Sijenit granitskoga masiva kod Tande

u Istočnoj Srbiji
Napisao red. pravi član
Fran Tucan

Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske

akademije znanosti i umjetnosti j . rujna 1935.

U Istočnoj Srbiji, tamo između Crnajke i Lukä, došlo je d o

razvitka velikih količina granitskih stijena, koje možemo posma-
trati, ako se u p u t i m o od sela Crnajke uz Crnajsku Reku prema
Tandi. T u ćemo u početku nailaziti na crne brusilovce i vapne-
njake i iza njih zaci ćemo doskora u velike mase granitskih stijena,
koje se prostiru sve do pred Luke, gdje ih zamjenjuju crni
brusilovci.
Ti su graniti poznati u geološkoj literaturi, pa ih napominju
već prvi geolozi i rudari, koji su zalazili u te naše krajeve u prvoj
polovini prošloga vijeka. 1 njima govori nešto više J. M. Z u -
j v i ć 2 ističući, da »u Istočnoj Srbiji imamo jedan veliki lakolit
(granita), koji se u dužinu pruža od Luke do severno od r. Blizne;
on je sa istoka nadvišen vencem Deli Jovana a sa zapada snizim
krečnjačkim grebenom što se od Stola uputio Majdanpeku.«
Pri kristalizaciji granitske magme, koja je provalila u t o m
kraju, došlo je i do njene diferencijacije, kojoj je posljedica bila
razvitak sijenita. Pa i taj sijenit nije ostao nezapažen od onih
geologa i rudara, što su prvi krenuli u Istočnu Srbiju, da se u p o ­
znaju s njenim geološkim i rudnim prilikama (1. i, pag. 10). N o
oni tu stijenu samo napominju, ali njenoj mineralnoj i kemijskoj
prirodi ništa ne govore; ona je ostala u tom pogledu do danas

-Ј M. ј : ј ј . . ­
2
ј . . 1—19. 1893.
Ј . ј ћ: Ibidem. . ,
. 3. 1900.
Rad Jugosl. akad. 256. 7
98 Fran Tucan: (2)

neistražena, pa je na pr. J. M. Žujović, koji se bavio geologijom

toga kraja, i ne smatra za sijenit, što se razabira iz ovih njegovih
riječi: »Granita ima . . . u velikim gromadama na zapadnom pod­
nožju Deli Jovana od Luke, Tan de i Crnajke do Gornjana i Rudne
Glave . . . Od starina je poznato rudište bakra u r n a j i . . . Rude
se u vidu žica i gromila provlače kroz tamošnji eruptivni masiv,
čiju sam stenu u granit uvrstio, dok Su je stariji rudari (Herder i
Abel) sijenitom nazivali« (1. c. 1, pag. 175.).
U ovaj granitski masiv ja sam zašao ljeti 1921 god., kad sam
s našim geolozima V. Petkovićem, S. Radovanovićem i M. Luko-
vićem poveo slušače mineralogije i petrografije u zagrebačkom uni­
verzitetu, da u društvu sa slušačima geologije i paleontologije
beogradskoga univerziteta upoznaju geološke, paleontološke, petro-
grafske i mineraloške prilike jednoga dijela Istočne Srbije. Prošao
sam tada tim masivom od njegovih sjevernih do južnih granica,
od južnog kraja Crnajke do Luka, posmatrajući njegovu šarolikost,
ne mogući onako golim o k o m razaznati, da se medu tim granit-
skim stijenama nalazi u većoj količini i sijenit. Kad sam se u ljetu
1934 god. opet našao u tom masivu, i to u samoj Tandi, gdje su
otvarali kamenolome u dosta velikom opsegu, meni se nadala
prilika da saberem dovoljno materijala ne samo za petrografsku
zbirku zagrebačkoga mineraloško-petrografskoga muzeja već i za
p o d r o b n o mineraloško i kemijsko istraživanje, koje će unijeti do­
voljno svjetlosti u mineralni i kemijski sastav toga eruptivnoga
stijenja. Jeseni iste godine, 1934, ja sam opet dospio u T a n d u , gdje
sam sa drugovima beogradskoga univerziteta, prof. Lukovićem i
Tomićem podrobno pregledao način pojavljivanja eruptivnih sti­
jena u kamenolomima Tande i njene najbliže okoline, sabrao tamo
daljega materijala za istraživanje, čije rezultate ovdje iznosim.
Iz tih istraživanja dobivamo jasnu sliku mineralnom i kemijskom
sastavu eruptivnoga masiva T a n d e ; ona n a m svjedoče, da se u
T a n d i razvio u velikoj količini sijenit i granit, prema tome, da su
opažanja starih rudara bila ispravna.

1. Sijenit

Kako su otkrivanja eruptivnih stijena u Tandi bila velikoga

opsega, kako se u tamošnjim kamenolomima radilo jako mnogo i
k a k o je izvađeno obilje materijala, bile su prilike za proučavanje
 Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji
<2 99

u samom terenu vrlo povoljne. Lako se može tamo posmatrati,

k a k o je sijenit tijekom geološkoga doba djelovanjem geodinamskih
procesa, što su se vršili u kamenoj kori, pretrpio velikih poreme­
ćaja. Izvržen golemom gorskom pritisku, nije mu mogao svagdje
odoljeti i nekad suvislo stijenje iskidalo se u veće i manje česti
tako, da su litice sijenita pune velikih i sitnih pukotina i prslina,
koje se provlače raznim smjerovima. Gdje su pukotine veće,
dublje i duže, uz njih se slomljeni dijelovi pomiču. Zbog tih mnogih
prslina i pukotina teško se može pri lomljenju kamena dobiti
komada većih razmjera, što je šteta, jer je stijena vrlo lijepa lica
i dala bi se osobito upotrebiti u klesarskoj industriji kao materijal
u prostorijama, koje su zaštićene od razornoga atmosferilijskoga
djelovanja. Utjecaj gorskoga pritiska otkrivaju još i mikroskopska
posmatranja, iz kojih možemo zaključiti velikoj plastičnosti mi­
neralnih sastavaka, naročito glinenaca i biotita; ti mineralni
sastavci toliko su se podavali pritisku, da su se pod njegovim
djelovanjem savijali, pa rijetko gdje da su mu podlegli i tada
dakako ispucali; tim pojavama biće još govora pri izlaganju
mikroskopskoga istraživanja.
Posmatrajući sijenit golim okom lako razabiramo njegove
glavne mineralne sastavke. T u su u prvom redu glinenci, koji su u
stijeni najobilniji. Vidimo ih kao krupnije ili sitnije kristaloide
svjetlocrvene ciglene boje, kako tu i tamo blistaju na plohama
kalavosti staklenom sjajnosti. Od femskih minerala vidi se dosta
kloritizovana biotita. O k u p i o se u sitnim crnim nakupinama, koje
su izgubile onaj za biotit značajni listićavi sastav i jaku sedefastu
sjajnost pokazujući neke vrste polumetalnu sjajnost. Ima u sijenitu
česti, gdje se kloritizovani biotit razvio u tolikoj količini, da ga
ima gotovo toliko, koliko i glinenaca, ali u pretežnoj česti stijene
znatno zaostaje za tim mineralima.
Između crvenih glinenaca i crnih kloritizovanih biotita na­
lazi se jedan bijeli mineral, koji, istina, nije nepoznat u nekim
sijenitima, ali je ograničen samo na izvjesna nalazišta te eruptivne
stijene; to je kalcit. Razvio se u nepravilnom zrnju, pa kad ga
čovjek posmatra golim o k o m , rekao bi, s obzirom na način njegova
pojavljivanja, da je to iskonski mineral. Kao što se k r e m e n o v o
zrnje u granitu okuplja u prostorima između glinenaca, tako se
baš i taj kalcit razvio u ovom sijenitu ispunjavajući prostore
TOO Fran Tucan: <4>

