognoziranja ishoda nasuminog
bacanja novia. Poto se svaka strana novia pojavljuje sa vjerovatnoom
1
2
, situacija je
veoma neodreena.
Primjer 4. Ako su sva stanja sistema podjednako vjerovatna, neodreenost sistema
oigledno treba da raste sa uveanjembroja stanja n.
Postoje ve uvedena mjera za koliinu informacije, opravdano je uzeti za meni
neodreenosti sistema koliinu informacije sadrane u saoptenju kojimse precizira stanje u
kojemse nalazi sistem. Meutim, informacija sadrana u saoptenju sistemse nalazi u stanju
x
i
je I
xi
=-log
(2)
p
i
, tj. zavisi od i. Zato se za entropiju (mjeru neodreenosti sistema) H uzima
srednja vrijednost koliine informacije potrebne za razjanjenje stanja sistema, tj.
(5)
( ) 2
1 1
log .
i
n n
i x i i
i i
H pI p p




156
Entropija sistema u primjeru 1 iznosi
( ) ( ) 2 2
0,99log 0,99 0,01log 0,01
0, 0144 0,0664 0,0808,
H
+

a u primjeru 2
( ) ( ) 2 2
1 1 1 1
log log 1.
2 2 2 2
H
Za primjer 3 vai
( ) ( ) 2 2
1
1 1
log log .
n
i
H n
n n

Specijalno, za n=1 dobijarno H=0, tj. entropija potpuno odreenog sistema je jednaka nuli.
Za zadati broj stanja n sistemje najneodreeniji u sluaju kada su stanja podjednako
vjerovatna. Dokazaemo ovo za sluaj n=2. Neka je p
1
=p a p
2
=1 p. Entropija sistema je
( )
( )
( )
( )
2 2
log 1 log 1 . H p p p p
Poslje diferenciranja po p dobijamo
( ) 2
1
log .
dH p
dp p

Iz 0
dH
dp
sljeduje
1 p
p

=1, tj.
1
2
p . Kako je
2
2
0
d H
dp
za
1
2
p , funkcija H
ima u ovoj taki lokalni maksimum.
Poto je
0 1
lim lim 0
x x
H H
+
, zakljuujemo da je vrijednost funkcije H=1

1
2
za p
_

,
najvea vrijednost ove funkcije.
Entropija se takoe kao i koliina informacije izraava u bitima.
157
10.7. SHANNONOV PROBLEM U TEORIJI INFORMACIJA I
VEZA SA JEDNIM AHOVSKIM PROBLEMOM

Definisaemo najprije jednu binarnu operaciju nad grafovima jaki proizvod grafova.
Neka je G
1
=(X, U) i G
2
=(Y, V). J aki proizvod G
1
* G
2
grafova G
1
i G
2
se definie pomou G
1
*
*G
2
=(X Y, W). vorovi (x
1
,y
1
) i (x
2
, y
2
) (x
1
,x
2
X; y
1
, y
2Y) susjedni u G
1
* G
2
ako i samo ako je
ili (x
1
, x
2
) U i y
1
=y
2
ili (y
1
, y
2
) V i x
1
=x
2
ili (x
1
, x
2
) U i (y
1
, y
2
) V.
Primjer 1. Na sl. 1 dat je primjer jakog proizvoda jednog grafa sa samimsobom.

Sl. 1

Svaki od grafova faktora sa sl. 1 moe interpretisati kao graf kretanja kralja na jednodi-
menzionalnoj ahovskoj tabli sa tri polja (sl. 2). Proizvod odgovara kretanju kralja na kvadratnoj
tabli tipa 3 3.
Primjetimo da je u ovomprimjeru (G
2
) = ( )
2
G 1
]
, gdje je (G) broj unutranje
stabilnosti grafa G (vidjeti 8. 6).
Opisana situacija ima i drugu interpretaciju.
Kroz sistemveze mogu se prenositi signali x
1
, x
2
i x
3
. Usljed smetnji na vezama na izlazu
sistema, signal x
1
moe se protumaiti kao x
1
ili x
2
, x
2
kao x
2
ili x
3
i x
3
samo kao x
3
. Mogua
izoblienja signala mogu se predstaviti jednimgrafom, iji vorovi odgovaraju mogunim
signalima. Dva vora su spojena granomako i samo ako odgovarajui signali mogu da izazovu
isti izlazni, signal. Tako dobijamo graf G sa sl. 1.
158

