UNIVERZITET U SARAJEVU

POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI FAKULTET

EGZOTIČNE PTICE

Edin Rizvanović
Almedin Grbo
Merzudin Mehinović
Haris Đapo

Mentor: Mr. Samir Muhamedagić

Sarajevo, 2014.

0
 SADRŽAJ:

1. Gouldova amadina ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 2

2. Spic Amadina ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 2

2.1. Porijeklo ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 2

2.2. Osobine i eksterije …………………………………………………………………………………………………………………. 3

2.3. Mutacije ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 3

2.4. Ishrana ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 3

2.5. Smjestaj i sparivanje ptica ……………………………………………………………………………………………… 4

3. Zeba ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 4

4. Dijamantska zeba ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 6

5. Rižarica …………………………………………………………………………………………………………………. 6

6. Krvavokljuni pletač …………………………………………………………………………………………………………………. 8

7. Minijaturni amarant …………………………………………………………………………………………………………………. 9

8. Literatura ………………………………………………………………………………………………………………………….………….. 11

1. Gouldova amadina
1
Gouldova amadina (Chloebia gouldiae) ptica raskošnih boja često znana kao kraljica egzota
nastanjuje riječne travnate obale sjeverne Australije. Nažalost, u prirodi je ugrožena i njihov je
broj u jatima u divljini zabrinjavajuće mali.

Engleski ornitolog John Gould prvi je ilustrirao Gouldovu amadinu između 1838 i 1840 godine i
na taj način pokazao Europi pticu raskošnog perja prekrasnih duginih boja. Gouldova amadina je
prvi puta donesena u Europu 1887 godine.
Veličina odrasle ptice je oko 12 - 14 cm, težina između 12 - 20 g, dok im je životni vijek oko 7 -
9 godina (ovisno o uvjetima držanja, kod intenzivnog uzgoja 5-7 godina).

Osnovne tri boje glave Gould amadina su crna, crvena i žuta glava, tako da razlikujemo
crnoglavu, crvenoglavu i žutoglavu Gould amadinu. Standardni primjerci ovih egzota imaju
zelena leđa, ljubičaste grudi, žuti trbuh, te crvenu, crnu ili žutu glavu. Postoji čitav
nizmutacija ovih prekrsanih ptica ( bijela, blijedoljubičasta (lila) prsa, pastel zelena leđa, žuta
leđa (1-faktor, 2-faktor), plava leđa, srebrna leđa, itd.). Mužjaci su uvijek jače obojeni, življih i
jarkijih boja, za razliku od ženki čije su boje manje izražene (zagasitije).

2. Spic Amadina

2.1. Porijeklo

Spic Amadina ( Poephilla acuticauda ) je omiljena i rado gajena ptica , lijepe atraktivne
spoljasnosti, pitomog i razdraganog duha, skromnosti u zahtjevima, izdrzljivosti i relativnog
dugog odgoja. Spic amadina je vrsta na granici izmedju domestificiranih i nedomestificiranih
egzoticnih ptica, ali postoji mogucnost da uskoro, poput japanskih galebica, zebrastih zeba,
rizarica i guld amadina i ona dobije status domestificirane egzote.

Domovina ovih ptica je Australija. Nastanjuju travnata podrucja suhih stepa i savana od sjevera
ovog kontinenta,pa prema juhu sve do 18 juzne geografske sirine. Zive u vecim ili manjim
jatima, ali parovi zadrzavaju bliskost i van sezone razmnozavanja. Veza partnera je dugotrajna i
jaka. U prirodi se hrane prvenstveno sjemenjem raznovrsnih trava i korova ali i vrlo rado
konzumiraju i raznovrsne inskte-sitne muhe, razne crve i gusjenice. Hranu animalnog porijekla
koriste toko cijele godine, ali ipak najvise u vrijeme razmnozavanja i podizanja mladih.
Gnijezda prave na drvecu, ukoliko ga ima, ili u grmlju i busenjima visokih trava.

2.2. Osobine i eksterijer

2
Ova simpaticna egzoticna ptica dobila je naziv po karakteristicnom spicastom repu, odnosno
paru kopaljastih srednjih repnih pera, koje su za 3 do 4 cm duza od ostalih.

