United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization Organisation des Nations Unies pour lducation, la science et la culture

Centre du patrimoine mondial World Heritage Centre

BEKI MEMORANDUM

Svjetska batina i suvremena arhitektura upravljanje povijesnim urbanim krajolikom

PREAMBULA 1. Podsjeajui da je Beki memorandum rezultat meunarodne konferencije o temi Svjetska batina i suvremena arhitektura koju je zahtijevao Komitet za svjetsku batinu na svojoj 27. sjednici (Pariz, 30.6. 5.7. 2003., Odluka 27COM 7B.108) i koja je odrana od 12. do 14. 5. 2005. godine u Beu, Austrija, pod pokroviteljstvom UNESCO-a uz sudjelovanje preko 600 strunjaka i profesionalaca iz 55 zemalja; Imajui u vidu doseg Konvencije UNESCO-a koja se odnosi na zatitu svjetskog kulturnog i prirodnog nasljea (Konvencija o svjetskoj batini, 1972.), te podsjeajui na njezin 4. i 5. lanak koji govore o tenji ka globalnoj suradnji i potrebi globalnih razgovora o snanoj ekonomskoj dinamici i suvremenim strukturalnim promjenama u gradovima upisanim na Listu svjetske batine UNESCO-a; Nadalje podsjeajui da su lokaliteti na Listu svjetske batine upisani na temelju Izjave o iznimnoj univerzalnoj vrijednosti i da ouvanje te vrijednosti treba biti u sreditu svake politike konzervacije i strategije upravljanja; Posebno uzimajui u obzir Meunarodnu povelju o konzervaciji i restauraciji spomenika i mjesta iz 1964. godine (Venecijanska povelja), Preporuku UNESCO-a koja se odnosi na ouvanje kulturnih dobara ugroenih javnim ili privatnim radovima iz 1968. godine, Preporuku UNESCO-a koja se odnosi na zatitu i suvremenu ulogu povijesnih podruja iz 1976. godine, Meunarodnu povelju o povijesnim vrtovima ICOMOSIFLA iz 1982. godine (Firentinska povelja), Povelju o konzervaciji povijesnih gradova i gradskih podruja ICOMOS iz 1987. godine (Washingtonska povelja), Dokument o autentinosti s konferencije u Nari iz 1994. godine, kao i konferenciju Habitat II i Agendu 21 koju su potpisale zemlje lanice u Istanbulu (Turska) u junu 1996. godine; elei da Beki memorandum bude promatran unutar kontinuiteta spomenutih dokumenata i aktualne debate o odrivoj konzervaciji spomenika i lokaliteta kao kljuna izjava za integrirani pristup koji povezuje suvremenu arhitekturu, odrivi urbanistiki razvoj i integritet krajolika temeljei se na postojeim povijesnim obrascima, graevinama i kontekstu.

2.

3.

4.

5.

