SADRŽAJ:

1. UVOD ..........................................................................................3

1.1. Numeričko upravljanje, osnovne značajke................................3

1.2. Princip numeričkog upravljanja.................................................3

1.3. Definicija NC stroja....................................................................4

1.4. Definicija CNC stroja..................................................................4

1.5. Vrste CNC strojeva....................................................................4

1.6. Usporedba tradicionalnih i CNC strojeva..................................5

1.7. Prednosti i nedostatci CNC strojeva..........................................6

1.8. Oblici numeričkog upravljanja...................................................8

1.9. Osoblje za CNC upravljanje.......................................................9

2. KOORDINATNI SUSTAV I KARAKTERISTIČNE TOČKE CNC

STROJEVA.........................................................................................9

2.1. Pravokutni koordintani sustav..................................................9

2.2. Polarni koordinatni sustav......................................................11

3. MJERNI SUSTAV.........................................................................12

3.1. Apsolutni mjerni sustav...........................................................12

1
3.2. Inkrementalni mjerni sustav...................................................14

4. UPRAVLJAČKA JEDINICA............................................................16

4.1. Upravljačka jedinica i prikaz softvera......................................16

4.2. Adresno brojčani dio upravljačke jedinice..............................18

4.3. Strojni dio upravljačke jedinice...............................................20

5. POGONSKI SUSTAV....................................................................21

5.1. Općenito o pogonskom sustavu..............................................21

2
1.UVOD:

1.1 NUMERIČKO UPRAVLJANJE, OSNOVNE ZNAČAJKE:

Osnove numeričkog upravljanja postavio je 1947. god. John Parsons. Uporabom

bušene trake upravljao je pozicijom alata pri izradbi lopatica helikopterskog
propelera. Godine 1949. američka vojska sklopila je ugovor sa sveučilištem MIT
za razvoj programibilne glodalice. Troosna glodalica Cincinati Hydrotel
predstavljena je 1952. godine, a imala je elektromehaničko upravljanje i rabila je
bušenu traku. Iste godine počinje se rabiti naziv numeričko upravljanje (NC). U
civilnoj industriji numeričko upravljanje započinje šezdesetih godina dvadesetog
stoljeća. A široka primjena u obliku računalnoga numeričkog uppravljanja
(CNC) poćinje 1972. godine, odnosno desetak godina kasnije razvojem
mikroprocesora.

1.2 PRINCIP NUMERIČKOG UPRAVLJANJA:

Alatni stroj sa numeričkim upravljanjem upotrebljava numeričke podatke za

direktno upravljanje kretanja pojedinih dijelova stroja. Numerički podatci se
procesiraju u upravljačkoj jedinici za obradu, (NC upravljačkog sustava), i onda
se prosljeđuju pogonima alatnog stroja za izvršenje programiranog kretanja. Za
proizvodnju jednog određenog strojnog dijela potrebno je nekoliko vrsta
podataka (Slika ), kao što su geometrijski, tehnološki, podatci reznog alata, itd.
Izvor svih informacija je tehnički crtež, napravljen u konstrukcijskom odjelu.
Obrada tih podataka se izvodi ručno za konvencionalne alatne strojeve i
automatski za numerički upravljane alatne strojeve.

3
1.3. DEFINICIJA NC STROJEVA:

Postoje različite definicije NC-a, a jedna od najjednostavnijih jest:

 NC je upravljanje alatnim strojevima pomoću posebno kodiranih
instrukcija (naredbi) koje se učitavaju u upravljačku jedinicu stroja.
Instrukcije se sastoje od slova i brojki te specijalnih znakova pa otud i
potječe naziv numeričko upravljanje. Pišu se logičkim redoslijedom u
unaprijed dogovorenu standardiziranom obliku. Kratica NC rabi se za
izvorno numeričko upravljanje. U NC sustavu program se u upravljačku
jedinicu učitava pomoću bušene trake, kartica ili diskete, a zatim se
provodi obrada predmeta pri čemu operater na stroju nema mogućnosti
mijenjanja programa. Sve potrebne izmjene moraju se obaviti izvan stroja
pa ponovo učitati program u upravljačku jedinicu.

1.4 DEFINICIJA CNC STROJEVA:

Skup svih instrukcija potrebnih da bi se provela određena obradba na izratku

naziva se CNC program. Strogo gledajući, postoji razlika između kratica NC i CNC.
Kratica CNC rabi se za računalom podržano numeričko upravljanje. U CNC sustavu
mikroprocesor omogućuje izmjenu programa na samom stroju a također je moguće
provesti i određene izmjene i tijekom obrade predmeta. To svojstvo omogućuje veliku
fleksibilnost u radu, uštedu u vremenu te uvelike pridonijelo raširenosti uporabe CNC
strojeva.