Postoje dva varijateta ove vrste zebe : Crvenokljuna spic amadina ( Poephilie acuticuada hecki )
koja je cesce kod odgajivaca i zutokljuna spic amadina ( Poephilia acuticauda acuticauda ).
Razlika medju njima samo je u boji kljuna, a ostala obiljezja potupna su ista.

Duzina ove ptice 16,5 – 17 cm, od vrha kljuna do zavrsetka repa. Polni dimorfizam nije izrazen.
Osnovna boja je prijatna, pastelna braon boje. Nesto tamniji tonovi ove boje preovladavaju na
krilima i ledjima, dok su grud, trbuh i bokovi svijetlo – braon boje , a nadrepak i gornja osnova
repa su bijele boje. Perje oko kloake je prljavo bijele boje, a perje izmedju kljuna i ociju, ovalni
podbradak, kais na slabinama i rep su somotasto – crne boje. Oci su im crveno – braon a kljun ,
noge, prsti narandzasto – crvene boje.

Ovaj opis vazi za oba pola, pa se polovi mogu tesko raspoznavati. Smatra se da zenka ima nesto
manju i oucljiviju ravniju mrlju na gusi, uzi kais na bokovima kao i nesto svijetliji kljun

Najsigurniji znak raspoznavanja polova je ipak pjesma muzjaka, jer samo on pjeva, a zenka
cvrkuce. Pjesma je kratka i ne narucito aktraktivna

Mlade ptice imaju zagasito braon perje. Glava im je tamna a noge i kljun su crni. Oci su im
tamno braon. Mladima u starosti od mjesec ipo dana kljun i noge pocinju da dobivaju konacnu
boju.

2.3. Mutacije

Dugogodisnjim planskim radom uzgajivaca stvorene su brojne mutacije, koje se bitno razlikuju
po boji od predaka prirodne boje. Do sada je stvoreno nekoliko mutacija, od kojih su
najpoznatije izabel i bijela mutacija. Isto tako stvorene su i svijetlo i tamno braon ptice, za koje
jos sa sigurnoscu nije utvrdjeno da li su to mutacije ili modifikacije

2.4. Ishrana

Jedna od osobina koja krase ovu zebu jeste skromnost u ishrani. Svakodnevni obrok je mjesavina
zrnaste hrane sastavljene od jednakih kolicina prosa, muhara, nigera, vrsenog bara i glanca. Rado
jedu zelenis,voce i povrce kao i proklijalo sjeme.

Za vrijeme odhranjivanja mladi treba im davati i kuhano jaje , sitno rendano i pomjesano s
keksom i vitaminima, kao i hranu animalnog porijekla,crve brasnare ,mravlja jaja. U kavezu
stalno da imaju sipinu kost i mineralne materije.

2.5. Smjestaj i sparivanje ptica

3
Spic amadine treba gajiti i razmnozavati u volijerema ili vecim kavezima. Iako ce ove zebe biti
zadovoljne sa manjim kavezima u kojima se razmnozavaju kanarinci, zebraste zebe o japanski
galebici ( 50 x 25 x 30 ), ipak im treba obezbjediti kavez vecih dimenzija ( 70 x 40 x 40 ). Ipak
sam uspjeh razmnozavanja ne zavisi od velicine kaveza,koliko od pripremljenosti i uparenosti
budicih roditelja.

Mladim pticama,odabranim za rasplod treba omoguciti izbor partnera. To je najbolje uciniti u

prostranom kavezu za formiranje dva do tri para ili u volijeri za formiranje vise parova. Prisustvo
veceg broja jedinki ove vrste pomazu brzem formiranju parova, a kasnije se rezultira uspjehom.

Kada se ptice upare, obicno ostaju nerazdvojne do kraja zivota. Parovi se medjusobno uglavnom
dobro podnose, pa je moguce drzati vise parova zajedno. Medjutim najbolji se rezultati postizu
kada se parovi drze posebno.

Kada su se partneri pronasli i formirali parovi moze se reci da je 90 posto posla zavrseno, i u
koliko se stvorio minimum za razmnozavanje, mozemo ocekivati mlade. Jedinike su medjusobno
prvrzene i ne svadjaju se oko hrane i mjesta boravka vec su vrlo harmonicne i prisne a rezultat
toga je uspjesno podizanje mladih.