između pojedinih crvenih kristaloida glinenca, pa bi ga čovjek na

prvi pogled i s obzirom na način pojavljivanja i s obzirom na
njegovu boju pa zrnasti sastav držao za neki glinenac.
T a k o je sastavljena pretežna čest sijenita u okolini T a n d e ;
od napomenutih mineralnih sastavaka dobila je stijena svoju ka­
rakterističnu boju. T o je crveni sijenit sa crnim i bijelim pjegama,
koje su u različnoj količini raširene po stijeni; negdje ih ima vrlo
mnogo, negdje malo, jer se nahodi dijelova, gdje se biotit razvio u
maloj količini, a i kalcita zna biti mjestimice tako malo, da se golim
okcrn i ne zapaža.
Sijenit je uočljivo zrnaste strukture, kakvu smo vikli posma-
trati uopće kod granitskih i sijenitskih stijena.
Za mikroskopsku istraživanje uzeo sam iz okoline Tande,
najviše iz samoga kamenoloma, sedam naoko različnih ovećih ko­
mada sijenita priredivši od svakoga komada potreban izbrusak za
podrobno istraživanje mineralnoga sastava i strukture te u Jugo­
slaviji vrlo rijetke stijene. Prirodu glinenaca istraživao sam
poznatom Fedorovljevom metodom s pomoću Fedorov-Nikitinova
teodolitskoga mikroskopa, pa ću rezultate toga istraživanja navesti,
kad budem govorio samim glinencima.
O d minerala, koje sam mogao zapaziti i odrediti mikroskop­
skim posmatranjem i istraživanjem, razvili su se u sijenitu glinenci,
biotit i kakit, koji su vrlo rašireni i njegovi su glavni sastavci. Kao
sporedni sastavci razvili su se, što kao iskonski, što kao tvorevine
prijetvorbe: muskovit, klorit, flogopit (?), hematit, apatit, cirkon,
anatas, brukit, epidot, rutil i (možda) perovskit. U dva primjerka
od tih sijenita namjerio sam se u izbruscima na dva, tri sitna zrnca
kremena, koja su bila uklopljena u mikroklinu ili su se nalazila u
kloritizovanim nakupinama biotita zajedno sa kalcitom. Prema
tome bismo u tom sijenitu našli prijelaze u granit.
Glinenci su najrašireniji mineralni sastavci, tako da količinom
jako nadmašuju biotit (i kalcit); to je gotovo glinenčeva stijena.
Razvili su se kao mikroklin i albit, pa se u nekim izbruscima za­
paža, kako preteže sad jedan, sad drugi, iako se čini, da ipak pre­
teže u stijeni albit.
Mikroklin se razvio najviše u krupnom nepravilnom zrnju,
pa se malogdje može zapaziti što od njegove idiomorfije. Sa ostalim
mineralnim sastavcima, naročito sa albitom, povezan je zubičasto.
/-) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji

O d trošenja je dosta uščuvan, pa se nade negdje i posve svježega

zrnja, koje se tada pokazuje da je bezbojno. Često je neko zrnje
pomućeno sićušnim smeđastim trunjem, koje se nejednolicno rasulo
p o mikroklinu, tako da se negdje okuplja u velikoj množini pre­
krivajući mikroklinsku tvar i ne propuštajući svijetla, a negdje
ga ima vrlo malo ili ga uopće nema. Pri mikroskopskom istraži­
vanju to trunje vrlo često sprečava tačnost opažanja, što nepo­
voljno utječe na određivanje izvjesnih svojswva mikroklinovih.
Ima i takvoga zrnja, koje je pomućeno slabašno crvenkastom, pute-
nastom, bojom. Ponegdje se nađe u njemu uklopaka zrnja i listića
hematita, sitnih kristalića apatita, rjeđe cirkon.t, zatim albita, nešto
malo kloritizovana biotita, a po pukotinama kalavosti kalcita. Gdje
ga je zahvatilo trošenje, pretvara se u listiće i ljuščice muskovita.
Negdje je to trošenje zahvatilo cijeli individuum osim njegovih
rubova.
Kako je bio izvržen jakom gorskom pritisku, ispucao je, pa
neke od pukotinica i prslina odgovaraju izvjesnoj kalavosti,
čemu ću još govoriti, a neke su posve nepravilne. O d toga pritiska
potječe i nejednolicno pomračenje pojedinih zrna, što također
remeti tačnost mikroskopskoga opažanja. Negdje je pomračenje
valovito, negdje pjegavo, tako da se pri okretanju preparata među
unakrstenim nikolima u paralelnoj polarizovanoj svjetlosti mikro-
klinovo z r n o čini kao da je sastavljeno od samih sićušnih ostrvca,
koja su različno orijentirana pa tako i različno osvijetljena.
Ona osobitost mikroklina, nj:gova rešetkasta struktura, koja
je tako česta kod njega, malogdje može da se zapazi, tako da među
unakrstenim nikolima potsjeća na ortoklas. Istina, nađe se pokašto
i zrna, na prerezima kojih možemo posmatrati vrlo jasno razvijenu
napomenutu strukturu, koja potječe od sraslačkih lamela po albit-
skom i periklinskom zakonu. U takvim slučajevima nije čitavo
zrno rešetkaste strukture, već samo pojedine česti zrna. Od drugih
sraslaca nisam se namjerio ni na jedan, iako sam negdje zapazio
kao sraslace dvojke, koji su jako pots jecali na karlovarske; no
optička su istraživanja pokazala, da to nije pravilno sraštenje.
Dosta sam se rijetko namjerio i na mikropertitsko sraštenje; tada
sam zapazio, k a k o je mikroklinovo zrno isprepleteno uzanim,
kadikad krivudavim lamelicama, koje su jačega loma svijetla i
jačega dvoloma od mikroklina, i dok je mikroklin bezbojan, lame-
lice su crvenkaste, putenaste boje.
102 Fran Tucan: (6}

Mikroskopska istraživanja izvršio sam na nekoliko zrna u

različnim izbruscima od različnih komada sijenita. T a su istraži-
živanja dokazala, da se u sijenitu zaista razvio mikroklin, kako se
razabira iz ovih podataka:

i. Z r n o sa lijepo razvijenom baznom kdavosti; dosta čisto

od trunja i trošenja. Za koordinate normale na plohu kalavosti S
dobio sam ove vrijednosti:

S8o 3 /4° 1 2 V 8 1 2 / ° — -L(ooi) - N W - i « .

1 0
Kut optičkih osi iznosi 2 V = — ,^ - Dvolom za N m — N p ,.
a iz toga posrednim putem za N g — N p :

Nm— N p = 0,0040 nađeno neposredno

N g — N m = 0,0029 1 Boldyrevljeva dijagrama
N g — N P = 0,0069 zbrajanjem gornjih vrijednosti.

2. Zrno rešetkaste strukture, pertitskoga sraštenja i n e -

jednoličnoga potamnjenja, što je otežavalo samo posmatranje. N a
njemu su se razvile dvije vrste pukotina kalavosti, od kojih je jedna
nesumnjivo prizmatska, a druga vjerojatno bazna. Za normalu na
plohu prizmatske kalavosti dobio sam ove koordinate:

S781/20732A0--O'/30— J-(I"IO) — N f - 2 ° .

Mjerenje kuta optičkih osi dalo je ovu vrijednost:

2V= — 77-/.°.

3. Z r n o sa pukotinama bazne kalavosti i dosta čisto od

trunja:

S 8 1/.091/808 0
— ± ( o o i ) — SW-3\/2°
2V= —82.

Nm— N p = 0,0038 nađeno neposredno

N g — N m = 0,0029 1Z Boldyrevljeva dijagrama
N g — N P = 0,0067 zbrajanjem gornjih vrijednosti.
(?) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji l°3

4. Z r n o sa pukotinama bazne kalavosti; prilično trunjavo:

S 7 8 1 / . 0 12V20 8 5 1 ^ 0 — ± ( 0 0 1 ) — S S O - 3 0
1
z V = —- /» 0 .

5. Z r n o dosta svježe i čisto; sa pukotinama bazne kalavosti:

1
S ' / 10V20 82V20 — -L(ooi) — W - 3 °
Nm — N p = 0,00385 nađeno neposredno
N g — N m = 0,00265 iz Boldyrevljeva dijagrama
N g — N P = 0,00650 zbrajanjem gornjih vrijednosti.
2 V = — 79i;4 .

6. Z r n o sa baznom kalavosti; prilično čisto:

S 78 0 15V30 8i° ~ l(ooi) — NO-2°

i V = — 76 0 .

7. Z r n o sa pukotinama dvije vrste kalavosti, od kojih su

jedne bile oštre i tako vrlo podesne za mjerenje debljine prepa­
rata; mjerenja su dala ove rezultate:

S' 8 1 1 / / 1 2 1 ^ 0 82 0 — -L(ooi) — W - i 1 /. 0
S" 72V3 0 75 2 /s° 22 0 — - L ( i i o ) — N O - j 1 ?

Nm— N p = 0,0040 nađeno neposredno

N g — N m = 0,0026 iz Boldyrevljeva dijagrama
N g — N p = 0,0067 zbrajanjem gornjih vrijednosti
2 V == — 7 8 ^2 0 .

8. Z r n o malo pomućeno trunjem; nejednolično potamni;

razvile se dvije kalavosti:

S' 76'/»° i j ° 832/3° — l ( o o i ) — • S O - 4 °

S" 8oV_° 88 / 4 ° 9 8 /, 0 - -L ( - 0-2) — SO -8°
1

S'S"=84V4C; 2 V = ^ 8 7 ° .