Da ne bi dolo do greaka u prenosu informacija, za kodovanje saoptenja moraju se
koristiti samo signali koji se na izlazu ne mogu pomjeati. vorovi koji odgovaraju ovakvim
signalima obrazuju u grafu unutranje stabilni skup.
Dakle, u posmatranomsluaju treba koristiti samo signale x
1
i x
3
za kodovanje pojedinih
saoptenja
Umesto da saoptenje ifrujemo posebnimsignalima, moemo to uiniti, na primjer,
nizomod dva signala. Broj ureenih parova signala koji namtada stoje na raspoloenju jednak
je broju, unutranje stabilnosti jakog proizvoda grafa sa samimsobom. Ti parovi su (x
1
, x
1
) (x
1
,
x
3
), (x
3
, x
1
), (x
3
, x
3
).

Izbor pojedinanih signala i parova signala je ekvivalentan sa postavljanjemto veeg
broja kraljeva na odgovarajue ahovske table, sl. 3.

Sl. 3
Prilikomkodovanja saoptenja sa nizovima vie od dva signala, morao bi se posmatrati
trodimenzionalni odnosno viedimenzionalni ah.
159
C. E. Shannon je prouavao broj unutranje stabilnosti u viestrukimjakimproizvodima
grafa sa samimsobom. Pokazalo se daje u nekimsluajevima moguno prenoenje veeg
broja saoptenja nego to izgleda u prvi mah.
Takav sluaj nastaje, na primjer, u sistemu veze sa pet signala a,b,c,d,e, pri emu na
izlazu signal a moe da izazove pojavljivanje signala a ili b .signal b moe da izazove b ili c itd.,
prema sl. 4. Na istoj slici je dat i odgovarajui graf ija je konstrukcija opisana ranije.
Ovde je (G)=2, ali (G
2
) nije 4 ve 5. Ovo se moe vidjeti pomou sl. 5 a, na kojoj
grafu G odgovara kretanje kralja na cilindrinoj ahovskoj tabli (ivice 1 - 1 treba sljepiti). Grafu
G*G odgovara ahovska tabla, koju dobijamo sa sl. 5b ako najpre sljepimo gornju i donju ivicu
table, pa zatimdobijenu cilindrinu tablu smotamo u oblik torusa i suprotne ivice cilindrine
povrine sljepimo. Parovi signala koji se mogu rekonstruisati na izlazu su (a, a), (b, d), (c, b). (d,
e), (e, c).


Vidi se da je u optemsluaju
( )
2
G
( )
G . Stoga se definie veliina (G) =sup
( )
n
n
G ,
koja se naziva informucioni kapacitet grafa. Odreivanje kapaciteta datog grafa je oigledno povezano sa
maksimalnimiskorienjemdatog sistema veze.
Za graf G su sl. 4 moe se pokazati da je (G)= 5 .

160
10.8. STEPENI KVADRATNIH MATRICA I MARKOVLJEVl
LANCI

U ovomodjeljku emo kvadratnoj matrici A=
n
ij
i
a 1
]
pridruiti jedan digraf (G
A
) sa n vorova. Digraf
G
A
pridruen matrici A sadri vorove oznaene sa 1, 2, ... ,n i sve mogune grane (i petlje) pri emu
je grani koja vedi iz vora i u vor j pridruen element a
ij
. Veliina a
ij
naziva se prenos grane koja vodi
iz i u j. Prenos puta u di-grafu G
A
je po definiciji jednak proizvodu prenosa grana koje obrazuju put.
Stepeni matrice A se mogu odrediti pomou digrafa G
A
. Teorema koju navodimo predstavlja
generalizaciju teoreme 2 iz 8.8.
Teorema 1. Element
( )
ij
k
a iz i-te vrste i j-te kolone matrice A jednak je zbiru prenosa svih
puteva duine k koji u digrafu G
A
iz vora i vode u vor j.
Ova teorema se dokazuje na isti nain kao i teorema 2 iz 8.8. te dokaz neemo ovdje posebno
navoditi. Ako se za matricu A uzme matrica susjedstva nekog multigrafa dobija se pomenuta teorema 2.
Teorema 1 ima razne interesantne primjene i posljedice. Ona se, na primjer pojavljuje u teoriji
konanih automata.
Pomou teoreme 1 se naroito efikasno mogu odrediti stepeni matrica koje sadre veliki broj
elemenata jednakih 0. Naime, prilikomcrtanja grafa G mogu se izostaviti grane iji je prenos 0 jer su
prenosi puteva koji vie ne egzistiraju u grafu poslje ovog izostavljanja i onako jednaki 0. Na taj nain
se graf upro9ava te se u nekimsluajevima mogu lako da uoe svi interesantni putevi u grafu,
Ilustrovaemo ovu tehniku nalaenja stepena kvadratnih matrica na jednomprostomprimjeru.
Digraf G
A
pridruen matrici

