Teorija Elastičnosti I Plastičnosti

GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Analiza ponašanja konstrukcije u poslijekritičnom

području i utjecaj geometrijske imperfekcije na
iznos kritične sile
Seminar iz predmeta Teorija elastičnosti i plastičnosti
Zagreb, ožujak, 2010.

Analiza ponašanja konstrukcije u poslijekritičnom području
SADRŽAJ
SADRŽAJ .................................................................................................................................. 2
1. UVOD ................................................................................................................................ 3
2. NELINEARNOSTI U PRORAČUNU MODELA ............................................................ 4
2.1. Općenito o uzroku nelinearnosti u mehanici kontinuuma ............................................. 4
2.2. Geometrijska nelinearnost ............................................................................................. 5
2.3. Materijalna nelinearnost................................................................................................. 6
2.4. Nelinearnost prirodnih rubnih uvjeta ............................................................................. 7
2.5. Nelinearnost geometrijskih rubnih uvjeta ...................................................................... 7
3. TOČNA GEOMETRIJA POMAKA ................................................................................. 8
3.1. Osnovni pojmovi............................................................................................................ 8
4. PROBLEM STABILNOSTI ŠTAPNIH SUSTAVA ...................................................... 10
4.1. Općenito o problemu stabilnosti .................................................................................. 10
4.2. Krivulja ravnoteže ........................................................................................................ 11
4.3. Pristup proračunu stabilnosti........................................................................................ 13
5. IMPERFEKCIJA ............................................................................................................. 14
6. PRIMJER ZGLOBNO SPOJENIH ŠTAPOVA .............................................................. 15
6.1. Opis statičkog sustava .................................................................................................. 15
6.2. Analiza točnom geometrijom pomaka ......................................................................... 16
6.2.1. Statički pristup – uvjeti ravnoteže ........................................................................ 16
6.2.2. Energetski pristup – analiza stabilnosti ................................................................ 18
6.2.3. Dinamički pristup - fizikalno značenje stabilnih i nestabilnih područja .............. 21
6.2.4. Analiza problema u programu SAP2000 točnom geometrijom pomaka .............. 23
6.2.4.1. Statička analiza – točna geometrija pomaka ...................................................... 24
6.2.4.2. Dinamička analiza – točna geometrija pomaka ................................................. 25
6.2.4.3. Rezultati analize ................................................................................................. 26
6.2.4.4. Usporedba rezultata ............................................................................................ 27
6.3. Analiza primjenom teorije II reda ................................................................................ 29
6.3.1. Razvoj funkcije u Taylorov red potencija ............................................................ 29
6.3.2. Proračun po teoriji II reda ..................................................................................... 29
6.4. P-Δ analiza u programu Sap2000................................................................................. 32
6.5. Analiza primjenom linearizacije .................................................................................. 34
6.5.1. Analiza problema u programu SAP2000 linearizacijom (Buckling) .................... 36
6.6. Utjecaj imperfekcije na nosivost konstrukcije ............................................................. 37
6.6.1. Točna geometrija pomaka .................................................................................... 37
6.6.2. Teorija II reda ....................................................................................................... 40
6.6.1. Analiza utjecaja imperfekcije u programu SAP2000 ........................................... 42
7. LITERATURA ................................................................................................................ 43
POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 44
2
1. UVOD
U posljednje vrijeme se sve više pojavljuju konstrukcije koje svojim statičkim sustavom i
konceptom nosivosti odudaraju od klasičnih. To su u najvećoj mjeri lagane konstrukcije koje su
u mogućnosti natkrivati velike prostore uz relativno malu vlastitu težinu. Kod takvih
konstrukcija se neizbježno pojavljuju nestandardni statički sustavi i unutar njih elementi koji se
svojim karakteristikama (duljinom, poprečnim presjekom, oblikom radnog dijagrama materijala)
znatno razlikuju od klasičnih i zahtijevaju drugačiji tretman pri proračunu. Razvoj takvih
konstrukcija posljedica je težnje da se građevine grade što ekonomičnije uz što manje vremena i
novaca a da ujedno u traženom vremenskom periodu zadovolje njihovu funkciju. Paralelno sa
tim su se razvijala i računala i numeričke metode proračuna bez kojih je danas gotovo nemoguće
zamisliti projektiranje neke složenije konstrukcije.
Numerički proračuni skupa sa programima koji ih koriste su danas osnovni alat svakog
inženjera. Omogućavaju rješavanje velikog niza nelinearnih problema što ima za posljedicu
optimalnije projektiranje i dimenzioniranje konstrukcije. Unatoč velikom izboru metoda
proračuna i njihove brzine, veliki je izazov za inženjera odlučiti i izabrati koje pretpostavke
modela mogu kvalitetno opisati ponašanje konstrukcije.
U ovom će se radu dati osvrt na osnovne probleme stabilnosti uz pretpostavku točne
geometrije pomaka. To sa sobom povlači i definiranje uvjeta ravnoteže na deformiranom
sustavu. Objasniti će se pojmovi koji su vezani za problem gubitka stabilnosti. Takvim
pristupom moguće je promatrati ne samo prijekritično područje nego i ponašanje sustava poslije
gubitka stabilnosti. Razvojem funkcije pomaka u Taylorov red će se pokazati i razlika u
rješenjima koji za velike pomake ne odgovaraju stvarnom stanju. Bitno je naglasiti da veliki
pomaci nisu realni kod stvarnih konstrukcija, međutim od velikog je značaja poznavanje polja
pomaka nakon gubitka stabilnosti zbog utjecaja imperfekcije koja ima veliku ulogu na nosivost
sustava. Budući da su svi elementi podložni imperfekciji, tada se i vrijednost kritične sile nikada
ne može ostvariti u potpunosti pa je pitanje osjetljivosti na imperfekciju važno. Promatrati će se
razni iznosi imperfekcije i krivulje osjetljivosti na imperfekciju za pojedine analize te će se
usporediti dobiveni rezultati.
Također će se napraviti analiza u programu SAP200 gdje će se potvrditi dobivena analitička
rješenja. Uz spomenute tipove analize primijenit će se i proračun prema P-Δ postupku i
“Buckling“ analiza. Takve metode se često koriste kod proračuna konstrukcija i relativno su
jednostavne, dok točnost dobivenih rezultata ovisi o statičkom sustavu konstrukcije i uvedenim
pretpostavkama.
3
2. NELINEARNOSTI U PRORAČUNU MODELA

2.1. OPĆENITO O UZROKU NELINEARNOSTI U MEHANICI
KONTINUUMA
U mehanici kontinuuma postoji niz veličina koje su međusobno povezane određenim
vezama. Te veze općenito nije lako definirati jer ovise o jako puno parametara. Također one ne
moraju biti ni jednoznačne određene. Najjednostavniji model pojednostavljenja međusobne
ovisnosti veličina i mehanici kontinuuma je linearizacija i takav koncept je dugo i uspješno
korišten za proračune velikog broja konstrukcija. On se i danas koristi u velikoj mjeri što je i
opravdano kod velikog broja konstrukcija jer se pokazalo da nelinearni utjecaji imaju zanemariv
utjecaj na njihovo ponašanje.
Odnosi između fizikalnih veličina u mehanici kontinuuma se najjasnije mogu prikazati na
Tontijevom dijagramu (Slika 1 i Slika 2). Na njemu se jasno vidi zadaća koju je potrebno riješiti
uz poznate rubne uvijete. Kod linearne teorije su ti odnosi linearni. Međutim, u praktičnoj
primjeni može biti opravdano i nužno da se pojedini odnosi definiraju nelinearno. Konkretno, u
ovom modelu svaka veza između pojedinih veličina može biti nelinearna.
geometrijski
zadano polje rubni uvjeti polje volumske
pomaka pomaka sile
geometrijske uvjeti
jednadžbe ravnoteže
polje polje zadano polje
deformacija zakon naprezanja prirodni sila
ponašanja rubni uvjeti
Slika 1 Osnovne veličine i veze
u = uˆ
û u b
na Ω u
E = Lu LTσ + b = 0
na B na B
S = CE Sn = t
Lr E = 0 E S t̂
na B na Ω t
Slika 2 Osnovne veličine i veze u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu
Kod linearne ovisnosti veličina u dijagramu formulacija problema se svodi na linearne

diferencijalne jednadžbe. Rješenje problema je jednoznačno, vodi na položaj ravnoteže i uvijek
je pravac.
Kod uvođenja nelinearnosti u proračun moguća je pojava četiri vrste nelinearnosti (Slika 3).
To su materijalna nelinearnost, geometrijska nelinearnost i nelinearnosti rubnih uvjeta
uzrokovana silom i pomakom.
4
nelinearnost geometrijskih
rubnih uvjeta nelinearnost prirodnih
rubnih uvjeta
û u b
geometrijska
nelinearnost
Lr E = 0 E S t̂
materijalna
nelinearnost
Slika 3 Moguće pojave nelinearnosti u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu
Bitno je kod objašnjenja nelinearnosti primijetiti da su sve jednadžbe realnog problema

nelinearne , ali u slučaju slabe nelinearnosti se mogu linearizirati. To pojednostavljenje je stvar
inženjerske procjene.
2.2. GEOMETRIJSKA NELINEARNOST

Promjena geometrije sustava prilikom njegovoga deformiranja se uzima u obzir preko
geometrijskih jednadžbi i jednadžbi ravnoteže.
Odnos između volumskih sila i naprezanja na području B može biti nelinearan.
Ovaj iznos predstavlja uvjet ravnoteže. U ovom slučaju je operator L taj koji uvodi nelinearnost.
To znači da se definiranje uvjeta ravnoteže provodi na deformiranoj geometriji. Također i odnos
između pomaka i deformacija , koji predstavlja geometrijske jednadžbe, može biti
nelinearan. Ove dvije nelinearnosti su usko povezane i tvore geometrijsku nelinearnost sustava.
Potrebno je razdvojiti pojave koje tvore geometrijsku nelinearnost i promatrati ih odvojeno
kako bi se model prilagodio stvarnom ponašanju konstrukcije. Odnos polja pomaka i polja
deformacija je nelinearan ako se očekuju velike deformacije sustava što je čest slučaj kod
laganih konstrukcija kao što su membrane, pneumatske konstrukcije, konstrukcije od gume i sl.
Ako nas ne zanimaju velike deformacije i one nisu mjerodavne za ponašanje modela onda ih
možemo zanemariti.
Za ovaj rad je puno zanimljivija pretpostavka točnih pomaka, dok su geometrijske jednadžbe
linearne. Ovaj model geometrijske nelinearnosti se često koristi u praksi za konstrukcije od
kablova, opruga, lukova, štapova i tankih ploča. Primjeri u ovom radu se odnose na ovakav tip
geometrijske nelinearnosti te ostali tipovi neće biti promatrani.
5
2.3. MATERIJALNA NELINEARNOST