4
1.5 VRSTE CNC STROJEVA:

Vrste CNC strojeva su brojne i različite. Najvažnije su: glodalice i obradni centri,
tokarilice i obradni centri, bušilice, erozimati, štance i škare, plinske i plazma rezačice,
rezanje vodom i laserom, brusilice, strojevi za zavarivanje, strojevi za

5
 savijanje...

Slika 1.1. Vrste strojeva.

1.6 USPOREDBA TRADICIONALNIH I CNC STROJEVA:

6
Kada uspoređujemo tradicionalni i CNC strojeve, postavljaju se mnoga pitanja, da li je
CNC obrada bolja i ako jeste u čemu? Ima li sličnosti među tim obradama? Uspoređujući ih
može se zaključiti da je osnovni pristup izradbi dijelova gotovo jednak:
 Analiza crteža (i ostalih dokumenata)
 Izbor operacija obradbe
 Određivanje baznih površina i izbor načina stezanja
 Odabir odgovarajućih alata
 Proračun optimalnog režima obradbe
 Izradba programa i testiranje
 Izradba predmeta.
Razlika je u predzadnjoj radnji koje na tradicionalnim strojevima nema.
Pri samoj obradbi pojavljuju se bitne razlike. Operater na tradicionalnom
stroju pomoću jedne ili obje ruke obavlja uključivanje/isključivanje
posmaka, rashladnog sredstva, tj. Obavlja vođenje alata. O stupnju
vještine ovisi nam kvaliteta izradbe i vrijeme izradbe. Problem nastaje kad
je potrebno izraditi vise istih predmeta,jer čovjek ne može ponoviti sve
postupke na potpuno jednak način. U CNC upravljanju mikroprocesor
vodi alat uvijek na jednak način čime su stvoreni preduvjeti da svaki
izradak u seriji bude jednak. Iz ovoga se može zaključiti da su CNC
strojevi uvijek superiorniji klasičnim strojevima, iako postoje i slučajevi
kad tradicionalni imaju prednost.

1.7 PREDNOSTI I NEDOSTATCI CNC STROJEVA:

Prednosti CNC strojeva su:

7
 Prilagodljivost: stroj može izrađivati veću ili manju seriju proizvoda ili samo jedan
proizvod, a nakon toga se jednostavno učita drugi program i izrađuje se drugi proizvod.
 Mogućnost izrade vrlo složenog oblika (Izrada trodimenzionalnih
složenih oblika na klasičnim strojevima je skupa, a ponekad i nemoguća.
Uporaba CNC stroja omogućuje izradu, a time i konstruiranje i takvih
složenih oblika i proizvoda koje prije nije bilo ekonomično proizvoditi.)
 Točnost i ponovljivost(Pomoću CNC stroja moguće je proizvesti veliku
količinu (1 00, 1 000 ili više) potpuno jednakih proizvoda odjednom ili
povremeno. Razlike koje mogu nastati medu proizvodima obično su
zanemarive, a nastaju zbog trošenja alata i dijelova stroja. Na klasičnim
strojevima to nije moguće. Dio proizvoda čak neće zadovoljiti ni potrebnu
kvalitetu.)
 Smanjenje ili potpuno uklanjanje troškova skladištenja(Da bi zadržali
svoju funkciju, strojeve je potrebno redovito održavati. Nakon određenog
vremena pojedine dijelove je potrebno zamijeniti. Te dijelove mora
osigurati proizvođač stroja. Ako dijelove izrađuje na klasičnim
strojevima, proizvođač ih mora proizvesti i uskladištiti kako bi ih nakon
pet ili vi5e godina dostavio kupcu. Držanje doknadnih dijelova na
skladištu čini trošak. Neki od tih dijelova se nikad i ne isporučuje kupcu
jer se dizajn stroja u međuvremenu promijeni pa dijelovi postanu
zastarjeli. Uporabom CNC strojeva potrebno je sačuvati, tj. uskladištiti
samo programe, a dijelovi se u kratkom roku izrade po narudžbi kupca.
Pri tome je trošak znatno manji od skladištenja gotovih doknadnih
dijelova.)
 Smanjenje pripremno-završnih vremena i troška izrade (Pri uporabi
klasičnih strojeva često su potrebne specijalne naprave za pozicioniranje
predmeta te šablone za vođenje alata po konturi. Izrada naprava je trošak,
a vrijeme do početka proizvodnje proizvoda produžuje se za vrijeme