DEFINICIJE 6. Sadanji memorandum odnosi se na povijesne gradove koji su ve upisani ili predloeni za upis na Listu svjetske batine UNESCO-a, kao i na vee gradove koji unutar svojih gradskih teritorija imaju spomenike i lokalitete svjetske batine. Temeljem Preporuke UNESCO-a koja se odnosi na zatitu i suvremenu ulogu povijesnih podruja iz 1976.godine, povijesni urbani krajolik obuhvaa cjeline bilo koje skupine objekata, struktura i otvorenih prostora u njihovom prirodnom i ekolokom kontekstu, ukljuujui arheoloke i paleontoloke lokalitete, koji ine ljudska naselja u urbanom okruenju i unutar relevantnog vremenskog perioda, ija su kohezija i vrijednost priznate s arheolokog, arhitektonskog, pretpovijesnog, povijesnog, znanstvenog, estetskog, sociokulturnog i ekolokog stanovita. Ovaj je krajolik oblikovao moderno drutvo i ima veliku vrijednost za nae shvaanje dananjeg naina ivota. Povijesni urbani krajolik utkan je u dananje i prole drutvene izraze i razvoje koji se temelje na mjestu. Sastoji se od elemenata koji definiraju karakter i ukljuuju upotrebu zemljita i uzorke, prostornu organizaciju, vizualne odnose, topografiju i vrste tla, vegetaciju i sve elemente tehnike infrastrukture, ukljuujui male objekte i detalje o njihovoj gradnji (ivinjake, plonike, oluke, rasvjetu, itd.). Suvremena arhitektura u danom kontekstu odnosi se na sve znaajne planirane i projektirane intervencije u izgraenom povijesnom okruenju, ukljuujui otvorene povrine, nove graevine, dodatke ili proirenja povijesnih graevina i lokaliteta, te adaptacije. Pojam kulturnog nasljea koji se osobito iri u posljednjih deset godina, te ukljuuje iru interpretaciju koja vodi priznanju ljudske koegzistencije sa zemljom i ljudima u drutvu zahtijeva nove pristupe i metodologije urbane konzervacije i razvoja u teritorijalnom kontekstu. Meunarodne povelje i preporuke jo nisu u potpunosti integrirale ovu evoluciju. Beki memorandum fokusira se na utjecaj suvremenog razvoja na sveobuhvatni urbani krajolik koji ima znaaj batine, pri emu pojam povijesnog urbanog krajolika prevazilazi tradicionalne pojmove kao to su povijesni centri, cjeline ili okruenja, koji su se esto koristili u poveljama i zakonima o zatiti kako bi se ukljuio iri kontekst teritorija i krajolika. Povijesni urbani krajolik svoj iznimni i univerzalni znaaj stjee iz postupnog evolutivnog i planiranog teritorijalnog razvoja u relevantnom vremenskom periodu kroz procese urbanizacije, ukljuujui topografske uvjete i zatitu okolia i izraavajui ekonomske i sociokulturne vrijednosti koje se odnose na drutva. Zatita i konzervacija povijesnog urbanog krajolika obuhvaa pojedinane spomenike uvrtene u registre zatite, kao i cjeline i njihovu znaajnu fiziku, funkcionalnu, vizualnu, materijalnu i drutvenu povezanost s povijesnom tipologijom i morfologijom.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

NAELA i CILJEVI 13. Kontinuirane promjene u funkcionalnoj primjeni, drutvenoj strukturi, politikom kontekstu i ekonomskom razvoju koje se manifestiraju u vidu konstruktivnih intervencija u naslijeenom povijesnom urbanom krajoliku mogu se priznati kao dio tradicije odreenog grada, te zahtijevaju viziju grada kao cjeline s prema naprijed usmjerenim aktivnostima donositelja odluka i dijalog s drugim sudionicima i zainteresiranim stranama. Sredinji izazov suvremene arhitekture u povijesnom urbanom krajoliku je odgovoriti na razvojnu dinamiku kako bi se olakale socio-ekonomske promjene i rast s jedne strane, dok se istovremeno potuju naslijeeni urbani krajolik i njegov smjetaj u krajoliku s druge strane. ivi povijesni gradovi, a posebno gradovi iz svjetske batine, zahtijevaju politiku urbanistikog planiranja i upravljanja u kojoj je konzervacija kljuna taka za konzervaciju. U tom procesu auteninost i integritet povijesnog grada koji su odreeni razliitim faktorima ne smiju se staviti na kocku. Budunost naeg povijesnog urbanog krajolika zahtijeva meusobno razumijevanje kreatora politike, urbanistikih planera, pokretaa razvoja grada, arhitekata, konzervatora, vlasnika dobara, investitora i zainteresiranih graana koji zajedno rade na ouvanju gradskog nasljea uzimajui u obzir modernizaciju i razvoj drutva na kulturno i povijesno promiljen nain, te jaajui identitet i socijalnu koheziju. Uzimajui u obzir emotivnu povezanost izmeu ljudi i njihovog okruenja, te njihov osjeaj za mjesto, bitno je garantirati kvalitetu ivota u urbanom okruenju kako bi se dao doprinos ekonomskom uspjehu grada i njegovoj socijalnoj i kulturnoj vitalnosti. Sredinji interes fizikih i funkcionalnih intervencija je poboljanje kvalitete ivota i efikasnosti proizvodnje poboljanjem uvjeta ivljenja, rada i rekreacije, te prilagoavanjem namjene bez ugroavanja postojeih vrijednosti izvedenih iz karaktera i znaaja povijesne gradske strukture i oblika. To ne podrazumijeva samo poboljanje tehnikih standarda, ve i rehabilitaciju i suvremeni razvoj povijesnog okruenja na temelju pravilnog popisa i procjene njegovih vrijednosti, te dodavanja visokokvalitetnog kulturnog izraza.

