1.

Uvod

1.1 Širenje kanarinca u svijet

Divlji kanarinac (Serinus Canarius) potječe sa Kanarskih otoka. Tamo su ga, zbog
njegovog očaravajućeg pjeva prvi uočili španjolci. Oni su ga i prvi udomačili. Oko 1600.
godine su također talijani i englezi počeli uzgajati kanarince, a uskoro i francuzi.
Međutim, svatko od njih je imao svoj put u uzgoju kanarinaca.

U Engleskoj su se kanarinci počeli uzgajati u gradovima i na dvorovima. Još i danas

pojedine vrste kanarinaca nose imena engleskih gradova i pokrajina. Kasnije, kada su
se kanarinci namnožili, počeli su ih uzgajati i ostali staleži.

Engleski uzgajivači su najviše pažnje posvećivali vanjskom izgledu i držanju ptice, a ne

pjesmi. Oni su tako uzgojili mnoge vrste kanarinaca oblika i stasa od kojih su neke vrlo
omiljene među uzgajivačima, dok su neke u međuvremenu izumrle.

Talijanski su uzgajivači kanarince držali uglavnom zbog pjesme.Oni su ih prenijeli preko

Alpa gdje su Tirolski rudari shvatili da uzgoj kanarinaca može biti dodatni izvor zarade.
Kasnije, kada je u Tirolu rudarenje prekinuto, to je područje postalo trgovinski centar
toga doba za kanarince.

Mnogi su tirolski rudari potražili posao u drugim gradovima, a sa sobom su ponijeli i

kanarince. Na taj način je nastala i poznata vrsta kanarinaca pjesme "Harzroller".
Početkom 19. stoljeća Harzroller je bio poznat i omiljen diljem Evrope, a 1842. godine
prenesen je i u Ameriku.U počeku je u Ameriku izvezeno 15000 kanarinaca, zatim se taj
broj popeo na 70000 da bi do kraja 1900. godine dosegao pola miliona. Na prijelazu
stoljeća ta je trgovina dosegla svoj vrhunac.

Danas se kanarinci uzgajaju u cijelom svijetu, od hladnih kajeva kanade pa do vručeg

podneblja Afrike.
Na prijelazu stolječa u zapadnim se zemljama počinju osnivati društva ljubitelja i
uzgajivača kanarinaca, a također se organiziraju izložbe i takmičenja.

1860. godine u Belgiji, u mjestu Mechelen uzgojena je i predstavljena nova vrsta

kanarinaca pjesme nazvanih "Malino". Belgijanci su također uzgojili i još neke vrste
kanarinaca oblika i stasa, među kojima i kovrđave. Ovi kovrđavi kanarinci postali su
posebno omiljeni u Francuskoj gdje je uzgojena vrsta "Pariški kovrđavi".

Zadnjih su desetlječa među uzgajivačima popularni kanarinci boje, koji se razlikuju po

svojoj lipokromskoj i melaninskoj obojenosti i crtežu. Tako je poznato oko 320 vrsta
kanarinaca boje, u različitim kombinacijama obojenosti i crteža. Zato je danas u svijetu
najviše uzgajivača kanarinaca boje.
 2. Vrste kanarinaca

Kanarinci se u grubo mogu podijeliti na slijedeće skupine:

 kanarinci pjesme,
 kanarinci boje,
 kanarinci oblika i stasa.

2.1. Kanarinci pjesme

HARZ ROLLER
Ova vrsta spada među najstarije poznate vrste kanarinaca. Uzgojeni su metodom
selekcije krajem 18. i početkom 19. soljeća. Iz gorja Harz raširili su se po cijeloj Evropi.
Zlatno doba za ove kanarince je bilo između 1880. godine pa do prvog svjetskog rata.

