ZIVI SUFIZAM(206-219)

Analiza nekih karakteristika historijskog dodira između islama i

drugih religija otkriva činjenicu da je islam tokom svoje povijesti
osjećao prisustvo drugih tradicija na različitim nivoima i kroz
različite načine koji se,uglavnom,mogu pobrojati kao:
šerijat,teologija,historija,nauka,filozofija,učenje i,na kraju,sufizam
ili ezoterizam.Susret sa drugim religijama,na bilo kojem drugom
nivou da se desi,može pridonijeti potpunom razumijevanju druge
tradicije.na nivou Shari`aha,islam je oduvijek gledao na druge
tradicije kao Božiji zakon,kakav je i sam.Mnogi srednjvjekovni
pravnici spominju Shar` drugih poslanika i naroda,a samo islamsko
pravo daje slobodu drugim narodima u okviru islamskog
svijeta(dar-al-islam),koji imaju svoj Božiji zakon da slijede,svoj
vlastiti put unutar svoje zajednice,pri čemu uživaju potpunu
religijsku nezavisnost.Mnoga djela su napisana o ono sto bi se
moglo nazvati“komparativnim religijskim pravom“,u kojima se
opisuju u porede vjerski propisi različitih zajednica.Muslimanski
pravnici su također prvi razvili nauku o internacionalnom
pravu,nastojeći naći sredstva pomoću kojih bi se mogli uspostaviti
odnosi izmedju ljudi što su ih načinili klasični pravnici.Teološke
rasprave rano su započele između muslimana i sljedbenika drugih
vjera,poticane posebno od mu`tezilija koji su se za tu temu
zanimali.Diskusije o različitim religijama,vođene su i sa nekim
šiitskim imamima,a često i pristalice samih tih religija,kako je
zabilježeno u šiitskim izvorima poput Ibn Babuyaha.Slično
tome,ismailitski autori nastavili su se zanimati za druge
religije,napose zato sto su naglašavali cikluse poslanstva i
univerzalnost ezoterizma.Iz ovih teoloških rasprava izrastaju
nebrojena djela o“sekratama“ili al-Milal wa`l-nihal,u tolikoj mjeri
da se može reći da su muslimani bili osnivači komparativne
religije.Mnogi istaknuti teolozi,kako šiitski tako i sunitski,pišu djela
poput Sa`d Ibn Abdallah Ash`ari Al-Qumijevog Kitab al maqalat
wa`l-firaq,Al-Nawbakhtijevog Kitab firaq al-shi`ah,al-
Baghdadijevog Al-farq bayn al-firaq,te Maqalat al-islamiyyin,Abu`l-
Hasana al-Asharija,osnivača eš`arijske teologije.Al-Fasl autora Ibn
Hazma,I`tiqadat firq al`muslimin,Fakhr-al-Dina al Razija,kao i
najznamenitije djelo ove vrste Al-Milal wa`l-nihal,Al-
Sharistanija.Svi ovi autori bili su istaknuti teolozi i njihov pristup je
prvenstveno teološki i obično polemički.Ali,budući da se teološke
rasprave ponovo javljaju u modernim vremenima,posebno
između kršćanstva,judaizma i islama,ova djela mogu poslužiti kao
temelj i pružiti osnov za predstojeće zadaće ma ovom polju.Tu je i
tradicija historičara koji su poikušavali objasniti
jednostavno,objektivno,koliko je to bilo moguće,ono što su vidjeli
ili pročitali iz naslijeđa drugih relgija ili religjskih kultura.Takav
pristup Al-Mas`udija i Al-Ya`qubija.Al-Mas`udi piše posebnu
raspravu o religijama,naslovljenu Al-Maqalat fi usul al-
diyanat.Postoji,također,i Fihrist Inbu-Nadima i Bayan al-adyan
Abdi`l Ma`alija Muhammada ibn Ubaydallaha,gdje je prikaz religija
dat vrlo pošteno.Tu su i Birunijeva i Nasiri Khusrawova
spominjanja Abdu`l-Abbasa Iranshahrija,za kojheg se kaže da je
proučavao učenje drugih religija sa istinskim zanimanjem.Tu je i
sam neusporedivi Biruni,koji ne samo u svome djelu Indija nego i
Hronologija drevnih naroda,te mnogim drugim,nudi obilje
podataka o mnogim različitim religijama.Ovakva tradicija
nastavljena je i kasnije,od istraživača opće historije,sve do