8
 izrade naprava. Za CNC strojeve to nije potrebno jer se alat vodi
mikroprocesorom po bilo kojoj složenoj putanji.)
 Mali zahtjevi za vještinama operatera (Operateri CNC strojeva trebaju
znati postaviti predmet u stroj, postaviti, izmjeriti i izmijeniti
odgovarajuće alate te se koristiti odgovarajućim CNC programom. To su
kudikamo manji zahtjevi za vještine i znanja nego što ih treba imati
operater na klasičnim strojevima koji treba znati voditi izvršavanje
pojedinačnih operacija obradbe.)
 Jednostavniji alati (Na CNC strojevima alati su standardizirani te obično
nema potrebe za uporabom specijalnih alata ili ruino izrađenih.)
 Stvaranje uvjeta za točnu realizaciju planova proizvodnje i povećanje
produktivnosti (Primjenom CNC strojeva za izradu većih serija moguće je
vrlo precizno planiranje proizvodnje, rezultat su puno manji gubitci
proizvodnog vremena, a time i veća produktivnost izrade.)
 Smanjenje vremena potrebnog za kontrolu točnosti.

Nedostaci CNC strojeva su:

 Veliko investicijsko ulaganje (Početna ulaganja su znatno veća nego za

klasične strojeve. To podrazumijeva dobru iskorištenost kapaciteta stroja
kako bi se on isplatio u razumnom roku.

 Potreba programiranja CNC stroja (Programeri su visoko obrazovani

pojedinci koji moraju imati specijalistička znanja iz više područja. Takvih
pojedinaca nema mnogo pa su vrlo dobro plaćeni.)
 Visoki troškovi održavanja (CNC strojevi su vrlo složeni. Stroj se mora
redovito održavati kako bi zadržao svoje prednosti, a posebno točnost. Za

9
 održavanje su potrebna znanja iz elektronike i strojarstva. Zbog toga i to
osoblje mora biti dobro plaćeno.)
 Neisplativost izrade jednostavnih predmeta.
 Predmete jednostavne geometrije u pojedinačnoj proizvodnji ili malim
serijama često je jeftinije i brže izraditi na klasičnom stroju u traženoj
kvaliteti. Za njih nije potrebno pisati program, testirati ga i tek onda
izrađivati proizvod.)

1.8 OBLICI NUMERIČKOG UPRAVLJANJA:

 NC- Numeričko upravljanje je mikroprocesorski baziran

upravljački sustav koji prihvaća set programskih naredbi, izlaznu
upravljačku procesnu informaciju prema stroju, prihvata povratnu
informaciju dobivenu od senzora smještenog na stroju i baziran na
obe naredbe i povratnoj vezi, osiguravajući da operacija gibanja i
brzina izvedu.
 CNC- Računalno numeričko upravljanje je samostalni NC sustav za
jedan alatni stroj koji koristi računalo za upravljanje radom stroja
pomoću naredbi pohranjenih memoriji računala. Uloga računala je
primjena svih ili svake pojedinačne NC naredbe.
 DNC- direktno numeričko upravljanje- jedno računalo više strojeva.
 AC- adaptivno upravljanje ili automatsko upravljanje
podrazumijeva projektiranje upravljanja u cilju: unapređenja
procesa proizvodne, efikasnije potrošnje energije, ostvarivanje
neovisnog naprednog i inteligentnog upravljanja.

10
  FMS- Fleksibilni obradni sustav, to su specijalizirani proizvodni
sustavi za proizvodnju vrlo malog broja proizvoda koriste
specijalizirane alate, teško se prebacuje na proizvodnju novog
proizvoda, sastoje se od vise NS koji su međusobno spojeni.
Integrirani upravljački sustav radi ostvarenja ekonomičnosti i dobri
su za male serije.
 CIM- Računalom integrirana proizvodna koncepcija, predstavlja
povezani informacijski-tehnički sustav koji koristi zajedničku bazu
podataka znanja. Obuhvaća usklađivanje povezivanje razvoja
projektiranja, planiranja, obrade do ispitivanja i isporuke tj. svih
stupnjeva u procesu proizvodnje.

1.9. OSOBLJE ZA CNC:

CNC strojevi ne mogu raditi sami već ih mora opsluživati čovjek. Postoje
dva različita posla vezana uz izradbu predmeta na CNC stroju: prvi se
odnosi na izradbu programa, a drugi na izvršenje programa na CNC
stroju. U većini tvrtki ta dva posla su razdvojena i obavljaju ih različiti
djelatnici: CNC programeri i CNC operateri:

CNC programer je osoba koja ima veliku odgovornost u CNC radionici.