je predstavljen na sl. 1. Iz vora 1 u vor 1 vodi samo jedan put duine k i njegov prenos je jednak a
k
.
Slino vai za vor 2. Iz 1 u 2 vodi k puteva duine k. Ovi putevi se sastoje od i (i=0, 1, 2 ,..., k - 1)
petlji sa prenosoma, grane sa prenosom b i k 1 - i petlji sa prenosomc, pri emu je prenos
puta a
i
bc
k-1-i
.
Stoga je element na mjestu (1, 2) u matrici A
k
jednak b
1
1
0
k
k i
i
i
ac

. Iz vora 2 u vor 1 ne vodi ni

jedan put. Stoga, je
( )
1 2 1
...
.
0
k k k
k
k
k
b a a c c
a
A
c

_
+ + +


,

Kvadratna matrica A se naziva nilpotentna ako postoji prirodan broj k takav da je A
k
=0.
Naveemo jedan potreban i dovoljan uslov da nenegativna kvadratna matrica A bude
nilpotentna.
Prema teoremi 1, A je nilpotentna matrica ako i samo ako postoji prirodan broj k takav da
u digrafu G
A
ne postoji nijedan put duine k. S druge strane, ako u G
A
postoji bar jedan, kruni
161
put (ili orijentisana kontura, to se svodi na isto) onda u G
A
postoje i putevi proizvoljne duine
stoga se dolazi do sljedeeg zakljuka.
Teorema 2. Nenegativna kvadratna matrica A je nilpotentna ako i samo ako pridrueni
digraf G
A
ne sadri nijednu konturu.
Vidi se da je nilpoteninost osobina koja ne zavisi od prenosa grana u digrafu G
A
nego
samo od strukture digrafa. Postoje i druge osobine matrica, odnosno determinanta, koje zavise
samo od injenice da li su pojedini elemeniti jednaki ili razliiti od 0. Takve osobine se na
prirodan nain opisuju pomou grafova.
Uostalom, sredstvima teorije grafova se mogu i definisati osnovni pojmovi u linearnoj algebri.
Opisaemo sada i jednu primjenu teoreme 1 u teoriji vjerovatnoe.
Razni sluajni procesi mogu se predstaviti sljedeimmodelom.
Neka je G digraf sa n vorova koji sadri sve mogue grane (i petlje). Zamislimo da se po
granama digrafa (uvijek u smjeru strelica) kree na sluajan nain neki objekt nazovimo ga estica.
estica se normalno nalazi u jednomod vorova digrafa i u trenucima vremena t=1, 2, . . . ona po
nekoj od grana digrafa prelazi u drugi (ne obavezno razliiti) vor. Ako se estice u trenutku t=t
0