Albit je vrlo obilan. Dok je mikroklin ponajviše alotrio-

morfan, albit je redovno u zoni prizme idiomorfan. T o su krupni
kristaloidi pločasto oduljeni, sastavljeni od sraslačkih lamela. Više
104 Fran Tucan: (8)

su trunjavi od mikroklina; sitno trunje smeđasre je boje. Isto tako

jače su pomućeni putenastom bojom, pa se rijetko kada nade
pokoji komad, koji bi bio bezbojan.
Rastrožba ga je mnogo jače zahvatila negoli mikroklin; pri
tom procesu prelazi u sitne muskovitne (sericitne) listiće i ljuščice,
kojih u nekim kristaloidima zna biti toliko, da se od albitske tvari
ništa više i ne razabira; mjesto albita imamo tr-da gustu sericitsku
nakupinu. Ima ga dakako od trošenja i posve uščuvana; takav je
crvenkasto pomućen. Negdje ga je trošenje nejednolično zahvatilo,
pa je tada sastavljen od sericitskih i posve svježih česti. N a d e se i
takvih kristaloida, koji su gotovo posve svježi, a u tako svježima
nalazi se po jedan ili dva oduljena listića muskovita sa jasno razvi­
jenom kalavosti; čovjek bi rekao, kad ne bi u ovom sijenitu bila
tako jako razvijena sericitizacija plagioklasa, da su ti listići uklopci
iskonskoga muskovita, a ne tvorevina njegove prijetvorbe. Neki su
u središnjim dijelovima jako sericitizovani, a na rubu uščuvani,
svježi. Kako ga zahvaća rastrožba, gube se mjestimice lamele.

Djelovanje gorskoga pritiska, k o m e sam već govorio, toliko

je utjecalo na pojedine albitske kristaloide, da su njihove sraslačke
lamele isprevijane, a tamo, gdje nisu mogle odoljeti pritisku, slom­
ljene su. Da je taj plagioklas vrlo plastičan, sudim po tome, što su
ponegdje lamele toliko savijene, da stvaraju koljenčaste figure, ali
se slomile nisu. Pa i na pukotinama kalavosti vidi se djelovanje
napomenutoga pritiska; ponegdje ne teku pukotine kao ravne crte,
već su negdje jače, negdje slabije savijene. Dabome, to se djelovanje
pritiska zapaža i pri albitovu pomračenju, koje je od veće česti
nejednolično; negdje je ono valovito, negdje pjegavo.

Osim uklopaka sitnoga trunja, praha i sericitskih tvorevina

prijetvorbe nade se u albitu nešto malo k l o n t a , listića hematita
kristalića apatita, a po pukotinama, naročico od kalavosti, iskri-
stalizovao se k a k i t . Ponegdje se vidi, kako \ uzana ravna pukoti-
nica ispunjena jednom česti kalcitom, drugom muskovitom, koji
se vidi kao uzana bezbojna nit.
Mikroskopskim istraživanjem došao sam do ovih podataka,
koji svjedoče za albitsku prirodu plagioklasa u ovom sijenitu:
i. Pomućeni plagioklas sa sraslačkim k m e l a m a i baznom
kalavosti:
 Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji
<9) 105

S 76V3 0 2 5 ° 70 0 — J_ (001) — 1-2% an - SO • i°

2V = —
—| 83 /*0-

2. Oveći kristaloid sa mnogo sraslačkih lamela, od kojih je

jedan sistem bio tako slabo razvijen, da je zadavao teškoća pri opa­
žanju. O d pritiska lamele su savijene i u jednom dijelu prelomljene.
Pun je trunja.

Bi/2 15 0 76 86° — J- (010; — 2 % an — N O • 4 0

0
Di 18 7--7s 84 3 /4 0
0

D2 i4 /2 781/40878/40
1 0

Sred. vrijednost . 1/*0 7 5 1 ^ 86 1 /* 0 — i- (010) — 1 % an — N O • 4°.

Razvila se i kalavost smjerom (010); srednja vrijednost koor­

dinata za normalu na njenu plohu je ova:

S1/2 15° 76° 8s V_°— -L(oio) — 2 % an — N O • 4°.

2 V, = - f 8 2 ¼ ° .

3. Pomućen sraslac; prilično nepodesan za opažanje:

S 82 0 23 0 69 0 — ± ( 0 1 0 ) — 7 % an — N f - 2 l V
2 V = + 8 i ./_ °.

4. Sraslac sa dobro razvijenom baznom kalavosti:

S 7 j 0 2 4 0 7 i ° — ± ( 0 0 1 ) — 1% an — SO • 3°.

j . Z n a t n o trošan albit; pun praha i sericitskih ljuščica, koje

sakrivaju oštrinu pukotina kalavosti (010); u neke od njih zašao
je kalcit. Razvila se i bazna kalavost, u čije je pukotine također
zašao kalcit; nepodesan za tačna opažanja:

Bi/2 752/30i7° 8i° — [ooi] — 8 ° / 0 a n — N O - i 1 / * 0

0
Di -7^75° 79V4
D2 -3V790 8 °
Sred. vrijednost 15 s /s° 77° 80° — _L (oio) — 1 / % an — N O • 9 0

St i6*/a° 74W%7° — ±(010)-1/2% an—NO- °

1
S2 /.^0 86° — ± ( 0 1 0 ) — 1% a n — N O - 4 °
-V, = +8 4 V. 0 ; 2V2 = +79°-
i Fran Tucan: ( )

6. Vrlo trunjav sraslac; trunje ometa tačnost opažanja p u k o ­

tina kalavosti i sraslaČkoga šava:

Bi/. I6 1 /. 0 75° 86 1 /. 0 — - L ( o i o ) — i ° / o a n — N O - 4 °
D_ i 5 ° 75° 88V20
0
D . 19 * 7° >° M°
Sred. vrijednost i 7 - ; 4 ° 7 2 ¼ 0 87V*° — -L (010) — 0 % an — N O • i °
0
S; 240 72 0 — -L(ooi) — 0 % a n — SO • 4 0
S; 73° 23V. 73 /4° — -L (001) - 0 % an — SO • 70..
0 3

Razvila se i kalavost smjerom (010); srednja vrijednost koor­

dinata za njenu plohu:

Si/2 17 1 /. 0 72 1 /» 0 87° — -L (010) — 0 % an — N O • i °

1
i V ^ + S s / / ; 2 V, = +8^/8°.

7. Dosta trošan sraslac sa sericitskim listićima i ljuščicama:

Bi/. 73 Va° 16V«0 88° — [001] — 0 % an - SW- 3 0

Di i54>° 74 20 **°
D, i71/4°74u 88°
Sred. vrijednost 1 6 1 ^ 0 7 4 1 ^ 0 88° — J_ (010) — 2 % an — N O • i-/ a °-

S, 15V, 0 7 4 1 ^ 0 88° — ± ( 0 1 0 ) — 3 % an - N O - i °
S, 17V40 74° 88° — -L (010) — 2 % an — N O • i-/ a °-
2V1=+792/3°; 2V = +73°.

8. Trunjav i nešto malo trošan sraslac:

Bi/2 74° i 6 2 / 8 ° 8 8 \ / 2 0 — L o o i ] ~ 0 % an — S W - 3 0
Di 16 1 /. 0 73 1 /*°86 e
D a 16V, 0 73 V 86 °
Sred. vrijednost 16 1 /. 0 73 V. 0 86° — _L (010) — V . % an —• N O • 2 0

Si IÖ1/.0 731^0 88° — J_ (010) — 1V/00 an — N O - 1*

0 0
S2 16 74 88° — - 1 (010) — 2 % an — N O - 1 °
2 V i = = + 0. 2 8 = +78°.
(i i) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji 107"

9. Dosta svjež sraslac sa jasno razvijenim pukotinama kalavosti:

B1/.7S 1 /* 0 -6"° 8 3 7 ° - [ooi] - 2 % an — S W - 2 °

Dl i 6 V . ° 7 4 ° 85V20
D2 i 4 1 / . 0 7 6 V . 0 8 5 V
Sred. vrijednost 1^/2 0 75 1 *° 85 s /« 0 — -L (oto) — 2 % an - N O • 4"

S, i4 3 /4°75° 88V8°—-L(oio) — 4 ° / 0 a n — N O - i ° -
S2 1 4 V 76 0 87 0 — ±(oio) — 4 % a n —NO-3°
2V 1 = + 7 8 V 3 ° ; 2V 2 = + 8 2 .