Odgovoran je za uspjeh tehnologije numeričkog upravljanja kao i za
moguće probleme vezane za operacije izradbe na CNC stroju, odgovoran

11
 je i za kvalitetu izradbe proizvoda. Zadaća CNC programera je izraditi
komplet tehnološke dokumentacije na osnovi koja će operater na CNC
stroju izraditi predmet.

CNC operater je osoba koja na stroju izrađuje predmet na osnovi

tehnološke dokumentacije dobivene od CNC programera. Osnovna
odgovornost operatera je točnost obradbe. Također je odgovoran za
održavanje čistoće stroja.

2. KOORDINATNI SUSTAV I KARAKTERISTIČNE

TOČKE CNC STROJEVA :

2.1. PRAVOKUTNI KOORDINATNI SUSTAV

Pojam koordinatnog sustava definirao je u 17. st francuski matematičar Rene

Descartes. Pravokutni koordinatni sustav u ravnini sastoji se od dva
međusobno okomita brojevna pravca koje se nazivaju koordinatne osi i
najčešće se označavaju sa X i Y. Sjecište osi nazva se ishodište ili nultočka.
Koordinatne osi X i Y definiraju koordinatnu ravninu XY sa četiri odvojena
područja koja se nazivaju kvadranti.

12
Kako bismo prikazali stvarni prostorni predmet potrebna nam je jos jedna os
(Z). Osa Z je okomita na prethodne dvije osi (X i Y) . Os Z i os Y definiraju
YZ ravninu, a os Z i os X definiraju XZ ravninu. Na taj način možemo
jednoznačno opisati koordinatama x, y, z.

Slika (2.2)

Za tehničko crtanje nam nije bitan položaj predmeta u odnosu na ishodište

dok za numeričko upravljanje je važno. Da bismo alat doveli do određene
točke na predmetu moramo znati njenu poziciju s obzirom na ishodište
koordinatnog sustava. Pridruživanjem vrijednosti koordinata x, y i z

13
karakterističnim točkama predmeta stvoren je preduvjet za CNC upravljanje.
Na CNC strojevima orijentacija koordinatnog sustava određuje se tako da
položajem prstiju desne ruke pokazujem pozitivne smjerove koordinatnih osi
(ispruženi palac – pozitivni smjer osi X, kažiprst –pozitivan smjer osi Y, a
srednji prst – pozitivan smjer osi Z). Sl.2.3.

Sl.2.3. Položaj prstiju desne ruke

2.2. POLARNI KOORDINATNI SUSTAV:

U polarnom koordinatnom sustavu točka se definira radijus vektorom i

kutom koji taj vektor čini u odnosu prema postojećem polu i osi koja prolazi
kroz taj pol.

14
Slika 2.4. polarni koordinatni sustav

Točka P1 opisana je radijusom RP = 40 i kutom AP = 20° .

Točka P2 opisana je radijusom RP = 50 i kutom AP = 60°.
Za definiranje kuta točke P2 moguće je rabiti i inkrementalni sustav mjerenja
pa će točka P2 bit definirana s RP = 50 AP = IC(40°).
Polarni koordinatni sustav moguće je primijeniti i u prostoru. Koordinate
točke T opisane su tada s:

 Radijusom RP
 Kutom AP
 Koordinatnom Z

15
 3. MJERNI SUSTAV:

Točnost alatnih strojeva u velikoj mjeri ovisi o ugrađenom mjernom sustavu.

Svaka upravljana os ima svoj vlastiti mjerni sustav koji nadzire kretanje osi i
uspoređuje ih sa zadanom vrijednosti. Vrsta stroja i zahtjevan točnost određuje
izbor prikladnog sustava mjerenja. Mjerni sustavi rade uglavnom na optičkom-
elektroničkom principu. Razlikovanje mjernih sustava prema postupku mjerenja:
apsolutni i inkrementalni.

3.1. APSOLUTNI MJERNI SUSTAV:

U apsolutnom mjernom sustavi koordinate pojedinih točaka (dimenzije)

označavaju udaljenost tih točaka od ishodišta aktivnoga koordinatnog sustava
(točka W). Predznak – ili + određuje kvadrant u kojem se točka nalazi. Na
slici 3.1 vidljivo je da je ciljna točka udaljena od ishodišta koordinatnog

16
sustava u smjeru osi X za 18 mm, a u smjeru osi Y za 56

Slika 3.1. Apsolutni mjerni sustav

Prednost programiranja u apsolutnom mjernom sustavu je mogućnost

izmjena jednog djela programa, a da se ne mora mijenjati drugi dio
programa.

