Professional Documents
Culture Documents
Vežba br. 1
Oprema za uzorkovanje na terenu za uzorke iz životnog
okruženja
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 2
Teški metali u biljnom materijalu
Jedan od parametara koji se veoma često određuje u biljnom materijalu je sadržaj metala.
Neophodno je pratiti njihovo prisustvo u namirnicama jer pored toga što su neki metali
esencijalni, kao gvožđe, cink, bakar, hrom (III), kobalt i mangan, neki su veoma toksični (olovo i
živa). Međutim, kako nedostatak, tako i povišene koncentracije esencijalnih elemenata, mogu
imati negativan uticaj na zdravlje ljudi. Sadržaj metala u namirnicama je definisan maksimalno
dozvoljenim koncentracijama, koje predstavljaju onu količinu toksične supstance koja kod
odrasle osobe od 70 kg, konzumiranjem tokom celog života, neće izazvati neželjene, toksične
efekte.
Koji metal/metali su prisutni u čajevima obično zavisi od tipa (zeleni ili crni) i geološkog porekla.
Do kontaminacije čaja teškim metalima može doći kako tokom perioda gajenja biljnih vrsta,
odnosno preko uticaja sastava zemljišta, prisutnih hranljivih materija i veštačkih đubriva, tako i
tokom procesa proizvodnje i pakovanja. Određivanje sadržaja metala u čajevima je veoma
važno da bi se odredilo da li se njihova koncentracija nalazi u okviru propisanih vrednosti,
odnosno da li je kvalitet čaja zadovoljavajući, tako da ne utiče negativno na zdravlje ljudi koji ga
konzumiraju.
Metali mogu biti prisutni u koncentracijama na nivou mg/g (Ca, Na, K, Mg i Mn) ili na nivou μg/g
(Cr, Fe, Co, Ni, Cu, Zn i Cd). U jednom istraživanju nađeno je da su nenutritivni teški metali
obično prisutni u čajevima u sledećim opsezima koncentracija: Ni (2,46–8,90 μg/g), Pb (0,03–
14,8 μg/g), Co (ispod granice detekcije od 2,35 μg/g) i Cd (ispod granice detekcije od 0,37 μg/g).
1.1. Princip
Priprema uzoraka čajeva za analizu metala se obično vrši mikrotalasnom digestijom, mokrom
digestijom mineralnim kiselinama i suvom digestijom, spaljivanjem i rastvaranjem pepela u
pogodnoj kiselini.
Nakon uradjene pripreme uzoraka mokrom digestijom određivanje metala se vrši atomskom
apsorpcionom spektrofotometrijom (AAS).
Mokra digestija: na analitičkoj vagi odmeriti tačnu masu uzorka (oko 0,5 g). Uzorak zatim preliti
sa 15 ml smeše koncentrovane HNO3 i koncentrovane HCl, u odnosu 3:1 (v/v), i zagrevati 30
minuta na temperaturi koja između 110 i 130 °C. Zatim čvrstu fazu filtriranjem odvojiti od
rastvora, a rastvor prebaciti u normalni sud od 50 ml i dopuniti do crte dejonizovanom vodom.
Na isti način pripremiti i slepu probu.
Suva digestija: na analitičkoj vagi izmeriti oko 1,5 g uzorka, a zatim žariti postepenim
podizanjem temperature od sobne do 450 °C i to tako da se na svakih sat vremena temperatura
podigne za 50 °C. Uzorak zatim žariti još 8 h na temperaturi od 450ºC. Pepeo dobijen žarenjem
rastvoriti u 6 M HCl (1:1), a zatim rastvor upariti do suva. Talog koji zaostane nakon uparavanja
rastvoriti u 0,1 M HNO3, tako da krajnja zapremina bude 50 ml.
Napraviti seriju standardnih rastvora ispitivanih metala tako da opseg koncentracija bude 0,1–
1,0 mg/dm3 za Cu, Pb i Cd, odnosno 1–10 mg/dm3 za Mn.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Teške metale u rastvoru posle mokre, odnosno posle suve digestije, odrediti na atomskom
apsorpcionom spektrofotometru (Aanalyst 300, Varian).