MALINO
Pojavili su se 1850. godine u Mechelnu, Belgija. Ova vrsta kanarinaca pjeva nešto
glasnije od Harz rollera i za njih je definirano 13 pravilnih načina pjeva. Belgijski su
relativno dugo selektirali ovu vrstu kanarinaca, pa je vjerojatno zato ona relativno kasno
prihvačena od strane uzgajivača širom Evrope. Naglo širenje je ova vrsta doživjela
nakon drugog svjetskog rata.

TIMBRADOS
Ovu su vrstu kanarinaca predstavili španjolski uzgajivači negdje izmeđi 1920. i 1930.
god. I za ovu vrstu kanarinaca je definirano 13 pravilnih načina pjeva. C.O.M. je ovu
vrsu kanarinaca priznao 1968. god.

AMERIčKI KANARINAC PJESME

Ova je vrsta kanarinaca uzgojena u Americi. To je križanac između Harz rollera i border
kanarinca. U Evropi je ova vrsta još relativno nepoznata.
 2.2. Kanarinci boje
Kanarinci boje dijele se u dvije osnovne grupe:

 lipokromske kanarince i
 melaninske kanarince.

Lipokromske boje su tzv. masne boje i to su crvena, žuta i bijela.

Melaninske ili tzv. suhe boje su crna i smeđa.
Lipokromski kanarinci ne posjeduju melaninske boje, dok je kod
melaninskih kanarinaca prisutna i lipokromska obojenost.
Prema intenzitetu obojenosti kanarinci se dijele na intenzivne,
neintenzivne te mozaične.
Kombinacijom gore navedenih osnovnih boja, mutacijama nad njima, te
intenziteta obojenosti, danas postoji čitava paleta kanarinaca boje

Kanarinci boje - lipokromski kanarinci

Lipokromski kanarinci posjeduju samo tzv. "masnu" (lipokromsku) obojenost, dok ne

posjeduju melaninsku obojenost. Podperje je kod lipokromskih kanarinaca bijele boje.

Kod lipokromskih kanarinaca susrećemo tri osnovne boje: bijelu (koja je u stvari
odsutnost i lipokromske obojenosti), žutu i crvenu.

Kod bijelih kanarinaca razlikujemo dominantno bijele i recesivno bijele kanarince.

Kod dominantno bijelih, za razliku od recesivnih, susrećemo prisutnost lipokromske
obojenosti na vanjskim letnim perima, i ona može biti u žutoj ili crvenij boji.

Kod žutih i crvenih kanarinaca susrećemo tri načina obojenosti ptice. To su intenzivna,
neintenzivna i mozaična. Za mozaičnu obojenost karakterističan je i spolni
dimorfizam (različit izgled mužjaka i ženke).

Kod žutih i crvenih lipokromskih kanarinaca boje javlja se pastelna mutacija koja daje
svjetliju obojenost ptice, i ona se javlja u sva tri intenziteta obojenost.

Kod lipokromskih kanarinaca u sve tri boje javlja se crvenooka mutacija. Kod pojave
ove mutacije uobičajeno je da bijele mutirane kanarince nazivamo albino, žute lutino,
a crvene rubino.
Kanarinci boje - melaninski kanarinci

Melaninski kanarinci, poput divljag kanarinca, uz "masnu" (lipokromsku) obojenost

posjeduju i melaninsku obojenost.

Normalni ili crno-smeđi melaninski kanarinac posjeduje crni eumalanin, smeđi

feomelanin, te smeđi eumalanin. Podperje je kod normalnog melaniskog kanarinca
tamno, a tamni su kljun, noge i nokti.
Kombinacija crno-smeđeg kanarinca sa tri osnovne lipokromske boje, daje nam cijeli
spektar crno-smeđih ptica. Tako se crno-smeđi kanarinac sa bijelom lipokromskom
bojom naziva plavi, sa žutom lipokromskom bojom zeleni, a sa crvenom lipokromskom
bojom bakreni. I ovdje susrećemo tri tipa obojenosti ptica: intenzivnu, neintenzivnu i
mozaičnu. Također se kod melaninskih ptica sreću i mutacije na lipokromskoj
obojenosti.