14.

15.

16.

17.

SMJERNICE za UPRAVLJANJE KONZERVACIJOM 18. Donoenje odluka o intervencijama i suvremena arhitektura u povijesnom urbanom krajoliku zahtijevaju paljivo razmatranje, promiljen kulturni i povijesni pristup, konzultacije za zainteresirane i struno znanje. Takav proces omoguuje adekvatne i ispravne akcije u pojedinanim sluajevima, ispitivanje prostornog konteksta izmeu starog i novog uz istovremeno potivanje autentinosti i integriteta povijesne strukture i graevina. Duboko shvaanje povijesti, kulture i arhitekture mjesta nasuprot pukom graenju objekata presudno je za razvoj konzervacijskih okvira, a jedinstvene graevinske komisije trebaju dobiti informacije iz urbanizma i njegovih alata za analize tipologije i morfologije.

19.

20.

Bitan faktor u procesu planiranja je pravovremeno prepoznavanje i formuliranje mogunosti i rizika u cilju osiguranja dobro izbalansiranog procesa razvoja i projektiranja. Temelj svih konstruktivnih intervencija je svebuhvatno ispitivanje i analiza povijesnog urbanog krajolika kao naina izraavanja vrijednosti i znaaja. Istraivanje dugoronih efekata i odrivosti planiranih intervencija sastavni je dio procesa planiranja, a usmjereno je na zatitu povijesne strukture, graevina i konteksta. Uzimajui u obzir osnovnu definiciju (prema lanku 7 ovog Memoranduma), urbanistiko planiranje, suvremena arhitektura i ouvanje povijesnog urbanog krajolika treba izbjegavati sve oblike pseudopovijesnog oblikovanja jer ono predstavlja poricanje i povijesnog i suvremenog podjednako. Jedno povijesno gledite ne bi trebalo istisnuti druga jer povijest mora ostati itljiva dok kontinuitet kulture putem kvalitetnih intervencija predstavlja krajnji cilj.

21.

SMJERNICE za URBANISTIKI RAZVOJ 22. Etiki standardi i zahtjev za projekte i izvedbu visoke kvalitete koji su osjetljivi na kulturno-povijesni kontekst preduvjeti su procesa planiranja. Kvalitetna arhitektura u povijesnim podrujima trebala bi na ispravan nain sagledati postojee razmjere, a posebno u odnosu na opseg i visinu gradnje. Vano je da novi razvoj na minimum svede utjecaj na vane povijesne elemente, kao to su znaajne konstrukcije ili arheoloka nalazita. Prostorne graevine u i oko povijesnih gradova potrebno je naglasiti urbanim uzorcima i umjetnou jer su oni kljuni elementi renesanse povijesnih gradova: urbani uzorci i umjetnost izraavaju svoje specifine povijesne, drutvene i ekonomske komponente i prenose ih na budue generacije. Ouvanje lokaliteta svjetske batine obuhvaa i projektiranje javnih povrina: posebnu panju potrebno je pokloniti funkcionalnosti, razmjeru, materijalima, rasvjeti, ulinoj opremi, reklamama i vegetaciji, a to su samo neki od elemenata. Urbanistika infrastruktura u zonama nasljea mora obuhvatiti sve mjere koje e potovati povijesnu strukturu, graevine i kontekst, te ublaiti negativne utjecaje prometa i parkiranja. Gradski pejzai, krovni pejzai, glavne vizualne osovine, graevinske estice i vrste sastavni su dijelovi identiteta povijesnog urbanog krajolika. Uzimajui u obzir obnavljanje, povijesni krovni pejzai i izvorne graevinske estice slue kao osnova za planiranje i projektiranje. Ope je naelo da se veliina i dizajn moraju uklopiti u odreenu vrstu povijesnog uzorka i arhitekture, dok uklanjanje jezgre objekata vrijednih zatite (facadism) nije odgovarajue sredstvo konstruktivne intervencije. Potrebno je obratiti posebnu panju kako bi se osiguralo da razvoj suvremene arhitekture u gradovima svjetske batine bude komplementaran vrijednostima povijesnog urbanog krajolika i da ostane unutar granica kako ne bi na kocku stavio povijesnu prirodu grada.