nalazi u voru i ona u trenutku t=t
0
+1 prelazi u stanje j sa vjerovatnoomp
ij
. Veliina p
ij
su
definisane za svako i, j=1, 2, ... ,n, one su nezavisne od veliine t i za njih vae relacije
p
ij
0 (i, j=1, 2, ... ,n).
p
i1
+p
i2
+... p
in
=1 (i=1, 2, ..., n).
Matrica P=
1
n
ij
p 1
]
naziva se matrica vjerovatnoa prelaza na jedan korak. Digraf G Za koji
je definisana matrica P naziva se Markovljev lanac. Ako se estica nalazi u voru kae se da
se Markovljev lanac nalazi u stanju i.
Interesantno je da se proui ponaanje Markovljevog lanca u toku dueg vremenskog
perioda. Naroito su interesantni sluajevi kada su pojedine od veliina p
ij
jednake 0.
Veliine p
ij
moemo smatrati prenosima odgovarajuih grana u digrafa G a digraf G
shvatili kao digraf pridruen matrici P. Dakle, vjerovatnoa da estica, nalazei se u voru i,
krene du neke od grana koje izlaze iz vora i je jednaka prenosu te grane. Stoga se grane iji
je prenos jednak 0 mogu izostaviti prilikomcrtanja digrafa G. Digraf na taj nain dobija
pregledniju strukturu a bitne osobine Markovljevog lanca upravo i zavise od strukture ovako
reduciranog digrafa.
Vjerovatnoa da estica izvora i za k koraka pree u vor j po nekomfiksiranomputu
(duine k) oiglednome jednaka proizvodu prenosa grana du tog puta, tj. jednaka je pronosu tog
puta. Na osnovu teoreme 1 zakljuujemo onda da je vjerovatnoa da estica iz stanja i za k
koraka pree u stanje j (po bilo komputu) jednaka elernentu iz i-te vrste i j-te kolone matrice P
k
.
Ponaanje Markovljevog lanca je stoga odreeno strukturommatrica P
k
(k 1, 2, . . .). Skoro
sve interesantne osobine matrice P
k
mogu se odrediti samo pomou strukture pridruenog
digrafa, dok prenosi grana utiu samo na kvantitativne karakteristike Markovljevog lanca.
162
11. ELEMENTI , TEORI J E I GARA

11.1. O TEORIJI IGARA

Teorija igara je matematika teorija konfliktnih situacija.
Veoma je teko precizirati ta se u realnomivotu podrazumeva pod konfliktnom
situacijom. Najoptije, moe se rei da je konflikt, situacija u kojoj dolazi do sukoba interesa
pojedinih uesnika. Preciznije, pod konfliktnomsituacijompodrazumjevamo svaka situacija u
odnosu na koju ima smisla da se postave sljedea pitanja: ko i kako uestvuje u njoj, koji su
njeni moguni ishodi, ko je za pojedine od tih ishoda zainteresovan i u emu se sastoji ta
zairiteresovanost.
Osnovni pojamteorije igaraje igra. Igra je matematiki model realne konfliktne situacije.
Igra se od realne konfliktne situacije razlikuje prvenstveno po tome to se odvija po tano
utvrenimpravilima igre. U realnomkonfliktu pravila ponaanja uesnika nisu u potpunosti
precizirana. Osimtoga, uesnici voeni svojiminteresima mogu i da prekre eventualno
postojea pravila.
Osnovni zadatak teorije igara je odreivanje optimalnog naina ponaanja u uslovima
konflikta (koji mogu uz to biti komplikovani i prisustvomsluajnih pojava).
Temelje teorije igara je postavio J . von Neumann 1928. god. Pretea teorije igaraje E.
Zermelo, koji je 1912. god. na primjeru zahavske igre izveo jednu vanu teoremu teorije igara.
Teorija igara se primenjuje prvenstveno u ekonomskimi vojnimnaukama ali takoe i u
tehnikim.



163
11.2. MATRINE IGRE

Definicija pojma igre u najbptijemsluaju izlazi iz okvira ove knjige. Umjesto toga
opisaemo jednu specijalnu klasu igara, tzv. matrine igre ili igre dva igraa sa zbiromnula. Na
primjeru ovakvih igara izloiemo osnovne pojmove i probleme teorije Igara.
Matrina igra je odreena matricom
11 12 1
21 22 2
1 2
...
...
n
n
m m mn
a a a
a a a
A
a a a
_