1.2. Pribor
1. Sahatno staklo
2. Čaša
3. Pipeta 5 ml (2 kom.)
4. Azbestna mrežica
5. Filter papir
6. Levak
7. Normalni sud od 50 ml
1.3. Reagensi
1. Koncentrovana HNO3
2. Koncentrovana HCl
3. Dejonizovana voda
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 2
Overa
____________________
Vežba br. 3
Hrom u otpadnoj vodi
Hrom se koristi u industriji u različite svrhe: za proizvodnju legiranih čelika sa nerđajućim
osobinama, za proizvodnju legura sa izrazitom termootpornošću, za galvansko prevlačenje
korozivno manje otpornih metala, kao katalizator, kao neorganski pigment u mnogim bojama, u
hemijskoj industriji, itd. S obzirom na njegovu široku upotrebu u industriji, hrom lako može
dospeti u životnu sredinu (vodu, zemljište, vazduh).
Jedinjenja hroma(III) i metalni hrom se ne smatraju previše opasnim po zdravlje ljudi, dok je
toksičnost šestovalentnog hroma mnogo više izražena.
Metoda određivanja hroma u vodi je primenljiva za merenje hroma u pijaćim, površinskim i
slanim vodama. Takođe je primenljiva za određivanje hroma u nekim domaćim i industrijskim
otpadnim vodama, pod uslovom da nema ometajućih supstanci. Pokriva opseg od 0,05 do 1,0
mg Cr dm-3.
1.1. Princip
1.2. Pribor
1.3. Reagensi
1.4. Postupak
Kalibraciona kriva
U normalne sudove od 50 cm3 otpipetirati redom 0 (slepa proba); 0,5; 1,0; 2,5; 5,0 i 7,5 cm3
radnog rastvora II, malo razblažiti destilovanom vodom, dodati reagense za razvijanje boje
(varijanta A: 0,5 cm3 sumporne kiseline (1:1), 0,2 cm3 fosforne kiseline, 2 cm3 rastvora difenil
karbazida) i dopuniti destilovanom vodom do crte. Serija odgovara standardima 0; 0,02; 0,04;
0,1; 0,2 i 0,3 mg Cr/dm3. Nacrtati grafik zavisnosi apsorbancije ili transparencije od
koncentracije hroma.
Kolorimetrijsko određivanje
Varijanta A: određivanje šestovalentnog hroma: 25 cm3 uzorka koji sadrži od 0,005 do 0,1 mg
hroma ili alikvotni deo razblažen do 25 cm3 neutralisati 1 M rastvorom natrijum hidroksida ili
0,5 M rastvorom sumporne kiseline (ukoliko je neutralizacija potrebna, odnosno ako se radi sa
zagađenim otpadnim vodama). Potrebnu količinu kiseline ili baze odrediti titracijom posebnih
25 cm3 uzorka. Zatim dodati 0,5 cm3 sumporne kiseline (1:1), 0,2 cm3 fosforne kiseline, 2 cm3
rastvora difenil karbazida dopuniti do 50 cm3 i promešati. Posle 5-10 minuta očitati apsorbancu.
Koncentraciju očitati sa kalibracione krive.
Varijanta B: određivanje ukupnog sadržaja hroma: 100 cm3 uzorka koji sadrži od 0,005 do 0,1
mg Cr ili alikvotni deo razblažen do 100 cm3 neutralisati 1 M rastvorom natrijum hidroksida ili
0,5 M rastvorom sumporne kiseline. Potrebnu količinu kiseline ili baze odrediti titracijom
posebnih 100 cm3 uzorka. Dodati 0,3 cm3 0,5 M rastvora sumporne kiseline i 5-10 cm3 rastvora
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
amonijum persulfata i kuvati 20-25 minuta uz ključanje. Rastvor treba da upari do 50 cm3. Kad
se ohladi, dopuniti destilovanom vodom do 100 cm3 i dalje raditi po varijanti A.
1.5. Izračunavanje
Vežba br. 3
Hrom u otpadnoj vodi
Overa
____________________
Vežba br. 4
Ortofosfati u površinskim vodama
Ciklus fosfora: Fosfora nema u atmosferi. U biosferu, kao slobodan ulazi ispiranjem/izluživanjem
iz raspadnutih stena i minerala. Dalje biva usvojen od strane biljnog sveta i time započinje
njegovo kretanje kroz lanac ishrane. Raspadom mrtvih životinja fosfor postaje dostupan
dekompozerima (gljive i sl.) koje ga kroz metabolizam usvajaju pa oslobađaju čime je ciklus
fosfora zaokružen.
Oblici i drugi izvori fosfora: Glavni oblik fosfora u prirodi je fosfat. On može biti klasifikovan kao
ortofosfat, kondenzovani fosfat (piro-, meta- i drugi polifosfati) i organski vezani fosfat. Izvori
složenih formi fosfata su antropogene prirode. Ove forme fosfata potiču iz različitih izvora.
