Odreivanje teorijskog i planskog uinka standardnih strojeva u graevinarstvu

UINCI GRAEVINSKIH STROJEVA

Za ekonimian rad strojeva potrebno je prethodno dobro organizirati i isplanirati
njihovo koritenje. Da bi se to moglo, treba poznavati njihov satni uinak u
konkretnim, realnim radnim uvjetima i uzeti u obzir period njihovog djelovanja na
gradilitu. Praktini, planski uinak dobiva se korekcijom teorijskog (temeljnog
tehnikog) uinka s nizom ovdje opisanih, za svaki stroj specifinih koeficjenata.
Teoretski uinak izraunava se prema dva osnovna, vrlo jednostavna izraza,
ovisno da li se radi o strojevima s ciklinim ili kontinuiranim djelovanjem.
O poluenom uinku izravno ovise direktni trokovi i trajanje radova.
napisao: mr.sc. Drislav Vidakovi,d.i.g., vii predava, Graevinski fakultet Osijek

Planiranje rada strojeva

Radovi svih uesnika u procesu graenja trebaju biti u to veoj mjeri usklaeni (u
tehnolokim lancima). To je posebno vano za strojeve koji imaju visoke trokove sata
rada, pa i samog zadravanja bez aktivnog djelovanja na gradilitu. Da bi se to postiglo
potrebna je kvalitetna priprema, u koju je obvezno ukljuena analiza predvidljivih
situacija izvedbe i dinamiko planiranje.
Plan koritenja strojeva treba biti to ravnomjerniji, sa to manje prekida i bez prelaenja
njihovog maksimalno raspoloivog broja. Prekomjerne, vrne potrebe sigurno e se
donekle moi sniziti odreenim mjerama in situ, prilikom izvedbe (npr. produenjem
radnog radnog vremena), ali mogunosti tih intervencija su ograniene i nezamjenjiva je
uloga razrade problema tijekom pripreme, u okviru projekta organizacije graenja.
Osnov za izbor optimalne tehnologije i dinamiko planiranje, kao i izraun cijene
izvoenja radova, poznavanje je uinka angairane mehanizacije. Ljudska radna snaga
u pravilu se prilagoava mogunostima radnika, pa njihovi uinci odreuju tzv. propusnu
mo proizvodnog tehnolokog sustava.

Pojam kapaciteta i uinaka kod graevinskih strojeva

Uinak, kapacitet, efikasnost i produktivnost pojmovi su vrlo bliskog znaenja, a veline
su im direktno povezane. Produktivnost se openito tumai kao mogunost proizvodnje,
proizvodnost, stvaralaaka snaga, izdanost, ali i kao istoznanica za kapacitet.
Efikasnost opisuje djelotvornost, uspjenost, snagu i maksimalnu sposobnost. Moda u
praksi i najee spominjan pojam, kapacitet, isto tako znai sposobnost izvrenja
uinka, ali i nosivost, prostorni sadraj (npr. zapremnina rezervoara, bubnja, lopate,
koare, silosa i dr.) i maksimalnu mogunost produkcije. Jedno od znaenja podudara
se s pojmom uinka, koji je za problematiku strojnog rada ipak najprecizniji i
najispravniji.
Uinak jednog ili vie strojeva moe se definirati kao koliina kvalitetom
zadovoljavajueg rada, odnosno proizvoda, izraena u adekvatnim mjernim jedinicama
(m3, m2, m, kom, t), koja se obavi u nekoj jedinici vremena (min, sat, radna smjena, dan,
mjesec i dr.). Jasno, vea efikasnosti i produktivnost, bilo strojeva ili postrojenja, bilo
pogona ili gradilita, iziskuje vei kapacitet, odnosno uinak.

Uinak se moe sagledavati kroz nekoliko kategorija.

Temeljni tehniki, tzv. teorijski uinak (Ut) proizlazi iz konstruktivnih svojstava stroja,
kao to je snaga motora, brzina pri radu i veliina osnovnih radnih dijelova -zahvatnih
alata (q). Taj uinak i zna biti naveden u pripadnoj tehnikoj dokumentaciji. No on se
zapravo moe postii samo s novim strojem, u nekim gotovo idealnim uvjetima i za
krae vrijeme rada (1,0 2,0 sata). Istog su znaenja i nazivni i osnovni instalirani
uinak o kojima se govori kada je po srijedi sloena mehanizacija, odnosno razliita
graevinska postrojenja, kao to su drobilane, betonare, asfaltne baze i dr.
Dakle, problem je u realnom predvianju uinka strojeva na konkretnim planiranim
zadacima. Tek e ta vrijednost imati pravi upotrebni znaaj. Planski ili radni, tzv.
praktini uinak (Up) s jedne strane ovisi o tehnikim karakteristikama svakog
pojedinog stroja (teorijskom uinku), ali isto tako i od razliitih specifinosti svakog
gradilita, odnosno uvjeta radnog mjesta izvoenja pojedinih aktivnosti.
Osim spomenutih, moe se prilikom planiranja, na temelju projektom zadanih veliina,
razmatrati i potrebni ili zahtjevani uinak (Uz), a nakon obavljanja posla u eksploataciji
ostvareni ili mjereni uinak. Ostvareni uinak je u graditeljstvu uvijek varijabilna veliina,
jer se uvjeti u kojima se rad odvija tijekom vremena mijenjaju.
Praktini uinak je u pravilu znatno manji od teorijskog (esto ispod 50% njegove
veliine), a trebao bi biti to blii ostvarenom uinku. Stoga se prema potrebi moe
korigirati i prilikom realizacije radova, ali samo ako postoji interna kontrola s povratnim
tijekom informacija .
Kod planske analize nerjetko se polazi od zahtjevanog uinka, koji predstavlja omjer
zadane koliine posla i nekog traenog vremena u kojem ju je potrebno realizirati:

Uz =

zahtjev. kolicina
. Tome mora odgovarati praktini uinak planiranog stroja,
zahtjev. trajanje

odnosno suma uinaka n strojeva koji e svi zajedno raditi na izvrenju aktivnosti:

Uz =

Treba imati u vidu da uinak pojedinih strojeva koji rade povezano u grupi nee uvijek
biti kao u sluaju kada bi isti zadatak obavljali zasebno, ve moe doi do dodatnih
gubitaka vremena (npr. uslijed ekanja u redu i dr.).
Obzirom na razliite situacije i tehnike performanse ima smisla govoriti i o maksimalno
moguem, kao i minimalnom uinku, a ovisno o riziku o optimistinom, prema
ekonomskim pokazateljima opet o isplativom uinku itd.
Takoer, uinci mogu biti razliiti po vremenskoj jedinici u kojoj je iskazana koliina rada.
Obino ju je najpogodnije izraziti po satu, pa je onda rije o satnom uinku
(mjer.jedin./sat).
GraevinskI normativ (GN) vremena propisuje normativ sate (NS) za odreeni tip
stroja kada radi na opisanoj aktivnosti, to je oito obrnuto proporcionalna vrijednost od

1
=
.
mj. jed .
mj
jed
.
.

