Drvene konstrukcije I – vježbe

1 ANALIZA OPTEREĆENJA
1.1 Osnovni pojmovi i podjela opterećenja

Cilj analize opterećenja je odrediti opterećenja koja mogu djelovati na razmatranu

konstrukciju tokom njenog predviđenog vijeka trajanja i u definiranim uvjetima
upotrebe. Pri tome se utvrđuju vrste, intenziteti i raspodjele opterećenja, pravci i
smjerovi djelovanja, te mogućnosti zajedničkog nastupanja više različitih opterećenja,
tj. kombinacije opterećenja.
Opterećenje predstavlja:
 skup sila koje djeluju na konstrukciju (direktno opterećenje);
 skup nametnutih deformacija ili ubrzanja izazvanih, na primjer, temperaturnim
promjenama, promjenom vlažnosti, nejednakim slijeganjem oslonaca ili potresom
(indirektno opterećenje).

Usljed djelovanja opterećenja, u građevinskoj konstrukciji se javljaju odgovarajući

uticaji (efekti djelovanja): unutrašnje sile, momenti, naponi, deformacije, te ugibi i
rotacije čitave konstrukcije ili njenih pojedinih elemenata.
Ako neko opterećenje ne izaziva značajnija ubrzanja konstrukcije ili konstruktivnih
elemenata, nazivamo ga statičkim (mirnim). S druge strane, ako neko opterećenje
izaziva značajna ubrzanja konstrukcije ili konstruktivnih elemenata, onda ga nazivamo
dinamičkim. Dinamičko opterećenje prikazano ekvivalentnim (zamjenjujućim) statičkim
opterećenjem na statičkom modelu naziva se kvazi-statičkim.
Prema važećim standardima za drvene konstrukcije, opterećenja su podijeljena u tri
grupe:

Grupa I – osnovna opterećenja:

 vertikalna opterećenja:
o stalno opterećenje (težine elemenata, obloge i sl.)
o promjenjivo opterećenje (korisna opterećenja, snijeg i dr.);
 horizontalna opterećenja:
o opterećenja od vjetra (kada djeluje kao samostalno opterećenje).

Grupa II – dopunska opterećenja:

 vjetar (kada ne djeluje kao samostalno opterećenje),
 opterećenje skela i oplata (za beton),
 opterećenja privremenih konstrukcija,
 trenje na ležištima,
 sila kočenja (od motornih vozila),
 temperaturne promjene,
 skupljanje i bubrenje,
 druga moguća horizontalna opterećenja koja nisu obuhvaćena prvom grupom.

Grupa III – izvanredna (naročita ili incidentna) opterećenja:

 potres,
 razmicanje (i primicanje) oslonaca,
 pritisak leda,
 požarno opterećenje u trajanju od 30 min.

GFSA, šk. 2012/2013 1

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Dokazi napona i deformacija sprovode se za moguće kombinacije opterećenja.

Jedna kombinacija sastoji se od više različitih opterećenja koja mogu nastupiti
istovremeno. Mjerodavna je ona kombinacija koja daje najveće uticaje. Prilikom
definiranja kombinacija osnovnih i dopunskih opterećenja, u obzir se uzimaju samo
najizraženija dopunska opterećenja.

1.2 Opterećenje snijegom

Opterećenje snijegom posljedica je težine nagomilanog snijega na konstrukciji. Po

svom karakteru, to je gravitaciono opterećenje koje djeluje u vertikalnom
(gravitacionom) pravcu i u propisima se izražava kao sila po jedinici tlocrtne površine
razmatranog krova (ili osnove krova).
U predjelima koji obiluju snijegom, osnovno opterećenje snijegom određuje se
prema sljedećem izrazu:
 H  500  2
s 0  0.01   75    0.75kN / m
 4 
H – nadmorska visina.

Opterećenje snijegom na razmatranu krovnu površinu dobijamo kao:

s=ks×s0 [kN/m2] osnove krova

gdje je ks koeficijent redukcije kojim uzimamo u obzir umanjenje opterećenja snijegom

usljed nagnutosti (skošenosti) krovne ravni. Za ravne ili blago nagnute krovove (nagib
α<20°) ovaj koeficijent jednak je jedinici, dakle, nema redukcije opterećenja snijegom.
Za strme krovove (nagib α>60°) ovaj koeficijent jednak je nuli – tada više nije moguće
značajnije akumuliranje snijega na krovu pa se opterećenje snijegom zanemaruje.
Vrijednosti ks za različite nagibe krovnih ravni prikazani su u tablici.