Ovaj tip nelinearnosti je vezan za odnos polja deformacija polja naprezanja. On je općenito
nelinearan i ovisi ne samo o iznosu trenutne deformacije nego i o povijesti deformacije elementa.
Ako se uključe i ostali parametri kao što su temperatura, prednapon i vrijeme problem postaje
znatno složeniji.
Osnovni tipovi ponašanja elastičnih materijala su linearno elastični i nelinearno elastični
radni dijagram (Slika 4). Na prvoj slici je prikazano linearno elastično ponašanje materija dok je
na drugoj prikazano nelinearno elastično.
Slika 4 Elastično ponašanje materijala
Kod neelastičnih materijala veza između sile i pomaka nije jednoznačna, već se ukupna
deformacija sastoji od elastičnog i plastičnog dijela. Zbog toga se kod rasterećenja vraća samo
elastična deformacija (Slika 5). Na slici a je prikazano nelinearno elastoplastično ponašanje, na
slici b linearno elastoplastično dok je na slici c materijal sa linearno elastično – idealno
plastičnim ponašanjem.
Slika 5 Neelastično ponašanje materijala
Materijalna nelinearnost nije zanimljiva za ovaj rad pa se više neće spominjati.
6
2.4. NELINEARNOST PRIRODNIH RUBNIH UVJETA

Nelinearnost ovog tipa se odnosi na promjenu smjera djelovanja opterećenja u ovisnosti o
deformiranom položaju konstrukcije. Primjeri gdje nalazimo takve pojave su npr. promjena tlaka
fluida u spremnicima ili pneumatskom konstrukcijama. Također pri projektiranju laganih
konstrukcija od membrana i užadi nastaje problem promjene tlaka strujanja zraka, a s time i
opterećenja u ovisnosti o položaju membrane ili sustava užadi. Zastupljen je i problem
“Follower force“ kod nekih pojava u stabilnosti, ali općenito se može zanemariti a inženjerske
probleme.
A q
A q
A q A q
B B
r B r B
0
Slika 6 Primjer nelinearnosti prirodnih rubnih uvjeta
Na slici 6 su prikazana dva primjera nelinearnosti prirodnih rubnih uvjeta. U prvom slučaju
sila q ostaje okomita na stjenke elementa pri njegovoj deformaciji, dok u drugom slučaju je sila q
usmjerena u centar zakrivljenosti presjeka elementa.
2.5. NELINEARNOST GEOMETRIJSKIH RUBNIH UVJETA

Geometrijski rubni uvjeti ovise o deformaciji konstrukcije. Ovakvo ponašanje je
karakteristično za kontaktne probleme u mehanici loma. Pojave kao što su taljenje metala i
tečenja fluida kroz poroznu sredinu također se mogu modelirati sa ovom vrstom nelinearnosti.
u1 u2 F

F
1  2
Slika 7 Primjer nelinearnosti geometrijskih rubnih uvjeta
Na slici 7su prikazana dva primjera. U prvom primjeru uslijed djelovanja sile F na štap
početne duljine l1 dolazi do njegovog izduljenja. Njegova duljina se povećava sve dok ga u tome
ne spriječi dugi štap. U trenutku dodira dva štapa, aksijalna krutost dugog štapa postaje uvjet za
daljnje produljenje prvog štapa te je treba uzeti u obzir. Slično se događa i sa drugim primjerom
gdje se u jednom trenutku greda ne može više prognuti, te u trenutku dodira sa ležajem u toj
točki nastaje novi rubni uvijet za daljnju analizu koji sprječava dodatne progibe grede u tom
smjeru.
7
3. TOČNA GEOMETRIJA POMAKA

3.1. OSNOVNI POJMOVI
Ranije je spomenuto da se primjeri u radu zasnivaju na geometrijskoj nelinearnosti koja se
odnosi na točnu geometriju pomaka. Drugi modeli nelinearnosti su zanemareni. To je točna
pretpostavka s obzirom na statički sustav koji promatramo i uz pretpostavku da je materijal
elastičan.
Uvođenje točne geometrije pomaka omogućuje nam poznavanje točnih koordinata točaka
sustava za svaki položaj u kojem se ona nalazi u ovisnosti od opterećenja. Ne postoji ograničenje
malih pomaka, te je stoga moguće promatrati položaje konstrukcije koji su u stvarnosti
nemogući, ali su ovdje bitni da bi se odredio karakter gubitka stabilnosti.
Kao uvodni primjer za razliku između stvarnih i lineariziranih pomaka je uzet beskonačno
kruti štap koji je elastičnom rotacijskom oprugom vezan za podlogu (Slika 8).
sin  
P
(1  cos ) P
P
EI  
 cos 
k k
k A A
Slika 8 Usporedba točne i linearne geometrije pomaka
Ako postavimo uvjete ravnoteže na deformiranoj geometriji dobivamo:

M A  0
Moment u elastično upetom ležaju od sile P je:
M  Pl cos
Dok je veza kuta zaokreta i momenta u elastično upetom ležaju:
M  k
Iz čega proizlazi da je kut zaokreta:
M Pl cos 
 
k k
Vertikalni pomak slobodnog kraja je:
Pl cos 
u  l sin   l sin
k
Dok je horizontalni pomak slobodnog kraja:
 Pl cos  
v  l (1  cos  )  l 1  cos 
 k 
8
Sada će se pokazati dobiveni izrazi koristeći prijelaz sa nelinearne teorije (točna geometrija
pomaka) na linearnu teoriju. Izrazi za konačne pomake se mogu raspisati u Taylorov red
potencija koji općenito glasi:
f ( x0 ) f ( x0 ) f ( x0 ) f ( n ) ( x0 )
f ( x)  f ( x0 )  ( x  x0 )  ( x  x0 ) 
2
( x  x0 ) K 
3
( x  x0 ) n  Rn ( x)
1! 2! 3! n!
Sada imamo:
2 4
M  Pl cos   Pl (1   K )
2! 4!
3 5
u  l sin   l (  K )
3! 5!
Uzimanjem u obzir određenoga broja članova reda možemo se po volji približiti točnom
rješenju. Ovisno o problemu koji promatramo i o očekivanim pomacima konstrukcije izabiremo
broj članova. Kod linearne teorije će se uzeti u obzir samo prvi (linearni) član reda. Sada izrazi
izgledaju:
M  Pl
Pl
u  l 
k
v0
Iz dobivenih rezultata je jasno da je horizontalni pomak u linearno ovisan o sili P dok je
vertikalni pomak jednak nuli.
9
4. PROBLEM STABILNOSTI ŠTAPNIH SUSTAVA

4.1. OPĆENITO O PROBLEMU STABILNOSTI
Tijelo je u ravnoteži ako je rezultanata sila koje djeluju na njega jednaka nuli i ako je
moment od rezultante jednak nuli. Međutim postoji više ravnotežnih stanja za neko tijelo.
Postavlja se pitanje kada će i za koji poremećaj tijelo prijeći iz jednog ravnotežnog stanja u
drugo. Ta ravnotežna stanja se razlikuju po svom karakteru. Tako imamo stanje stabilne
ravnoteže, gdje će se tijelo za proizvoljno malo poremećaj vratiti u prvobitno stanje. Kod stanja
labilne ravnoteže tijelo će pri poremećaju izaći iz ravnoteže i neće se vratiti u prvobitno stanje.
Postoji još i stanje indiferentne ravnoteže. Kod tog stanja tijelo se neće vratiti u prvobitno stanje,
ali će ostati u ravnoteži. Neka od karakterističnih stanja ravnoteže prikazana su na slici 9.
 max  mgh2  max  mgh3

  mgh4
 min  mgh1
h3
h4
h1 h2  min     max
Slika 9 Energetska stanja kuglice
Kod ovih prikaza se mjesto na kontaktu kuglice sa podlogom aproksimira ravninom na vrlo
malom području, tj. prva i druga derivacija je nula. U trećem primjeru se može vidjeti da je
potrebno promatrati derivaciju u svim smjerovima jer je moguće da je za jedan smjer kuglica u
stanju stabilne ravnoteže dok je za drugi u stanju labilne ravnoteže
Gubitak stabilnosti se može objasniti kao gubitak ravnoteže projektiranog oblika i
pronalazak novog ravnotežnog stanja, najčešće uz pojavu velikih deformacija (primarno) i
plastičnog popuštanja materijala (sekundarno).
Uz ove jednostavne modele postoje i znatno složeniji problemi stabilnosti. Kao primjeru
uzmimo prekidač za struju. Kada na njega djeluje vanjski poremećaj on ostaje u stanju ravnoteže
sve dok taj poremećaj ne postane dovoljno velik. Tada prekidač prelazi u stanje labilne ravnoteže
i tu se ne može zadržati već odmah preskače na drugo ravnotežno stanje. Ponašanje prekidača se
može vidjeti na slici 10.
Slika 10 Prijelaz između različitih ravnotežnih stanja
Slična situacija se događa i kod problema proboja koji će obrađen u ovom radu. Naime,
sustav pri proboju izlazi iz prvobitnog ravnotežnog stanja, prolazi kroz stanje labilne ravnoteže,
te prelazi u novo ravnotežno stanje. Takvo ponašanje sustava ili nekog elementa u
građevinarstvu nije prihvatljivo. Razlog tome je što konstrukcija gubi prvobitni oblik, javljaju se
jako veliki pomaci, narušava se funkcionalnost, a i materijal gubi svoja svojstva (čelik se
plastificira, a beton raspucava). Unatoč tome je od iznimnog značaja poznavati takva stanja da bi
se obuhvatio utjecaj imperfekcije i odredio karakter ravnotežnih stanja.
10
Da bi postojao problem stabilnosti mora postojati neka sila koja djeluje na tijelo u ravnoteži.
Ukoliko se ta sila povećava u jednom trenutku će doći do gubitka ravnoteže tijela. Sila koja je
uzrokovala takvo stanje se zove kritična sila i označava se sa Pkr.
Gubitak stabilnosti se obično povezuje sa tlačno napregnutim elementima. Poznato je da
uslijed tlačne sile dolazi do izvijanja stupova. Slično se događa i sa ostalim tlačno napregnutim
elementima. U nekim slučajevima se može dogoditi da element uslijed vlačne sile izgubi
stabilnost. Kao primjer se može navesti vlačno napregnuti štap kao na slici 11. Uslijed
konstantne vlačne sile dolazi do izduljenja štapa, sa izduljenjem se ujedno smanjuje poprečni
presjek štapa, a time dolazi do novoga izduljenja. To izduljenje može u nekim slučajevima rasti
do gubitka nosivosti štapa.
Pkr
Slika 11 Gubitak stabilnosti vlačno napregnutih elemenata
4.2. KRIVULJA RAVNOTEŽE