Љ je, k a k o se to pod mikroskopom jasno razabira, posve

kloritizovan. K a d čovjek posmatra sijenit ne u izbruscima pod
mikroskopom, već golim okom u komadima, vidi se, da je toga
kloritizovanoga minerala u kamenu prilično. U izbruscima sam se
namjerio na nj srazmjerno dosta rijetko. Nekada oduljeni listovi
pod utjecajem velikoga pritiska, komu je sijenit bio izvrgnut,
raspali su se i raščehali u smjeru pukotina kalavosti u tanušne niti,
tako da se danas nalazi u kamenu mjesto biotitskih listova kloritska
vlaknata nakupina. Vlakanca su obično vijugavo svijena ili su se
ispreplela u vunastu nakupinu; duljinom su optički negativna.
Odlikuju se jasnim pleohroizmom: u smjeru duljine su zelena,,
modrikastozelena, a u smjeru okomitom na duljinu bljedozuta,
svjetlosiva. Poneka su vlakanca duljinom sivkastozelena, a u smjeru
na to o k o m i t o m gotovo bezbojna sa laganim prijelazom u bljedo-
žutkastu boju. Ona vlakanca, koja su jačega pleohroizma, inter-
feriraju u tamnosivoj, a ona slabijega u svjetlosivoj boji.
Medu ovim kloritizovanim vlakancima nade se, iako rijetko,
bezbojnih, koja su znatnoga dvoloma te interferiraju u živim bo­
jama p o p u t muskovita. T o je, nema sumnje, jedan bezbojni tinjac,
možda flogopit, kojega ćemo pojavu moći jasnije uočiti u granitu
l a n d e , gdje se vidi, k a k o svježi crni biotitski listovi na rubovima
gube boju i prelaze u bezbojne niti i listiće.
Ove kloritizovane biotitske vlaknate nakupine redovno su
sabiralište raznih mineralnih uklopaka, od kojih su jedni iskonski,
drugi možda tvorevine prijetvorbe nekih iskonskih minerala. T u
se nalazi vrlo često i u znatnijoj količini sitnih crvenih listića i
zrnaca hematita, ponešto kristalića apatita, još rjeđe cirkona i
rutila, češće piramidskih kristalića anatasa, pa pločastih kristalića
 8 Fran Tucan: (12)

brukita, zrnaca i sitnih prutića epidota, dosta često sićušnih odu-

ljenih heksaedrića možda od perovskita, i zrnja kalcita.
Kakit u sijenitu Tande jako je raširen. Negdje ga ima više,
negdje manje, ali nikada nije sijenit bez njega. Razvio se u nepra­
vilnom zrnju, koje ispunja prostore između glinenaca, pa je tu
zubičasto među sobom povezan. U tim međuprostorima zalazi više
puta zubičasto u mikroklin i albit, a oni dakako u njega. Kadikad
ispunja, kako sam to napomenuo govoreći mikroklinu i albitu,
pukotine kalavosti tih dvaju minerala, a tu i t a m o vidi se, kako se
uvlači i među vlakanca kloritizovana biotita ili se nalazi u onim
vlaknatim nakupinama klorita. U jednom svježem mikroklinu na­
mjerio sam se na sićušan romboedar kalcita, dakle zalazi kao
uklopak u taj mineral. Pokazuje karakteristična svojstva kalcita:
jak lom i dvolom, interferencijske boje bjelila višega reda, ponegdje
se vide i sraslačke lamele. Uklapa sitna zrnca hematita.
S obzirom na njegovu pojavu među mineralnim sastavcima
ovoga sijenita mogli bismo ga smatrati za iskonski mineral, ali i za
mineral, koji je dospio u sijenit infiltracijom. Da se kalcit može
razviti kao iskonski mineral u sijenitu t. j . kristalizacijom iz
magne, poznato je. Ja sam više sklon mišljenju njegovu iskon­
skom porijeklu s obzirom na njegovo uklapanje u glinencu. Iako
sam se pri mikroskopskom istraživanju namjerio samo na jedan
sićušan uklopak kalcitova romboedra u mikroklinu, ne znači, da
takvih uklopaka nema više. A taj je mikroklin bio svjež i b e *
ikakvih pukotinica i prslina; nema nikakve sumnje, da se mikroklin
pri svojoj kristalizaciji iz magme namjerio na već iskristalizovani
kalcit.
2 a njegovu iskonost, za njegovu kristalizaciju iz magme
svjedoči i njegov odnos prema glinencima, mikroklinu i albitu.
Pri svojoj kristalizaciji ili rastenju sva tri su se napomenuta mine­
rala ponegdje susretala i dakako stala tada zadirati jedni u druge,
što se jasno očituje u onom međusobnom zubičastom zadiranju,
koje se može ovdje ondje zapaziti pri mikroskopskom posmatranju
izbrusaka. Pa već i golim okom čovjek jasno razabira, da se kalcit
ne nalazi u pukotinama stijene, nego je zauzeo prostor između
glinenaca onako, kako ga je zauzeo i biotit (ili na pr. kako ga
zauzima kremen u granitu). Kad bi dospio u sijenit naknadno, na
p r . infiltracijom, dospio bi tamo, gdje ima mjesta, gdje se ne nalazi
(1¾) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji I0Q>

nikakav mineral, a to znači, da bi ovaj sijenit prije pojave kalcita

u njemu bio neka šupljikava stijena i da se kao šupljikava stijena
i razvio iz magme; jer ako nije bio od iskona šupljikav, koji je t o
mineral bio, na mjesto kojega je dospio kakit?
Protiv njegove iskonosti svjedočila bi njegova pojava po
pukotinama glinenaca i u vlaknatim nakupinama kloritizovana
biotita. N o zar on nije mogao dospjeti u te pukotine i nakupine
djelovanjem atmosferilija iz iskonskoga kalcita?
Klorit. Osim klorita, koji je postao prijetvorbom iz biotita,
ima njegovih sitnih lepezastih i divergentnih nakupina, pa sitnih
heksagonskih listića, koji se okupljaju u pukotinicama ili se nalaze
u glinencima i kalcitu. Njihova je stvar amo naknadno donesena,
a možda potječe od iskonskih biotita. Obično su takvi kloritski
agregati vrlo slaba pleohroizma: duljinom vlakanaca vidi se slaba
zelenkasta boja, a u smjeru na to okomitom vlakanca su bezbojna.
Hematit je jako raširen, pa se nalazi kao uklopak u dosad
napomenutim mineralima i to najviše u kloritizovanom biotitu. T o
su ili sitni heksagonski listići najviše oduljeni ili nepravilni listići
i sićušno zrnje. N a nekim se listićima jasno vidi lupinasta grada:
jezgra je nešto tamnije crvene boje i obrubljena tankim crnim
rubom, a oko nje se nalazi nešto svjetliji crveni ovoj. Zna se okup­
ljati i u guste hrpice, pa je tu crn, dok je inače lijepe kao krv
crvene boje. N a jednom heksagonskom listiću dobio sam mjere­
njem ovu veličinu: 0,02 X °>02 mm. Negdje su mu heksagoni kao
korodirani, što potsjeća na kristalne skelete. Tvorevine slične kri­
stalnim skeletima pokazuje i hematitsko zrnje, što se nanizalo
mjestimice kao u derdan, kako se to kadikad vidi kod magnetitskih
skeleta.
Muskovit je jako raširen, a javlja se kao tvorevina prijetvorbe
glinenaca, naročito albita. U trošnim glinencima nalazi se u si­
ćušnim listićima i ljuščicama. Ovdje ondje nade se i pokoji oveći
listić pun paralelnih pukotina kalavosti. U pukotinama kalavosti
albita zna se razviti kao uzana lamela. Ima ga i u vlaknatim naku­
pinama kloritizovana biotita, pa je tu postao možda prijelazom
crnoga biotita u bezbojni tinjac. Takvih bezbojnih tinjaca (flogo-
pita?) nalazimo p o nakupinama kloritizovana biotita, gdje se vidi,
kako su kloritske lamele na kraju bezbojne i jaka dvoloma
interferirajući u živoj boji poput muskovita. Takvih vlaknatih
no Fran Tucan: (14)

