Apolon

Apolon je u vrijeme mikenske kulture preuzet iz hetitsko-babilonskog kulturnog kruga,

vjerovatno posredstvom Krete i drugih egejskih otoka. Hetitski bog Apulunas vjerovatno je
prethodnik Apolona Agieja (Čuvar ulaza) koji brani od zla. Povezan je i sa Trojom – gradi
njene zidine, uz Trojance je u ratu...). Apolonovi najstariji kultni kipovi bili su anikonični, tj. u
obliku stupa. Apolonova primarna funkcija je branitelj i zaštitnik, onaj koji odbija zlo.
Povezan je sa vegetacijom, kao onaj koji brani usjeve od štetočina i kao takav asimilirao je
neka stara božanstva vegetacije. Jedna od glavnih funkcija mu je iscjeliteljstvo, te proricanje.
On je i bog smrti, glazbe i umjetnosti, te pomorstva, pa je povezan i sa grčkom kolonizacijom,
jer niz kolonija nosi njegovo ime. Od 6. st. Apolon se poistovjećuje sa Heliosom i postaje bog
Sunca. I ranije je bio bog svjetlosti – duhovne svjetlosti, u smislu nebeske čistoće i sjaja, pa
mu epitet Phoebos postaje i osobno ime. Apolon s vremenom postaje bog mjere, zakona, reda,
pozitivnih stvaralačkih snaga i umjetničkog nadahnuća.
Svete životinje: bik, lav, vepar, košuta, koza, dupin, miš, gušter, žaba, labud, gavran, jastreb.
Biljke: lovor, palma, maslina.
Atributi: luk i strijela, lira, tronožac, omfalos.

Spomenika posvećenih Apolonu na području BiH nalazimo četiri. Od ta četiri spomenika, tri
su epigrafske are, jedna iz Podgradine kod Glamoča, druga iz Ilidže kod Sarajeva, i treća je iz
Lužana kod Ilidže, dok četvrti spomenik predstavlja brončana statuica nađena u Vršanima kod
Prnjavora.

Samo na jednom spomeniku saznajemo ko je bio dedikant. To je spomenik iz Ilidže, a

dedikant je neki Charmides, po čijoj nomenklaturi se može zaključiti da se radi o Grku ili
heleniziranom Orijentalcu. Ova ara se može i približno datirati u 3. st. jer se spominje
„coloniae servus“ a rimsko naselje u Ilidži je imalo rang kolonije u 3. stoljeću.

APOLLIN – Apollin(i)
TADENO - Tadeno
CHARMIDIS - Charmidis
COL D D – col(oniae servus) d(onum) d(edit)1

1
C. Patsch, GZM, VI (1894), p. 342, sl. 2; WMBH, IV (1896), p. 249, Fig. 9; CIL III, 13858