Univerzitet u Tuzli

Fakultet elektrotehnike
Odsjek: Tehnički odgoj i informatika
Tuzla, 25.08.2018. godine

SEMINARSKI RAD
Predmet: Proizvodnja i montaža
Tema: Projektovanje radnog mjesta

Student:
Avdić Jusuf
Br. Indeksa: 1522

Prof:
Dr.sc. Edin Cerjaković, docent
Asistent: Mr.sc.Muhamed Herić, viši
asistent TEMA: PROJEKTOVANJE RADNOG MJESTA

1. UVOD obavljaju dispečeri. Dispečer (eng. dispatcher) prikuplja, analizira i prati podatke koji su bitni za
Poznato je da čovjek većinu svog života provede na proizvodnju Razlikujemo slučaj kod maloserijske
radnom mjestu. Pa s tim da radnik koji se bolje i
ugodnije osjeća na svom radnom mjestu je
produktivnij. Zato je potrebno što bolje opremiti radno
mjesto, da bi ga se učinilo što ugodnijm za radnika i
jednostavnijm za obavljanje radnih zadataka. Jer u
interesu svakog poslodavca je da njegov proizvod s
kojim izlazi na tržište da bi bio konkurentan bude što
bolji. Da bi se ovo postiglo mora se napraviti i što
optimalnij raspored radnih mjesta. Da bi bilo moguće
napraviti što bolji raspored potrebno je znati koji se
poslovi obavljaju na odredjenim radnim mjestima, koji
su uvjeti na radnom mjestu i koja su sredstva za rad
-Rad na radnom mjestu treba se odvijati po unaprijed
potrebna.Odgovore na to dobijamo pomoću analize i
oblikovanja radnog mjesta u proizvodnom procesu. Pa
se analiziraju i oblikuju radna mjesta u proizvodnji.
2. RADNO MJESTO
Radno mjesto je najmanja jedinica u proizvodnom
procesu, to je mjesto gdje se odvija proces dobijanja
gotovog proizvoda i gdje se nalazi sam radnik.
Elementi radnog mjesta su radnik, prostor za rad i
oprema za rad. Uvjet za realizaciju procesa proizvodnje
jest da radnik dovede predmet rada u kontakt sa
sredstvom za rad i da radnik sudjeluje u procesu izrade.
Koliko će radnik sudjelovati u samom procesu, ovisi o
tipu procesa rada, predmetima za rad , stepenu
automatizacije i mehanizacije.
3. PRAVILA ORGANIZACIJE RADNOG MJESTA
Neka od nacela projektovanja radnog mjesta su
[1]:
-Rad na radnom mjestu treba što više mehanizirati.
proizvodnje i slučaj kod velikoserijske i masovne
proizvodnje.
utvrĎenom racionalnom redoslijedu.
-Rad na radnom mjestu treba organizovati tako da se na
njemu obavlja samo onaj rad koji je propisan, i koji je
po mogućnosti osloboĎen svih sporednih ili
nepotrebnih poslova.
-Radno mjesto ne smije biti izolirano.
-Radno mjesto nije statička nego dinamična kategorija
pa je stalno usavršavanje radnog mjesta zadatak koji se
nikada ne završava.
Da bi se dobila optimalna sredina za rad potrebno je
[4]:
1. Pripremiti i dostaviti sljedeći posao. Problem se kod
toga svodi na operativnu opskrbu radnog mjesta koju
1. postupak pomoću karakterističnih
vrijednosti,
2. analitički postupci, 3. grafički
postupci.
2. Opremljenost radnog mjesta se odnosi na
strojeve, ureĎaje i instalacije, pribor, alat, zaštitna
sredstva, proizvodni inventar, potrošni materijal itd.
3. Rad unutar radnog mjesta treba optimalno
organizirati primjenom metoda pojednostavljenja rada i
to u smislu povećanja produktivnosti, smanjenja
troškova i povećanja kvalitete obrade.
Jos neka od pravila organizacije radnog mjesta su [3] :
-Stroj treba postaviti tako da omogući maksimalnu
preciznost.
površine:
-Pokretni dijelovi stroja moraju imati dovoljno mjesta i
u najnepovoljnijem položaju.
-Radno mjesto mora biti zaštićeno po standardima.
-Prostor za smještaj i odlaganje materijala i alata.
-Zabrana držanja nepotrebnih predmeta.
-Covjek mora imati položaj u kojem se najmanje
napreže.
-Radna dokumentacija mora biti dostupna bez uporabe
ruku.
-Položaj komandnog ureĎaja ne smije traziti naporne
pokrete.
OdreĎivanje optimalnog položaja sredstava za rad i
puteva kretanja radnika radi povećavanja
produktivnosti, skraćenje vremena proizvodnje i
kretanja radnika, kao i olakšavanje rada samom
radniku.
4. PRORAĈUN POVRŠINA RADNOG MJESTA
Postoje tri vrste postupaka za proračun proizvodne
4.1 POSTUPAK POMOĆU KARAKTERISTIĈNIH
VRIJEDNOSTI
Ova metoda se koristi iskljucivo u fazi ranog
projektovanja, kada se ne raspolaže sa tačnim
podacima o vrstama sredstava za proizvodnju. Približni
pokazatelji obuhvaćaju: - značajke proizvodnog
procesa,
- tip industrijske proizvodnje,
- broj zaposlenih,
- broj sredstava za proizvodnju
Pod karakterističnim veličinama podrazumijevaju se
količnici, koji izražavaju odnos empirijskih vrijednosti
dviju značajki. Kao značajke se najčešće koriste:
površina/zaposlenom (Broj zaposlenih se odnosi na
jednu smjenu i predstavlja sumu proizvodnih,
skladišnih, upravnih i pomoćnih radnika.), metar
kvadratni po zaposlenom; površina po stroju, metar
kvadratni po stroju; površina po obimu proizvodnje,
metar kvadratni po komadu; površina po prihodu itd.
Postupak se može uspješno primijeniti samo za slične
proizvodne procese te je nužno kritičko preispitivanje
navedenih, najčešće uzornih, vrijednosti iz literature.
Postupak je jednostavan, rješenja se dobivaju u
kratkome vremenu i uz vrlo malene troškove.
Eventualne netočnosti postupka mogu se korigirati u
kasnijim fazama projektiranja, jer se postupak najčešće
koristi kod izradbe prethodne studije kada se niti ne
raspolaže podacima za točniji proračun. Tako se
naprimjer za izračun ukupne radioničke površine može
uzeti 35 metara kvadratnih po zaposlenom. [7]
4.2 ANALITIĈKI POSTUPCI
Od vise razvijenih analitickih metoda za odredjivanje
povrsina, opisat ce se tzv. Rockstrohova metoda. Ona
se zasniva na osnovnoj povrsini sredstava za
proizvodnju, koja je umnozak njegove najvece duljine i
sirine. Pri proracunu povrsine potrebno je usvojiti
izmjere sredstava za proizvodnju U krajnjim
polozajima njegovih pokretnih dijelova. Osnovna
povrsina i-tog sredstva za proizvodnju (Ao,i) moze se
izracunati prema izrazu:
(4)
Površine za odlaganje materijala i transport
odreĎuju se u postotnom odnosu na neto površinu
radionioce. Površina za odlaganje (Aodl) iznosi od
20 do 30% neto površine za pogone u
strojogradnji, dok se za drvnu industriju ovaj
postotak kreće izmeĎu 30 i 60%, a za montažu
izmeĎu 10 i 20%
Površina za transport (Atr) iznosi od 25 do 30% od
neto proizvodne površine za pogone u strojogradnji, od
30 do 80% za drvnu industriju, te od 15 do 25% za
montažu. Pri tome se računa posebno površina
transportnog puta za tok materijala, tok ljudi, te
kombinirani transport. Veličina postotka ovisi i o
odabranom tipu proizvodne prostorne strukture i
veličini neto proizvodne površine (veći postotak se
uzima za skupine po vrsti obrade i za manje vrijednosti
neto proizvodnih površina). Površina za pomoćne
djelatnosti odreĎuje se na temelju broja pomoćnih
radnika (kontrolora, poslovoĎa, dispečera, itd.), a
usvaja se 10-15 m2 po zaposlenom radniku. [5]
4.3 GRAFIĈKI POSTUPCI

