Ilustrirana arhitektonska bojanka Mostara

Bojom kroz sebe - oblikom kroz grad

Arhitektura određene urbane cjeline u velikoj mjeri nadilazi estetski i funkcionalni

aspekt graditeljskih objekata, s obzirom na činjenicu da njezina komunikacija sadrži bogat i
složen vokabular. Promatrač koji je zna čitati, kroz nju razumijeva, ponajprije, povijesne silnice
koje su prohujale tim prostorom, kulturološka gibanja te - svakako - preplitanja prošlosti i
sadašnjosti. Uz navedeno, razumije se, može uočiti sociološki karakter, kao i tradicionalni
mentalitet zajednice koja je koristi. Također, iz nje su vidljive ekonomske i političke promjene
u određenu prostoru i društvu, kao i njegova geografska uvjetovanost. Potrebno je svakako
imati na umu da je arhitektura podjednako imaginacija i stvarnost jednoga grada, kao i bitak
njezinih građana. Ona je, naime, reper u prostoru, simbol uspomena i meritum vrijednosti.

Na posljetku, arhitektura zrcali odnos između pojedinca i zajednice. Neodvojiva je od

našeg bivanja jer mi činimo nju i ona čini nas. Na nesvjesnoj razini kreira naše živote dok mi
kreiramo njezinu opstojnost. Stoga jedna zajednica ne može biti bolja od svoje arhitekture, a
također ni obratno. Istodobno su problemi i uspjesi jednoga grada – ujedno problemi i uspjesi
njegove arhitekture.

Arhitektura Mostara, grada obilježenog poprištem vjekovnih sudara civilizacija i kultura, kao i
ideologijama suprotstavljenih svjetova i imperijalnih apetita, s razlogom se očituje u različitim
stilskim obilježjima, no unatoč tome, ona je slabo istražen svijet. Premda ne toliko po pitanju
činjenica koje se vežu za nju, koliko po pitanju iza kulisnog kozmosa koji sadrži svako
mostarsko graditeljsko zdanje. Posjetitelj koji se nakratko zadrži u Mostaru, posve logično,
najčešće ne stigne uočiti osebujnost svakoga značajnijeg objekta, dok ljudi koji u njemu žive
sve manje primjećuju te istodobno sve više zaboravljaju promatrati ukrase na Staroj gimnaziji,
raspored prozora na Biskupskome dvoru, broj katova na Staklenoj banci, šerefu na minaretu
Koski Mehmed-pašine džamije ili pak lukove na trijemu HD Herceg Stjepan Kosača,
infrastrukturne promjene na Brankovcu ili dizajn fasade na Dispanzeru. Vrlo oprečno, što je
više društvo ovisno o arhitektonskim objektima, ono više zaboravlja sitnice koje je čine
osebujnim i neponovljivim kreativnim djelom.

Imajući sve navedeno u vidu, ova Bojanka posvećena arhitekturi Mostara, donosi specifičnu
terapiju u kojoj korisnik - osim kreativnog i opuštajućeg učinka - postaje umjetnik arhitekt.
Svatko dobiva priliku prikazati Mostar iz stvarnosti, ali i Mostar iz vlastite mašte. Mogućnost
stvaranja paralelnoga grada kroz igru i kreativnost, afirmira istraživački duh i daje osnovu za
analogiju fikcije i stvarnosti. U zabavi između realnosti i fantazije, precizne arhitektonske skice
i umjetničkog crteža, otvara se prostor za stvaranje osobnoga graditeljskog mita. Taj
novostvoreni grad, nastao na temeljima svakodnevnog, pokazuje svakom pojedincu osobni
estetski poredak, trenutno emotivno stanje te želju kakav bi jedan grad možda mogao biti.

Arhitektonski kontekst stvoren u ovoj Bojanci, koji su udruženom inspiracijom stvorile

mostarske arhitektice Marina Penava i Nada Komadina te umjetnica Maja Rubinić, pomaže da
kroz boje i oblike lakše spoznamo odnos između unutarnjega i vanjskog svijeta, kao i relaciju
između onoga kakva arhitektura Mostara jest i kakvu bismo je htjeli vidjeti.

Danijela Ucović