,

iji su elementi realni brojevi. Matrica A se naziva

U igri uestvuju dva igraa X i Y. Igra X bira jednu od vrsta matrice A a igra Y jednu od
njenih kolona. Izbor vrste i kolone vri se nezavisno, tj. prilikomizbora nijedan od igraa ne
zna ta e onaj dragi izabrati. Ako je igra X izabrao i-tu vrstu a igra Y j-tu. kolonu, broj a
ij

izraava dobitak igraa X, odnosno gubitak igraa Y. Veliina a
ij
predstavlja dobitak igraa
Y. Naziv igre dva igraa i zbiromnula potie otuda to je zbir dobitaka igraa X i Y jednak
nuli. Izboromvrste (igra X) i kolone (igra Y) i utvrivanjemdobitka odnosno gubitka
pojedittih igraa igra je zavrena.
Kako treba igrati ovu igru ? Odgovor na ovo pitanje daemo postupno. Definisaemo
najprije pojamstrategije.
U proizvoljnoj igri pod strategijomnekog igraa podrazumjeva se skup pravila, fiksiranih
prije poetka igre, na osnovu kojih igra odreuje svoje postupke u toku igre. (Podrazumeva
se da se igra u optemsluaju sastoji od vie postupaka poteza koje izvode igrai te
svaki igra treba vie puta u toku igre da donosi odluku o tome kako da nastavi igru).
Kod matrinih igara svaki igra izvodi tano jedan potez izbor vrste ili kolone.
Strategija igraa X koja, kada se primjeni u igri, dovodi do toga da igra X izabere i-tu vrstu
oznaava se sa x
i
. Analogno tome, y
j
je strategija igraa Y ijomprimjenomu igri igra Y bira
j-tu kolonu. Ovakve strategije igraa se nazivaju iste strategije. Osimistih, postoje i druge
strategije, o kojima e kasnije biti rijei.
Odreivanje najboljih strategija zavisi od principa optimalnosti koji se uzima u obzir.
Najee se usvaja kao princip da igru treba igrati tako da se postigne to je moguno vei
dobitak, odnosno da se gubitak svede na minimum. Ureen par strategija igraa X i Y pomou
kojih igrai X i Y postiu ovaj cilj naziva, se rjeenja igre a takve strategije se nazivaju
optimalne strategije. Rjeenje igre U opirnomsluaju ne mora biti jedinstveno.



164
11.3. MATRINE IGRE SA SEDLASTOM TAKOM

Posmatrajmo najprije matrinu igru u kojoj igrai primjenjuju samo istestrategije.
Pri izboru strategije svaki od igraa mora da rauna sa najboljimmoguimodgovorom
protivnika. Ako igra X izabere x
i
on mora da oekuje da e Y odabrati takvu strategiju y
j
pri
kojoj ja a
ij
, minimalni element i-te vrste matrice A. TakvimizboromY minimizira svoj gubitak.
Zbog toga e X izabrati onu vrstu za koju je minimalan broj iz vrste najvei. Za nalaenje
optimalne strategije potrebno je, dakle, odrediti broj v dat pomou
(1) maxmin .
ij
j i
v a
Neka je v =a
i1j1,
Ako igra X odabere vrstu i
1
njegov dobitak ne moe biti manji od v bez obzira
na nain igigre protivnika. Strategija x
i1
, naziva se maksiminska strategija.
Na slian nain se ustanovljava da igra Y treba da odabere kolonu u kojoj se nalazi
elemenat jednak veliini v definisanoj sa
(2) minmax .
ij
j i
v a
Ovakva strategija naziva se minimaksna. Na ovaj nain Y obezbeuje da njegov gubitak ne
bude vei od v .
Veliina v naziva se donja cijena igre ili maksimin a veliina v gornja cijena igre ili minimaks.
Teorema 1. Za svaku matrinu igru vai
(3) v v .
Dokaz. Neka je v=a
i1j1
i v =a
i2j2
. Tada je
1 1
maxmin
i j ij
j i
a a
1 2 i j
a
2 2
minmax ,
ij i j
j i
a a
ime je teorema dokazana.
Ako je za neku matrinu igru v=v =a
i0j0
kae se da matrica igre ima sedlastu taku na
mjestu (i
0
, j
0
). Elemenat a
i0j0
, je najmanji elemenat u svojoj vrsti i istovremeno najvei element u
svojoj koloni. Ovakve igre se nazivaju matrine igre sa sedlastomtakom. Veliina v=v=v
naziva se cijena igre.
Teorema 2. Ako matrica igre ima sedlastu taku na mjestu (i
1
,j
0
), jedna od optimalnih
strategija igraa X je x
i0
a jedna od optimalnih strategija igraa Y je y
j0
. Dobitak igraa X, odnosno
gubitak igraa Y, jednak je cijeni igre v=a
i0j0
.
Dokaz. Dokazaemo samo da igra X nema bolju strategiju od x
i0
. Ostalo je na osnovu
ovog oigledno.
Igra X mora da rauna sa timda e Y igrati najbolje. Zbog toga on mora pretpostaviti da e
Y izabrati strategiju y
j0
jer mu ta strategija garantuje najmanji gubitak. Ako X izabere
165
strategiju x
i

( )
0
i i njegov dobitak e bili a
ij0
. Poto je na mestu (i
1
,j
0
) sedlasta taka matrice
igre. dobijamo a
ij0
a
i0j0
.