Ove simpaticne ptice svijaju gnijezdo u pletenim korpicama, izdubljenim kokosovim orasima ili
do polovine otvorenim sadnucicima dimenzije 12 x 12 x 14 cm.Materijal moze biti razlicit, a za
podlogu najpogodniji tzv. Papirnati rezanac jer svojom poroznoscu omogucava vjetranja jaja i
mladih.

Takvo ponudjeno gnijezdo, roditelji ce prilagodjavati svojim potrebama koje se mogu razlicito
manifestovati zavisno od para. Tako neki ce par potpunosti zatvoriti ulaz, sem malog otvora za
prilazenje, drugi ce produbiti gnijezdo.

Kada je gnijezdo gotovo, zenka obicno snese 4-5 jaja koja su duguljasta i bijele boje. Na jajima
naizmjenicno ili istovremeno leze muzjak i zenka. Mladi se izlijegu poslije 15 dana. Brzo rastu
narucito ako u hrani ima bjelancevina animalnog porijekla. Najcesci izvori bjelancevina su tvrdo
kuhana jaja,mravlja jaja, crvi brasnari. Mlade ptice mozemo prstenovati 7-og ili 8-og dana.
Mladi napustaju gnijezdo sa tri nedjelje, ali su jos zavisni od roditelja. Osamostaljivanje je vrlo
tezak period za mlade i moramo dobro paziti, a to je period 35 -40 dana.

3. Zeba

U svijetu postoji preko sto vrsta zeba. Neke vrste zeba su pripitomljene prije oko 500 godina, a
neke vrste se i danas gaje kao kućni ljubimci u cijelom svijetu. U Evropi se najčešće gaje
sljedeće vrste i podvrste zeba: zebrasta zebica, ringel zeba, japanski galebić, rižarica bijela,
rižarica siva, crvenoglava guld amadina, crnoglava guld amadina, tukan.

4
Zebe su velike kao vrapci i slične boje, mada kod nekih vrsta dominiraju življe nijanse. To su
male, vesele, živahne ptice koje su u stalnom pokretu, vrlo vješto skakuću, a i solidni su letači.
Zebe su i darovite pjevačice i ako ljudi za neke vrste tvrde obratno, zato što ne pjevaju
melodično. Mužjaci su, za razliku od ženki, izvrsni pjevači.

Zebe su izuzetno druželjubive, ali samo sa drugim pticama. Miroljubive su prema jedinkama
svoje vrste i prema drugim egzotičnim pticama. Najprijatnije se osećaju kada su u paru ili većim
grupama. Pošto vole društvo, nabavite još jednu zebu i stavite ih u odvojene kaveze, ali jednu do
druge, kako bi se "upoznale". Tako možete da sprečite moguće međusobno povrjeđivanje. Kada
primjetite da su se zebe prihvatile, stavite ih u isti kavez.

Zebe su vrjedni graditelji. Zato u njihov kavez treba da stavite otvoreno vještačko gnijezdo koje
je po obliku slično onom u prirodi. Za oblaganje unutrašnjosti vještačkog gnijezda može se
koristiti sitno sijeno, perje, fine čiste krpice, sitne grančice, vunica. Deo materijala treba uvek
ostaviti u kavezu kako bi zebe same uredile unutrašnjost gnijezda. Samo gledanje kako vredno
oblikuju svoja gnijezda je i pravo uživanje za vlasnike.

Ako želite da reprodukujete zebe potrebno je da stavite u kavez zatvoreno gnezdo. Zatvorena
gnezda se prave u obliku duplje ili u obliku kutija koje imaju rupu kroz koju zebe ulaze u
gnijezdo. U ta gnijezda ženke legu jaja. Mužjak i ženka naizmjenično sjede na jajima. Kada se
izlegu ptići, zebe su veoma požrtvovani roditelji i dosta se trude oko njih.