α ≤20° 25° 30° 35° 40° 45° 50° 55° 60° >60°
ks 1.00 0.93 0.87 0.80 0.73 0.67 0.60 0.53 0.47 0.00
Međuvrijednosti se dobijaju linearnom interpolacijom!

U krajevima bez snijega ipak treba uzeti minimalno zamjenjujuće opterećenje

intenziteta s0=0.35 kN/m2 osnove krova.
Kod krovnih površina sa nagibom na dvije strane (dvovodni krovovi), prilikom
traženja najnepovoljnijih uticaja, potrebno je razmotriti i slučaj kada je jedna strana
krova opterećena punim opterećenjem od snijega, a druga polovinom opterećenja od
snijega.
Ako oblik krova takav da može doći do nagomilavanja snijega, to se analizom
opterećenja mora uzeti u obzir.
Obzirom da je opterećenje snijegom definirano po jedinici tlocrtne površine krova,
kada ga rasporedimo po kosoj krovnoj površini ono iznosi s'=s×cosα i djeluje u
gravitacionom pravcu!

GFSA, šk. 2012/2013 2

 Drvene konstrukcije I – vježbe

1.3 Vjetar
1.3.1 Općenito

Određivanje djelovanja vjetra na građevinske konstrukcije je izuzetno složen

inžinjerski problem jer je djelovanje vjetra dinamičko i ovisi o više različitih faktora kao
što su: brzina vjetra, visina objekta, lokacija, oblik terena, oblik i vitkost objekta,
tekstura fasade objekta, položaj susjednih objekata i dr. Rezultati mjerenja brzine vjetra
na određenoj visini općenito pokazuju promjenjivu trenutnu brzina vjetra, dok je
srednja (prosječna) brzina približno konstantna. Srednja brzina vjetra povećava se s
visinom. Odnos povećanja srednje brzine vjetra funkcija je konfiguracije terena,
posebno stoga što vjetar usljed trenja smanjuje brzinu pri tlu. Što je veće miješanje
okolnih objekata (zgrade, brda, drveće i sl.) pojavit će se i veće odstupanje u
maksimalnoj brzini vjetra. Prema važećim standardima vjetar se definira:
a) u meteorološkom smislu – kao horizontalno ili približno horizontalno strujanje
zraka u atmosferi;
b) u smislu mehanike fluida – kao turbulentno strujanje zraka;
c) u smislu djelovanja na građevinske konstrukcije – kao dinamičko opterećenje
slučajnog karaktera (stohastička poremećajna sila), koja se u načinu proračuna
tretira kao kvazistatičko opterećenje a djeluje u horizontalnim ravnima;
d) u matematskom smislu – kao slučajan proces.

Ukupno opterećenje vjetrom neke izložene (ravne) stranice objekta određuje se

prema izrazu:

1
 ρ  v m,50,10  k t  k T   10 3  S 2z  K 2z  Gz  C  A
2
W [kN]
2

Raspoređeno opterećenje vjetrom neke izložene (ravne) stranice objekta određuje se

prema izrazu:
1
qw   ρ  v m,50,10  k t  k T   10 3  S 2z  K 2z  Gz  C [kN/m2]
2

ρ – gustina zraka. Ovisi o nadmorskoj visini i temperaturi zraka. U proračunu se uzima

vrijednost koja odgovara nadmorskoj visini podnožja objekta i temperaturi t=15°C.
Dozvoljeno je računati sa konstantnom vrijednošću gustine zraka, bez obzira na
nadmorsku visinu podnožja objekta u iznosu od ρ=1.225kg/m3.

vm,50,10 – osnovna brzina vjetra. To je osrednjena (prosječna u tački) brzina vjetra

(indeks m) u intervalu od jednog sata, sa povratnim periodom od T=50 godina,
mjerena na izloženom mjestu tokom najmanje 15 godina, pri visini instrumenta od
10m (indeks 10) iznad terena koji odgovara klasi hrapavosti B.

kt – faktor vremenskog intervala osrednjavanja (za t=1h=3600s, kt=1).

kT – faktor povratnog perioda (za T=50 godina kT=1). Za različite vrste konstrukcija
vrijednost ovoga koeficijenta određena je standardima (npr. za škole T=100 godina,
kT=1.06)

GFSA, šk. 2012/2013 3

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Sz – faktor topografije. Ovim faktorom uzima se u obzir uticaj topografskih

karakteristika terena na profil vjetra.