Stoga x
i
nije boija strategija od x
j0
.
Primjer 5. Neka je igra odreena sljedeommatricom:
10 1 2 1 1
6 8 5 6 5
2 4 4 8 2
10 8 5 8
_



,

Desno od matrice su navedeni minimalni elementi u pojedinimvrstama a ispod matrice
maksimalni elementi iz pojedinih kolona. Oigledno je
maxmin minmax 5.
ij ij
j j i i
a a
Sedlasta taka je oznaena u matrici igre. Optimalna strategija igraa X je x
2
a optimalna
strategija igraa Y je y
3
. Cijena igre je v=5.




166
11.4. KOMBINOVANE STRATEGIJE

Posmatrajmo igru odreenu matricom
(1)
1 2
.
3 0
_

,

Ova matrica ne poseduje sedlastu taku jer je maxmin 1
ij
j i
a ,dok je minmax 2.
ij
j i
a
Ako igra X primenjuje maksiminsku strategiju x
1
on ima zagarantovan dobitak ne manji
od 1. Slino tome, ako Y primjenjuje minimaksnu strategiju y
2
, njegov gubitak ne moe bili vei
od 2. Meutim, ako se igra ponavlja i ako Y uoi da X stalno primjenjuje strategiju x
1
,

Y moe da
pree na strategiju y
1
i na taj nain smanji svoj gubitak sa 2 na 1. Ali lada X moe da primjeti daje
Y promjenio strategiju pa da i sampree na novu strategiju, tj. x
1
i povea dobitak na 3. No, tada
bi Y ubrzo preao na y
2
i smanjio gubitak sa 3 na 0 itd.
Vidi se da prilikom veeg broja odigravanja igre koja nema sedlastu taku igrai ne
smiju da se stalno pridravaju odreenih istih strategija. Meutim, mjenjanje strategija ne smije
da se vri po nekomunapred utvrenomsistemu jer bi protivnik eventualno mogao na neki
nain da se upozna sa timsistemomi na odgovarajui nain podesi primjenu svojih strategija u
svoju korist. Stoga se izbor iste strategije mora prepustili sluaju. Igra treba samo da odredi
sa kojimvjerovatnoama e podesno odabran sluajni mehanizam(na primjer, izvlaenje
raznobojnih kuglica iz urne) da odreuje pojedine iste strategije.
Neka u gornjemprimjeru igra X odabire (pomou sluajnog mehanizma) strategiju x
1
sa
vjerovatnoomp
1
a strategiju x
2
sa vjerovatnoomp
2
. Slino tome, neka Y odabire strategije y
1
i
y
2
sa vjerovatnoama q
1
i q
2
respektivno. Pri ovomvai
(2) p
1
+p
2
=1 q
1
+q
2
=1.
Odrediemo optimalne vrijednosti ovih vjerovatnoa za igrae X i Y.
Sa vjerovatnoomp
1
q
1
desie se da igra X izabere strategiju x i da Y izabere strategiju
y
1
. Dobitak igraa X iznosi tada 1. Slino tome, sa vjerovatnoomp
1
q
1
igra X ostvaruje dobitak 2,
sa vjerovatnoomp
2
q
1
dobitak 3 i sa vjerovatnoomp
2
q
2
dobitak 0. Srednja vrijednost dobitka
igraa X iznosi
(3)
1 1 1 2 2 1 2 2
1 2 3 0 . D pq pq p q p q + + +
Iz relacija (3) i (2) dobija se izraz
1 1
3 3 1
4 .
2 4 2
D p q
_ _