Male količine izvesnih kondenzovanih fosfata dodaju se vodi tokom obrade. Veće količine mogu
se naći u vodi ako je korišćena za pranje, jer su oni glavni sastojci mnogih komercijalnih sred-
stava za pranje.
Površinske vode, za razliku od podzemnih voda, sadrže veće količine fosfata, koji u njih
dospavaju ispiranjem sa okolnih obradivih površina (usled primene veštačkih đubriva). Pored
toga, vode iz domaćinstva kao i industrijske vode koje sadrže povećanu količinu fosfata,
dodatno zagađuju površinske vode.
Posledice povećane količine fosfora: Usled povećane količine fosfora u vodi dolazi do
’’cvetanja’’ algi, tj njihovog ekstremnog rasta, jer fosfor stimuliše njihov rast kao što stimuliše
rast biljaka. Cvetanje algi značajno menja pH jezera i reka, ali i pokreće lančanu reakciju, čiji je
ishod eutrofikacija (izumiranje vodenog sveta). Faze su sledeće:
• usled nabujalosti i prekrivenosti celokupne površine vode Sunčevi znaci ne dopiru do
vodenih biljaka, što vodi njihovom izumiranju;
• izumiru i same alge zbog premnoženosti, a bakterije iz vode počinju da se hrane
njihovim ostacima i troše sav dostupni kiseonik;
• nedostatak kiseonika vodi izumiranju preostalih vodenih organizama
Na taj način remeti se ekološka ravnoteža u vodi, tj. na račun bujanja akvatičnog bilja izumiru
neke druge biljne, pa i životinjske vrste. Zbog toga, neke zemlje zabranjuju dodavanje polifos-
fata deterdžentima.
1.1. Princip
Amonijum-molibdat, u kiseloj sredini, reaguje sa ortofosfatima i stvara se amonijum–
fosfomolibdat:
PO43- + 12(NH4)2MoO4 + 24H+ → (NH4)3PO4.12MoO3 + 21NH4+ + 12H2O
Dobijena heteropoli kiselina se redukuje kalaj(II)-hloridom, uz stvaranje intenzivno plave boje.
Intenzitet boje je proporcionalan koncentraciji određivanog fosfata.
1.2. Pribor
1. Spektrofotometar sa mogućnošću merenja na 690 nm ili kolorimetar sa crvenim filtrom.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
1.3. Reagensi
1. Rastvor amonijum-molibdata. Rastvoriti 25 g (NH4)6Mo7O24· 4H2O u oko 200 ml destilovane
vode. 280 ml conc H2SO4 rastvoriti u 400 ml destilovane vode. Ohladiti i dodati rastvor
molibdata, razblažiti do 1000 ml. Čuvati u polietilenskoj boci.
2. Rastvor kalijum-fosfata. Rastvoriti 1,4330 g KH2PO4, sušenog 1h na 105°C, u 1000 ml
destilovane vode (1 ml = 1 mg P). Rastvor se čuva u polietilenskoj boci. Radni rastvor
kalijum-fosfata – razblažiti 5 ml gornjeg rastvora do 500 ml destilovane vode (1 ml = 10 g
P).
3. Rastvor kalaj-hlorida. Rastvoriti 2,5 g SnCl2 . 2H2O u 100 ml glicerola. Rastvaranje se ubrzava
zagrevanjem na vodenom kupatilu i mešanjem staklenim štapićem.
1.4. Postupak
Napraviti radni rastvor KH2PO4 u normalnom sudu od 500 cm3 tako što se biretom odmeri 5 cm3
rastvora fosfata (1cm3 = 1 mg P) i dopuni destilovanom vodom do crte. Na taj način dobija se
rastvor koncentracije 1 cm3 = 10 g P. U osam normalnih sudova od 100 cm3, sipati uzorak,
standardni rastvor fosfata (1cm3 = 10g), destilovanu vodu, rastvor amonijum-molibdata i
rastvor kalaj(II)-hlorida, u zapreminama navedenim u tabeli 1.
Merenje apsorbance plavo obojenog rastvora vrši se posle 10 12 minuta na spektrofotometru.
Talasna dužina koja odgovara ortofosfatima iznosi 690 nm. Prvo podesiti, prema slepoj probi,
vrednost apsorbance abs = 0,000, a zatim vršiti merenje cele standardne serije kao i uzorka.
Dobijene vrednosti apsorbance, unose se u grafik u zavisnosti od količine fosfora izražene u
mgP/dm3. Dobijena kriva je kalibracioni dijagram, sa koga se određuje nepoznata količina
fosfata u analiziranom uzorku.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba broj 4.