Kada se pojavi mutacija na genima za razvoj crnog melanina dobivamo smeđeg

kanarinca. Smeđa mutacija je recesivno, spolno vezano svojstvo.

Slijedeća mutacija koja se javlja kod melaninskih kanarinaca je ahat. Ahat faktor
djeluje tako da modificira crni melanin pa tamni pigment postaje svjetliji, uključujući i
podperje koje postaje tamno sivo. Noge, nokti i kljun gube veći dio svoje crne boje.
Ova se mutacija može primjeniti na smeđi melaninski faktor i tada je nazivamo izabela.

Opal je homozigotan recesivni faktor. Njegovi efekti su višestruki: oslabljuje sve

znakove smeđeg melanina smještenog na rubu pera kod normala i smeđih; oslabljuje
kompletan smeđi melanin u crtežu kod smeđih, iako reducira samo smeđu boju
podperja; mijenja boju crnog melanina u crtežu kod normala u tamnu srebrno-sivu,
međutim ovdje nema tako velik utjecaj na boju podperja.

Pastelni je faktor kod melanina spolno vezani recesivni. Kod izabela pastela ptica je
vizuelno skoro lipokromska, a podperje je drap boje. Crtaž je jako rasvjetljen.

Kod ino faktora ptice imaju crvene oči i ta se boja starenjem ptice ne mijenja. Kod
prvog tipa ino faktora pojavljuje se bijela obojenost na mjestima gje se normalno nalazi
smeđi eumelanin, tj. ispod centra pera. U drugom su slučaju rubovi pera smeđi.
Lipokromska boja smještena je između smeđe i bijele. Kod trećeg tipa smeđi je pigment
smješten ispod centra i navrhu pera, dok je lipokromska boja na preostalim dijelovima
pera. Kod sva tri tipa podperje je drap boje.

Satenski je faktorspolno vezano recesivno svojstvo. Njegov učinak je trostruki. Ptica.

kao i kod ino faktora, ima crvene oči. Drugi efekat je da spriječava ispoljavanje crnog
eumelanina koji je kod normala smješten u sredini pera. Treći efekat je spriječavanje
ispoljavanja smeđeg feomelanina koji je lociran na vrhu pera kod svih melaninskih
vrsta. Podperje je tamno drap boje.
O bojama kanarinca
Divlji kanarinac nosi u sebi tri osnovne boje: žutu, crnu i smeđu. Preklapanjem ovih
boja, dobije se efekt žuto-zelenkaste ptice. Selektivnim uzgojem u potpunosti su
potisnute crna i smeđa boja, i dobiven je lipokromski žuti kanarinac. Pojavom mutacije
na žutoj boji ona je djelomično ili u potpunosti potisnuta. U prvom slučaju imamo bijelu
pticu sa žutim vanjskim letnim perima koju nazivamo dominantno bijeli kanarinac, dok je
u drugom slučaju ptica potpuno bijela ili recesivno bijeli kanarinac. Križanjem kanarinca
sa venecuelskim čižkom (Carduelis Cucullata), uveden je crveni faktor kod kanarinaca.
Budući da se kod venecuelskog čižka mužjak i ženka razlikuju (spolni dimorfizam),
križanjem s kanarincem i ovo je svojstvo prešlo na kanarince. Tako je dobiven mozaični
kanarinac.

Standard za kanarince boje

Uzgajivači se svojim uzgojem nastoje što više približiti idealnom kanarincu, dok suci na
takmičenjima ocijenjuju koliko se izloženi primjerci razlikuju od definiranog standarda.

Kod kanarinaca boje, boja, iako najvažniji, nije jedini faktor koji odlučuje o kvaliteti ptice.
Tu se još gledaju veličina i oblik, kvaliteta perja, držanje i opći utisak.