Primjeri za tokarenje (sl. 3.2) i glodanje (sl. 3.3)

17
Slika 3.2. Primjer za tokarenje Slika.3.3. Primjer za glodanje

3.2. INKREMENTALNI MJERNI SUSTAV:

U inkrementalnom mjernom sustavu koordinate sljedeće točke se zadaju u

odnosu na koordinate prethodne točke i po iznosu i po predznaku (može se
reći da se zadaje iznos pomaka alata u smjeru pojedinih osi). Na slici 3.4.
ciljna točka je udaljena od početne u smjeru osi X za -8 mm, a u smjeru osi Y
za +38 mm.

18
 Slika 3.4. Inkremntalni sustav

Koordinate prve točke zadaju se u apsolutnom koordinatnom sustavu.

Lančani način kotiranja sugerira primjenu tog načina zadavanja koordinata.
Osnovna prednost i primjena inkrementalnog mjernog sustava je pri pisanju
potprograma za identične operacije koje se ponavljaju na različitim
dijelovima izratka.

19
Slika 3.5 Primjer za tokarenje u inkrementalnom sustavu

20
 Slika 3.6. Primjer za glodanje u inkrementalnom sustavu

4. UPRAVLJAČKA JEDINICA

4.1. UPRAVLJAČKA JEDINICA I PRIKAZ SOFTVERA:

21
Svaki CNC stroj upravlja se pomoću posebnog softvera (programa) i
upravljačke jedinice.

Na EMCO CNC školskim strojevima upravljačka jedinica je SINUMERIK 840

D. Postoje i druge upravljačke jedinice kao što su: Allen Bradley, Cincinnati,
Fanuc, Heidenhain, Fadal, Fagor, Mazak, Mitsubishi, Okuma, Sharnoa, Yasnac
itd. Program WinNC, SINUMERIK 840D TURN (MILL) i upravljačka jedinica
čine jednu jedinstvenu cjelinu kojom se provodi upravljanje
strojem.

Slika 4.1. Upravljačka jedinica stroja.

22
4.2. ADRESNO BROJČANI DIO UPRAVLJAČKE JEDINICE:

Sastoji se od alfanumeričkih znakova. Služi za pisanje i ispravljanje programa.

Slika 4.2.Adresno brojčani dio upravljačke jedinice (izvor EMCO)

23
24
Slika 4.3. Značenje tipki.

4.3. STROJNI DIO UPRAVLJAČKE JEDINICE

Slika 4.4. Strojni dio upravljačke jedinice.

Sastoji se od više podgrupa upravljačkih funkcija, a služi isključivo za

komunikaciju sa strojem.

 SKIP- uključivanjem te funkcije blokovi označeni s ˝/˝ neće se izvršiti.

 DRY RUN- mod za ispitivanje programa bez postavljenog alata (ili
obratka). (Vreteno se ne vrti!)
 OPT STOP- zaustavljanje programa pri naredbi M01
 1x- EMCO tipka

25
 Slika 4.5. tipke za pokretanje i zaustavljanje izvršenja¸

5. POGONSKI SUSTAV:

5.1. OPĆENITO O POGONSKOM SUSTAVU:

Pogonski sustavi se dijeli na sustave za glavno i pomoćno gibanje. Pogonski

sustavi za glavno gibanje daje momente i brzine rezanja kojima se ostvaruje
proces obrade. Sastoje se od pogonskog elektromotora, prigona i vreteništa

26
zaglavno kružno gibanje. Pogonski sustav za glavno translacijsko gibanje čine
pogonski elektromotor, prigon te mehanizam za pretvaranje rotacije u
translaciju. Pogonski sustavi pomoćnog gibanja daju momente i brzine gibanja
kojima se održava proces obrade. Prigoni alatnih strojeva predstavljaju jedan od
osnovnih elemenata konstrukcije i dijele se na prigone za glavno i pomoćno
gibanje.Obje vrste prigona izranuju se tako da omogućuju rotacijsko i
translacijsko gibanje.

Slika 5.1. Direktni prigon glavnog vretena i monovreteno.

Motovreteno je karakteristično po tome jer se u njemu nalaze i glavno vreteno i

AC ili DC motor. Rotor elektromotora je u tom slučaju ujedno i glavno vreteno
a kućište glavnog vretena je stator elektromotora . Prednosti motovretena su :
kompaktnost, velika preciznost te jednostavna ugradnja, međutim nedostatak je
nepovoljno toplinsko djelovanje. Primjenjuje se kod visokobrzinskih obrada.

Ana iz knjige tehnologija tokarenja što je u ivane pri kraju ima tehnološki proces i program za dio
puškica

27
28