Zebe će vas razveseljavati svojim cvrkutanjem, ali nisu kućni ljubimci koje ćete moći da milujete
i mazite. One su plašljive i ne vole da se maze ili drže u ruci. Njima nije potrebno da izlaze iz
kaveza svaki dan, ali uživaju u igračkama, kao što su merdevine, ljuljaške i ogledala sa
zvončićima. Pošto vole da se kupaju potrebna im je i kadica sa vodom.

Zebe su zanimljive za posmatranje, čak će se i navići na vas i neće bježati kada im priđete. Ali,
one su više kao ribice u akvarijumu - za posmatranje, a ne za diranje i druženje.

Zebe su kućni ljubimci o kojima je lako brinuti. Brzo se prilagođavaju uslovima držanja u
kavezu, vrlo lako se hrane i razmnožavaju. Dovoljno im je samo svaki dan sipati svježu vodu i
malo zrnevlja, a s vremena na vreme dati malo minerala i vitamina.

4. Dijamantska zeba

Dijamantska zeba ( Stagnoteura guttata ) po ljepoti spada u sam vrh australijskih zeba. Ova ptica
naseljava jugoistočne predjele Australije, gdje preovladavaju pustinjsko-stepska područja. U

5
Europu je prenijeta sredinom XIX vijeka, tačnije 1870 god. I to u Njemačku, odakle se veoma
brzo raširila po cijeloj Europi. Danas se može naći i kod nasi odgajivača, koji je manje-više
uspješno gaje.

Dijamantska zeba je dugačka 12 cm. Ima izrazito crven kljun koji je po gradji dosta jak. Od
kljuna pa do oka se proteze sjajna crna povrsina, u sirini precnika oka. Tjeme i vrat, su sa gornje
strane sivo-plave boje. Vidni dio ledja i krila su smedje-braon boje. Rep je sa gornje strane
tamno-sive boje. Ispred krila, u predjelu korijena repa, nazire se vatreno crvena boja koja jednim
dijelom prelazi malo na rep. Od korijena vrata pa gotovo do polovine grudi, kao i na bocnim
stranama, u istoj sirini, prostire se perje sjajne crne boje. Ta crna boja, koja se nalazi na bocnim
stranama ide dijelom i ispod krila,a cijela njena povrsina je isprskana bijelim tackama. Vrat je
bijelo-sivkaste boje isto kao dio grudi i stomak, s tim sto je nesto boja tamnija prema repu. Rep
je sa donje strane tamne boje.

Dijamantska zeba je vrlo mirna i umiljata ptica. Moze da se drzi u vecem kavezu. Ali, ako se zeli
razmnozavati, ona je za jedan par potreban jedan kavez ili sobna volijera dimenzije 100 x 100 x
50 cm. U takav kavez treba postaviti gnijezdo-kucicu dimenzije 18 x 18 x 25 cm. Zenka snese 4-
7 jaja bijele boje, iz kojih se za 14 – 15 dana izlegu mladi, koje otac i majka naizmjenicno hrane.

Ova vrsta zebe ima jako tezak instikt za ishranu mladih, pa se u negativnim slucajevima, kada ni
muzjak ni zenka ne nose hranu mladim,u volijeru ubacuje nekoliko japanskih galebica koji ce
odhraniti najvise dvije do tri zebice. U normalnim uslovima mladi ce napustiti gnijezdo sa
dvadesetak dana zivota i bit ce sposobni sami da se hrane. Vazno je naglasiti da u vrijeme
lijezanja i podizanje mladih temperatura ne smije pasti ispod 20 stepeni celzijusa.

Ishrana dijamantske zebe je ista kao i kod drugih australijskih zeba. Jedu zrnastu hranu ( proso,
muhar, svijetlo, sijeme, niger ), zelenu hranu i voce, tvrdo kuhano jaje, itd. U vrijeme podiznja
mladih treba im i davati mravlja jaja i crve brasnare. Svakodnevno im je potrebno davati svjezu
vodu.

5. Rizarica

Rizarica ( Padda oryzivora ) nastanjuje indonezijska ostrva Javu i Sumatru,odakle je prenijeta na

Molukas,a kasnije na Zanzibar i ostrvo Sveta Jelena. Prilikom transporta brodova,dolazilo je do
brodoloma pa su mnoge rizarice uspjele da se spase,nasele i organizuju nove kolonije u
oblastima Istocne Afrike, jugoistocne Azije, Japana i Havaja.