Kategorije koje se ocijenjeju na takmičenju su:

 MELANIN

Ocjenska stavka za melaninske kanarince boje. Intenzivne ptice pokazuju tanji i kraći
crtež u usporedbi sa naintenzivnim i mozaičnim pticama.

Pojavljivanje lipokromske boje na perju ili podperju uzrokuje diskvalifikaciju ptice.

 LIPOKROM

Ocjenska stavka za sve kanarince boje.

Kod apigmentiranih ptica - dominantnih i recesivnih glavna je karakteristika bijela

boja. Dominantno bijeli pokazuju minimum lipokromske boje na letnim perima.
Recesivni ne pokazuju lipokromsku boju nigdje na tijelu.

Kod pigmentiranih ptica osnovna boja se kreće u rasponu od žute do crvene. Ptica
mora biti iste nijense boje na cijelom tijelu.

 KATEGORIJA
U ovoj stavci ocjenjuje se da li ptica po stavci intenziteta (A-intenzivno, B-neintenzivno,
C-mozaik) zadovoljava kriterije. To je stavka u kojoj se ocjenjuju pigmentirane
lipokromske i melaninske ptice.

 PERJE

Perje mora biti komletno operjano i izmitareno. Letno perje krila i repa mora biti čitavo i
simetrično. U krilima mora biti po 18, a u repu 12 dugih pera. Perje mora biti priljubljeno
uz tijelo, mora odisati svježinom i sjajem, te predstavljati jednu kompaktnu cjelinu u
izgledu ptice.

 DUŽINA I OBLIK

Idealna dužina ptice je 13,5-14 cm. Oblik kanarinca boje je izmeđi Carduelis carduelisa i
Carduelis canabine. Tu naročitu pažnju treba posvetiti kljunu koji mora biti čunjast
(kratak i jak), glavi, koja mora biti dosta široka i zaobljena, kratkog i punog vrata, koji se
neprimjetno slijeva u trup. Prsa su slabo naglašena, te sa nešto uvučenim trbuhom
prema korjenu repa čini neprekinutu krivulju u obliku blagog luka. Leđa od vrata do kraja
repa čine neprekinutu liniju. Ramena su čvrsta i zaobljena, te sa krilima i repom čine
vretenasti oblik. Letna pera krila sastaju se na trtici. Rep je lijepo sakupljen i i
harmonično ukomponiran u dužinu ptice. Završava u obliku slova V. Noge lagano
savijene u koljenima. Dužina i oblik trebaju sačinjavati jednu harmoničnu cjelinu.

 DRŽANJE

prilikom ocjenjivanja kanarinac mora davati utisak naviknutosti na izložbeni kavez.

Stojeći na štapići mora činiti kut od 45 stupnjeva između zamišljene simetrale štapića i
tijela. Krila moraju biti zatvorena i davati dojam da se odmaraju na na repu. Repna pera
moraju biti lijepo poredana, jedno preko drugoga, tako da kada se promatraju odozgo
daju osjećaj kompaktnosti, čvrstoće i jednake širine. U ovoj stavci se ocjenjuje čistoća
same ptice, njena kondicija i vitalnost.

 OPĆI UTISAK

Još jednom proanalizirati sve prethodne stavke, te se posebno osvrnuti na zdravlje i

čistoću ptice. U ovoj stavci standard daje sucu pravo da izvrši korekcije ocjene po svom
stručnom mišljenju.
 2.3. Kanarinci stasa

Klasa A: Kovrčavi kanarinci

1. Pariški kovrčavi
2. Sjeverni kovrčavi
3. Južni (francuski) kovrčavi
4. Švicarski kovrčavi
5. Talijanski kovrčavi grbavac (Gibber Italicus)
6. Padovanski kovrčavi
7. Španjolski kovrčavi grbavac (Giboso)
8. Kovrčavi cvjetić (Fiorino)
9. Japanski kovrčavi (Makige)