Up
h

praktinog satnog uinka: NS h

Naime, pozicije norme/normativa definiraju pojedine uvjete rada (npr. kategoriju i

vlanost zemlje, udaljenost guranja kod dozera i sl.), a sve ostale okolnosti uzete su kao
u praksi prosjene.
Kada se odreuje uinak za due vrijeme rada potrebno je pripadni satni uinak
pomnoiti s brojem sati u predvienom periodu, ali i s odgovarajuim umanjujuim

faktorom, koji uraunava dodatne gubitke uslijed veeg postotka neiskoritenosti radnog
vremena u duim periodima koritenja strojeva. Iskustvo (iz njemakih izvora) pokazuje
da je praktini satni uinak, koji je sam ve umanjena vrijednost od maksimalnog uinka,
uz srednje uvjete djelovanja, za proraun rada po jednoj smjeni potrebno umanjiti za cca
15%, a za cijeli tjedan za daljnjih 15%. Pri odreivanju uinka stroja za mjesec, isto je
kao i za godinu dana rada potrebno odreeni tjedni uinak umanjiti za jo oko 10%.
Kod rada na veim nadmorskim visinama i to je potrebno uzeti u obzir jer s poveanjem
nadmorske visine opada atmosferski tlak, a s tim i uinak motora (usisava rijei zrak).
Do oko 1.000 m nadmorske visine ovaj utjecaj je zanemarljiv, do 1.500 m to je cca. 5%,
a do 2.000 m cca. 10%, odnosno iznad 1.000 m treba od vune snage motora i uinka
za svakih 100 m rasta visine odbiti po 1%.
Kako se u trokovnikim stavkama, koje su i polazite za izradu planova, koliine
uobiajeno iskazuju u sraslom stanju (zemljani radovi), odnosno bez uzimanja u obzir
rastresitosti materijala (betonski radovi, transporti), najee je poeljno tome prilagoditi
proraunati uinak. Zato je uinak potrebno pomnoiti s pripadnim koeficjentom rastresitosti kr
koji ga uvijek smanjuje, jer je njegova vrijednost obrnuto razmjerna postotku rastresitosti (r):

kr =

1
.
r [%]
1+
100

Rastresitost ovisi o vrsti i vlanosti materijala, i kree se od 10% (kr = 0,91) za vlani ljunak
i pijesak do ak 50 -70% (kr = 0,67 -0,59) za dobro miniranu stijenu (granit, mramor,
vapnenac, sedru). Pri spravljanju betona uzima se da je za smjesu agregata i cementa u
mjealici kr = 0,70 -0,80.

Za neke paualne procjene dobro mogu posluiti iskustvene veliine praktinog uinka
(prema mjerenim uincima), ali zbog posebnosti realizacije svakog graevinskog
projekta, za ozbiljnije, izvedbene planove potrebno ih je svaki puta ponovo provjeriti
kroz proraun. Metodologija jednog takvog, inenjerskog prorauna objanjena je u
slijedeim poglavljima. U njemu se kao elementi koriste tehniki i, opet, iskustveni
podaci iz razliitih izvora, od kojih su neki i ovdje navedeni. Postojei opi normativi za
strojne radove dijelom su zastarjeli, manjkavi i katkad nedovoljno precizni, a izvoditeljske
tvrtke nisu ba sklone davati podatke o svojoj proizvodnji u javnost, ve ih esto
ljubomorno uvaju kao neku vrstu poslovne tajne.

Ciklini i kontinuirani rad strojeva

Strojevi se openito mogu podijeliti na one koji imaju kontinuirano djelovanje i one s
periodinim radom, koji posao obavljaju u ciklusima. Upravo za takve puno ee se do
uinka dolazi putem prorauna (preko Ut).
Strojevi s ciklinim djelovanjem rad obavljaju stalnim, uzastopnim ponavljanjem
priblino istih pokreta. Jedan ciklus rada uvijek obuhvaa sve radne operacije u cilju
izvrenja osnovnog zadatka (koristan rad) i vraanje u poetni poloaj (prazan hod), tj.
stanje koje prethodi zapoinjanju novog, istovjetnog radnog ciklusa.

Tc (sec)

Za neke su strojeve (npr. neki tipovi bagera i utovarivaa) podaci o trajanju ciklusa (TC)
izmjereni i statistiki obraeni u idealnim, srednjim ili nekim drugim definiranim uvjetima
odvijanja, pa su u strunoj literaturi dostupne tablice s njihovim prosjenim veliinama.
Dane vrijednosti se razlikuju ovisno od preciziranih uvjeta u kojima su postignute, no
svejedno ih je za odreivanje planskih uinaka potrebno dodatno korigirati prema svim
ostalim praktinim okolnostima, pa se uzima da spadaju u kategoriju teoretskih
vrijednosti.
U graevinskim normativima za strojne radove navode se vremena radnog ciklusa
hidraulinog bagera s eonom lopatom, pri kutu okreta od 90o kod istovara, to je
prikazano na sljedeem grafikonu.