Kz – faktor ekspozicije kojim se obuhvataju uticaji hrapavosti terena na profil vjetra.

Tereni su prema hrapavosti svrstani u tri klase:
A – velike vodene površine (mora i jezera), mirne i uzburkane;
B – otvoreni, ravni tereni sa rijetkim pojedinačnim preprekama (drvećem, kućama i
sl.);
C – šumoviti predjeli, industrijske zone, urbani kompleksi, gradovi.

Gz – dinamički koeficijent kojim se reguliraju efekti djelovanja vjetra na konstrukciju

ovisno o krutosti konstrukcije. U tom smislu, konstrukcije se dijele na krute i vitke,
gdje se pod pojmom „konstrukcija“ smatraju element obloge objekta, konstruktivni
element, glavni nosivi sistem ili sistem objekta u cjelini. Moguće je da dijelovi
obloge ili odgovarajući konstrukcioni djelovi budu vitki, a glavni nosivi sistem krut.

C – koeficijenti sile ili pritiska kojim se koriguje osnovno opterećenje vjetrom ovisno o
obliku i dimenzijama objekta, te nagibu promatrane stranice

A – površina promatrane stranice

Opterećenje vjetrom definirano navedenim izrazima djeluje okomito na promatranu

stranicu!

GFSA, šk. 2012/2013 4

 Drvene konstrukcije I – vježbe

1.3.2 Pojednostavljeni proračun opterećenja vjetrom

Pri djelovanju vjetra na zgrade općenito razlikujemo vanjsko i unutrašnje

djelovanje. Ukoliko vjetar djeluje u smjeru prema promatranoj površini, onda takvo
djelovanje vjetra označavamo kao pritisak. Ukoliko vjetar djeluje u smjeru od površine,
onda takvo djelovanje označavamo kao sisanje. Na slici ispod prikazano je vanjsko i
unutrašnje djelovanje vjetra na zgradu. Smjer puhanja vjetra je s lijeva na desno.
Vanjsko djelovanje vjetra za ovaj smjer puhanja jednoznačno je određeno. Na primjeru
sa slike vidimo pritisak na lijevi zid i sisanje na ostalim stranicama objekta. Međutim,
unutrašnje djelovanje vjetra je alternativno (promjenjivog znaka) pri čemu se oba
slučaja moraju uzeti u obzir. Ukupno opterećenje vjetrom dobija se superpozicijom
opterećenja za vanjsko i unutrašnje djelovanje.

Za različite oblike zgrada i za npr. različite oblike i nagibe krovnih ravni, karakter
djelovanja vjetra – pritisak ili sisanje određen je koeficijentima sile C.
Opterećenje vjetrom neke promatrane površine zgrade određuje se prema
sljedećim izrazima:

 vanjsko djelovanje: qw ,pe  qm, T , z  Gz  Cpe

 unutrašnje djelovanje: qw ,pi  qm, T , z  Gz  Cpi

Rezultujuće opterećenje vjetrom predstavlja razliku između vanjskog i unutrašnjeg

djelovanja:
qw  qw ,pe  qw ,pi

pri čemu se ova djelovanja u izraz uvrštavaju sa odgovarajućim predznacima, (+) za

pritisak, odnosno (–) za sisanje. U navedenim izrazima oznake imaju sljedeća značenja:

qm,T,z – osrednjeni aerodinamički pritisak vjetra; osrednjeni aerodinamički pritisak vjetra

definiran je kao:
1
qm, T , z   ρ  v m,50,10  k t  k T   10 3  S 2z  K 2z
2

Gz – dinamički koeficijent;

Cpe, Cpi – koeficijenti sile za vanjsko i unutrašnje djelovanje, respektivno; mogu

predstavljati pritisak ili sisanje, ovisno o razmatranom slučaju.