Klasa B: Kanarinci položaja

1. Belgijski grbavac (Bossu)

2. Škotski polumjesec (Scotch)
3. Minhenski kanarinac (Munchener)
4. Japanski Hoso

Klasa C: Kanarinci oblika

1. Borderski kanarinac (Border)

2. Južno škotski kanarinac (Five)
3. Norvički kanarinac (Norwich)
4. Jorkširski kanarinac (Yorkshire)
5. Bernski kanarinac (Bernios)
6. Španjolski minijaturni kanarinac (Raza Espanola)

Klasa D: Kanarinci s kukmom

1. Minijaturni kukmasti (Gloster)

2. Njemački s kukmom
3. Veliki kukmasti (Crest - Crestbred)
4. Lankaširski kanarinac (Lancashire)

Klasa E: Kanarinci crteža

Gušterasti kanarinac (Lizard)

3. Parenje kanarinaca
Pojedini uzgajivači sa pripremama za parenje svojih kanarinaca počinju početkom
novembra , dok postoje i one koji to pomjeraju za mart ili april.

 Za početnike, dobro je nabaviti kanarince za rasplod od različitih uzgajivača čime

ćemo postići "svježu krv", a za nekoliko godina aktivnog parenja i vlastito
pleme kanarinaca.
PAŽNJA: Nikako se ne smiju pariti braća i sestre iz istog legla.

Preporuke prije, tokom i nakon parenja:

Završila je promjena perja, vani je prilično zahladilo i uzgajivači koji su tokom lijepog
vremena ptice držali na balkonu sada ih unose u zatvoreni prostor.

Temperatura prostorije ne bi trebala biti ispod 18 stepeni, također ne treba biti ni

prevruće jer ćemo izazvati novu promjenu perja. Kavez treba dezinficirati, a dno
posuti sitnim pjeskom ili prekriti čistim papirom koji se redovno mijenja.

Počinjemo sa pojačanom prehranom, češće dajemo tvrdo-kuhana jaja, mehku hranu

voće i povrće. U vodu treba kapnuti i vitamin E.

Ženkama stavljamo gnijezdo pokriveno krpom koja je pričvršćena špagom te blago

utisnuta šakom u kavez. U takvo pripremljeno gnijezdo stavljamo dvije tri male
krpice koje ženkla kada je spremna za parenje stalno iznosi i unosi.

Mužjaci stalno pjevaju, a ženke čuče na prečki. Mužjak obavlja 3-4 skoka.

Ženka počinje da nosi obično nakon 3 dana, a poslije svaki ili svaki drugi dan po
jedno jaje. Tako snese najčešće 4 jaja. Da bi vam se mladi izlegli u približno isto
vrijeme, dobro je vaditi jaja iz gnijezda te ih zamijeniti lažnim, tako se ženka
raskvoca. Kada izlaže četvrto jaje, sve ih vraćate u gnijezdo.

Kada se ženka raskvocala, ustaje 2-3 puta radi hrane. Ženka leži na jajima 13 dana,
ali događa se i 14 pa i 15 dana ovisi koliko je ustajala dok je ležala.

Jedan dan prije očekivanog izvođenja mladih promijenimo gnijezdo, da bi se izlegli u

čistom vodeći računa da ga vratimo na isto mjesto.

Dešava se da mladi ne mogu iz jaja jer je ljuska jajeta tvrda, u tom slučaju jaje
nježno navlažimo mokrom vatom ili krpicom ili u krajnjem slučaju pred samo
izlijeganje pažljivo otvorimo.
 4. Smještaj kanarinaca
Za pravilan smještaj kanarinaca bitni su slijedeći faktori:

 odgovarajuća prostorija
 odgovarajuća temperatura i vlaga
 kavezi

 Prostorija

Prostorija za držanje kanarinaca mora biti dovoljno prostrana, svijetla i zračna.