bezbojnih tinjaca sa jakim interferencijskim bojama nalazimo po

pukotinama i u glinencima gdje su se okupili u sitne divergentne
i lepezaste nakupine.
Apatit je dosta čest uklopak u mikroklinu, albitu i kloriti-
zovanom biotitu. T o su sitni stubićasto oduljeni kristalići, ponekad
poprečno raščlanjeni; kako su jakoga loma, ističu se iz minerala,
u kojima su uklopljeni pokazujući hrapavu površinu. Dvoloma su
slaba i negativna pa interferiraju u sivoj boji. N a jednom po­
prečnom heksagonskom prerezu izmjerio sam ove dimenzije:
0,085 X 0.075 mm, a na oduljenim kristalićima: 0,035 X 0,09;
0,25 X 0,28 m m ; na kratkostubićastima: 0,08 X ^ ; °>°9 X 0,12
m m . Kristalići su malokad oštrih kristalnih obrisa; najviše su kao
zaobljeni.
Epidot je vezan samo za kloritske nakupine, gdje ga vidimo
uz ostale mineralne uklopke. T u se nalazi u sitnim prutićastim
Individuima bez terminalnih ploha ili u nepravilnim zrncima. Pru­
tići su duljinom optički pozitivni. Ističe se jakim lomom i dvo-
lomom interferirajući u živim bojama pistacita.
Anatas. Poput epidota i anatas je vezan samo za nakupine
klorita. Razvio se u sitnim šiljatim piramidama; u poprečnim
prerezima je dakako kvadratičan, pa sam mjerenjem jednoga
takvoga kvadratića dobio ove dimenzije: 0,035 X °;03 5 m m . Boje
je smedaste. Piramidice su duljinom optički negativne. Zbog jakoga
loma vidi se u izbruscima, kako je crno obrubljen. Dosta je čest.
Brukit je također prilično čest uklopak kloritskih nakupina.
T o su sićušne crno obrubljene pločice sa piramidskim završecima.
Boje su žutkaste do smedaste; hrapave su površine, kao ispucale.
Ponegdje su obrubljene prstenasto kao nekim mutnosmeđastim
oblačićem. N a dvije pločice, jamačno položene smjerom (100),
zapazio sam, iako nejasno, optičku jednoosnost i pozitivan optički
karakter. Jedna pločica sa piramidskim završetkom mjerila je
0,06 X °>0 5 mm. Sićušan pločasti individuum zapazio sam kao
uklopak i u trošnom albitu.
Rutil se nalazi najviše u onim kloritskim nakupinama zajedno
sa maločas napomenutim sitnim uklopcima. Razvio se ponajviše u
prilično izobličenim kristalićima, koji prelaze mjestimice u nepra­
vilna zrna. Negdje se nade i pokoji prizmatski kristalić nešto
jasnijih kristalnih obrisa; na jednom t a k v o m dobio sam mjerenjem
{15) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočno/ Srbiji 111

o v u vrijednost za njegovu veličinu: 0,02 X °>°9 mm. Boje je

svjetložute do smeđastožute, crnih rubova i hrapave, raspucale
površine.
Cirkon je također, kao i drugi napomenuti uklopci, uglavnom
vezan za klorit. Najviše se razvio u kratko stubićastim kristalićima,
ali se nađe i uzanih, malo oduljenih kristalića. Mjerenjem dvaju
njegovih individua dobio sam ove vrijednosti za njihovu veličinu:
0,02 X 0,04 i 0,02 X 0,09 mm. Pokazuje poznata svojstva toga
minerala: bezbojan je, crno obrubljen, glatke površine, živih
interferencijskih boja i optički pozitivan.
Medu uklopcima u kloritu susreće se čovjek dosta često sa
jednim mineralom, kojega prirodu nisam mogao utvrditi. Razvio
se u sićušnim pravilnim ili razvučenim heksaedrima, na kojima
sam mjerio ovu veličinu: 0,015 X 0,015; °'°3 X o>° 2 m m .
Heksaedrići su crno obrubljeni, što upućuje na veliki lom svijetla;
negdje se može zapaziti, da je bezbojan, negdje sivkast. Tačnost
opažanja sprečava njegova sitnoća i tanušnost, pa ležeći u zelenu
kloritu propušta njegovu boju. Možda ti sitni heksaedri pripadaju
perovskitn?
Za kemijsku analizu, koju je izvršio moj asistent M i r o s l a v
T a j d r, odabrao sam primjerak sa vrlo malo kalcita, što se
zapaža i u analizi ovdje navedenoj. Ima česti sijenita, gdje količina
kalcijskoga karbonata prelazi i preko 12%. Evo podataka kemij­
skom sastavu kalcitom siromašnoga sijenita:

SiO, 56,64
Ti02 0,42
ALO, 19,98
Fe.O-i 0,52
FeO 1,55
MnO 0,06
MgO 2,76
CaO 3,85
BaO o,o6
Na.0 6,15
K.O ,33
E O - 0,14
E O + 2,16
I 12 Fran Tucan: (16)

PoOr, tragovi
CO, 2,80
100,32

Preračunavši metodom Lacroixovom podatke za pojedine

sastavke navedene u kemijskoj analizi, dobivamo ovaj virtualni
sastav sijenita:

Q 2,64 )
Sal _
or 19,46 4,97 '
Fem
81,44 Sal
ab 51,88 I F 73,29 Q _ 0,03 s
an 1,95 .
5.5- K20' + NaaO'
= 19,1
hy 8,61 8,6i CaO'
mt o,7° 1 K.O'
M 1,46 [6,37 Fern N a 2 0- v = °'3S 4
il 0,76 ^
an 3 , 5 %
cc 6,30 A 6,30 .

Magminski su parametri ovoga sijenita 'II.$. 1.4. P o količini

anortitske tvari u virtualnom sastavu odgovarao bi plagioklas
albitu, što se slaže i sa tvarnim sastavom te stijene, kako se to jasno
razabira iz mikroskopskih istraživanja. Svojim magminskim para­
metrima skoro da je jednak egirinskom sijenitu sa Madagaskara
od Nosy Kivonjy, kojega su parametri 11.5.1.4, iako se od njega
znatno razlikuje tvarnim mineralnim sastavom. :i
Upoznavši se sa mineralnom i -kemijskom prirodom sijenita,
mogli bismo se zaustaviti pri pitanju, o t k u d crvena boja glinen-
cima? Da ne potječe od uklopaka hematita ili od željeznoga
oksida, nesumnjivo svjedoče mikroskopska istraživanja i kemijska
analiza. Ja sam istakao, da se u sijenitu razvio hematit u sićušnim,
kao k r v crvenim listićima i zrncima i da se nalazi kao uklopak u
glavnim mineralnim sastavcima, naročito u kloritizovanom bio-
titu. N o niti je toga minerala u tolikoj količini, da mogao
3
A. L a c r o i x : Mineralogie de Madagascar. Tome II, pag. 609 i 610, ana­
liza 220. Paris 1922.
(i7) Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji

uzrokovati crvenu boju glinenaca (u kloritu ga je više, pa je klorit

zelen), niti je svuda jednolično raširen u glinencima. Ima čak
glinenčevih individua, koji su posve bez hematitskih uklopaka ili
su ti uklopci vrlo rijetki. Crvena boja, po mom mišljenju, potječe
cd neke dilutne obojene tvari, koja se intramolekularno raširila
po glinenčevim individuima, vjerojatno na način takve tvari na
pr. u obojenim fluoritima ili u obojenoj kamenoj soli. O d te obojene
dilutne tvari pokazuje se glinenac i u tankim izbruscima u bljedo-
crvenkastoj putenoj boji, koja se jednolično provlači mineralom.
Da ta crvena nepoznata dilutna tvar ne potječe od željeznoga
oksida, jasno se razabira iz kemijske analize: u njoj ima vrlo malo
željeza, samo 2,07%, pa i od te male količine otpada na željezni
oksid (koji ulazi u sastav hematita) samo 0,55^%; tako neznatna
količina željeznoga oksida ne može da uzrokuje onako jaku svjetlo-
crvenu ciglenu boju.

