OBRADNI CENTRI

Obradni centri su posebna vrsta NUMA. Omogućavaju

koncepciju operacija, a pripremno – pomoćna vretena, broj
stezanja i vrijeme transporta se smanjuje.

Obavljaju više vrsta obrade npr, glodanje, bušenje,

razbušivanje, rezanje, navoja i dr. Primjenjuju se prije svega
za obradu složenih prizmatičnih radnih predmeta.

Osnovna obilježija obradnih centara su:

1. Visok stepen automatizovanosti,
2. Automatska izmjena alata,
3. Često polu – automatska izmjena radnog predmeta.

U eksploatacionom smislu obradni centri su NUMA koje

pored navedenih svojstava imaju sljedeće mogućnosti:
1. Kompletnu obradu složenih radnih predmeta,
2. Obradu različitih predmeta iste klase,
3. Obradu radnih predmeta u minimalnom broju
stezanja.

Magacini alata uglavnom se izvode u sljedeće 2 vrste:

1. Magacin u obliku doboša,
2. Magacin u obliku lančanog transporta.

Jedan i drugi magacin može primiti znatno više alata od

revolverske glave.
 FLEKSIBILNI OBRADNI SISTEMI

FOS sačinjavaju 2 ili više obradna centra, odnosno NUMA,

koji su međusobno povezani transportom upravljani
zajedničkim rečunarom, zadatak ovog sistema je kompletna
obrada radnih predmeta određenih klasa.

Ova obrada se u osnovi izvodi na 3 načina:

1. Međusobno povezana 2 ili više obradna centra sa
centralnim skladištem radnih predmeta. Obradni centri
su u osnovi isti, imaju iste radne funkcije, tako da za
kompletnu obradu u jednom stezanju radni predmet
ide samo na jedan obradni centar. Ovakvi sistemi se
nazivaju Jednostepeni sistemi.
2. Međusobno povezano više različitih NUMA, koje se
obradnim funkcijama dopunjavaju, primaju radne
predmete koji rade kompletne obrade koje moraju ići
na više NUMA. Pri ovome je potrebno međuskladište u
centralnom skladištu radnog predmeta ili veća
mogućnost prijema radnog predmeta na transporter
obradnog sistema. Ovakvi sistemi se nazivaju više-
stepeni sistemi.
3. Kombinacija prva dva načina formiranja obradnih
sistema dobije se kombinovani obradni sistem (KOS) u
kome se nalaze obradni centri za kompletnu obradu i
NUMA za određene tehnološke operacije.
 IZBOR OBRADNOG SISTEMA

Pri izboru obradnog sistema za neki proizvodni program

polazi se od analize tog proizvodnog programa. Pri izboru
obradnog sistema radi nabavljanja novih mašina obavlja se
strukturna analiza proizvoda u proizvodnji i razvoju,
klasiraju se proizvodi i djelovi po funkcionalnim,
geometrijskim i tehnološkim sličnostima, pri čemu se
dobiju klase djelova, grupe djelova, koje se mogu
obrađivati na mašinama određenih vrsta i karakteristika.

Na osnovu pokazatelja pogodnosti i ekonomičnosti

primjene obradnih sistema donosi se odluka o nabavci
najoptimalnijih sistema.

Posljednjih godina sve širu primjenu nalaze NUMA.

Osnovne prednosti NUMA u odnosu na ručno upravljanje
mašine su:
1. Kratko vrijeme pripreme mašine,
2. brzo i jednostavno upravljanje,
3. visoki ekonomski efekti u serijskoj i maloserijskoj
proizvodnji,
4. tehnološka univerzalnost(Fleksibilnost),
5. Smanjenje pomoćnih pribora i pomagala,
6. smanjenje rada poslužioca a time i mogućih
subjektivnih grešaka,
7. visoka jednoobrazovanost obrade radnih predmeta,
8. moguća automatizacija projektovanja procesa obrade.
U slučaju projektovanja procesa obrade za postojeće
obradne sisteme obavlja se praktično ista analiza i izvode
se isti projekti radi usmjeravanje grupa djelova na obradne
sisteme koji daju najpovoljnije ekonomske rezultate pri
obradi na njima.