Prema nekim stručnjacima prostor koji bi trebali osigurati u prostoriji po ptici
trebao bi biti 1 m². Ptice trebaju imati što više danjeg svijetla, ali opet ne smiju
biti direktno izložene jakom suncu. Prostoriju u kojoj se drže ptice treba redovito
zračiti, ali pri tome moramo paziti da ptice nisu izložene propuhu. Ptice izložene
propuhu vrlo lako obolijevaju od prehlade ili iznenada odlaze u izvanredno
mitarenje što redovito dovodi do daljnjih poteškoća.

 Temperatura i vlaga

Idealna temperatura za držanje kanarinaca je oko 18°C. Kod nekih vrsta može
biti i niža od navedene, dok se za kanarince oblika i stasa zahtijeva 22°C.

Idealna vlaga za držanje kanarinaca boje je oko 60%, dok je za kanrince oblika i
stasa 75%.

 Kavezi

Za pripremu mužjaka za parenje koristimo standardne pojedinačne kaveze.

U vrijeme uzgoja ženke smještamo u kaveze za parenje. Ti kavezi su dovoljno

prostrani da prime gnijezdo za mlade i omoguće ženki neometano kretanje.
Kavezi za parenje su tako smješteni da se između dva takova kaveza nalazi
pomična pregrada. Uklanjanjem pregrade dobijemo kavez dvostruke veličine.

Po osamostaljivanju mladih, mlade kanarince smještamo u manje volijere (dužine

oko 1,5 m) dok se u potpunosti ne osamostale i dok ne ojačaju.
 Prije početka intenzivnog mitarenja, mlade i stare ptice smještamo u veće
volijere (dužine oko 2,5 m) gdje provode cijelo ljeto. Na taj nači je lakše hrajenje
ptica i održavanje kaveza, a ptice imaju više prostora za razletavanje i jačanje
muskulature.

5. Higijena kanarinaca
Za uspješno držanje kanarinaca higijena je jedan vrlo bitan faktor, i to kako higijena
prostorija tako i higijena kaveza i samih ptica.

Prostorije

Prostorija u kojima držite ptice trebaju biti uredne i čiste i treba ih svakodnevno
zračiti. Zidove prostorija treba redovito bojiti, a preporuča se u samu boju za zidove
dodati neko sredstvo protiv nametnika, npr. NEGUVON.

Kavezi

Kaveze u kojim držite ptice treba redovito čistiti, i to najmanje jednom tjedno, a u
sezoni parenja i podizanja mladih i češće. Na kraju sezone, sve kaveze i pribor za
kaveze treba dobro oprati vručom vodom i deterdžentom, potom ih dobro isprati i
posušiti. Čiste kaveze i pribor treba zaštiti od prašine i spremiti ih do početka iduće
sezone.

Pokrov za pod kaveza i volijera

Za držanje ptica vrlo je bitan i pokrov koji se stavlja na pod. Ptice, kada skaču i lete
u kavezima, podižu prašinu koja sadrži kvarcne listiće koje ptica kasnije i udišu. Na
taj način kvarcni lističi ulaze u dišni sustav u uzrokuju značajne smetnje i poteškoće
u disanju. Upravo zbog navedenih nedostataka, uzgajivači sve više napuštaju
pijesak kao pokrov za pod i umjesto njega koriste papir, drveni granulat (strugotine)
ili granulat od umjetnih materijala koji spriječava kokcidiozu.

Kupanje kanarinaca

Kanarinci instinktivno održavaju higijenu perja, a kupanje im u tome uvelike pomaže.

Osobno sam primjetio da kanarinci obožavaju vodu i kupaju se kad god imaju priliku. U
vodu za kupanje povremeno možete dodavati i soli za kupanje ptica, šampone za ptice
ili pak jabučni ocat. Doziranje navedenih sredstava obično je navedeno na ambalaži, s
time da dodatna sredstva ne treba koristiti prečesto jer ona izvlače masnoću iz perja,
čime perje gubi sjaj i postane lako lomljivo.