GFSA, šk. 2012/2013 5

 Drvene konstrukcije I – vježbe

1.3.3 Djelovanje vjetra na male krute zgrade

Građevinska konstrukcija može se svrstati u kategoriju malih krutih zgrada ako

zadovoljava sljedeće uvjete:
 zgrada je visine h≤15m;
 širina zgrade (dimenzija okomita na djelovanje vjetra) je najmanje dva puta veća
od referentne visine, tj. b≥2h;
 zgrada nije posebno izložena djelovanju vjetra ni iz jednog pravca, ne nalazi se
na vrhu kakvog brežuljka ili blizu padine visoravni, tj. topografski koeficijent
Sz=1.0;
 glavni nosivi sistem zgrade je takve krutosti da ugib zgrade na referentnoj visini,
pod djelovanjem vjetra iznosi u≤h/250.

Veličine kombiniranih koeficijenata G×Cpe i G×Cpi dati su u tabelama ispod.

GFSA, šk. 2012/2013 6

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Kombinovani koeficijenti (G×Cpe) vanjskog pritiska vjetra na obloge i odgovarajuće

sekundarne nosive konstrukcije zidova i krovova male, krute zgrade dati su u
odgovarajućim propisima (v. JUS U.C7.112) i ovdje ih nećemo posebno navoditi.

Opterećenje vjetrom određuje se pomoću izraza navedenih pod tačkom 1.3.2!

1.4 Koncentrisano opterećenje

Povremeno koncentrisano opterećenje uzima se u iznosu od F=1.0kN i djeluje u

gravitacionom pravcu. Ovo opterećenje predstavlja npr. eventualno opterećenje od
radnika. Kombinuje se samo sa stalnim opterećenjem.

1.5 Dopušteni naponi

U drvenim konstrukcijama dopušteni napon σd definiran je odnosom garantovane

srednje čvrstoće drveta pri slomu koja se dobija laboratorijskim ispitivanjem
standardnih uzoraka i koeficijenata sigurnosti n (n=2 – 4).
Osnovni uvjet je da stvarni napon (σ) i deformacije (fstv) pri zadatom
najnepovoljnijem opterećenju budu manji od dopuštenih, odnosno:

σ≤σd i fstv≤fdop.

Ako su stvarni naponi i deformacije pod uticajem najnepovoljnijeg opterećenja

manji od dopuštenih smatra se da element konstrukcije ima dovoljnu nosivost i
stabilnost. Dopušteni naponi i deformacije definirani su važećim standardima za drvene
konstrukcije.
Dopušteni naponi koji se koriste prilikom dimenzioniranja odnosno kontrole napona
u drvenim konstrukcijama razlikuju se prema:
 botaničkoj vrsti drveta,
 vrsti naprezanja,
 kvalitetnoj klasi,
 vlažnosti građe.

GFSA, šk. 2012/2013 7

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Osnovni dopušteni naponi su dopušteni naponi za osnovno opterećenje (grupa 1, prema

navedenoj podjeli opterećenja) i vlažnost w=18% za monolitno drvo odnosno w=15%
za ljepljeno lamelirano drvo. Ovi naponi dati su u narednoj tabeli. Kod zajedničkog
djelovanja osnovnog (grupa 1) i dopunskog opterećenja (grupa 2), osnovne dopuštene
napone treba povećati za 15%. Za slučaj zajedničkog djelovanja osnovnog, dopunskog i
naročitog opterećenja (opterećenja grupe 1, grupe 2 i grupe 3) – dopušta se povećanje
osnovnih dopuštenih napona za 50%.

Elementi od čelika u drvenim konstrukcijama dimenzioniraju se u svemu prema

pravilima i načelima metalnih konstrukcija. Pri tome i takvom proračunu vrijede u
svemu osnovni dopušteni naponi kao i za metalne konstrukcije ali umanjeni za 10%.