40
39
38
37
36
35
34
33
32
31
30
29
28
27
26
25
24
23
22
21
20

0,38
0,30

teki (tvrdi) iskop

srednje teki (do srednje tvrdi) iskop

laki iskop

0,57

0,75

0,95

1,15

1,53

1,91

2,30

3,06 q (m3)

ZAPREMNI NA EONE LOPATE BAGERA

Trajanje jednog ciklusa rada bagera ide najvie do jedne minute to ovisi o tipu i obujmu
lopate kojom se radnja obavlja. Kada se u jednakim uvjetima radi s povlanom
(skrejperskom) lopatom ciklusi su za 20 65% dui nego kod koritenja bagera s eonom
(visinskom) lopatom iste zapremnine, ali koja ima manji otpor pri kopanju. Zato im i uinci
bivaju vei prosjeno za oko 20%.
Prilikom iskopa dubinskom lopatom, koji se izvodi ispod razine na kojoj stoji bager, ciklusi
koje daju proizvoai strojeva (Komatsu) su znatno krai (cca 30%) od ovdje navedenih
za rad iznad razine na kojoj stoji bager s eonom lopatom iste zapremnine. Zanimljivo je da
opi normativi (iz bive Jugoslavije) ipak gotovo za sve sluajeve irokog iskopa bagerom
s eonom lopatom predviaju kraa vremena tj. vee uinke (i do 43%) nego pri upotrebi
dubinske lopate. Samo u rjeim sluajevima (kod bagera s najjaim pogonom i za rad u
vlanoj zemlji III ktg.) potrebni NS su izjednaeni ili neto manji (do 12%) kod rada s
dubinskom lopatom.

Tc (sec)

U naelu bageri s dubinskom lopatom u praksi imaju manji uinak od onih s eonom
lopatom iste zapremnine, jer pri utovaru u transportno vozilo dosta rasipavaju materijal.
Iz drugog grafikona mogu se oitati trajanja ciklusa utovarivaa (s jednom lopatom s ela)
prema priruniku od Komatsa, ovisno o granicama u kojima se nalazi veliina njegove
lopate.

48
47
46
45
44
43
42
41
40
39
38
37
36
35
34
33
32
31
30
29
28
27
26
25

teki utovar
razmjerno teki utovar

prosje. ut.

laki utovar
1,0

0,0

3,0

5,0

10,0

20,0 q (m3)

Z APREMNI NA LOPAT E UT OVARI VAA

Laki utovar se odnosi na rad s uglavnom suhim i sitnijim rastreenim materijalima (pijesak,
sitni ljunak, pijeskovita ilovaa, rastresiti suha obina zemlja itd). Prosjeni utovar
obuhvaa tvra gradiva (krupni ljunak, suha i manje vlana ilovaa, zbijena zemlja, neke
vrste mekih tronih stijena i sl.), a razmjerno teki stijene koje se lako miniraju (npr.
vapnenac). Pod tekim utovarom podrazmjeva se minirana stijena u blokovima ili ploama,
kao i takva stijena pomijeana s drugim sitnijim gradivima, te slabo minirani pijeenjaci i
konglomerati, zatim i tvrde ili plastine ilovae i gline i sl.
U sluaju kada se ne moe posluiti s takvim iskustvenim podacima, a to je uglavnom
kod strojeva koji imaju dugotrajnije cikluse s u veoj mjeri zastupljenim transportima,
trajanje ciklusa moe se dobiti zbrajanjem prosjenih vremenena obavljanja svih
potrebnih operacija (ti): TC =

i =n

t
i =1

U ciklusu sadrane operacije karakteristine su za svaku pojedinu vrstu stroja, a ovise i

o samom radnom zadatku, pa i nainu kako se izvrava.
Kod dozera se trajanje ciklusa ( TCD ) sastoji od vremena iskopa (ti), guranja (tg),
razastiranja, odnosno odlaganja ili planiranja (to) i vremena povratka (tp), te jo i
manevriranja, odnosno namjetanja (tm):

TCD = ti + t g + to + t p + tm x 2
Brzine pri svladavanju pojedinih operacija se razlikuju, pa se njihova trajanja dobivaju
dijeljenjem duina pojedinih dionica (li, lg, lo, i lp=li+lg+lo) s prosjenim brzinama koje se na
njima postiu (vi = do 3 km/h, vg = 3 6 km/h, vo = 6 9 km/h, vp = do 12 km/h). Tako vrijedi:

TCD = i =

lg
(li + lg + lo )
li
l
+ tm x 2 .
+
+ o +
vi
vg
vo
vp

Izraz za radni ciklus skrejpera ( TCS ) je gotovo identian, samo se tu ne radi o guranju, ve
prevoenju iskopa. Vrijeme iskopa skrejpera odgovara vremenu (samo)punjenja njegovog
sanduka, za koje se moe pretpostaviti da e biti izmeu 0,5 min (za jako povoljne prilike) i
1,0 min (u nepovoljnim sluaju), a u prosjenoj situaciji 0,6 min. Vrijeme odlaganja je 0,4
1,1 min, odnosno 0,6 min u prosjenim uvjetima.
Za transportna vozila (kiperi, damperi, automjealice i dr.) vrijeme jednog ciklusa ( TCTv ) je
zbroj vremena utovara (tut), vonje punog (tvpun) vozila u odlasku i praznog (tvpraz) u
povratku, s eventualnim, predvidivim zadravanjima na putu (tzv), te istovara (tis) i ukupnog
trajanja svih manevara (tm):

TCTv = tut + ( tvpun + tvpraz + t zv ) + tis +

Trajanje utovara proporcionalno je zapremnini sanduka ili koa transportnog vozila (q),
reguliranoj s koeficjentom koji uzima u obzir prosjeni nivo njegovog punjenja (kpu), a
obrnuto razmjerno s veliinom praktinog uinka utovarnog sredstva (UpUs). Isto se moe
iskazati i kao umnoak trajanja jednog ciklusa stroja za utovar (TCUs) i broja cilkusa
potrebnih da se s njegovom lopatom napuni sanduk vozila (nCUs). Vrijeme vonje je omjer
udaljenosti (l) koja se prelazi u odlasku i na povratku i prosjene brzine vonje (vpun, vpraz),
gdje se moe uvrstiti i srednja brzina od punog i praznog vozila (vsr):
Tv
C

qTv x k pu
U

Us
p

l
+
+
+ t zv + t is + t man = nCUs x TCUs + x2 t zv + tis + t m
v

vsr

pun v praz

Na brzinu vozila, osim vune snage, tj. snage motora i teine tereta, utjecaja ima i put
kretanja duina dionice, stanje povrine prometnice, njen nagib, nadmorska visina, kao i
temperatura zraka (razrjeeni zrak oteava rad na kompresiji, odnosno umanjuje snagu
motora). Nominalna snaga motora odreena je za nadmorsku visinu od 0 m i temperaturu
zraka 150C, a ovisno o stvarnim uvjetima to moe biti do 28,8% manje ili do 6,2% vie.
Mogue zadravanje u vonji uraunava se paualno, najjednostavnije kao odreeni
postotak njenog trajanja. Vrijeme pranjenja sanduka samoistovarnih vozila najee je od
0,5 do 0,7 min (maksim. 3 min), a vrijeme manevara od 0,3 do 0,5 min (maksim. 5 min).
Punjenje bubnja automjealice moe se obaviti za 30 90 s/m3 betona, to znai da je Up
pri punjenju 40 -120 m3/h, a istovar za oko 120 s/m3 (ili neto vie), iz ega proizlazi da je
Up pri pranjenju do 30 m3/h (=3600/120).