Staniste ove egzote su stepe, ali i poljoprivredne oblasti pod kulturama zitarica. Ishrana u prirodi
joj se prvenstveno sastoji od sjemenske hrane, kao sto su proso, pirinac, ovas, zeleno klasje,
zitarice, narucito psenice i povrlatske kulture do kojih uspije da dodje. U njenom zavicaju se
smatraju stetocinom, jer cesto u jatima, napada pirincina polja i nanosi velike stete.

6
Rizarica je relativno krupna ptica. Dugacka je 14 cm. Kod ovih ptica ne postoji polni
dimorfizam, ali se pazljivim posmatranjem moze da ouci razlike medju polovima, narucito kada
su ptice jedna pored druge. Zenke rizarice imaju znatno uzu glavu i svijetliji kljun po ivici.

Rizarica ima izuzetno jak kljun, koji je pri korijenu crvene boje, dok pri vrhu ta boja postepeno
blijedi. Oci su joj krupne i tamne boje, oivicene tankim kolutom gole koze crvene boje.
Glava,ukljucujuci i vrat je crne boje,sem obraza koji su bijele boje. Cijelo tijelo je nijansa siva –
plava boje,izuzimajuci podrepak koji je bijelo – drapkaste boje. Rep je i sa gornje i sa donje
strane crne boje. Rubovi krila su tamnije boje, koja vuce na crnkasto. Noge su crvenkaste.

Tokom dugogodisnjeg odgoja nastale su i neke mutacije, od kojih je najpoznatija bijela mutacija.
To je rizarica sjajne, cisto bijele boje perja i crnih ociju. Poznata je i tzv. Morska rizarica, braon
boje i bijelog stomaka. Takodje je stvorena i mutacija bijele boje sa svijetlo – braon repom.

Rizarica je vrlo zahvalna ptica za odgoj, ne zahtjeva nikakve specijalne uslove u pogledu cuvanja
i ishrane. Dobro podnose zivot u kavezu,ali se bolje osjecaju u volijeru. Kavez za par rizarica
mora da bude nesto veci dimenzija 80 x 45 x 35 cm. Nije preporucljivo da se drzi sa drugim
manjim pticama, jer je agresivna pa moze da ih ozlijedi. Neki uzgajivaci ih drze zajedno sa
papigama tigricama, medju kojima se i razmnozavaju.

Gnijezdo za rizarice treba da bude dimenzija 30 x 30 x 20 cm, u oblika kutija sa otvorom na

prednjoj strani,ciji precnik iznosi 3,5 – 4 cm. Materijal za gnijezdo je sijeno, ne previse fino, jer i
u prirodi gradi dosta neuredna i nezgrapna gnijezda.

Ono sto predstavlja poseban dozivljaj kod drzanja ovih ptica je njen ritual parenja. Ritual u
dovoljno velikom i prostranom kavezu pocinje pjesmom muzjaka i njegovim visokim skokovima
u mjestu. Kako ga strast sve vise obuzima, skokvi postaju veci, kada pocinje da skace, cas sa
jedne, cas sa druge strane. Zenka za to vrijeme miruje na stapicu. Poslije dvije – tri minute
njegova melodicna pjesma ali i skokovi, nagone zenku da cucne i ona, otvorenog kljuna dozvoli
muzjaku da je oplodi. Nakon ovakvog rituala, koji se moze da ponovi vise puta u toku jednog
dana, jasno je zasto kavez mora da bude vecih dimenzija.

Cetri do pet dana od parenja, postavljenoj kucici, zenka polaze prvo od pet do sest jaja. Jaja su
krupna, bijele boje i dosta cvrste ljuske. Na njima leze nocu oba roditelja, dok preko dana
prvenstveno cini samo zenka. Muzjak za to vrijeme obicno stoji u neposrednoj blizini kucice kao
brizan roditelj.

Inkubacija traje oko 14 dana. Rizarica su dobri roditelji i ravnopravno ucestvuju u podizanju
podmlatka. Mladunci napustaju gnijezdo sa oko 25 dana zivota. Roditelji ih dohranjuju jos
petnestak dana, poslije cega postaju sposobni za samostalan zivot.