Odgovor statičkog sustava na zadano opterećenje se može prikazati na način da se prati
pomak karakteristične točke konstrukcije u ovisnosti o karakterističnom opterećenju. Tako
dobiveni dijagram se naziva P-u dijagram. To je najčešće dvodimenzionalni dijagram gdje je na
apscisi vrijednost karakterističnog pomaka dok je na ordinati vrijednost karakterističnog
opterećenja (Slika 12).
Krivulja na takvom dijagramu se naziva krivulja ravnoteže. Općenito ova krivulja
predstavlja moguća ravnotežna stanja. Ova činjenica nam ukazuje na to da je konstrukcija uvijek
u ravnoteži bez obzira na njezine pomake. Međutim, ravnoteža ne mora uvijek biti stabilna.
vrijednost
opterećenja, 
krivulja ravnoteže
početno stanje
komponenta pomaka, u
Slika 12 Karakteristični dijagram ovisnosti sile o pomaku
Krivulja ravnoteže može imati karakteristična područja i karakteristične točke.

Karakteristične točke na krivulji se nazivaju kritične točke. Ovisno o karakteru i ponašanju
konstrukcije u kritičnoj točki možemo ih podijeliti na nekoliko podvrsta.
11
Granična točka ili “Limit point“ je točka u kojoj krivulja ravnoteže ima horizontalnu
tangentu. Ona je od velike važnosti za jer se u njoj mijenja strategija numeričkog proračuna. Do
takve su se točke malim prirastima opterećenja dobivali novi pomaci tj. novo ravnotežno stanje.
Nakon granične točke to više nije moguće jer za mali prirast opterećenja dolazi do dinamičkog
proboja naprijed sustava i uspostavljanja novoga udaljenoga ravnotežnog stanja. Da bismo dobili
i padajući granu krivulje ravnoteže koju karakterizira negativni nagib kuta, potrebno je
uspostaviti kontrolu prirasta pomaka.
Točka grananja ili točka bifurkacije predstavlja točku u kojoj imamo sjecište više krivulja
ravnoteže. U njoj odnos opterećenja i pomaka nije jednoznačan te su za “svladavanje“ ovakve
točke potrebne drugačije numeričke metode kao npr. “Arc length“
Točke zaokreta ili “Turning points“ su točke u kojima je tangenta na krivulju ravnoteže
vertikalna. Slično kao i kod graničnih točaka i ovdje dolazi do proboja ako se primjenjuje
kontrolirani prirast pomaka. Ovaj proboj se naziva proboj unatrag, a konstrukcija dolazi u novi
ravnotežni položaj na sjecištu vertikalne tangente i krivulje ravnoteže.
Točka otkazivanja je točka u kojoj krivulja ravnoteže naglo prestaje ili dolazi do otkazivanja
konstrukcija. Nakon točke otkazivanja konstrukcija ne može više uspostaviti ravnotežu. Uzrok
može biti globalno ili lokalno otkazivanje elemenata. Također je slučaj koji nastaje pri
dinamičkom proboju, odnosno prelasku konstrukcije iz jednog u drugi udaljeni položaj
ravnoteže.
Poseban fenomen predstavlja pojavljivanje višestrukih graničnih točaka i višestrukih točaka
grananja. Sve navedene karakteristične točke su prikazane na slici 13.
stabilno područje točka otkazivanja

nestabilno područje
P P točka grananja
granična točka proboj naprijed
točka
primarna grananja proboj
krivulja natrag
sekundarna
krivulja tercijalna krivulja točka
zaokreta točka grananja
u u
točka otkazivanja
Slika 13 Karakteristične točke i stanja na krivulji ravnoteže
12
4.3. PRISTUP PRORAČUNU STABILNOSTI

Kod rješavanja problema stabilnosti razlikujemo tri osnovna pristupa.
Prvi pristup je preko stanje statičke ravnoteže na deformiranom sustavu. Ovakav način
određivanja kritične sile je pogodan za jednostavne sustave koji su statički određeni. Iz rješenja
se ne može odrediti karakter ravnoteže.
Kod energetskog pristupa se promatra energija sustava. Svaki sustav ima kinetičku i
potencijalnu energiju. Zbroj tih energija je ukupna energija sustava koja mora biti konstanta ako
je sustav konzervativan. Sustav će prijeći iz stabilnog u nestabilno stanje kada mu derivacija
ukupne energije po pomaku bude jednak nuli. Prednost ovoga pristupa je u tome što promatramo
i drugu derivaciju koja nam kaže kakav je karakter toga novoga stanja. Ako je druga derivacija
pozitivna tada govorimo o stanju stabilne ravnoteže, a kod negativne druge derivacije imamo
stanje labilne ravnoteže. Moguće je i da nam nije dovoljna druga derivacija energije za odrediti
karakter energije, pa moramo tražiti i treću itd. Važno je dodati da je ovakav pristup moguće
koristiti kod konzervativnih sustava, tj. kada nema gubitaka energije u sustavu.
Treći pristup je preko uvjeta dinamičke ravnoteže na deformiranom sustavu. Uvjeti
ravnoteže se postavljaju po D´Alambertu. Promatra se jednadžba gibanja sustava. Sustav dolazi
u stanje indiferentne ravnoteže kada je vrijednost vlastite frekvencije jednaka nuli. To zapravo
predstavlja gubitak krutosti sustava. Ovakav pristup je pogodan za nekonzervativne sustave.
Nešto je složeniji pa se stoga rijetko koristi kod konzervativnih sustava.
13
5. IMPERFEKCIJA
Tijekom izvedbe konstrukcije ili pojedinih njezinih dijelova neizbježno dolazi do
imperfekcije. Uzrok joj može biti različit tako da razlikujemo geometrijske i strukturalne
imperfekcije. Geometrijske imperfekcije su posljedica netočnosti izvedbe i odstupanja u
mjerama od projektiranoga stanja. One se najčešće očituju kao odstupanje osi štapa od
projektirane osi.
Strukturalne imperfekcije posljedica nehomogenosti materijala, parazitnih naprezanja uslijed
toplinske obrade i sl.
Kod betona imamo utjecaj skupljanja i puzanja tijekom vremena. Kod drva imamo bubrenje
uslijed vlage. Pri izvedbi ležajeva javljaju se netočnosti u geometriji, a i projektirano ponašanje
ležajeva je gotovo nemoguće izvesti. Tako klizni spoj uvijek prenosi mali dio sile u smjeru
klizanja, dok se u zglobnom ležaju uvijek javlja neki mali moment savijanja.
Uz navedene fizikalne oblike imperfekcije možemo spomenuti i numeričke imperfekcije
koje se javljaju kod proračuna konstrukcije i koje imaju karakter fizikalnih imperfekcija tj, mogu
usmjeriti proračun u određenome smjeru koji odstupa od odgovora savršeno točnog sustava.
Utjecaj imperfekcija na nosivost sustava može imati veliku ulogu. To najprije ovisi o obliku
imperfekcije i o tipu statičkog sustava. Obično se u proračunima svi tipovi imperfekcije uzimaju
u obzir preko zamjenske geometrijske imperfekcije.
Imperfekcije mogu uzrokovati značajno smanjenje kritične sile nekog nosivog elementa ili
cijelog sustava. To se lako može vidjeti na brojnim pokusima na linijskim elementima.
Primjećuje se da je kritična sila elementa sa imperfekcijom manja od onog elementa bez
imperfekcije. Linijski elementi nisu toliko osjetljivi na imperfekciju ukoliko ona nije velika. Pri
proizvodnji takvih elemenata postoje tolerancije koje se moraju poštovati tako da se elementi
mogu svrstati u pojedine razrede. Svakom razredu se pridružuje linije izvijanja. Drugi nosivi
sustavi su manje ili više osjetljivi na imperfekcije.
Kod proračuna konstrukcija problem je što oblik i veličina imperfekcije nisu unaprijed
poznati i teško ih je unaprijed odrediti. Stoga se u različitim propisima daju smjernice za
uzimanje imperfekcije u obzir. Obično je propisana veličina i oblik imperfekcije za razne
sustave. Kod standardnih statičkih sustava takav pristup daje zadovoljavajuće rezultate jer se
bazira na velikom broju eksperimentalni ispitivanja. Kod složenijih statičkih sustava i mala
promjena u veličini ili obliku imperfekcije može znatno sniziti iznos kritične sile. U takvim
slučajevima je bitno poznavati osjetljivost sustava na imperfekciju. Općenito sustave možemo
podijeliti u tri skupine osjetljivosti prema imperfekciji. Prva skupina su sustavi slabo osjetljivi na
imperfekciju. U tim slučajevima imperfekcija ne smanjuje kritičnu silu. U drugu skupinu spadaju
sustavi s malom osjetljivosti na imperfekciju gdje imperfekcija ima mali utjecaj na iznos kritične
sile. Na posljednjem mjestu su sustavi sa velikom osjetljivosti na imperfekciju. U tim se
slučajevima uz male imperfekcije kritična sila znatno smanjuje.
14
6. PRIMJER ZGLOBNO SPOJENIH ŠTAPOVA

