Professional Documents
Culture Documents
7 – Određivanje belančevina 1
Princip
Metoda se zasniva na razaranju organske materije sumpornom kiselinom, pri čemu azotna
jedinjenja prelaze u amonijak koji s kiselinom obrazuje amonijum-sulfat. Iz takvog rastvora se
amonijak istiskuje pomoću NaOH i njegova količina se posle destilacije određuje titracijom pomoću
standardne kiseline. Na osnovu količine utrošene kiseline se izračunava sadržaj azota u uzorku i
preračunava na belančevine množenjem odgovarajućim faktorom. Taj faktor za ukupne belančevine
mleka iznosi 6,37, za kazein 6,45, a za albumine i globuline mleka 6,34. On je za meso i jaja 6,25, a
za vezivno tkivo - 5,55.
U balonu za razaranje se s tačnošću 0,0001 g izmeri oko 1,5 g (1,5 ml) mleka i doda 20 ml
koncentrovane H2SO4. Kada se reakcija smiri, doda se katalizator i počne sa zagrevanjem na
aparaturi za razaranje uzorka po Kjeldahlu, pri temperaturi koju preporučuje proizvođač. Razaranje je
završeno kada se rastvor izbistri. Pošto se rastvor ohladi, celokupni razoreni uzorak u kiveti se može
postaviti u aparat za destilaciju ili se dalje može raditi s njegovim alikvotnim delom X. U ovom drugom
slučaju se u ohlađeni rastvor doda malo vode, ceo sadržaj kvantitativno prebaci u normalni sud od
100 ml i dopuni destilovanom vodom do crte. Od tako dobijenog rastvora se odmeri alikvotni deo
(npr. peti deo, 100/X = 20 ml) i stavi u čistu kivetu Kjeldalove aparature. Ta kiveta se postavi u aparat
za destilaciju, kao i erlenmajer u kome se nalazi 20 ml 2% H3BO3 za hvatanje amonijaka. U aparatu se
u uzorak uvodi rastvor 20%-og NaOH, a zatim vodena para koja odnosi oslobođeni amonijak i s njim
kondenzuje u erlenmajeru s bornom kiselinom, zbog čega prvobitno zelenkasti rastvor poplavi.
Izračunavanje
1 ml 0,02 N H2SO4 odgovara 0,28 mg N2. X predstavlja alikvotni deo (npr. peti deo, X=5)
Od ukupnih belančevina mleka se staloži i odvoji kazein, a zatim se ono što ostane u
razređenom rastvoru (albumini i globulini) određuje na već opisan način.