Nemesa

Ova boginja spada u božanstva sudbine. Prema grčkom mitu, Nemeza (grč. Nemesis), božica
odmazde, bila je kći boginje noći Nikte. Ljude je prema određenim zaslugama obdarivala
srećom ili nesrećom. Posebno je progonila bahate, one koje je trenutačna sreća toliko
zaslijepila da su počeli činiti nedjela. Takve je proganjala i kažnjavala nesrećom. Atributi te
božice bili su uzda, mjera, mač i bič.1
U Ramnuntu (smješten je u sjeveroistočnom dijelu atičkog poluotoka, na obali Eubejskog
zaljeva, udaljen 55 km od Atene i 14 km od Maratona) je Nemeza štovana zajedno sa
Temidom kao božica „reda i prave mjere“.
Čini se da se bijes te božice suprotstavio barbarima koji su se na Maratonu iskrcali. Ne bojeći
se da će im bilo šta smetati pri zauzimanju Atene, oni su jedan parski kamen dovezli da bi
izradili znak pobjede, kao da su već pobijedili. 2

U sjeverozapadnom dijelu Bosne, u Starom Majdanu kod Prijedora, pronađen je jedan

spomenik koji potvrđuje da se u ovom dijelu Bosne štovao kult boginje Nemese. To je
epigrafska ara bolje izrade sa tekstom od 7 redova. Žrtvenik je od lapora s obrađenim bočnim
stranama. Baza žrtvenika vodoravno napukla. Sims oštećen i eroziran. Visina spomenika 1,13,
širina 0,60 i debljina 0,13 m (SLIKA 11).

Natpis glasi:

NEMES PIAE – Nemes(i) Piae

IN HONO – in hono(r)
EM COLLE – em colle{g}(ii)
ET IANVARI – et Ianuari(i)
VIL IANVARVS – vil(ici) Ianuarius
EX CORPORE – ex corpore
POSSVIT – possuit3

Za dataciju ovog spomenika možemo se poslužiti analogijom. Područje Sane i Japre do danas
je dalo veći broj spomenika kultno-votivnog karaktera i to osobito posvećenih boginji Terra
Mater, kojima po tekstualnom sadržaju potpuno odgovara sadržaj ovog spomenika. Pošto su ti
spomenici zasigurno datirani u razdoblje od 201. do 268. godine, po tome se i ovaj naš
spomenik može staviti u III stoljeće. Spominje se udruženje i vilik, kao i na drugim
spomenicima, vidi se da potiče iz vremena kada se u ovim krajevima odvijala intenzivna
rudarska aktivnost, a to je upravo prva polovica III stoljeća. 4
Takođe, analiza tehnike pisma ovog spomenika ukazuje da se on može datirati u III stoljeće. 5
Kako se radi o rudarskom području, a i u tekstu se navodi viši rudarski službenik (vilicus),
spomenuti kolegij se jamačno odnosi na udruženje rudara ili neke prateće obrtne djelatnosti.
Ime dedikanta (Ianuarius) ukazuje da bi to mogao biti neki Italik, odnosno romanizirani
provincijalac, ali se radi o grčkom božanstvu, i ako uzmemo u obzir činjenicu da su područje
Sane i Japre naseljavali mnogi Grci i Orijentalci, mogli bismo pretpostaviti da je taj dedikant
ustvari Grk ili helenizirani Orijentalac.6 Svojim karakterom i funkcijama Nemesa je bila

1
Ante Jurić, Grčka od mitova do antičkih gradova,
2
Pauzanija, 1989, 61.
3
V. Paškvalin, GZM, n. s. XXIV (1969), p. 167, br. 3, tab. I, sl. 3
4
Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području BiH, Sarajevo, 1977, 223. str.
5
Rene Cagnat, D ' Epigraphie latine, Paris 1911, Pl. XIII, f. l.
6
Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području BiH, Sarajevo, 1977, 223. str.
omiljena kod građana raznih slojeva i zanimanja. Kod Grka, poštovala se kao čuvarica i
nadglednica svakog reda i poretka te kao božanstvo svemirske ravnoteže.
Kasnije se poštovala i kao božanstvo sa drugim funkcijama.
U carsko doba bila je omiljena u trupama, jer ona daje pobjedu na bojnom polju kao Fortuna
Tyche. Njeni poklonici su bili i oslobođenici, zatim gladijatori i drugi borci u areni, kao i
razna obrtna udruženja, osobito „collegium fabrum et centonariorum“, o čemu djelimično
govori i naš spomenik, jer su se i na području Sane i Japre nalazila mnoga udruženja koja su
za svoga zaštitnika uzimala jedno od svojih omiljenih božanstava. 7

7
Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području BiH, Sarajevo, 1977, 224. str.