ORGANIZACIONE PREDPOSTAVKE ZA UVOĐENJE ENU

OBRADNIH SISTEMA

Poslužilac savremene alatne mašine sa ručnim

upravljanjem dobija:
1. Radni predmet
2. crtež radnog predmeta
3. plan obrade (postupak obrade)
4. radnu listu

U dobro organiziranim pogonima posluđilac dobiva i plan

koordinata radnog predmeta prilagođen mašini. Zadatak
poslužioca je da postavi radni predmet prema planu
stezanja, da postavi unosioca upravljačkih informacija
(učitač) i da aktivira mašinu.

Ako se radi o ENU Mašini bez automatske izmjene alata

poslužilac sam mjenja alat. Prije donošenja odluke o
nabavci NUMA potrebno je formirati stručni tim od
stručnjaka radne organizacije i eventualno spoljnih
suradnika. Ovaj tim treba da sadrži plan rada.
Poslije usvajanja plana stručni tip izrađuje mrežni plan
aktivnosti koji planske zadatke hronološki povezuje,
određuje rokove obavljanja zadatka, aktivnosti i određuje
nosioce aktivnosti.

Stručni tim radeći na svojim zadacima u okviru ovog radnog

plana povremeno sagledava tok aktivnosti u okviru
mrežnog plana i donosi svoje zaključke – odluke.

U prvoj fazi rada stručni tim bi obavio zadatak koji

predstavljaju infomracionu fazu čiji je izraz odluka o
uvođenju NUMA.

Druga faza obuhvata prikupljanje ponuda, analizu ponuda,

ukupnu ocjenu rješenja i odlučivanja – izbor rješenja.
 PLAN OBRADE

Poslove proučavanja radioničkog crteža radnog predmeta,

prvi zadatak tehnologa je izrada plana obrade. Radionički
crtež se detaljno proanalizira, uoče se svi zahtjevi za obradu
i na osnovu njih se utvrđuje u koliko se radnih položaja
(položaja stezanja) mora postaviti radni predmet na mašini
da bi se izvršile potrebne obrade.

Na osnovu potrebnih položaja radnog predmeta pri obradi

određuju se i obilježavaju površine, odnosno izrađuje se
plan stezanja radnog predmeta u koordinatnom sistemu
radne mašine.

Poslije izrade plana stezanja prelazi se na izradu plana

obrade za pojedine položaje stezanja radnog predmeta. U
principu plana obrade obuhvata:
1. mašinu – obradni sistem
2. površine za obradu
3. potrebne operacije
4. redosljed operacija
5. veličine pomaka za konkretne operacije
6. brojeve obrtaja za konkretne operacije
7. promjenu alata
8. podmazivanje
9. hlađenje i dr.
Svi ovi podaci koji treba da omoguće dobijanje geometrije
dijela date crtežom, unose se u plan obrade onim redom
kojim mašina u procesu obrade treba da ih obavlja radi
olakšanja i ubrzanja izrade programskog lista.

PLAN STEZANJA

Radni organi mašine kreću se u više pravaca. Svaki od tih

pravaca mora biti definisanm odnosno mora imati svoj
naziv, svoj znak da bi mašina raspoznala zadatak kretanja.

Kada se pristupi izradi plana obrade utvrđuju se i položaji

stezanja. Svi ti položaji se predstavljaju skicama koje se
nazivaju PLANOVI STEZANJA.

Na ovim planovima stezanja moraju se jednoznačno

odrediti položaj radnog predmeta, obilježiti kordinatne ose,
dati neophodne kote i prikazati odgovarajući stezni pribor.
Plan stezanja služi prije svega za pravilno postavljanje
radnog predmeta na mašini i za lakše ispunjavanje
programskog lista, ali služi i za prikazivanje steznog pribora
predviđenog za obradu konkretnih radnih predmeta.