Potrebnu površinu radnoga mjesta moguće je odrediti i

(1)
Ukupna povrsina i-tog sredstva za proizvodnju
(ARM,i) dobije se ako se osnovna povrsina sredstava
za proizvodnju pomnozi s diskontinuiranim
koeficijentom povrsine:
(2
)
Diskontinuirani koeficijent površine (fRM), ovisan je o
osnovnoj površini sredstva za proizvodnju. Na temelju
analize koju je proveo Rockstroh, izračunate su
vrijednosti koeficijenta površine. Za radionicu koja se
sastoji od n sredstava za proizvodnju, neto proizvodna
površina (Aneto) je zbroj površina pojedinih sredstava
za proizvodnju:
grafičkim putem. Polazište je projicirana osnova stroja
(radnoga mjesta) koja uključuje moguće ekstremne
položaje pokretnih strojnih elemenata, nacrtane u
odgovarajućem mjerilu (M 1:10 ili M 1:50). Na ovu
površinu dodaju se ostale potrebne površine za
ispunjenje funkcije radnoga mjesta (za najveći predmet
rada, za posluživanje, za odlaganje i slično). Grafički je
postupak prikladan zbog svoje zornosti (Slika 1.),
meĎutim iziskuje veliki utrošak rada i vremena (ako ne
postoji softverska podrška s CAD bazom/katalogom
radnih mjesta odnosno opreme). Zato postupak nije
pogodan za odreĎivanje ukupne radioničke površine.
[7]

(3)
Za odreĎivanje ukupne radioničke površine (Auk),
potrebno je neto proizvodnoj površini dodati ostale
površine potrebne za nesmetano odvijanje proizvodnog
procesa: površinu za odlaganje (Aodl), površinu za
transport (Atr) i pomoćnu površinu (Apom):