Overa
_____________________
Vežba br. 5
Dezinfekciona sredstva vode
Hlorisanje je hemijski način dezinfekcije vode, pri čemu se koriste različiti oblici hlora ili
jedinjenja koja u svom sastavu sadrže hlor. Hlorisanje je efektivno za većinu patogena,
obezbeđuje rezidualnu antimikrobnu aktivnost, a time i ispravnost vode kroz distribucioni
sistem, uklanja većinu neprijatnih mirisa i ukusa, plesni i alge koje obično rastu u rezervoarima
voda, pomaže u uklanjanju gvožđa i mangana, lako se prati i kontroliše i nije ekonomski
zahtevno. Naravno postoje i mane, kao što su: sporedni proizvodi reakcije hlorisanja
(trihalometani, halosirćetne kiseline, haloketoni, hloralhidrat), oksidacija eventualno prisutnih
bromida do broma i građenje bromo-organskih jedinjenja. Sredstva za hlorisanje mogu biti:
elementarni hlor, rastvor natrijum-hipohlorita i suvi kalcijum –hipohlorit.
Količina hlora koju je potrebno dodati radi potpune dezinfekcije zavisi od stepena zagađenosti
vode i naziva se ’’potreba hlora’’, (engl. chlorine demand). Kada se dostigne ’’potreba hlora’’,
dolazi se do prevojne tačke (engl. breakpoint), gde se javlja prvi višak slobodnog hlora. Dalje
dodavanje hlora rezultuje postojanjem rezidualnog hlora (razlika u količini dodatog hlora i
potrebe za hlorom). Upravo većina tehnika dezinfekcije koristi ’’hlorisanje preko prevojne
tačke’’ kao siguran način potpune dezinfekcije. Višak hlora, međutim, ne sme biti veliki, pa je
zato potrebno stalno kontrolisati vodu koja se dezinfikuje, i to tako da se odredi višak
rezidualnog hlora (višak aktivnog hlora u vodi). Rezidualni hlor se sastoji od slobodnog i vezanog
hlora.
Antimikrobno dejstvo ima hipohlorasta kiselina, koja nastaje rastvaranjem hlora u vodi (reakcija
1). Od različitih oblika aktivnog hlora, hipohlorasta kiselina je najbaktericidnija.
Cl2 + H2O → HOCl + H+ + Cl- (1)
Hipohlorasta kiselina je slaba kiselina i podleže delimičnoj disocijaciji na jone:
HOCl → H+ + ОCl-
Suma hipohloraste kiseline i hipohloritnih jona u vodi, predstavlja ’’slobodan hlor’’. Slobodan
hlor ima visok oksidacioni potencijal i najjači je dezinficijens među drugim oblicima hlora. Pod
drugim oblicima se podrazumeva tzv. ’’kombinovani hlor’’, odnosno jedinjenja nastala u reakciji
organoazotnih vrsta i hlora, kao i hloramini, nastali u reakciji amonijaka i hlora. Obe vrste hlora
mogu biti istovremeno prisutne u vodi.
1.1. Princip
Hlor sa dietil-p-fenilendiaminom daje crvenu boju čiji je maskimum apsorpcije na 515 nm.
Jačina boje se meri spektrofotometrom. Po ovom postupku mogu se pored slobodnog hlora
odrediti NH2Cl, NHCl2 i NCl3. Slobodan hlor reaguje trenutno sa N,N-dietil-p-fenilendiaminom,
dodatkom malo jodidnih jona reaguje NH2Cl sa ovim jedinjenjem, a sa viškom jodidnih jona
dolazi do reakcije sa NHCl2 i ½ NCl3. Koristeći se ovim reakcijama, može se odrediti prisustvo
svakog od pomenutih sastojaka. Reakcije se izvode u prisustvu pufera kojim se održava pH
između 6,2 i 6,5. Pri višim pH vrednostima dolazi do reakcije sa rastvorenim kiseonikom.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