GFSA, šk. 2012/2013 8

 Drvene konstrukcije I – vježbe

1.6 Primjer analize opterećenja za dvovodni krov (programski

zadatak)

Nagib krova: α=30°

Rogovi: 9/15, e=0.70m
Krovni pokrivač: falcovani crijep
Nadmorska visina: 630m
Osnovna brzina vjetra: vm,50,10=23m/s

Stalna opterećenja

 Težina krovnog pokrivača (crijep i letvice, bez rogova): gpokr=550N/m2

Na jedan rog otpada: gpokr×er=550×0.7=385N/m

 Težina roga: A×γ=(0.09×0.15)×6000=81N/m

Ukupno stalno opterećenje roga iznosi: g=81+385=466N/m=0.466kN/m

Snijeg
 H  500  2
s 0  0.01   75    0.75kN / m
 4 

s=ks×s0 [kN/m2] osnove krova

α ≤20° 25° 30° 35° 40° 45° 50° 55° 60° >60°
ks 1.00 0.93 0.87 0.80 0.73 0.67 0.60 0.53 0.47 0.00

 630  500  2 2
s 0  0.01   75    1.075kN / m  0.75kN / m
 4 
2
s=0.87×1.075=0.935kN/m (osnove krova)
s'=s×cosα=0.935×cos30=0.810 kN/m2 (kose krovne površine)

sr=s'×er=0.810×0.7=0.567kN/m

GFSA, šk. 2012/2013 9

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Vjetar

1
 ρ  v m,50,10  k t  k T   10 3  S 2z  K 2z
2
qm, T , z 
2
T=50 godina
z=10m
kt=KT=Sz=Kz=1.0 (Ovako uzeti i u programskom zadatku!)
ρ  1.225 kg / m3

1
 1.225  23  1  1  10 3  1  1  0.324kN / m2
2
qm, T , z 
2

GCpe(2)=0.4 (pritisak) za nagib krova od 30° (navjetrena strana)

GCpe(3)= –0.8 (sisanje) za nagib krova od 30° (strana u zavjetrini)

qw , e ,2  qm, T , z  Gz  Cpe,2  0.324  0.4  0.130kN / m2 (pritisak)

qw , e ,3  qm, T , z  Gz  Cpe,3  0.324  0.8  0.259kN / m2 (sisanje)

0.324  0.0  0.0

qw ,i  qm, T , z  Gz  Cpi   2
 0.324  0.3  0.097kN / m

Pozitivan unutrašnji pritisak:

qw ,2  qw , e,2  qw ,i  0.130  0.0  0.130kN / m2 (pritisak)

qw ,3  qw , e ,3  qw ,i  0.259  0.0  0.259kN / m2 (sisanje)

GFSA, šk. 2012/2013 10

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Negativan unutrašnji pritisak:

qw ,2  qw ,e ,2  qw ,i  0.130  (0.097)  0.227kN / m2 (pritisak)

qw ,3  qw , e ,3  qw ,i  0.259  (0.097)  0.162kN / m2 (sisanje)

Linijsko opterećenje jednog roga iznosi:

 pozitivan unutrašnji pritisak:

wr ,2  qw ,2  er  0.130  0.7  0.091kN / m
wr ,3  qw ,3  er  0.259  0.7  0.181kN / m

 negativan unutrašnji pritisak:

wr ,2  qw ,2  er  0.227  0.7  0.159kN / m
wr ,3  qw ,3  er  0.162  0.7  0.113kN / m

Kada ova opterećenja na modelu naznačimo s pravilnim smjerom djelovanja, ne pišemo

više znak (–)!

Koncentrisano opterećenje

Povremeno koncentrisano opterećenje uzima se

u iznosu od F=1.0kN i djeluje u gravitacionom
pravcu na najnepovoljnijem mjestu. Kombinuje
se samo sa stalnim opterećenjem.

GFSA, šk. 2012/2013 11

 Drvene konstrukcije I – vježbe

Napomene za izradu programskog zadatka

 Radi jednostavnijeg proračuna, pogotovo kada se analize provode klasičnim

metodama, sva opterećenja koja djeluju u gravitacionom pravcu na kosu krovnu
površinu možemo razložiti na komponentu okomito na krovnu ravan i
komponentu u krovnoj ravni. Na primjer, za stalno opterećenje ove komponente
su:

g  g  cosα gll  g  sin α

 Prilikom dimenzioniranja dopuštene napone uzimati u svemu kako je to izloženo

pod tačkom 1.5!

 Ugibe ograničiti na fdop=L/200 gdje je L – mjerodavni raspon roga!

GFSA, šk. 2012/2013 12