Slika 1. Primjer odreĎivanja površine grafičkim
postupkom za radno mjesto na revolverskoj tokarilici
[7]
5. OBLIKOVANJE
Oblikovanje radnih mjesta kao naucna disciplina
pocelo se razvijati u 20tom stoljecu . Oblikovanje
radnih mjesta postala je vrlo bitna disciplina kod
racionalizacije proizvodnih procesa.
Nekad se ovom nije pridavala velika paznja, ali danas
za gotovo sve djelatnosti postoje standardi za
oblikovanje radnog mjesta i oni su regulirani zakonom
o zastiti na radu i podzakonskim propisima. Standardi
regulirani pravilnikom o sigurnosti i zaštiti zdravlja
obuhvaćaju puno područja. Cilj oblikovanja
prostornoga rasporeda elemenata sustava jest da se
unutar prije definiranih struktura odredi najpovoljniji
prostorni raspored elemenata. OdreĎivanje −
oblikovanje rasporeda elemenata sustava zasniva se na
toku materijala. Pravilno oblikovan raspored elemenata
uvjet je efikasne proizvodnje, koju karakterizira pet
ciljeva:  minimiranje ciklusa proizvodnje, i
• maksimiranja iskorištenja kapaciteta,
proizvodnosti, fleksibilnosti i kakvoće proizvoda.
Neki su od postavljenih ciljeva u opreci: minimiranje
ciklusa proizvodnje suprotno je maksimiranju
iskorištenja kapaciteta, a maksimiranje proizvodnosti
teško ostvarivo uz zahtjev visoke fleksibilnosti. Stoga
je dobivanje optimalnih ili dovoljno dobrih rješenja
prostornoga rasporeda moguće jedino sustavnim
pristupom i primjenom odgovarajućih postupaka
optimizacije. [7]
Kao primjer oblikovanja radnog mjesta prikazani su
standardi pri radu s računalom:
• Organizacija radnog vremena treba biti takva
da se rad s računalom periodički izmjenjuje s ostalim
zadacima. TakoĎer se odreĎuje da, ako nema
mogućnosti izmjenjivanja rada s računalom i ostalih
poslova, poslodavac svakog sata rada mora radniku
osigurati odmor u trajanju od najmanje pet minuta i
organizirati vježbe rasterećenja.
• Poslodavac obavezno treba slati radnike na
liječničke preglede kod specijalista medicine rada prije
početka rada. Radnike koji imaju korekcijska pomagala
treba slati na pregled kod oftamologa najmanje svake
dvije godine. U slučaju tegoba koje bi mogle biti
uzrokovane radom na računalu, radnika na njegov
zahtjev treba poslati na pregled.
• Zaslon treba biti udaljen od očiju najmanje 50
cm, ali ne toliko da zaposlenik ima poteškoća s
čitanjem znakova na njemu. Propisuju se i
karakteristike zaslona – frekvencija osvježavanja slike
(za CRT zaslone 75 Hz, a za LCD zaslone 60 Hz), pri
čemu slika ne smije treperiti; znakovi moraju biti
dovoljno oštri da ih se može razlikovati; razmak
izmeĎu redova mora biti takav da omogućuje čitljivost
bez poteškoća; zaslon mora biti pomičan, tako da se
njegov nagib i smjer mogu prilagoĎavati
individualnim potrebama; visina zaslona mora biti
prilagodljiva visini očiju radnika; zaslon mora biti čist i
bez odsjaja. Treba napomenuti da danas na tržištu
gotovo i nema novih zaslona koji ne udovoljavaju
zahtjevima Pravilnika
6. NEDOSTACI NA RADNOM MJESTU
Čovjek ima sposobnost prilagoĎavanja uvjetima na
radu tako da radna sposobnost nije kočila razvoj i
usavršavanje mehanizacije u proizvodnji. Ali
čovjekova mogućnost prilagoĎavanja je ograničena.
Zbog toga su se tražili načini i mogućnosti stvaranja što
povoljnijh uvjeta za rad, kako bi radna sposobnost
radnika bila što potpunija a rezultati njegovog rada što
optimalnij. To je dovelo do razvijanja i unapreĎivanja
To je dovelo do razvijanja i unapreĎivanja znanosti o
radu.[6]
6.1 OSVJETLJENJE
Pri oblikovanju radne okoline osvjetljenje ima poseban
značenje, jer 80 do 90% svih osjetila čovjeka su
optičke prirode i trebaju svjetlo kao nositelja
informacije.
Ako nema dobre rasvjete, vizualna aktivnost radnika bit
će manja pošto ona ovisi o karakteristici rasvjete,
odnosno intenziteta, o boji, položaju svjetlosnog
izvora, boji zidova, prozirnosti krovova, veličini
prozora itd. Prema riječima Jere Gojanovića, dnevna
svjetlost je bolja od umjetne zbog difuznosti i boje.
Najveći nedostatak dnevne svjetlosti je promjena
intenziteta u toku dana i godišnjih doba. Umjetno
svjetlo može dolaziti do radnog mjesta direktno,
indirektno i kombinirano. Dokazano je da je kod istog
intenziteta najpovoljnija indirektna rasvjeta.