6. Prehrana kanarinaca

Prehranu ptica treba prilagoditi njihovim potrebama, ovisno o sezoni. U periodu

uzgoja, kada se na ptice, a posebno ženke, postavljaju največi fizički zahtjevi
pticama treba i najjača hrana. U periodu mitarenja, ptice su vrlo osjetljive, pa im
treba davati dodatne količine vitamina i kalcija, itd.

No, bez obzira na program i režim prehrane koji ste odabrali za svoje ptice, bitno je
da u njemu nema naglih promjena i oscilacija.

Sjemesnka hrana

Standard (Kondiciona) i Uzgojna.

Kondiciona se koristi u vrijeme mitarenja, te za pripreme pred izložbe i takmičenja. U

vrijeme mitarenja u standard hranu dodaje se lan zbog povećanja sjaja perja.

Uzgojna se počinje davati u fazi pripreme ptica za parenje. Dok ženka hrani mlade,
uzgojnu hranu nadopunjavamo perilom i crnim sjemenom. U fazi osamostaljivanja
mladih ptica, njima u sjemensku hranu dodajemo uljanu repicu.

Mekana hrana

Pticama mekanu hranu dajemo tokom cijele godine. Osnovu čini komercijalno
pripremljena mekana hrana za kanarince sa jajima i medom. U sezoni uzgoja tu
hranu pojačavamo komercijalnom mekanom hranom sa insektima u omjeru 5 kg
hrane za kanarince i 0,8 kg hrane sa insektima. Iako su kanarinci u osnovi
sjemenojedi, međutim pokazalo da mladi puno bolje napreduju kada ih se hrani i sa
proteinima animalnog porijekla. Po osamostaljivanju mladih kanarinaca treba im
prestati davati hranu sa insektima. U sezoni uzgoja, gore spomenutoj mješavini
hrana za ptice dodajem i spirulinu. Spirulin se pokazala kao vrlo kvalitetan dodakat
hrani za mlade kanarince.

Zelena hrana i voće

Zelena hrana i voće predstavljaju važan izvor vitamina za ptice u kavezu.
Pod zelenom hranom razumijevam radić, djetelinu, kelj, zelje, ..., te povrće kao npr.
mrkva, paprika, mladi kukuruz (klipovi za kuhanje ili pečenje), krastavci, itd.
Od voća kanarincima mogu konzumirati jabuke, kruške, lubenicu, itd.
Sve ovo može se davati kanarincima u umjerenima količinama, pod uvijetom da je
svježe, čisto i SUHO. Mokra zelena hrana može izazvati probavne smetnje i meku
stolicu.

Grit

Grit u prehrani ptica ima dvostruku ulogu. Kao prrvo, predstavlja važan izvor
minerala. Druga, važnija uloga je sudjelovanje u probavi hrane. Ptice općenito,
pa tako i kanarinci, opće je poznato nemaju zube. Stoga im je za omekšavanje
hrane radi lakše probave potrebno pomoćno sredstvo. U prirodi su to sitni
kamenčići koje ptica sakuplja unaokolo, a u kavezu je to grit. Grit koji ptica
proguta sakuplja se u njenom probavnom traktu i kada ptica proguta hranu,
mošići se sakupljaju i rastežu i uz pomoć zrnaca grita melju hranu. Kada ptica u
kavezu ne bi imala šljunka ili grita, probava hrane bila bi otežana, a u ekstremnim
slučajevima može se reći da ptica čak i ugiba od gladi iako redovito jede hranu.

Sipina kost

Sipina kost kod kanarinca ima višestruku funkciju. Prvenstveno služi kao izvor
kalcija i nekih drugih minerala. Također šluži i kao sredstvo za održavanje kljuna ptice, a
isto tako može predstavljati neku vrstu zanimacije za pticu.