Nezavisne mladunce roditelji proganjaju sa zeljom da ih izbace iz kaveza. Zato mladunce

moramo odvojiti u poseban kavez. Mladi dobijaju boju odraslih sa 3 – 3,5 mjeseci.

7
Ishrana rizarice je jednostavna. Jede kanarinsku smjesu sjemena, kojoj treba dodati izvjesnu
kolicinu suncokreta. Pored sjemena treba im i davati i voce, povrce, zelenis a i povremeno i
rendano tvrdo kuhano jaje. Za vrijeme podizanje mladih obavezno im treba davati crve brasnare i
mravlja jaja. Voda za pice mora da se svakodnevno mijenja. Posto rizarice vole da se kupaju,
treba da imaju posebnu posudu sa vodom da se mogu kupati.

Temperatura prostorije u kojoj se drze rizarice treba da odgovara sobnoj 18 – 20 stepeni, dok u
zimskom periodu moze da bude i nize.

6. Krvavokljuni pletač

Krvavokljuni pletač (Quelea quelea) jedna od rijetkih ptica pletačica koja se lako gnijezdi i
izvodi mlade zarobljeništvu.Postojbina mu je od istočnih do južnih, pa i zapadnih dijelova
Afrike, gdje živi u velikim jatima i nerijetko čini štete u poljoprivredi..Zato se love i izvoze u
velikim količinama, mada je izvoz u poslednjih nekoliko godina ograničen.

Polni dimorfizam je jasno izražen.Mužjak je svijetlo-smeđe boje, dok mu je lice crno i oivičeno
tankom crvenom prugom.Kljun je crven.Ženka je manje intenzivnih boja, bez maske na licu i
slična je našem poljskom vrapcu.

Krvavokljuni pletač je miroljubiva vrsta pletačica.Mužjak je interesantan kada se udvara

ženki.On brzo, u vidu vibracije leprša krilima pred ženkom ispuštajući fini tih zvižduk.Kao
pletačica je pravi majstor u pletenju gnijezda, koje je pravo malo remek dijelo, naručito kada se
udvara mužjak isplete iviše gnijezda od kojih ženka odabere ono koje joj je najpogodnije.Ženka
u gnijezdo polaže do pet jaja.Inkubacija traje 14 dana.Mlade hrane oba roditelja.Hrane se
zrnastom mješavinom: proso, muhar, svijetlo sjeme i konoplja.U doba izvođenja mladih
preporučije se davanje tvrdo kuhanih jaja sa mineralima, kao i razni zeleniš, voće i povrće.Kod
gniježđenja, ako ih držimo u većoj volijeri što je i preporučljivo sa više vrsta ptica, mora se
voditi računa da im stavimo na raspolaganje dosta materijala od čega će sviti gnijezdo, jer će u
protivnom da napada ostale ptice i sa njih čupati perje, pa se nerijetko dešavalo da potpuno ogole
svoje sustanare.

7. Minijaturni amarant

Minijaturni amarant (Lagonosticta senegala) ili afrička vatrena zeba ili senegalska vatrena zeba
je pravo čudo od ptice, ali se rijetko može naći kod naših odgajivača.To su mirne ptice i
najskromnije po zahtjevima od svih vrsta amaranti.Naseljavaju predijele od Share do Nubijske
pustinje do provincija Transval i Natal u Egiptu.

8
Žive u visokoj travi i oštrom žbunju stepa i savana, zajedno sa astrildama iz roda Ureaginthus, sa
drugim vrstama amaranti, sa vrapcima i malim udovicama, koje odlažu jaja u gnijezda
minijaturnih amaranti.Tu se radi o jednoj veoma pitomoj, maltene domestificiranoj egzoti, koja
se naselila i u naselje domorodaca.Može se vidjeti kako u selu sa kokošima kupi hranu. Tu se i
gnijezdi, u potkrovljima koliba.

Gnijezda grade u dupljama drveća, u gustom šiblju i gustoj visokoj travi. Ona su uvjek loptastog
oblika, sa bočnim ulazom. Materijal za gradnju gnijezda je sijeno, lišće i siti korijenčići
trava.Iznutra ih finim obično bijelim perjem.