Trajanje ciklusa dizalica ( TCDiz ) openito se moe prikazati kao zbroj vremena
manipulacija teretom prilikom njegovog utovara, tj. punjenja posude ili kaenja (tut), i
istovara ili otputanja (tit), zatim dizanja tereta (tdt), okretanja strijele dizalice s teretom
(tot), horizontalnog prijenosa tereta po strijeli (makom) (tht), sputanja tereta do mjesta
istovara (tst), te povratnog kretanja bez tereta: dizanja (tdp =tst), kretanja make po
strijeli (thp =tht), okreta dizalice (top =tot) i sputanja na mjesto ponovnog utovara (tsp =tdt):
TCDiz = tut + tdt + tot + tht + t st + tit + t dp + top + thp + t sp .
Izraz se moe skratiti ako se pretpostavi da su kretnje dizalice sa i bez tereta priblino iste
brzine tj. trajanja:
TCDiz = tm + ( td + t s + to + th ) x 2
Vrijeme kvaenja (privezivanja) tereta kree se od 0,65 do 2,0 min, a otputanja
(odvezivanja) od 0,5 do 1,0 min. Vrijeme punjenja posude za beton (rakete)
orijentacijski se moe uzeti od 1,0 do 1,5 min. Isipavanje betona iz posude traje od 0,5
min (u povoljnom sluaju kada se istovara neposredno ispod posude u dovoljno iroki
prostor) do 0,8 min (prilikom bonog pranjenja u skueni prostor).
Brzina okretanja toranjskih dizalica je 0,7 1,2 o/min. Brzina vertikalnog prenosa je 10
60 m/min, a kod velikih dizalica i do 130 m/min. U tim rasponima kree se i dizanje i
sputanje tereta kod dizalica s kosom strijelom. Brzina make je 10 60 m/min, (kod
velikih dizalica do 85 m/min), a pokretanja tornja po kolosjeku 10 50 m/min.
Kod dizalica se moe postii djelomino ili potpuno preklapanje nekih radnji, i onda se u
izraun ciklusa od istovremenih operacija uvrtavaju one koje su dueg trajanja.
Oekivani broj ciklusa toranjskih dizalica je 10 30 na sat, ovisno o visini graenja i
krajnjem dohvatu dizalice ( TCDiz = 2,0 min na +/- 0,00 kod dohvata do 20; 3,5 min na
+30,0 m visine kod dohvata do 45 m; 5,5 min na +60,0 m visine i dohvata do 85 m).
Jasno da radnje koje su ukljuene u ciklus ovise o konstrukciji i tehnikim performansama
dizalice, te konkretnoj radnoj situaciji, bez ijeg se poznavanja niti ne moe tonijie
predvidjeti uinak za odreenu aktivnost.
Za sve strojeve je pravilo da je prije prorauna potrebno postaviti shemu izvrenja radnog
zadatka.
Kod ciklinih mjealica za beton ili mort ciklus ukljuuje punjenje mjealice potrebnim
komponentama (tut), propisano vrijeme mijeanja (tmj) i istovar spravljenog betona iz
bubnja (tis), pa se prema tome moe pisati: TCMj = tut + tmj + tis
Trajanje pojedinih operacija uvelike ovisi o tipu mjealice, od zapremnine bubnja do
naina mjeanja, te utovara i istovara, ali okvirno se moe pretpostaviti da e vrijeme
utovara biti od 10 do 30 s, vrijeme istovara 15 do 30 s, a trajanje mijeanja 50 do 150 s.
Kod suvremenih betonara (s preturnom mjealicom) cijeli ciklus obino iznosi 2,0 do 3,0
min, a kod manjih, ne tako dobro opremljenih mjealica to je najee po 1,0 do 1,5
minutu due.
Za vibratore je znano da obrada betona na jednom mjestu obino ne traje due od 1,0
min, a tome u ciklusu treba pridodati i vrijeme premjetanja na novo mjesto vibriranja, za
to se kod pervibratora odvaja oko 10 s.
I utovar i manipulacija raznog komadnog tereta odvija se u ciklusima, pa to npr. kod
viliara (u primjeni uglavnom u pogonima i proizvodnji graevinskog materijala) traje
izmeu 40 i 70 s (naginjanje i ponovno ispravljanje kraka, zahvat tereta i poslije njegov
istovar, dva zaokreta do 1800 i promjena brzina) plus vrijeme dizanja tereta i sputanja
vilice (do 2 x 20 s) i vrijeme iste vonje (do maksim. 20 -30 km/h).

Proraun teorijskog uinka

Prvi korak u dolaenju do praktinog uinka je odreivanje teorijskog uinka. Kada
njegova veliina nije poznata iz tehnike dokumentacije, kataloga proizvoaa ili opih ili
internih normativa, kao i ako se ele provjeriti neki podaci, moe se posluiti vrlo
transparentnim, nainom prorauna, uz koritenje samo najjednostavnijih matematikih
operacija.
Openito, teorijski uinak za sve strojeve s periodinim radom moe se

mj. jed .
deterministiki izraunati prema: U t

= n q , gdje je q zapremnina
c
vr. jed .

osnovnog radnog dijela stroja (lopata, no, tj. materijal ispred njega, sanduk, ko,
posuda, bubanj i dr.), odnosno teorijska koliina po jednom ciklusu, a nc predstavlja broj
ciklusa koje stroj napravi u jednoj vremenskoj jedinici uinka.
Kod dozera q oznaava obujam materijala (zemlja, minirani kamen i dr.) koji on kopa i
gura pred sobom, pa se aproksimativno pretpostavlja prema visini (hn) i irini (bn)
koritenog noa: q D m3 = 50 do 100% od hn2 x bn .