2. Granit

Zajedno sa sijenitom razvio se u Tandi i granit. I dok se

sijenit iz toga kraja u petrografskoj literaturi samo napominje,
granitu T a n d e nalazimo već podataka, koji se tiču njegova mine­
ralnoga sastava. Njega je mineraloški istraživao naš mineralog S.
U r o s e v i ć i ta je istraživanja priopćio J. Žujović u svom djelu
»Geologija Srbije« (1. 2, p. 16 i 24).
Urosević je u t v r d i o dvije vrste tandinskoga granita: biotitski
i amfibolski. Za biotitski kaže da je »potpuno zrnaste strukture.
Masa je u glavnom obrazovana od sitnog crvenog feldspata koji
daje boju agregatu i zelenih ljuspica nekog feromagneziskog mi­
nerala. Medu ovim sastojcima samo se lupom mogu zapaziti bistra
zrna kvarca.«
»Mikroskopom nalazimo u njemu ove sastojke: hlorit, plagio-
klas, ortoklas, kvare, ilmenit, apatit, brukit, rutil, kalcit i damurit.
H l o r i t je otvoreno zelene boje i jakog polihroizma. On je, vero-
vatno, postao epigenijom biotita, koja je tako potpuna, da od pri-
mordijalnog minerala nema ni traga. — Plagioklasa ima u znatnoj
količini, n o njegovi, iskvareni, kristalni preseci toliko su damuri-
tisani, da je odredba tipa pomoću konvergentne svetlosti n e m o ­
guća. Drugi je feldspat ortoklas; on je zrnast ili obuhvata i zaklapa
individue starijeg plagioklasa, čije raspadnute mase jako k o n t r a -
Rad Jugosl. akad. 256. 8
 Fran Tucan: (18)
ili
štuju pored svežeg ortoklasa. — Kvare je granitski, tj. utisnut je
među pomenutim starijim sastojcima, i po količini ustupa samo
plagioklasu. — llmenit je uvek zaklopljen u hloritu, gdje je p o ­
služio za stvaranje sekundarnog brukita, a mnogo rede rutila, tako
isto zaklopljenih u hloritu. Apatit je redak i nalazi se pored hlo-
rita, a pored istog prikupljen je i kalcit ili je s njim mrežasto
udružen.«
amfibolskom granitu Tande kaže Urošević: »Stena je
zrnaste strukture, zrna osrednje veličine, bogata fero-magneziskim
sastojcima, između kojih se vide zrna rumenkastog i belog feld-
spata. Makroskopski kvare je pokriven.«
»Mikroskopom nalazimo u njoj ove sastojke: biotit, horn-
blendu, oligoklas-albit, ortoklas, kvare, apatit, cirkon, sfen, Morit,
epidot i damurit. — Biotit je obilat, krupan, obično ceo, rede po­
lomljen, mahom svež, a samo su neki preseci po obodu raščešljani
i na tim mestima hloritisani. U njemu su zaklopljeni: prizmice i
zrna apatita i mnogo sfena, koji je ovde sekundarnoga postanka.
Samo u jednom listiću biotita zapazili smo zaklopljeno zrno ala-
nita, a u drugome zrno epidota. — Zelene hornblende ima u ma­
njoj količini no biotita, od koga je starija po redu postanka, jer
je na mnogim mestima biotitom obuhvaćena. — Najkrupniji je
sastojak stene oligoklas-albit, čiji se preseci -L na n p pomračuju
pod uglima od 81*30" — 8 4 " — 8 6 " 30'. O n je prizmatično i prit-
kasto formiran a često je jako damuritisan. U njemu se nalaze
zaklopljeni svi stariji sastojci stene, a sem toga kvare i sekundarni
epidot. Ortoklasa ima manje; svež je; obuhvata plagioklas i druge
starije sastojke. Verovatno je da pored ortoklasa ima i mikroklina,
jer neki se preseci pomračuju kao posve nehomogene mase. —
Kvare je granitski i vermikularan 4 ; neka zrna zaklapaju mnoštvo
crnih, oštrih vlakana i po koju zericu cirkona.«

»Od sviju sporednih sastojaka, koje smo već napomenuli,

naročitu pažnju privlači sfen. Može se tvrditi da je dvojakog po­
stanka: primordijalan i svež, zaklopljen u feldspatima, i sekundaran
u biotitu, gdje je p o t p u n o raspadnut u neku kriptokristalastu masu
vrlo slabe birefrakcije, zadržav formu i reljef. Samo u jednoj
takvoj raspadnutoj masi zapazili smo malo zaostalog svežeg sfena.«

Griješkom štampano „vertikularan".

(io) Sijenit granirskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji

Ja sam tačno naveo mikroskopska istraživanja Uroševićeva,

da se vidi, koliko se ona slažu ili razilaze od mojih.
Za mikroskopsko i kemijsko istraživanje uzeo sam komade
iz sijenitskog kamenoloma u Tandi, gdje se obje stijene nalaze za­
jedno. Spoljašnjim svojim izgledom granit se razlikuje od sijenita.
Najprije u njemu se ne primjećuje nigdje kalcita, koji je u sijenitu,
k a k o smo vidjeli, vrlo obilan, te se jasno zapaža golim o k o m uz
druge glavne sastavke sijenita. Pa i glinenci pokazuju neke razlike;
dok su u sijenitu svi svjetlocrvene ciglene boje, u granitu su jednom
česti slabije crveno obojeni, pa se nahodi komada granita, gdje su
glinenci samo neznatno crvenkasti; drugom česti nemaju crvene
boje, već su ili bezbojni ili sivkastobjeličasti. Crvenkasti pripadaju,
k a k o se to pod mikroskopom razabira, plagioklasu, bezbojni mi-
kroklinu. Krupnija su to zrna ili kristaloidi, koji su se razvili u
k r a t k o stubastim formama. N a plohama kalavosti blistaju stakla­
stom sjajnosti, koja ovdje ondje prelazi u sedefastu. Ima i m n o g o
biotita; to su crni listići jasne sedef äste sjajnosti. Ponegdje su
pomućeni od rastrozbe. U nekim se komadima granita vidi veća
količina sitnog kremenova zrnja, a negdje je taj mineral golom oku
prikriven. Zbog ovakvih mineralnih sastavaka stijena nema one
svijetle crvenociglene boje, već je rumenkasta, negdje jače, negdje
slabije.
Granit se mjestimice lako lomi u sitnije kockaste komade,
koji su kadikad stubasto oduljeni. N a površini takvih kockastih
ili stubastih komada granit je toliko trošan, da su m u glinenci
p o t p u n o kaolinizovani, dok je biotit obično sačuvao svoju svježinu.
Kaolinizacija je zahvatila glinence samo na površini, i već u du­
bini od kojega milimetra kaolinizacije nema.
Za mikroskopsko i kemijsko istraživanje uzeo sam tri oveća
primjerka sa različnih strana kamenoloma i od njih priredio iz-
bruske, u kojima sam mogao odrediti kao glavne mineralne sa­
stavke mikroklin, plagioklas, koji se razvio ponajviše kao andezin,
rjeđe kao oligoklas, zatim kremen, biotit i amfibol, a od sporednih
sastavaka, koji se javljaju što kao tvorevine prijetvorbe, što k a o
uklopci, muskovit, klorit, epidot, hematit, apatit, cirkon, b m k i t
i kakit.
Mikroklin se javlja kao i u sijenitu u krupnom nepravilnom
zrnju. Ponajviše je posve uščuvan od rastrozbe i često trunjav, ali
II6 Fran Tucan: (20}

toga trunja nema mnogo, tako da njime nije jako pomućen. Bez­
bojan je. N a nekim prerezima lijepo se zapaža rešetkasta struktura,
a na nekima mikropertitsko sraštenje. Potamnjenje nije uvijek
jednolično, pa se čovjek češće namjeri na prereze, u kojima je ono
valovito ili pjegavo. Od uklopaka nahodi se u njemu najviše sitnog
zrnja kremena, pa plagioklasa, koji je u zoni prizme idiomorfanj
plagioklas se već na prvi pogled prepoznaje od mikroklina po
svojoj trošnosti, od koje je sav pomućen, i p o crvenkastoj boji;,
k a k o je jačega loma od mikroklina, iskače iz njega. Još se nade
u mikroklinu lijepa epidota, kristalića apatita, zrnaca hematita i
pokoji cirkon.

r. Na jednom, malo trunjavom, zrnu, na kome je bila raz­

vijena bazna kalavost, dobio sam mjerenjem ove podatke:

S 771^ 12V20 87V40 — ± ( 0 0 1 ) - SO-41/.0

2V = -70^2°.

2. Zrno sa pukotinama kalavosti smjerom (001) i (010), jedno­

lična potamnjenja:

S' 76 0 i7 s /4° 1 0
^ — -L(ooi) - N O - 4 °
0
S" 2 1 V 82 70 0 — -L(010) — N W - 1 /. 0
: V = — 78 .

3. Zrno sa dvije vrste kalavosti, a valovita potamnjenja, koje

je otežavalo opažanja:

S' 2 4 7 ° 74Vs 0 7 1 V 2 0 — ± ( 0 1 0 ) — N W - 8 »
S" 82 0 49V/420 — ±(7oi)NO-9°
2V = —790.

4. Bijelo, malo trunjavo zrno sa uklopcima crvenkasta trošna

plagioklasa; uzane lamele albita pertitski srasle; potamnjenje pjegavo;
puno pukotina kalavosti smjerom različnih ploha:

S' 8 I 1 / . ° I O 1 / 2 ° 8 3 9 — ±(001) — S W - 3 0
3 0 0
S" 7 2 / / 70V2 26 — _L (100) — N N O • 23/4°
0
S'" 8 9 V 4 9 V 40 — J- (1 1) — N N O • 4V40
0
S""774*° 82 1 s U° — -i- (15 • • 2) — W • 4 0
s

2 V = — 75 °.
'(H) Sijemt granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji 117

Plagioklas se razvio u oduljenim pločastim individuima, tako

•da je redovno u zoni prizme idiomorfan. Trošenje ga je više za­
hvatilo nego mikroklin, pa je negdje gotovo potpuno sericitizovan.
N e k i kristaloidi imaju samo pokoji listić muskovita kao tvorevinu
rastrožbe. Obično je pomućen trunjem. Gdjegdje se zapaža, da je
lupinasto građen. Slabo je crvenkasto pomućen. Potamni obično
valovito ili pjegavo. Srasiačke lamele malo su mu savijene. U njemu
se nađe pokašto zrnaca kremena, hematita, listića biotita, prutića
i zrnja epidota.