Prvi primjerci ove egzote su uveženi jos u 18 vijeku.Ako uspijemo nabaviti par izležen u
zarobljeništvu sigurno ćemo uspjeti dobiti mlade od njih.Kao veoma pitome brzo nauče na glas
vlasnika i prihvataju hranu iz njegove ruke.

Ova egzota je dugačka oko 10cm, od koje trećinu čini rep. Pjesma minijaturnih amaranti je kao i
kod većine predstavnika astrildi, tiha, jedva čujna. Ako se uznemire odaju resko, opominjuće
“ček, ček“ na šta se ptice u volijeri uznemire i postaju spremne da uzlete do prvog skloništa. Ako
su uzbuđene nervozno mašu repom gore-dole, kao sto čine plovke.

Postoji devet podvrsta minijaturnih amaranti, koje se međusobno razlikuju po boji preja.
Nominalna podvrsta je senegalska. Rasprostranjena je od Senegala i Gambije do sjevernih i
centralnih dijelova Nigerije. Mužjaku ove podvrste su glava, grlo, donji dio vrata i cio donji dio
tijela tamno-crveno-mrke boje, sa nekoliko sitnih bijelih tačkica po donjem dijelu grudi.Gornji
dio tijela je mrk, nadrepak i gornja pokrovna pera su crvene boje, a rep je crn. Oko oka je krug
krem boje. Kljun je crvene boje, koja je pri osnovi svjetlija. Noge su tamno crvene. Ženka je
cijela mrke boje. Gornji dio tijela joj je tamniji, a donji svjetliji. Nadrepak, pokrivna pera repa,
kljun i krug oko oka su joj iste boje kao kod mužjaka. Mladi su sivo-mrki. Samo uzda, nadrepak
i gornja pokrivna pera repa su mat crvene boje. Kljun im je crn.

Kamerunska podvrska živi na sjeveru Kameruna i istočnim dijelovima Nigerije. Perje mužjaka
ove podvrste je izrazitije crvene boje u odnosu na nominalnu. Donji dio tijela je oker. Ženke su
iste boje perja kao one nominalne podvrste, samo malo zagasitije.

Mužjaku nigerijske podvrste je gornji dio tijela zemlja-mrke boje, bez ikakve ljepote, a crvena
boja nadrepka i gornjih pokrivnih pera repa je bez sjaja. Donja pokrivna pera repa i pokrivna
pera ušiju su oker-mrki. Ženki je gornji dio tijela mat žuto-mrko-sive boje, a donji dio tijela sivo-
žut. Ova podvrsta živi u sjeverno-istočnoj Nigeriji.

Primjerke sjeverne podvrste neki ornitolozi nazivaju još i mrkom amarantom. Naseljavaju
sjeverni dio tropskog pojasa Afrike. Mužjaku je gornji dio tijela zemljano-mrke boje, ponekad sa
crvenkastim odsjajem. Ženki je cijelo tijelo maslinasto sivo-mrke boje.

Mužjaku somalijske podvrste je gornji dio tijela ružičasto-mrk.Naseljavaju Somaliju.

9
Primjerci istočne podvrste se razlikuju od somalijske manje sivom, a više žuto-mrkom bojom
perja. Po nekad su im stomak i donja pokrivna pera repa žuti. Ženke su tamnije, intenzivnije žute
i sitnije od prethodne podvrste.Naseljavaju teritoriju od juga Kenije do sjevera Mozambika.

Minijaturni amaranti jugoistočne podvrste su veoma slični onima somalijske. Razlikuju se samo
po tome što i mužjak i ženka imaju istu količinu bijelih tačkica, koje se nalaze na samim
grudima, a ne po strani. Žive na jugu Tanzanije, u Zimbabveu i jugoistočnim dijelovima
Zambije.

Granice rasprostranjenosti jugozapadne podvrste nisu tačno određene. Zna se samo da se

predstavnici ove podvrste na jugu i zapadu zone rasprostranjena minijaturnih amaranta. Ove
ptice su tako sjajnog perja da izgledaju kao da su premazane lakom. Grudi su cijele sive boje, a
ostali dio donjeg dijela tijela, do samih pokrivnih pera repa, je bijele boje.