najnovijeg vremena i radova kao Nasikh al-tawarikh,koji je u
Perziji napisan prije jednog stoljeća.Ali kasnija djela uglavnom su
ponavljanja ranijih,kad je posrijedi religijska problematika.Ta
tradicija objektivnog prikazivanja drugih religija može iznova
poslužiti za uporedne radove na jezicima muslimana o
hinduizmu,budizmu,šintoizmu,čak i o religijama američkih
Indijanaca,te kršćanstvu i judaizmu;međutim,brojne takve radove
na islamskim jezicima sakupili su nemuslimanski autori iz razloga
koji nemaju za cilj postizanje razumijevanja među religijama.Takvi
deskrptivni prikazi moraju biti zasnovani na autentičnim
izvorima,posebno ka su u pitanju orijentalne tradicije,te ne smiju
biti puko ponavljanje grešaka i predrasuda zapadnih radova
prevedenih na arapski,perzijski,turski i druge jezike,što
je,zapravo,često slučaj.U sferi nauke,filozofije
i,općenito,znanja,integriranje elemenata ovih područja u islamski
pogled na svijet značilo je i susret sa religijom civilizacija iz kojih je
potjecala ta građa.Moramo se prisjetiti da je u tradicionalnoj
civilizaciji svaka nauka povezana na jedan ili drugi način sa
religijskim principima te civilizacije.Indijska medicina i
astronomija,koju su muslimani brzo usvojili,omogućila im je dodir
sa nekim hinduističkim kozmološkim idejama.Indijska i perzijska
prirodoslovna djela omogućila su muslimanima upoznavanje sa
religijskim koncepcijama prirode prisutnim u tim radovima.Kada
su posrijedi grčko-helenističke nauke,premda muslimani nisu bili
zaineteresirani za olimpijski Panteon,posredstvom filozofskih i
naučnih djela oni su ubrzo stekli saznanja o orfičko-pitagorejskom
elementu grčke tradicije,koji im je bio beskrajno
ineteresantan,upravo stpga što je on bio potvrda učenja o Božijem
Jedinstvu.Ako su muslimani nazvali Platona imamom filozofa,a
Plotina“grčkim šejhom“(odnosno njihovim sufijskim učiteljem),to
je stoga što su u njihovim djelima vidjeli izraz one metafizičke
doktrine koju će islam kasnije ponuditi.U ishraki teozofiji
Suhrawardija,štaviše,postoji stalno podsjećanje na univerzalnost
mudrosti u kojoj su sudjelovali svi drevni narodi i koja je svoj
univerzalni izraz našla u islamskoj gnozi.To je ona mudrost koju će
Steuben,Leibniz i neoskolastici kasnije vazvati philosophia
perennis,izraz kojem je A.k. Coomaraswamy potpuno ispravno
dodao epitet et universali.Na nivou ezoterizma,međutim,iz
sufijske perspektive,postignut je najdublji susret sa drugim
tradicijama,u kojem se može naći i onaj neophodni temelj za
današnje razumijevanje dubine drugih religija.Sufi je onaj koji teži
prevazići svijet formi i traži put iz mnogostrukosti ka Jedinstvu,iz
posebnog ka univerzalnom.On napušta mnoštvo radi Jednog a
kroz taj pproces mu je podarena vizija Jednog u mnoštvu.Za
sufiju,sve forme postaju transparentne,uključujući i religijske,jer
mu se otkriva njihovo jedinstveno porijeklo.Sufizam ili islamska
gnoza najuniverzalnija je afirmacija vječne mudrosti koja počiva u
srcu islama,te,zapravo,jednako u svim religijama,To je ono najvise
učenje o Jedinstvu-koje je jedinstvo(al-tawhid)samo-za kojeg sufiji
imaju naziv“religija ljubavi“,kojoj se obraća Ibn Arabi u svojim
dobro poznatim stihovima u djelu Tarjuman al-ashwaq.Ova ljubav
nije nimalo sentimentalna ni emocionalna;to je zapravo,ostvareni
aspekt spoznaje.To je trascendentno znanje što otkriva unutarnje
jedinstvo religija.Shabistari u svome Gulshani raz govori o ovoj
vrloj istini:

Nužno Biće pripada podjednako i Raju i Paklu.

`Ja` i `ti` smo Hada koprena izmeđ` njih.

Kada se ovaj veo pred tobom podigne

ne ostaje granica sekti i vjerovanja!

Sva vlast zakona je iznad tvoga `Ja`

Jer je vezano za tvoju dušu i tijelo,

Pa kada `Ja` i `Ti` nismo vuše u sredin

Šta je tad džamija,šta sinagoga,a šta vatre hram?

Premda se ni svi sufiji nisu bavili pitanjem drugih tradicija,neki

su,ipak,otišli u detalje raspravljajući o ovoj materiji.Ibn Arabi,sufija
čija je vokacija bila da iznese doktrine sufizma u svoj njihovoj
punoći,iskazuje otvoreno učenje o univerzalnosti objave.On piše:

„Znaj da je Bog Veličanstveni,kada stvori stvorenja,stvori ih u

vrstama.Svakoj vrsti podari za nju najbolje mjesto i odabere
najbolje od najboljih.To su oni koji vjeruju(al-mu`minum).On
odabere od onih koji vjeruju one najbolje,koji su sveti ljudi,a od
njih one najbolje-srž.To su poslanici(anbiya).A od ovih najboljih
On,konačno,odabere dio njih a to su poslanici koji su donijeli Božiji
zakon.Ibn-Arabi i Al-Jili,nakon Arabija,razvijaju učenje o Logosu
prema kojem je utemeljeitelj svake religije jedan vid Univerzalnog
Logosa,kojeg oni poistovjećuju sa `istinom Muhammeda`(al-
haqiqat al-muhammadiyya).Ibn-Arabijevo remek-djelo Fusus al-
hikam ili Dragulji mudrosti,ustvari,je predstavljanje specifičnog
duhovnog genija svakog poslanika kao“Božije“.Štaviše,sufiji
vjeruju da je na isti način na koji je svako biće u univerzumu
teofanija(tajalli)Božijeg imena,tako i svaka religija otkriva jedan
vid Božijih imena i svojstava.Mnogostrukost religija je direktna
posljedica beskonačnog bogatstva Božijeg Bića.Al-Jili piše:

“Postojanje nije ništa do štovanje Boga Veličanstvenoga u

Njegovom postojanju,govoru i djelima,a još više u Njegovoj suštini
i svojstvima.I sve što postoji pokorno je Veličanstvenome Bogu.Ali
djela štovanja razlikuju jer se razlikuje i potrebabića za Božijim
imenima i svojstvima.Sufiji ne samo da tvrde da je objava jedna
već i sebe smatraju čuvarima islama i,štaviše,svih tradicija.Da opet
citiramo Al-Jilija.

`Oni(gnostici)su tragaoci za istinom na kojoj je Bog sagradio

temelje postojanja,Sfere svijeta obrću se oko njih.Oni su središte
Božijepažnjeu svijetu,a jos više,središte Božije(teofanije)u
postojanju...Bog je temelje religije,štaviše,temelje svih religija
podigao na njihovoj gnozi.`Sufiji si tokom cijele islamske hostorije
živjeli sa sviješću o univerzalnosti mudrosti čija sredstva
postizanjua oni nose u svojim učenjima i metodama.Ali neki od
njih su nastojali govoriti eksplicitno o tome,dok se drugi nisu
oglašavali.Jalal al-Din Rumi,koji je čak imao nekoliko učenika
kršćana i jevreja,i čiji je Mathnawi prepuna stihova koji govore o
univerzalnosti tradicije,piše u Raspravama(Fihi ma fihi)aludirajući
neposredno na različite tradicije:

“Govorih jednog dana među jednom skupinom ljudi a bio je

prisutan među njima i jedan broj muslimana.Usred mog obraćanja
oni počeše plakati i odavati se emocijala i ekstazi.Neko upita:`Šta
oni razumiju i šta oni znaju? Jedino jedan u hiljadu muslimana
razumije ovu vrstu govora. Šta su onda (kršćani i jevreji) razumjeli,
pa su u plač briznuli?` Učitelj odgovari: `Nije nužno da oni
razumiju unutarnji duh ove riječi. U suštini stvari su riječi same, a
to oni razumijevaju. Na koncu, svaki od njih potvrđuje Jedinstvo
Božije, potvrđuje da je On Stvaratelj i Opskrbitelj, da je On
Nadziratelj svega, da će se Njemu sve stvari vratiti i da je On Taj
Koji kažnjava i oprašta. Kada neki(od kršćana i jevreja) čuju ove
riječi, koje su opis i podsjećanje na Boga, nastane sveopće
komešanje i ekstatička strast. Jer, iz ovih riječi izvire miris njihovog
Ljubljenog i njihoog Traženog. Ljudi! Mada su putevi različiti, cilj je
jedan. Ne vidite li da mnogi putevi vode Ka`bi? Za neke,staze od
Bizanta vode; za neke, od Sirije; za druge od Perzije; za treće iz
Kine; a neki čak i morem dalez iz Indije i Jemena. Tako, ako
razmislite o putevima,različitost je velika a raznolikost
beskrajna;ali,kad razmislite o cilju-on je za sve isti.Srca svih su kod
Ka`be jedno.Srca imaju jednu ljubav,žar i veliku čežnju za Ka`bu i u
tome nema prostora protuslovlju!Ta ljubav nije niti nevjerstvo niti
vjerovanje;to će reći da ta ljubav nije pomućena različitim
putevima koje smo spomenuli.Kad već stignu tamo,sve to
raspravljanje,ratovi i različita učenja tek su put!I tad jedan čovjek
kaze drugom:`Ti si lažov i nevjernik!`,a drugi odgovori istom
mjerom.Ali kad jednom stignu Ka`bi,shvate da su ratovi vezani
samo za put i da im je cilj jedan...