Karakteristika i istodobno nedostatak direktne rasvjete
je da je dobro osvijetljeno samo neposredno radno
mjesto. Kada se prelazi s jačeg na slabije svjetlo
izaziva se zamor očiju i dolazi do trenutnog
zaslijepljena. [2]
Tabela 1. Osvjetljenje radnog prostora [5]
S obzirom na potrebu općeg osvjetljenja odreĎuje se,
osvjetljenje koje trebaju dati sijalice. Pri tome je
potrebno izabrati tip žarulja i odrediti njihov broj i
mjesto postavljanja. Prilikom izbora tipa žarulje treba
obratiti pozornost na:
• raspodjelu svjetlosti u odnosu na površinu,
• učinkovitost osvjetljenja, lako
održavanje i podijeliti na konstrukcijske mjere, koje se odnose na
mogućnost promjene svjetljećih tijela,
• mogućnost povećanja osvjetljenja (broja žarulja) u
slučaju potrebe,
• troškove instalacije, rada i održavanja,
• utjecaj odbijanja svjetlosti i bliještanje Izbor tipa
svjetlosnih tijela ovisi, pored kriterija kakvoće (npr.
boja svjetlosti, reprodukcija boja), i o uvjetima
instalacije i rada. [5]
Slika 2. Položaj prozora [2]
6.2 BUKA
Čovjek osjeca zvuk u frekvencijama od 16 do 20000hz.
Bukom se nazivaju svi zvukovi koji neprijatno uticu na
čovjeka, smetaju mu i narusavaju mu zdravlje.
Posljedice djelovanja buke u pogonu mogu biti:
• nezadovoljstvo radnika,
• veći broj nesreća pri radu,
• smanjena kakvoća rada,
• visok postotak bolovanja,
• viši troškovi za osobne dohotke.
Kod odredjivanja buke mjeri se intezitet u decibelima i
frekvencija u hercima.
Najvece vrijednosti koje su dopustene u odredjenim
djelatnostima su: vecinom umni rad 55dB Jednostavni
poslovi 70 dB
Ostale djelatnosti 85db
Prostori za pauze i skladistenje 55db
Gdje buka prelazi 85dB moraju se osigurati potrebna
zastitna sredstva protiv buke.
Pri rješavanju problema zaštite od buke, treba voditi
računa o: • izvoru buke
• prijenosu vibracija i
• djelovanju na primatelja.
Cilj svake mjere za suzbijanje buke treba biti
spriječavanje buke uklanjanjem izvora buke, odnosno
smanjenje njena djelovanja, koliko god je to moguće.
Mjere koje imaju za cilj uklanjanje izvora buke
označavaju se kao primarne mjere. One se mogu
stroj i strojne elemente, te na tehnološke mjere, koje se
odnose na izbor postupaka i materijala koji stvaraju
malo buke. [5]
7. ANALIZA RADNOG MJESTA
Analiza radnog mjesta je proces prikupljanja svih
relevantnih informacija o zadacima i
odgvornostima na odreĎenom radnom
mjestu, uključujući i stručne i psihofizičke sposobnosti
i vještine koje se zahtevaju od izvršioca tih radnji.
Analiza radnog mjesta je sistematizovani postupak
prikupljanja i sreĎivanja podataka o nekom poslu.
Predstavlja prvi korak u procesu oblikovanja
selekcionog postupka. U analizi radnog mjesta postoji
zbrka u terminologiji, pa se često naziva i analiza posla,
analizi pozicija i slično.
Stručni tim koji vrši analizu mora da bude sastavljen
tako da sagleda sve važne karakteristike jedog posla.
Najpoželjnije je da se tim sastoji od lekara, inženjera,
psihologa i samog organizatora posla.
Analiza radnog mjesta ima važno mjesto u selekciji jer
trebamo da znamo koje su specifične osobine izvršioca
odgovorne za uspešno obavljanje nekog posla. Nakon
što se utvrde,te osobine možemo da mjerimo. Nakon
sprovedene analize radnog mjesta dobijamo odgovore
na
sva ta pitanja, ali i na pitanja o zadacima,
odgovornostima, funkcijama i kontekstu obavljanja
odreĎenog posla. Analiza radnog mjesta predstavlja
opis i popis informacija o poslu i radniku, o tome šta i
kako radnik treba da radi, u kakvim uslovima treba da
radi, i bez kojih osobina i sposobnosti
radnik ne može da obavlja dati posao. Osim u
profesionalnoj selekciji, analiza radnog mesta
je važna i u brojnim drugim procesima:
• Procenjivanju radnih sposobnosti
• OdreĎivanju visine plate
• Programiranju zaštite na poslu
• Poboljšanju radne učinkovitosti
• Obrazovanju i stručnom usavršavanju
Analiza radnog mjesta je aktivnost kojom menadžeri
ljudskih resursa moraju stalno da
se bave, jer je ona osnova za planiranje ljudskih resursa
dajući važne informacije neophodne za razvoj opisa i [4] Kondić Ž.: predavanja: Radno mjesto u
specifikaciju posla. [8] proizvodnom procesu, Veleučilište u Varaždinu,
2013.