1.2. Pribor
1. Pipeta 5 ml (1 kom.)
2. Pipeta 1 ml (2 kom.)
3. Pipeta 10 ml (3 kom.)
4. Epruveta (3 kom.)
5. Normalni sud od 100 cm3 (9 kom.)
6. Erlenmajer od 100 (6 kom.)
1.3. Reagensi
1. Rastvor fosfatnog pufera. Rastvoriti 24 g anhidrovanog Na2HPO4 i 46 g anhidrovanog
KH2PO4 u destilovanoj vodi. Ovom rastvoru dodati rastvor 0,8 g EDTA u 100 cm3
destilovane vode. Pošto se razblaži vodom do 1000 cm3 doda se 20 mg HgCl2
2. Rastvor N,N-dietil-p-fenilendiamina (DPD). Rastvoriti 1,5 g N,N-dietil-p-fenilendiamin-
sulfata pentahidrata ili 1,1 g anhidrovane soli u destilovanoj vodi, kojoj je dodato 8 cm 3
H2SO4 (1+3) i 0,2 g EDTA. Rastvor razblažiti vodom do 1000 cm3 i čuvati u mrkoj boci
3. Rastvor kalijum-permanganata (osnovni rastvor). Rastvoriti 891 mg KMnO4 i dopuniti
destilovanom vodom do 1000 cm3
4. KJ, čvrst.
1.4. Postupak
Kalibraciona prava: boja koja bi se dobila sa hlorom i DPD-reagensom, imitira se razblaženim
standardnim rastvorima KMnO4. Kalibracija spektrofotometra se izvodi sa KMnO4 umesto sa
standardnim rastvorom hlora i DPD-a.
Rastvor I: Razblaživanjem 10 cm3 osnovnog rastvora kalijum-permanganata do 100 cm3 dobija
se rastvor I. Ako se 1 cm3 ovog rastvora razblaži destilovanom vodom do 100 cm3 dobija se
posle razvijanja boje, prema niže navedenom uputstvu, obojenje koje odgovara 1 mg
ekvivalenta hlora u 1000 cm3 vode pri reakciji sa DPD. (100 mg dm-3).
Rastvor II: Razblaživanjem 10 cm3 rastvora I do 100 cm3 dobija se rastvor II. (10 mg dm-3).
Rastvor III: Razblaživanjem 10 cm3 rastvora II do 100 cm3 dobija se rastvor III. (1 mg dm-3).
Na način prikazan u tabeli datoj niže se pripremaju rastvori kalijum-permanganata u normalnim
sudovima od 100 mL, koji obuhvataju oblast koncentracije hlora od 0,05 do 4 mg dm-3. Boja se
razvija mešanjem 5 cm3 fosfatnog pufera, 5 cm3 rastvora DPD i 100 cm3 pripremljenog rastvora
permanganata u erlenmajeru. Posle mešanja, rastvor se sipa u kivetu i meri apsorbanca na
spektrofotometru, uz korekciju za slepu probu (pufer+DPD+destilovana voda).
Tabela 2. Priprema standardne serije
Zapremina 100 cm3
5 cm3 10 cm3 5 cm3 10 cm3 4 cm3
rastvora destilovane
rastvora III rastvora III rastvora II rastvora II rastvora I
permanganata vode
Rastvor
odgovara
0 0.05 0.1 0.5 1 4
koncentracijama
hlora (mg/L)
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Određivanje slobodnog hlora: smeša od 0,5 cm3 fosfatnog pufera, 0,5 cm3 rastvora DPD i 10
cm3 uzorka se promućka u epruveti, prespe u kivetu i izmeri apsorbanca (čitanje A).
Određivanje monohloramina: smeša od 0,5 cm3 fosfatnog pufera, 0,5 cm3 rastvora DPD i 10
cm3 uzorka se promućka u epruveti, dodati 2 kapi sveže pripremljenog rastvora KJ
(0,1g/100cm3), promešati i odmah odrediti apsorbancu (čitanje B).
Određivanje dihloramina: smeša od 0,5 cm3 fosfatnog pufera, 0,5 cm3 rastvora DPD i 10 cm3
uzorka se promućka u epruveti, dodati u kivetu nekoliko kristala KJ (oko 0,1 g), promešati i
posle 2 minuta odrediti apsorbancu (čitanje C).
1.5. Izračunavanje
Nacrtati standardnu krivu zavisnosti apsorbance od koncentracije i na osnovu apsorbance za
rastvore A, B i C očitati njihovu vrednost.
A = slobodni hlor; B – A = monohloramin; C – B = dihloramin; C = ukupni hlor;
C – A =vezani hlor
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 5
Dezinfekciona sredstva vode
Overa
____________________
Vežba br. 6
Priprema uzorka jabuke za analizu prisustva herbicida
pendimetalina
U današnje vreme se u agrikulturi za kontrolu korova i štetočina koristi više od 800 vrsta
pesticida. Iako većina njih, različitim interakcijama, sa biljaka vremenom prelazi u vodu,
zemljište ili atmosferu ili podleže različitim oblicima degradacije (fotodegradacija, hidroliza,
mikrobiološka degradacija), određeni deo može predstavljati opasnost po zdravlje ljudi ulaskom
u lanac ishrane.