[ ]

Tdiz

Pri proraunu uinka toranjskih dizalica q , osim to moe predstavljati zapremninu ili
teinu tereta koji se planira prenositi, moe biti uvrten i kao maksimalna mogua vrijednost
Tdiz
( qmax
), to je onda razlika masa maksimalnog korisnog tereta i opreme za njegov prihvat
(qopr). Masa maksimalnog korisnog tereta proizlazi iz za svaku dizalicu konstantnog
momenta nosivosti (MN) i najvee udaljenosti dohvata njene ruke (lmax), a na to se
obraunava i faktor sigurnosti (fs = 1,05 -ako je dizalica pri radu usidrena ili fs = 4,00 -ako se
s
teretom
kree
po
tranicama).
Tako
se
moe
pisati
da
je
Tdiz
[t ] =
qmax

M N [tm]
qopr [t ] .
lmax [m] x f s

Ako se radi o satnom uinku s proizvodnjom mjerljivom u prostornim metrima, to

najee i jeste sluaj, moe se primjeniti izraz:

[ h ]=

3
Ut m

[ ]

3600
q m3
TC [sec]

, gdje je TC trajanje ciklusa (umjesto 3600 uvrtava se 60

u sluaju da je TC uvrteno u minutama, a 1 ako je u satima).

Kada je pogodnije da uinak bude iskazan u teinskim jedinicama na sat, potrebno je
samo prethodno izraunati uinak u m3/h pomnoiti sa zapremninskom teinom
materijala () s kojim se manipulira:

[ h]= U [m h ] [ t m ] .
3

U t

Ovaj nain prorauna u principu je isti za po konstrukciji i namjeni sasvim razliite

strojeve. Tako se i uinak toranjske dizalice, bilo kojeg krana i lifta, kao i betonske
mjealice, odreuje prema istoj formuli kao i bager, dozer, kiper ili svaki drugi stroj koji
radi u ciklusima. Zato slino vrijedi i za pervibratore (radijusa djelovanja R, koji obrauju

[ h ]=

3
betonski sloj debljine d): U tPv m

3600
TC

Pv

[sec]

[ ]

2 x R 2 m 2 x d [m] ,

a povrinski i oplatni vibratori (konstruktivne povrine F) raunaju se prema:

[ h ]=

3
U tOv m

[ ]

3600
F m 2 x d [m] .
Ov
TC [sec]

Za sve strojeve koji imaju kontinuirani rad teorijski uinak mora se odrediti na neto
drugaiji nain, mada se u biti radi o svoenju na iste osnovne parametre. Uinak
sloenijih, uglavnom manje standardnih, samohodnih strojeva (npr. razliiti strojevi za
izvedbu kolnikih konstrukcija) izravno proizlazi iz njihove radne brzine kretanja (v) i
gabaritnih dimenzija, odnosno povrine poprenog presjeka graevinske konstrukcije (F)

[ h ]=

3
koju izvode u jednom prolazu: U t m

[ h] =

odnosno: U t t

[ ] [ s] x [t m

3600 x F m 2 v m

[ ]

[ s] ,

3600 x F m 2 x v m
3

].

Isti izraz primjenjiv je npr. i za transportne trake, samo ondje F predstavlja prosjenu
povrinu poprenog presjeka materijala koji se na njima prenosi.
Uinak mlinova za usitnjavanje agregata s valjcima takoer se moe dobiti iz brzine, u
ovom sluaju okretanja valjaka (vo), i povrine koju ini razmak izmeu njih (d) i irina

[ h ]=

3
valjka (bv): U tMv m

[ s] .

3600 x bv [m] x d [m] x vo m

Do teorijskog uinka klipnih betonskih pumpi, koje beton transportiraju potiskivanjem

kroz cijevi, moe se doi preko brzine klipa tj. broja njegovih hodova u minuti (nhk) i
volumena radnog cilindra (Vc):

[ h ] = 60 x V [m ] x n [1min] ili prema radnoj duini klipa pumpe (l ):

[m h ] = 0,02649 x l [m] x n [1min] (izvedena formula u krajnjem obliku

3
U tBp m

U tBp

hk

hk

za

primjenu).
Satni uinak strojeva koji posao obavljaju s vjedricama, posudicama ili lopaticama
(bagera i utovarivaa vjedriara, srodnih im rovokopaa, elevatora, pa i uspinjaa)
izraunava se pomou pojedinane zapremnine vjedrice, tj. koare kod uspinjae (q),
njihove brzine kretanja (v) po nosau (strijela, kota, traka, ue, ovisno ve o stroju) i
razmaka izmeu njih (d):

[ h ]=

3
Ut m

[ ].

vm

[ ] x d [ms]

3600 x q m

Kod strojeva koji se kreu (voze) tijekom rada njihova radna brzina (v) mnoi s
povrinom, pa je to kod valjaka za zbijanje zemlje umnoak debljine zbijenog sloja (hz),
to je cca. 65% visine nasutog sloja, i irine valjka (bv) umanjene za irinu preklapanja
(bpr) povrina njegovih prijelaza po obraivanom terenu:

[ h ]=

U m
V
t

[ h] x( b [m] b

1000 x v km

pr

[m] )

x hz [m]

broj prolaza

Brzina valjanja obino se kree od 1,5 do 2,5 km/h, a kod i jeeva vie (4 10 km/h).

Neki strojevi zapravo rade u ciklusima, ali zbog izraene neujednaenosti tih ciklusa
bolje ih je raunati kao strojeve s kontinuiranim radom. Tako vrlo slian izraz odgovara i
za grejdere (s noem irine bng), kod kojih se uinak najee izraunava u m2/h:

[ h ]=

2
U m
G
t

[ h ] x( b

1000 x v km

ng

[m] b pr [m] )

broj prolaza

Grejderi se mogu koristiti za razliite poslove, pa se prema tome i brzine razlikuju, ali za
graevinske radove je to najee od 1,5 km/h (izrada jaraka) do 6,0 km/h (samo
poravnavanje moe biti i 10 km/h).
Postavljeni su neto manje i vie sloeni obrasci i za proraun nekih drugih strojeva, ali
za potrebe prakse najee ima smisla samo raunati uinak ciklinih standardnih
graevinskih strojeva. Meu njima su najzastupljeniji strojevi za zemljane radove, te
neke dizalice i transportna vozila. Postojea literatura za ovo podruje isto se primarno
bavi upravo parametrima i metodom prorauna za tu mehanizaciju.
Praktini uinak drugih strojeva uglavnom se odreuje korekcijom poznate veliine
nazivnog ili instaliranog uinka.