[5] Edin C.: predavanja: Proizvodnja i montaža,

Mašinski fakultet u Tuzli

[6] http://arhiva.trend.hr/clanak.aspx?BrojID=69&KatI
D=22&ClanakID=746 (10.6.2013.)

[7] http://titan.fsb.hr/~zkunica/nastava/pps.pdf

[8] https://www.scribd.com/doc/184095549/Analizarad
nog-mesta-i-njena-uloga-docx

Autor: Jusuf Avdić, Univerzitet u Tuzli, Fakultet

elektrotehnike Tuzla, Univerzitetska 4 75000 Tuzla,
Bosna i Hercegovina.
E-mail: juka45550@gmail.com

10. ZAKLJUĈAK

Često se nije pridavala neka pažnja radniku i njegovim

potrebama na radnom mjestu. Pažnja je većinom bila
usmjerena ka kupcu i njegovim željama i zahtjevima.
Danas je to sve bitnij faktor koji se uzima u obzir kada
se izlazi na tržište, čime su i potrebe radnika dobile
svoje značenje. Jer veća je korist od radnika koji je
zadovoljan pri dolasku na posao i na samom radnom
mjestu. Jer veoma je važna i psiholoska stimulacija i
motivacija. Jer sve ovo utiče na proizvodne rezultate
negativno ili pozitivno. Zato se isplati uložiti u pravilno
oblikovanje radnog mjesta i u analizu radnog mjesta.
Analizom dobijamo i informaciju o tome kakve
sposobnosti treba imati radnik za pojedino radno
mjesto. Te tako rasporediti radnike na radna mjesta
predvidjena njihovim sposobnostima.

11. LITERATURA

[1] Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija,

Informator, Zagreb, 1999., str. 355 – 370.

[2] Gojanović J.: Ekonomika i organizacija

proizvodnje, Informator, 1977.

[3] Organizacija raščlanjivanje i grupiranje radnih

zadataka, Davor F., univ. spec. oec.