Analiza ostataka pesticida u hrani sastoji se od pripreme uzorka i instrumentalnog određivanja.
Iako se analitički instrumenti brzo razvijaju, osetljivost i krajnja kvantifikacija su pod uticajem
interferenata iz matriksa hrane. Iz tog razloga je priprema uzoraka za analizu najosetljiviji, ali i
najznačajniji korak u određivanju tragova pesticida. Cilj pripreme uzorka je izolovanje tragova
analita iz kompleksnog matriksa i eliminisanje interferenata koliko je to moguće.
Uobičajeni koraci u pripremi uzorka za analizu su uzorkovanje i homogenizacija uzorka,
ekstrakcija i prečiščavanje ektrakta. Među ovim koracima, za određivanje analita najkritičniji su
ekstrakcija i prečišćavanje.
Jedan od najčešće primenjivanih oblika prečišćavanja je ekstrakcija na čvrstoj fazi (engl. Solid
Phase Extraction, SPE). Adsorbent (čvrsta faza) koja treba da veže analit, može se pripremati na
dva načina: pakovanje u kolone ili ne (disperzna ekstrakcija na čvrstoj fazi d-SPE). Princip
prečišćavanja je kvantitantivno vezivanje analita za adsorbent, dok primese prolaze adsorbent
bez interakcija ili se vezuju u maloj meri. Iz tog razloga faze u postupku SPE su sledeće:
1. Nanošenje analita na adsorbent
2. Ispiranje adsorbenta od primesa
3. Skidanje (eluiranje) analita sa adsorbenta
Da bi analit mogao da ostvari interakcije sa adsorbentom mora mu biti sličan po
polarnosti, tj posedovati slične funkcionalne grupe, što znači da će se nepolarni analiti vezivati
za nepolarne, a polarni analiti za polarne adsorbente. Za sorpciju pesticida, koji poseduju
dijapazon funkcionalnih grupa u svom sastavu tj. složene su strukture, ali su uglavnom polarni,
treba primeniti polarne adsorbente (silika gel, aluminijum-oksid, florisil). Florisil je po sastavu
sintetički magnezijum silikat, formule MgO×nSiO2, gde n označava prosečan molski odnos
između SiO2 i MgO, umerene je polarnosti, pa se koristi za sorpciju šireg spektra jedinjenja.
1.1. Pribor
1. Blender
2. Menzura od 50 mL
3. Stakleni levak
4. Normalni sud od 100 mL
5. Staklena pipeta (10 mL) ili automatska pipeta (5 mL)
6. Ependorfi
7. Centrifuga za ependorfe
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
8. Viale od 1,5 mL
1.2. Reagensi
1. Florisil (adsorbent)
2. Heksan
3. Etilacetat
4. Pesticidi: Stock rastvor pendimetalina koncentracije 100 µg/mL
1.3. Postupak
1. Odmeriti na vagi 10 g uzorka. Iseći na sitnije komade i dodati u blender zajedno sa 15 mL
vode. Nakon blendiranja (tako da ne ostaju krupni komadi uzorka), smesu preneti uz
pomoć levka u normalni sud.
2. Spajkovati uzorak jabuke („uneti pesticide“ u uzorak). Dobro homogenizovati. Nakon 3-5
minuta stajanja dodati 5 mL heksana i vršiti ekstrakciju mućkanjem.
3. Naliti vodu u normalni sud tako da se sloj heksana podigne u grlo normalnog suda.
Pipetom izvući što je moguće više čistog sloja heksana i preneti u ependorf.
Centrifugirati 3000 rpm 5 min.
4. Zabeležiti količinu unetog pesticida i količinu heksanskog ekstrakta uzetog za dalje
korake.
5. Prečišćavanje ekstrakta (d-SPE):
→ Nanošenje uzorka na adsorbent: Određenu zapreminu ekstrakta (1.0 mL) pomešati
sa adsorbentom. Mućkati s vremena na vreme u toku 5 min. Nakon toga
centrifugirati 3000 rpm 5 min. Tečnu fazu – supernatant iznad florisila odbaciti.
→ Ispiranje nečistoća sa adsorbenta: U čvrstu fazu dodati 0.5 mL heksana i mućkati.
Centrifugirati. Tečnu fazu odbaciti. Ponoviti.