, ,

Vidi se da je za igraa X optimalno da izabere
1
3
4
p , dok je za igraa Y optimalna
vrijednost
1
1
2
q . Na taj nain srednja vrijednost dobitka igraa X odnosno srednja
vrijednost gubitka igraa Y iznosi D=
3
2
Ako bi, na primjer, igra X izabrao
1
3
4
p , igra
Y bi mogao, pogodnimizborom veliine q
1
, svoj gubitak da smanji ispod
3
2
. (Za p
1
>
3
4
treba
uzeti q
1
=1 a u suprotnomsluaju q
1
=0).
167
Na opisanomprimjeru se vidi da kod igara bez sedlaste take ne postoje optimalne iste
strategije. Najbolji rezultati se postiu ako se pojedine iste strategije primjenjuju sa odreenim
vjerovathoama. Tako dolazimo do poima kombinovane strategije.
Kombinovana strategija igraa X je strategija ijomprimenomX odabire i-tu vrstu (i=1, 2, . .
. , m) matrice igre sa vjerovatnoomp
i
, pri emu je p
1
+p
2
+... +p
m
=1. Kombinovana strategija igraa
Y je strategija na osnovu koje Y bira j-tu kolonu (j=1, 2, , ... , n). sa vjerovatnoomq
j
, gde je q
1
+q
2
+
... +q
n
=1. Pomenute strategije se predstavljaju ureenimk-torkarna (p
1
+p
2
+... +p
m
) i (q
1
+q
2
+...
+q
n
). ista strategija je specijalan sluaj kombinovane strategije, na primjer, x
1
=(1, 0,..., 0).
Dobitak igraa X (odnosno srednja vrijednost dobitka ako se radi o kombinovanim
strategijama) kada oba igraa primjenjuju optimalne strategije naziva se cijena igre i oznaava sa
v. Bez dokaza navodimo da u optemsluaju vai v v v .
Princip, koji lei u osnovi teorije igara a po kome svaki igra odabire svoju strategiju
raunajui sa najboljimmogunimodgovoromprotivnika, naziva se princip minimaksa.
Cijena igre odreene sa (1) je v =
3
2
. Optimalna strategija igraa X je
3 1
,
4 4
_

,
a
igraa Y
1 1
, .
2 2
_

,


Na slian nain se moe resiti proizvoljna igra ija je matrica tipa 2 2. Nalaenje
rjeenja igre sa matricomveeg formata skopano je sa zametnimizraunavanjima. Egzistencija
reenja je obezbeena na osnovu sljedee teoreme koja predstavlja fundamentalnu teoremu
teorije igara a koju navedimo bez dokaza.
Teorema 1. Svaka matrina igra ima reenje u skup u kombinovanih strategija. Ovo je
rezultat J . von Neumanna iz 1928. god.



168
11.5. IGRE NA GRAFOVIMA

U odjeljku 8.6. definisano je jezgro grafa. Opisaemo ukratko tzv. igre na grafovima pri ijoj
analizi pojamjezgra igra vanu ulogu.
Igru igraju dva igraa tako to naizmenino biraju vorove zadatog grafa. Najpre se rebom
ili na drugi nain odreuje jedan vor grafa. Prvi igra moe da izabere vor do koga se moe
stii granomiz poetnog vora; drugi igra bira izmeu vorova u koje vode grane iz vora koji je
izabrao prvi igra itd. Igru gubi onaj koji ne moe vie da izabere nijedan vor.
Sljedei stav moe da pomogne prilikomigranja ovakvih igara.
Teorema 1. Igra koji izabere vor iz jezgra grafa ne moe (pri pravilnoj igri) da izgubi.
Dokaz. Neka je igra A izabrao vor iz jezgra. Poto je jezgro unutranje stabilni skup, igra
B mora da izabere vor van jezgra. Igra A pri ovomne moe da izgubi, jer je jezgro i spoljasnje
stabilni skup, pa iz svakog vora van jezgra vodi bar jedna grana u neki vor iz jezgra. Poto A
ponovo izabere vor u jezgru situacija se ponavlja, te A ne moe da izgubi igru.
Ovimje teorema dokazana.
Primjer 1. Na stolu je poredano 15 ibica, igrai A i B uzimaju naizmenino po jednu, dve ili
tri ibice. Gubi onaj ko ne moe da uzme vie nijednu ibicu kada doe na red. Kako treba igrati
ovu igru?
Igra se moe interpretirati kao igra na grafu sa sl. 1.
vor x
1
(i=0,1, ... , 15) oznaava stanje igre: na stolu se nalazi i ibica. vorovi jezgra su
oznani na crteu kvadratiima. U ovomsluaju igra koji izabere vor iz jezgra dobiju igru.