1. N a jednom sraslacu prilično svježem dobio sam mjerenjem

ove podatke za sraslačku os B, sraslački šav D i veličinu kuta
optičkih osi:

B./2190 7 2 1 ^ 0 86° — ± ( 0 1 0 ) — 40'Voan — N O - 1 / . 0

1 0 0
D, i s V . V - i / - 89
D a 221U°69lii° 82 0
Sred. vrijednost i8 3 / 4 ° 7 1 8 / / 85 1 /* 0 — -L (010) — 4 0 % an — N O • i°
2 V = +8i°; _ V = -f-77°.

2. N a jednom drugom sraslacu nešto pomućenom trunjem i

dosta uščuvanom od trošenja dobio sam ove podatke za sraslačku
os, sraslački šav, plohe kalavosti S i veličinu kuta optičkih osi:

Bi/a 21 0 69 0 8 7 1 ^ 0 — JL (010) — 4 0 % an — SW • 3 0
0 1 0
D- 22 / /.
1 1
D2 2 0 / / 6 9 / / 8 7 ' / /
:Sred. vrijednost 2 1 - / / 69 0 8 6 3 / / — -i- (010) — 4 1 % an — SW • i»

S; 2 / / / 6 8 1 . ^ ° 8yV.° — J - ( o i o ) — 4 1 % an — S W - 2 0
S2 20 1 /. 0 69 0 881// — i-(010)--40% an— SW-21/,0
Si' 66° 27 1 /» 0 77 0 — ± ( 0 0 1 ) — 4 2 % a n — N W - i 1 / /
S;' 72 0 20 3 ° 79V20 — -L(ooi) — 3 8 % an — N W - 5 °

2 V = +84o; 2V = +74°-

3. N a j e d n o m polisintetskom sraslacu po zakonu karlovarskom,

albitskom i složenom karlovarsko-albitskom pjegava potamnjenja i
malo trošnom dobio sam ove podatke za srasiačke osi:
II8 Fran Tucan: (22)

1 71° 45° 5i° -[001] — 4 2 % an — N W - 2 0

Bi/. 22-/2° 7 - V 79Va 0 •-L(oio) — 4 8°/oan — O N O - 5 *

2/ 84° S3 1 /- 0 * 1 /- 0 • '- - ™ ' ' '

Iz tih se podataka razabira, da se plagioklas razvio kao
andezin sa 41,27% an (srednja vrijednost iz 11 opažanja) i sa
2V = -f- J9° (srednja vrijednost iz 4 opažanja).
Da se u granitu razvio plagioklas i kao oligoklas, razabiramo
iz ovih podataka za sraslačku os, sraslački šav i veličinu k u t a
optičkih osi:

Bi/» 83 1 /. 0 6 1 1 / . 0 30° - ^ — 3 5 % an - NO-4°

D- 17-/.° 72\' a ° 86°

D 2 12° 79-/,° 86°
Sred. vrijednost 14«/. ° 76 0 86° — ± ( 0 1 0 ) — 3 4 % an — N N O • i 1 /. 0 ,
0
2 V~—84 ; zV=—$2\

Dakle oligoklas sa 34,5% an (srednja vrijednost iz dva po­

datka) i sa 2V =—830 (sredina iz dva podatka).
Kremen je vrlo obilan sa osobinama, koje smo vični posma-
trati kod toga minerala u granitu. T o su nepravilna zrna najviše
okupljena u prostorima između glinenaca, povezana medu sobom
zubičasto. Često sadržavaju mnoge uklopke tekućine sa pomičnim
mjehurićima. Neka zrna potamne jednolično, neka valovito i pje­
gavo. Uklapa zrna kremena, heksagonske listiće biotita, zrnca
hematita, pokoji kristalić apatita i cirkona, sićušne romboedriće i
zrnca kalcita, rijetko prutiće amfibola i listiće klorita; u jednom
sam kremenovu zrnu zapazio sitnu pločicu brukita. Ima u njemu i
tanušnih crnih vlakanaca (rutila?).
Biotit se razvio u oširokim listovima, koji su obično negdje
više, negdje manje oduljeni. N a njihovim prerezima jasno se vide
paralelne pukotine kalavosti. U smjeru tih pukotina biotit je crn,
a u smjeru na to okomitom bljedožut, žutkast, bljedosmeđ. Negdje
se od kalanja sav raspada u sitne lamele, koje su jače ili slabije
savijene. N a kraju lamela gubi svoju boju prelazeći u bezbojan
tinjac (flogopit?), koji interferira u živoj boji. Ima ga i takvoga,
gdje se pretvara u klorit; takve kloritizovane česti pokazuju smje-
 Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji 11 <j

rom duljine zelenu boju, a u smjeru na to okomitom žutkastu.

Uklapa zrnca i listiće hematita, zrnca kremena, kristaliće apatita,
a među lamele uvlači m u se prutićasti epidot.
Amfibol je dosta rijedak. Razvio se u idiomorfnim indivi-
duima, koji su u uzdužnim prerezima stubasti, a u poprečnim
heksagonski. Koso pomračanje mjerio sam na dva individua; ono
iznosi u 0 i 13 0 . Pleohroizam je vrlo uočljiv: = b = zelen,
modrušastozelen, tamnozelen, a = bljedožut. Zna biti uklopljen u
kremenu.
Muskovit je postao prijetvorbom glinenaca, najviše plagio-
klasa, gdje se nalazi u obliku sitnih ljuščica i listića kao u glinen-
cima sijenita. I ovdje zna zalaziti u pukotinice kalavosti glinenaca
kao uzana lamela. Bezbojnoga tinjca, možda flogopita, nalazimo,
kako već rekoh, na rubovima raščehanoga biotita, pa u sitnim
lepezastim nakupinama po glinencima.
Klorita, osim već napomenutih prijetvorbi iz biotita, ima
nešto malo kao uklopaka u kremenu, gdje je vjerojatno postao iz
biotita. N a d e se pokoji njegov listić u glinencima.
Epidot se nalazi p o glinencima, gdje se zna uvlačiti i u p u k o ­
tine kalavosti jednako kao i medu lamele biotita, koje su postale
pri kalanju. T o su bezbojna ili slabožutkasta zrnca i prutići jakoga
loma i dvoloma, zbog čega interferira u živoj boji svojstvenoj epi-
dotu. N a dva sitna zrna mogao sam odrediti njegov negativan
optički karakter; ide dakle u pistacit.
Hematit se razvio kao uklopak po glinencima, kremenu i
biotitu u obliku sićušnoga crvenoga zrnja i listića.
Apatit. Pomnim posmatranjem izbrusaka može se čovjek na­
mjeriti i na sitne kristaliće apatita, koji je uklopljen u glinence,
biotit i kremen. Kristalići su negdje poprečno raščlanjeni, jakoga
loma 1 slaboga dvoloma i duljinom optički negativni.
Kalcit sam zapazio dosta rijetko kao sićušne romboedre u
kremenu. Isto se tako nalazi i u jednoj pukotini, koja se provlači
kremenom, pa u nakupinama klorita, koji je postao iz biotita.
Cirkon se javlja kao uzani kristalići u kremenu i biotitu.
Brukit se nalazi (jednom samo zapažen) kao sitna pločica u
kremenu.
Struktura je granita tipska zrnasta. Na mikroklinovu i kre-
menovu zrnju vidi se često i poikilitsko srastenje na taj način, što
120 Fran Tucan: (24)

se u mikroklinu nalaze uklopljeni različno orijentirani plagioklasi

i zrna kremena, a u kremenu uklopljena različno orijentirana
51'tnija zrna samoga kremena. Namjerio sam se i na mirmekitsko
srastenje glinenca sa kremenom; u zrnu svježa bezbojna glinenca
nalaze se prutići kremena crvoliko savijeni (crvoliki kremen,
quartz vermicule, kako ga napominje Lacroix 5 u ortoklasu granu-
litskoga gnajsa od Saint-Bonneta). Crvoliki kremen osobito se lijepo
ističe među unakrstenim nikolima, gdje glinenac interferira u žutoj
boji sa sivkastobijelim vijugavim šarama od kremena.
Kemijski sastav granita od T a n d e pokazuje ova analiza, što
ju je izvršio M i r o s l a v T a j d e r :

Si02 '. 68,05

2 0,49
A1 2 0 3 16,36
Fe203 0,41
FeO 1,11
MnO 0,03
MgO 1,79
CaO i,9j
BaO ,i
Na20 5,05
K20 2,8o
H20— o,i8
H20+ 2,o 4
P.O.- 0,07
C02 0,10
• 100,53