6.1. OPIS STATIČKOG SUSTAVA
Promatra se sustav od dva neizmjerno kruta, zglobno spojena štapa koji su pridržani
elastičnom oprugom krutosti k kao na slici 14. Sustav je opterećen silom P. U nedeformiranom
položaju opruga je nenapregnuta.
h
 k
2a
Slika 14 Statički sustav konstrukcije
Rezultati će se prikazati prvo sa općim izrazima dok će se vrijednosti veličina koje su nam
potrebne za proračun i usporedbu sa programom SAP2000 uzeti prema slici 15.
 1m 2
h m
2
 k  1 kN / m

4
2a  2 m
Slika 15 Statički sustav konstrukcije sa zadanim vrijednostima
Najprije će se provesti analiza koristeći točnu geometriju pomaka i pretpostavljajući da

utjecaj imperfekcija ne postoji. Zatim se uvodi aproksimacija polja pomaka na način da se točno
polje pomaka razvije u taylorov red potencija i da se sačuvaju samo kvadratni članovi. Članovi
većeg reda se zanemaruju. Na kraju se zanemare i članovi drugog reda te ostaje linearizirani
problem gubitka stabilnosti.
Koristeći tako dobivene zaključke provodi se analiza gubitka stabilnosti sustava uz
postojanje geometrijske imperfekcije te se određuje osjetljivost sustava na imperfekciju za
navedene tipove analize.
Proračun je proveden na kompjuteru u programskom paketu Sap2000. inačica 12.02. s kojim
su potvrđeni rezultati analitičkih rješenja. Korištene metode i strategije proračuna su također
opisane.
15
6.2. ANALIZA TOČNOM GEOMETRIJOM POMAKA

6.2.1. Statički pristup – uvjeti ravnoteže
P
u
v
A h
hu
  k
cos  cos  
cos cos
Slika 16 Statički sustav konstrukcije
Jednadžba ravnoteže momenata prema slici 16 na točku A daje:

M A  0
Pk l cos  k l sin   2k l  cos  cos   sin 
Iz čega proizlazi da je vrijednost sile P:
 cos  
P  4k l  1   sin 
 cos  
Ako uvedemo zamjene:
 hu 
2
hu a
sin   , cos   1    , cos   ,
l  l  l
I uvrstimo ih u izraz za silu P dobijemo:
 
 
 a  hu
P  4k l  1 
2  l
 l 1  h  u  
  
  l  
Grafički prikaz funkcije P(u) je dan na slici 17. Prikazane su karakteristične točke i područja
u kojima se konstrukcija može nalaziti ovisno o pomaku u. Zamjećuje se postojanje graničnih
točaka (P1,kr i P2,kr). Asimptote na pravcima u=l+h i u=l-h su područja vrijednosti pomaka u koje
je nemoguće dostignuti bez obzira na povećanje sile P. Asimptotski položaji bi značili da se dva
kruta štapa preklapaju jedan preko drugoga. U tom slučaju bi bilo nemoguće ostvariti ravnotežu
budući da kod momentne jednadžbe na točku A sila u opruzi se nema s čime uravnotežiti.
16
P ah
P
u lh
P1,kr
P  f (u )
uh u
lh u1,kr u2,kr
P
u lh
P2,kr
u0
P
Slika 17 Dijagram P-u i karakteristična stanja konstrukcije u pojedinim fazama
U dobivene opće izraze uvrstimo zadane vrijednosti i dobivamo:

 

 a

 h  u 

2  2u  4  8 2  u u  2 

  
P  4k l  1  
2 
 l 1  h  u  
   
l 1 2 2  u u  
  l  
Krivulja ravnoteže P(u) sa stvarnim vrijednostima je prikazana na slici 18.
P
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.2529, 0.3748
0.4
0.3
0.2
0.1
0.7071, 0 1.4142, 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7
u
0.1
0.2
0.3
0.4
1.1613, -0.3748
Slika 18 Dijagram P-u iz analitičkog rješenja zadanog sustava

17
6.2.2. Energetski pristup – analiza stabilnosti
Promatrani sustav je konzervativan. To znači da je ukupna energija u sustavu konstantna

tijekom deformiranja (nema gubitaka energije). Ukoliko izaberemo referentnu razinu energije i
raspišemo izraz za njenu vrijednost, imamo:
1 1
(u )  k  2  Pu  k 4l 2  cos   cos    Pu
2
2 2
Koristeći već spomenute zamjene izraz za energiju možemo napisati u sljedećem obliku.
 2
 hu   hu  a  a  
2 2

(u )  2k l 1  
2
  2 1       Pu
  l   l  l l  
 
2
 2
 hu  
 (u )  2k  a  1 1     Pu
  l  
 
Izraz za prvu derivaciju energije predstavlja uvjet ravnoteže:
 a hu  
2

4k    1     h  u
 l  l  
(u )    P
 hu 
2
1  
 l 
Može se uočiti da u jednadžbi ravnoteže nema člana uz P. To znači da je samo jedna
funkcija P(u) i da ne postoji točka grananja na krivulji ravnoteže. Također je vidljivo da
prijekritično područje na krivulji P(u) ravnoteže nije linearno tj. konstrukcija se prije gubitka
stabilnosti neće ponašati linearno. Ovaj zaključak je bitan kod linearizacije problema stabilnosti
gdje treba voditi računa o nelinearnostima koje nastaju i koje mogu imati bitan utjecaj na iznos
kritične sile.
Druga derivacija energije vodi prema određivanju karaktera stabilnosti u kritičnoj točki i
data je sljedećim izrazom:
 
 
 a 
(u )  4k   1 
  h  l  u l  h  u 2 
3
l   
 
 2 
  l  
Navedeni izraz predstavlja derivaciju uvjeta ravnoteže i iz njega se mogu u općem obliku
izvesti izrazi za ekstreme funkcije P(u).
2 4 2 4
(u)  0 u1  h  l  a l
2 3 3
u2  h  l  a l
2 3 3
Ako sada uvrstimo dobivena rješenje za nultočke u izraz za silu P dobijemo:

 1 1
1   1 1
1 
   
2 4 2 4
 a 3 
a
4k  a     l 3  l 2  a 3 l 3

3 3
4k  a     l
3
l a l
2 3 3 3
 l    l  
P1 (u )    P2 (u )    
1 1
l3 l3
Rješenja P1 i P2 predstavljaju vrijednosti kritične sile P1,kr i P2,kr.
18
Treća derivacija funkcije energije određuje karakter ravnoteže u traženoj točki ravnotežne
krivulje. Ovdje je zanimljivo analizirati dvije kritične točke.
12ak  u  h 
(u )  5

l3
 h  l  u  l  h  u   2
2 
 l 
Ako je:
(u)  0 ravnoteža je nestabilna,
(u)  0 ravnoteža je stabilna
(u)  0 ravnoteža je neodređena
Uvrstimo vrijednosti u1 i u2 u izraz za treću derivaciju energije:
2 4 2 4
12ak l 2
l a l
2 3 3
12ak l 2
l a l
2 3 3
(u1 )   5
(u2 )  5
a 3
3  a 3
l   l3 
l  l 
Dobiveni izrazi određuju karakter ravnoteže u kritičnim točkama. Geometrijski oni
predstavljaju nagib tangente na funkciju na mjestima kritičnih točaka i te tangente su
prikazan na slici 19. Vidljivo je da je izraz uvijek negativan što znači da je u prvoj
kritičnoj točki ravnoteža nestabilna. Izraz je uvijek pozitivan što znači da je druga
kritična točka stabilna.
Dijagram koji pokazuje energetska stanja konstrukcije ovisno o deformiranom položaju i
iznosu sile P prikazan je na slici 19.
Punom crnom linijom je prikazan dio krivulje P-u na kojemu je konstrukcija stabilna. Ta
linija predstavlja nestabilno područje koje je u praktičnim problemima teško ostvariti budući da
se kod graničnih točaka događa dinamički proboj i prelazak konstrukcije u udaljeni stabilni
položaj. Taj dio krivulje P-u je moguće dobiti samo statičkim pristupom.
Isprekidane crne linije prikazuju energiju konstrukcije ovisno o pomaku u i vrijednosti sile P
koja je za pojedinu krivulju konstanta. Za jednu takvu krivulju se može povući horizontalni
pravac na ordinati koja ima vrijednost sile P odredile točke sjecišta pravca i krivulje P-u. Može
se primijetiti da u tim točkama krivulja energije ima horizontalnu tangentu. To je i za očekivati,
budući da se derivacijom energije i izjednačavanjem sa nulom dobije uvjet ravnoteže (minimum
energije). Također se može odrediti karakter ravnoteže za pojedine točke krivulje (ne i za sve
karakteristične točke). Tako je za stabilne točke krivulja energije u tim točkama konkavna dok je
za nestabilna područja konveksna. Ukoliko vrijednost sile P prelazi kritičnu silu P1,kr može se
primijetiti da će krivulja biti konkavna tek nakon proboja i uspostave novoga ravnotežnoga
stanja.
19
Punom plavom linijom je označena krivulja druge derivacije energije koja nam pokazuje
karakter ravnoteže. Mjesta pozitivnih ordinata krivulje označavaju stabilna područja na krivulji
P-u dok mjesta negativnih vrijednosti označavaju nestabilna područja. Postoje i točke gdje
vrijednost nije definirana (granične točke). Na takvim točkama je potrebno odrediti i treću
derivaciju energije. U ovom slučaju je ona negativna za prvu kritičnu točku (nestabilna točka),
dok je za drugu pozitivna (stabilna točka).
P,  ,  
1,5Pkr
Pkr
1/ 2Pkr
u2,kr u
+ +
0 u1,kr 
 (u1,kr )
     ( ) |P
Slika 19 Energetska stanja za pojedine razine opterećenja i funkcija druge derivacije Π
20
6.2.3. Dinamički pristup - fizikalno značenje stabilnih i nestabilnih područja
Možemo promatrati problem stabilnosti sustava i na dinamički način. U praksi je takav