Napomenimo da ne mora svaki graf da poseduje jezgro i da jezgro ne mora biti
jedinstveno.








169
LITERATURA

1. T.. Aleksi, Logika sinteza digitalnih sistema, Biograd 1971.
2. C. Berge, Thorie desgraphes et ses applicalions, Paris 1958; prevod na ruski: Moskva 1962.
3. C. Berge, Graphes et hypergraphes, Paris 1970.
4. G, Birkhoff, T. C. Barlee, Modern applied algebra, NewYork, 1970.
5. G. Birkhoff, S. McLane, A brief survey of modemalgebra, NewYork-London 1957.
6. L. S. Bobrow, M. A. Arbib, Discrete mathematics: Applied algebra for computer and informal
science, Philadelphia 1974.
7. R. Busacker, T. Saaty, Finite graphs and neuvorks: An introduction with applications, NewYork
1965; prevod na njemaki: Mnchen-Wien 1968; prevod na ruski: Moskva 1974.
8. D. Cvetkovi, M. Mili, Teorija grafova i njene primjene, Beograd 1971 ; II izmjenjeno i poireno
izdanje, Beograd 1977.
9. D. M. Cvetkovi, Diskretne matematike strukture, skripta, Beograd, 1976.
10. N. Deo, Graph Theory with applications to engineering and computer science, Prentice-Hail Inc.
Englewood Cliffs, N. J . 1974.
11. V. Devid, Matematika logika I, Beograd 1964.
12. V. Devid, Zadatci iz apstraktne algebre, Beograd 1971.
13. M. Hali, Combinatorial Theory. Waltham1967; prevod na ruski: Moskva 1970.
14. F. Harary, Graph theory, Reading 1969; prevod na ruski: Moskva 1974; prevod na njemaki:
Mnchen-Wien 1974.
15. F. Harary, Z. Norman, D. Cartwright, Structural models, NewYork-London-Sydney 1965.
16. R. R. Korfhage, Discrete computational structures, Computer science and applied
mathematics,New York-London 1974.
17. . Kurepa, Via algebra, Zagreb 1965; II izdanje: Beograd 1972.
18. B. Lazi, Logiko projeklovanje, skripta, Beograd 1975.
19. D. S. Mitrinovi, Zbornik matematikih problema III, Beograd 1960.
20. D. S. Mitrinovi, D. okpvi,:Polinomi i matrice, Beograd 1966.
21. D. S. Mitrinovi, D. Mihajlovi, P. M. Vasi, Linearna algebra, polinomi, analitika geometrija,
Beograd 1973.
22. F. P. Preparata, R. T. Yeh, Introduction to discrete structures for computer science and
engineering, Addison-Wesley, Reading 1973.
23. S. Prei, Elementi matematike logike, Beograd 1972.
24. J . Riordan, An introduction to combinatorial analysis, NewYork 1958; prevod na ruski: Moskva
1968
25. H. Sachs, Einfhrung in die Theorie der endlichen Graphen I, II, Leipzig 1970, 1972.
26. M. Stojakovi, Algoritmi i automati. Novi Sad 1972.
27. R. R. Stoll, Set theory and logic, San Francisco-London1963.
28. H. S. Stone, Discrete mathematical structures and their applications, Chicago 1973.
29. A. Tarski, Uvod u matematiku logiku i metodologiju matematike, Beograd 1973.
30. J . P. Tremblay, R. P. Manohar, Discrete mathematlcal structures with apllications to computer
170
scicnce, NewYork 5975.
31. . , , Mo 1951.
32. . A. , I, 1969.
33. . A. , , 1973.
34. . H. Me, , 1971.
35. . , . , , 1975.
36. R. Daci, Elementarna kombinatoriku, Beograd 1977.
37. D. Cvetkovi, Kombinatorna teorija matrica sa primjenama u elektrotehnici, hemiji i fizici, Beograd,
1980.
38. D. Cvetkovi, S. Simi, Kombinatorika - klasina i moderna, pripremljeno za izdavanje.