Preračunavanjem u navedenoj analizi i m e t o d o m A. Lacroixa

dobivamo ovaj virtualan sastav T a n d i n a granita:

5
A. L a c r o i x : Mineralogie de la France et de ses colonies. Tome III, pag
49 i 50, slika 31, lijeva. Paris 1901.
 Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji 121

Q ) 21,24
or 16,68 1 _Sal^
= 13,0
ab F • 6 85,02
,02 90,99 Sal Fem
42,44
Q _ o, i 4
3
an 8,90 ,
-.73 K 2 Q' - f N a 2 Q '
hy 5,19 P 5>J9 3>47 -•
CaO'
mt 0,70 KoO'
r M f 1,61
1,61 7,00 Fem 7 = o,37 4
0,91 >
Na,
il
an 1 4 . 5 %
cc 0,20 0,20

Magminski su parametri ovoga granita . \. . 4- Po količini

anortitske tvari u virtualnom sastavu odgovarao bi plagioklas dosta
kiselom oligoklasu sa 14,5% an.
Granit od T a n d e s obzirom na njegov kemijski sastav pri­
pada, kao i granit od Lojana u Skopskoj Crnoj Gori, 8 u monzonit-
ske granite, kakvi se nalaze na Madagaskaru; svojim magminskim
parametrima najviše se približuje monzonitskom granitu malga-
šitske facije, koji se nalazi kod Ankazobe (1. , pag. 235 i 236,
analiza br. 9) i leukokratskom granitu (porfiroidskom) s izvora
Ivato (1. , pag. 235 i 236, analiza n ) , kojih su magminski
parametri . 4. 2. 3. Dok u Tandinom granitu preteže N a 2 nad
K 2 0 , u onima od Ankazobe i Ivato obrnut je slučaj.

Po svom kemijskom sastavu sijenit i granit od Tande leuko-

kratske su stijene. A k o se obazremo na njihov mineralni sastav,
vidjećemo, da se u obje stijene razvio kalijski glinenac kao m i k r o -
klin. Veličina kuta njegovih optičkih osi iznosi 2V = — 78^4°
(srednja vrijednost iz 12 određivanja). Najčešće je zapažana kala-
vost smjerom plohe (001); srednja vrijednost (iz 8 određivanja) za
koordinate plohe te kalavosti iznosi:

1
(001) 79* ° /*0 82 3 °.
6
F r a n T u c a n : Sijeniti, graniti i daciti od Lojana u Skopskoj Cruoj Gori.
Kad Jugoslavenske akademije, knjiga 254, 1936, p. 72.
122 Fran Tucan: (26}

Kalavost smjerom (010) određivana je na dva zrna; srednja,

vrijednost za koordinate te plohe iznosi

0
(010) 2 78°7°3/4°.

Dva puta određivana je i kalavost smjerom plohe ( n o ) , (101}

i ( 1 5 - 0 - 2 ) ; srednja vrijednost za koordinate tih ploha iznosi

(110) 7 5 V . ° 7 S V z i V /
(^01)853//497741°
( 1 5 - 0 - 2 ) 7 9 ° 85° 1 2 ¼ 0 .

N a jednom zrnu određivana je kalavost smjerom plohe (100);.

koordinate za tu plohu kalavosti iznose 72 3 / 4 ° 7o7 2 ° 2 6 0 .
Dvolom je određivan na Šest mikroklinovih zrna; srednja-
vrijednost iz tih određivanja iznosi N g — N p = 0,0067.
Dok se u sijenitu razvio plagioklas kao albit, nalazi se on u
granitu kao andezin i oligoklas. Veličina kuta optičkih osi u aibitu
iznosi 2 V = - | - 8 o 7 4 0 (srednja vrijednost iz 15 određivanja). Vri­
jednost koordinata za plohe kalavosti (001) i (010) u aibitu iznosi
(srednja vrijednost iz 7 određivanja):

(001)77° zoV.Vs1/.0
(oio)i57 2 °747/8 7 7 2 0 .

O d sraslaca albitovih određen je dva puta zakon albitski:

koordinate za sraslačku os iznose (srednja vrijednost):

( 1 )153/40757'2°867

Karlovarski sraslaci određivani su na četiri albitska kristaloida;

koordinate za sraslačku os iznose (srednja vrijednost):

[ooi]74740i62/30857/.

Srednja vrijednost anortitske tvari u aibitu iz S, i D (iz 22.

određivanja) iznosi 1,75%-
 Sijenit granitskoga masiva kod Tande u Istočnoj Srbiji 123;

N a svojim dugogodišnjim istraživanjima petrografskih p r i ­

lika jugoslovenskih krajeva ja sam se samo na dva mjesta do danas
namjerio na sijenite: to su oni u Skopskoj Crnoj Gori (1. 6, p . 29)
i ovi u Istočnoj Srbiji. Vjerojatno je, da ih ima još negdje u onim
granitskim masivima naših brda, gdje ih i napominju stari geolozi
i rudari, koji su u prošlom vijeku zalazili u krajeve Srbije.
Kemijska priroda magme, iz koje su se razvili sijeniti Skopske
Crne Gore i Istočne Srbije, različna je; u prvima preteže medu
alkalijskim oksidima K 2 0 nad N a 2 0 , a u posljednjima N a 2 0 nad
K 2 0 . Razlika se očituje i u mineralnom sastavu naročito medu
glinencima; dok u sijenitu Skopske Crne Gore preteže anortoklas,
a mikroklina je vrlo malo, u sijenitu tandinskoga granitskoga m a ­
siva preteže mikroklin, a anortoklas se uopće nije ni razvio. Plagio-
klas se javlja u jednom i drugom sijenitu kao albit. Oba sijenita,,
iz Skopske Crne Gore i iz Istočne Srbije, pokazuju veliku kemijsku
srodnost sa sijenitima Madagaskara.
Kemijska priroda magme, iz koje su se razvili graniti, što
dolaze zajedno sa sijenitima u napomenuta dva nalazišta, vrlo je
srodna; iz nje su se razvili u jednom i drugom nalazištu graniti
monzonitskoga tipa, koji pokazuju veliku kemijsku srodnost sa
monzonitskim granitima Madagaskara.
Zanimljivo je, da se plagioklas u sijenitu Skopske Crne Gore
i Istočne Srbije razvio kao najkiseliji član, kao albit, iako je sijenit
nešto manjega aciditeta od granita, a u granitu sa ta dva nalazišta
nešto je bazičniji; razvio se kao oligoklas i andezin.
A k o su sijeniti u krajevima Jugoslavije rijetke stijene, nisu bas
ni graniti tako česti; pogotovu ih ima malo u njenim sjeveroza­
padnim dijelovima, gdje su se dubinske erupcije dešavale u posve
neznatnom opsegu. Koliko je tih erupcija uopće bilo, vezane su
bile najviše za bazičnu magmu, gabroidsko-peridotitsku, što je
dovelo do toga, da među eruptivnim stijenama Jugoslavije pretežu
onakve, koje idu u niz kalcijsko-alkalijskih stijena; alkalijske su
vrlo rijetke i zastupljene su među dubinskim stijenama, koliko su
dosadašnja istraživanja pokazala, baš granitima i sijenitima. O d tih
alkalijskih stijena nalazimo u Hrvatskoj samo granit, koji izgra­
đuje jezgru Moslavačke Gore; na drugim mjestima u H r v a t s k o j
pravi tipski granit nije nigdje poznat, jer one kristalaste stijene
slavonskoga gorja (Crni Vrh, Papuk, Krndija i Psunj), oni granitski
gnajsi, koji mjestimice pokazuju lice granita, pripadaju grupi tipskih
 Fran Tucan (28)
_____
kristalastih škriljaca. Nešto malo granita ima u Fruškoj Gori. Isto
se tako od napomenute dvije alkalijske stijene i u Bosni, u kojoj je
dosta dubinskih stijena, razvio samo granit, i to u nešto većem
opsegu u planini Motajici. Nešto ga više ima po Srbiji, gdje se
raširio po njenim istočnim dijelovima, zatim po Šumadiji, Ko-
paoniku, Vranjskome okrugu i Zapadnoj Srbiji na Ceru. U Južnoj
Srbiji rasprostro se od Zlatovrha preko Prilepa zalazeći u Selećku;
tu pokazuje osobine gnajsnoga granita prelazeći u kristalasti škriljac.
Pravi tipski granit razvio se u Skopskoj Crnoj Gori, pa nešto malo
u Dervent-potoku kod Velesa. Nema sumnje, da će dalja istraživanja
po Južnoj Srbiji otkriti još koje nalazište ovih akalijskih stijena.