23.

24.

25.

26.

NAINI i SREDSTVA 27. Upravljanje dinaminim promjenama i razvojem u povijesnim urbanim krajolicima svjetske batine obuhvaa precizno poznavanje teritorije i njenih elemenata znaaja batine identificiranih znanstvenim metodama popisa, relevantnim zakonima, propisima, sredstvima i postupcima koji su formalizirani u Planu upravljanja u skladu s Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o svjetskoj batini. Razvoj i provedba Plana upravljanja za povijesne urbane krajolike zahtijeva sudjelovanje interdisciplinarnog tima strunjaka i profesionalaca, kao i pravovremeno zapoinjanje sveobuhvatnih javnih konzultacija. Cilj kvalitetnog upravljanja povijesnim urbanim krajolikom je trajno ouvanje i poboljanje prostornih i funkcionalnih vrijednosti, kao i vrijednosti koje se odnose na projektiranje. U tom smislu poseban naglasak potrebno je dati kontekstualizaciji suvremene arhitekture u povijesnom urbanom krajoliku, a studije Procjene kulturnog ili vizualnog utjecaja trebaju pratiti prijedloge za suvremene intervencije. Ekonomski aspekti urbanistikog razvoja trebaju biti vezani za ciljeve dugoronog ouvanja batine. Povijesne graevine, otvorene povrine i suvremena arhitektura daju znatan doprinos vrijednosti grada obiljeavajui njegov karakter. Suvremena arhitektura moe biti jako konkurentsko sredstvo za gradove jer privlai stanovnike, turiste i kapital. Povijesna i suvremena arhitektura ine imovinu lokalne zajednice koja treba sluiti u obrazovne, rekreacijske i turistike svrhe, te osigurati trinu vrijednost dobara.

28.

29.

30.

31.

PREPORUKE Sljedea razmatranje upuena su Komitetu za svjetsku batinu i UNESCO-u: A) Kad su u pitanju povijesna urbana podruja koja su ve upisana na Listu svjetske batine, prilikom osvrta na sve potencijalne ili utvrene utjecaje na integritet odreenog dobra svjetske batine potrebno je u obzir uzeti koncept povijesnog urbanog krajolika i preporuke koje su dane u ovom Memorandumu. Ova naela potrebno je osnaiti planovima koji daju specifine mjere koje e se poduzeti za zatitu povijesnog urbanog krajolika. B) Prilikom razmatranja upisa novih dobara i lokaliteta povijesnih urbanih podruja na Listu svjetske batine preporuuje se da se koncept povijesnog urbanog krajolika ukljui u proces predlaganja i ocjenjivanja. C) Upuuje se poziv UNESCO-u da proui mogunost za formuliranje nove preporuke za dopunjavanje i auriranje postojeih preporuka na temu povijesnih urbanih krajolika, s posebnim osvrtom na kontekstualizaciju suvremene arhitekture, koju bi u budunosti trebalo podnijeti na Generalnoj konferenciji UNESCO-a. (20. 5. 2005.)

Grupa koja je izradila Memorandum: UNESCO/WHC: Francesco Bandarin, Ron van Oers, Mechtild Rssler, Kerstin Manz Grad Be: Arnold Klotz, Manfred Wehdorn, Eugen Antalovsky, Johannes Lutter, Claudia de Waal Austrijsko Savezno ministarstvo kulture: Franz Neuwirth Austrijska Stalna delegacija pri UNESCO-u: Brigitte Trinkl ICCROM: Joseph King ICOMOS: Michael Petzet, Dinu Bumbaru, Christiane Schmckle-Mollard IFHP: Irene Wiese-Von Ofen IFLA: Hans Dorn OVPM: Bruno Delas UIA: Jean-Claude Riguet, Francine Troupillon, Paula Liberato