Koeficjenti za odreivanje praktinog uinka

U bogato opremljenim prospektima daje se mnotvo atraktivnih ilustracija i tehnikih
podataka, ali najee se zaobilaze oni vezani za uinke. Pogotovo se teko dolazi do
vrijednosti za praktini uinak, a i dostupne veliine znaju biti vrlo upitne. Uinci
izraunati prema podacima iz razliitih izvora (razliiti uvjeti rada pri mjerenju) mogu jako
varirati. Istraivanja za neke strojeve pokazala su da ta odstupanja znaju biti preko 50%.
To biva i zbog razliitog, ponekad presubjektivnog vrednovanja utjecaja uvjeta rada.
Naravno, nimalo ne iznenauje da vee uinke strojeva predviaju ba njihovi
proizvoai, a njihovi korisnici i nezavisni autori dolaze do neto umjerenijih rezultata.
Koeficjenti korekcije umanjuju teorijski uinak, svodei ga na praktini u planom
pretpostavljenim prilikama odvijana strojnog rada:

U p = U t x ki .
Jedinstveni koeficjent ispravke (ki) umnoak je niza korekcijskih koeficjenata, odnosno
podkoeficjenata: k i = k i 1 x k i 2 x ...k i k x ...k i ( n 1) x k i n .
Ako se rauna za sraslo stanje onda obvezno negdje treba biti ukalkuliran i ranije
opisani kr.
Koeficjenti naelno mogu biti opeg karaktera ili posebni. Opim koeficjentima korekcije
teorijskog uinka smatraju se oni koji su isti su za sve strojeve koji rade u okviru nekog
tehnolokog procesa ili gradilita, dok su posebni, u naelu, za razliite vrste
graevinskih strojeva drugaijeg sastava, pa i prosjenih vrijednosti.
Koeficjenti se odreuju na bazi analize planiranih okolnosti izvedbe, a trebaju obuhvatiti
sve relevantne pretpostavke koje bi mogle utjecati na konano polueni uinak. Uz
prethodno ve naglaenu rastresitost materijala i trajanje koritenja strojeva, svakako
treba voditi rauna o:
- gubicima radnog vremena prilikom strojnog rada (tehnoloki, radni, zbog klime i dr.),
- ukupnom stanju organizacije gradilita i upravljanje graenjem,
- starosti i tehnikom odravanje stroja (zapravo ouvanost),
- karakteristikama radnog prostora vanim za rad stroja
- vrsti i stanju materijala s kojim se radi (vlanost, ljepljivost, tvrdoa),
- putanji kretanja stroja u radnom ciklusu,
- odnosu s drugim strojevima (resursima) s kojima im je rad povezan (konstelacija),
- umjenosti rukovatelja strojem itd.
Ove brojne imbenike u uobiajenom postupku prorauna uinka za tzv. standardne
graevinske strojeve opisuju i vrednuju sljedei koeficjenti:

Koeficjent

za strojeve

raspon vrijedn. prosj. vrijedn.

-iskoritenja radnog
vremena

krv

s v i strojevi

od 0,75 (slabo) do 0,84 (dobro

koritenje vrem.)
0,92 (odlino)

-organizacije
rada strojeva
na gradilitu

kog

s v i strojevi
(na gradilitu)

od 0,50
(nezadovoljav.) do
0,83 (dobro)

od 0,70 do 0,80
(prosjeni uvjeti
rada)

-dotrajalosti stroja

kds

s v i strojevi (moe

od 0,80 (dotrajali)

0,91 (ouvani

do 1,00 (novi, do
2000h eksplotac.)

stroj, 2000-4000h
eksplotac.)

se izostaviti kod transp.

sredstava)

-radnog prostora

krp

Strojevi koji dosta

manevriraju u radu
(bagri, utovarivai,
dozeri)

0,95 (skueni
prostor) do 1,00
(irok, pregledan
prostor)

-vlanosti
materijala

kvm

Strojevi za iskop i
utovar koji rade s
mokrim materijalom

od 0,30 do 0,95
(isti kamen)

za mokru zemlju od
0,67 do 0,91

-kuta okretanja

kko

Bageri

od 0,59 0,71

od 0,80 do 1,00
o
( kod okreta za 90 )

(koji uvaava i visinu

radnog ela)

-utovara (u vozilo)

(za 45o) do

1,26 (za 180o)

kuv

Bageri, utovarivai

knt

Dozeri, skrejperi

kpu

svi strojevi

-gubitka materijala
guranjem

kgm

Dozeri

-noa stroja

kns

Dozeri

-nagiba terena

-punjenja

kpu=kgg x kns

0,93 -

(kod dozera)

od 0,83 (nepogod.

0,91 (utovar u

vozilo) do 1,00
(odlaganje uz srtroj)

pogodno transport.
vozilo)

3% umanjenja za
svaki stup. uspona
ili 6% uveanja za
svaki stupanj pada

1,00 za ravni

od 0,40 (za
bagere i dozere na
tvrdom iskopu)
0,65 (skrejperi) do

teren

0,80 0,90
(kod iskopa
srednjih)

>1,00
0,5% umanjenja

1
za svaki m guranja

od 0,40 do

>1,00

od 0,80 do 0,90
(srednji iskop)

Iz priloenog pregleda vidljivo je da neki koeficjenti mogu biti i vei od 1,00 (kpu, kko, knt, kns),
to znai da uveavaju teorijski uinak, ali uz ostale koeficjente koje obvezno treba uzeti u
obzir, za praktinu situaciju redovito dolazi do njegovog umanjenjenja, jer je njihov ukupni
umnoak (ki) puno manji od 1,00.
Koefcijent radnog vremena (krv) daje odnos izmeu planiranog efektivnog, odnosno
objektivno mogueg radnog vremena stroja i mogueg ukupnog radnog vremena (od 45 do
55 min po jednom satu).
S njim se reducira i instalirani uinak kod razliitih graevinskih postrojenja.
Koeficjent organizacije (kog) u literaturi spominjan i kao "job efficiency" vrednuje stupanj
organizacije strojnog rada na pojedinom gradilitu, glede uvjeta za rad strojeva i njihovog
odravanja.
Za oba ova koeficjenta vrijednost se donekle mijenja prema vrsti stroja. Ponekad se znaju
zbog pojednostavljenja prorauna uzeti kao jedan koeficjent vremena jedinstvene
vrijednosti (kv).
Koeficjent dotrajalosti stroja (kds) slui za planiranje vrijednosti uinka stroja u pogledu
njegove pouzdanosti, koja je zasigurno u svezi s njegovom starosti ili vremenu
eksploatacije, odnosno ouvanosti. Zato se negdje naziva i koeficjent eksploatacijske
pouzdanosti ili koeficjent spremnosti. Uestalost kvarova ili neispravnog stanja glavni je
pokazatelj pouzdanosti, a obzirom na njihovo pojavljivanje stroj moe biti izvan funkcije, ili u
radu, ali uz smanjeni uinak u odnosu na potpuno ispravno stanje.