pristup opravdan je je nemoguće izbjeći utjecaj inercijalnih sila. Također je i za očekivati da će
vrijednost sile P rasti ili bar ostati ista nakon dosezanja kritične sile. Ta činjenica nas i motivira
na dinamički pristup. Još jedna prednost dinamičkog pristupa je jednostavnije pronalaženje
rješenja uz puno manje numeričkih problema, pogotovo kada se radi o modelima sa velikim
brojem stupnjeva slobode. Dinamičkim pristupom nije moguće obuhvatiti sve fenomene gubitka
stabilnosti ali je dobra osnova za daljnje proučavanje.
Prema dinamičkoj definiciji stabilnosti konstrukcija je stabilna ako mala promjena početnih
uvjeta uzrokuje malu promjenu rješenja. Takvim pristupom je i neutralno je stanje labilno.
P u
P u
proboj P
P
u u2,kr u
0 u1,kr
P
u proboj
u
Slika 20 Dijagram P-u – prikaz dinamičkog ponašanja sustava
Kod dinamičkog pristupa proračunu (Slika 20) vidljivo je da nije moguće ostvariti padajuću
granu na P-u dijagramu zbog utjecaja inercijalne sile. U eksperimentu koji bi izveo sam
fizikalnim modelom kao u primjeru gdje bi se sila povećavala konstantnom brzinom dobili bi
dijagram kao kod dinamičke analize. Međutim, moguće je dobiti i statičku krivulju sa padajućom
granom. Tada bi fizikalni model opterećenja konstrukcije trebao biti drugačiji. Izgledao bi kao na
slici 21 s tim da bi sada brzina prirasta pomaka trebala biti konstanta, a ne više brzina prirasta
sila. To je moguće izvesti sa uređajem sa kontroliranim pomakom koji je na slici 21 shematski
prikazan koloturom. Sila u užetu koloture bi se pojavila pri prijelazu prve kritične točke i bila bi
jednaka razlici sile kod dinamičkog eksperimenta i sile opterećenja kod statičkog eksperimenta.
21
P
d
 const. N  0 N >0 dinamička
dt P1,kr P1,kr ravnoteža
u
v Ek Pdin  N
A h
 Pst  P1,kr  N
hu
u
  k
0 u1,kr u2,kr
statička
cos  cos   ravnoteža
cos cos
Slika 21 Fizikalni model za dinamičku i statičku simulaciju proboja
22
6.2.4. Analiza problema u programu SAP2000 točnom geometrijom pomaka
Kontrola sile “Load Control“ se koristi kontroliranim prirastom sile. Tim pristupom
dobijemo uzlaznu granu krivulje P-u. Ukoliko je nagib tangente na krivulji jednak nuli ili je
negativan, ovakav pristup nije moguće primijeniti u svim slučajevima za dobiti statičku krivulju
P-u.
Kontrola pomaka “Displacement Control“ se koristi kontroliranim prirastom pomaka. Na
ovaj način dobijemo funkciju P-u koja može biti i sa negativnim nagibom tangente. Pri analizi
kontrole po pomaku treba izabrati stupanj slobode i dati mu traženi pomak. Analiza se provodi
tako da se u svakom intervalu pomak mijenja za Δu, dok se amplituda zadane sile ili sustava sila
izračunava iz ravnoteže. Zbog toga je potrebno zadati i sustav sila koji je potreban da se ostvari
traženi pomak. Dijagram P-u će biti različit za razne sustave sila iako imaju isti traženi pomak
određenog stupnja slobode. Amplituda takvog sustava sila se može povećavati ili smanjivati,
ovisno o ravnoteži u pojedinom intervalu.
Analiza po intervalima se vrši metodom “Constant-stiffness method“ gdje se pretpostavlja u
svakom intervalu da je nagib pravca (krutost) konstantan. Metoda“Newton-Raphson“
pretpostavlja tangentnu krutost u svakom koraku. Pojedina metoda se primjenjuje ovisno o
konvergenciji proračuna i točnosti proračuna.
Teorija velikih pomaka “Large Displacements“ uključuje točne vrijednosti rotacije i
translacije elemenata dok su geometrijske jednadžbe i dalje linearne tj, vrijedi pretpostavka da je
odnos pomaka i deformacija mali. To povlači za sobom činjenicu da relativni pomaci na svakom
pojedinom elementu ne smiju biti veliki (npr, kabeli i užad) tj, da element ne smije bitno
mijenjati svoj oblik i veličinu. U takvim slučajevima je potrebno podijeliti elemente na više
manjih tako da se taj utjecaj svede na dopuštene vrijednosti pretpostavke malih deformacija na
elementu. Kod određivanja položaja novih koordinata pojedinih točaka konstrukcije koristi se
Lagrangeova formulacija preko materijalnih koordinata. Potrebno je voditi računa o maksimalnoj
vrijednosti koraka iteracije da bi se u svakom intervalu ostvario mali pomak u koordinatama
točaka. U ovaj način analize je uključen i P-Δ utjecaj koji je objašnjen u narednom poglavlju.
Na slici 22 je prikazan numerički model zglobno spojenih krutih štapova sa numeracijom
čvorova i jediničnim opterećenjem.
Slika 22 Numerički model sa numeracijom čvorova i jediničnim opterećenjem
Prije proračuna u programu SAP200 potrebno je razjasniti neke termine u postupku analize
koji se koriste kod rješavanja problema
23
6.2.4.1. Statička analiza – točna geometrija pomaka
Slika 23 Parametri nelinearnog statičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima
Slika 24 Analiza po intervalima i parametri kontrole pomaka
Slika 25 Dijagram P-u – točna geometrija pomaka i teorija II reda
24
6.2.4.2. Dinamička analiza – točna geometrija pomaka
Slika 26 Parametri nelinearnog dinamičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima
Slika 27 Dijagram prirasta sile P u vremenu i pripadni parametri za vremensku analizu
Slika 28 Dijagram P-u – proboj i vibracije konstrukcije u novom ravnotežnom položaju
25
6.2.4.3. Rezultati analize

Rezultati analize u programu Sap2000 su prikazani na sljedećim dijagramima. Numeričke
vrijednosti se vrlo dobro slažu sa analitičkim rješenjima dobivenim u programu Mathematica
7.0.
Na slici 29 je prikazan dijagram P(u) koji je rezultat statičke nelinearne analize sa
kontroliranim prirastom pomaka.
Slika 29 Dijagram P-u – kontrola prirastom pomaka
Na slici 30 prikazan dijagram P(u) koji je rezultat dinamičke nelinearne analize sa

kontroliranim prirastom sile.
Slika 30 Dijagram P-u – kontrola prirastom sile
26
Slika 31 prikazuje u uvećanom mjerilu označeni pravokutnik sa slike 30. Vidljivo je se zbog
postojanja inercijalne sile u sustavu, koja je značajna zbog proboja, dolazi do osciliranja
konstrukcije oko novog ravnotežnog položaja. Do postupnog smirivanja dolazi zbog prigušenja.
Slika 31 Dijagram P-u – vibracije oko ravnotežnog položaja
6.2.4.4. Usporedba rezultata

Ukoliko prikažemo krivulje P-u dobiveni statičkom i dinamičkom analizom na istom
dijagramu (slika 32), vidljivo je da se oni poklapaju do prve granične točke P1,kr. U graničnoj
točki dolazi do gubitka krutosti konstrukcije te se dvije krivulje razdvajaju. Dinamička krivulja
ne može pratiti pad sile uz prirast pomaka te se u konstrukciji javljaju velike inercijalne sile.
Sustav u vrlo kratkom vremenu prelazi u udaljeni ravnotežni položaj bez povećavanja sile. S
obzirom da je taj novi položaj ujedno i ravnotežni sa gledišta statičke ravnoteže (bez
sudjelovanja rada inercijalnih sila), u njemu se ponovo spajaju dvije krivulje. Daljnji prirast
opterećenja uzrokuje povećanje pomaka i krivulje se asimptotski približavaju vrijednosti u=l+h.
Slika 32 Dijagram P-u – usporedba dinamičke i statičke analize

27
Točnom geometrijom pomaka točka krutog štapa rotira po kružnici oko nepomičnog
zglobnog ležaja. Ako prikažemo trajektoriju kojom putuje točka A (slika 33) vidimo da je taj
uvjet zadovoljen. Radijus kružnice koji opisuje točka je jednak duljini štapa. U ovom slučaju je
to 1 m.
Slika 33 Dijagram ux-uz točke A
28
6.3. ANALIZA PRIMJENOM TEORIJE II REDA

6.3.1. Razvoj funkcije u Taylorov red potencija
Izrazi dobiveni točnom geometrijom pomaka će se sada prikazati koristeći prijelaz na teoriju
II reda. Prvo je potrebno definirati Taylorov red potencija koji nam koristi pri toj transformaciji.
f ( x0 ) f ( x0 ) f ( x0 ) f ( n ) ( x0 )
f ( x)  f ( x0 )  ( x  x0 )  ( x  x0 ) 2  ( x  x0 )3 K  ( x  x0 ) n  Rn ( x)
1! 2! 3! n!
Uzimanjem u obzir određenoga broja članova reda možemo se po volji približiti točnom
rješenju. Ovisno o problemu koji promatramo i o očekivanim pomacima konstrukcije izabiremo
zadovoljavajući broj članova.
Osnovna ideja je razviti funkciju P(θ) i Π(θ) u Taylorov red u okolini točke θ=0. Problem se
svodi na razvoj trigonometrijskih funkcija u red.
3
sin      O  
4
6
2
cos   1   O  
4
2
4
sin      O  
2 2 5
6.3.2. Proračun po teoriji II reda
Prema teoriji II reda se uzimaju najviše kvadratni članovi u funkciji ravnoteže. Taj uvjet
predstavlja minimalni broj članova da bi se moglo aproksimirati poslijekritično ponašanje
sustava. Iz analize karaktera ravnotežnih stanja je moguće odrediti sva svojstva uspravnog i
otklonjenog položaja. Posljedica aproksimacije je da rezultati vrijede samo za male kutove θ.
Funkcija P(u) je dobivena u prethodnim razmatranjima. Nju razvijemo u Taylorov red
pomoću prethodnih izraza za trigonometrijske funkcije i zanemarimo više članove reda (greška
aproksimacije je O3). Dobivamo:
 cos  
2
P  4k l  1   sin   4k l  cos   cos   tan 

 cos  
 2
P  4k l 1   O    1 
 2
4 2
2
4
 O      O  

3
 

 2k l    
2 2

  h 2  h  u 2  h  u
 2k l     
  l   l   l
 
sin    uz grešku O  
3
Jer je sin   
Krivulja ravnoteže P(u) sa stvarnim vrijednostima je prikazana na slici 34, a njezin analitički
izraz je:
29
P
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3 0.299, 0.272