Ukratko;sada svi ljudi,svojim najdubljim srcem,vole Boga i drže Ga

se,štuju Ga i sve stvari prepuštaju u nadi za Njim,ne poznaje se
ništa osim Njega.Njega Koji je Svemogući i Onoga Koji upravlja
svim stvarima njihovim!Ovakva spoznaja nije ni nevjerstvo ni
vjerovanje.Ppo sebi to je bezimeno,neizrecivo...Ali oni što tumače
sve doslovno uzimaju Svetu Džamiju da bude Ka`ba koju ljudi
popravljaju.Sufiji,međutim,izabraše Boga,uzeše Svetu Džamiju u
značenju Jedinstva s Bogom...“Izažući dalje značenje ovog
Jedinstva koje je iznad svijeta formi,Rumi dodaje:“Da se ja
pozabavim onim istančanim tumačenjem,i sveti bi ljudi,koji su
stigli Bogu,izgubili nit rasprave(zbog njene dubine).Kako je nda
moguće govoriti o takvim misterijama i mističnim stanjima
smrtnih ljudi?...Čovjek ne može vidjeti kamilu na vrhu
minareta;kako da onda vidi travku u ustima kamile?Nije svako
kadar vidjeti kamilu na vrhu minareta,još manje zapaziti travku u
njenim ustima.Ali oni koji posjeduju takvu viziju imaju dužnost
objasniti drugima koliko god mogu to što vide.Nauka može danas
mnogo učiniti da se ožive neuređeni tekstovi te da se učine
poznatim mnoga zaboravljena poglavlja historije susreta islama sa
drugim religijama.Ali na sufijima ostaje da objašnjavaju
metafizičke temelje u čijem svjetlu se mogu proučavati i shvatiti
određene forme.Ovim necu reći da samo onaj ko je savršen i svet-
wasil(onaj koji je dostigao cilj)može govoriti o unutarnjem
jedinstvu religije.Takva osoba može jedino govoriti iz ostvarenoga
i življenoga iskustva.Ali i drugi obdareni intelektualnom intuicijom
mogu intelektualno antipicirati ono Središte u kojem se svi
prečnici susreću,vrhunac kojeg svi putevi dostižu.Jedino takva
vizija Središta može omogućiti smislen dijalog između
religija,pokazujući i njihovo unutaarnje jedinstvo i formalnu
raznolikost,koja sama pridonosi obilju duhovnog života modernog
čovjeka i koja je data kao nadoknada za duhovno opustošenu
sredinu u kojoj on živi.Što se tiče islama,ključ neophodan za
otvaranje vrata ka istinskom susretu sa drugim religijama već nam
je dao sufizam.Pred modernim muslimanima je zadaća da se
prihvate ovog ključa i da primijene uspostavljene principe na
posebne uvjete sa kojima se današnji islamski svijet suočava.Samo
posjedovanjem metafizičkog učenja o tome kako razlučiti istinu od
neistine,utemeljenogg u tradicionalnom povjerenju,mogu se
prevazići mnoge stupice što stoje na putu ozbiljnog proučavanja
religije.Jedino kroz takvo učenje može se postaviti čvrst temelj za
jedan formalniji susret s drugim religijama na tehnološkom i
društvenom planu.Onaj ko je postigao viziju planinskog vrhunca
što dodiruje Beskrajno siguran je da su penjači što idu drugim
stazama ipak njegovi saputnici na tom putovanju koje je jedino
smisleno putovanje samoga života.Njegova sigurnost potječe ne
samo od vizije vrhunca,nego i od spoznaje da te staze,što ih je
sam Bog izabrao čovjeku,na koncu vode ka vrhu,bez obzira na
njihovu zavojitost.Kad je u pitanju islam,to je znanje već sadržano
u riznicama islamske mudrosti.Na savremenim muslimanima je da
streme toj mudrosti,da je usvoje i potom je iskoriste u skladu sa
njihovim istinskim potrebama.