→ Eluiranje (ispiranje) analita sa adsorbenta: U čvrstu fazu dodati 2×0.5 mL eluenta
(etilacetata) i mućkati. Centrifugirati. Objedinjenu tečnu fazu (zabeležiti zapreminu)
odvojiti u propisno obeleženu vialu od 1.5 mL.
6. Dobijeni ekstrakt čuvati u frižideru do snimanja na aparatu.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 6
Overa
_____________________
Rezultati: ______________________________
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 7
Analiza herbicida pendimetalina gasnom hromatografijom
sa masenom detekcijom (NETCHEM : remote access)
Gasna hromatografija sa masenom spektrometrijom (GC-MS) je instrumentalna tehnika
kojom se određena jedinjenja iz kompleksnih matriksa mogu međusobno razdvojiti,
identifikovati i kvantitativno odrediti. Da bi se neko jedinjenje moglo analizirati ovom tehnikom,
mora biti relativno isparljivo (srednje i male molekulske mase) i termostabilno.
Instrument se sastoji iz dva dela: gasnog hromatografa, koji služi za međusobno
razdvajanje komponenti (analita i drugih prisutnih supstanci) i masenog spektrometra koji
omogućava identifikaciju i kvantifikaciju analita. Celokupni sistem se može podeliti u nekoliko
segmenata:
✓ noseći gas;
✓ hromatograf (sistem za uvođenje analita na kolonu hromatografa, kolona
hromatografa);
✓ maseni spektrometar (jonski izvor, maseni analizator);
✓ detektor.
prolazi kolonu zavisi od više faktora, a karakteriše se veličinom koja se naziva retenciono vreme
(vreme koje protekne od unošenja analita na kolonu, do njegovog izlaženja sa kolone).
→ Tačka ključanja analita (isparljivost): Što je niža tačka ključanja, viši je
napon pare jedinjenja, a time i kraće retenciono vreme, jer je veća verovatnoća da se
analit nalazi u parnoj fazi.
→ Afinitet analita prema stacionarnoj fazi: ako je polarnost kolone i analita
slična, retenciono vreme je duže, jer analit ostvaruje snažnije interakcije sa
stacionarnom fazom. Rezultat toga je da polarna jedinjenja imaju duža retenciona
vremena na polarnim kolonama, nego na nepolarnim, na istoj operativnoj temperaturi.
→ Temperatura kolone: Temperatura treba biti optimalna, tj usklađena sa
prirodom analita, jer suviše visoke ili niske temperature ne doprinose dobrom
razdvajanju analita. Pošto realan uzorak predstavlja dijapazon jedinjenja koja se po
prirodi razlikuju, najbolje razdvajanje se obično postiže temperaturnim gradijentom
(postepenom promenom temperature).
→ Brzina protoka nosećeg gasa: Takođe treba biti optimalna. Previsok
protok gasa skraćuje retenciono vreme, ali vodi lošem razdvajanju, jer analiti nemaju
dovoljno vremena za interakciju sa kolonom.
→ Količina unetog analita: Ne treba unositi previše koncetrovane rastvore
analita, da ne bi došlo do preopterećivanja/zaprljanja kolone.
✓ Nastali joni se usmeravaju u maseni analizator, koji razdvaja jone prema odnosu mase i
naelektrisanja jona (m/z). Kao i načina jonizacije i analizatora je mnogo: single/triple
quadrupole, time of flight analizator, sektorski analizator itd.
✓ Nakon razdvajanja joni se usmeravaju na detektor, proizvodeći različit signal u zavisnosti
od zastupljenosti, koji se beleži i softverski obrađuje.
✓
Tabela 3. Karakteristike Agilent-ovog HP6890/MSD5973 instrumenta
Noseći gas Helijum
Tip kolone SGE 25QC2/BPX5*
Način jonizacije Jonizacija visoko-energetskim
elektronima (EI)
Maseni analizator Single quadrupole
Detektor Elektronski multiplikator
* 5% Phenyl polysilphenylene-siloxane, non-polar
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 7
Analiza herbicida pendimetalina gasnom hromatografijom sa masenom detekcijom
(NETCHEM : remote access)
Overa
_____________________
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 8
Modelovanje procesa u životnoj sredini. Specijacija
metala - korišćenje softverskog paketa MINTEQA2
Uvod: Prilikom ispuštanja polutanata u životnu sredinu oni postaju učesnici velikog broja
reakcija koje uslovljavaju njihovo ponašanje, distribuciju, tranfsormaciju u životnoj sredini, pa
samim tim i njihovu toksičnost. Ove reakcije i/ili procesi uključuju sorpciju, precipitaciju i
kompleksiranje. MINTEQA2 je geohemijski ravnotežni model koji daje proračun ravnoteže
između rastvorene, adsorbovane, čvrste, tečne i gasovite faze u određenoj prirodnoj sredini.