0.2
0.1
0.707, 0 1,414, 0
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7
u
0.1
0.2
0.3
0.4 1.115, -0.272
Slika 34 Dijagram P-u – teorija II reda
Na isti način možemo u funkciju energije Π(u) razviti u Taylorov red pomoću izraza za
trigonometrijske funkcije i zanemarimo više članove reda (greška aproksimacije je sada O4). U
ovom slučaju imamo:
1
(u )  k 4l 2  cos   cos    Pu
2
2
1
 (u )  k l 2  cos   cos    Pl  sin   sin  
2
2
1
 
 k l 2  2   2  Pl    
2
2
2 2
1 2  h   h  u    h hu 
2
 kl         Pl   
2  l   l   l l 
 
Tako dobivena opća rješenja za silu i energiju možemo prikazati na istom dijagramu (Slika
35). Na njoj je zelenom bojom prikazano rješenje dobiveno nakon razvoja funkcija sile i energije
u Taylorov red i zanemarivanja viših članova reda.
30
P, 
 ( ) |1/ 2P
kr
Pkr   ( ) |1/ 2P
kr
0 u
u1,kr u2,kr
P  f1 ( )
P  f1 ( )
Slika 35 Usporedba energetskih stanja teorije točnih pomaka teorije II reda
Odstupanja koja se pojavljuju kod ovoga primjera su posljedica toga što analiziramo visoki
okvir (a=h,α=π/4). U slučajevima kada je h»2a, tj. za male kutove α, kvadratni članovi reda
opisuju stanje u točki grananja sa zadovoljavajućom točnosti.
Treba napomenuti da su θ i u u teoriji II reda mali, a ne vrlo mali kao kod linearizacije
problema. To je opravdana aproksimacija jer se kod velikih pomaka konstrukcije događa
plastično popuštanje poprečnih presjeka pa stoga konstrukcija ne može ostvariti takve pomake, a
nije ni realno da se kod takvih pomaka osigura zadovoljavanje graničnog stanja uporabivosti.
Relativna pogreška koji ovom aproksimacijom radimo je:
   pri    toc
   
  toc
Razlozi koji opravdavaju primjenu teorije II reda svakako su njezina primjena na
kompjuterskim programima koji znatno jednostavnije obrađuju podatke razvijene u red.
Moguće je jednostavnija analiza poslijekritičnog ponašanja promatranjem pojedinih članova
reda, dok iz točnih rješenja to nije moguće.
31
6.4. P-Δ ANALIZA U PROGRAMU SAP2000

“P-Δ“ analiza se koristi kada su uzdužna naprezanja elementima velika. U tim slučajevima
dolazi do razlike u rezultatima (momenti, pomaci ..) kada se ravnoteža promatra na deformiranoj
i nedeformiranoj geometriji. Utjecaj uzdužne sile može djelovati na način da smanjuje krutost
elementa (tlačna sila) ili da povećava njegovu krutost (vlačna sila). Uslijed toga utjecaja se
mijenjaju i vlastite frekvencije elementa. Moguće je i da krutost elementa bude jednaka nuli što
predstavlja gubitak stabilnosti. P-Δ analiza pretpostavlja male pomake i male deformacije dok se
uvjeti ravnoteže postavljaju na deformiranoj geometriji.
Kod P-Δ proračuna se iterativno izračunava nova krutost u svakom koraku proračuna. To
pretpostavlja promjenu uzdužne sile u elementu uslijed promjene geometrije. S tom
pretpostavkom P-Δ analiza može obuhvatiti nelinearnosti u pomacima i prije gubitka stabilnosti
koje su bitne za pojedine sustave, ali samo u određenoj mjeri jer vrijedi teorija jako malih
pomaka. Još jedna bitna pretpostavka P-Δ analize je konstantna uzdužna sila u elementu u
jednom koraku.
Po definiciji je deformacijska linija štapnog konačnog elementa polinom trećega stupnja. Pri
P-Δ utjecaju se stoga i prirast momenta od uzdužne sile računa u odnosu na polinom trećega
stupnja. Međutim, pri velikim uzdužnim tlačnim silama (blizu kritične sile izvijanja)
deformacijska linija elementa bi trebala biti trigonometrijska funkcija, dok je pri velikim vlačnim
silama to hiperbolna funkcija. Za male vrijednosti sile je aproksimacija vrlo dobra. U slučaju da
promatramo gubitak stabilnosti P-Δ utjecajem možemo podijeliti element na više manjih i s time
se približiti točnom rješenju.
Slika 36 Dijagram P-u – usporedba ravnotežnih krivulja točne geometrije i P-Δ analize
Na slici 36 je prikazana usporedba funkcija P(u) dobivena prema točnoj geometriji pomaka i
prema P-Δ postupku. Možemo zaključiti da P-Δ postupak daje prevelike vrijednosti kritične sile.
Ova činjenica je vrlo opasna jer nismo na strani sigurnosti. Uzrok ovoj netočnosti je dio krivulje
do granične točke. On je nelinearan i takvog bi ga trebalo uzeti u obzir. P-Δ analiza pretpostavlja
male pomake i kuteve zaokreta. Te pretpostavke ne omogućavaju da se odredi točan položaj
konstrukcije za kritičnu vrijednost sile. Ako bi ipak htjeli odrediti točnu kritičnu vrijednost sile,
tada bi trebali provesti dvije analize. Prva bi obuhvatila područje do približne vrijednosti kritične
sile, Pp<Pkr. Takva analiza bi trebala uzeti u obzir točnu geometriju pomaka. Druga analiza bi
nastavila proračun na mjestu gdje je završila prva. U tom slučaju se može smatrati da u području
od Pp do Pkr vrijedi pretpostavka malih pomaka. S tim bi se dobila zadovoljavajuća vrijednost
32
kritične sile Pkr. Ovaj pristup je moguće koristiti i kod “Buckling“ analiza što će se prikazati u
sljedećem poglavlju
Slika 37 Dijagram ux-uz točke A - P-Δ postupak
Navedeni zaključci se mogu vidjeti na slici 37. P-Δ postupak vodi prema točnome rješenju
samo u slučaju kada do gubitka stabilnosti dolazi pri vrlo malim pomacima i kutovima zaokreta
tj, kada u tom području navedena pretpostavka zadovoljava. U ovom primjeru do gubitka
stabilnosti dolazi pri značajnim pomacima konstrukcije te primjena P-Δ postupka nije opravdana.
33
6.5. ANALIZA PRIMJENOM LINEARIZACIJE

Do sada smo pokazali da teorija točnih pomaka i teorija II reda opisuju stanje prije i poslije
gubitka ravnoteže sa dovoljnom točnošću da bi za potrebe realnog problema mogli ustanoviti sve
parametre potrebne za dimenzioniranje takve konstrukcije. Za analizu P-Δ postupkom to nije bio
slučaj.
Kod složenijih modela je prilično teško odrediti funkciju P(θ) čak i kada se radi uz pomoć
numeričkih metoda. Sadašnji propisi su tako koncipirani da je dovoljno poznavati kritičnu silu
konstrukcije. Tako dobivena kritična sila se sa nizom koeficijenata smanji do određene razine
kod koje se može reći da je sigurna za njezinu stabilnost. Smanjenje kritične sile ovisi o
statičkom sustavu, utjecaju na imperfekciju, važnosti konstrukcije i ostalom nizu podataka.
Propisi se u velikoj mjeri oslanjaju na eksperimentalne podatke te se na osnovu njih i izvode
izrazi za dimenzioniranje. Za takav koncept dimenzioniranja je dovoljno poznavati kritičnu
točku sustava ukr i Pkr.
Teorija prvog reda pretpostavlja najviše linearne članove u funkciji ravnoteže. I dalje vrijedi
pretpostavka geometrijske nelinearnosti da se uvjeti ravnoteže postavljaju na deformiranoj
geometriji. To znači da računamo sa malim vrijednostima kuta θ.
Lineariziranjem funkcija P(θ) i Π(θ) moguća je provjera položaja samo početnog položaja, a
ponašanje u kritičnoj točki i otklonjenom položaju nije poznato. Poznat nam je samo oblik
otklona koji je jednak za bilo koji kut θ. Ta činjenica je sama po sebi proturječna i vraća nas na
ograničenje malih kutova θ. Iz ovoga je jasno da je model nepotpun i da nije moguće odrediti
karakter gubitka stabilnosti niti ponašanje konstrukcije nago toga.
Razvoj funkcije P(θ) u taylorov red i ostavljanjem samo linearnih članova reda imamo.
P  4k l  cos   cos   tan 
  h 2  h  u 2  h  u
 2k l     
  l   l   l
 
2
h
 4k   u
l 
Ovako dobivena vrijednosti kritične sile predstavlja idealnu (Eulerovu) kritičnu silu koja je
linearna funkcija i nema ekstrem.
Primijetimo da je rješenje samo jedna funkcija ravnoteže i da ne postoji sjecište sa drugom
granom. Bez poznavanja ekstrema i sjecišta gubimo podatke o kritičnoj točki. Također je
moguće izvući i jedan jako bitan podatak, a to je da linearizacija nije moguća ako prijekritična
grana nije linearna što ćemo pokazati i na ovom primjeru.
Prikazan je razvoj funkcije Π(θ) u Taylorov red uz zanemarivanje viših članova reda. Greška
aproksimacije je O3. Funkcija potencijalne energije je sada kvadratna funkcija jer linearna
funkcija nema ekstrem koji nam je potreban.
1 2
k l  cos   cos    Pl  sin   sin  
2
 (u ) 
2
2 2
1 2  h   h u  
2
 h h u 
 kl         Pl   