Ptice centralnoafričke podvrste nazivaju se veličanstveni amarant. Mužjaku su vrh i donji dio
glave karmin-crveni(do vino-crvene nijanse). Strane grudi nisu posute bijelim tačkicama, mada
ih ponekad i bude.Stomak i donja pokrivna pera repa su sivo-mrke do čisto sive boje. Pored toga,
donja pokrivna pera repa poprijeko presjeca bijela uska linija. Ženka je maslinasto-sive-mrke
boje, i takođe nema bijele tačke na grudima. Ako ih ima, onda su u neznatnom broju.
Veličanstveni ili centralnoafrički amaranti naseljavaju dvije velike oblasti Afrike. Jedna zahvata
teritoriju od juga Sudana do sjeverozapadnih i zapadnih obala jezera Tanjganika, a druga od
sjeveroistoka Zambije i sjeverozapada Mlija, na istoku, do obala Atlanskog okeana i južnog
dijela Angole, na zapadu.

Minijaturni amaranti ne zahtijevaju mnogo od smještaja. Mogu se držati i u kavezu i u

volijeru.Ali, ukoliko imamo uslova treba ih smjestiti u dobro opremljene volijere. S obzirom da
dosta vremena provode na zemlji, volijeru treba opremiti tako da rastinje bude u zadnjem dijelui
po stranama. U zajedničkim volijerima su druželjubivi u odnosu na sve druge ptice.Istina, po
nekad bude svađalačkih nastrojenih primjeraka, posebno prema svojoj vrsti, ali to je veoma
rijedak slučaj. Najčešće svađu započinje mužjak čija ženka leži u gnijezdu. Gdje god ih smjestili,
oni su uvjek živahni i veseli. Minijaturni amaranti se veoma lahko gnijezde. Ako se za to koristi
kavez najbolje je koristiti onaj dimenzija 80 x 50 x 40 cm. Ove ptice najradije gnijezdo prave u
dupljama, i nikad ne odstupaju od pravila da im je loptastog oblika. Kada ga prave u kutiji,
dimenzije su mu ograničene njenom veličinom. Za građevinski materijal koriste mehku slamu,
sijeno, travu i perje. Kada je gnijezdo već skoro gotovo, počinju svadbene igre. Identične su
onima kod crvenouhih astrildi-mužjak, sa stabljikom u kjunu, u potpunoj tišini, ritmično skače
oko ženke. Pri sparivanju hvata kljunom ženku za perje na zatiljku.

U gnijezdo polaže 4-5 jaja, najčešće četiri. Oba roditelja leže na jajima, smjenjujući se u toku
dana. Noću ženka leži sama, dok mužjak spava na grani nedaleko od gnijezda. Inkubacija traje
11-12 dana. Roditelji veoma brižno hrane mladunce, al u nedostatku žive hrane, znaju da izbace
mlade iz gnijezda. Zbog toga je veoma bitno da im se u vrijeme odhranjivanja mladih obezbjedi

10
što raznovrsnija živa hrana. U uzrastu od 18 dana ptići izlijeću iz gnijezda. Roditelji ih hrane još
dvije nedelje.Veliki dio posla u to vrijeme je na mužjaku, jer ženka već leži na drugom
leglu.Starije ptice se ne moraju premještati u drugi kavez jer ih roditelji ne proganjaju. Dovoljno
je da u isti kavez smjestimo još jednu kutiju, kao prostor u kome će ptići nočiti.

Mitarenje mladih ptica završava se nakon šest mjeseci starosti. Hibridi minijaturnih amaranata su
dobijeni do sada sa crvenorepim astrildama, zebrastim zebama, sivim astrildama i tamnocrvenim
amarantima.

Minijaturne amarante lako podnose pad temperature i do četiri stepena. Na 25°[C] počinju da se
gnijezde bez naručitih problema.

8. Literatura

http://www.amadina.net/gould.html

http://www.artnit.net/urbane-%C5%BEivotinje/item/113-zeba-razdragani-ku%C4%87ni-
ljubimac.html

https://www.wikipedia.org/

http://veterina.info/

11