Kod prorauna uinka transportnih sredstava, prije svega onih koji se samostalno kreu
javnim putevima, kds se moe izostaviti. To je zbog toga to priroda njihovog posla iziskuje
redovite kontrole stanja, kako kao tehnike cjeline, tako i sklopova i poglavito za sigurnost
kljunih elemenata.
Koeficjent radnog prostora (krp) pretpostavlja se samo obzirom na dva stanja. Pod
radom u skuenom prostoru, a koji ipak prua mogunost upotrebe strojeva, misli se npr.
na radove iskopa u usjecima i uskim zasjecima, iskope kanala i sl. Tada postoji potreba za
petpostotnim umanjenjem uinka, a ako je prostor razmjerno irok, slobodan i pregledan
krp= 1,00.
Koeficjent vlanosti materijala (kvm) ima predviene vrijednosti redukcije ovisno o
klasifikaciji mokrog zemljanog materijala:
Materijal
mokri isti kamen
mokri isti ljunak i pijesak
mokra zemlja
mokra ljepljiva zemlja
mokra glina
mokra ljepljiva trona stijena

kvm
0,95
0,93
0,80 0,95
0,67 0,71
0,30
0,30

Stanje materijala koje se prenosi ne utjee bitnije na uinak transportnih sredstava, obzirom
da su ona u pravilu prilagoena pojedinim vrstama i stanjima resursa s kojima rade, pa se
ni ovaj koeficjent za njih ne mora uvrtavati.
Koeficjent kuta okreta (kko) definira utjecaj na uinak bagera veliine potrebnog kuta
okreta od mjesta utovara do mjesta za istovar lopate. Ima razliite vrijednosti ovisno o tipu
lopte. Utovarivai nisu konstruirani tako da se mogu okretati na mjestu, pa kod njih poloaj
mjesta istovara utjee na manevarsku putanju, ali se to ne vrednuje kroz ovaj koeficjent.
Trajanje ciklusa zavisi i o dubini tj. visini iskopa, to je takoer valorizirano s kko. Njegova
veliina je odreena prema visini radnog ela, odnosno njenom odstupanju od optimalne.
Kako se vidi iz grafikog prikaza, pri optimalnoj visini radnog ela bagera s visinskom
lopatom koeficjent kuta okreta je od 0,71 do 1,26.
60

75

90
120

45
150

0o

kut okreta stroja za istovar lopate

180 o

MJESTO UTOVARA

Koeficjent utovara (kuv) moe se obraunati prema tri pretpostavljene situacije istovara
bagera ili utovarivaa, pa ne bi bilo nelogino niti da se zove koeficjent istovara. U sluaju
odlaganja materijala pokraj stroja za iskop, a ne u neko transportno vozilo, nema utjecaja

na uinak. No kada se istovar obavlja u transportno vozilo, potrebno je uinak u izvjesnoj

mjeri reducirati prema pogodnosti tog vozila, zapravo sanduka u koji se tovari.
Koeficjent nagiba terena (knt) uzima se kod dozera i skrejpera, ako je teren na kome rade
u usponu ili padu, kako je navedeno u pregledu vrijednosti.
Koficjent punjenja (kpu) s jedne strane ovisi o vrsti i tehnikim karakteristikama stroja
(maksimalnoj nosivosti kod transportnih vozila ili tipu lopate kod bagera) i koherentnosti
materijala i njegovoj specifinoj teini. Kod vezanih materijala moe doi i do prepunjavanja
alata, dok e kod krupnozrnatog gradiva (npr. minirane stijene) redovito biti manji od 1,00.
Uzima se da je za normalno punjenje kpu=1,00, a za sve preko toga kae se da je punjenje
povrh. To moe biti samo u odreenim granicama, npr. za gradilini transport najvie do
20%, a za prijevoz po javnim prometnicama mora biti normalno punjenje ili manje.
S druge strane nivo punjenja je i rezultat sposobnosti, pa i motivacije strojara. Tu je u
pitanju splet vie faktora, kao to su obuenost, iskustvo, uigranost i spretnost, a njihov
odraz na konani uinak je iri od onoga obuhvaenog ovim jednim koeficjentom.
Kod dozera se kp rauna kao umnoak koeficjenta guranja i koeficjenta noa.
Koeficjent gubitka materijala guranjem (kgm) uraunava gubitak iskopanog materijala
koji dozer gura ispred noa prilikom iskopa (li), samog guranja (lg) i odlaganja (lo). Procjena
je da se tako po svakom metru gubi negdje oko pet promila njegove koliine.
Da bi se to donekle nadoknadilo umjeniji strojorukovatelji znaju i prilikom samog guranja
lagano obavljati iskop.
Za koeficjent noa dozera (kns) poznate su iskustvene vrijednosti, ovisno o vrsti iskopa:
Vrsta iskopa
laki
srednji
srednje tvrdi
tvrdi

kns
0,95 - 1,00 (i vie)
0,80 0,90
0,65 0,80
0,40 0,65

Gledajui raspoloive podatke moe se primjetiti da vrijednosti koeficjenata korekcije