MINTEQA2 zahteva podatke hemijske analize uzorka koji se modeluje, što znači da proračun vrši
na osnovu unete ukupne koncentracije rastvorenih komponenti od interesa i drugih podataka,
kao što su pH, redoks status (pe), kao i parcijalni pritisak jednog ili više gasova. Pomoću
MINTEQA2 ekstenzivne termodinamičke baze podataka moguće je izvršiti geohemijsku
specijaciju sistema. MINTEQA2 je odličan alat za istraživanje u oblasti hemije životne sredine,
jer daje mogućnost definisanja fizičkih i hemijskih procesa koji kontrolišu ponašanje polutanata
u životnoj sredini. Važno je naglasiti, da su za precizan opis prirodnog sistema potrebni i precizni
analitički podaci. Takođe, MINTEQA2 se zasniva isključivo na termodinamičkim podacima i ne
uključuje kinetički aspekt geohemijskih reakcija. Stoga, prilikom korišćenja MINTEQA2 moraju
se uvek imati u vidu hemijski principi, jer program može nekada dati hemijski nelogična i
nerazumna rešenja.
Problem 1
Izračunati pH vode u ravnoteži sa atmosferskim CO2(g). Naći koncentraciju svih jonskih vrsta u
rastvoru. Objasniti pH na osnovu prirode jonskih vrsta.
Problem 2
Izračunati pH vode koja je izložena atmosferskom CO2 i u kontaktu je sa krečnjakom.
Problem 3
Prirodna podzemna voda sadrži Ca2+ i CO32- kao glavne komponente i izložena je atmosferskom
CO2. Resetovati Problem 1 i započeti novi, izabrati molarne koncentracije 0.005 za obe vrste
Ca2+ i CO32-. Izračunati pH i koncentracije svih jonskih vrsta u rastvoru. Identifikuj i napiši
hemijski sastav čvrstih minerala na osnovu vrednosti indeksa zasićenja (SI). Zašto je došlo do
precipitacije samo nekih minerala?
Problem 4
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
a) Identifikovati sve jonske vrste. Napiši odgovarajuće reakcije za nastanak vrsta koje sadrže Fe.
Objasni zašto je opala pH vrednost.
b) Da li se koncentracija jonskih vrsta As (ukupan rastvoreni arsen) smanjila na manje od 50
μg/dm3? Šta je sa koncentracijom slobodnog gvožđa? Proveri SI indekse i utvrdi koji minerali su
precipitovani.
c) Pusti isti program sa fiksnim pH = 7 i proveri ukupnu koncentraciju slobodnog As. Predloži
mehanizam kojim se jonske vrste arsena mogu spustiti na siguran nivo. Da li se ovo može
modelovati pomoću MINTEQA?
Kratak MINTEQA vodič
1. Otvoriti MINTEQA.
2. Pustiti MINTEQA bez unetih vrednosti (Run MINTEQA). MINTRUN window se pojavljuje.
Nakon nekoliko iteracija, kliknuti OK. OUTPUT window se pojavljuje sa koncentracijama
jonskih vrsta, pH, ravnotežom naelektrisanja, itd. pH vrednost bi trebalo da bude 6.998.
Ovo je pH vrednost čiste vode.
3. Kliknuti BACK TO INPUT MENU, kliknuti GASES na gornjem meni baru, kliknuti SPECIFY
GASES i kliknuti ADD. Prihvatiti predložene vrednosti. CO2 je dotat kada je spoljašnji
pritisak 1 atm. Ovo odgovara izlaganju vode vazduhu koji sadrži uobičajenu
koncentraciju CO2. Kliknuti BACK TO MAIN MENU, zatim kliknuti VIEW EDIT/LIST. CO32- je
prikazana kao komponenta. Kliknuti RUN.
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Vežba br. 8
Modelovanje procesa u životnoj sredini. Specijacija metala - korišćenje
softverskog paketa MINTEQA2
Overa
_____________________
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
Student _______________________________________ je
završio sve planom i programom predviđene vežbe iz predmeta
Hemodinamika zagađujućih supstanci.
__________ ____________________
Univerzitet u Nišu – Prirodno-matematički fakultet 2018/2019
BELEŠKE
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________