2  l   l   l l 
Sređivanjem izraza i zanemarivanjem članova u3 i u4 dobivamo:
2
h
(u )  2k   u 2  Pu
l 
Derivacijom izraza za energiju dobijemo uvjet ravnoteže:
34
2
h
(u )  4k   u  P
l 
Dok druga derivacija energije nam određuje karakter ravnoteže:
2
h
(u )  4k  
l 
Dobiveni izraz je uvijek pozitivan i ravnoteža stabilna. Na slici 38 je prikazana krivulja P(u)
za linearizirane pomake i usporedba sa točnom geometrijom pomaka i teorijom II reda.
P, 
Pkr
0 u
u1,kr
teorija II reda
linearizacija
točna geometrija pomaka
Slika 38 Usporedba energetskih stanja teorije točnih pomaka, teorije II reda i linearizacije
P
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7
u
0.1
0.2
0.3
0.4
Slika 39 Dijagram P-u – usporedba ravnotežnih krivulja teorije II reda i linearizacije
Linearizirana krivulja ravnoteže P(u) sa stvarnim vrijednostima i njezina usporedba sa

krivuljom dobivenoj po teoriji II reda je prikazana na slici 39.
35
6.5.1. Analiza problema u programu SAP2000 linearizacijom (Buckling)
U programu SAP2000 je provedena linearizirana teorija gubitka stabilnosti ili “Buckling“

analiza. Ovaj tip analize predstavlja pojednostavljeni oblik već spomenute P-Δ analizu. Osnovna
razlika je u tome što P-Δ iteracijski dolazi do rješenja dok “Buckling“ analiza rješenje svodi na
problem vlastitih vrijednosti. Ovaj tip analize je jako efikasan kod jednostavnijih konstrukcija
gdje je područje prije gubitka stabilnosti linearno. U ovom primjeru se pokazalo da P-Δ postupak
i nije najbolje rješenje. “Buckling“ analiza ne uzima u obzir promjenu geometrije konstrukcije ni
promjenu uzdužne sile u elementu uslijed povećanja opterećenja. Na početnoj geometriji se
odredi vrijednost uzdužne sile koja direktno (uz duljinu) predstavlja geometrijsku krutost
elementa. Sada se rješenje svodi na problem vlastitih vrijednosti. Tako određene vlastite
vrijednosti predstavljaju iznos sile koja je potrebna da geometrijska krutost sustava poništi
materijalnu krutost. U tom trenutku element gubi stabilnost. Iz ovih razmatranja se može
zaključiti da “Buckling“ analiza ima mnogo nedostataka u odnosu na P-Δ analizu. S druge strane
je jako jednostavna i numerički nije zahtjevna a ipak za većinu slučajeva daje za zadovoljavajuće
točnu vrijednost kritične sile elementa uz određene pretpostavke. Osnovna pretpostavka je da će
vrijednosti uzdužne sile u elementima biti konstantna
Slika 40 “Buckling“ faktor – analiza u programu SAP2000
Na slici 40 je prikazan “Buckling“ faktor dobiven u programu SAP2000. On iznosi λ=1,415 i

predstavlja faktor s kojim treba pomnožiti silu P=1 kN koja djeluje u točki A da dođe do gubitka
stabilnosti. Vidljivo je da je ta vrijednost puno veća od točne (Ptoč=0,375 kN) iz već objašnjenih
razloga.
36
6.6. UTJECAJ IMPERFEKCIJE NA NOSIVOST KONSTRUKCIJE

6.6.1. Točna geometrija pomaka
A
P
u0 v
u
h  u0
0
h
hu k
 0 
cos  cos  0 
cos cos
Slika 41 Statički sustav konstrukcije sa početnom geometrijskom imperfekcijom
Uvjeti ravnoteže na sustavu sa imperfekcijom (Slika 41) i jednadžba ravnoteže se postavlja

kao i na sustavu bez imperfekcije. Ovdje je razlika u tome što kut α i θ0 predstavlja geometrijsku
imperfekciju tako da se problem svodi na promjenu početnog kuta iz θ0 u α. Ako postavimo uvjet
ravnoteže na točku A imamo:
 h  u0 
2
 cos 0  cos 0  1  
P  4k l  1   sin  
 cos    l 
Izraz za silu u funkciji pomaka prema tome je:
 2 
  h  u0  
1  
  l   hu
P  4k l  1 
2 
  hu   l
 1  
  l  
Izraz za energiju u funkciji sile P je:
1 1
(u )  k  2  P  u  u0   k 4l 2  cos   cos 0   P  u  u0 
2
2 2
 h u 
2
h u 
2
h  u0 
2
h  u0  
2
   
 2k l 1     2 1   1    1   l    P  u  u0 
2
  l   l   l    
 
Na slici 42 se mogu vidjeti različiti dijagrami funkcije P(u) u ovisnosti o geometrijskoj
imperfekciji. Problem određivanja kritične sile na ovakvom sustavu sa imperfekcijom svodi se
na određivanje kritične sile na idealnom sustavu koji ima koordinate točke A (ili u našem slučaju
početni kut α) nešto promijenjene u odnosu na početni položaj. Razlike se uočavaju kada se
odredi referentni koordinatni sustav (početno stanje bez imperfekcije) te se sve krivulje nacrtaju
u odnosu na to stanje.
37
P Pmax
u0 <0
Pkr u0 =0 Pkr
u0
u u0
ukr Pmax  Pkr 1  cu0 
u0 >0
u0  0,4
Slika 42 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile i krivulja osjetljivosti na imperfekciju
Analitičko rješenje problema je prikazano sljedećom jednadžbom gdje se početna

imperfekcija u0 mijenja u iznosima od -0.3 m do 0.4 m.
Krivulja ravnoteže P(u) sa stvarnim vrijednostima i za različite iznose imperfekcije je

prikazana na slici 43.
Dobivene krivulje se mogu iskoristiti za određivanje osjetljivosti konstrukcije na utjecaj
imperfekcije. Uslijed promjene početnog položaja točke A (bez promjene duljine krutog štapa)
sustav ima različitu razinu kritične sile P kod koje gubi stabilnost. Uslijed povećanja visine
konstrukcije dolazi do povećanja kritične sile dok uslijed smanjenja visine dolazi do smanjenja
kritične sile.
Trend promjene kritične sile u odnosu na imperfekciju se može prikazati dijagramom
osjetljivosti konstrukcije na imperfekciju (slika 44). Nagib tangente na krivulju osjetljivosti u
odnosu na početni položaj nam ukazuje na to da će pri malim imperfekcijama u pozitivnom
smjeru (smanjenje visine luka) doći do značajnog smanjenja iznosa kritične sile što znači da je
konstrukcija osjetljiva na imperfekciju. Točke na krivulji označavaju diskretne vrijednosti za
analizirane iznose imperfekcije dok je plava linija pretpostavka interpolacije u među točkama.
38
P
1.2
1.1
u0=-0.2 m
1
0.9
0.8
u0= 0.0 m
0.7 u0=-0.1 m
0.6 u0= 0.1 m
0.5
0.4 u0= 0.2 m

0.3
0.2
0.1
0.3 0.2 0.1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7
u
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5 u0= 0.4 m

0.6
0.7
0.8
0.9
1.1
1.2
Slika 43 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile
P max
1.2
1.1
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2 0.1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0 u

0.1
Slika 44 Krivulja osjetljivosti konstrukcije na imperfekciju

39
6.6.2. Teorija II reda
Izraz za silu P(u) se iz uvjeta ravnoteže uz teoriju II reda može raspisati na sljedeći način:
  h  h0 2  h  u 2  h  u
P  2k l    
  l   l   l
 
Krivulja ravnoteže P(u) sa stvarnim vrijednostima je prikazana na slici 45. Analitičko
rješenje kod teorije II reda je prikazano jednadžbom gdje se početna imperfekcija u0 mijenja kao
i u prethodnom primjeru.
P
1.2
1.1
0.9
0.8 u0=-0.2 m
0.7
u0= 0.0 m
0.6 u0=-0.1 m
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.3 0.2 0.1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7
u
0.1
0.2 u0= 0.2 m

0.3
0.4
0.5
u0= 0.1 m
0.6
0.7 u0= 0.4 m

0.8
0.9
1.1
1.2
Slika 45 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile prema teoriji II reda
Zaključak koji je izveden u prethodnom primjeru, gdje smo koristili točnu geometriju
pomaka vrijedi i ovdje. Razlika kod rezultata je u tome što se krivulje P(u) za različite iznose
imperfekcije razlikuju budući da se radi o visokom luku gdje nije sasvim dobra pretpostavka
teorije II reda. Posljedica toga je da krivulja osjetljivosti konstrukcije na imperfekciju ima nešto
drugačiji oblik (slika 46). Bitno je primijetiti da je sada nagib tangente u početnom položaju na
krivulju osjetljivosti je nešto manji što nam ukazuje na to da je sustav manje osjetljiv na
imperfekciju kada se analizira po teoriji II reda u odnosu na točnu geometriju pomaka.
40
P max
1.2
1.1
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2 0.1 0.1 0.2 0.3 0.4 u

0.5 0
0.1
Slika 46 Krivulja osjetljivosti na imperfekciju prema teoriji II reda
Na slici 47 su prikazane oba dvije krivulje gdje se primjećuje razlika u nagibu krivulja. Uz
navedene zaključke bitno je spomenuti da je iznos kritične sile manji kod analize po teoriji II
reda i samim time imamo rezerve nosivosti u sustavu.
P max
1.2
1.1
0.9
0.8
točna geometrija pomaka
teorija II reda
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2 0.1 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0u

0.1
Slika 47 Krivulje osjetljivosti na imperfekciju - usporedba

41
6.6.1. Analiza utjecaja imperfekcije u programu SAP2000
Analiza je provedena samo za jedan promijenjeni oblik gdje je imperfekcija uzeta sa

iznosom u0=0.2m i uspoređena je sa sustavom bez imperfekcije.
Geometrijska imperfekcija – u0=0.2 m
Slika 48 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile u programu SAP2000
Rezultati su prikazani na slici 48 i dobro se poklapaju sa analitičkim rješenjima. Na slici su

još prikazane i numeričke vrijednosti u karakterističnim točkama.
Praćenjem polja pomaka točke A dobijemo dijagram kao na slici 49. Usporedbom dvaju
polja pomaka je vidljivo da bez obzira na imperfekciju točka A ima uvijek položaj na kružnici
r=1 m sa središtem u zglobnom nepomičnom ležaju.
Slika 49 Dijagram ux-uz točke A kod imperfekcije