ponekad ve ukljuuju i odreene uvjete rada (od slabih ili tekih do izvrsnih), pa je mogue
da se neki meusobno donekle preklapaju sa znaenjima koje brojano predstavljaju. Isto
tako, odreene karakteristike izvedbe koje su ukljuene u koeficjente kroz njihovu
vrijednost, ponekad mogu biti vezane za dane podatke o trajanju ciklusa strojeva (npr.
dotrajalost stroja to se inae predstavlja s kds, ili dubina iskopa bagera koja je ukljuena u
kko). Zato treba pripaziti da utjecaj nekih pretpostavljenih okolnosti ne bude duplo uraunat
kroz usvojene vrijednosti razliitih parametara.
Treba napomeniti i da se u literaturi koja obrauje ovu problematiku navedeni koeficjenti
oznaavaju i grupiraju na razliite naine, no to ne mijenja poluene rezultate, i bitno je
samo razumjevati njihovo znaenje.
Zbog velikog raspona u kojima se kreu vrijednosti za proraun koritenih parametara i
nerijetku preoptimistinost podataka dobivenih od strane proizvoaa strojeva, s
uoljivom razlikom u veliini samo ovisno o njihovom izvoru, jako je vano imati dobru
bazu za proraun. Slubene graevinske norme za strojne radove su zastarjele, te kao
i ostali prirunici s ovog polja preopenite i manjkave. Veliki nedostatak kod njih
predstavlja krajnje netransparentan put dobivanja svih tih gotovih vrijednosti.
Zato je potrebno unutar izvoditeljskih tvrtki stvoriti vlastite baze podataka s provjerenim
koeficjentima, ostvarenim radnim ciklusima i mjerenim uincima za dobro poznate uvjete
rada. To je poeljno uiniti barem za najee aktivnosti koje poduzee izvodi i za svoje
najkoritenije strojeve.

Direktni trokovi i trajanje strojnog rada

Uvijek se tei tome da izbor strojeva i tehnoloke opreme bude takav da izabrana
kombinacija u pretpostavljanim uvijetima, uz sva zadana ogranienja, daje najmanje
trokove po jedinici kvalitetnog proizvoda ili usluge.
Elementi kotanja sata rada stroja su svi trokovi koji su potrebni da bi se stroj mogao
koristiti na gradilitu i koje samo njegovo djelovanje uzrokuje.
U grupu trokova stroja kao osnovnog sredstva za rad, koji ne ovise o tome koliko e
stroj na gradilitu biti u upotrebi, spadaju:
-jednokratni trokovi: transporti, montaa i demontaa, ukljuenje stroja u rad;
-trokovi vlasnitva: amortizacije (vremenske), kamate, osiguranje, registracije;
-investicijsko odravanje (generalni zahvati, godinji).
Eksploatacijski trokovi su proporcionalni s vremenom aktivnog rada stroja i njih ine:
-trokovi tekueg odravanja i servisiranja (svakodnevne intervencije: manji
popravci, podmazivanje i pranje);
-trokovi habajuih dijelova (gume, sjeiva, uad, obloge itd.);
-trokovi pogonske energije (goriva), maziva i pomonih materijala;
-brutto plaa (satnica) rukovatelja strojem tj. svih radnika koji opsluuju stroj.
Te vrijednosti, koje se razlikuju za svaki stroj i konkretnu situaciju, trebaju se sve svesti
na kune ili neku drugu novanu jedinicu po satu, kako se izraava i ukupni rezultat. Zato
se po potrebi dijele s brojem sati -uporabnim vijekom (za vremensku amortizaciju),
prosjenim godinjim fondom radnih sati stroja (pri obraunu kamata i osiguranja) ili
predvienim periodom rada na gradilitu (kod jednokratnih trokova), a esto se neke
iskazuje paualno, kao postotak veliine drugih izdataka.
Direktni trokovi sata rada stroja dobivaju se zbrajanjem svih tih pojedinanih vrijedosti,
a da bi se dolo do ukupnog kotanja potrebno je i preko nekog faktora ukalkulirati
reijske trokove. Za prodajnu cijenu se jo prema procjeni dodaje odreena dobit.
Direktni troak strojnog rada (TDS) za odreeni posao (stavku) rauna se tako da se
kotanje radnog sata stroja (Krs) pomnoi s normativom vremena odreenim brojem sati
ili podjeli s praktinim uinkom planiranog stroja:

[ ]

K rs kn
h
=
TDS kn
= K rs x NS .
mj. jed
.
mj
jed

Up
h

Iz ovoga je vidljivo koliko je planiranje uinka strojeva vano za odreivanje realnih

trokova, posebice visokomehaniziranog graenja. U dananjim uvjetima zaotrene trine
utakmice dobro je poznato to znai sigurni manevarski prostor koji se ovako prua.
Pored cijene izuzetno je vaan i rok graenja, a do njega se dolazi odreivanjem
trajanja za sve planske aktivnosti na projektu. Za proraun trajanja (TA) izvedbe
strojnih radova (koliine Q ), odnosno aktivnosti gdje je stroj kljuni resurs, opet je
neophodno poznavanje uinka ili norma sati:

T A rad . dana =

Q[mj. jed .]

U p mj. jed . h x nrs rad .sati dan

Svakako valja istai kako pouzdanost izraunatih vrijednosti neposredno ovisi o

ispravnom izboru vrijednosti za parametre pokazanih obrazaca. Stoga im je potrebno

posvetiti svu potrebnu pozornost, a ne osloniti se samo na prosjene i paualne veliine,

ili na osobno iskustvo i trenutnu inspiraciju pojedinaca.
Istina je da se tu nikada ne moe oekivati 100%-tna tonost rezultata, jer radi se ipak o
planskim veliinama. No, razloenim postupkom provedeni proraun ostavlja jasan
pisani trag i mogunost naknadne korekcije. To i jeste jedan od opravdanih razloga
zato je potrebno uspostaviti kvalitetnu internu kontrolu (monitoring) radova na gradilitu
s povratnim tijekom informacija. Kada se detektiraju znatnija odstupanja, pomou njih e
se prvobitno predviene vrijednosti ispraviti i to vie uskladiti sa stvarnim stanjem. Osim
toga, jedna studiozna analiza moe pomoi u otkrivanju problema i ispravljanju greaka
u izvedbi, te na taj nain doprinijeti izbjegavanju neplaniranih i nepotrebnih trokova.
Na ovaj nain moe se stvarati i iskustvena baza podataka koja je najbolja podloga za
planiranje buduih pothvata. Samo to nikako ne moe bit plod nagle, stihijske aktivnosti,
potaknute kako to zna biti nekom iznenadnom potrebom. Korisne rezultate moe
donijeti tek promiljeno, sustavno, kontinuirano i ne odve zahtjevno, ali neizostavno od
strane uprave tvrtke na pravi nain uvaeno djelovanje.