42
7. LITERATURA
[1] Posada L. M.: "Stability Analysis of Two dimensional Truss Structures", University Stuttgart,
Stuttgart, 2007.
[2] Thompson J. M. T.; Hunt G.W.: "A General Theory of Elastic Stability ", University Collage
London, London, 1973.
[3] Felippa C.: " Nonlinear Finite Element Methods (ASEN 6107)", Department of Aerospace
Engineering Sciences, University of Colorado at Boulder , 2010.
[4] CSI Analysis Reference Manual, for SAP, ETABS, and SAFE, Computers & Structures, Inc.,
Berkeley, 2005.
[5] Wilson E. L.: "Three-Dimensional Static and Dynamic Analysis of Structures", Computers &
Structures, Inc., Berkeley, 2002.
[6] Rak M.: "Nelinearna mehanika kontinuuma", Građevinski fakultet u Zagrebu., Zagreb,
2006/2007.
[7] Simitses, G.J.; Hodges, D.H.: "Fundamentals of Structural Stability", Elsevier Inc., 2006.
[8] Bažant, Z.P.; Cedolin, L.: "Stability of structures", Dover Publications Inc., Mineola, New
York, 1991.
[9] Mihanović A.: "Stabilnost Konstrukcija", Društvo hrvatskih građevinskih inženjera, Zagreb,
1993.
[10] Lazarević D.; Dvornik J.: "Plošni nosači – bilješke s predavanja", Građevinski fakultet u
Zagrebu., Zagreb, 2009.
[11] Lazarević D.; Uroš M.: "Teorija stabilnosti – bilješke s predavanja", Građevinski fakultet u
Zagrebu., Zagreb, 2010.
[12] Meštrović M.: "Nelinearna statika štapnih konstrukcija", Građevinski fakultet u Zagrebu.,
Zagreb, 2009.
43
POPIS SLIKA
Slika 1 Osnovne veličine i veze ................................................................................................. 4
Slika 2 Osnovne veličine i veze u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu ..................... 4
Slika 3 Moguće pojave nelinearnosti u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu ............. 5
Slika 4 Elastično ponašanje materijala ....................................................................................... 6
Slika 5 Neelastično ponašanje materijala ................................................................................... 6
Slika 6 Primjer nelinearnosti prirodnih rubnih uvjeta ................................................................ 7
Slika 7 Primjer nelinearnosti geometrijskih rubnih uvjeta ......................................................... 7
Slika 8 Usporedba točne i linearne geometrije pomaka ............................................................. 8
Slika 9 Energetska stanja kuglice ............................................................................................. 10
Slika 10 Prijelaz između različitih ravnotežnih stanja ............................................................. 10
Slika 11 Gubitak stabilnosti vlačno napregnutih elemenata..................................................... 11
Slika 12 Karakteristični dijagram ovisnosti sile o pomaku ...................................................... 11
Slika 13 Karakteristične točke i stanja na krivulji ravnoteže ................................................... 12
Slika 14 Statički sustav konstrukcije ........................................................................................ 15
Slika 15 Statički sustav konstrukcije sa zadanim vrijednostima .............................................. 15
Slika 16 Statički sustav konstrukcije ........................................................................................ 16
Slika 17 Dijagram P-u i karakteristična stanja konstrukcije u pojedinim fazama ................... 17
Slika 18 Dijagram P-u iz analitičkog rješenja zadanog sustava ............................................... 17
Slika 19 Energetska stanja za pojedine razine opterećenja i funkcija druge derivacije Π ....... 20
Slika 20 Dijagram P-u – prikaz dinamičkog ponašanja sustava .............................................. 21
Slika 21 Fizikalni model za dinamičku i statičku simulaciju proboja ...................................... 22
Slika 22 Numerički model sa numeracijom čvorova i jediničnim opterećenjem ..................... 23
Slika 23 Parametri nelinearnog statičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima .................. 24
Slika 24 Analiza po intervalima i parametri kontrole pomaka ................................................. 24
Slika 25 Dijagram P-u – točna geometrija pomaka i teorija II reda ......................................... 24
Slika 26 Parametri nelinearnog dinamičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima .............. 25
Slika 27 Dijagram prirasta sile P u vremenu i pripadni parametri za vremensku analizu ....... 25
Slika 28 Dijagram P-u – proboj i vibracije konstrukcije u novom ravnotežnom položaju ...... 25
Slika 29 Dijagram P-u – kontrola prirastom pomaka............................................................... 26
Slika 30 Dijagram P-u – kontrola prirastom sile ...................................................................... 26
Slika 31 Dijagram P-u – vibracije oko ravnotežnog položaja .................................................. 27
Slika 32 Dijagram P-u – usporedba dinamičke i statičke analize ............................................ 27
Slika 33 Dijagram ux-uz točke A ............................................................................................... 28
Slika 34 Dijagram P-u – teorija II reda .................................................................................... 30
Slika 35 Usporedba energetskih stanja teorije točnih pomaka teorije II reda .......................... 31
Slika 36 Dijagram P-u – usporedba ravnotežnih krivulja točne geometrije i P-Δ analize ....... 32
Slika 37 Dijagram ux-uz točke A - P-Δ postupak ..................................................................... 33
Slika 38 Usporedba energetskih stanja teorije točnih pomaka, teorije II reda i linearizacije .. 35
Slika 39 Dijagram P-u – usporedba ravnotežnih krivulja teorije II reda i linearizacije ........... 35
Slika 40 “Buckling“ faktor – analiza u programu SAP2000 .................................................... 36
Slika 41 Statički sustav konstrukcije sa početnom geometrijskom imperfekcijom ................. 37
Slika 42 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile i krivulja osjetljivosti na imperfekciju .. 38
Slika 43 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile................................................................ 39
Slika 44 Krivulja osjetljivosti konstrukcije na imperfekciju .................................................... 39
Slika 45 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile prema teoriji II reda .............................. 40
Slika 46 Krivulja osjetljivosti na imperfekciju prema teoriji II reda ....................................... 41
Slika 47 Krivulje osjetljivosti na imperfekciju - usporedba ..................................................... 41
Slika 48 Utjecaj imperfekcije na razinu kritične sile u programu SAP2000 ............................ 42
Slika 49 Dijagram ux-uz točke A kod imperfekcije ................................................................... 42
44

Teorija Elastičnosti I Plastičnosti

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Teorija Elastičnosti I Plastičnosti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GRAĐEVINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Analiza ponašanja konstrukcije u poslijekritičnom

Seminar iz predmeta Teorija elastičnosti i plastičnosti

Zagreb, ožujak, 2010.

2. NELINEARNOSTI U PRORAČUNU MODELA

Slika 1 Osnovne veličine i veze

Slika 2 Osnovne veličine i veze u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu

Kod linearne ovisnosti veličina u dijagramu formulacija problema se svodi na linearne

Slika 3 Moguće pojave nelinearnosti u mehanici kontinuuma u simboličkom prikazu

Bitno je kod objašnjenja nelinearnosti primijetiti da su sve jednadžbe realnog problema

2.2. GEOMETRIJSKA NELINEARNOST

2.3. MATERIJALNA NELINEARNOST

Slika 4 Elastično ponašanje materijala

Slika 5 Neelastično ponašanje materijala

Materijalna nelinearnost nije zanimljiva za ovaj rad pa se više neće spominjati.

2.4. NELINEARNOST PRIRODNIH RUBNIH UVJETA

Slika 6 Primjer nelinearnosti prirodnih rubnih uvjeta

2.5. NELINEARNOST GEOMETRIJSKIH RUBNIH UVJETA

Slika 7 Primjer nelinearnosti geometrijskih rubnih uvjeta

3. TOČNA GEOMETRIJA POMAKA

Slika 8 Usporedba točne i linearne geometrije pomaka

Ako postavimo uvjete ravnoteže na deformiranoj geometriji dobivamo:

4. PROBLEM STABILNOSTI ŠTAPNIH SUSTAVA

 max  mgh2  max  mgh3

Slika 9 Energetska stanja kuglice

Slika 10 Prijelaz između različitih ravnotežnih stanja

Slika 11 Gubitak stabilnosti vlačno napregnutih elemenata

4.2. KRIVULJA RAVNOTEŽE

Slika 12 Karakteristični dijagram ovisnosti sile o pomaku

Krivulja ravnoteže može imati karakteristična područja i karakteristične točke.

stabilno područje točka otkazivanja

Slika 13 Karakteristične točke i stanja na krivulji ravnoteže

4.3. PRISTUP PRORAČUNU STABILNOSTI

6. PRIMJER ZGLOBNO SPOJENIH ŠTAPOVA

Slika 14 Statički sustav konstrukcije

Slika 15 Statički sustav konstrukcije sa zadanim vrijednostima

Najprije će se provesti analiza koristeći točnu geometriju pomaka i pretpostavljajući da

6.2. ANALIZA TOČNOM GEOMETRIJOM POMAKA

Slika 16 Statički sustav konstrukcije

Jednadžba ravnoteže momenata prema slici 16 na točku A daje:

Slika 17 Dijagram P-u i karakteristična stanja konstrukcije u pojedinim fazama

U dobivene opće izraze uvrstimo zadane vrijednosti i dobivamo:

Slika 18 Dijagram P-u iz analitičkog rješenja zadanog sustava

6.2.2. Energetski pristup – analiza stabilnosti

Promatrani sustav je konzervativan. To znači da je ukupna energija u sustavu konstantna

Ako sada uvrstimo dobivena rješenje za nultočke u izraz za silu P dobijemo:

6.2.3. Dinamički pristup - fizikalno značenje stabilnih i nestabilnih područja

Možemo promatrati problem stabilnosti sustava i na dinamički način. U praksi je takav

Slika 20 Dijagram P-u – prikaz dinamičkog ponašanja sustava

Slika 21 Fizikalni model za dinamičku i statičku simulaciju proboja

6.2.4. Analiza problema u programu SAP2000 točnom geometrijom pomaka

Slika 22 Numerički model sa numeracijom čvorova i jediničnim opterećenjem

6.2.4.1. Statička analiza – točna geometrija pomaka

Slika 23 Parametri nelinearnog statičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima

Slika 24 Analiza po intervalima i parametri kontrole pomaka

Slika 25 Dijagram P-u – točna geometrija pomaka i teorija II reda

6.2.4.2. Dinamička analiza – točna geometrija pomaka

Slika 26 Parametri nelinearnog dinamičkog proračuna sa pripadnim koeficijentima

Slika 27 Dijagram prirasta sile P u vremenu i pripadni parametri za vremensku analizu

Slika 28 Dijagram P-u – proboj i vibracije konstrukcije u novom ravnotežnom položaju

6.2.4.3. Rezultati analize

Slika 29 Dijagram P-u – kontrola prirastom pomaka

Na slici 30 prikazan dijagram P(u) koji je rezultat dinamičke nelinearne analize sa